Upload
others
View
4
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
Broj #01 (srpanj 2012.)
Cijena: 0kn
www.infozona.hr
Posjeti najveći online kalendar događanja na širem splitskom području!
IZDAVAČ
Info zona
Jerina 1, 21 000 Split
[email protected] | infozona.hr
TEKSTOVI:
Darko Čop, Maja Jurković, Maja
Karačić, Sasha Mešin, Ada Reić,
Antonia Stipić
UREDNIK: Goran Biličić
POMOĆNICA UREDNIKA: Maja Karačić
LEKTURA: Vedrana Biličić
FOTOGRAFIJE: kam-hram.com,
MAE, Luka Kivela, Janina Pavić,
Ivan Svaguša, Željko Šunjić
KRIŽALJKA: Rudo
STRIP: Nino Bodač
OBLIKOVANJE I PRIJELOM: SKICA
NAKLADA: 500 primjeraka
Ova publikacija izrađena je uz potporu Europske komisije. Njen sadržaj
odgovornost je Info zone i ne izražava stajališta Europske komisije.
Pozdrav,
Ako ovo čitaš, znači da smo
nakon portala te radio i tv
emisije uspjeli pokrenuti
i magazin za mlade :) I o
mladima. Možda i više od toga.
Neki sadržaji neće biti
atraktivni, ali baš svi će biti
korisni. Nikad neće biti tračeva,
spinova, guzica i sisa, ali već u
prvom broju ima sexa. U ovom
broju ćemo te odvesti i u Berlin
i u cirkus, provozati u kolicima,
ponuditi ti praksu, posao i
koncerte, a popričat ćemo i
o glazbi, aktivizmu, modi i
ženskom ragbiju.
Magazin čitaj i na zahodu, ne
smeta nam. Samo ga pročitaj
do listopada jer tada stiže novi
broj ;)
Urednik
Kao šesnaestogodišnjakinja ne možeš naravno ući u svaki klub,
ali ima puno toga što možeš napraviti i gdje izaći i, što je za
mene najvažnije, jeftino je! Nikad ne znaš gdje ćeš sresti ljude
koji ti se sviđaju, ali ako je vjerovati klišejima, onda to nikako
neće biti u Berlinu.
Berlin. Grad koji nije zanimljiv isključivo zbog izgradnje slavnog zida
i kao sjedište grozne vlade Adolfa Hitlera.
Danas u Berlin dolazi sve više doseljenika i sve više turista, i to ne
samo zbog toga što u svakom kvartu mogu naći neki spomenik. Kako
je to naš najdraži gradonačelnik dobro opisao: Berlin je siromašan,
ali sexy! (ovdje se ne radi o ironiji ili sarkazmu - gradonačelnik Klaus
Wowereit je zaista popularan među građanima Berlina i funkciju
gradonačelnika obnaša od 2001. Na izborima održanim 2011. izabran
je po treći put na tu funkciju, op. prev.). Taj grad je zadnjih godina
postao veoma popularan. Prirodni šarm kojeg je imao sada se pretvorio
u stil, što se posebno primjećuje kod mladih; taj stil, nazvan Indi,
upotrebljava se za ljude koji su drugačiji i posebni i podrazumijeva
nošenje odjeće koju nitko drugi ne nosi. Iz tog razloga puno se
odjeće kupuje u second hand trgovinama i na buvljacima. Danas se
ta različitost pretvara u uniformiranost. Teško mi je objasniti ovaj
fenomen, ali ako me razumijete onda ste shvatili najveći problem
mog grada. Druga stvar koju zamjeram Berlinu je što nije na moru.
Kvartovi
Naravno da svaki grad ima svoje zanimljivosti i posebnosti koje
mame i privlače, ali ja mislim da u Berlinu zaista svatko može
pronaći svoje mjesto. Ako voliš taj berlinski stil (Indi - skupo, a izgleda
kao s buvljaka) i scenu onda živiš u kvartu Mitte (centar Berlina);
ako si dubljeg džepa i ako si snobovski raspoložen tada ćeš svoje
mjesto naći u Charlottenburgu; ako ti nedostaje temperament sličan
mediteranskom naći ćeš ga u Weddingu; a ako nisi tip za velegrad
onda živiš u Pankowu (udaljeniji kvart u kojem su većinom obiteljske
kuće s vrtovima). Sve što trebaš je dobro pogledati, jer Berlin zaista
54
ima sve što želiš. Jedno je sigurno, u svakom slučaju u blizini ćeš
uvijek naći neki park, jer Berlin nije samo centar grafi ti scene, već
ujedno i najzelenija europska metropola.
Berliner Schnauze
Ljudi? Kažu da je grad toliko lijep koliko i ljudi koje sretneš i upoznaš.
Mislim da je to zato što doživljaje i iskustva s ljudima nekog grada
na kraju povežeš s doživljajem grada. Nikad ne znaš gdje ćeš sresti
ljude koji ti se sviđaju, ali ako je vjerovati klišejima, onda to nikako
neće biti u Berlinu. Stanovnike Berlina prati epitet Berliner Schnauze
(usporedila bih ga s nazivom tovar kojeg ostatak Hrvatske koristi za
Dalmatince). Za mene je smiješno što se ostatak Njemačke grozi te
osobine Berlinčana da budu direktni - ne drski - već jednostavni i
otvoreni. Uz to, po Berlinu možeš hodati kako želiš bez da te itko gleda
i komentira. Kad si čudan, odnosno ne oblačiš se uobičajeno, okolina
nikad ne bulji u tebe.
Izlasci
Što se tiče izlazaka, u Berlinu možeš naći sve što i u drugim europskim
gradovima. Često me pitaju gdje se može izaći u Berlinu, ali ja smatram
da je pravo pitanje Gdje se ne može?. Ovdje ne moraš tražiti klubove
i barove, niti se brinuti da ćeš u izlasku među 5 milijuna stanovnika
naletjeti na roditelje :) Kao šesnaestogodišnjakinja ne možeš
naravno ući u svaki klub, ali ima puno toga što možeš napraviti i gdje
izaći i, što je za mene najvažnije, jeftino je! Na svakom uglu možeš
naći Spätis, male dućane koje mahom drže Azijati i koji prodaju
alkohol i druge potrepštine po povoljnijim cijenama te predstavljaju
alternativu odlascima u skupe barove i klubove i dosta su popularni
među mladima u Berlinu. Mladima metro prilično olakšava kretanje,
vikendom prometuje cijelu noć, a ponekad postaje i mjesto zabave. U
slučaju da nema neke zabave na koju bi išli, organiziramo Ringbahn
party (Ringbahn je dio S-bahna, pretežno nadzemnog metroa, te je
specifi čan po tome što vozi u krug bez prve i posljednje stanice, dakle
prometuje kontinuirano, bez pauze, op. prev.). Manje grupe mladih
tada okupiraju vagon, puštaju glazbu, cugaju i voze se cijelu noć.
Dođi u Berlin
Ako još uvijek misliš da su Nijemci snobovi i da se ponašaju kao
roboti (točni, precizni, marljivi), dođi u Berlin, i ako ne sretneš
turista, uvjerit ćeš se u suprotno - da je Berlin baš nenjemački grad.
Ipak moram reći da ste u jednoj stvari u pravu-pivopija ima više nego
dovoljno! :)
Sasha Mešin Janina Pavić
76
9
Zamislite da na kavu na Cankarevu s Trstenika idete monociklom.
Ili da vas ispred brojne znatiželjne publike željezni vatreni štap
kojim žonglirate pogodi u glavu. Dva svestrana momka članovi su
i voditelji radionica u splitskom Hramu koji je početkom godine
proslavio veliki deseti rođendan...
