UTEMELJENA

ZAKLADA “PRSTEN”

ZAKLADA “PRSTEN”VJERA U BOGA,

SEBE I DJEDOVINU

SEBE I DJEDOVINU

SEBE I DJEDOVINU

SEBE I DJEDOVINUIVAN LJUBIČIĆ - ŽIVOT

PODREÐEN TENISU

BROJ 2GODINA I.

01_naslovna.indd 1 27.6.2007 19:25:18

02-05_uvod sadrzaj.indd 2 27.6.2007 19:27:09

| 3

uvodnik

Kada su 1946. godine na atolu Bikini u Tihom oceanu, izvršeni nuklearni pokusi, smatralo se

da poslije tih eksplozija nije ostalo tragova života na tom području, no nakon stanovitog vremena pojavi-li su se najjednostavniji mikroorganizmi, anaerobne bakterije koje mogu preživjeti i bez kisika.

Prošlogodišnje znanstveno otkriće bakterije De-inococcus radiodurans - Miroslava Radmana i su-radnika pokazalo je i njenu neslućenu sposobnost da se, i nakon što joj je zračenjem razoren genetski sustav, u autohtonom procesu oporavka - regeneri-ra i vrati u život - kao da smrti nije ni bilo.

To su samo mikroorganizmi, a što je sa čovje-kom, savršenim bićem, koje je stvoreno, kako mi kršćani, katolici volimo reći - na sliku i priliku Božju? Kad su tajne ljudskog života, ljudske duše u pitanju i najveći znalci ponekad - zanijeme.

No, barem iskustveno, moguće je načiniti uspo-redbu preživljavanja mikroorganizama s početka ove priče i ljudi koji preživljavaju u najvećim živo-tnim iskušenjima ili kako pjesnik kaže “... koji su ka-dri stići i uteći i na strašnom mjestu postojati”.

Tako stižemo i do sudbine Hrvata u nedavnom suludom ratu u BiH, napose Bosanskoj Posavini, sli-ci obećanog raja, koju je srpski agresor u suludom pohodu pretvorio u spaljenu zemlju što dobi obrise pakla.

Da je samo jedan čovjek proživio ono što su pro-živjeli miroljubivi, radini Posavljaci bio bi to razlog za kolektivno žaljenje žrtve.

No umjesto da zdvajamo, u čast tih žrtava, okre-ćemo se iznimnoj vitalnosti ljudi koji se nisu predali zloj sudbini, već zadržali vjeru u život i poput feni-ksa se iz pepela sažeženog gnijezda izdigli da bi se u slobodnom letu predali beskrajnim životnim pro-stranstvima.

Umjesto osjećaja otuđenosti, beznađa, praznine i ugroženosti, nepovjerenja i neprijateljskog stava prema svijetu, niknulo je i raste zdravo i jedro živo-tno stablo - Udruga bosanskih Hrvata PRSTEN.

I opet se nameće biblijska usporedba, posebno u Matejevom evanđelju (Mt 4,31-33) i Markovom (Mk 4,30-32) u prispodobi o gorušičinom zrnu, najma-njem od sveg sjemena, ali kad uzraste, razvije se u stablo u čijim se krošnjama gnijezde ptice nebeske.

Doista se u PRSTENU zrcali život neuništivosti lju-di što vjerom u sebe i bližnje, vjerom u Boga opstaju

i nakon svih nesreća, sposobni tražiti novi put, gra-diti vlastitim snagama svoj život, svoje vrijeme, na vlastitom vrijednosnom sustavu, jer životni je ideal - postojati na dobrobit sviju.

Na tome je putu nužno postići mnoge socijalne vještine, promišljeno i inteligentno, jer inteligencija - socijalna, analitička ili emocionalna - zrcalo je života. I kao što ima raznih ljubavi, ima i raznih inteligencija, a ona najvećih dosega je ona - duhovna u kojoj se zrcali odnos prema smislu života i prosuđuju vlastiti postupci na ljestvici životnih vrijednosti. Jer moć i slava nisu najvažniji u životu, već skladan i uljuđen život s drugim ljudima. Oni što ljube čine ovaj svijet boljim.

I u ovom posljednjem ratu na našim prostorima, pokazalo se da čovjek brzo uči i prilagođava se kad je izložen intenzivnim iskustvima, a život se i sastoji od traženja vlastitog puta i uz sva skretanja i stran-putice. Koliko je važno slijediti vlastiti put kazuje i život slavnog grčkog filozofa Diogena, glasovita po skromnosti i jednostavnosti živeći u bačvi na sunča-noj obali mora. Zavidio mu je i moćni Aleksandar Veliki koji za posjeta filozofu reče “Da nisam Ale-ksandar Veliki, živio bih kao Diogen”.

Takvi nas primjeri poučavaju da ništa na ovo-me svijetu nije slučajno, pa ni “Prstenovci”. Valja se zato prisjetiti na ono što smo baštinili od svojih pre-daka jer sudbine su nam na ovim prostorima slične s barem po jednim ratom u iskustvu. A ostali smo i tu se opet vraćamo priči o zrnu gorušičinu čija sna-ga nije u malenom sjemenu već u rastu, korisnom i obilatom plodu.

A i već mnogobrojni plodovi PRSTENOVA života u kojem se stvara za boljitak drugih - ohrabruju kao i njegov rast iznutra bez prevelike buke.

Gostujući u Zagrebu najveći, kažu, svjetski eko-nomski guru Jack Welch otkriva nam da je za uspjeh u današnjem svijetu potrebno: angažirati vlastite po-tencijale, životu pristupiti kao izazovu i ustrajati na ostvarenju svojega cilja, razumno uvažavajući i sve rizike pri tom.

Pa sve je to odavno utkano u naše živote, a sada i u rad PRSTENA, u naše i njegove zdrave temelje. A upravo je svima najpoznatiji psihijatar Sigmund Freud ustvrdio “Duševno je zdrava ona osoba koja je sposobna raditi i voljeti”.

Udruga bosanskih Hrvata PRSTEN upravo je svjedokom te moći rada i snage ljubavi!

ZRNO GORUŠIČINO - BOSANSKO

Urednički tim se dogovorio - umjesto uobičajenog uvoda časopisu, ovaj put objavljujemo priču, razmišljanje o bosanskim Hrvatima, uvaženog primarijusa dr. Ante Dugonjića!

02-05_uvod sadrzaj.indd 3 27.6.2007 19:27:16

4 |

SADRŽAJprsten za budućnostUTEMELJENA ZAKLADA “PRSTEN”

priče s ljudima, o ljudima...POŠTOVANJE MEÐU GENERACIJAMA

prstenov internetski portalPRSTEN U RINGU

čistog srcaVJERA U BOGA, SEBE I DJEDOVINUHRVATSKI CARITAS I PRSTEN ZA BOSNU I HERCEGOVINU

stvarati, gospodaritiPRSTEN U KULINIPRSTEN - NEKADA IGRA, DANAS AKCIJA ZA NOVI ŽIVOT U POSAVINI

6

7

11

1315

1820

PRSTENOVA BUDUĆNOST

28

26

IMPRESUM

IzdavačUdruga bosanskih

Hrvata “Prsten”

Av. Marina Držića 6/310 000 Zagreb

prsten@prsten.hr

Za izdavačaIlija Tolić

Izdavačko vijećeBruno Iljkić, predsjednik

Juro MartinovićPavo Zubak

Tomislav DubravacMijo Marić

Realizacija časopisa “Prsten”

AMS Nakladništvo

Glavna urednicaDinka Martinović Ivurekdinka.mivurek@ams.hr

Zamjenica gl. uredniceIvana Kolovrat

Grafička obradaAMS nakladništvo

LekturaKsenija Hristov

Tisak:Kratis d.o.o.

