Broj 113 Zagreb , 13. travnja 2011.

Glasnik je besplatan

Iz lazi subotom

Prijaviti se moţete na hitrozov hrvatska.uljudba@gmail.comhrvatska.uljudba@gmail.com

Naklada

96.000 primjeraka RAZBIJAMO I RUŠIMO HDZ/SDP SUSTAV RAZBIJAMO I RUŠIMO HDZ/SDP SUSTAV

PRIDRUŢITE NAM SE!PRIDRUŢITE NAM SE!

Časopis

Država hrvatska

Broj 4

Stranica 2 Broj 113 - 13 . t ravnja 2011 . G lasn i kG l a s n i k

Ukapljeni prdeţ-plin ............................................................ 2

Antifašisti kod hitlera (1) .................................................... 3

dr. sc. Ilija barjašić: Branitelji prošlosti, sadašnjosti i

budućnosti ............................................................................ 9

Diana Majhen: Josipovićeva Правда ................................ 11

prof. Ţarko Marić: Godina 1945 koja se vraća .................. 12

Mate Ćavar: Kontroverzna predsjednica

Ruţa Tomašić! .................................................................... 13

Dr. Mile Budak: Bazalo (49. nastavak) ............................. 14

Josip Badalić D.I.: Boţji pustolov (16. nastavak) ............. 15

Točno je, dok su bili u moći, Manolić i Boljko-

vac dali su pobiti mnoge Hrvate.

Vjerojatno nekima i vlastitom rukom uzeti ţi-

vot.

Mučene ne treba ni spominjati. Toliko ih je, da

bi se od njihovih, moţda i skromnih ţivotopisa,

dala sloţiti višetomna enciklopedija.

Leksikon boljševičkog zla.

Prvi hrvatski GRAĐANSKI športski klub ZA-

GREB utemeljen je 26. travnja 1911. Prije 100

godina.

Ugašen je 4. lipnja 1945. Sav mu je arhiv spa-

ljen, a pepeo sasut u Savu i – kao razbojničko

izvješće – poslan nizvodno u Boegrad.

"Dinamo" je, u nuţdi, ali i kao "Građanski" pod

privremenim imenom, predodređen za njegov

nasljedak. Za nošenje njegove časti i ponosa.

Hrvatskog.

Pokušalo se to ostvariti u više navrata.

Nije išlo.

Teško je bilo protiv "pušaka i bajuneta".

Sve do 1991.

Nu, kao da i dalje vrijeme stoji. Što je po srije-

di? Strah. Jedino i samo strah.

Zar još uvijek? Zar, ljudi moji, ne vidite da su i

Manolić, i Boljkovac, "prdnuli u fenjer". Treći

ih Joţa već nestrpljivo čeka na mirogojskom

kolodvoru.

Idemo!

ĈEMU TOLIKI STRAH OD MANOLIĆA I BOLJKOVCA?ĈEMU TOLIKI STRAH OD MANOLIĆA I BOLJKOVCA?

SADRŢAJSADRŢAJ

Stranica 3 Broj 113 - 13 . t ravnja 2011 . G lasn i kG l a s n i k

Povodom treće obljetnice Nezavisne

Države Hrvatske

Grgo Pejnović, ―Hrvatska mladost‖,

Zagreb, br. 8, travanj 1944.

―Nacionalizam je borbeni izraţaj svakoga naro-

da. On je kičma, koja drţi na okupu sve vrjedno-

te jednog naroda, on je čuvar narodnih tradicija i

obrana narodnih tekovina, On je nagon za samo-

odrţanjem jedne cjeline u ţivotnoj borbi. Patrio-

tizam je ljubav prama zemlji otaca, poziv

na obranu zemlje od stranaca, dok je nacio-

nalizam ljubav prema samim predcima, nji-

hovoj krvi i djelima, te moralnoj i duševnoj

baštini. On brani narod od unutarnjih neprija-

telja, koji ţele uništiti narodne vrjednote, pogo-

tovo one duhovnog karaktera.‖ (Maurras)

Posve je prirodna i obična pojava, da čovjek lju-

bi svoj zavičaj, zemlju svojih otaca, tradiciju,

običaje, vjeru, kulturna nastojanja i tekovine,

estetska, etička, pravna poimanja, ili kraće reče-

no dušu svojega naroda. Ĉovjek je čvrsto po-

vezan sa svojom sredinom fizičkim i duševnim

vezama, I kad je god pojedinac pokušao iztrgnuti

se iz tog duševnog i fizičkog svieta, kojem pripa-

da rođenjem i fizičkom i duševnom konstituci-

jom, uviek je učinio grieh protiv samome sebi i

protiv svoje zajednice i to mu se na licu mjesta

osvetilo. Po jednoj strani svojega bivstva čovjek

je vezan i za ovaj sviet i da bi mogao izvršiti svo-

je poslanje, svoju vječnu i pravu svrhu t. j. oţivo-

tvoriti što više vječnih vrjednota i dobara, mora

se brinuti i boriti i za svoj materialni i tjelesni

obstanak, mora raditi na dobno svoje zajednice i

svojega naroda bez kojeg, kao jedan posebni i

izlučeni pojedinac, ne bi mogao ţivjeti. Ali čov-

jek je po svom ontoložkom i metafizičkom

značenju predodređen za ostvarenje dobra,

liepa, pravedna, istinita i uzvišena.

Za tim vječnim i absolutnim vrjednotama uprav-

ljeno je nastojanje pojedinaca i naroda i po tome

svomu određenju izdiţu su pojedinci i narodi iz-

nad osobnoga, samo materialnoga i pribliţuju se

obće čovječanskome, gdje ima prvenstvo lju-

bav, kao glavni atribut carstva Božjega.

Ovaj put pojedinaca i naroda jest put kulturnoga

uzpinjanja i duhovnog usavršavanja. Osim toga

svaki pojedinac i narod u vlastitom nastojanju

oţivotvorenja (metafizičkoga) kulturnih, absolut-

nih, vječnih i obćečovječanskih vrjednota, bira

svoje vlastite puteve, iznalazi svoje vlastite izra-

ţajne oblike, utkiva svoju narodnu dušu, ostva-

ruje svoja ţivotna poimanja, očituje svoje dušev-

ne dispozicije i tako svojem kulturnom nastoja-

nju daje znamenje svoje posebnosti i osebujnosti

i po tome su kulture nacionalne, pa zato se i

moţe govoriti o francuzkoj, hrvatskoj, grčkoj i

drugim kulturama, dok po svojem krajnjem cilju

absolutna istinita, liepa, dobra i pravedna, kul-

tura je univerzalna ili obćečovječanskog znače-

nja.

Tako su pojedinci i zajednice predodređeni dvos-

trukim poslanjem; osigurati i omogućiti podpun

ţivot svoje narodne zajednice i omogućiti nor-

malan razvitak duhovnog stvaranja i kulturnog

uzpinjanja i tako u podpunosti izvršiti smisao

svojega bivstva.

ZNAĈENJE HRVATSKOG NACIONALIZMAZNAĈENJE HRVATSKOG NACIONALIZMA

Stranica 4 Broj 113 - 13 . t ravnja 2011 . G la s n i kG l a s n i k

Danas se ţive u razdoblju nacionalnih razplam-

saja i nacionalističkih pregnuća, gdje se odigra-

vaju najnervoznije i najnapetije utakmice o pr-

venstvu i premoći naroda. Egoizmi pojedinih na-

roda razpaljeni su do strave. Na djelu su već im-

perijalizmi i šovinizmi, koji sviet pretvaraju u

borbene i neprijateljske frontove i bacaju u jedno

bezkrajno međusobno uništavanje. Takav je put

i u budućnosti neizbjeţiv, ako bi superimperijali-

zmi i nezasitni šovinizmi zacrtavali tok razvoja

u budućnosti.

Zato hoćemo naglasiti da ima razlika izmedu

nacionalizma i nacionalizma i iztaknuti od-

nosno odrediti značenje našeg hrvatskog

nacionalizma.

Borba za ostvarenje svojih narodnih prava,

za ujedinjenje svojih narodnih zemalja, za

uzpostavu svoje vlastite države sa svrhom

u slobodi što podpunijeg kulturnog, socijal-

nog, vjerskog i gospodarskog izgrađivanja,

jest opravdana po Božjim i prirodnim zako-

nima.

Hrvatski nacionalizam jest takovi nacionalizam.

Naš nacionalizam nije idol kome se klanjamo,

nego samo put da ostvarimo i očuvamo svoja

prava i slobodu, da bismo mogli, kao narod u

podpunosti proţivljavati svoje bivstvo i izvršiti

ovosvjetsko i vječno poslanje. Po svojim dušev-

nim osobinama Hrvati su skloni idealizmu i etici

i te dvie osebine davale su osnovni ton naše po-

viesti. Zato poviest nije nikada zabiljeţila, da

smo bilo kada posegnuli za tuđim dobrom, niti

smo ikada bilo kome niekali pravo na zivot.

I najekstremniji hrvatski nacionalista u

nacionalnim zahtjevima ne bi nikada pose-

gnuo preko historijskih granica Hrvatske.

Hrvati su idealisti u platonskom smislu, premda

nam naši susjedi sluţe za uzor nezasitnosti i po-

hlepe. Dok Srbijanci silom hoće podjarmiti i

u robstvu držati cjelokupni hrvatski narod,

ako ne to, onda bar misle odciepiti hrvats-

ke zemlje do Une, dok Madţari posegnuše za

stopostotnom hrvatskom zemljom Međimurjem i

opijaju se mišlju o izlazku na Jadran, dok nam

Talijani zarinuše noţ u srdce i najhrvatskiju Hr-

vatsku, kičmu Dinarida popališe, opljačka-

še i poklaše uz pomoć četnika i partizana i

dok nas Englezi i Amerikanci ubijaju smrtonos-

nim bombama rušeći naše svetinje, dotle Hrvati

samo misle i bore se za svoje zemlje, za svoj

narod, za svoje pravo i svoju slobodu.

I zato dok ţivemo u sklopu šovinističkih presiza-

nja, moramo pojačati ljubav prema našoj

grudi, prema našim narodnim svetinjama,

prema grobovima otaca, prema našoj tradi-

ciji i vjeri, našoj uljudbi i duhu, zato je naš

hrvatski nacionalizam nuždan, zdrav, op-

ravdan i jedini uvjet života hrvatskoga na-

roda u budućnosti.

Nacionalna misao i ljubav prema svojem narodu,

drţavnom i kulturnom zajedništvu je vrlo stara.

Već u knjigama Staroga Zavjeta nalazimo pre-

divnih uzora, kako se osjeća, ljubi i bdije nad

sudbinom svojega naroda. ‖Tko je ikad tako lju-

bomorno bdio nad srećom svog naroda; tko ikad

s tako nepopustiljivom, upravo nametljivom rev-

nošću, tako strastveno i neumorno, opominjao

narod i vođe njegove pred pogibeljima i zabluda-

ma i dozivao ih na pravi put; tko se ikad tako

potresno potuţio nad nesrećom svog naroda, za-

nosio se s toliko uzvisene i divne lirike za njego-

Stranica 5 Broj 113 - 13 . t ravnja 2011 . G la s n i kG l a s n i k

vu slavu i veliSinu, tko je ikad pokazao tako du-

boku i silnu privrţenost kao jedan Izaija, Jere-

mija, Ezekijel ili nadahnuti pjesnik u Psalmima

”Na vodama Babilonskih sjeđasmo i plaka-

smo spominjući se Siona. O vrbama sred

njega vješasmo harfe svoje. Ondje iskahu

koji nas zarobiše, da pjevamo, i koji nas

oboriše, da se veselimo: 'Pjevajte nam pjes-

mu Sionsku!' Kako ćemo vam pjevati pjes-

mu Gospodinovu u zemlji tuđoj? Ako zabo-

ravim tebe Jeruzaleme, neka me za-boravi

desnica moja. Neka prione jezik moj za us-

ta moja, ako tebe ne uspamtim, ako ne uz-

držim Jeruzalema svrh veselja svojega.” I.

Kozelj: Misli o nacionalizmu. (Ţivot br. 10. 1934.

god.)

I na stranicania Novoga Zavjeta, koliko se god

očitovala ljubav za čovjeka uobće, opet nalazimo

divnih redaka punih duboke i iskrene ljubavi za

svoj narod. Veličanstven je bio čas kad je Sin Bo-

ţji proplakao nad sudbinom svojega grada.

"Kad bi i ti znao u ovaj tvoj dan, što je za mir

tvoj! Ali je sad sakriveno od očiju tvojih, A kruţi-

ti će te neprijatelji tvoji ... I razbit će tebe i djecu

tvoju u tebi i ne će ostaviti u tebi kamena na ka-

menu." (Luka gl. 19.)