Zamislite da na kavu na Cankarevu s Trstenika idete monociklom.
Ili da vas ispred brojne znatiželjne publike željezni vatreni štap kojim
žonglirate pogodi u glavu. Prije ručka napravite nekoliko akrobacija;
stojite na glavi, šetate na rukama, napravite pokoji dvostruki salto.
Zatim umjesto odmora poslije ručka izrađujete afričke (odnosno
splitsko-afričke) djembe bubnjeve, šetate na štulama, oblačite
živopisne kostime, smišljate scenografi ju, izrađujete rekvizite ili
igrate capoeiru. E, pa tako bi vam izgledao uobičajen dan ukoliko
vam je Cirkus život, ili vam je život cirkus, što u oba slučaja vrijedi
za Joku i Jana.
Ova dva svestrana momka članovi su i voditelji radionica u splitskom
Hramu, Kulturnoj Alternativi Mladih - Centru Novog Cirkusa koji je
početkom godine proslavio veliki deseti rođendan. Pred prepunim
amfi teatrom Doma mladih pedesetak članova Hrama, uz pozvane
goste, kroz trosatni program zadivili su publiku dječjom predstavom,
zračnim akrobacijama, točkama na svili, break danceom,
žongliranjem, bubnjanjem i još mnoštvom sjajnih izvedbi koje
kolektivno zaustavljaju dah.
No, za Jana i Joku to je još samo jedan zabavan dan u cirkusu. Obojica
imaju dugogodišnji staž u uličnim i kazališnim nastupima, vođenju
radionica i treninga, te svakodnevnom iskušavanju vlastitih fi zičkih
granica. Joško Banić (28) već je pet godina aktivan član i voditelj
raznih aktivnosti u Hramu. - Vidija san na televiziji capoeiru i tija
san se okušat. Doša san u Hram i već nakon po godine posta san
8
1110 11
voditelj capoeire. Ubrzo san doživija i svoj prvi ulični nastup. Sićan
se te treme, dok san se vozija od Hrama do Rive pogled mi je bija
prikovan vanka, a noge se tresle – prepričava Joke svoje početke.
Ubrzo su se stvari promijenile, nestala je trema, a Joke je u svakom
svom nastupu sve više i više uživao. On u Hramu najradije igra
capoeiru ili se igra vatrom, iako se specijalizirao i za druge aktivnosti
poput pravljenja predstava, zračnih akrobacija te vođenja treninga za
djecu s invaliditetom.
Jan Hajsok (19) je, kako sam kaže, odrastao u Hramu. - Već sa devet
godina san žonglira lopticama i ludova, vrlo brzo san upozna break
dance, a zatim i akrobacije. Većinu toga san učija sam. Kako su godine
prolazile meni je sve više cirkus postaja život, jer, na kraju krajeva,
život i je cirkus. Kad je trampulin stiga u Hram onda san počeja vodit
akrobatiku, a pomalo su počeli i ulični nastupi, odnosno izražavanje
emocija na ulici – priča Jan koji je već skoro četiri godine voditelj
radionica u Hramu, a kada nije u zraku, onda bubnja, vozi monocikl
ili žonglira. - Kad vodim trening prilagođavam se individualno
jer sam već naučija pripoznat ko šta može - kaže Jan. Iako im je
svakodnevnica urnebesno zabavna, obojica svom poslu pristupaju
ozbiljno i maksimalno se posvećuju razvoju svestranosti i kreativnosti
svojih učenika. Osim nabrojenih aktivnosti oni također osmišljavaju
scenografi ju, kostimografi ju, šminku, muziku i uostalom sve što je
potrebno da bi napravili pravi spektakl pred publikom.
A publika? - Splitska publika je skeptična, pomalo zakočena, boje se
nepoznatih stvari, a i nemaju baš volje za fi zičke aktivnosti. Dodatni
problem je što nas Grad ne podržava. A članovi se s vremenom
uozbilje, život ih pritisne, zatvori i nemaju vremena za cirkus. Šteta,
jer di je cirkus tu je uvik sve pozitivno! - zaključuju Jan i Joke.
Na pitanje o pokojoj anegdoti obojica se smiju. - Svaki naš nastup
je anegdota po sebi, ipak smo ulični zabavljači - napominje Joke.
Naviknuti na svakakve upadice poput “jeste li vi sekta”, teške uvjete
održavanja nastupa; kišu, hladnoću ili buru koja im nosi scenografi ju,
očvrsnuli su na sve nepredvidive vremenske i ljudske nepogode i od
svega naprave samo još veći cirkus. Ne mogu im ništa, ni žega ni
kiša, na krilima vjetra nastavljaju ples...
Ada Reić kam-hram.com
Okušajte se u Cirkusu
Što vam treba da se i sami okušate u vještinama Cirkusa?
Broj jedan - volja.
Broj dva - fi zička osviještenost.
Osoba treba poznavati svoje tijelo i znati vlastite granice – kaže Jan.
A što vam je potrebno da ih iskušate?
Broj jedan – volja. I naravno, par koraka do Hrama.
Krenite s prvim klikom: www.kam-hram.com
1312
- Kad smo se okupili rekao sam: Ić ćemo na ST@rt ove godine i
pobijedit - kaže Ivan Cvitković, gitarist grupe Last man standing.
O mladim kolegama koji svoje karijere tek započinju, nema u
globalu visoko mišljenje.
Pobjedu na ovogodišnjem ST@rt festivalu, na kojem se kroz 12 tjedana
predstavilo 36 bendova, odnio je jedan od dugovječnijih, ali po postavi
najfriškijih bendova u konkurenciji – Last man standing. Naime,
kroz jedanaestogodišnju povijest benda prošlo je preko 30 glazbenika,
a današnja postava svira zajedno tek nešto više od osam mjeseci –
Duško Letilović (vokal), Ivan Cvitković (gitara), Luka Brodarić (bas) i
Vlado Vulić (bubnjevi).
– Mislim da smo se ljudima svidili jer smo energični, a zvučimo
i starinski i moderno u isto vrijeme. Žiri je prepoznao kvalitetu
u žestini, a publika je, prema mom mišljenju, osjetila energiju -
objašnjava Ivan, gitarist grupe.
Iza njihove pobjede stoji puno rada, proba, ali potrebno je, kaže Ivan,
uložiti i dosta novaca. – Prva stvar je dobar zvuk. Nakon prvog nastupa
na ST@rtu nisam bio zadovoljan zvukom i uložio sam u opremu. Ni
nakon drugog nastupa nisam bio zadovoljan i opet sam mijenjao
pedale, magnete… Zvuk je prva stvar, metal je tehnička muzika i
traži dobru opremu da se može čuti – tvrdi Ivan.
Sad svatko ‘ko ima dugu kosu osniva bend
Pošto se glazbom bavi dugi niz godina, upoznao je veliki broj
glazbenika, i svjedočio kakvim smjerom krene karijera velikog broja
njegovih kolega. – Masu ljudi koji su počinjali svirati kad i ja, sad
sviraju po pirevima. Ako živiš godinama k’o student ili konobariš i
misliš da ćeš se jednog dana probit, samo ti jednoga dana doleti pleska
1312
godine i
an standing.
počinju, nema u
valu, na kojem se kroz 12 tjedana
edan od dugovječnijih, ali po postavi
kurenciji – Last man standing. Naime,
u povijest benda prošlo je preko 30 glazbenika,
a svira zajedno tek nešto više od osam mjeseci –
ć (vokal), Ivan Cvitković (gitara), Luka Brodarić (bas) i
ić (bubnjevi).