ISSN:1846-338X

02-05_uvod sadrzaj.indd 4 27.6.2007 19:27:26

| 5

22

26

28

29

32

33

34

36

39

40

44

48

viteštvo ratnikaPONOSNO I JAVNO O DOMOVINSKOM RATU

koliko nas imaSLIKA GOVORI TISUĆU RIJEČI

Večer PlehančanaU TEMELJ SVAKE CRKVE PO JEDAN ZAGREBAČKI KAMEN

čista i zdrava BosnaVODA - VRJEDNIJA OD NAFTE

novi članoviHRVATI IZ BOSNE - ZLATNA REZERVA ZA TEŠKA VREMENADA GORČINE VIŠE NE BUDE

ljudi, događaji, povodi

priča o opstanku i ostankuPREŽIVJETI, ODUVIJEK JE BIO VELIKI USPJEH

ovo malo dušeTRAUMU NE DRŽITE U SEBI

vješto, brzo, mudroŽIVOT PODREÐEN TENISU

od pjesme sve počinje“TOPLA INTERPRETACIJA I INTIMNO AUTORSTVO”

koliko nas imaDALEKA BOSNO…

11

20

18

32

02-05_uvod sadrzaj.indd 5 27.6.2007 19:27:39

6 |

Cilj je Zaklade pomoći i potaknuti obrazovanje, a time i dugoročno zapošljavanje učenika i studenata koji

će stečena znanja upotrijebiti za daljnji razvoj prostora na kojem žive - Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Zakla-da će prvenstveno stipendirati učenike i studente djece poginulih branitelja HVO-a, učenike i studente kojima je financijska pomoć potrebna te osobito nadarene uče-nike i studente.

Osnivač Zaklade je Udruga bosanskih Hrvata “Pr-sten”, a u Zakladnim tijelima su isključivo članovi Udruge bosanskih Hrvata “Prsten”. Tijela Zaklade su: sedmero-člani Upravni odbor i Upravitelj Zaklade koji predstavlja i zastupa Zakladu. Na konstituirajućoj sjednici Upravnog odbora donesena je odluka o imenovanju gospodina Zvonka Biljeckog upraviteljem Zaklade, koji je predlo-žio i sedam članova Upravnog odbora: Iliju Tolića, Miju Marića, Brunu Iljkića, Ivana Lovrinovića, Tomislava Du-bravca, Pavu Zubaka i Marka Buljana; a koji su sa za-dnjim rješenjem, koje je Zaklada dobila od Središnjeg državnog ureda za upravu, i potvrđeni.

ČIME ZAKLADA RASPOLAŽEOsnovnu imovinu Zaklade čini iznos od 100.000,00

kuna, a osim prihodom od osnovne imovine, koji će se ulaganjima i kamatama povećavati, Zaklada se finan-cira donacijama te prihodima od popratnih aktivnosti kao što su: organiziranje dobrotvornih priredbi, izrada i prodaja tiskovina, amblema, značaka i slično. Uz mno-gobrojne koncerte i dobrotvorna događanja koja su u planu Zaklade, financiranje Zaklade za naredne tri go-dine osigurano je donacijama 14 tvrtki, članica UBH-a, u iznosu od gotovo 600.000 kuna.

Kao što je već navedeno, sredstva Zaklade će se dodjeljivati učenicima i studentima djeci poginulih bra-nitelja HVO-a, učenicima i studentima dodiplomskog

i poslijediplomskog studija kojima je novčana pomoć potrebna te osobito nadarenim učenicima i studentima. Programima Zaklade u potpunosti ili djelomično finan-ciraju se stipendije učenicima i studentima Hrvatima u Bosni i Hercegovini te onima iz Bosne i Hercegovine koji žive u Republici Hrvatskoj, ako imaju prosjek ocjena viši od 3,5 i nisu ponavljali godinu studija, te se ističu s dru-gim postignućima u okviru školskog programa i progra-ma studija. Sredstva Zaklade dodjeljuju se putem javnih natječaja koje raspisuje predsjednik Upravnog odbora na temelju odluke Upravnog odbora, u pravilu dva puta godišnje. Na sastanku Upravnog i Nadzornog odbora Zaklade odlučeno je da iznos stipendija bude: 800 kn za učenike te 1500 kn za studente.

Zaklada će organizirati promotivne aktivnosti kako bi povećala zanimanje javnosti za svoj rad, kao i za rad Udruge bosanskih Hrvata “Prsten”. Ukoliko i Vi želite ulagati u znanje i razvoj naših učenika i studenata, kon-taktirajte Zakladu na e-mail: prsten@prsten.net.

prsten za budućnost

UTEMELJENA ZAKLADA “PRSTEN”Pri osnivanju Udruge bosanskih Hr-vata “Prsten” 2005. godine jedan je od ciljeva bio i poticanje školovanja djece i studenata Hrvata u Bosni i Hercegovini te onih iz Bosne i Herce-govine koji žive u Hrvatskoj. Svjesni iznimne važnosti obrazovanja i znanja kao preduvjeta ostvarivanja stabilnog i uspješnog društva, u lipnju 2007. godine osnovana je Zaklada Prsten

LINA ŠETEK

Dr. Zvonko Biljecki, upravitelj Zaklade Prsten

06_zaklada.indd 6 27.6.2007 19:28:30

| 7

Uovoj rubrici želimo predstaviti upravo te osobno-sti. Ne toliko zbog njih samih, već zbog onoga što

mogu i žele prenijeti mlađoj generaciji kao univerzalnu vrijednost koja nas je kao ljude održala časnima i uspra-vnima. Činimo to kroz razgovor, jednostavan i ljudski, kakav bi trebao i morao biti svaki razgovor među ljudi-ma koji vlastiti uspjeh vide i u razvoju i uspjehu drugih. Naš prvi sugovornik je gospodin Pavo Zubak.

Malo tko se od nas sjeća kad nam se u malim, dječjim glavama pojavila prva želja o tome što že-limo postati kad porastemo. Kasnije se želje sukobe ili “poklope” s mogućnostima i životnim okolnosti-ma koje nerijetko iz nas “izvuku” vrijednosti i talen-te koje nismo ni sanjali da imamo. Koja je dječačka želja Vas povela u život, u svijet odraslih?

Već je stereotip postao da na slično pitanje uspješni ljudi, počnu priču o svom teškom životu u mladosti, pa lošem uspjehu u školi, ali i svijesti o vlastitoj “posebnosti” i tome da će - zasigurno napraviti nešto veliko. U većini slučajeva to naprosto nije točno.

Kao dijete sam želio, gledajući neke vješte ljude oko sebe, postati majstor; znati nešto popraviti, napraviti vla-stitim rukama. Naravno, nema to nikakve veze s nekim strateškim planovima već s najobičnijim dječačkim zani-manjima, interesima. Poslije osnovne škole iskristalizirala se želja da postanem mehaničar. Tata je, međutim, kao razuman čovjek imao svoje argumente protiv toga jer naš kraj naprosto nije bio takav da bi se od toga posla moglo živjeti. Zato je zaključio da bih trebao postati to-kar, a kao model je vjerojatno poslužio jedan ugledni derventski majstor. Kako nam se želje nisu baš odmah uskladile, a roditeljska riječ se poštivala, dogodilo se da sam - jednostavno dvije godine ostao kod kuće poma-žući ocu u svemu što je trebalo. Na kraju sam ipak za-vršio tokarski zanat, a tati sam priskrbio ponos jer sam na tadašnjem bosanskohercegovačkom takmičenju bio najbolji.

Poslije vojske sam završio i mehaničarski zanat, a ne-kako istovremeno se iskristalizirala odluka da ću otvoriti svoju auto-mehaničarsku radionu. Kako? Nisam imao pojma. Postojala je samo jasna želja, ali nikakva strate-gija, vizija ili tome slično. Prvi izazov je bio kako doći do auto-dizalice jer je trebalo napraviti nešto bolje i druga-čije od dotadašnjih prljavih kanala, a pet tisuća maraka, koliko je koštala dizalica - za mene su bili nedostižni.

