OSMANSKA DRAVA

SVEUILITE JURJA DOBRILE U PULI

ODJEL ZA HUMANISTIKE ZNANOSTI

STUDENT: TEA BRATULI

KOLEGIJ: SVIJETSKA POVIJEST OD 16. ST. DO 1870. GODINE

MENTOR: DR.SC. MIROSLAV BERTOA

STUDIJ: TALIJASKI JEZIK I KNJEVNOST - POVIJEST

PULA, 2007.

SADRAJ

1. UVOD...................................................................................................................... 2

2. DRAVA........................................................................................ 2

3.1. Nain stupanja na prijestolje..................................................................... 2

3.2. Dvor.......................................................................................................... 2

3.3. Harem........................................................................................................ 4

3.4. Sredinja uprava........................................................................................ 4

3.5. Pokrajinska uprava.................................................................................... 5

3.6. Timarski sustav......................................................................................... 6

3.7. Klasni sustav.......................................................................................... 6

3. GOSPODARSKI I DRUTVENI IVOT.................................. 7

4.1. Osmansko Carstvo i meunarodna trgovina........................................ 7

4.2. Osmanski gradovi i mrea cesta............................................................ 8

4.3. Gradsko stanovnitvo, cehovi i trgovci................................................. 8

4. OBRAZOVANJE U OSMANSKOM CARSTVU...... 9

5.1. Obrazovanje, mdrese i ulema................................................................ 9

5.2. Osmanska znanost.................................................................................. 10

6. ZAKLJUAK................................................................................................... 10

UVOD

Knjiga ''Osmansko Carstvo'' od Halila Malcika jedna je od najboljih djela koja opisuju prva tri stoljea osmanske drave. Sastavljena je od etiri dijela. Prvi dio se dotie osmanske povijesti od 1300. do 1600. godine; drugi koji opisuje ivot na osmanskom dvoru i upravljanje dravom; tri dio u kojem se Halil Malcik osvre na gospodarsk i drutveni ivot i kao kraj u etvrtom dijelu govori o religiji i kulturi u Osmanskom Carstvu Knjiga je napisana tako da ju mogu proitati oni koji o Osmanskom Carstvu trebaju stei prve spoznaje, kao i oni koji se profesionalno bave povijesnim istraivanjima ili predaju povijest u kolama.

DRUGI DIO: DRAVA

Nain stupanja na prijestolje

Islamska tradicija odreivala je da sultan mora biti odrastao i razborit mukarac, ali nije bilo zakona ili obiaja kojim bi se ureivalo nasljeivanje prijestolja, znai postavljanje vladara je bilo u Bojim rukama. Koji god bi osmanski princ uspio osigurati prijestolnicu Carstva, riznicu i arhive te zadobiti potporu janjiara, uleme, inovnitva i slubenika dvora postao bi zakoniti sultan. U praksi je nakon 1421. godine podrka janjiara postala temeljnim imbenikom pri nasljeivanju. Bratoubilaki sukob za prijestolje bio je smatran Boijom odlukom. Osmanskom je carstvu stalno prijetio graanski rat pa je Mehmed Osvaja u svojoj kanun-nami ozakonio obiaj koji se primjenjivao od ranijih vremena, a zakon glasi: ''Radi dobrobiti drave jedan od mojih sinova, kojem Bog dade sultansku vlast, moe zakonito pogubiti svoju brau.'' Selim je 1511. orujem krenuo protiv svoje brae, a Sulejman je 1553. i 1561. pogubio svoje sinove Mustafu i Bajazida. Mehmed II. dao je pogubiti devetnaestoricu svoje brae. Prilikom njegova ustolienja iza odra njegova oca iz dvora je iznijeto i devetnaest lijesova s tijelima njegove brae. Nakon njegove smrti njegov je najstariji sin Ahmed I. doao na vlast, ali nije pogubio svog umobolnog mlaeg brata Mustafa. Unato Mustafinom primjeru, vladarsko bratoumorstvo nastavilo se tijekom sedamnaestog stoljea.