I u poviesti starih kulturnih naroda svietle divni

uzori rodoljublja, sviesti i ponosa. Leonida i Mu-

cije Scevola ostati će zauviek sinonimom ljubavi

prema narodu i domovini. A Jeanne D'Arc ponos

je i dika rodoljubne Francuzke. Za nju je naš

Matoš napisao:

"Spalili su Englezi Ivanu D'Ark, ali iz njezinog

pepela buknuo je plamen narodnosti, kulturi i

civilizaciji, koja se zove Francuzka. Ovome se ni

Volter nije uspio narugati, iako je čitavi srednji

viek izvrgao ruglu. 'Kad treba zauzeti grad dje-

vičanstvo je nepotrebno oruţje.' Djevica Orlean-

ska je narod. U času kada u borbi za spas otadţ-

bine klonu privilegirani staleţi, ona se diţe u

djetinjskoj herojskoj naivnosti i donosi domovini

ono bez čega nema spasa: vjeru u pobjedu,

vjeru u sebe. Ivana D'Arc je zemlja, peysage i

ladanje. Ona je onaj sveti domovinski glas, kojim

nas bodri, rodno selo, koji govori o vjetru, diše

na vodama i poljima, bugari u sutonima šuma i

naselja, vapije u zvonovima i zove iz grobova

svake domovine. Ona je dojam svega onoga, što

se zove domovina i što iz svega, što je domaće i

naše govori krvi snagom nasljedstva, srdcu sna-

gom ljubavi, razumu snagom svetog i dragog je-

zika, pradjedovskog. Ona je čista i prosta duša

narodna, za koju Domovina ne postoji kao pust

geografski, statistički i etnografski pojam, nego

kao knjiga ţarkog i razumljivog sadrţaja, duţ-

nosti, ljubavi, poţrtvovanja, knjiga vjere i ideala.

Dok ondašnja intelektualna i vojnička Francuz-

ka nije znala što da počme, šuma i seoska zvona

naučiše djevicu, kako se oslobađa domovina."

Pojačano buđenje i jačanje nacionalne sviesti

nastaje iza francuzke revolucije, koja je doduše

imala za posljedicu razrušena francuzka sela i

gradove, tisuće opljačkanih i umorenih i podra-

pane zastave na kojima je još pisalo "jednakost,

bratstvo i sloboda", a iza toga je sliedilo i razoča-

ranje i zamor. Pesimizam i duh takvoga vreme-

na ostao je ovjekovječen u djelima Leopardia

(Italia), Byrona (Englezka), Heinea (Njemačka),

Puškina i Ljermontova (Rusija), kao i u kompo-

zicijama Chopina, Schuberta i Schumanna i u

filozofskim djelima Artura Schopenhauera. Ipak

pojava Napoleona i njegovo nacionalno uvjerenje

i sviest o velikoj i moćnoj Francuzkoj, protresla

Stranica 6 Broj 113 - 13 . t ravnja 2011 . G la s n i kG l a s n i k

je dušu Europe i potakla buđenje naroda. Neraz-

dvojiva su imena Garibaldia, Mazzinia, Deaka,

Kossutha, Bismarka, Košćuška, Starčevića, Bo-

teva, Slavejkova, od vulkana nacionalnih revolu-

cija i osvještavanja. Njihova trublja u pjesničtvu

i knjiţevnosti bijahu Lamartine, Mickijević, Pre-

radović, Prešern, Njegoš, Levski i Karavelov. U

razvitku našeg hrvatskog nacionalizma zapaţa

se nekoliko jasno obiljeţenih, ili bolje reći ome-

đenih razdoblja.

Iza utrnuća naše hrvatske narodne i kraljevske

dinastije i drţavne nezavisnosti, nadošla su

tmurna stoljeća po ţivot hrvatskoga naroda, Voj-

ničko-despotska, kao i duhovno-kulturna tuđin-

ska zapljuskivanja i haračenja bila su strašna.

Hrvatski narodni kolektiv prestao je biti subjekt

i stvaralac, a postao objekt i predmet izrabljiva-

nja. Doduše, svatko nam to mora priznati, samo

naša žilavost i odpornost učinila je, da smo i

kroz te bure i oluje davali od sebe glasa, tako, da

smo bar izticali uviek svoja prava i toga se drţa-

li, a knjiţevnici i pjesnici znali su u svoja djela

uliti zanos i oporbu hrvatstva. Pa tako od našeg

prvog pisanog spomenika na hrvatskom jeziku

"Baščanske ploče", gdje se izričito spominje hr-

vatski kralj Zvonimir, koji suvereno dariva sa-

mostan sv. Lucije u Jurandvoru, a što je najvaţ-

nije pisana je hrvatskim jezikom i hrvats-

kim pismom, pa preko velikih stvaralaca našeg

Dobrovnika, do Vladislava Menčetića. ("U rob-

stva bi davno valih, potonula Italia. Od hrvats-

kih da se ţalih more Otmansko ne odbija."), pa

Filipa Grabovca ("Kad kralj hoće kog da sarve,

tak Arvate meće parve. A dobitak kad se dili,

tad pitaju gdi ste bili."), Pavla Rittera Vitezovi-

ća, koji već 1700. god. izdaje svoju "Croatia redi-

viva" gdje traži ujedinjenje svih hrvatskih

zemalja, pa do Mahanovića, Došena, Krmpoti-

ća, Reljkovića, Katančića, Jambrešića, Mikocia,

Mikloušića, A. Roţića, Brezovačkoga, koji kaţe:

"Libera regna sumus, si quem pudet esse Croa-

tam. Hunnis isubiectus serviat ille feris!", Miha-

novića, Derkosa, Kundeka, Štoosa, Gaja, Prera-

dovića, i drugih. — Ovo veliko razdoblje našeg

nacionalnog osvješćenja moţemo nazvati razdob-

ljem romantičarskog nacionalizma.

Drugo raizdoblje odpočelo pojavom Ante Starče-

vića i Eugena Kvaternika, a nastavljeno cielom

plejadom hrvatskih intelektualaca kao Prodana,

Klaića, Folnegovića, Barčića, Šufflaya, Lukasa,

Budaka, pa sve do Poglavnika. Starčević je po-

put diva ustao na obranu hrvatske slobode. Sup-

rotstavio se je Austriji, Madţarskoj i šovinizmu

Ilije Garašanina i Vuka Karadžića; koji iza-

doše s parolom "Srbi svi i svuda". Filip Lukas

kaţe za Starčevića:

"On je bio velik, što je prvi i jedini u ono

doba izvukao iz prošlosti pravo hrvatskoga

naroda na svoju samostalnost i državu i to

postavio u središte svih zahtjeva i borbe.

Bio je velik, što je bistrim pogledom postavio na-

rodne zadatke na stvarnu osnovicu, traţeći da se

svi pociepkani dielovi Hrvatske: Dalmacija,

Bosna, Hercegovina, Slavonija i Istra ujedi-

ne u državnu cjelinu. On je svojom borbom

čvrsto usadio narodu dostojanstvo o» samome

sebi. On mu je dao ponos, da iza njega i nad

njim nema nikoga većega osim Boga." (Dr.

Ante Starčević, 1937. god.).

Ovo razdoblje, koje je odpočeo Starčević, jest raz-

doblje borba, a danas je borba iz sabora, sa

skupština, predstavka, protesta i izbora prešla u

Stranica 7 Broj 113 - 13 . t ravnja 2011 . G la s n i kG l a s n i k

svoju krvavu fazu. Danas hrvatski nacionali-

zam vrši dvostruku misiju. Vodi se nesmi-

ljen boj protiv narodnih i državnih neprija-

telja s jedne strane (velikosrbski četnici i Ta-

lijani) i protiv duhovnih ili kulturnih nep-

rijatelja (komunističko -boljševičko-

partizanskih horda). Ovi posljednji ne ugroţa-

vaju samo nas Hrvate, već marksističkom filozo-

fijom, koja je osnovica njihova ţivota i rada, ug-

rožavaju duh zapadnoeuropske uljudbe.

On se odvaja od svih zasada zapadnoeuropske

uljudbe i obćeg dosadašnjeg shvaćanja, jer ko-

munizam nieče svako metafizičko bivstvo,

nieče privatno vlastničtvo, sve socialne, re-

ligijske, javnopravne i privatnopravne od-

nose. Po svojoj koncepciji je internacionalan, pa

je zato ogorčeni protivnik i svake nacionalne mi-

sli.

Zapadnoeuropski kulturni krug osvaja slobodnu

ljudsku ličnost, koju komunizam nieče jer poje-

dinac je samo broj ili mehanički djelić širo-

ke gomile. Komunizam nieče i slobodu naro-

da, jer ih utapa u svesvjetskom viru. Komuni-

zam ubija svaki individualni podhvat i ambicije,

jer ne smije ništa posjedovati, već drţavi robova-

ti. Komunizam nieče Boga i svaku vjeru

proglašuje opiumom i tako nieče ljudsku du-

šu, a time svaku absolutnu vrjednotu i ideale

izvan i iznad puste materije. Komunizam razta-

če obitelj, najosnovniju stanicu ljudskoga druţ-

tva, jer proglašuje slobodnu ljubav i nieče rodite-

ljima pravo odgoja svoje vlastite djece.

Hrvatski nacionalizam se je uzprotivio

boljševičkom komunizmu i brani najuzvi-

šenije tekovine svojeg hrvatskog naroda,

koji oduviek pripada zapadno europskom krš-

ćanskom krugu, koji uključuje zasade i temelje

bez kojih se ne moţe zamisliti ţivota naroda niti

čovjeka uobće. Zato je borba hrvatskog naro-

da sveta i zato je hrvatski nacionalizam ab-

solutno nuždan i opravdan. I samo zato stu-

pamo u borbi pod vodstvom svojeg drţavnog pog-

lavara Poglavnika, da očuvamo svoju drţavnu

samostalnost i slobodu, koja je jedini uvjet za

podpunu kulturnu i druţtvenu afirmaciju hr-

vatskog narodnog zajedničtva u krugu drugih

slobodnih naroda.

DIGNI GLAVU SLAVONIJO DIGNI GLAVU SLAVONIJO Ivan ŠarićIvan Šarić--BaćaBaća

Digni glavu Slavonijo!Digni glavu Slavonijo!

Ta, nemoj se stidit!Ta, nemoj se stidit!

Nisi ti tam bilo tko,Nisi ti tam bilo tko,

Ima te se vidit.Ima te se vidit.

Nek' zasjaju dukati,Nek' zasjaju dukati,

Nek' zanjište vranci,Nek' zanjište vranci,

Nek' zazvone tambure,Nek' zazvone tambure,

Nek' ti se ime čuje.Nek' ti se ime čuje.

Digni glavu, Slavonijo!Digni glavu, Slavonijo!

Nije tvoja prošla slava.Nije tvoja prošla slava.

Stara jesi, al' si lipa,Stara jesi, al' si lipa,

nije prošla tvoja dika.nije prošla tvoja dika.

Uspravi se visokoUspravi se visoko

kao hrašće tvoje staro,kao hrašće tvoje staro,

lupi šakom u trpezulupi šakom u trpezu

jer takvu te volimo.jer takvu te volimo.

Stranica 8 Broj 113 - 13 . t ravnja 2011 . G l a s n i kG l a s n i k

OGNJIŠTE Nakladna zadruga, Zagreb, Pete poljanice 7, PJ Hrvatska knjižara, Zagreb, Četvrte poljanice 8, www.knjizara.hrvatskauljudba.hr,

e-mail: lovorka.dragun.mirkovic@gmail.com, naklada.ognjiste@gmail.com

Nakladna zadruga

Zagreb, Pete poljanice 7

e-mail:

naklada.ognjiste@gmail.com

S a d r ţ a j:

Uskrsnuće

Gabriel Cvitan: Uzkrsna zvona

prof. Otilija Demeter: Hrvatska domovina

Grgo Pejnović: Značenje hrvatskog

nacionalizma

Velikaya Horvatiya

Mladen Schwartz: Egipat i Libija u Zagrebu ili:

Marcia su Zagabria

Antonija K. Cvijić: Ferdo Quiquerez

prof. dr. sc. Ivo Biondić: Zašto ne (polu)javno?

A.H.: O Vrbaskoj Banovini

Mate Ćavar: Hrvatski neunijaški pokret

prof. Ţarko Marić: Invalidna truplo desnica

Ogromne koristi po srpski narod od turskog

gospodstva

prof. dr. sc. Ivo Biondić: Hirwatistan

Diana Majhen: Moţe li se niţe?

Osvrti s povodom

Izpitivanje podrietla imovine

Đivo Bašić: Ulica ili trg "8. svibanj" u

Zagrebu? – prijedlog za ulicu ili trg "Nikad"

Ţestoki zračni napadaji na sabirni logor

Jasenovac

Nikola pl. Faller: Kako je bilo na premijeri

Zajčeve opere "Nikola Šubić Zrinski"

Sima Simić: Srbo-komunistički pogledi na

proglašenje NDH (2)

dr. sc. Tomislav Dragun: Gradjanski 26. travnja

1911.-2011.

Nezavisna Drţava Hrvatska je osamostaljena

Banovina Hrvatska (2)

fra Martin Planinić: Moja završna riječ

Na naslovnici:

Dr. Ante Pavelić

Poglavnik Nezavisne Drţave Hrvatske

Država Hrvatska Država Hrvatska -- broj 4broj 4

Smotra za pitanja povijesnog kontinuiteta hrvatske Smotra za pitanja povijesnog kontinuiteta hrvatske

državnostidržavnosti

broj 4 od 12. travnja 2011.broj 4 od 12. travnja 2011. Cijena 10,00 knCijena 10,00 kn

Stranica 9 Broj 113 - 13 . t ravnja 2011 . G l a s n i kG l a s n i k

Prvi velikan zagrebačkog nogometaPrvi velikan zagrebačkog nogometa

Ivo Bartolčić, dipl. ing., Zagreb

Rođen je 20. lipnja 1896. u Staroj Pazovi od oca

Josipa i majke Rozalije rođene Ţirotsky.

Ove podatke istraţio je pokojni falerist Nikola

Kizem, a objavljeni su u knjizi Zdenka Jajčevi-

ća: Olimpizam u Hrvatskoj, Zagreb, 2007., stra-

nica 180.

Po nekim drugim izvorima pak, navodi se da je

Perška rođen 1897. (Ilustrovana športska revi-

ja, Zagreb, 16. 1. 1920., str. 11; Beli orlovi, Beo-

grad, 1999., str. 120; Nogometni leksikon, Zag-

reb, 2004., str. 410.).