Tada se moj tokarski zanat pokazao kao pun pogodak. Sâm sam napravio tu nedostižnu auto-dizalicu koja je aktivno radila cijelih petnaest godina. Danas je još u funkciji, a kad bude za to vrijeme, bit će sastavni dio nekog budućeg muzeja.

Dakle, tata je bio u pravu!Da. Iz sadašnje perspektive znam da ta tehnička

znanja, i tehničke struke općenito, čovjeka nauče logi-čkom razmišljanju i zaključivanju. Tu se temelji i opće uvjerenje da, ako želite imati kvalitetnog menadžera - u osnovi je korisno imati dobrog inženjera koji se na postdiplomskom studiju iz ekonomije doškoluje u tom smjeru.

Čovjeka oblikuju različiti čimbenici, utjecaji, ali mi se čini posebno važnim ono što je ponio iz ro-diteljskog doma, onaj temeljni sustav vrijednosti koji kasnije život dograđuje. Koje su to vrijednosti koje prenosite i na svoju djecu, a da ostanu stabil-ni, odgovorni, moralni i na kraju sretni ljudi?

priče s ljudima, o ljudima...

POŠTOVANJE MEÐU GENERACIJAMAKoliko Udrugu bosanskih Hrvata čine samo uspješne, autohtone kompanije koje su utemeljili i razvijaju bosanski Hrvati, njenu posebnost i autentičnost čine upravo njihove osobnosti, ali i individualnosti stručnjaka i znalaca iz naj-različitijih područja ljudskog djelovanja

DINKA MARTINOVIĆ IVUREK

Pavo Zubak

07-10_zubak.indd 7 27.6.2007 18:42:52

8 |

Tim više jer je drugo vrijeme, drugo podneblje, dru-gačije osobne, materijalne, ali i opće društvene okolno-sti. Mnogo toga se, u samo nekoliko desetljeća, na tom širem planu iz temelja promijenilo.

Moja generacija odrastala je u vrijeme kada je vla-dao apsolutni i neprikosnoveni roditeljski autoritet. Dru-gim riječima, roditelji su crtali put svojoj djeci u najboljoj namjeri da za njih odaberu najbolje, prema vlastitom mišljenju i uvjerenju. Često je i bilo tako. A djeca su, logično, uvijek negodovala. Ipak, iako je moj otac bio takav autoritet, želio me i saslušati, ali se znalo tko odlu-čuje. Međutim, ta metoda, najvećim dijelom, nije pri-mjenjiva na današnji odgoj djece. Glavno načelo koje su nam roditelji usađivali, proisteklo naravno iz njihova životnog iskustva, je - pruži se koliko se možeš pokriti, odnosno: ne troši ono što nemaš ili što nisi zaradio. Dru-go, ništa manje važno životno pravilo je bilo da sve što radiš - radiš najbolje, najkvalitetnije što možeš i znaš, uz poštenje kao opće stajalište.

Eto, to su ti neki životni principi koje i ja pokušavam prenijeti na svoju djecu, ali i na svoje suradnike. Najbitnija razlika od vremena našeg odrastanja je - više razgovora s djecom jer naprosto ne prolazi ona: to je tako jer sam ja tako rekao! Sada sa svojom djecom i mladim suradnici-ma sučeljavam stajališta i argumente, a danas se autoritet upravo gradi na tome - međusobnom poštovanju i uva-žavanju u kojemu presuđuju - argumenti. Jednako tako smatram, iako znam da se mnogi roditelji neće sa mnom složiti, da mora postojati neka mala distanca između djece i roditelja. Ta jedna zamišljena crta koja se ne bi smjela prijeći, omogućuje da se zadrži međusobno poštovanje. I to s mojom djecom funkcionira. Osjetim da su oni to prihvatili kao uvjerenje koje će, vjerojatno, u nekom dru-gačijem obliku prilagođenom drugim uvjetima i drugom vremenu, oni primjenjivati prema svojoj djeci, kad ih budu imali. Zapravo ni ja svoje troje djece nisam jednako odga-jao, naprosto zato jer sam se i ja mijenjao. Prvo dijete, kćer Žaklinu dobio sam sa dvadeset i jednom godinom, pa mogu reći da smo, na neki način, zajedno odrastali; Ivan je bio u sredini, a to je bilo vrijeme kad se borilo za egzistenciju, kad se gradio život. Tek sam, čini mi se naj-mlađu Marinu, kojoj je sada četrnaest godina, doživio ui-stinu kao dijete, a sebe kao zrelog roditelja, jednostavno jer sam s vremenom sazrijevao kao roditelj.

I

tu sad moram spomenuti još jedan odgojni element. Najmlađa kćer danas raste u kući punoj ljudi različitih generacija, gdje baka i djed, roditelji, brat i sestra - sva-tko ima svoju ulogu i smisao u njenom životu i razvoju. To je obogaćuje, ali je nije učinilo razmaženom. Danas, na žalost, premalo obitelji živi na okupu gdje svaka ge-neracija ima svoj smisao i ulogu.

Ipak, čini se da svakoj našoj generaciji sudbina dodijeli onu tešku ulogu izbora, i u Hrvatskoj i u BiH. Otići u svijet ili ostati u svome zavičaju. Nekad je uzrok rat i politika, nekad ekonomske prilike, ne-kad oboje. Danas mladi ljudi vjeruju da su i školo-vanje i opća kvaliteta života vani bolji. Čime ih mo-tivirati da ostanu u svojoj domovini, da je grade, ali i pronađu mogućnost vlastite realizacije i osobne sreće. Konačno i udruga Prsten ima značajnu ulogu u pomoći školovanja mladih ljudi, ali i potencijal-nom stvaranju uvjeta za zapošljavanje.

U svakom vremenu i u svakom ljudskom životu po-stoje razlozi za otići negdje i testirati vlastite mogućnosti, vidjeti kako je drugdje. I to je, bez obzira na opće druš-tvene okolnosti - u redu. S druge strane, ako nam nije dobro tamo gdje jesmo, a i to je opet u ljudskoj prirodi, skloni smo za to okriviti nekog drugog, druge kritizirati. Nekad nam je bio kriv Beograd, danas za neke stvari krivimo i Zagreb; nekad komunizam, sada nam ne paše ova ili ona stranka... Zapravo, najčešće zaboravljamo koliko smo sami odgovorni za svoju sudbinu, naravno uz sva vanjska ograničenja na koja ne možemo utjecati.

Ukratko, mislim da danas mladima treba omogućiti da odu u inozemstvo i da na vlastitoj koži osjete kako je živjeti tamo gdje si uvijek stranac. S druge strane, kod nas moramo stvoriti korektne i poštene uvjete za zapošljavanje uz stabilno gospodarsko okruženje. Sve to stvara povje-renje kod mladih ljudi da mogu raditi i zaraditi. Uprave u kompanijama također trebaju imati strpljenja prema mladih ljudima i njihovim nestrpljivostima da se dokažu i da sazru.

Kad razgovarate s našim ljudima koji su iskusili rad u inozemstvu, ostaje vam da zaključite - da su ovdje uložili toliko energije i truda da se dokažu i postignu rezultat, kao što su to napravili vani, zasigurno bi uspjeli.

Uloga Udruge Prsten je ne samo školovanje već i po-kušaj da se mladim ljudima daju argumenti i aduti da ostanu u svojoj zemlji i u njoj osiguraju i egzistenciju i osobno i profesionalno ispunjenje i sreću. Kad sve ar-gumente, osobne i profesionalne stavite na vagu, mislim da je bolje ovdje prihvatiti plaću od dvije tisuće eura (a takvih za mlade stručnjake i te kako ima u Hrvatskoj) nego u Austriji ili Njemačkoj npr. pet tisuća eura. U svi-jetu kompanije mladog stručnjaka, koga su dobile goto-vog bez bilo kakvih troškova i ulaganja, nastoje što prije i što više iskoristiti i on je nakon deset godina obično potpuno izrauban i najvjerojatnije i odbačen.