DvorSultanov dvor bio je izvor svake moi, koristi i sree. Turci kao i Bizantinci, nikad nisu smatrali pretendenta na carsko prijestolje zakonitim vladarom dok ne bi zavladao prijestolnicom. Dvor je inio gotovo odvojen grad s vrtovima, lovitima i paviljonima te je etiri stoljea ostao rezidencija osmanskog sultana. Dvor se sastojao od Unutranjeg (enderun) i Vanjskog (birun) dijela. Iznad prostorije za sastanke Carskog vijea podignut je toranj nazvan ''Kua pravde'' kako bi simbolizirao ideju da vladar treba vidjeti sve nepravde nanesene podanicima. Sultan je provodio svoj privatni ivot u Unutranjem dvoru, irokom dvoritu koje je sa svih strana bilo okrueno haremom i dr. zgradama. Vrata poznata kao ''Vrata sree'', koja su povezivala dva dvorita bila su mjesto gdje je sultan primao podanike, djelio pravdu i vrio vlast. U njemu su sultanovi robovi dobivali posebnu naobrazbu nakon koje su postavljani na visoke dravne poloaje. Sustav poznat kao robovski sustav, bio je temelj osmanske drave. Osmanlije su takoer stvorili robovsku vojsku i povjerili upravne poloaje posebno kolovanim robovima. inovnitvo, iz ijih redova su birani veziri, ostalo je u rukama domaih muslimana, posebno uleme. U 14.st. veina robova su bili ratni zarobljenici budui da je po erijatu petina svih ratnih zarobljenika bila vlasnitvo sultana. Prema procjeni, u 17. st. 20 000 zarobljenika godinje je dolazilo samo u Istanbul. U svakom selu povjerenstvo je pozivalo svu muku djecu izmeu 8 i 20 godina te biralo samo one djeake koji su im se inili sposobnima. Povjerenstvo je slalo djeake u grupama od 100 do 150 janjiarskom agi u Istanbul. Kada bi ti mladii stigli u Istanbul najbolji od njih birani su za paeve na dvoru. Paevi su odlazili na dvor u Istanbulu i Edirneu gdje su bili posebno obuavani. Mehmed Osvaja uveo je postupak da djeaci naue turski jezik i obiaje. Pod strogom stegom eunuha paeve su dvije do sedam godina pouavali dvorski odgojitelji, a potom su prolazili drugi odabir zvan ''cikma''. Najsposobniji su ulazili u slubu dviju komora sultanovog dvora Velike i Male komore. Ostatak se upuivao u konjike odrede pod zapovjednitvom sredinjih vlasti. Oni su nastavljali obrazovanjne i istovremeno vjebali jahanje, gaanje lukom i sl. Prema Menavinu, koji je i sam bio pa obrazovanje je imalo cilj proizvesti ''ratnika dravnika i odanog muslimana koji e biti uen i vrstan govornik, uglaen, duboko ljubazan i poten''. Oni su uili da je smrt u sultanovoj slubi najvei blagoslov. Paevi su obino dobivali etverogodinje obrazovanje u jednoj od Komora. Najsposobniji su nakon jo jednog odabira odlazili u odaje rezervirane za osobnu slubu sultanu, a ostali u sultanovu konjicu. Postojale su etiri odaje u privatnoj sultanovoj slubi Osobna odaja (has oda), Riznica (hazine), Smonica (kiler) i Ratna odaja (seferli oda). etrdeset paeva Osobne odaje posluivali su sultana izravno. Brinuli su se za njegovo dotjerivanje, odjeu i oruje, a nou drali strau. ezdeset paeva sluilo je u odaji Riznice, koja je uvala sultanove dragocjenosti. U Smonici je sluilo 30 paeva, oni su pripremali i posluivali jelo sultanu. Ratna odaja uvedena je u ranom 17. st. sjedinjenjem peraa rublja, posluitelja kupelji, brijaa, glazbenika, pjevaa i dr. u jednu odaju. Ta je odaja brojala oko 130 ljudi. Paevi koji su zavrili slubu ''diplomiravi'' u Osobnoj odaji kao vii zapovjednici starije age, postavljani su na poloaje pokrajinskih namjesnika, u upravu odjela za slubu Vanjskog dvora ili na zapovjednika mjesta. Vanjska sluba je obuhvaala sve odjele koji su se brinuli o sultanovim vezama s vanjskim svijetom. U nju su ulazile upravne i ceremonijalne slube te sultanova stojea vojska.