– Mislim da smo se ljudima svidili jer smo energični, a zvučimo
i starinski i moderno u isto vrijeme. Žiri je prepoznao kvalitetu
u žestini, a publika je, prema mom mišljenju, osjetila energiju -
objašnjava Ivan, gitarist grupe.
Iza njihove pobjede stoji puno rada, proba, ali potrebno je, kaže Ivan,
uložiti i dosta novaca. – Prva stvar je dobar zvuk. Nakon prvog nastupa
na ST@rtu nisam bio zadovoljan zvukom i uložio sam u opremu. Ni
nakon drugog nastupa nisam bio zadovoljan i opet sam mijenjao
pedale, magnete… Zvuk je prva stvar, metal je tehnička muzika i
traži dobru opremu da se može čuti – tvrdi Ivan.
Sad svatko ‘ko ima dugu kosu osniva bend
Pošto se glazbom bavi dugi niz godina, upoznao je veliki broj
glazbenika, i svjedočio kakvim smjerom krene karijera velikog broja
njegovih kolega. – Masu ljudi koji su počinjali svirati kad i ja, sad
sviraju po pirevima. Ako živiš godinama k’o student ili konobariš i
misliš da ćeš se jednog dana probit, samo ti jednoga dana doleti pleska
15141
od života, i shvatiš da moraš od nečeg živit. Od svoje osamnaeste
radim, i mogu si priuštit da trošim na opremu i da sviram ovaj tip
muzike.
O mladim kolegama koji svoje karijere tek započinju, nema u globalu
visoko mišljenje. – Sad svatko ‘ko ima dugu kosu osniva bend i to
ne jedan,već nekoliko, jer im je jedan očito malo da zadovolje svoje
glazbene ambicije. Rade facebook profi l, you tube profi l, zatrpavaju
prostor i onda, netko dobar često prođe ispod radara među tom
gomilom.
Iz gomile bendova, Last man standing se, smatra Ivan, najviše ističu
zbog vokala. – Vokal je najvažnija karika, on sve diže na razinu, a
Duško je pjevač. Problem kod metal bendova danas je što više nema
pjevača. Imaš klince koji znaju svirat, ali nitko ne zna pivat, to je
deranje.
O problemima na splitskoj metal sceni kaže: – Nisu Rozga, Ceca i
Severina srušile scenu, nisu one nikome ukrale publiku. Ljudi je sami
sabotiraju. Scenu treba podržat, treba je platit, a dok god je ljudima
puno dat 10 – 20 kuna za koncert jer im je to boca vina, piva ili uru
na kavi, kasne na zakazane termine koncerta, jer nisu dovoljno high,
ništa se neće promijenit.
Budućnost vidimo i izvan granica države
Na pitanje kako gleda na sadašnji razvoj karijere i budućnost benda,
Ivan odgovara: – Ovisi kako postaviš stvar. Možeš reći da smo
uspješni – bend koji je doša niotkuda, u ovoj postavi postojimo šest
mjeseci – i pobijedili smo na ST@rtu. Naravno, možeš gledat to i
ovako: bavim se glazbom 11 godina, i sve šta sam postiga je pobjeda na
lokalnom festivalu demo bendova – smije se Ivan. – Pišemo tekstove
na engleskom, i budućnost vidimo i izvan granica države. Ne znam
zašto se ljudi boje stranih bendova, osjećaju se inferiornima. Po čemu
su to stranci bolji od nas?
Najvažnije je ostati realan, ali ne apatičan, smatra Ivan. – Ne treba se
zanosit, ali ni govorit mi to ne možemo. Treba bit pomaknut, sanjar,
ali i bit svjestan svojih mogućnosti. Ništa se neće samo od sebe desit.
A najgore je mislit sve je ionako loše, zašto bi išta radija – tako se
najlakše prepustit.
Da bar nema potrebe za ST@rtom
ST@rt je festival neafi rmiranih autorskih bendova sa područja
Dalmacije koji se već tri godine održava u klubu O’Hara, u organizaciji
Udruge za zaštitu glazbe STOP. Nagrade pobjednicima se kreću od
opreme do snimanja prvog albuma u profesionalnom studiju, ugovora
za diskografsku kuću te promocije na državnoj televiziji. Organizatori
ističu da su festival pokrenuli kako bi dali priliku bendovima da sa
svojim materijalom konačno izađu iz garaže pred publiku. Najsretniji
bi bili, kažu, kada uopće ne bi bilo potrebe za ovakvim festivalom – to
bi značilo da je splitska scena ojačala, postala priznata u Hrvatskoj,
ali i u Splitu, te da su lokalni bendovi prepoznati kao poželjni gosti u
splitskim klubovima.
Online:
LMS Facebook: http://bit.ly/LMS-facebook
LMS MySpace: http://bit.ly/LMS-myspace
Video sa nastupa u O’Hari: http://bit.ly/LMS-nastup-youtube
Album sa fi nala ST@rta: http://bit.ly/LMS-foto
- Ako je nešto prilagođeno,
to je sasvim slučajno. Ne
postoji ni jedan primjer
kluba ili kafi ća koji je
smišljeno prilagođen osobi
sa invaliditetom - kaže Edo
koji izlazi zahvaljujući ekipi pa
dobro poznaje stanje.
Jesu li mladim osobama sa
invaliditetom u Splitu dostupni
zabavni sadržaji? Volonteri Udruge Prijatelj
krajem travnja su potražili odgovor na to pitanje i
istražili dostupnost splitskih kina, kafi ća, kazališta i klubova.
- Ako je nešto prilagođeno, to je sasvim slučajno. Ne postoji ni
jedan primjer kluba ili kafi ća koji je smišljeno prilagođen osobi
sa invaliditetom. Osoblje je najčešće susretljivo i uvijek pomogne
međutim poanta prilagođenosti je da osoba može sama ući i izaći
iz kluba, a ne da mora zvati pet zaštitara - kaže nam Edo koji izlazi
zahvaljujući ekipi pa dobro poznaje stanje.
- Sve je to lipo i krasno kad ti imaš ekipu koja te gura, ali ako se njima
nije dalo taj dan ić vanka, a meni se dalo šta onda?! Vi svi možete
izaći iz kuće i sami, bez da vam itko treba, a mi kad hoćemo negdje
otići moramo izorganizirati deset ljudi - objašnjava Edo opisujući
putovanje od kuće do odredišta na kojem mora svladati brojne
stepenice, pragove, kosine i sve moguće arhitektonske barijere. U
klubovima, kinima, muzejima i većini kafi ća ga zatiču nove prepreke
- stepenice do separea, visoki stolovi i šankovi, uska vrata wc-a…
- Ljudi ne kuže da je nama jedna skala i petnaest skala ista stvar pa
ni navodno prilagođene novogradnje nisu pošteđene barijera. Česti
su slučajevi i prilagodbe koja se radi da se zadovolji forma. Primjerice
rubnici na pločnicima koji imaju nezamjetne pragove, ipak dovoljne
da budu nepremostiva prepreka osobi koja sama vozi kolica. Negdje
su ugrađeni liftovi za koje nema osoblja educiranog za korištenje ili
jednostavno nisu u upotrebi - objašnjava Edo situaciju u gradu koji
je krajem veljače potpisao povelju o pristupačnosti javnih prostora
osobama s invaliditetom te dobio pohvalu UN-ove koordinatorice
za prilagođenost pješačkih prijelaza i plaža te općenito uklanjanje
arhitektonskih barijera.
- Grad je prilagođen jedino za vožnju karijole – zaključuje Edo za kraj.