Treba također podsjetiti da na tržištu ima i dovoljno i projekata i novca, ali ništa nema bez ljudi i njihova znanja.

Kad za desetak godina sva naša znanja, poten-cijali, sposobnosti i mudrost, ali i nedorečenosti i

priče s ljudima, o ljudima...

Ova vedrina sve govori - Žaklina, Pavo i Ivan Zubak

07-10_zubak.indd 8 27.6.2007 18:42:56

| 9

slabosti - testiraju vrijeme i uvjeti koje nam posta-vljaju kriteriji EU i ostalih međunarodnih integracija - kako vidite život u Hrvatskoj i BiH?

Čovjek najkvalitetnije može govoriti o nekoj temi iz vla-stitog iskustva, pa se sad i ja podsjećam svoje odluke o odlasku iz Bosne s nekih 19-20 godina. Ta odluka nije bila temeljena na vlastitom iskustvu. Naprosto sam vidio da ljudi odlaze s uvjerenjem da tu nemaju perspektive i sl.

I kad smo nedavno razgovarali s kardinalom Pulji-ćem o padu Bosanske Posavine, nametnuo se zaključak da je ona počela padati već negdje 60-70-ih godina kad su kvalitetni ljudi počeli odlaziti, osipati se. Mnoge su kuće, pa i cijeli dijelovi mjesta i sela ostajali bez ljudi. Prvo ekonomski razlozi, pa tragedija rata i cijelo područje ostaje bez velikog dijela stanovništva. A pra-zna zemlja se teško brani. I od rata i od besperspekti-vnosti.

Dakle, ako se i sada u Bosni ne riješi pitanje radnih mjesta - neće se nitko vratiti. To je naprosto sustavan problem koji udruge kao što je Prsten, ulaganjem u ra-dna mjesta i školovanje, ma kako dobronamjerne i da-režljive bile, ne mogu same riješiti.

Odgovarajući na vaše pitanje, iskreno moram reći da stanje u tim našim krajevima ne vidim pretjerano ružičasto. I Bosna i Hrvatska će za pet ili deset godina, pojedinačno ili zajedno ući u EU. Koliko će to Bosni pomoći - pitanje je. Pomoći će samo stranim investito-rima da se osjećaju sigurnijima da pokupuju sve ono što vrijedi.

Hrvatska je u nešto drugačijoj, boljoj poziciji zahva-ljujući turizmu i nešto jačem gospodarstvu, ali nam se isto tako može dogoditi da ostanemo bez svega. Sta-bilno okruženje koje donosi priprema za ulazak u EU - uglavnom stranim investitorima pojednostavljuje po-sao. Naravno da nemam ništa protiv investitora koji žele ulagati kod nas i razvijati posao, ali ne bi bilo dobro da baš sve ode iz vlasništva hrvatske države i hrvatskih građana.

Tu je primaran zadatak države: jasno definirati strate-giju, odnosno - što se može prodati, a što ne. Vjerujem da još nije kasno da se to napravi, da se zaštiti obala, zemljište i da se još mogu zaštiti određene kompanije - Hrvatske šume, HEP, energetika općenito, jer su to naj-važniji resursi. Posebno naglašavam važnost zaštite izvo-rišta pitke vode, pogotovo zato što se zna da je Hrvatska, ali i Bosna i Hercegovina među najbogatijim zemljama svijeta po vodnim kapacitetima. Sljedeći je korak dogo-vor države s gospodarstvenicima, kojih, posebno kva-litetnih, imamo i u našoj udruzi Prsten. Ako znamo da samo kompanije, naše članice ostvaruju godišnji prihod od 20 milijardi kuna, a malo tko od njih razmišlja o pro-daji, a planira širenje u regiji - to daje dozu optimizma s pokrićem.

Od toga kakvu će strategiju napraviti država za za-štitu vlastitih interesa, zajedno s nama gospodarstvenici-ma, mislim da će ovisiti stanje, način i kvaliteta života u Hrvatskoj za 10-20 godina.

Ulazak u EU kod nas se doživljava ili u atmo-sferi prevelikih očekivanja ili apsolutnog odbijanja. Gdje je zapravo realnost u tome smislu?

Bez obzira kada ćemo ući u Europu, ono što je važno je da državu dobro i kvalitetno pripremimo, a žurba po svaku cijenu nije dobra.

Kad govorim o nama kao kompaniji, podsjećam da je naš posao specifičan i da smo, želeći se kvalitetno pripremiti, mi prvi preveli europski pravilnik, tzv. uredbu o skupnom izuzeću. Što se tiče prilagodbe europskim pravilima igre, da tako kažem, u potpunosti smo pripre-mljeni i funkcioniramo po tim principima.

Radi ilustracije ću samo reći da će se sutra, pri-likom raspisivanja bilo kakvog natječaja, u bilo ko-joj djelatnosti, prijaviti bar još dvadesetak svjetskih kompanija. Stoga je posebno važno udruživanje naših kompanija upravo zato da bi kvalitetno mogli odgovoriti takvoj konkurenciji. Svjetske se kompanije

Pavo Zubak sa članovima Gospodarskog povjerenstva Prstena u posjetu Kulini

07-10_zubak.indd 9 27.6.2007 18:42:59

10 |

ovdje neće služiti npr. damping cijenama, ali ako žele osvojiti neko novo tržište spremne su nekoliko godina raditi i s gubicima. Moramo biti spremni i za igre na takav način. Hrvatska je postala dio svijeta i svi su u njoj - domaći.

Kao hrvatskom poduzetniku posebno Vam teško pada prodaja strancima uspješnih hrvatskih kom-panija. Zašto?

Kad netko od naših ljudi prodaje strancima uspješnu firmu - moje mišljenje je samo mišljenje promatrača sa strane koji smatra da se to nije trebalo dogoditi. Teško je dobiti realan pogled iznutra, pogled ljudi koji se odlu-čuju prodati svoju uspješnu kompaniju, jer to zasigurno nikome nije lagana odluka. Sve mogu donekle razumjeti jer je danas teško biti poduzetnik i gospodarstvenik u Hrvatskoj. Još uvijek svi nosimo neki teret privatizacije, iako većina nas u Udruzi Prsten s privatizacijom, odno-sno njenim negativnim stranama, jedinstveno nazvanim - tajkunizacija, nema zapravo ništa. Međutim, stvorena je takva klima da je poduzetnik = lopov = tajkun = lo-povska privatizacija = gubitak radnih mjesta, odnosno na kraju - nepošten čovjek.

Nitko od nas nije rastao s biznisom; svi bismo htjeli nekako ljudski “stati na loptu” i reći - sad mi je dosta novca, imam dobru organizaciju, imam dobro tržište. Međutim, to tako jednostavno ne ide. Čim stanete, goto-vo je. Naime, kad kompanija dostigne određeni stupanj razvoja, naprosto mora rasti inače će - nestati. A sve to zahtijeva dosta energije.

Ne bih htio da steknete dojam da se žalim. Mnogi menadžeri u Hrvatskoj kažu kako je njihov posao stre-san, a svaki je posao stresan i težak ako se odgovorno radi. Našim poduzetnicima ipak treba neka društvena potvrda da su nešto dobro učinili za društvo općenito. Stvaranje radnih mjesta značajno je za svako društvo u svijetu, pa tako i za naše, hrvatsko.