Prilikom dolaska novog sultana na prijestolje provodila se ''cikma'' u kojoj je bila ukljuena veina slubenika dvora. Svaka je osoba primala dnevnu plau prema svom inu. Paevi su dobivali oruje i konje, a svaki je dvorski odjel u Vanjskoj slubi ustrojen kao vojni. Tako je rob naputao painu pratnju i postajao spahija. Paevi nekih vezira su nakon smrti gospodara preli izravno na sultanov dvor. U osmanskom drutvu biti sultanov rob je bila ast i povlastica. Islamski zakoni su smatrali slobodu temeljnim, a ropstvo prolaznim stanjem.

Harem

Harem je bio dio dvora potpuno rezerviran za sultanove ene i obitelj. inio je dvor unutar dvora i bio je, kao u svakom turskom kuanstvu privatno mjesto u koje je strancima pristup zabranjen. ene za sultanov dvor su paljivo birane. Nakon dolaska na dvor ivjele su zajedno u dvije velike sobe Velikoj i Maloj odaji i bile pozante kao novakinje. Pod strogim nadzorom nadglednice aja kadune one su odrastale u profinjene i vjete ene. Uile su sva naela islama, istovremeno stjecale vjetine ivanja, vezenja, pjevanja, plesa itd. Novakinje su s vremenom postizale inove: darija, agrid, gediklija i usta. Uste su birane iz redova gediklija da obavljaju posebnu slubu za sultana. ene najvieg ranga uste, koje bi sultan odabrao za svoju lonicu odlikovale su se naslvom hasekija. U razdoblju izmeu 1574. i 1687.god., kada e na dvoru prevladavati utjecaj sultanove majke sultani nisu sklapali zakonite vjerske brakove. Ipak, etiri sultanove odabranice (haseki) etiri je broj zakonitih ena u islamu odlikovale su se naslovom kaduna (kadin) i dobivale su poseban poloaj. Haseki koja je rodila sultanu dijete, imala je posebne povlastice. Sveano ovjenana i odjevena u samurovinu, prilazila je poljubiti ruku sultanu. Dobivala je poseban apartman u haremu za vlastitu upotrebu. ena koja je prva rodila sina, imala je prednost pred drugima i naslov ba kadune. Pripovijeda se da su ene harema, im bi ule sultanove papue, se smjesta skrivale od pogleda jer uvreda je bila sresti sultana licem u lice.

Sredinja uprava

U bliskoistonoj dravi pravosue je smatrano najvanijom djelatnou. Sultan je dolazio dvaput tjedno na veliki divan posluati pritube potlaenih. Sluajevi koji su se mogli rijeiti u okviru erijata, predavani su kadiji, dok su upravna pitanja predavana lanovima divana. Pojam kaput Visoka Porata odnosio se na mjesto na kojem je sultan sasluavao molbe i vodio dravne poslove. Bez obzira na svoj drutveni poloaj svatko se mogao izravno obratiti Vijeu, a pripadnici raje slali su izaslanstva u Istanbul radi rjeavanja vanih pitanja. Isrtaga o pritubama i ispravljanje prigovora smatrani su najvanijom dunou Carskog vijea. Pritube su se obino odnosile na teak teret oporezivanja, zloupetrebe u prikupljanja poreza ili ugnjetavanje stanovnitva od strane lokalnih vlasti. Ista prava na albe imali su i janjiari i spahije, koji su se okupljali pred dvorom da bi izrazili svoje pritube protiv dravnih slubenika. Glavne djelatnosti vlasti sastojale su se od tri odvojena dijela politikog, pravosudnog i financijskog. Dvojica kadijaskera prestavljali su pravosudnu, a defterdari financijsku vlast. Osim njih tu je bio i niandija, koji je predstavljao dravnu kancelariju. Nositelji tih etiriju slubi, koje su poznate kao stupovi drave, predstavljali su vladarevu vlast na Carskom vijeu