Perškina majka Ruţa (ovaj oblik imena objav-

ljen je u tisku) umrla je u rujnu 1931. u 76. go-

dini, a javnu sućut izrazio je i njegov klub Gra-

đanski.

Kao nogometaš počeo je igrati u HAŠK-u. Na

ţalost, to je za nogomet bilo jedno nepovoljno

vrijeme. Počeo je prvi svjetski rat, pa su se ig-

rale samo utakmice u korist Crvenog kriţa. Na

njima je nastupao i Perška i bio glavni igrač

svoje momčadi.

Tako je bilo sve dok nije morao u vojsku. Poslan

je u Ugarsku gdje je u slobodno vrijeme igrao

za lokalni klub Györ.

Kad su ratne aktivnosti prestale Perška se vra-

tio u Zagreb. I ponovno postao Haškovac.

Ostao je zabiljeţen jedan sastav HAŠK-ove

momčadi koja je u rujnu 1918. pobijedila Iliriju

sa 4 – 0.

Za HAŠK su igrali:

Kinert – Boţić, Dasović – Ţupančić, Harl, Flick

– Blum, Grdenić, Perška, Plazzeriano i Šojat.

Perška je bio veliki domoljub. I ţestoki protiv-

nik ujedinjenja Hrvatske u Drţavu SHS, koju

je proveo prečanski Srbin Svetozar Pribičević i

zubar Ante Pavelić (čija su tri sina kasnije nosi-

li dres Concordije).

Ujedinjenje u Drţavu SHS sluţbeno je progla-

šeno 1.12.1918., a već 5.12.1918. na Jelačić-

palcu izbija pobuna protivnika takovog ujedi-

njenja. Pobuna je ugušena u krvi. U borbi pro-

tiv vojske 5. srpskog puka, domaćih orjunaša i

jugo-sokolaša sudjelovao je i Perška.

O tom događaju, u svojoj knjizi "Hrvatska na

mučilištu", Zagreb, 1942., na str. 54. Rudolf

Horvat piše:

"… Drugom strojopuškom zapovijedao i pod

najtežim se okolnostima borio popularni jedno-

godišnji desetnik Emil Perška…"

Još detaljnije je o tom pisao Novi list, Zagreb,

br. 44 (12.6.1941., str. 5), br. 103 (10.8.1941.,

str 9) i br. 111 (18.8.1941., str. 5).

Perška se od represije sklonio u Beč. Ĉekao je

razrješenje svoje situacije i usput igrao za

WAC.

EMIL EMIL –– LALEC PERŠKALALEC PERŠKA

Stranica 10 Broj 113 - 13 . t ravnja 2011 . G l a s n i kG l a s n i k

Već iduće (1919.) godine Građanski je sve sre-

dio da Perška bude oslobođen svake krivnje. U

Beč je po njega osobno došao referent Građan-

skog Gabi Feldbauer, vratio ga u Zagreb i do-

veo među Purgere.* Upravo je Perška najzas-

luţniji što je Građanski 1919. postao prvak Za-

greba.

Prvi njegov portret objavila je Ilustrovana

športska revija, Zagreb, 16.1.1920., br. 2, str.

11:

"Naš najbolji nogometaš Emanuel Perška, pori-

jeklom Čehoslovak (točno: Slovak, o.a.), rodio

se g. 1897. u pitomom Srijemu – u St. Pazovi

(zato je i dobio nadimak – Lalec, o.a.).

Već od malih nogu bavio se intenzivno športom

marljivim trainingom među Haškovcima, ubr-

zo se je podigao do zamjerne klase. Boraveći u

Beču, bio je aktivan član jednog od prvih beč-

kih klubova: W.A.C.–a. Ondje se potpuno usav-

ršio u nogometu, te sa uspjehom nastupao u

borbama proti Admire, Slovana, Amateura i

t.d.

Služeći kao vojnik u Ugarskoj igrao je u prvo-

razrednom provincijskom nogometnom klubu

Györu.

Povrativši se u Zagreb stupio je kao center u

Građanski šport klub, koji može među ostalim

uglavnom njemu zahvaliti, da je danas u tabeli

na prvom mjestu. Suvišno je nabrajati sve nje-

gove dobre strane, jer je on pored brzine i sna-

laženja u momentalnoj situaciji, posjeduje sav-

ršenu tehniku raznih škola, sigurnost u puca-

nju i t.d. Jednom riječi, teško mu je i izvan gra-

nica naše države na daleko naći premca."

Godina 1920. bila je godina potpune afirmacije

Perške kao nogometaša, već tada je bio bolji od

svih. Prvi veliki igrač što ga je dao zagrebački

nogomet.

Igrao je na sve četiri utakmice reprezentacije

Zagreba, kao i na obje utakmice koje je repre-

zentacija SHS odigrala u okviru Olimpijskih

igara u Antwerpenu (Anversu). Sa Građan-

skim je osvojio: Novogodišnji pokal, Uskrsni

pokal, Pokal Hrvatskog radiše i prvenstvo Zag-

reba.

- U Zagrebu je dne 6. oţujka 1921. odigrana

utakmica: "Građanski" – "Šparta" 5:0. Na

njoj je Emil Perška po prvi put nakon pov-

ratka iz Francuske nastupio za "Građanski".

Od ukupno 34 utakmice, koje je Građanski odi-

grao u 1920. godini Perška je igrao na njih 22.

Igrao bi i više da nije nakon Olimpijskih igara

ostao u Parizu i postao član kluba: CAS

Generaux. No, već početkom 1921. po ranije

isprobanom receptu, sada uz pomoć Davida

Weisza, Perška je vraćen u Građanski.

Prvu utakmicu po povratku iz Francuske odig-

rao je 6.3.1921. protiv Šparte 5 – 0.

U Građanskom je ostao sve do 1929. Za to vri-

jeme osvojio je 3 drţavna prvenstva: 1923.,

1926. i 1928., a 7 puta bio je i prvak Zagreba

(ujedno i ZNP-a): 1919., 1920., 1923., 1924.,

1925., 1926. i 1928.

Za reprezentaciju Zagreba je u razdoblju od

1920. do 1929. odigrao 32 utakmice (broj posti-

gnutih golova nije točno utvrđen).

Za reprezentaciju SHS odigrao je 14 utakmica

Stranica 11 Broj 113 - 13 . t ravnja 2011 . G l a s n i kG l a s n i k

i postigao 2 gola. Prvi nastup imao je na Olim-

pijskim igrama u Antwerpenu, 28.10.1920.

protiv Ĉehoslovačke 0 – 7. Igrao je i na Olimpi-

jadi u Parizu 1924. protiv Urugvaja, opet 0 – 7!

Svoj posljednji – 14. nastup imao je u Beogra-

du, 31.7.1927. protiv Ĉehoslovačke 1 – 1.

Dva puta igrao je i za B reprezentaciju SHS

(1927. - 1928.).

Nakon atentata na hrvatske političke prvake u

beogradskoj skupštini, Perška je odbio dalje

"reprezentovati bele orlove". Naime, za

28.6.1928. u Zagrebu je bila zakazana utakmi-

ca protiv Ĉehoslovačke, ali je nakon navedenog

atentata otkazana.

Naknadno je dogovoren susret u Pragu za

28.10.1928. Pozive za ovu utakmicu otkazali

su svi hrvatski igrači, među kojima je i Perška.

Godine 1929. u Građanskom dolazi do podvoje-

nosti i raskola između starih i mladih.

Perška odlazi u Karlovac i postaje trener ŠK

Viktorije (vidi Povijest hrvatskog športa, br.

111, prosinac 1996., str. 55).

To s treniranjem Viktorije bio je tek kratkot-

rajni predah. Njegov nemirni duh tjera ga da-

lje. Sa skupinom "starih purgera" osniva novi

Građanski. Dugo su se lomila koplja oko prava

na ime kluba, da bi se na kraju novi klub proz-

vao Zagrebački ŠK Građanski 1911.

Odbjegli purgeri su svoju prvu javnu utakmicu

odigrali 17.12.1929. protiv HAŠK-a 2 – 5. Za

momčad Građanskog 1911. su igrali:

Ruţić – Ferderber, Remec – D. B. Babić, Ru-

pec, Mikačić (Hajduk) – Š. Poduje (Hajduk), N.

Babić, Perška, Cindrić, (Vrančić), Oman.

Potom ih 1.2.1930. priznaje i JNS. Ipak, prev-

ladao je razum. "Stari" su uvidjeli da je njihov

inat besmislen, pa je Građanski 1911. u svib-

nju 1930. raspušten. Perška se vratio u staro

jato i ubrzo završio karijeru.

On je kao nogometaš obiljeţio prvo desetljeće

nakon prvog svjetskog rata. U tom vremenu

bio je najbolji i najpopularniji igrač Građan-

skog. I šire – Zagreba i Drţave. Bio je svestran

napadač. Ipak, najviše je igrao na mjestu vođe

navale. U ondašnjem sustavu igre to je značilo

da dirigira igrom ostalih napadača, da ih hrani

loptama. (Tada je vaţio pojam – navalni kvin-

tet). On je pak bio stvoren za vođu. Imao je

pregled igre. Dobru tehniku. I inteligentna rje-

šenja u proigravanju krila ili spojki. K tome je

i sam bio vrstan strijelac. Plave razbarušene

kose. Ne visok. Po konstituciji čak i njeţan. Ali

okretan. Brz. Lukav. Godinama ljubimac pur-

gerske publike.

Što još reći o Lalecu? Kao osobi? Kao ličnosti?

On je po mnogo čemu bio jedinstvena osoba. I

kontroverzna ličnost. Bio je vječiti student. Sli-

kar. Ilustrator i karikaturist. Novinar. Ured-

nik. Izdavač i publicist.

Vječiti student? Na kraju je ipak završio umje-

tničku akademiju.

Slikar? Kod gospođe Reiss osobno sam vidio

njegov krasan akvarel sa motivom zagrebač-

kog gornjeg grada.

Ilustrator i karikaturist? Ilustrirao je knjigu

E. Bassa: "Nepobjediva momčad" (Zagreb,

1926.), začinivši je i karikaturama igrača svoje

generacije. U mojem vlasništvu je i njegov pri-

kaz opće tučnjave na igralištu (igrača i navija-

ča) izrađen u tuš tehnici na A3 formatu.

Novinar? U listu Večer imao je svoju rubriku:

Ivo Bartolčić, dipl. ing.

Stranica 12 Broj 113 - 13 . t ravnja 2011 . G l a s n i kG l a s n i k

Pele – Mele, a u Športskom listu: Dribling i

šut. Piše duhovito i pomalo podbadajuće.

Urednik? Bio je prvi odgovorni urednik

Športskog lista (br. 1, 8.4.1928.).

Izdavač i publicist? Napisao je dvije knjige iz

domene nogometa:

1. "Športski almanah grada Zagreba", Zagreb,

1935.

2. "Nogomet: Teorija – tehnika – taktika – tra-

ining", Zagreb, 1937.

"Športski almanah grada Zagre-

ba" tiskan je u dva različita uve-

za: broširanom (na lošijem papi-

ru) i plastificiranom (na kojem je

otisnuta god. 1936.) a u njemu su

prikazani portreti zagrebačkih

klubova.

Perška je u športskom almanahu

napisao vrlo dojmljiv uvodni dio o

povijesti grada Zagreba, a na

stranici 17. pod naslovom

"Zagreb kao pionir nogometa"

konstatira:

"… Politički Zagreb, kulturni Za-

greb, dakle i športski Zagreb je

simbol našeg naroda koji je u svo-

joj borbi za opstanak, nezavisnost

i napredak u kulturnom radu i

prosvjećivanju okupljao oko Zag-

reba i u njemu našao uvijek sve

uvjete za ostvarenje svojih težnja

i svojih potreba. Zagreb je temelj

nogometnog športa u ovoj (ne i

našoj, o.a.) državi i on će to ned-

voumeno i uvijek ostati…"

U "spomen knjizi Građan-

skog" (Zagreb, 1938.) pisao je pod

naslovom: "Moj dragi Građan-

ski". Proročanski piše:

"… Građanski je silan, neslom-

ljiv. Građanski je ideja. Građan-

ski je klub koji bi se morao makar

danas stvoriti, kad ne bi postojao.

Građanski je potreban Zagrebu,

jer on je pravi reprezentant hr-

vatskog športa. On je to bio neka-

da, on je to bio za najtežih vremena po hrvatski

narod, on je to i danas. Građanski će to biti i u

budućnosti… "

Na ţalost, ne!

Partizani su likvidirali Peršku, a komunistička

vlast njegov (i naš!) Građanski.

Iz navedenog je vidljivo da je naš Lalec bio ve-

liki rodoljub. I domoljub. Bio je jedna velika

umjetnička duša. I uvijek svoj. To je bio i onda

kada su ga suspendirali na šest mjeseci zbog

verbalnog sukoba sa funkcionarima saveza

Stranica 13 Broj 113 - 13 . t ravnja 2011 . G l a s n i kG l a s n i k

(1922.), i onda kada je predvodio skupinu koja

je (pogrešno!) stvarala neki novi Građanski

(1929.).

Po uspostavi NDH Perška je pristupio Ustaš-

kom pokretu. Promovirao je "Hrvatski vojnički

revolucionarni odbor za sjećanje na vojnički

ustanak od 5.12.1918." (Novi list, Zagreb,

10.8.1941., str. 9). Sudjelovao je na svečanosti

blagoslova zastave pričuvne bojne revoluciona-

raca od 5.12.1918., koja je odrţana na godišnji-

cu pobune 1942. (Hrvatski narod, Zagreb,

10.12.1942.).