Antonia Stipić
Udruga mladih Prijatelj
Akcija Đir invalidskim kolicima u kojoj su mlade osobe bez poteškoća
s kretanjem napravile đir po užem centru Splita i ubrzo na svojoj
koži uvidjele sve barijere s kojima se njihovi vršnjaci s invaliditetom
svakodnevno suočavaju dio je inicijative I mi smo tu koju Udruga
mladih Prijatelj provodi uz podršku Obiteljskog centra Splitsko
dalmatinske županije, a uz fi nancijsku potporu Zaklade Kajo Dadić.
Volonteri Udruge mladih Prijatelj realizirali su 2011. godine, tada još
kao neformalna grupa, i projekt Dječji grad fi nanciran kroz program
Mladi na djelu Agencije za mobilnost i programe EU. Cilj projekta bio
je vratiti djecu, mlade i roditelje na Marjan, u srce grada i osvijestiti
građane o pravima djece na igru kao i o potrebi mjesta za igru,
druženje, sport, rekreaciju.
16 17
- Radimo koncert, uđe nam 100 ljudi, a 500 vani pije… Prije nas je
to pogađalo, a sada radimo koncert za njih 100, ovi ostali će valjda
jednom shvatiti - priča predsjednik udruge Šigureca u razgovoru
o zadarskoj sceni, mladima, JUMFu...
Kako opstaje kulturna scena za mlade u gradu u kojem Dom hrvatske
mladeži nikada nije zaslužio svoje ime? Gdje se održavaju koncerti,
razne manifestacije, radionice, kada udruga koja ih organizira
nema svoj prostor? Odgovor nam je ponudio Vedran Stošić Miočić
– Gumeni, predsjednik zadarske Udruge za razvoj nezavisne kulture
Šigureca, koja već pet godina kontinuirano održava bogati program,
svim zaprekama unatoč.
Da li je, prema tvome mišljenju, činjenica što u Zadru ne postoji
prostor za mlade krivnja gradskih vlasti ili se mladi jednostavno
nisu artikulirali?
Mladi u Zadru se nisu artikulirali jer ih je Grad zapostavio. Od
doprinosa koje su uplaćivali naši roditelji sagrađen je Dom hrvatske
mladeži, ali mladi taj prostor nisu nikada koristili. Borili smo se
za tu zgradu, ali bezuspješno – još smo beskućnici. Grad bi trebao
omogućiti kulturnoj sceni mladih da se razvija, a to se može ostvariti
samo ako postoji prostor – ako nemaš prostor nemaš bazu gdje se
može scena generirati. U ovakvoj situaciji nama treba bar mjesec
dana da organiziramo neki koncert, dok sve dogovoriš, pripremiš,
uvijek nanovo se vade sve dozvole... Teško je, ali trudimo se, od
osnutka smo odmah krenuli žestoko, sa intenzivnim programom, to
nam je bio stav i danas smo došli do stupnja da nas više nitko ne
može ignorirati jer je očito da radimo pravu stvar na pravi način.
Nema klubova u kojima se može organizirati svirka?
Ne. Surađivali smo sa studenskim klubom i nekim drugim
prostorima, ali uglavnom svirke organiziramo na otvorenom. Sve je
to u redu na proljeće, ljeti, ali zimi je već problem.
Postoji li politička volja da se situacija promijeni?
Postoji. Bio je već jedan pokušaj rješavanja problema prostora 2009.
godine u Kinu Pobjeda – Grad nam je neko vrijeme plaćao najam, ali
onda je došla kriza i više nije bilo novaca za to. Gradonačelnik nam je
oko Nove godine obećao zgradu starog Kazališta lutaka na Jazinama,
ali u nju još ne možemo useliti jer je unutra scenografi ja koju nemaju
gdje skloniti. To nas je hendikepiralo za ovu godinu jer bez prostora
1918
2120
ne možemo aplicirati za projekte, a pošto sve ide k tome da će se
projekti dodjeljivati na više godina, ovo odugovlačenje bi nam moglo
utjecati na rad u sljedećih par godina. Prostor, kada se uselimo, bi
trebali dijeliti sa udrugama Eko Zadar, iZadar, Zdanje i Dragon
teatrom sa kojima planiramo ući u Savez udruga mladih.
Zadar je i studentski grad – kakva je situacija sa
studentskim aktivizmom?
Ljudi koji dođu ovdje studirati nisu toliko
aktivni. U Zagrebu se studenti identifi ciraju
sa gradom, uostalom većina ostane
i živjeti tu, pa se pokreću razni
projekti, akcije… KSET, danas
jedan od najpoznatijih
klubova, je nastao iz
čistog studentskog
aktivizma. Žao mi
je što studenti koji su
došli u Zadar ne doprinose
više. Nije da ništa ne rade,
organiziraju se događanja u
njihovom prostoru, ali bilo bi super da
i oni potegnu neku priču sa klubom.
Kakva je situacija sa mladima danas?
Mlađe generacije su se zapekle. Mi se, pored svega
što radimo, moramo baviti i edukacijom jer su od
devedesetih naovamo mladi koma, jedina im je svrha
izać vanka i oblejat se. Ne shvaćaju da je bitna kreacija, a ne
destrukcija. Mi radimo koncert, uđe nam 100 ljudi, a 500 vani
pije… Prije nas je to pogađalo, a sada radimo koncert za njih 100, ovi
ostali će valjda jednom shvatiti.
Sviraš u bendu Trn u oku još od ‘96., možeš li usporediti glazbenu
scenu Zadra onda i sada?
U Zadru je uvijek puno ljudi sviralo, a žanrovi su dolazili na refule
– neke godine bi bilo hrpu pank bendova, pa bi zavladao metal i
tako dalje. Specifi čnost zadarske scene je ta što većina bendova
nikad nije težila nekoj profesionalnosti, vidljivosti, sviralo
se za svoj gušt. Bendovi se nisu prezentirali na nekom
nivou i zato zadarsku scenu malo tko poznaje, ali
na njoj je bilo, i još uvijek ima, jako kvalitetnih
bendova. Od osnivanja Šigurece organiziramo
Gitarijadu, na kojoj nema selekcije, tako
da omogućimo svakome tko ima želju
stati na pozornicu da osjeti taj
adrenalin. Prošle i ove godine
spojili smo fi nale Gitarijade
sa JUMF-om tako da mladi
bendovi imaju priliku
nastupiti i pred većom
publikom, na velikoj pozornici
sa vrhunskom produkcijom.
Nikad ne znaš što će se izroditi iz toga
– možda se ostave sviranja za godinu
dana, a možda otkriju životni poziv. Na taj
način pomažemo generirati scenu koja je sada,
prema mom mišljenju, najjača.
Kako je došlo do organiziranja JUMF-a?
Organizacija takvog festivala bila je uvijek želja nas u udruzi,
ali nismo bili ni fi nancijski moćni, niti smo imali kapaciteta.
Kad su nam iz agencije Miga, koja organizira UFO fest, došli sa
idejom za festival, skužili smo se na prvu. Ja nikad neću zaboraviti
ushićenje koje sam osjetio na prvoj živoj svirci koju sam vidio, to me
22
odredilo i potaknulo na djelovanje. Nadam se da će koncerti koje
organiziramo imati sličan efekt.
Nakon uspješne prve dvije godine, imate li planove za proširivanje
festivala?
Nemamo se namjeru širiti sa brojem bendova, ne želimo da JUMF
postane veliki fest na kojem će se izvođači izmjenjivati kao na traci, ali
želimo se širiti u popratnim sadržajima. Otvoreni smo za suradnju…
Mi nismo nikakav biznis, ne zanima nas računica. Imamo priču –
želimo stvoriti nešto specifi čno, u čemu će uživati i publika i izvođači.