Ulema je predstavljala najsnanije sredite moi u dravi, neovisno od velikog vezira. ejh-ul-islam bio je poglavar uleme. Kao to je veliki vezir bio apsolutni predstavnik sultanove izvrne vlasti, tako je ejh-ul-islam postao apsolutni predstavnik sultanove vjerske vlasti. Sukltanov ejh bio je jo jedan skriveni imbenik koji je utjecao na odluke vlasti. Svaki je sultan imao ejha koji je sluio kao njehov duhovni mentor.

Pokrajinska uprava

Osmanski sultani imenovali su po dva predstavnika vlasti za upravljanje nekim podrujem bega, koji je dolazio iz vojnikog sloja i predstavljao sultanovu izvrnu vlast, te kadiju iz redova uleme, koji je predstavljao sultanovu sudsku vlast. Osmanska je drava bila podjeljena na vladarev sandak i sandake koje je sultan povjeravao svojim sinovima. Sandak je bio upravna jedinica pod vojnim upraviteljem sandakbegom koji je od vladara primao sandak (zastavu) kao simbol vlasti. S obzirom na irejne podruja pod osmanskom vlau na Balkanu nakon 1361. postalo je nuno da se imenuje beglerbeg, koji je bio nadreen svim sandakbegovima. U 15. i 16. st. vlasti su obino stavljale novoosvojena podruja pod izravnu vlast sandakbegova, nad kojima su ponekad potom imenovali beglerbegove. Tako su nastajali novi beglerbegluci (najvea upravna jedinica u Osmanskom Carstvu). Nastanak novih beglerbegluka bio je gotovo uvijek dugotrajan proces, esto odreen vojnim razlozima. Godine 1520. postojalo je samo est beglerbegluka u Carstvu, a do kraja vladavine Sulejmana I. bilo ih je esnaest. Oko 1610. u Carstvu su postojala trideset i dva ejaleta (novi naziv za beglerbegluk).

Timarski sustav

Tipina osmanska pokrajina bila je ona u kojoj je na snazi bio timarski sustav. Potreba za izdravajne velike carske vojske na osnovama srednjovjekovnog gospodarstva potakla je uspon tog sustava, koji e oblikovati pokrajinsku upravu Carstva i njegovu financijsku, drutvenu i agrarnu politiku. Sve je to nastalo kao odgovor na vojne potrebe drave. Nestaica kovanog novca bio je temeljni problem bliskoistonih carstava. Zlato i srebro bili su temelj novanog sustava, pa je drava, suoena s nestaicom tih metala, imala potekoa u financiranju svojih velikih pothvata, a posebno u odravanju velike stajae vojske. Stoga je postalo uobiajeno da se dravni poljoprivredni prihodi dodjeljuju vojnicima, koji su ih prikupljali izravno umjesto plae. Taj sustav raspodjele zemlje poznat je pod perzijskim nazivom timar. Spahija od drave nije dobivao samo zemlju nego i vlast da prikuplja utvrenu koliinu prihoda od stanovnika na odreenom zemljitu. Seljak je pak preuzimao dunost da stalno radi na zemlji i plaa propisane dae. Spahija je bio i odgovoran za red u selu, obavljao je vojne poslove, ali se nije bavio poljoprivrednom proizvodnjom.

Klasni sustav

Osmanski su sultani, poput svih islamskih vladara, smatrali svoje podanike, i muslimane i nemuslimane, rajom to znai ''stadom''. Radi ispunjavanja dravnih dunosti Osmanlije su imali etiri grane uprave: politiki odjel, sudstvo, riznicu i kancelariju, ali je najvaniji dio vlasti pripadao Carskom vijeu. Osmanlije su podijelili narode novoosvojenih podruja, muslimane i nemuslimane, u vojniki sloj i u raju. Podanici koji su se bvili trgovinom i zemljoradnjom, na Balkanu ili Anatoliji, bilo muslimani bilo krani, smatrani su rajom i plaali su poreze. Vojniki sloj inili su svi koji su bili izravno u sultanovoj slubi, sve vojnike skupine koje nisu bile ukljuene u proizvodnju, vjerski slubenici i inovnici te njihove obitelji, srodnici, sluge i robovi. Smatralo se kako prelazak iz poloaja pripadnika raje u poloaj pripadnika vojnikog sloja predstavlja krenje temeljnih dravnih naela jer je raja bila neophodna za proizvodnju i plaanje poreza.