Danas se često zaboravlja da su mnoge privatizirane tvrtke propale iz jednostavnog razloga što je izmijenjeno tržište. A u medije uglavnom stižete, da banaliziram, ako ste nekoga na semaforu pogodili u pijanom stanju, odno-sno, sve po onom da je: samo loša vijest - vijest. Jedno-stavno moramo promijeniti taj iskrivljeni način formiranja javnog mišljenja. Vijest mora biti to da je netko stvorio barem jedno novo radno mjesto, osigurao egzistenciju jednoj obitelji. Nije nimalo teško precizno, matematički izračunati kolika je ušteda i boljitak za cijelo društvo kada neko tko ima npr. 500 zaposlenih otvori 20 novih radnih mjesta. S druge strane i gospodarstvenici su ponekad kri-vi što javnost iritiraju nekim svojim bahatostima ili lošom komunikacijom s javnošću općenito, pa se opet zaključi - vidiš, svi su jednaki. Nikad, nikad nisu svi jednaki!

Bit će zasigurno još prodaja naših firmi, ali što se tiče kompanija koje su članice Udruge Prsten, to se neće do-gađati, ponešto i zbog naše “bosanske tvrdoglavosti”.

Što Vas danas kad ste s uspjehom i čista obra-za svladali različite životne kušnje, stvorili i okupili kvalitetne suradnike, zadržali odane prijatelje, dje-cu “izveli na put”, može posebno ražalostiti, a što opet obradovati?

Vesele me moji suradnici koje na neki način smatram svojom djecom. Ma nije to nikakvo pretjerivanje jer su svi mlađi, a niz godina smo zajedno, pa je i takav odnos normalan. Pogotovo sad kad je i moje dvoje djece među njima. Eto upravo ta međusobna odanost i poštovanje čini me istinski sretnim.

Usrećuje me i činjenica što imam krug iskrenih prija-telja koji su sa mnom barem tridesetak godina. Popiti s njima pivo poslije posla meni je jednostavno - sreća.

Ali i ono što nas ražalosti je sastavni dio života. Kad u nekog ulažete povjerenje, trud, vrijeme, vjerujete mu, a onda se ispostavi da se to od druge strane može vre-dnovati samo novcima - to čovjeka pomalo - razočara. To pretjerano vrednovanje novca, odnosno stavljanje materijalnih vrijednosti ispred većine drugih ljudskih i životnih vrijednosti - doživljavam, ne neki način, kao svojevrsnu izdaju. To je cijena koja vam dođe na na-platu ako s previše emocija pristupate poslu. Ali opet kad s emocijama pristupate poslu, onda u tome poslu i uživate, a onda su i razočaranja sastavni dio priče.

Pripadamo generaciji koja je dozrijevala, u ljud-skom i profesionalnom smislu, u razdoblju silnih društveno-političkih i povijesnih promjena u svijetu, prije svega Europi, a kod nas se, uz rastakanje tzv. zajedničke države, stvarala suvremena Hrvatska i još rovita BiH u košmaru rata. Te silne društvene i promjene kroz koje nužno čovjek prolazi i u najmir-nijem dobu - iziskuju svojevrsnu unutarnju snagu, stabilnost, jasan sustav vrijednosti koji mu omogu-ćuju da kroz sve nepredvidljivosti, ali i strahote kroz koje prolazi - ostane stabilan, častan. Koja unutra-šnja, osobna snaga je Vas održala “na kupu”?

Mislim da je važno da čovjek prije svega vjeruje u svoj cilj, ma kakav on bio. Bilo da je cilj zaposliti se i raditi negdje za tri tisuće kuna, napraviti kućicu, osnovati obitelj... ili bilo što drugo. Ma što čovjek planira - većina ciljeva su ipak kratkoročni. Upravo zato što su promjene u današnjem vremenu tako brze i tako bitne, često radi-kalne da im se čovjek brzo mora prilagoditi. I dugoročni ciljevi u kompanijama, sve su manje, iz sličnih razloga, zapravo - dugoročni.

Dakle, bez obzira na cilj koji odaberemo - nužno je u njega vjerovati i ostvarivati u duhu elementarnog ljudskog poštenja. A ako smo se još uspjeli okružiti, da jednostavno kažem, normalnim ljudima, pa još izgradi-mo obitelj utemeljenu na stabilnim vrijednostima - to je prava ljudska sreća.

Sad, dok slažem misli u rečenice, ponukan ovim vašim pitanjem, stalno se nameće da je moja najve-ća sreća kad vidim ovo svoje dvoje starije djece kako surađuju, kako rade uz svoje vršnjake i svoje i moje suradnike. To je vrhunac moje sreće. A takva istinska ljudska sreća utemeljena je na trajnim vrijednostima koje nemaju previše veze ni s vremenom, ni s podne-bljem, ni s materijalnim statusom u kojem živite. Na ža-lost, danas je težnja za materijalnom potvrdom “sreće” i “uspjeha” prevladala. Cilj nam sve više postaju velike plaće, velike kuće... Pa na neki način - što više imamo, sve manje jesmo, u onom elementarnom ljudskom smi-slu, uistinu sretni.

priče s ljudima, o ljudima...

07-10_zubak.indd 10 27.6.2007 18:42:59

| 11

PRSTEN U RINGUUdruga bosanskih Hrvata Prsten ima nove web stranice dostupne na adresi http://www.udruga-prsten.hr. Za razliku od dosadašnjih stranica koje su predstavljale Udrugu u obliku brošure, novo web-sjedište realizirano je kao moderna i interaktivna web-aplikacija koja za cilj ima uvesti nove načine raz-mjene informacija između članova Udruge, ali i šire Internet populacije zain-teresirane za aktivnosti i rad Udruge. Koncipirana kao web-portal, sastoji se od dva glavna dijela, informativnog i gospodarskog

Informativni će dio preuzeti ulogu dosadašnjih strani-ca, a to je prezentiranje osnovnih informacija o Udru-

zi, njezinom radu, aktivnostima i relevantnim događanji-ma. Tu će se također moći preuzimati dokumenti i razne publikacije Udruge (npr. Statut ili elektronsko izdanje ča-sopisa Prsten). Izgledom i sadržajem stranica upravlja se pomoću naprednog sustava za upravljanje sadržajem, takozvanog CMS-a (eng. Content Management System što je skraćeno CMS). Sustav CMS omogućuje jedno-stavno, sustavno i pregledno organiziranje, uređivanje i publiciranje sadržaja, a sastoji se od dva dijela, pre-zentacijskog, odnosno onog kojeg vide krajnji posjetitelji stranica i administracijskog odnosno onog putem kojeg ovlašteni urednici upravljaju sadržajem stranica.

Kreirati i objaviti nove sadržaje, moguće je, teoretski, s bilo koje lokacije koja ima osiguran pristup Internetu jer se administracijskom dijelu pristupa također pomoću standardnog web preglednika, primjerice Internet Explo-rera ili Mozilla Fi-reFoxa. Prednost je i u tome što će se sadržaji moći pretraživati prema ključnim riječima u tekstu korište-njem ugrađene. Sve administracij-ske radnje oba-vljaju se kroz pre-gledno i intuitivno grafičko sučelje, tako da, urednik stranica ne mora biti informatički stručnjak niti zna-ti programirati, već je dostatna osnovna informa-tička pismenost i općenito iskustvo u radu s Internet aplikacijama.

Da rezimiramo, informativni dio portala je realiziran pomoću naprednog CMS-a koji omogućuje kreiranje web stranica, organiziranje, dodavanje sadržaja kao što su tekst, slike i fotografije, reklamne poruke i oglasi (eng. banners), liste s elektronskim dokumentima koje je moguće preuzeti na računalo, linkovi prema drugim sadržajima i odredištima, ankete i razne druge sadržaje. Nadamo se da će tehnološka opremljenost i suvreme-nost stranica osigurati uvjete kako bi korisnici imali uvi-jek svježe, relevantne i kvalitetne informacije.