Još neke detalje o djelovanju Perške za vrijeme

NDH napisao je Jere Jareb u knjizi o Eugenu

Didi Kvaterniku (Zagreb, 1995., str. 179).

Pri kraju rata mnogi bjeţe

prema Austriji (Bleiburgu).

Perška je opet svoj. Ostaje do-

ma. I čeka.

Po nekim kazivanjima,

8.5.1945., Perška je sada neke

nove "osloboditelje" (ove je do-

veo Koča Popović) dočekao i

"dobrodošlicu" im priredio svo-

jom strojopuškom (opet!). Pu-

cao je po njima sa balkona

svoga doma na Zvijezdi, te je u

izmjeničnoj vatri i sam pogi-

nuo.

O tome svjedoči sada jedan

drugi Horvat, mason Josip

Horvat. On je, vjeran svom

svjetonazoru, u knjizi

"Preţivjeti u Zagrebu", dnev-

nik 1943. – 1945., Zagreb,

1989. str. 230. zapisao:

"… čujemo da je poginuo Per-

ška, negdje na Zvijezdi: slavan

nogometaš, a velika vucibati-

na, pokraj sveg nevinog lica."

Sa masonom Horvatom bi se

jamačno sloţio i Dinamov po-

časni (sic!) predsjednik Marko

Belinić, koji je govoreći na Je-

lačić-placu 18.5.1941. rekao

(parafraziram):

"Svi takvi zaslužuju – kur-

šum!"

Za Peršku je nastupilo vrijeme potpunog pre-

šućivanja.

Jedino (meni uvijek drag) novinar Zvonimir

Magdić – Amigo za Laleca otvara svoje srce. I

dušu. Široku. Plavu – purgersku! I našu – Hr-

vatsku! Jer, i Amigo je bio uvijek svoj. Ni on se

nije povijao pred političkim mijenama. I puno

je učinio da se Perška ipak ne zaboravi. (vidi:

Legende zagrebačkog nogometa, Zagreb, 1996.

str. 29-32; Hrvatsko slovo, Zagreb, 12.12.2008.

str. 27.).

I ovaj moj zapis, koji je tek skica za jedan cjelo-

viti portret, na tom je tragu.

Stranica 14 Broj 113 - 13 . t ravnja 2011 . G l a s n i kG l a s n i k

OGNJIŠTE Nakladna zadruga, Zagreb, Pete poljanice 7, PJ Hrvatska knjižara, Zagreb, Četvrte poljanice 8, www.knjizara.hrvatskauljudba.hr,

e-mail: lovorka.dragun.mirkovic@gmail.com, naklada.ognjiste@gmail.com

Nakladna zadruga

Zagreb, Pete poljanice 7

e-mail:

naklada.ognjiste@gmail.com

Stranica 15 Broj 113 - 13 . t ravnja 2011 . G l a s n i kG l a s n i k

Rudi Tomić, Kanada

Slobodni su izbori ujedno sud naroda o onima,

koji su do tada bili na vlasti: za sva njihova

djela (ne daj Boţe i nedjela) počevši od drţavne

sigurnosti pa do upravljanja svim drţavnim

bogatstvima s ciljem ostvarenja najvećeg mo-

gućeg prosperiteta za sveukupno pučanstvo..

I u Republici Hrvatskoj uskoro će biti opći iz-

bori - a moţda i prijevremeni, što se već moţe

uočiti u koaliranju političkih skupina i pojedi-

naca, koji se ţele predstaviti hrvatskom naro-

du sa svojim rješenjima za boljitak ţivota.

Vladajuća koalicija pokušat će s obmanjivanji-

ma uvjeriti narod da su oni "sve dobro odradili

u prošlom mandatu", te da na osnovu postig-

nutih rezultata… zavrjeđuju ponovnu podporu

građana (o hrvatskom narodu ni govora!) za

novi mandat u kojem će ostvariti sve ono što

nisu uspjeli u ovom izbornom razdoblju!

Oporbena kukuriku koalicija ima drugačiju

misiju: uvjeriti građane kako su oni bolji,

spremniji i sposobniji učiniti mnogo više od ak-

tualne vladajuće koalicije, koja je upropastila

drţavu u gospodarskom, moralnom i međuna-

rodnom pogledu. Dakako, za tu konstataciju

oni imaju izobilje dokaza, jer narod je pokazao

svoje nezadovoljstvo brojnim prosvjedima.

U predizbornu igru uključit će se veliki broj

stranaka, strančica, udruga, skupova (ukupno

njih 117) i pojedinaca koji će prije svega nemi-

losrdno mlatiti po vladajućoj stranci i njezinim

koalicijskim partnerima; a onda i po kokošinj-

cu - ruţičastoj kukuriku koaliciji, dokazujući

kako su slični, kao "jaje jajetu", s vladajućom

koalicijom, samo što za razliku imaju drugači-

ju taktiku i bolju organizaciju.

Ne moţemo ovdje nabrojiti sve stranke i frak-

cije koje će se natjecati na izborima, jer ima ih

previše, a mnogi će čak biti prešućeni, iako su

izbori izumljena jedna velika politička arene

gdje se tuku šuše s rogatima.

Mediji su već obavili izbore

Glavna sredstva općeg priopćavanja u Hrvats-

koj – tiskovni dnevnici i TV kanali – presum-

pcijalno su već "utvrdili izborne rezultate" na

osnovu njihovih "znanstvenih" anketnih istra-

ţivanja, samo još nisu kreditirali kukuriku

koaliciju da sastavi novu Vladu u Republici

Hrvatskoj.

Ustoličenje ruţičastih "antifašista", odnosno

kukuriku koalicije u Hrvatskom saboru, bilo bi

apokaliptično za hrvatski narod, budući da ta

koalicija sudbinu Hrvatske veţe uz "regiju",

odnosno Balkan, a to je, da se vlasi ne dosjete

– Srbija.

Hrvatska već ima crvenog predsjednika Ivu

Josipovića, još ako bismo dobili Vladu sastav-

ljenu od kukuriku pelivana, na čelu sa Zora-

nom Milanovićem, sigurni smo da bi nam na

tom i Tito bio zavidan! Tada bismo tek dokaza-

li građanima i svijetu kako su Hrvati

"drţavotvoran narod" - s trinaest stoljetnom

kulturnom i nacionalnom sviješću! Horresco

referens! (Uţas me spopada dok (ovo) pišem!)

IZBORI ĆE SE ODRŢATI IZBORI ĆE SE ODRŢATI ––

ALI IZBORA NE ĆE BITI ALI IZBORA NE ĆE BITI

Stranica 16 Broj 113 - 13 . t ravnja 2011 . G l a s n i kG l a s n i k

No, istini za volju, političari su onakvi kakvi

su građani koji ih biraju. Naime, nije Josipo-

vić (niti prije njega Mesić) došao za predsjedni-

ka RH - voljom Boţjom, nego izborom njegovih

ruţičastih građana. Tako isto, ako bude izab-

ran Milanović za predsjednika Vlade RH – i to

će biti voljom ruţičastih građana. Ili nehajem

hrvatskog naroda!

Od posljednjih izbora, na kojima je Ivo Sana-

der bio ponovo biran za predsjednika Vlade,

hrvatski je narod uočio kako su kola išla nizbr-

do, te kako je na kraju zaglavio i kočijaš, koji

čeka suđenje u Austriji i Hrvatskoj za pljačku

drţavne imovine i ine druge lopovluke.

Ne moţe se reći da hrvatski narod nije upućen

u sva zbivanja u domovini i svijetu. Nema čov-

jeka u Hrvatskoj koji ne zna koliko je Sanader

imao ručnih satova, koji su "uglednici" bili gos-

ti kod Ace "Nedjeljom u 2"; gdje se vode ratovi

u svijetu, koliko koštaju ţiveţne namjernice i

sl. Dakle, ljudi su upućeni u sve ono što smat-

raju bitnim za njihov osobni uţitak i ţivot.

Hrvati su skloni optuţiti drţavne i lokalne po-

litičare za sve nedaće, čak znaju i za "sve" nji-

hove financijske malverzacije. Ali, kada dođe

vrijeme za izbore, nikako ne znaju izabrati do-

bre ljude za svoje predstavnike u vlasti!?

Općenito govoreći, hrvatski je čovjek sam za

sebe (Homo pro se), tj. takav koji ne pripada

nijednoj političkoj stranci. Osebujan tip. Ne

ţeli se deklarirati niti aktivirati u manifestira-

nju nacionalne i drţavotvorne posebnosti, ma

koliko on nju i nosio u sebi! Dakle, radi se o

strahu ili nehaju?

Narod ima snagu glasa

U demokratskim sustavima narod ima veliku

snagu glasa i riječi, samo treba spoznati tu vri-

jednost u biranju kandidata. Doduše, ako ljudi

nisu uključeni u proces selekcije kandidata, a

ne mogu biti uključeni ako su politički pasivni,

onda je njihov izbor ograničen na biranje ma-

njeg zla.

S obzirom na brojčanost stranaka na ovim će

izborima biti mnogo istaknutih kandidata te će

među njima vjerojatno biti i ljudi koji bi trebali

biti izabrani kao zastupnici. Za razliku od pro-

šlih izbora, na sadašnjoj hrvatskoj političkoj

sceni imamo još tri nova značajna stranačka

osmišljenja: Hrvatska uljudbena stranka,

Stranka hrvatskog zajedništva i Hrvatski

hrast. Ta nova stranačka okupljanja ili grupi-

ranja imaju desničarski smjer, dok se je ljevi-

ca osnaţila s "antifašizmom", odnosno preţivje-

lim partizanima i komunistima, koji su se zao-

djenuli u socijalističko ruho, ispod kojeg se

skriva jugoslavenstvo u novim izričajima: regi-

ja, balkanstvo i eurounija.

Izgleda nam da će se opet ponoviti isti scenarij

kakav je bio na prošlim predsjedničkim izbori-

ma: na jednoj strani raštrkanost desničara s

velikim brojem kandidata, nasuprot koheziji

koalicije ruţičastih socijalista, koji već uzasto-

pno tri puta biraju svog kandidata za predsjed-

nika RH (2x Mesića, i još goreg od njega – Josi-

povića)!

HDZ je izgubio kredibilitet, jer je s izborom

Sanadera za predsjednika Vlade, uništen smi-

sao domoljublja iz osloboditeljskog pokreta;

hrvatski generali iz Domo-

vinskog rata leţe u ćelija-

ma haškog suda; domovin-

ske branitelje Srbija lovi za

"ratne zločine", a srpski ra-

tni zločinci sjede u Hrvats-

kom saboru - u koaliciji sa

HDZ-om!!!

Predsjednica Vlade Jadran-

ka Kosor, koju je namjestio

Sanader prije pokušaja bi-

jega u Ameriku, niti je ima-

la znanja niti drţavničke

sposobnosti izvesti drţavu

Stranica 17 Broj 113 - 13 . t ravnja 2011 . G l a s n i kG l a s n i k

iz političkog i gospodarskog kaosa. Ipak, sve je

svoje ţenstvene atribute iskoristila kako bi Hr-

vatsku uvela u Europsku zajednicu – i to pod

svaku cijenu. Cijene je već plaćena. U toj svo-

joj euro-preokupiranosti Predsjednica je zapos-

tavila egzistencijalizam građana (hrvatskog

naroda, o.p.), nagomilala vanjske dugove i um-

noţila nezaposlenost.

Zaključna misao

Hrvatska ima izuzetno veliki broj visoko obra-

zovanih ljudi, ima sposobnih političkih znan-

stvenika i gospodarskih stručnjaka, koji su se

dokazali doma i u svijetu, te bila bi velika nes-

reća i neoprostiv čin da se ne uključe u politič-

ke strukture i da na dolazećim izborima ne

budu politički čimbenici u izboru nove Vlade u

Republici Hrvatskoj.

Isto tako, bila bi velika nacionalna tragedija,

ako se ne usuglase sve drţavotvorne nacional-

ne stranke, društva i skupine u Hrvatskoj i

nastupe kao blok sa što manjim brojem zajed-

ničkih kandidata, kako se glasovi ne bi raspr-

šili na štetu svih.

Dakle, mišljenja smo da HDZ-e nema nika-

kvih realnih izgleda za uspjeh na ovim

izborima. Isto tako nikakvih realni izgleda

na uspjeh nemaju niti sve te prekobrojne

inačice HSP-a, kao ni HSS-a, ni HSLS-a, s

Budišom ili bez njega, jer su malobrojne s član-

stvom i jer su imale u prošlosti politički fijas-

ko, od kojeg se nisu oporavile. S druge pak

strane, nijedna od gore spomenutih novih

stranka nema izborno is-

kustvo, a niti očitu brojčanu

nadmoćnost nad drugim

strankama, ili koaliciji stra-

naka, pa i njihova "solo kam-

panja" mogla završiti - pro-

mašajem. Stoga bi se, samo

ako se nađe političke pameti

koja bi dovela do usklađe-

nosti među svim, nazovimo

ih desničarskim političkim

strankama, te ako dođe do

zajedničkih sadrţaja i ciljeva

s novim političkim udrugama

(HDS, SHZ I HR) moglo oče-

kivati da bi došlo i do izbor čestitih ljudi, koji

bi mogli izvući Hrvatsku iz ognja paklenog u

kojem se nalazi. Za propust ostvarenja ovog

nacionalnog osmišljenija nema nikakvog op-

ravdanja – sve ostalo je izdaja!