GOSPODARSKI I DRUTVENI SUSTAV

Osmansko Carstvo i meunarodna trgovina

Glavni predmet trgovine izmeu Istoka i Zapada bila je flamanska i firentinska odjea, koju su nosili pripadnici vieg sloja, te kineska i perzijska svila. Bursa, koja je potkraj 14. st. bila i politiko i poslovno sredite Osmanskog Carstva, postala je najvaniji trgovaki grad Anatolije i veliko sredite za trgovinu istok-zapad. Za europske trgovce poput mletakih, firentinskih i enovskih Bursa je bila najblie trite na kojem su se kupovala istona dobra i prodavala europska vunena odjea. Trgovanje perzijskom svilom bilo je temelj razvoja i bogatstva Burse. Europska industrija svile se snano razvila, pa je Bursa postala meunarodno trite za osnovne sirovine te industrije. J. Maringhi, predstavnik Medicija i drugih firentinskih kua u Bursi, zabiljeio je 1501. da je svake godine iz Irana u Bursu dolazilo po nekoliko karavana. Dobici su bili veliki jer je u Italiji svaki fardello (oko 150 kg) donosio profit od 70-80 dukata. U Bursi je oko tisuu razboja proizvodilo po pet fardella svile na dan. Cijena svile neprestano je rasla. Prosjena karavana dopremala je oko 200 fardella svile. Nagli pad dohodaka nakon 1512. god. bila je posljedica ratova s Perzijom. Mous, rabarbara i kineski porculan inili su vaan dio robe koja je u Bursu dolazila iz srednje Azije, dok su perzijski trgovci odnosili sa sobom europsku vunenu odjeu, skupocijeni brokat i barun iz Burse, a posebno zlatni i srebrni novac koji je u Iranu imao veu vrijednost.

Crnomorska trgovina bila je jedan od najvanijih segmenata osmanskog gospodarstva i dugo se odvijala bez stranih suparnika. Budui da su Osmanlije nadzirali Dardanele, lako su mogli iskljuiti Talijane iz crnomorske trgovine i uiniti to podruje sastavnim dijelom gospodarstva Carstva, poput Egipta i Sirije.

Sve do 1569. talijanske drave, u prvom redu Mletaka republika, vodile su osmansku trgovinu sa zapadnim kranskim svijetom. Budui da su Mleani dominirali trgovinom na Levantu i ondje posjedovali svoje kolonijalno carstvo, njihovi odnosi s Osmanlijama bili su izuzetno sloeni. Tijekom osmansko-mletakih ratova koji su s prekidima trajali 110 godina (1463.-1573.) Dubrovnik je djelovao kao posrednik za trgovinu izmeu Mletake Republike i Osmanskog Carstva, to je za posljedicu imalo dubrovaki uspjeh u pomorkoj trgovini. Dok je Carstvo bilo gospodarski povezano s Italijom na zapadu, Dubrovnik je napredovao pod sultanovom zatitom. im vie ne bi bilo politikih i vojnih razmirica, Osmanlije su bez oklijevanja vraali Mleanima njihove trgovake povlastice.

Osmanski gradovi i mrea cesta

Drava je poduzimala javne radove poput izgradnje i odravanja kanala, nasipa, cesta, mostova i karavansaraja jer je promicanje trgovine i poljoprivrede bogatilo vladarevu riznicu. Mehmed Osvaja je izabrao i doveo u Istanbul trgovce, imune ljude i obrtnike. Ovi su doljaci izgradili izvanredne domove i crkve. Izgradnja imareta javna zgrada koje su izdravali vakufi omoguila je da Istanbul dobije niz javnih slubi i trnica. Imaret je bio skup ustanova damija, medresa, bolnica, putnikih prenoita, vodovodnih instalacija, cesta i mostova, te ustanova koje su davale prihod za njhovo odravanje poput svratita, trnica, karavansaraja.