GOSPODARSKI DIOGospodarski dio portala ima nekoliko ključnih fun-

kcija. Osnova stvar je upis pravnih odnosno fizičkih osoba putem elektronske prijavnice u registar Udruge. Osim toga, registar je moguće i pretraživati prema na-zivu tvrtke, djelatnosti, prezimenu i imenu osobe, ali i prema gospodarskim pokazateljima kao što su brut-

to prihod i broj z a p o s l e n i h . Po registraciji, a dm in i s t r a t o r sustava provje-rava i odobrava korisnički račun (eng. account). Korisnički se ra-čun sastoji od validne e-mail adrese i proi-zvoljne lozinke koji se koriste tijekom prijave u sustav aplikacija. Pored admini-stratora, postoje dvije vrste ko-risnika, pravne i fizičke osobe. Nakon prijave, korisnici mogu ažurirati osnovne

prstenov internetski portal

TOMISLAV OCVIREK

11-12_Prsten portal.indd 11 27.6.2007 19:29:29

prstenov internetski portal

12 |

podatke i kori-snički račun, a na raspolaganju im je i ugrađeni sustav pomoći, koji na koncizan način opisuje funkcionalnost i načine korište-nja aplikacija. Pravne osobe mogu putem elek tronskog obrasca ponu-diti određenu robu ili uslugu, ili pak ogla-siti potražnju za određenom robom ili uslu-gom. Potra-žnju je moguće uputiti prema k o n k r e t n i m pravnim osoba koje se nalaze u registru i to temeljem re-gistrirane dje-latnosti. Analo-gno, moguće je pregledavati po-nude i potražnje drugih korisnika portala te na taj način pronaći potencijalne poslovne partnere ili proširiti tržište i iskoristiti potencijal brze raz-mjene gospodarskih informacija. Portal implementira i jednostavnu burzu radnih mjesta, gdje je mogu-će oglasiti slobodno radno mjesto te pregledavati životopise koje su objavile fizičke osobe, članovi Udruge. Pravne osobe imaju na raspolaganju i paket standardiziranih kumulativnih izvješća iz kojih su razvi-dne gospodarske aktivnosti Udruge npr. ponuda roba, usluga, burza radnih mjesta i druge. Osim navedenih funkcionalnosti, pravne će se osobe moći oglašavati i u informativnom dijelu portala. Fizičke osobe također mogu potraživati određenu robu ili uslugu i pregleda-vati aktualnu ponudu, a što se zapošljavanja tiče, osim pregledavanja ponude slobodnih radnih mjesta, mogu objaviti životopis u obliku elektronskog dokumenta (Microsoft Word ili PDF format).

Administrator portala pored odobravanja korisni-čkih računa, ima uvid u registar te prema potrebi može napraviti korekcije podataka. Također, administratorski dio omogućuje evidenciju članarina i ažuriranje knjige primitaka i izdataka. Bitni dijelovi aplikacije opremljeni su tražilicom koja rezultate pretraživanja prikazuje u ta-bličnom obliku, a iste je moguće sortirati po stupcima i sve to u cilju bržeg pronalaženja tražene informacije. Svi formulari su minimalno opterećeni brojem podata-ka koje je potrebno unijeti, tako da ispunjavanje istih

korisnicima ne oduzima previše vremena. Jedno-stavnost upotre-be, preglednost i brzo pronalaže-nje traženih po-dataka temeljni su ciljevi kojima se težilo tijekom izrade aplikaci-ja.

TEHNOLOGIJATijekom čita-

vog razvojnog ciklusa projekta, imalo se na umu i željelo u portal ugraditi nekoliko bitnih karakteri-stika: jednosta-vnost upotrebe, preglednost, mi-nimalni zahtjevi prema krajnjem korisniku i prila-gođenost prema širem krugu ko-risnika u kontek-stu informatičke pismenosti. Gle-dano s tehničkog aspekta, za ra-

zvoj su korištene najsuvremenije informatičke tehnolo-gije. Kako je tvrtka IN2 d.o.o. iz Zagreba, koja stoji iza razvoja portala, dugogodišnji Gold Partner Micro-softa s većim brojem kompetencija i velikih projekata iza sebe, logičan je bio i odabir upravo Microsofto-ve razvojne platforme. Za one, tehnološki upućenije, spomenimo da je za upravljanje sadržajem odabrano provjereno CMS rješenje otvorenog kôda, DotNetNu-ke (www.dotnetnuke.com), koji ima vrlo velik broj korisnika diljem svijeta, a i gospodarski je dio razvijen u recentnoj ASP.NET 2.0 tehnologiji korištenjem Visual Studia 2005 uz primjenu Microsoft SQL Servera 2005 kao baze podataka.

ZAKLJUČAKNeovisno od tehničke suvremenosti, opremljenosti i

mogućnosti, ovaj će portal ispuniti svoju svrhu tek kada njegov potencijal prepoznaju i korisnici te kada ga po-čnu aktivno koristiti. Tada će njegova najveća vrijednost biti sadržana upravo u informacijama koje će biti kon-centrirane u bazi podataka te distribuirane kroz medij Interneta. Pored informativnog dijela, koji će korisnike obavještavati o aktivnostima u Udruzi, gospodarski dio portala treba prvenstveno percipirati kao uslugu priku-pljanja, obrade i distribucije gospodarskih informacija, koje bez krajnjih korisnika ne mogu niti nastati niti biti upotrijebljene.

11-12_Prsten portal.indd 12 27.6.2007 19:29:30

| 13

Upravo razmjena mišljenja pastira zadužena za du-hovno biće našeg puka u Bosni i Hercegovini sa

članovima naše Udruge koji kristalizirajući još uvijek oblike svoga rada i putove pomoći da se ljudima vrati si-gurnost i samopouzdanje da, uz malu pomoć sa strane, vlastitim rukama zarade za kvalitetan sadržajan i smislen život na svojoj djedovini - u ovome je času od iznimnog značenja.

Stoga je i naše prvo pitanje: kako ocjenjujete smisao njihovog djelovanja kroz Udrugu? Koji sa-vjet biste nam Uzoriti, ideju ili inicijativu uputili te-meljem Vašeg iskustva “na terenu”?

Da, upoznao sam Udrugu bosanskih Hrvata PRSTEN, u nekoliko navrata ugodno izmijenio razmišljanja. Iskre-no podržavam takav način udruživanja i stvaranja stra-teškog plana gospodarskog razvoja. Posebno me raduje spremnost traženja načina da se gospodarstvo uveže - umreži i na području BiH i Hrvatske.

Ne mogu baš na području gospodarstva davati savje-te, ali me raduje da se radi na stvaranju raznih Zadruga, gdje će ljudi svoju zemlju uložiti kao dionice te tako biti podupiratelji razvoja. Na prostorima Bosanske Posavine je idealno proizvoditi zdravu hranu. To nije lako bez udru-živanja, a još više stručnih savjeta - što je pametno i na kojim područjima proizvoditi, te preko umrežavanja imati

mogućnost i tržišta. Time se vraća povjerenje ljudi u rad i život od rada. To stvara i dostojanstvo i samopovjerenje.

Vi zasigurno, u svojoj ulozi pastira koju posebno ističete, odnosno Vrhbosanska nadbiskupija, ra-spolažete aktualnim podacima o povratku Hrvata, katolika u Bosnu. Kažem, prije svega u Bosnu, jer ih je upravo iz Bosne (mnogo manje iz Hercegovine), prognano ili raznim pritiscima prisiljeno da se isele u Hrvatsku, ali i u daleke zemlje - od Norveške do Australije. Vraćaju li se i kojom dinamikom i s ka-kvim problemima se najčešće susreću?

Nisam baš voljan puno se s brojkama razbacivati, ali u grubo rečeno - s područja, koje se po Daytonu zove R. Srpska (a najviše iz Bosanske Posavine) prognano je i nasilno istjerano oko 220.000 katolika (koji su skoro svi Hrvati). A sada s onima koji su opstali kroz rat i s onima koji su se vratili živi negdje oko 12.000. Međutim, u za-dnje je vrijeme primjetan veliki broj onih koji svoje zemlje krče, ruševine obilaze, “očijukaju” s povratkom. U nekim predjelima je bilo prodavanja zemlje i imanja, te su se ljudi gorko pokajali, a najveći dio zemlje je ostao u vla-sništvu prognanih. Sada valja uporno čuvati vlasništvo i tražiti način osmišljavanja s tim imanjem. Što dalje vrije-me odmiče, sve je više onih koji se žele vratiti ili barem osigurati svoje vlasništvo, da bude jasno čije je.