Treba također imati u vidu da je kukuriku

koalicija velika i sposobna politička sna-

ga, koja iza sebe ima domaće medije, me-

đunarodne saveznike, srpsku nacionalne

manjine, pa i podršku Srbije i pojedinih

regija, te svih onih koji su nezadovoljni s

aktualnom vlašću. Ali, ako je narod pametan

ne mogu se ni oni prodati narodu kao bogom-

dani spasitelji, jer se skrivaju u mraku. Onaj

koji radi što je pošteno dolazi k svijetlu, da bi

se očitovao da su njegova djela učinjena u Bo-

gu. (Ivan: 3, 19)

Stoga naša poruka hrvatskom narodu u Hr-

vatskoj, Bosni i Hercegovini i dijaspori glasi:

Hrvati ne smiju propustiti ovu priliku da

se na slobodnim izborima konačno oslo-

bode domaćeg neprijatelja, kao što su se

oslobodili vanjskog okupatora u Domo-

vinskom ratu. Treba također uništiti sve

vidljive objekte i nazive koji podsjećaju

na komunizam, fašizam, antifašizam, ju-

goslavenstvo i četništvo diljem Hrvatske.

Hrvat ne smiju izgubiti ovu bitku, jer nije sa-

mo u pitanju boljitak ţivota, nego je u pitanju

nacionalna komponenta; opstojnost hrvatskog

bivstva, imena, jezika i kulturne baštine, a

bogme i hrvatskih granica. Sve za Hrvats-

ku, Bog i Hrvati!

U SPOMEN MOJIM DRAGIM SUBORCIMA!U SPOMEN MOJIM DRAGIM SUBORCIMA!

Stranica 18 Broj 113 - 13 . t ravnja 2011 . G l a s n i kG l a s n i k

Vinko Vice Ostojić

Ĉestitke uz novu obljetni-

cu Desetoga travnja, obno-

ve naše NDH za spas i os-

lobođenje hrvatskoga na-

roda, u svojoj povijesnoj,

prirodnoj i etničkoj domo-

vini, između visokih Alpa,

velikih rijeka i plavoga

mora, kada ţelismo obno-

viti svoju slobodnu i neza-

visnu drţavu Hrvata, na

prostorima slavnih nam Kneţevina i Kraljevi-

na Hrvatskih.

Mi bijasmo jedini osloboditelji koji se s toliko

ljubavi, domoljublja i rodoljublja, borismo pro-

tiv svih onih hudih nacista i fašista, jugokomu-

nista i šovinista, agresora na naše svete pros-

tore, obnovljene nam nezavisne Drţave.

Klanjasmo se svima koji umiraše, kroz ona du-

ga stoljeća, za opstojnost hrvatskoga naroda, u

svojoj vlastitoj zemlji, lijepoj domovini, slobod-

noj Hrvatskoj, od kneza Klukasa, Porge, Do-

magoja, Branimira, kraljeva Tomislava, Kreši-

mira, Zvonimira i Petra Svačića, banova Zrin-

skih, Frankopana, Šubića i Jelačića.

Njih pedesetak uz imena im Jelena, Katarina,

Mila Gojsalića i tolikih znanih i neznanih hr-

vatskih ţena heroina.

Kleli smo se domovini i Drţavi Hrvatskoj i svi-

ma njima uz pozdrav Domu i domovini, za koju

smo bili u svakome trenu spremni mrijeti.

Nismo osvajali tuđe, još od Pape Agatona iz

679. do Ante Ivanplaninskoga 1941.

To je bila naša prisega hrvatskome narodu,

domovini, s našim usklikom Bog i Hrvati!

Skupa smo se radovali, jurišali i umirali za

svete nam slobodarske ideale.

I sada nakon sedamdeset godina vidim one po-

strojene mladiće, bujnih kosa sa stisnutim pu-

škama u svojim rukama. Bili smo svi naprosto

zaljubljeni u jednu jedinu ljubav, koja se zvala

Hrvatska!

Vjerovali smo u slobodnu Hrvatsku u kojoj će

vladati hrvatski narod, pravde i slobode, za sve

one koji je poštuju.

Duge četiri godine rata, u kojemu su nas svi

napadali, a mi smo samo branili ono što je na-

še.

I neprijatelji su učinili svoje.

Oni kojima nikada nije stalo do slobode svih, a

ne samo njih.

Prepustili su hrvatski narod krvnicima jugoko-

munista.

Oni su nam priuštili kriţne puteve smrti, na-

kon one bleiburške predaje.

Tu sam bio i ja.

Gazio sam sa stotinama tisuća Hrvata, naroda

svoga.

Rijetkim preţivjelima, umjesto nagrada, slije-

dile su nam dugogodišnje robije.

Kao jedan od preţivjelih sjećam se svih svojih

suboraca: Ţeljezničke bojne, Drugoga Zdruga

HOS-a. Sjećam se svih s kriţnih puteva smrti

koji se borismo i umirasmo za Drţavu Hrvats-

ku!

Prigodom Desetoga travnja neka je svima mrt-

vima pokoj vječni a ţivima iskreni pozdrav!

Stranica 19 Broj 113 - 13 . t ravnja 2011 . G l a s n i kG l a s n i k

Mate Ćavar, Zagreb

Tek hapšenjem hrvatskog branitelja Domovin-

skoga rata Veljka Marića, vozača teretnjaka,

na graničnom prijelazu, valjda Srbije i Bugar-

ske, bilo je jasno o čemu su se dogovarali pri-

jatelji Borivoje Tadić - predsjednik Srbije i Ivo

Josipović - predsjednik R. Hrvatske.

Ali to Marićevo hapšenje se

htjelo zatajiti hrvatskoj jav-

nosti sve do hapšenja Tiho-

mira Purde u BiH, što je

jasno otkrilo pravi spora-

zum srbijanske i hrvatske

klike o pravu Srbije da

hapsi sve one hrvatske

branitelje koji su branili

"zločinačku" Hrvatsku. Za

Srbiju je svaka obrana Hr-

vatske zločin, u Oluji, prije i

poslije. I mnogima nije pozna-

to kako su osudili hrvatskog ge-

nerala Domovinskoga rata Brani-

mira Glavaša prema tome sporazumu sa

Srbijom, zbog toga što je napadao Jugoslaviju,

prije međunarodnog priznanja Republike Hr-

vatske kao neovisne, suverene i slobodne drţa-

ve.

A na čelu toga takozvanog suda presudu je do-

sudio Branimiru Glavašu poznati jugonostalgi-

čarski sudac Ţeljko Horvatović.

Neka se to ipak u hrvatskim sudskim analima

znade. No Srbija ne zastaje samo na tome. Ona

sada počinje sa odlikovanjima onih najistaknu-

tijih zločinaca u njezinoj agresiji na Hrvate i

Hrvatsku. Tako da će drţava Srbija početi dije-

liti masovna odličja najistaknutijim krvnicima

agresije. Valjda će na prvome mjestu biti nag-

rađena SANU Ljube Tadića zbog Memoran-

dumskog programa agresije na Hrvatsku.

Zatim svakako tu na drugom mjestu

bit će Slobodan Milošević realizator

SANU programa kao i generalštab

JNA sa svim Arkanima, Šešelji-

ma, Draškovićima... Posebice tre-

ba odlikovati srpske pilote koji

su gađali Banske dvore na Griču

u Zagrebu iako samo providnoš-

ću nisu likvidirali Franju Tuđ-

mana, koji je par minuta prije

napustio tu prostoriju. I zanimlji-

vo je kada Slobo Tuđmanu na sus-

retu s Mihailom Gorbačovom uzvi-

kuje.

"Franja, ti si pravo čudo od čoveka, kada te

ni rakete ne mogu pogoditi!"

Da, zaista je čudo da su se Hrvati oduprli Slo-

binoj trećoj armiji u Europi.

A što će biti sa odličjem Stipi Mesiću koji je bio

sluţbeni zapovjednik one JNA koja je ravnala

Banske dvore i RH?

Ne bi se smjelo zaobići

niti Ivu Josipovića, ka-

o velikog Tadićeva pri-

jatelja u vrijeme dodje-

ljivanja tih odličja sr-

bijanske agresije na

Hrvatsku, BiH, Kosovo

kao i Vojvodinu, koja

još stenje pod planom

Memoranduma SANU.

Neka se "okite" srpski

agresori i njihovi prija-

telji!

ODLIĈJA "HEROJIMA" SRPSKE AGRESIJE!ODLIĈJA "HEROJIMA" SRPSKE AGRESIJE!

Stranica 20 Broj 113 - 13 . t ravnja 2011 . G l a s n i kG l a s n i k

Stranica 21 Broj 113 - 13 . t ravnja 2011 . G l a s n i kG l a s n i k

Diana Majhen, Zagreb

Parafrazirala bih tvrdnju koju je svojevre-

meno postavio Jefrrey Kühner, a koja glasi:

Jadranka Kosor je glupa ili laže, pret-

varajući ju u pitanje. Jer, doista se čovjek

mora zapitati kakav je njezin mentalni

sklop, kada u roku manje od dva mjeseca

ponavlja istu pogrešku.

Potpuno identično događajima s prošlog

braniteljskog prosvjeda, odrţanog 26.

veljače u Zagrebu, danas se počelo s na-

padima na organizatore braniteljskog

skupa, kao i na same sudionike koji

planiraju doći. Ĉak se ni inicijatori napada ni-

su promijenili od prošlog puta, iako su prošli

put neslavno završili.

Podsjetimo se, imali smo s jedne strane tristo-

tinjak predstavnika braniteljskih udruga (sa

širom i uţom rodbinom, pretpostavljam), a na-

suprot njima, 60.000 branitelja koji su potpu-

no ignorirali sve njihove poruke i pozive, te

stali jedan uz drugoga, jednako kao što su stali

za vrijeme Domovinskog rata, prosvjedujući na

Trgu. Branitelja koji nisu zaboravili, nisu se

prodali i nisu spremni svoju čast bacati vlada-

jućim pod noge, a ponajmanje ručati negdje u

Policijskoj akademiji dok im suborci prosvjedu-

ju protiv nepravde koja se događa cijeloj brani-

teljskoj populaciji.

Da sam ja na Kosoričinom mjestu, bilo bi mi

savršeno jasno da ti 'predstavnici' nad svojim

članstvom nemaju nikakav ne samo utjecaj,

nego izgleda ni legtimitet. Pametan čovjek ne-

će ponovno razbiti glavu tamo gdje ju je već

jednom razbio.

Al', evo nas opet.

Ponovno ti 'slavni' predstavnici braniteljskih

udruga, koji u biti čini se ne predstavljaju više

nikoga osim sebe samih, svojih rođaka i prija-

telja, što je prošlim prosvjedom dokazano, sta-

ju uz bok Vladi nasuprot ogromnog broja svo-

jih suboraca, zalaţući se za neodrţavanje bilo

kakvih skupova.

Dapače, isti izjavljuju kako neće prosvjedovati

čak ni ako presuda bude osuđujuća. Baš me

zanima, što će u tom slučaju raditi, plakati Ko-

sorici na ramenu ili samo odmahnuti glavom i

provjeriti jel' im lova iz proračuna sjela na vri-

jeme na račun?

Koga takvi ljudi doista mogu više predstavlja-

ti? I kako se još uvijek mogu izdavati za tamo

neke krovne udruge, kada im je dobar dio vlas-

titog članstva otkazao poslušnost i radio supro-

tno njihovim naputcima?

Vrhunac je svakako zahtjev Luki Bebiću za

organiziranjem posebne sjednice prije presude

generalima, a na kojoj bi se raspravljalo o Dek-

laraciji o Domovinskom ratu. Zašto baš prije

presude, zašto ne nakon nje? I zašto tek sada,

u konačnici? Pa nismo baš tako naivni, zar ne?

S druge pak strane, imamo Ţeljka Sačića. Koji,

nasuprot njima, ima hrabrosti pokrenuti jedan

potpuno opravdani, legitimni i Ustavom za-

jamčeni skup, umjesto da također ruča negdje

u Policijskoj akademiji, te skuplja poene za po-

slušnost. I kojeg se sada optuţuje za politizaci-

ju.

Odlično.

PAMETNOM JEDNOM DOSTA, PAMETNOM JEDNOM DOSTA,

OSTALIMA PO POTREBIOSTALIMA PO POTREBI

Stranica 22 Broj 113 - 13 . t ravnja 2011 . G l a s n i kG l a s n i k

Znači, ako šutiš, odobravaš hapšenje, izruče-

nja, zatvaranja i osuđivanje hrvatskih brani-

telja, onda nisi ispolitiziran. Moţda i nisi, moţ-

da si jednostavno prodan i to bi bilo to. No, ako

slučajno digneš glas protiv toga, onda mora da

je politika u pitanju. A znamo da se nitko ne

smije baviti politikom izuzev HDZ-a i SDP-a,

jer bi time doveo u opasnost primopredaju

vlasti koja se uredno već godinama odvija iz-

među ove dvije stranke.

Neobična neka logika, pripisivati ispolitizira-

nost nekome tko prosvjeduje, a ne pripisivati

ju nekome tko pokorno sluša i izvršava nared-

be odgore. A još kada se prisjetim npr. Đakića

već godinama u saborskoj fotelji, doista je očito

kako predstavnike tih 'krovnih' braniteljskih

udruga politika ni najmanje ne zanima i ništa

ne rade zbog sebe, nego radi nekih viših intere-

sa. Samo nikako da shvatim koji bi to viši inte-

resi bili, izuzev ako se ne misli na interese

onih na Markovom trgu.

I tako, 16. travnja imamo reprizu.