Maja Karačić Ivan Svaguša
Pročitaj i pogledaj kako je bilo na ovogodišnjem JUMFu:
http://infozona.hr/news/jumf/4752
Ljeto još nije gotovo! Neki festivali, fešte i koncerti su odavno
upisani u planerima, neki su već odrađeni, neki su nedostižan san,
za neke još niste niti saznali…
Donosimo vam popis koji će utjecati na vaše planove i želje te
kraj ljeta učiniti drugačijim ;)
http://infozona.hr/news/popis2/4748Još više festivala, fešti i koncerata na:
“Šok i nevjerica kad me vide” – smije
se Ada. Njena je ljubav prema ragbiju
započela prije četiri godine. Žene u
ragbiju u Splitu su još uvijek novost,
iako ženska populacije Nade uspješno
igra već četiri godine.
27
2929
Ragbi je nasilan sport koji mogu igrati samo
nabildani alfa mužjaci žedni krvi protivnika,
opremljeni kacigama i štitnicima. Žene ne
mogu igrati ragbi, a ako ga igraju onda su
muškobanjaste i agresivne.
Ako se slažete s potonjim, onda znajte da
ste rob klasičnih stereotipa i zabluda o
ragbiju i ragbi igrači(ca)ma. Ada Tanasković
dvadesetogodišnja je kapetanica, livi stup
i vjerna igračica ragbija u Rugby Klubu
Nada Split. Ova je studentica splitskog
Prehrambenog inženjerstva ženstvenija i
nježnija od mnogih djevojaka, a predrasude je
svaki put od srca nasmiju.
- Deset sam godina trenirala plivanje u
Mornara, a onda me profesorica tjelesnog
iz srednje zdravstvene pozvala na pokazne
vježbe na Stari plac. Jedan dan sam došla.
I ostala. Odmah sam se zaljubila u ragbi,
možda zbog toga što sam godinama bila u
individualnom sportu pa mi se jako svidio
timski. A i odmah smo svi postali jedna velika
obitelj. Žene u ragbiju u Splitu su još uvijek
novost, iako ženska populacija Nade uspješno
igra već četiri godine. Za sada ima 25 cura, no
zainteresiranih je sve više. - Ragbi je jedinstven
sport jer ga može igrati svatko, bez obzira na
dob, spol, kilažu i fi zičke predispozicije. U
ragbiju postoji pozicija za svakoga, svatko će
pronaći onu u kojoj je najbolji. Ja najčešće
igram u skupu, na poziciji livog stupa, ali mi znamo igrati svaku
poziciju jer nas ima malo - opisuje Ada tko može igrati ragbi.
One koji misle da je ragbi nasilan sport lako će razuvjeriti. - Ragbi nije
nasilan sport, smatram da su rukomet ili vaterpolo puno nasilniji jer
se tamo događaju udarci ispod struka koji nisu očigledni. Sterotip o
ragbiju kao nasilnom sportu postoji jer se jasno vide kontakti. No mi
smo dobro pripremljene. Prvo što naučiš na treninzima, prije svega,
je kako pasti i kako oboriti nekoga. Ozljeda gotovo da i nema. Jedina
ozljeda koju sam imala je uganuće gležnja, i to ne zbog obaranja već
zbog toga što sam krivo stala – nasmiješeno će Ada.
Ragbi je njen hobi, njen gušt. Tamo se rastereti, opusti, ispuše, zabavi,
natječe i putuje, i iako u njemu ne vidi svoju buduću profesiju, mlada
kapetanica igrat će ga, kaže, dok god bude mogla.
Ada Reić Željko Šunjić
Cure su izborile Svjetsko prvenstvo u Rusiji!
Ragbijašice Nade igrale su u travnju turnir u Francuskoj protiv tri
francuske i jedne češke ekipe gdje su izborile tri velike pobjede i bile
jako zadovoljne postignutim rezultatima jer su na turniru sudjelovale
reprezentacije i klubovi koji su, kako kažu, ipak stepenicu iznad njih.
Edukacijski kamp u Mađarskoj na kojem su bile u svibnju bio je dobra
priprema za Europsko prvenstvo na kojem je u reprezentaciji zaigralo
čak osam Nadinih cura i četiri cure iz zagrebačke Mladosti. Od čak 12
ekipa naše ragbijašice osvojile su drugo mjesto kojim su se plasirale
i na Svjetsko prvenstvo u Rusiji! Iako su izgubile od jakih Engleskinja
Splićanke su izuzetno ponosne na očit napredak koji su ostvarile.
28
Splitska skate scena ponovo doživljava procvat, čemu svjedoči i
video Split personalities, nastao iz čistog entuzijazma mladih
skatera, čija je premijera održana u veljači u klubu Quasimodo
privukla velik broj poklonika ove vrste rekreacije.
O fi lmu i viđenju skate scene u Splitu iz svoje nam je perspektive
pričao Tome Mandić, jedan od vozača predstavljenih u videu i
jedan od idejnih začetnika tog projekta.
- Pošto ne idemo po natjecanjima, vani se stvara krivi dojam da scene
nema, a ona nije odavno bila ovoliko jaka i ovaj video svjedoči o tome
- kaže Tome.
- Na natjecanja ne idemo jer nas to iskreno ne zanima. Isto tako
nas ne privlače ni skate parkovi. Nije to to kad ti se zada staza i na
određenim mjestima moraš napraviti određeni trick. Ulica je puno
zanimljivija i nudi više mogućnosti za improvizaciju, kreativnost,
mogu naći spot gdje hoću i to me privlači - objašnjava Tome.
- Kada sam došao u Split iz Turnja, živio sam na Pazaru i svakodnevno
išao voziti na Đardin. Godinu dana sam vozio sam, a onda se polako
počela okupljati ekipa i sad nas je sedam standardnih, zovu nas
Fletaši sa Đardina. Naravno, može se pridružiti tko hoće.
Nekada jaku skate scenu u Splitu obilježile su razmirice i netrpeljivosti.
- Mene te stvari ne zanimaju. Tko je kome što kada napravio, stvarno
nije moja stvar. Skate scena na razini države je čudna - imaš mali
broj ljudi koji se ne vole međusobno, ali ne opterećujem se time. Ako
je netko ok, ja ću biti prema njemu ok, mislim da je to normalan
način funkcioniranja. Sada u Splitu ima dosta grupica skatera, a
istaknuo bi posebno Urban Element skate park na Spinutu, kojega
je pokrenuo Pike, jedan od meni najvećih uzora splitskog skejtanja.
Najviše zahvaljujući njemu polaznici skateboard škole, djeca do 14
godina, rasturaju. Ako oni nastave voziti, kad budu mojih godina bit
će spremni za svjetsku scenu.
Maja Karačić
3130
3332 3332
Mladima se nudi sve više različitih programa koji im mogu
pomoći i olakšati iskustvo mobilnosti – zapošljavanje, nastavak
obrazovanja i stručna praksa u EU – o kojima se mudro na vrijeme
dobro informirati kako bi iskoristili prilike koje se nude.
Mladima se nudi sve više različitih programa koji im mogu pomoći i
olakšati iskustvo mobilnosti – zapošljavanje, nastavak obrazovanja i
stručna praksa u EU – o kojima se mudro na vrijeme dobro informirati
kako bi iskoristili prilike koje se nude.
Imate li želju zaposliti se u Njemačkoj, dobro je znati da Republika
Hrvatska ima potpisan bilateralan sporazum sa SR Njemačkom
koji građanima Hrvatske omogućava izdavanje radne dozvole.