čistog srca

DINKA MARTINOVIĆ IVUREK

VJERA U BOGA, sebe i djedovinuUzoriti kardinal, vrhbosanski nadbiskup, monsignor Vinko Puljić, od samog početka prati rad, misiju i ciljeve Udruge bosanskih Hrvata PRSTEN, razgovara, razmjenjuje mi-šljenja s našim članovima - uspješnim poduzetnicima, liječnicima, inženjerima, znanstvenicima i umjetnicima - koji žive i rade u Hrvatskoj

13-14_cistog srca Puljic.indd 13 27.6.2007 19:30:39

čistog srca

14 |

U kojoj mjeri Crkva, ali i predstavnici izvršne vlasni u BiH, odnosno predstavnici hrvatskog na-roda u njoj, uspijevaju danas zadržati mlade ljude da, trbuhom za kruhom, ne odu, tražeći lakši i kva-litetniji život?

Ovdje bih odgovorio samo za područje katoličke Cr-kve, što činimo kako bi se osigurala budućnost, pose-bno za mlade. Prvo, naša nadbiskupija, a u posljednje vrijeme i banjalučka biskupija, otvara katoličke škole, gdje ulažemo u mlade kadrove, kako bismo izobražava-li i odgajali buduće generacije. Nadalje, neumoljivo se borimo za jednaka prava na svim razinama. Okupljamo mlade kako bi se družili i tako hrabrili međusobno i tra-žili ideje za ostvarenja. To činimo posebno u Sarajevu, kao što je bilo i nedavno susretište hrvatske katoličke mladeži u Komušini itd. Brojni, koji su upisani na studije međusobno se druže, kako bi bili jedni drugima potpo-ra. Uspostavili smo pri BK ured za pastoral mladih, kao i u nadbiskupiji.

Poznate su činjenice da se veliki broj časnih se-stara i svećenika, ne samo u Hrvatskoj, već i u da-lekim zemljama, npr. Australiji, desetljećima regru-tirao upravo iz Bosne i Hercegovine. Kakvo je danas stanje u katoličkoj crkvi, u tome smislu, upravo u samoj Bosni i Hercegovini?

Brojna duhovna zvanja su nikla iz katoličkih obitelji s područja BiH. Tome možemo zahvaliti našim obiteljima koje su sačuvale obiteljski odgoj, zajedničku molitvu i prva je to škola molitve i vjere, pa tako i duhovnih zvanja. Iako su brojne mlade obitelji izvan BiH, ipak ove koje su ostale, ostaju i dalje “rasadište duhovnih zvanja”. I dalje imamo i kandidata za svećenike, redovnike i redovnice. Ne kao prije, ali vrelo nije presahlo. Tako isto možemo potvrditi, da su mnogi, koji su našli svoje udomljenje u Hrvatskoj i dalje ostali gnijezdo duhovnih zvanja.

Slušajući Vas u javnim nastupima, čitajući Vaše intervjue, primjećujem da ste, uz sve objektivne ili izvan nas postojeće probleme, skloni istaknuti i veliku odgovornost samih Hrvata, katolika. Našu neodlučnost, nepostojanost, nedovoljnu čvrstinu i ustrajnost da se izborimo za vlastita prava i inte-rese, bilo nacionalni ili religijski, bilo da su poli-tički, bilo da su egzistencijalni interesi i potrebe? Budući da se naš časopis čita na svakom mjestu na svijetu do kojeg su dospjeli bosanski Hrvati, katolici, molim Vas, Uzoriti da im ovom prigodom pošaljete svoju pastirsku riječ: savjeta, potpore, inicijative!

Bez samokritičnosti nismo vjerodostojni. Ujedno je to poticaj da odgovorni ne propuste ono što trebaju i moraju činiti. Mi ne možemo očekivati da drugi za nas rade. Mi se sami moramo politički, vjerski, gospodarski, kulturno zauzeti i tako svjedočiti svoju samoopstojnost. Tako će nas morati respektirati kao faktor kojeg se ne može zaobići.

Prvo bih poručio našim vjernicima, koji su se udomili izvan svog rodnog kraja i zavičaja: neka čuvaju i žive vjeru otaca. Neka nam budu na ponos. Marljivi su to ljudi, ali u toj marljivosti, ne smiju smetnuti da je Bog i vjera na prvom mjestu pa će onda biti blagoslova. Ta-kođer, ne smiju se stidjeti svojih korijena. Neka čuvaju svoju imovinu-djedovinu; bit će im drago kasnije što su je sačuvali. Posebno neka ne zaborave svoje stare koji ostadoše na ognjištima. Neka ne zaborave grobova svojih predaka, čije kosti leže u ovoj zemlji te su je svo-jim žrtvama, krvlju, znojem i suzama posvetili - zato nam je zavjet. Također, ih potičem, kada budu izbori, neka obavezno iskoriste svoje pravo glasovanja u svom kraju i zavičaju, čije dokumente imaju pravo imati pa tako i pravo glasovanja, te obavezno svojim glasovanjem daju jamstvo našem ostanku i opstanku.

Kardinal Vinko Puljić sa članovima Prstena na skupu u Kulini pozorno je pratio izlaganje o mogućnostima gospodar-skog razvoja Bosanske Posavine

13-14_cistog srca Puljic.indd 14 27.6.2007 19:30:41

| 15

čistog srca

HRVATSKI CARITAS I PRSTEN ZA BOSNU I HERCEGOVINUU akciji Hrvatskog Caritasa “Tjedan solidarnosti i zajedništva sa crkvom i ljudima u BIH” prikupljeno je 3 milijuna i 255.000 kuna. Tim je povodom u Zagrebu 30. svibnja 2007. u Velikoj dvorani Nadbiskupskoga duhovnog stola održana konferencija za novinare. U ovoj akciji rođena je sinergijska sura-dnja sa Udrugom bosanskih Hrvata Prsten

CARITAS I PRSTEN

O uspjehu akcije koja je počela u ožujku, izvijestio je predsjednik Hrvatskog Caritasa, varaždinski biskup Jo-

sip Mrzljak koji je u ekskluzivnoj izjavi za naš časopis rekao:

Bez obzira na prikupljena sredstva i ostale oblike suradnje koji su u međuvremenu uspostavljeni - sve je to samo poče-tak naše aktivnosti, koja bi, sudeći upravo prema prvotnim rezultatima, trebala biti uspješna, kao i naša suradnja s Udru-gom bosanskih Hrvata Prsten. Naša nakana nije samo priku-pljanje materijalnih sredstava, već, prije svega, povezivanje ljudi. S tim ciljem sam bio i u Bosanskom Šamcu u Republici Srpskoj. Mogu reći da su i cilj i misija koju smo si postavili i mi u Hrvatskom Caritasu, a i UBH Prsten - jedinstveni - školova-nje mladih ljudi, Hrvata katolika, otvaranje radnih mjesta za njih, pa u konačnici i njihov povratak ili ostanak na vjekovnim ognjištima u Bosni i Hercegovini. Otvoreni smo za suradnju koja ima plemenitu nakanu školovanja i zapošljavanja mla-dih ljudi u Bosni i Hercegovi, za pojedince, svjetovne i vjerske institucije svih vjeroispovijesti. Sredstva su prikupljena jednim dijelom od nedjeljne kolekte - jer su hrvatski biskupi, u cilju konkretnijeg poticaja odlučili milodare prikupljene u svim crkvama diljem Hrvatske u ne-djelju 11. ožujka 2007. usmjeriti u akciju - a drugim dijelom zahvaljujući solidarnosti građana i tvrtki iz Hrvatske te dona-ciji Vlade RH od milijun kuna.