Ne znam da li će ručak i ovaj put biti u Policij-

skoj akademiji ili negdje drugdje, ali branitelji,

oni pravi, obični, kako ih mi nazivamo 'mali'

branitelji iako su im srca ogromna, bit će tamo

gdje trebaju biti. Uz svoje suborce, prosvjedu-

jući ili slaveći, ovisno o haaškoj presudi.

"HRVATSKO PROLJEĆE"?"HRVATSKO PROLJEĆE"? Odabrao S Facebooka Miroslav Rovis

Antu Brunu Bušića istinskog pomiritelja hrvats-

kih sinova, uzvišenog hrvatskog pjesnika i muče-

nika, kojeg je čitava emigracija prepoznala kao

svoga, a stradao je radi svoje znanstvene i popu-

lističke djelatnosti u Domovini u razdoblju Hr-

vatskog Proljeća, te do mučeničke smrti zadane

mu od strane UDB-inog agenta 1978. (koliko

sam zapamtio)...

Njega nema u toj srbo-hrvatskoj priči o komunja-

rama Hrvatskog Proljeća, ali pod krivim imenom

"Hrvatsko Proljeće" koja se priča svela u svakoj

epizodi na "Joj kako nam sada Srbi fale... Pa što

smo se zavadili, bre?" Ili na zaključke u stilu:

"Dobar je zapravo bio taj Bakarić." ili "Pa nije

Tito bio tako loš." i slične "katarze"...

Ja, koji nisam dostatno proučio njegova djela, pa

nek me izpravi tko bolje zna, ali tko zna, tko doi-

sta zna, kao štovani znanstvenik i političar Josip

Jurčević...

Ja, koji nisam još dos-

tatno proučio njegova

djela, ali razumijući

koliko su izranili i

raztrgali Hrvatsku

1945. svodim Bušićevu znanstveno dokazanu Hr-

vatsku demografskui prazninu nastalu oko

1945.: 1/10 Hrvata pobijeno,

1/10 Hrvata protjerano, dakle: Hrvatska smanje-

na za 1/5 svoje populacije.

Što da braćo velimo? Ţivila crvena Hrvatska?

Izrode Predsjedniče Josipoviću! Izrode! I ti hvališ

petokraku!? Gdje ti je duša tebi i takvima kao ti?

A puni su vas koridori Hrvatske vlasti!

Tuđman se pokajao, general Bobetko se obratio,

general Zvonimir Ĉervenko već je robijao za vrie-

me Hrvatskog Proljeća (uzgred, ni njega nisu

spomenuli u seriji "Srbo-Hrvatsko komunjarsko

Proljeću" kako bi bilo pošteno da su seriju nazva-

li...

Partizan Sven Lasta, jedva primljen od Branite-

lja, u to doba svih odreda čestito ustaški nastro-

jenih (ne koljački kako bi se danas htjelo prika-

zati, nego čestito ustaški, što znači ostanički pro-

tiv nepravde nad narodom vlastitim)...

Partizan Sven Lasta, jedva primljen od Branite-

lja, vrlo je doprinio na ponajteţim bojišnicama, i

poginuo u obrani Sunje, Bog ga nagradio...

I drugi, i drugi su doprinieli, ali ih vi sebi

za uzore ne uzimate, jer ne volite Hrvats-

ku! Vi naprotiv detuđmanizirate i odna-

rođujete Hrvatsku i pišete poviest anti-

Hrvatsku...

Svrgnuti Josipovića, i ostale, veliku veći-

nu s vlasti, ali ne u korist srbo-komunista i izro-

da, dakle oprezno, treba sada učiniti.

Stranica 23 Broj 113 - 13 . t ravnja 2011 . G l a s n i kG l a s n i k

www.domaljevac.com

Opet došlo vrijeme da HDZ us-

tane u obranu hrvatskog naro-

da. A kad je tako, zna se – na-

jebali smo! Od kad nas oni bra-

ne, od kad su uzeli našu sudbi-

nu u svoje ruke, nama je sve go-

re. Bez obzira što se pola ljudi

raselilo za vrijeme njihove

brige za našu sudbinu, noseći

sa sobom i svoje brige i proble-

me, nama koji smo ovdje su se

brige i jadi namnoţili, tako da ih

opet imamo po glavi stanovnika

više nego prije.

Osobito smo u belaju kad iskrsnu kakva sud-

bonosna pitanja, a ona se pojavljuju obično

pred izbore. Svaki izbori su povijesni, i svaki

su biti ili ne biti. Eto, ako baš sad, baš na

ovim izborima, ne damo svoj glas HDZ-u,

propali smo zauvijek! Opredjeljenje ili istreb-

ljenje! A narod se boji nestanka. Još kad i u

crkvama svećenici potvrde kako je samo

put HDZ-a spas, tu više nema dvojbe. Zna se!

Ako se netko usudi misliti drukčije, taj je u

najmanju ruku izdajnik. On je komunjara. Ju-

gonostalgičar. On je crni đavo, samo nije Hrvat

i nije dobronamjeran. Naravno, osim ako je

član HDZ-a. U tom slučaju moţe biti i predsje-

datelj.

U svim vaţnim situacijama HDZ je znao povu-

ći pravi potez. Svaki puta su dobro znali što

treba misliti, što reći, a što činiti, ali tako da se

te tri noge na kojima počiva njihova politika

uvijek potpuno razlikuju. Recimo, kad su poz-

vali narod da izađe na referendum i glasa za

suverenu, jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu,

oni su odista govorili narodu da tako glasa. Ali

nisu tako i mislili, nego su mislili da je to naj-

bolji način da se tako prvo riješe Srba, a onda

će kasnije lakše sa Muslimanima izići na

kraj. I nisu radili kako su izglasali niti kako

su mislili da treba, nego su pripremali svoju

vlast na područjima na kojima je to u tim

prilikama bilo izvodivo, a spremali se da to

isto urade i do Drine, kad dođe vrijeme. I

kad su vezali hrvatsku zastavu u čvor sa

muslimanskom, isto su mislili, pričali, i dje-

lovali kao u prethodnom slučaju. I svakom ka-

snijem.

U isto vrijeme se sa Srbima pravio posao.

Šofer iz Trebinja, ratni predsjednik njihove

općine Vučurević, s divljenjem priča o ve-

ličini i dalekovidosti njegovog prijatelja

Mate Bobana kad su se dogovarali o podjeli

Bosne i Hercegovine. S velikim poštovanjem

kaţe kako je Mate sve bio isplanirao, u čemu

ga je Vučurević svesrdno podrţavao, što se gra-

nica tiče: Srbima pripada sve istočno od

Neretve, a Hrvatima sve što je zapadno.

Neretva je granica! Pošteno, nema zamjerke.

A onda se Vučurević sjetio jednog nebitnog de-

talja, ali eto, da priupita: „Šta će biti sa Musli-

manima, kud ćemo njih?― „Na granicu!“, od-

govorio je mudro Boban, s neskrivemom, krš-

ćanskom tankoćudnošću za ljudske sudbine,

pokazujući palcem dolje, u Neretvu, na što

se Vučureviţ tako slatko i oduševljeno smijao,

kao da je čuo najbolji vic o Muji i Hasi.

HDZ BIH HDZ BIH –– ŠAGAŠAGA--BAGA KUDA ĆE BAGA KUDA ĆE ––

NAROD OPET BJEŢAT ĆENAROD OPET BJEŢAT ĆE

Stranica 24 Broj 113 - 13 . t ravnja 2011 . G l a s n i kG l a s n i k

Od Bobana pa nadalje, svi HDZ-ovci su govori-

li, kao i on, kako podrţavaju Bosnu i Hercego-

vinu, a sve su činili da je unište. Govorili su o

jedinstvu Hrvata, a djelovali razbijaški. Od-

mah su formirali Herceg Bosnu, i već tada na-

govijestili da je Hercegovina ispred Bosne,

cega se i danas drţe. Hercegovci su na čelu

gotovo svih hrvatskih stranaka, direktori

svih važnih firmi, institucija, oni kroje

obrazovnu, zdravstvenu i socijalnu politi-

ku, oni se pitaju i u Crkvi, i bez njih se ni-

šta ne može. Ostali su u igri samo kao njihovi

poslušnici. Opet su dosljedni, opet jedno misle,

drugo pričaju, a treće rade.

Posebna je priča raseljavanje Hrvata. Puna

su im usta priče o povratku, a sve su učinili da

taj proces opstruiraju. Prvo su prosto gurali

Hrvate da naseljavaju područja u Hrvatskoj na

kojima su ţivjeli Srbi. Tamo su ih mamili i pos-

lom, i rješavanjem stambenog pitanja, i broj-

nim socijalnim pogodnostima, a pričali o potre-

bi njihovog povratka na bosanska ognjišta. Pri-

čaju o ugroţenosti Hrvata i njihovom pravu na

povratak, a Dodiku daju čvrste garancije da ga

neće ometati u njegovom cementiranju povrat-

ka Hrvata u RS. Inače, Dodika toliko slušaju i

dodvoravaju mu se da sam uvjeren da bi bez

dileme prešli na pravoslavlje kad bi Dodik

to zatražio.

I tako, u nedogled, moţemo nabrajati gdje se

sve potvrđuje dosljednost trojne HDZ-ovske

politike, i tako će biti dok imamo HDZ-ovce na

vrhu i HDZ ovce ispod, koje ih podrţavaju. Oni

nas stalno vode kroz neka opasna vremena i

kroz opasne predjele, stalno smo u sudbinskim

iskušenjima, i kako onda

dati drugima vlast?! Ipak,

sva ta teška vremena nisu

ni blizu opasna niti sudbin-

ska, kao kad se dođe u

poziciju da se zaista nas-

luti gubitak vlasti. Onda

više nema igre! Nema više:

Šaga-baga kuda će – HDZ

-u u gaće! Ne zbog toga što

njima ništa ne moţe ni u

gaće ni u glavu, već samo u

džep, nego zato što su oz-

biljna vremena. Dakle, ne-

ma igre kad se nasluti gubi-

tak vlasti, kao što je to već bilo jednom prili-

kom kad je SDP, istina samo nakratko, sa tan-

kom relativnom pobjedom i nepouzdanim koa-

licionim partnerima preuzeo vlast. Onda je

HDZ izmislio hrvatsku samoupravu kako bi

spasio jadni narod od ugroţenosti. Jasno, Hr-

vati su se tad još više podijelili, još više ih

se raselilo, i od tad, tvrdi HDZ, imaju još ma-

nje prava. Ipak, HDZ je brzo ponovo bio u

sedlu i pričom o ustavnoj promjeni, povratku

prognanika i jednakopravnosti nastavio vlada-

ti.

Ali vidi vraga, SDP opasnost nije trajno otklo-

njena, opet se pojavila, ali jača i kočopernija

nego prošli put! I ponovo hoće vlast. E, neće

moći! Zato je HDZ opet otkrio da su Hrvati ug-

roţeniji više nego ikad, da Ustav još nije pro-

mijenjen, jer njima je bilo malo dvadeset

godina za promjenu, i sad su smislili nešto

što se ne zove samouprava nego neki Sabor, ili

Zajednica općina, ili nekako zgodno, naći će se

već ime, ali opet naglašavajući kako tako čuva-

ju opstojnost Bosne i Hercegovine. Opet bra-

ne Bosnu! Nekako me to podsjeća na onaj vic:

Mujo, molim te, nemoj me više branit'! Već

unaprijed se moţe naslutiti i rezultat ove ideje.

Prvo će još više podijeliti Hrvate. Mnogi će

ponovo ne samo poţeljeti otići, nego će to i uči-

niti. Doći će do još većeg nerazumijevanja me-

đu narodima u BiH. Mali broj HDZ-ovaca će

se ponovo i na ovome obogatiti, dobar broj

HDZ-ovaca će dobiti neke mrvice, a većina

hrvatskog naroda će ispaštati.

Šaga-baga kuda će – narod opet bjeţat će.

Stranica 25 Broj 113 - 13 . t ravnja 2011 . G l a s n i kG l a s n i k

Branko Stojković, Bjelovar

Višedimenzionalni odnosi

hrvatske kleptobirokracije!?

Predsjednik Franjo Tuđman je 1995. godine

definitivno rekao: „Zbogom Srbiji―, a računi za

naplatu sad dolaze hrvatskom narodu.

U prosincu 2010., udruge Srba istjeranih i pro-

gnanih iz Hrvatske pokrenule su potpisivanje

peticije protiv zatvaranja poznatog 23. poglav-

lja (hrvatskog pravosuđa) pristupnih pregovo-

ra dok im Hrvatska drţava ne vrati pokretnine

i nekretnine, stanarska prava, zaostale mirovi-

ne i naknade za to što nisu mogli sudjelovati u

privatizaciji i pretvorbi poduzeća kao i otkupu

dionica. Oni traţe upisivanje radnog staţa u

radne knjiţice i sva druga prava. Od socijalnog

do mirovinskog osiguranja, pa i obnovu svojih

porušenih kuća,…

Danas se čine posljednji očajnički pokušaj ne

bi li se spriječio završetak pregovora i ulazak

(napokon) Hrvatske u Europsku Uniju.

I ulazak u euroatlantske integracije,

gdje bi Hrvatska našla svoje zasluţeno

mjesto.

Premijerku Jadranku Kosor u zadnje

vrijeme ne prati dobar glas, kao ni

simpatije HDZ-a. Njena vlada sada se

bjesomučno drţi na vlasti. Razloga za

nezadovoljstvo ljudi ima mnogo. Sve

više poskupljuje ţivotni standard, dok

se sve veća bijeda građana vidi na sva-

kom koraku. Isto tako inzistira se u

Europskom parlamentu da Hrvatska

ne moţe pristupiti u EU dok se ne odr-

ţe parlamentarni izbori.