Istanbul je bio krajnji cilj karavansarajskih puteva, ba kao to je to bio i za pomorske trgovake pravce. Postojala su tri glavna puta koji su spajali Balkan i Istanbul. Antika Via Egnatia iz albanskih luka preko Ohrida, Bitole i Soluna; veliki vojni put kroz Beograd, Sofiju i Plovdiv, te put od podruja donjeg Dunava preko doline Tunde i Edirnea.

Kako bi se osigurala lakoa i sigurnost putovanja na glavnim putevima, gradile su se zavije i smjetali derbendije uvare prolaza blizu gorskih prijevoja, gazova i mostova. Zavija je bila pobona zaklada koju je osnivao ejh ili dervi da bi ugostio putnike du udaljenih i osamljenih cesta i prijevoja.

Gradsko stanovnitvo, cehovi i trgovci

Drava je priznavala ratare, trgovce i obrtnike kao tri proizvoaka sloja. U osmanskim gradovima obrtniki cehovi davali su glavni poticaj gospodarskom ivotu, a lanovi cehova su imali velik udio u stanovnitvu. Od svog nastanka islamski su cehovi predstavljali puku oporbu protiv vladajueg vojnog i upravnog sloja. Vaan lan ceha bio je jigitbaa, slubenik koji je upravljao unutranjim poslovima ceha. Kupovao je sirovine na trnici i raspodjeljivao ih majstorima, provjeravao jesu li gotovi proizvodi sukladni cehovskim odredbama i dostasvljao ih drugim cehovima i duanima. Svaki je ceh takoer birao jednog ili dva ehl-i hibre, strunjaka iz redova majstora s dobrim poznavanjem zakuastih pitanja dotinog obrta. Oni su davali miljenja o kakvoi robe, rijeavali razmirice, pomagali pri odreivanju trine cijene i birali radnike. Drava je od cehovskih majstora prikupljala porez koji se ubirao od svakog duana te porez na odreenu proizvodnju robe. Bilo je nuno ograniiti broj duana i radionica zbog ograniene koliine dostupnih sirovina, nije smijelo biti konkurencije unutar ceha jer je svaki majstor obrtnik morao imati mogunost prodavanja vlastitih proizvoda unutar tog ogranienog podruja. U cilju odravanja ravnotee izmeu proizvodnje i trita samo su kvalificirani majstori imali pravo otvoriti vlastite duane.

Trgovci su, kao i obrtnici, u osmanskim gradovima i diljem cijelog Bliskog istoka osnivali cehove. Postojale su dvije vrste trgovaca, oni koji su trgovali lokalnom i cehovskom proizvodnjom i koji su imali nii status, te oni koji su vodili karavansku i prekomorsku trgovinu. Prva skupina bila je poznata kao esnaf, naziv koji se koristio za vlasnike duana i obrtnike, a druga skupina obino nazvana tudar i bazirdan trgovci. Vlasnici esnafskih duana bili su podloni propisima jigitbaa i organizirani prema cehovskom sustavu, a za velike trgovce to nije vrijedilo, oni su predstavljali istinske kapitaliste u bliskoistonom drutvu.

RELIGIJA I KULTURA

Obrazovanje, medrese i ulema

Razlikujemo etiri stupnja znanja: duhovno, misaono, usmeno i pisano. Duhovne znanosti se dijele u dvije grupe: primijenjene i teorijske.