Sporazumom je defi nirana i godišnja kvota koja iznosi 500
osoba godišnje. Neke od struka koje su na popisu defi citarnih su
elektrotehnika, strojarstvo, ugostiteljstvo, prehrambena tehnologija,
informatika te medicinska zvanja. Migracijski informativni centar
HZZ-a posreduje pri zapošljavanju u Njemačkoj na način da rješava
potrebnu papirologiju za izdavanje vize, dokumentaciju koja se tiče
zdravstvenog i socijalnog osiguranja te zainteresiranima nudi popis
defi citarnih zanimanja.
Selekcija potencijalnih kandidata vrši se dvaput godišnje, a slijedeća
će se održati u rujnu. Za prolazak selekcije potrebno je dokazati
znanje njemačkog jezika na testu koji se održava u Zagrebu i to pred
komisijom koja dolazi iz Njemačke (stupanj znanja njemačkog jezika
ovisi o vrsti posla koji se traži, većinom su to razine B1, B2 i B3, ali i
niže za poslove za koje se traži niža kvalifi kacija). Radne dozvole za
osobe koje prođu selekciju su u trajanju od 12 do 18 mjeseci.
U SR Njemačku se može ići i zbog sezonskog zapošljavanja i to za
poslove u ugostiteljstvu, poljoprivredi i zabavnim parkovima za koje
je potrebno minimalno znanje njemačkog. Ukoliko netko želi, može
i sam tražiti potencijalnog poslodavca koji će poslati dopis HZZ-u
da za navedeni posao traži baš tu određenu osobu i u tom slučaju
nije potrebno dokazati znanje njemačkog jezika. HZZ i u tom slučaju
posreduje kod izdavanja vize.
Studenti se mogu prijaviti na AIESEC stručnu praksu u uredu AIESEC-a
na Ekonomskom fakultetu. Na izbor imaju dvije vrste praksi: razvojna
i profesionalna.
Razvojna praksa se odnosi na učenje timskom radu i većinom se
ostvaruje u organizacijama civilnog društva te traje od 6 do 12 tjedana
i za vrijeme trajanja razvojne prakse pokriveni su troškovi smještaja i
hrane. Preporuča se ostvarivanje razvojne prakse kao dobar preduvjet
za prijavu za profesionalnu praksu.
Profesionalna praksa podrazumijeva plaćen rad u tvrtci i može trajati
od 3 do 18 mjeseci. Ne postoje strogo određeni rokovi za prijavu pa
se zainteresirani mogu svakodnevno javiti u AIESEC za pomoć pri
pronalasku domaćina. Iznos koji se traži od kandidata za razvojnu
praksu iznosi 550 kn, dok je za profesionalnu praksu taj iznos 750 kn.
Time se pokrivaju troškovi pripreme kandidata, mentorstvo te jezični
test. Studenti mogu ovim programima odraditi obveznu praksu, ali
je prije toga potrebno dogovoriti detalje i dobiti dozvolu od matičnog
fakulteta.
Potprogram Erasmus kojega administrira Sveučilište u Splitu, pruža
studentima priliku da provedu jedan dio studija na visokom učilištu
u inozemstvu studirajući ili obavljajući stručnu praksu.
Pored Erasmusa, studentima su dostupni i programi Ceepus i
Erasmus Mundus, za koje administraciju vrši Agencija za mobilnost
i programe EU. Erasmus Mundus nudi mogućnost diplomskih i
doktorskih studija u zemljama EU-a, s tim da se u tom slučaju
diploma i zvanje koje steknete izdaju na Sveučilištu koje pohađate.
Za programe Erasmus i Erasmus Mundus mogu se dobiti i stipendije
i to u iznosu od 400 eura mjesečno za program Erasmus i u iznosu
od 1000 do 1500 eura za program Erasmus Mundus (veći iznos je za
doktorski studij).
Darko Čop
http://www.hzz.hr/default.aspx?id=6165
http://www.hzz.hr/default.aspx?id=5548
http://www.iro.hr
http://www.mobilnost.hr
http://ec.europa.eu
http://www.aiesec.org
[email protected] (Erasmus koordinatorica Sveučilišta u Splitu)
rebno minimalno znanje njemačkog. Ukoliko netko želi, može
žiti potencijalnog poslodavca koji će poslati dopis HZZ-u
ni posao traži baš tu određenu osobu i u tom slučaju
zati znanje njemačkog jezika. HZZ i u tom slučaju
a vize.
SEC stručnu praksu u uredu AIESEC-a
maju dvije vrste praksi: razvojna
adu i većinom se
do 12 tjedana
mještaja i
uvjet
praksu iznosi 550 kn, dok je za profesionalnu praksu taj iznos 750 kn.
Time se pokrivaju troškovi pripreme kandidata, mentorstvo te jezični
test. Studenti mogu ovim programima odraditi obveznu praksu, ali
je prije toga potrebno dogovoriti detalje i dobiti dozvolu od matičnog
fakulteta.
Potprogram Erasmus kojega administrira Sveučilište u Splitu, pruža
studentima priliku da provedu jedan dio studija na visokom učilištu
u inozemstvu studirajući ili obavljajući stručnu praksu.
Pored Erasmusa, studentima su dostupni i programi Ceepus i
Erasmus Mundus, za koje administraciju vrši Agencija za mobilnost
i programe EU. Erasmus Mundus nudi mogućnost diplomskih i
doktorskih studija u zemljama EU-a, s tim da se u tom slučaju
diploma i zvanje koje steknete izdaju na Sveučilištu koje pohađate.
Za programe Erasmus i Erasmus Mundus mogu se dobiti i stipendije
i to u iznosu od 400 eura mjesečno za program Erasmus i u iznosu
od 1000 do 1500 eura za program Erasmus Mundus (veći iznos je za
oktorski studij).
Darko Čop
r/default.aspx?id=6165
efault.aspx?id=5548
Splitu)
3534
37
Pratite li redovito medije, vjerojatno odlazak na Siciliju ili u
Egipat ne smatrate najblistavijom idejom. No upravo su se tamo,
preko studentske organizacije AIESEC, odvažile otići dvije mlade
Splićanke i provesti nekoliko mjeseci u potpuno novom okruženju,
među potpuno novim ljudima.
Totalni kulturološki šok
Jelena Barić, nakon diplome magistrice ekonomije nije uspjela
pronaći posao pa se odlučila, kako ne bi sjedila skrštenih ruku i upala
u depresiju, otići na praksu. Negdje. – Vidjela sam natječaj za posao
u marketingu u kulturi u Kairu što se poklapa sa mojim područjem
interesa, a i nikada nisam bila u Egiptu. To je bilo taman usred velikih
nereda, pa mi nije bilo svejedno, ali su me kolege iz AIESEC-a uvjerili
da ću biti potpuno sigurna. Tako je i bilo – ni u jednome trenutku se
nisam osjetila ugroženo, a koristila sam sredstva javnog prijevoza i
hodala sama po gradu – kaže Jelena.
Motivacija Petre Leskovec, koja je odradila svoju praksu u Cataniji,
bila je nešto drugačije prirode. – Predsjednica sam lokalnog ogranka
AIESEC–a za PR i marketing, što i studiram, a hobi mi je fotografi ja.
Kada sam naletjela na praksu koja je spojila upravo ta moja dva
područja interesa, i kad me sestra bocnula onom „ako nećeš sad, kad
ćeš“, odlučila sam otputovati. To se doslovno dogodilo u dva dana.