Vlada gotovo svakodnevno dobiva lek-

cije iz Bruxellesa.

I prosvjedi u Hrvatskoj također su po-

vod za širenje pritiska na premijerku

Kosor, jer se ne rješavaju se vaţna go-

ruća pitanja u zemlji. Ljudi nemaju

više osnovne stvari za ţivot u Republi-

ci Hrvatskoj, koja je samo uređena ustavno-

pravno na papiru dok u praksi gotovo i ne pos-

toji.

Laţna i krivokletnička politika postala je sud-

bina mnogih ljudi. Klice zla niču u „Lijepoj na-

šoj―, a naţalost to plaćaju buduće mlade gene-

racije, koje nisu ni krive ni duţne, što im je

netko sve to servirao. Ili bolje rečeno stavio im

„mnoge hipoteke― na leđa. Politička (ne)

korektnost došla je na naplatu, ljudima kojih

se to sve nije ticalo.

Mnogo pobunjeni Srbi koji su otišli iz Hrvats-

ke, vratili su se – dobili su oproste amnestijom

i abolicijom. Tako da su sad nevini ljudi. Sve

ratne štete u imaginiranom „Domovinskom

ratu―, platit će porezni obveznici u Hrvatskoj.

Na koncu što uopće zaključiti iz svega ovog, i

na sve zločine koji su pali u „bunar― bez dna.

Opet će neki demon izaći van i zavaditi naro-

de, a cijena i ţrtva će biti smrt. Za koju nitko

neće odgovarati ili biti suđen. Kakav smo mi

Hrvati to narod?

SUDBINA JEDNOG NARODA SUDBINA JEDNOG NARODA

Stranica 26 Broj 113 - 13 . t ravnja 2011 . G l a s n i kG l a s n i k

Mile Boban, Texas, USA

Dragi moj Mrginjdţija,

Jutros sam slučajno naletio na ovaj link: lopus

-istina.com. Molim te nađi vremena te pregle-

daj po mogućnosti sve. Što me je ovdje začudilo

- i to pozitivno - je to da je ovaj portal pomno

pratio moje - OTPORAŠEVO - pisanje na por-

talu javno.com koji više ne postoji. Ovaj portal

je skoro sve prenio s javnog na svoj portal.

Skoro se tu moţe pronaći sve što sam pisao na

javnom, skoro svih 168 opisa pod imenom: HR-

VATSKA I USTAŠTVO. Ako ti se što svidi, ko-

risti sa svojim prijateljima, jer je to naša zajed-

nička stvar. I ne sam to. Ti znaš tko je taj Ot-

poraš. Mnogi to ne znaju. Pozdrav svima.

Mile Boban

* * *

Pošto je naša Hrvatska patila preko sedamde-

set godina da bi došla do naše HRVATSKE IS-

TINE, Otporaš je odlučio otvoriti osobnu stra-

nicu i ...

Ţelim otvoriti osobnu stranicu pod imenom

USTAŠTVO. Odmah ţelim naglasiti da ova

"kontroverzna" tema nije tema za ikakve pro-

vokacije, već za ozbiljne polemike, pa koliko

god one kritične bile.

S moje, Otporaševe strane, ja ću -

ne samo nastojati - nego biti toliko

tolerantan da se neću dati izazvati/

provocirati. Zato, uljudno i hrvats-

ki, molim sve one Građane Novina-

re i ostale koji iz bilo kojih ţelja i

motiva ţele pisati, odgovarati, raz-

glabati, ili kako god to oni hoće

zvati, "bistrenje pojmova" o ovoj

temi "Ustaštvo", neka to bude na

visini dostojanstva, na visine ţelje

za saznati istinu o ovoj temi, koja

nam je toliko crnila nanijela na na-

še lijepo hrvatsko ime u zadnjih 65

-70 godina. Otporaš će nastojati,

stručno i uljudno, odgovarati na

sva postavljena pitanja u svim svo-

jim najboljim mogućnostima njegova znanja.

Ipak, Otporaš si zadrţava svako pravo ne od-

govarati na bilo koje osobne i ine uvrijede, kao

niti biti odgovoran za nečije opise i ideje izra-

ţene o spomenutoj temi.

Svi su pozvani na DIALOG O USTAšTVU. Nit-

ko nije isključen. Ima prostora za svakoga, a

najviše za one koji budu traţili dlaku u jajetu.

Ova tema o Ustaštvu je otvorena samo i jedinu

zbog i poradi naše Hrvatske. Otporaš vas

športski ošekuje na dijalog o Hrvatskoj.

Nastojat ću u kratkim crticama navesti Pred-

zorje i Povode Ustaštva od 1918. pa do atenta-

ta na Stjepana Radića.

Godina 1918.

prosinca - Izaslanstvo Narodnog vijeca

"Hrvata, Srba i Slovenaca" predaje regentu

Srbije Aleksandru Karađorđeviću u Beogradu

zaključak Vijeća o stupanju u zajedničku

državu Srba, Hrvata i Slovenaca. Povijesno je

poznato da je najveći utjecaj za to ujedinjenje

imao prečanski Srbin Svetozar Pribičević.

Također je povijesno poznato da je upravo zbog

te "ţurbe za ujedinjenje" Stjepan Radić izjavio:

"Ne srljajte kao guske u maglu".

HRVATSKA I USTAŠTVO (1)HRVATSKA I USTAŠTVO (1)

Stranica 27 Broj 113 - 13 . t ravnja 2011 . G l a s n i kG l a s n i k

3. prosinca - Predsjedniš-

tvo Hrvatske Stranke Prava

izdaje proglas u glasilu

"Hrvatsko Pravo" u kome u

ime HSP prosvjeduje proti

zaključku Narodnog Vijeća i

stapanju Hrvatske sa Srbi-

jom pod vlast srpskog kra-

lja.

5. prosinca - hrvatski voj-

nici u Zagrebu uskratili su

poloţiti prisegu srbijanskom

kralju Petru Karađorđeviću,

te su napustili vojarne stu-

pajući kroz grad. Na Jelači-

ćevom trgu je došlo do napa-

daja iz zasjede na njih, te je

ovom prilikom poginulo 14

vojnika (naravno hrvatskih,

moja opaska).

Godina 1919.

25 ožujka - zatvoren je predsjednik Hrvatske

Seljačke Republikanske Stranke Stjepan Radić

i zadrţan u zatvoru jedanaest (11) mjeseci.

28. lipnja - na Konferenciji za Mir u Versaille-

u Hrvate i Hrvatsku je predstavljao srpski

kraljeski ministar Vesnić i kao delegat na Kon-

ferenciji je govorio o "oslobođenim krajevima

Srbije", a da ni jedinom riječi nije spomenuo

Hrvatsku. Pa i zašto bi!? Treba slijediti

"Načertanije" Ilije Garašanina: gdje je jedan

Srbin, tu je i Srbija.

Godina 1920.

Dr. Ante Pavelić sa šestoricom radnika osniva

- Hrvatski Radnički Savez -, koji je u kratko

vrijeme postao najjača radnička organizacija.

Godina 1927.

23. siječnja - Izabran je na izborima Dr. Ante

Pavelić oblasnim zastupnikom. Na prvom nas-

tupu dao je izjavu, u kojoj je traţio da se svi

zastupnici izabrani u hrvatskim zemljama po-

zovu u Hrvatski Sabor i proglase podpunu

samostalnost Države Hrvatske. (Tako je

učinio i postupio dr Franjo Tuđman u lipnju

1991. godine kada je kroz Hrvatski Sabor i iz

Njega odcijepio Hrvatsku od Jugoslavije i prog-

lasio ju Neovisnom Drţavom Hrvatskom).

11. rujna - Dr. Ante Pavelić izabran je za na-

rodnog zastupnika za Glavni Grad Zagreb.

28. listopada - Pročitao je narodni zastupnik

Dr. Ante Pavelić u beogradskom parlamentu

izjavu, potpisanu po dru. Anti Trumbiću (dr.

Ante Trumbić, Ivan Meštrović i Frano Supilo

bili su prvi pokretači osnivanja Jugoslaven-

skog odbora u Parizu 1915. godine, moja opas-

ka) i njemu, u kojoj u ime Hrvatskog Bloka iz-

javljuju, da njihovo prisuće (tj. njihova nazoč-

nost, moja opaska) u beogradskoj Skupštini ne

znači priznanje drţave - Srba, Hrvata i Slove-

naca -, te da će Hrvatski Blok raditi za uspos-

tavu Nezavisne Države Hrvatske. (Dr. Ante

Trumbić je bio prvi predsjednik Jugoslaven-

skog odbora i potpisnik poznate Krfske Dekla-

racije, ministar prve kraljevske vlade i prvi

koji se je razočarao u koncepciju Jugosla-

vije. Kao razočarani Jugoslaven, 1936. godine

piše dr. Ante Trumbić dr. Anti Paveliću: Dr.

Pavelicu, dajem vam ključe kojima sam ja

stvarao Jugoslaviju, da ju vi sada rušite, moja

opaska).

dr. Ante Trumbić

Stranica 28 Broj 113 - 13 . t ravnja 2011 . G l a s n i kG l a s n i k

BOŢJI PUSTOLOV (17. nastavak)BOŢJI PUSTOLOV (17. nastavak) Daleki putevi Franje iz Ksavera

Josip Badalić D.I. – Zagreb, Voćarska 106

Vrijeme je bilo pogodno, pa stigosmo iz Kočina

u Malaku za 37 dana. Franjo piše u Gou:

"Stigosmo dobre volje. Nitko nije patio od mor-

ske bolesti. Nikakva bura ne udari na nas. Ni

gusari iz Achina ne ostrigoše nas. Hvala Bogu,

Gospodinu našemu!"

Malački kapetan bio je tada don Pedro de Silva

da Gama, jedan od šest sinova Vaske da Gama.

Taj izvrstan i hrabar vojnik primi došljake s

toliko ljubeţljivosti da se Franjo ćuti obavezan

te ga vrlo hvali i preporučuje kralju Ivanu.

Kapetan don Pedro trudi se da nađe za Franju

dobru lađu, pokloni mu 30 bara najboljeg papra

— a to je oko 6.000 kilograma. Franjo dakako

nije mogao to nositi kao ručnu pilijagu, nego je

kapetan to prodao i dao mu novac — te posebno

1.000 kruzada i mnogo dragocjenih darova za

japanskog cara. Od toga su u Japanu Franjo i

njegovi ţivjeli dulje vrijeme.

Spremajući se u Malaci za put Franjo misli na

Japan, ali ga upravo more brige i za ostale crk-

ve u kojima je djelovao; kao sveti Pavao. Uz os-

tala divna pisma preporučuje u Gou svog prija-

telja, starijeg čovjeka, neka porade da dobije za

ţenu kćerku "naše majke" — neke dobročinite-

ljice u Goi: i sveci posreduju eto u ţenidbi — i

to dan uoči ukrcavanja u lađu za Japan.

Pred ukrcavanje

Uza sve prijetnje i teške kazne Portugalci su

razvili potajnu trgovinu s Kinezima. S trgov-

cima bi Franjo mogao poći, i oni bi bili sretni

imati uza se takova čovjeka, ali on bi morao

prezimiti pred otokom u kantonskoj luci. jer

ne bi mogao u Japan zbog protivnih vjetrova

i tako bi izgubio godinu dana. Stoga radosno

primi ponudu nekog Kineza da će za dobru

plaću povesti na svojoj velikoj dţunki njega i

njegovo društvo. Portugalci su tog Kineza

općenito nazivali "ladro — gusar" što je, čini

se i bio. Kapetan da Silva izvanredno je ne-

povjerljiv prema tom starom poganinu, ali se

ipak nadao da će ispuniti obećanje jer se bio u

Malaci oţenio, imao djece i vodio trgovinu. Tra-

ţili su od Kineza da potpiše pogodbu, a zaprije-

tili mu da neće vidjeti ţene ni djece, nego izgu-

biti sav imutak ako ne izvede pogodbe. Saznaje-

mo to u pismu samoga svetoga Franje koji kao

da se nije osobito uzrujavao što se vozi na gusa-

revoj lađi.

Dva dana prije ukrcavanja u tu nezgrapnu i

najneobičniju dţunku, s ravnom palubom i tri

jarbola, piše Franjo na brzinu oproštajno pismo

za subraću u Evropi. Vidi se da ide u tamu, ta

napripovijedali su mu najneobičnijih strahota i

prikaza o Japanu. No uz ostalo veli:

"Gotovo bez prestanka mislim na riječi što sam

ih čuo iz usta našega oca Ignacija, a glase:

'Družbini članovi moraju sve sile upinjati da

same sebe svladaju i da se liše svakoga straha

koji bi ih mogao priječiti u njihovoj vjeri, nadi i

pouzdanju u Boga'."

24. lipnja popodne započe Franjo putovanje du-

go oko 5.000 kilometara. Bili su s njim i o. Kuz-

ma de Torres i časni brat Ivan Fernandez, tri

Japanca (ali ne Anjiro — Pavao), jedan kršća-

nin Kinez i jedan kršćanin Malabarac, imenom

Amador. Zadnja usluga kapetanova bila je što

je kao pratioca dodijelio svog čovjeka Dominga

Diasa, da što bolje osigura putovanje. Domingo

je imao paziti na gusara i biti tumačem. Na

kljunu lađe bio je kip kineskog morskog boga

kojemu su se Kinez i njegovi ljudi svaki čas kla-

njali i molili u svim pogiblima.