Osnovni element u islamskoj naobrazbi bio je muderis, ovijek s velikim autoritetom u vjerskim i duhovnim znanostima. Tijekom formativnog razdoblja osmanske kulture u 14. i 15. st. osmanska je ulema putovala u Egipat, Perziju ili Turkestan da bi upotpunila svoje obrazovanje sluajue velike uenjake i znanstvenike tih zemalja. Prije svega odlazili su u Egipat i Perziju radi prouavanja egzegeze Kur'ana i pravne znanosti. Mehmed Osvaja je nakon osvajanja Istanbula pretvorio osam crkava u medrese za osmoricu slavnih uenjaka. Kada je izmeu 1463. i 1470. god. sagradio svoju damiju, podigao je oko nje osam medresa poznatih kao Semaniye, i opet dodijelio po jednu svakom uenjaku. U ovom razdoblju Semaniye bile su najvie rangirane obrazovne ustanove u Carstvu. Osmanske medrese dijelile su se u dvije osnovne skupine. Prva skupina, poznata je kao hari vanjske medrese davala je uvod u arapski jezik i misaone znanosti ''temelje znanja''. kole iz druge skupine, dahil unutranje medrese pruale su obrazovanje u vjerskim znanostima ''viem znanju''.

Osmanska znanost

Osmanska znanost bila je ograniena tradicionalnim islamskim poimanjem prema kojem je vjerksa znanost jedina prava znanost iji jedini cilj razumjevanje Boje rijei. Kur'an i Muhamedova tradicija ine osnovu tog uenjna. Razum je bio tek pomono sredstvo u slubi vjere. Osmanski znanstvenici bili su takoer vani kao enciklopedisti. Veliko enciklopedijsko djelo bio je Katib Celebijev bibliografski spis Kaf al-Zunun koji je do danas ostao standardni prirunik. Osmanlije su priznavali prednost pisanja, ali je ve 1555. god. Busbecq zapisao da Turci tiskanje vjerskih knjiga smatraju grijehom. Dvije popularne knjige, nastale 1449. god. jo uvijek ulaze meu najitanija turska knjievna dijela. To su knjiga pjesama Muhammediye (Knjiga o Muhamedu) i prozno djelo Envar al-Aiqin (Svjetla ljubavnika). Napisali su ih braa Yazicizade. Pod pokroviteljstvom Mehmeda II. koji je znanosti pridavao veliki znaaj, u 15. st., Osmanlije su uspijeli ostvariti visoke dosege u matematici i astronomiji unutar islamskog svijeta. Nije bilo dopustivo prouavati filozofske probleme koji se ne bi mogli usuglasiti s Kur'anom. Osnovni tekstovi u nastavi osmanskih medresa nisu bili prijevodi grkih filozofa, nego saeci i komentari kasnije skolastike kole. Smatra se da se u ranijem razdoblju Mehmed Osvaja zanimao za talijansku renesansu, ali je nakon njega taj pokret zaustavljen. On je bio najtolerantniji osmanski sultan. Na svome dvoru okupljao je grke i talijanske znanstvenike. Naruio je kartu svijeta, dao prevesti Ptolomejevu ''Geografiju'', stvorio dvorsku knjinicu klasinih grkih i latinskih djela.

ZAKLJUAK

U zakljuku moemo rei da su se temeljne ustanove klasinog Osmanskog Carstva raspale u sudaru s novom Europom jer se Osmanlije nisu mogli prilagoditi izmjenjenim okolnostima. Nisu uspjeli razumjeti nove gospodarske prilike. Nasuprot merkantilistikim gospodarstvima modernih europskih sila osmanski su se dravnici drali politike slobodnog trita i glavna im je briga bila da domae trite opskrbe s obiljem potrebnih namirnica. Osmanske su vlasti ohrabrivale uvoz roba u Carstvo i obeshrabrivale izvoz.

Dok se humanistika Europa brzo razvijala i rijeavala svih oblika srednjovijekovlja, Osmansko se Carstvo vrsto pridravalo tradicionalnih oblika bliskoistone civilizacije. U posljednjem desteljeu 16. st. gospodarski i vojni utjecaji Europe i duboke krize, koje su potom uslijedile, korijenito su preobrazili Osmansko Carstvo te otvorili novo doba u njegovoj povijesti. Ustanove klasine bliskoistone drave raspale su se, a napori da se prilagodi novim okolnostima iz temelja potresli Carstvo. PAGE 10