Trebalo je hrpu toga obaviti, pošto sam još na studiju, ali svi su mi
izašli u susret i nije bilo nikakvih problema. Imala sam punu podršku
Ekonomskog fakulteta koji uvažava AIESEC stručnu praksu i znaju
koliko pridonosi studentu – objašnjava Petra. – Bila sam smještena u
domu sa još dvadeset studenata iz svih krajeva svijeta – jedna velika
mješavina različitih kultura.
“Kada sam naletjela na
praksu koja je spojila
upravo moja dva
područja interesa i kad me
sestra bocnula onom
‘ako nećeš sad, kad ćeš’,
odlučila sam otputovati”
“Kada sam naletjela na
praksu koja je spojila
upravo moja dva
područja interesa i kad me
sestra bocnula onom
‘ako nećeš sad, kad ćeš’,
odlučila sam otputovati”
3938 3938
Usprkos totalnom kulturološkom šoku i nepoznavanju jezika, cure
su se uspjele sasvim brzo snaći i prilagoditi. – Talijani pojma nemaju
engleski. Ako ih ne razumiješ što ti pričaju, ponove ti glasnije. Tako da
sam naučila nešto talijanskog, iz čiste nužde – smije se Petra. U Kairu
je situacija bila nešto nepovoljnija. – Sa turističkim djelatnicima i
prodavačima, koji ti svaku cijenu spuste samo zbog tvojih lijepih
očiju i očiglednog egipatskog porijekla, možeš se sporazumjeti na
engleskom. Ostali ga slabo govore, što je nezgodno, s obzirom da se s
arapskim jezikom nisam imala priliku prije susresti. Prvih par dana
sam stalno bila u šoku jer mi se činilo da će se ljudi u kafi ću, u busu,
na ulici, početi tući, ali navikneš se. To je jednostavno takav jezik.
Zvuče kao da se žestoko svađaju non-stop.
Petra je u Cataniji volontirala u lokalnom AIESEC ogranku, a u
sklopu prakse sa svojim timom je izrađivala fotografi je i reportaže o
pojedinim dijelovima Sicilije. Bio joj je plaćen smještaj i hrana, a sve
ostalo bilo je o njenom trošku.
Jelena je u Kairu također volontirala, ali u neprofi tnoj organizaciji
koja sa AIESEC–om ima ugovor o prihvaćanju praktikanata. – Bila
sam smještena u stanu sa još šest praktikanata, ali nitko od njih
nije radio u mojoj organizaciji, tamo sam bila jedina. Posao mi je
bio pisanje ponuda na engleskome za strane partnere. Organizacija
se bavi promicanjem kulture na ulicama Kaira, potiče ljude da se
kreativno izražavaju, organiziraju radionice, tečajeve, potiču ljude
da rade na sebi u teškim vremenima.
Razvojna pa profesionalna praksa
Praksa na kojoj su obje djevojke bile naziva se razvojna praksa, i
služi više za upoznavanje nove kulture i drugačijeg načina života, ali
također služi i kao dobar temelj i preporuka za profesionalnu praksu,
u kojoj se prima plaća, o čemu je nedavno svjedočio Dino Babić koji je
na taj način dobio posao u Dubaiu. – Zvali su ljudi u AIESEC, da kako
bi oni mogli dobiti posao kao Dino. Ne ide to baš tako jednostavno.
Preporuča se prvo otići na razvojnu praksu, kojom pokazujete da
volite raditi i nemate problem sa drugim kulturama – kaže Petra.
– Ja bi studentima savjetovala da se što prije pokrenu, da još za
vrijeme studija počnu koristiti mogućnosti koje su pred njima, da
skupljaju iskustvo. U Splitu se svijest o postojanju mogućnosti tek
budi – smatra Jelena.
Pola godine nakon iskustva na Siciliji, Petri se praksa pokazala
korisnom – prema njoj piše završni rad, a dobro joj je došla i za
preporuku za ljetni posao recepcionarke u hostelu. S druge strane,
hrvatskim poslodavcima stručna praksa još ne predstavlja ništa
više od zanimljivosti u životopisu. – Možda ni sami poslodavci nisu
svjesni kvalitete i značaja stručne prakse, pogotovo na drugom
kontinentu. Činjenica da osoba koja je tek izašla s fakulteta ima
iskustvo volontiranja u inozemstvu u struci, još uvijek nije se ne
cijeni u većini hrvatskih tvrtki – prenosi iskustvo iz prve ruke Jelena.
– Praksa mi je pomogla u upoznavanju druge kulture, razvila sam se
osobno i profesionalno, ali izgleda da je to više bilo za moju dušu nego
za karijeru u Hrvatskoj. Trenutno radim ljetni posao, tražim drugu
praksu i spremna sam ostati godinu dana i duže. Hrvatska mi nije
pružila drugu mogućnost – rezimira Jelena.
Maja Karačić Željko Šunjić
41
Za pokretanje kvalitetnog događaja dovoljna je dobra ideja, želja
i volja – svjedoče cure koje stoje iza projekta Modni Alter Ego.
Na MAE su se prvi puta prezentirale sada već poznate i priznate
dizajnerice...
Za pokretanje kvalitetnog događaja dovoljna je
dobra ideja, želja i volja – svjedoče cure koje
stoje iza projekta Modni Alter Ego, koji
omogućuje kreativcima da predstave
svoje ideje i rukotvorine, a na
posljednja dva izdanja, daje priliku i
da oslobode ormare od promašenih
modnih investicija.
Prije dvije godine, Antonia,
Natalija, Josipa i Maja sjedile
su na kavi i raspravljale kako u
gradu nema mjesta gdje bi mogle
vidjeti radove mladih dizajnerica
koje svoje rukotvorine plasiraju
preko Facebook-a. Na istoj toj
kavi odlučile su se same uhvatiti
organizacije takvog događaja te pitale
konobara tko je vlasnik kafi ća u kojem
su sjedile i kada bi ga mogle vidjeti. – Kafi ć
Alter Ego se nedavno bio otvorio i stalno su
imali nekakva događanja, koncerte, izložbe,
i činilo nam se da bi mogli biti zainteresirani za
našu ideju – objašnjava Antonia.
U roku od nekoliko dana sve je bilo dogovoreno, cure su
kontaktirale prodavačice preko Facebook-a, a vlasnik kafi ća se
pobrinuo za kvalitetnu promociju.
40
42
Prvo izdanje polučilo je uspjeh te se MAE održao još dvaput na istom
mjestu.
Događaj je prepoznat, pa su počele stizati ponude i iz drugih kafi ća.
– Otvarala su nam se i druga vrata, a nismo nikada planirale vezati
događaj uz jednu lokaciju, tako da je četvrti MAE održan u Elementa
– kaže Natalija. Najveće iznenađenje za cure je uslijedilo kada ih je
kontaktirala Ingrid Poljanić iz Gradske knjižnice Marko Marulić sa
prijedlogom da u knjižnici organiziraju modnu reviju. – To nam je
bio znak da radimo nešto kvalitetno. Zanimljivo, svaki put kad bi
se malo opustile, i odmakle od MAE, dogodilo bi se nešto što bi nas
potaknulo da nastavimo – smije se Antonia.
Svaki MAE drugačiji je od prethodnoga, a od prijavljenih
sudionika djevojke uvijek nastoje složiti raznovrsnu ponudu
tako da svatko od posjetitelja može pronaći nešto za sebe. Zato
je broj izlagača ograničen, ali se na svakom štandu nalazi
drugačija ponuda. – Znamo da bi publici dosadilo kada bi se
ponavljali, zato smo odlučile da svaki sljedeći MAE donosi
nešto novo. Tako i veći broj kreativaca dobiva priliku pokazati
svoj rad. Ako netko nije pozvan na jedan Modni Alter Ego,
to nipošto ne znači da neće moći sudjelovati na nekom od
sljedećih – objašnjava Natalija.