Stranica 29 Broj 113 - 13 . t ravnja 2011 . G l a s n i kG l a s n i k

Dr. Mile Budak, hrvatski knjiţevnik,

političar i drţavnik

On je nastojao, da se riješi njezina za-

grljaja, no nije to htio učiniti napadno i

nasilno, pa se je samo okretao i pogle-

dom pregledavao oko sebe, da vidi, tko j

sve u kuhinji. Zaustavi se na Kaji. Nije

ni zadrhtao: nit se je razljutio nit raz-

veselio. Kao da ga se ona uopće ni ne ti-

če. Ona nije mogla opaziti, da je on pro-

matra, al joj je i bez toga bilo već i pre-

više ţivčanoga napora, koji je morala

izdrţati. Bila bi najradije kriknula, da

se čuje do nebesa, jer je osjećala, da bi

joj onda popustio onaj strahoviti pritisak, koji

joj sad gnječi grudi i utrobu. Prikovala je svoj

skriveni pogled na njegovu visoku pojavu i gušila

u sebi svoje jade i bolove, vapeći u duši milost

Stvoritelja nebesa i zemlje! Više ne moţe dugo

izdrţati, pa ako joj se On ne smiluje i ne pomo-

gne joj, svisnut će od muke i očaja.

Ĉim se je oslobodio Baričina zagrljaja, pošao je

van, a Mateša za njim. Neke su ţene gurnule

Kaju, da se i ona poţuri, no njoj je ponestalo

snage, pa se je jedva pomicala. Noge su joj kle-

cale, a pred očima joj se maglilo kao da je pija-

na il u teškoj vrućici. Isteturala je na dvorište i

tamo vidjela još cijelu hrpu ljudi. Stajali su s

Ivanom. I ona je zastala pred kućnim pragom i

slušala, kako nagovaraju Ivana, da se smiri kod

kuće i da više ne baza.

- Imaš ţenicu, da joj para nema! - rekao je Ma-

leta. - I grijota ti je i sramota, da si je pušta

ode samu, a ti se odskita ka pašće brez gospo-

dara, Bog bije s tobom i blagoslovije na tebi to

svetog Krsta. Barem si ti i mudar i pošten, pa

jer nam činiš ruglo i prdačinu, da nam se rugaju

gori od nas, kad to ne triba biti?!

Već sam reka u kući, da vam ne činim sramote -

odgovorio je Ivan povišenim glasom. - I tako

est. Veliš, da imam pravu ţenu. Est Kaja pravo i

pošteno čeljade i čast joj, al nije una moja ţe-

na. Što nas je plovan vinča, nisam ja tome kriv.

Un će i razvinčati, pa una divojka, kao i est, i

nikom ništa! Ja ţene ne tribam i ne ću nikakve,

pa ni Kaje! Ako je tu, nek me čuje i nek se rav-

na prema tome!

Sa svih su strana navalili na njega, a on je za-

muknuo kao mramor i više nije htio ni progovo-

riti. Kad su vidjeli, kako je zanijemio, gubili su

se jedan po jedan, te najzad ostadoše samo on,

Maleta, Kata i Kaja. Polako su se primakli pred

svoju kuću. Jedino je Kaja ostala podaleko iza

njih, drţeći se veoma stidljivo i tuţno. Nije sa-

ma bila na čistu, što bi i kako bi, pa je samo

stajala il se lagano pomicala kao omamljena.

- Ajde, ajde, nevista, brţe! - zovnuo ju je Male-

ta. Poslušala ga je i pribliţila im se. - Što si se

odljoljila ka vrića od samara?! To ti je vinčani

čovik, a ti njegova vinčana ţena i tu sad nema

šeprtljenja.

Pristupila je i ušla s njima u kuću, no nije progo-

vorila, nego Ivan reče, stojeći u mraku, odmah

iza kućnih vrata:

BAZALO (50. nastavak)BAZALO (50. nastavak)

Lari Lučić uz spomenik Dr. Mili Budaku

Stranica 30 Broj 113 - 13 . t ravnja 2011 . G l a s n i kG l a s n i k

Ja ne velju, da Kaja nije prava ţena, a ne velju

ni da sam načinije pametno, što sam pušta, da

nas vinčaju, al sam najpametnije napravije, kad

sam sve puštije i otiša, da ne načinim još kakvu

veću benoliju. Sad je gotovo i ja sam vam reka:

triba ići plovanu i nek načini, kun da nije ništa ni

bilo! Un to more, kad mi nismo nikad ţivili ka

čovik i ţena.

Kaja je nekolika trena slušala posve mirno i ti-

ho, a onda je naglo i nenadano briznula u ljuti

plač. Sva se je zacenila od grcanja i jedva hva-

tala zraka, da se ne zaduši.

- Ja te volim ka sestru i ţa mi te j' ka sestre,

al uprav s tog i ne mogu i ne ću drugačije, man

ovako - reče Ivan i zagleda se prema tamnom

kutu, iz kog su dopirali njezini jecaji.

- Uprav si ti munjen, Bog bije s tobom! - reče

Maleta. - I ko j' upamtije, da pametan čovik

more tako raditi?!

- A što ćemo o tom, striče Maleta?! Pušti me s

mirom, kad ne mogu drugačije. Ovo je u meni i

ne more iz mene, dok je u meni šaka pare. Ja

tebi velim. Nego, pomozi Kaji, da se ovog riši i

da se vrati kući.---

- Ne vraćam se ţiva! - prekine ga u riječi njezin

očajni krik. - Ubiti me moreš, al me istirati ne

ćeš!

- Ja ni nisam doša, da te tiram iz kuće i Bog ti

je blagoslovije moj dija! - odgovori Ivan posve

jasno i triezno kao da bi popio čašu vode. - Ja

nisam ni kanije doći kući, samo da vam ne sme-

tam i da vas ne bunim, al su me dognali ka ma-

garca na sajam, pa što ću mu sad ja.

Kata je Maletina međutim raspretala vatru i

bacila nekolike grane na ţeravu, koje su za čas

planule i lijepo rasvijetlile kuhinju. Sad je Ivan

mogao bolje vidjeti lijepi Kajin stas, no lica joj

nije vidio, jer ga je bila pokrila rukama. Stasita

je i pristala ţena. Ĉasak ju je pozorno mjerio

od glave do pete, a onda se okrene k Maleti i

reče mu:

- Da znaš, striče Maleta: ja Kaju ne tiram. Ne

daj, Boţe. Nije una kriva, što sam ja načinije

blunoliju i pušta, da me vinčavaju, kad mi to nije

bilo ni na kraj pameti. Samo sam pruţije ruku

ka junac vrat pod jaram i bleja za plovanom ka

čekrk na mlinu. Est to, i Kaja nije tome kriva,

pa ako oće, nek bude tu, ako li ne će, plovan mo-

ra učiniti, kun da nije ništa ni bilo, jer je tako

po zakonu.

Uzalud su pokušavali i Maleta i Kata, da ga sme-

tnu i navedu na drugi put, on je ostao kod svoje

odluke i sve je smišljao, kako bi odmah, još iste

noći, otišao kud bilo, samo da nije tu na udaru

njihove nasrtljivosti i nerazumijevanja. Neko je

vrieme šutio i smišljao, kako bi najlakše izmakao

iz te neprilike, a zatim se okrene Kaji i reče

joj:

- I ne ljuti se na me. Nisam ni ja

kriv, što sam ovaki doša na svit, jer

drugačiji nisam moga biti. Uprav sam

do ovog dotira i taki pa na svit, kun

da bi me misec ispljunije. Dok ti se

da, moreš tu biti. Moreš, ako ćeš ode

i svoj vik vikovati, što j' do mene, a

ako ti bude dosta, unda moreš i dru-

gačije, a nikad ne tribaš misliti, što

bi ja na to reka, jer ti ja nisam ništa,

man samo dobar prijatelj.

Osjećala je najveću potrebu i vruću

ţelju, da ga moli, da joj se smiluje,

Stranica 31 Broj 113 - 13 . t ravnja 2011 . G l a s n i kG l a s n i k

no nije mogla nikako

progovoriti, a dok se je

mučila, da protisne koji

slog kroz grlo, otvorilo

joj se pred sviešću i

spoznade, da bi svaka

rieč bila posve suvišna.

I Maleta i Kata su sta-

jali kao odsuđeni, jer

više nisu znali, što bi

mogli još učiniti, da ga privedu razumu. Istina,

u najvećoj muci i razmišljanju, kako bi ga mogli

zadrţati kod kuće i kod ţene, Maleti sijevne

glavom misao, da on i njegova djeca ni ne treba-

ju mnogo ţaliti, ako se Ivan ne da smotati, da

ostane kod kuće: ostaje njima više zemlje! Os-

taje im i njegov dio, jer ga on ne moţe ni proda-

ti ni obteretiti, sve kad bi i htio, no nije uobće

vjerojatno, da bi on i došao na tu misao. Uspr-

kos toga bi Maleta ipak volio da se on smiri kod

kuće i da ima svoju dobru ţenu i djecu, pa - sa

zemljom i dijelom, kako Bog da, da, da! U jed-

nom času Kati sune u glavu, da njih dvoje sme-

taju Ivanu i Kaji, pa namigne Maleti i mahne mu

glavom, on je razumje i oboje se izgubiše u so-

bi, a Ivan i Kaja ostadoše sami u kuhinji. Njezi-

no je ţensko oko to odmah opazilo, iako je bila

sva u grču plača i jecaja, dok je on i dalje sta-

jao kao da se nije ništa ni dogodilo. Jednostav-

no nije opazio, da je njih dvoje nestalo. Kaja se

brzo sabere, nenapadno mu se pribliţi i nenada-

no mu pade na grudi, obuhvativši ga objema ru-

kama oko vrata.

- Veselje moje, sve moje, ne ubijaj me ovako,

man me zakolji, ako me ne tribaš ! - propištala

je kroz stisnute zube kao zmija u procjepu. -

Samo me ovako ne ostavljaj, da se od mene tice

plaše i da me tuđa dica gonaju babuljem ka slipo

pašče brez gospodara ---

- Ne bluni, jadna, kad si pametna! - reče on,

otimljući se njezinu zagrljaju. - Kad nas duše ne

veţu, Sveti nas sakramenat ne sveza! I nije me-

ni do toga, kun da ga ni Bog nije ostavije ljudim.

Eto: urazumi se, zapamti, što

ti divanim i viruj mi ka bratu.

- Jer si me unda unesrećije?!

- prostenje ona sa dna duše.

- Tu esam pogrišije. I oprosti

mi. Vindar sam mam vidije,

što sam napravije, pokaja se i

pobiga, da ne načinim većeg

zla!

17.

Oteo se je i odmakao od nje, a ona je klonula na

zemlju, podbočila glavu objeručke i opet zapala

u teško jecanje. Ivan ju je čas gledao u neprili-

ci i smišljao, što bi učinio, da je umiri, no kad

nije našao pametnijeg izlaza, nenadano i bez

velikog razmišljanja zovne veoma glasno:

- Striče Maleta!

Nitko se ne odazva, pa on opet zovne:

- Strina Kate!

Na te se njgove pozive Kaja uznemiri, malko

uzpravi glavu i htjede mu nešto reći, no onda je

opet spusti na grudi i nastavi jecanje kao na

zapovjed.

- Što si tila reći ? - upita je Ivan.

- Jer i' zoveš?! --- Moremo i sami biti ---

- I mogli bi, al ja ne znam, što ću s tobom?!

Prije neg je ona išta mogla odvratiti, pojaviše

se na sobnim vratima i Maleta i Kata, oboje

podpuno obučeni. Ivan je to odmah primijetio,

pa pomisli, da su se sigurno bili pritajili, te se s

tog odmah ne javiše i ne iziđoše.

- Što si nas zva? - upita ga Maleta.

- Eto, striče, nemoj se ljutiti - govorio je Ivan

nesigurno. - Samo tako, da vam rečem, da idem

- Ne sanataj, molim te, ka se dragi Bog moli -

reče mu strina Kata. - Ko j' vidije, da se čovik

otisne od svog ognjišta ka kad se goveče uštrk-

lja i biţi ka munjeno od kuće i od tora.

hrvatska.uljudba@gmail.com

www.hrvatskauljudba.hr

www.svakovamdobro.hr

www.pravednostiljubav.hr

www.borovnicaunas.hr

www.redangus.hr

www.blackdragun.hr

www.laudonovgaj.hr

www.ne-kor.hr

Glasnik

Hrvatskog uljudbenog pokreta

Izlazi subotom

Nakladnik:

“OGNJIŠTE” Nakladna

zadruga

Uredništvo:

dr. sc. Tomislav Dragun

glavni urednik

091/33-88-431

Hrvoje Mirković

grafički urednik

091/33-88-432

Lovorka Dragun Mirković, dipl. oec.

za izdavača

091/33-88-433

Priloge slati na adresu:

Zagreb, Pete poljanice 7

hrvatska.uljudba@gmail.com

Idejno rješenje:

© Hrvoje Mirković

Hrvatski

uljudbeni

pokret Udruga za zaštitu Udruga za zaštitu

prava građanaprava građana

Pete pol janice 7Pete pol janice 7

10000 Zagreb10000 Zagreb

HrvatskaHrvatska

te l : +385 1 29te l : +385 1 29 -- 2323 -- 756756

fax : +385 1 29fax: +385 1 29 -- 2323 -- 757757

HRVATSKI ULJUDBENI POKRET Hrvatska Domoljubna i Drţavotvorna

stranka

U idućem broju “Glasnika”:

TEMELJI NAŠE POLITIKE