Peti MAE donio je po prvi puta i Modni buvljak. – Ivana,
prijateljica moje sestre, došla je sa idejom o buvljaku. Takvih
događanja, koja su sasvim normalna za veće gradove, u Splitu
nema, a sigurne smo da postoje i kupci i prodavači.
MAE blog: http://modnialterego.blogspot.com
MAE Facebook: https://www.facebook.com/ModniAlterEgo
Nadamo se da bi buvljak mogao prerasti u samostalan događaj – kaže
Natalija.
Na posljednjem do sada održanom MAE-u, sudjelovao je veći broj
izlagača i rukotvorina i second-hand predmeta. – Buvljak se jako
dobro uhodava te je sve zanimljiviji i privlačniji posjetiteljima, koji
su sve otvoreniji za taj način kupovine. Tako je prošli put buvljak bio
pravi hit! Nadamo se da će u budućnosti biti sve veći i veseliji – kažu
cure iz MAE tima.
Također, Modni Alter Ego ne predstavlja samo nakit i odjeću,
već promovira sve vrste handmade umjetnosti. – Kreativci svih
područja djelatnosti, javite nam se i predstavite svoje radove
– pozivaju djevojke. Trenutno su na ljetnoj pauzi, ali već u deveti
mjesec dolazimo sa friškim informacijama!
Maja Karačić MAE
43
4544 4544
Jedna od najstarijih zapisanih kontracepcijskih metoda jest
mješavina meda i krokodilskog izmeta, takozvana krokodilska
pasta. Stari Grci, koji su kroz povijest slovili i kao slavni ljubavnici,
svojim su ženama savjetovali metodu „čučni i kihni“.
Kontracepcija. Sjajan izum koji pomaže da majčica Zemlja ne implodira
od ljudske prenapučenosti. Otkako je ljudi, od tada je i sexa, a otkako je
sexa od tada je i kontracepcije – u svim svojim izdanjima, metodama,
idejama, načinima korištenja i potpunim idiotarijama.
Jedna od najstarijih zapisanih kontracepcijskih metoda jest
mješavina meda i krokodilskog izmeta, takozvana krokodilska pasta
kojom se prije spolnog čina namaže vagina. Stari Grci, koji su kroz
povijest slovili i kao slavni ljubavnici, svojim su ženama savjetovali
metodu „čučni i kihni“ kako bi se sjeme potjeralo iz vaginalnog
trakta. Metode poput skakanja unatraške (točno 7 puta), kožnih
kondoma, ovčje vune natopljene octom, drvene dijafragme i ispijanja
žive u najmanju su ruku tragične, a moglo bi se reći i da su učinkovite
jer ako žena ne ostane živa neće ostati ni trudna. U vremenu
zavidnog znanja tehnologije i medicine s podsmijehom gledamo na
drevne metode sprječavanja neželjene trudnoće, a pritom živimo u
zabludama kojima će se zasigurno od srca smijati naši potomci.
Donosimo top 3 zablude…
Coca Cola – uz toliko jaku medijsku promidžbu možda možete
povjerovati kako je odgovorna za najbolje tulume, ljudsku sreću ili
sklad u obitelji. Spravljaju je sretna, savršeno usklađena mini bića
u vlastitom coca-cola svijetu, piju je polarni medvjedi i Djed Mraz,
a njen je sastav i dalje velika tajna. No ono u što nikako ne biste
trebali povjerovati jest da će ispiranje rodnice ovom mjehurićastom
tekućinom ubiti spermije. Ako sjedite na školjci s colom u ruci
i s namjerom da se operete njom, radije izlijte sadržaj u školjku i
temeljito uklonite kamenac.
464466
Mokrenje nakon seksa – Prošla je strast koja zasljepljuje razum i
povratak u realnost za posljedicu ima strah od neželjene trudnoće.
Naglo se sjetite mudrog savjeta da se pomokrite nakon spolnog
odnosa i da ćete zajedno s mokraćom izbaciti i spermije. Prema
jednom istraživanju, čak trećina ljudi vjeruje u ovu metodu, a
navodno nije naodmet da se dodatno isperete iznutra te da odvojite
petnaestak minuta za tjelovježbu. Urin izlazi kroz mjehur pa uretru,
koja je točno iznad vaginalnog otvora, i defi nitivno ne služi kao
kontracepcijsko sredstvo. Spermiji neće otploviti iz vaše rodnice
zajedno s mokraćom, voda neće isprati spermije iz vas, a ako imate
volje nakon seksa za tjelovježbu, samo naprijed. Naravno, ona nije
kontracepcijsko sredstvo, ali barem ćete biti u formi.
Limun – S razlogom zvan najzdravijom namirnicom na svijetu,
limun pomaže u detoksikaciji, očuvanju zdravlja, osvježenju, a
drevne je mornare čak liječio od skorbuta. No ovaj citrus ipak nije
super heroj u bitci sa spermijima. Mnoge žene smatraju kako će, ako
se operu limunom iznutra, uništiti spermije. Ova bi metoda slobodno
mogla stajati pod nazivom ‘ne pokušavajte to kod kuće’. Osim što neće
napraviti željeno čudo, vrištat ćete od boli ukoliko imate najmanju
ranicu ili možda gljivice. Radije ga stavite u colu i okanite se ćorava
posla.Ada Reić
www.sezamweb.net
Web stranica SEZAM-Seksualna Edukacija
ZA Mlade dio je programa kojeg provodi
CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje
i istraživanje. Njihov tim čini 10 iskusnih
stručnjakinja i stručnjaka različitih
profi la te veći broja volontera i volonterki.
Vodoravno1. Skandinavska zrakoplovna kompanija 4. Pravo spriječavanja donošenja odluke 8. Spolna bolest, kapavac, gonoreja 10. Ovo ćeš ti :) 12. Snošaj, spolni odnos, latinski naziv 13. Litra 14. South 15. Novac u Bugarskoj 16. Kemijski znak za indij 17. Tajni broj uz kartice 18. Nadimak Olivera Mlakara 19. Muška spolna žlijezda, „jaje“ 21. Automobilska oznaka Švedske 22. Osobna zamjenica 23. Naivna umjetnost (množ.) 25. Crni… 27. Dvije trećina bika 28. Splitski atletski klub 29. SIDA
Okomito1. Podzemna rijeka iz grčko-rimske mitologije 2. Rijeka u Italiji 3. Zarazna spolna bolest, nekoć smrtonosna 4. Vulkan kod Napulja 5. Grčki bog ljubavi 6.Tona 7. Seksualni čin koji se izvodi ustima 9. Suprotno od “impotentno“ 11. Kemijska oznaka za dušik 16. Kemijski znak za ilinij 17. Muški spolni organ, ud 18. Središta vrtnje 19. Temelj židovske religije 20. Međunarodni savez aviokompanija 24. Jedno od osjetila 26. Ženski klub 30. Automobilska oznaka Italije
1. 1. 1. 1. 4.4. 88. .
1010. . 12. 12. 13.13. 114. 4. 15.15.
17.17.1616. . 1818. .
19. 19. 2121..222. 2. 23. 23.
2525.. 27. 27. 28.28. 229. 9.
2. 2. 3. 3. 44. .
6.6. 77. . 9.9.
5. 5.
11.11.16.16. 17.17.
1818.. 1919. . 20.20. 24.24.
2626. . 3030..