Hrvatski će Caritas u suradnji s Caritasom Biskupske konfe-rencije BiH (BK BiH) prikupljena sredstva usmjeriti u razvojne, karitativne i pastoralne, projekte u cilju konkretne pomoći siromašnima i potrebitima u BiH, izvijestio je ravnatelj HC-a mr. sc. Ivan Milovčić.

PRIKUPLJENA SREDSTVA ZA ŠKOLOVANJE I NOVA RADNA MJESTAU cilju osiguranja razvidnosti provođenja akcije i svih pro-jekata koji će se iz nje financirati, Hrvatski Caritas i njegov partner u akciji Caritas BK BiH raspisao je javni natječaj za dodjelu sredstava. Civilne i vjerske udruge mogu se za sred-stva natjecati svojim projektima i programima iz područja edukacije, stručnog usavršavanja ili prekvalifikacija zanima-nja, projektima poticanja i razvoja malog poduzetništva, po-ticanja malih obiteljskih obrta, poljoprivrednih djelatnosti ili zadruga, a mogu se kandidirati i socijalnim i psihosocijalnim projektima ili programima za djecu, za ratom traumatizirane osobe, za siromašne.John Vice Batarelo, zamjenik ravnatelja Hrvatskog Caritasa i njegov povjerenik za ovu akciju, za časopis Prsten dodaje:- Ovom akcijom želimo izaći iz svih stereotipa u koje se Cr-kvu ponekad svrstava. Jednostavno želimo spojiti i duhiovno i materijalno i pridonijeti, u svakom pogledu kvalitetnijem životu ljudi u BiH školovanjem mladih ljudi, pogotovo onih

Predstavnik Agrokora Ante Todorić, predsjednik Uprave Podravke Darko Marinac i predsjednik Uprave Privredne banke Božo Prka

Premijer Ivo Sanader, nadbiskup zagrebački kardinal Jo-sip Bozanić, vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić i muftija Šefko Omerbašić

15-17_caritas.indd 15 27.6.2007 19:31:51

čistog srca

16 |

siromašnijih, otvarajući im putove za zapošljavanje, a za sve to, izvrsnog partnera imamo u UBH Prsten.Sada nam je primarni cilj odraditi ovaj dio akcije kvalitetno do kraja, odnosno pravedno i svrhovito podijeliti sredstva prema kriterijima objavljenim u javnom natječaju. U tom su cilju formirana i dva odbora; Projektni i Nadzorni odbor, koji će procjenjivati kvalitetu prijavljenih projekata, odobravati sredstva za njihovo provođenje te pratiti njihovu realizaciju.Projektni odbor sačinjavaju predstavnici dvaju nacionalnih Caritasa: kardinal Vinko Puljić i biskup Josip Mrzljak, ravna-telji nacionalnih Caritasa i članovi Stručnog tima. Nadzorni odbor sastoji se od 5 članova, a osim predstavnika HC-a čine ga i dva predstavnika hrvatskoga poslovnog sektora,

g. Božo Prka, predsjednik Uprave PBZ-a te g. Bruno Iljkić, predsjednik gospodarskog sektora Udruge Prsten.- Želja nam je da ova akcija postane trajan oblik svjedočenja solidarnosti s ljudima i Crkvom u BiH, a da hrvatska javnost bude što cjelovitije informirana jer tako može osjetiti i želju za pomaganjem, izjavio je biskup Mrzljak.Konferenciji za novinare nazočili su i mons. Bosiljko Rajić, ravnatelj Caritasa BK BiH, te članovi NO HC-a za ovu akciju g. Božo Prka te g. Bruno Iljkić.- Podsjećamo da se 24. rujna u Sarajevu održava konferen-cija na kojoj uz tamošnji Caritas želimo okupiti sve gospodar-ske, političke i ine čimbenike koji mogu pripomoći u ovome plemenitom cilju, dometnuo je na kraju zamjenik ravnatelja Hrvatskog Caritasa John Vice Batarelo.

Projektni odbor Hrvatskog Caritasa i Caritasa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine raspisuje

J A V N I N A T J E Č A JZA PRIKUPLJANJE PONUDA ZA FINANCIRANJE OBRAZOVNIH, SOCIJALNIH I MALIH PODUZETNIČKIH PROGRAMA ILI

PROJEKATA U BOSNI I HERCEGOVINI, IZ SREDSTAVA PROJEKTA:

“SOLIDARNOST SA CRKVOM I LJUDIMA U BiH” 2007. GODINU

1. VRSTA FINANCIJSKE POTPORE(Registrirane) pravne osobe sa sjedištem u Bosni i Hercegovini mogu podnijeti prijave za dobivanje financijske potpore prioritetnih programa i projekata koji nadopunjuju i proširuju zadovoljavanje općih,javnih potreba ljudi u Bosni i Hercegovini kao što su:1. programi i projekti edukacije, stručnog usavršavanja, prekvalifikacije zanimanja i sl.,2. poticanje razvoja malog poduzetništva i stvaranje egzistencije, poticanje malih obiteljskih obrta, ipoljoprivrede djelatnosti i zadruge,3. socijalni i psihosocijalni projekti, programi za djecu; ratom traumatizirane osobe; siromašne i stare.Maksimalni iznosi:1. Maksimalni iznosi koji će se izdavati za određene projekte i programe iznosi 20.000 KM (cca. €10.000).Iz ovih sredstava nije predviđeno financiranje:1. programa i projekata velikih razmjera za koje je potrebna znatna financijska potpora,2. programa i projekata prijavljenih od organizacija ovisnih o bilo kojoj političkoj orijentaciji ili stranci,3. za jednokratne manifestacije kao npr. konferencije, okrugle stolove, seminare, proslave obljetnica i sl., osim u slučajevima kada su navedene aktivnosti dio trajnijeg i sveobuhvatnijeg programa i projekta,

2. UVJETI PRIJAVEZa ostvarivanje prava na financijsku potporu zainteresirane pravne osobe moraju ispunjavati sljedeće uvjete:1. moraju biti registrirane i djelovati na području Bosne i Hercegovine, što dokazuju ovjerenom preslikom izvoda sudskog registra, ili2. moraju biti registrirane od strane vjerske zajednice, što dokazuju ovjerenom preslikomodgovornog poglavara (župnika, biskupa,

gvardijana, provincijala, itd.) i3. moraju svojim djelovanje promicati projekte i programe obrazovanja, socijale i malog poduzetništva u Bosni i Hercegovini.

3. POTREBNA PROJEKTNA DOKUMENTACIJAProgram ili projekt koji se prijavljuje za dobivanje financijske potpore mora sadržavati sljedeće:1. opisni dio programa ili projekta,2. financijski dio s detaljnim troškovnikom,3. točnu adresu, telefonske brojeve i broj žiro računa pravne osobe koja predlaže program ili projekt,4. točnu adresu osobe odgovorne za izvođenja programa ili projekta.

(Službeni obrazac za prijavu projekta i troškovnik projekta možete naći na internet stranici Hrvatskog Caritasa; www.caritas.hr ili u uredu, Kaptol 26, 10000 Zagreb, Hrvatska, ili na internet stranici Caritasa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine; www.carbkbih.com.ba ili u uredu, Mehmeda bega Kapetanovića Ljubušaka 6, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina.)

4. NAČIN PRIJAVEPrijavu programa ili projekta s traženom dokumentacijom potrebno je dostaviti u dva primjerka poštomili elektronskom poštom na adresu: Caritas Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, Mehmedabega Kapetanovića Ljubušaka 6, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina; email: carbkbih@bih.net.ba s napomenom (za natječaj “SOLIDARNOST SA CRKVOM I LJUDIMA U BiH” za 2007. godinu).

5. ROK ZA PODNOŠENJE PRIJAVARok za podnošenje prijava programa ili projekata za financijsku potporu iz sredstava projekta“Solidarnost sa Crkvom i ljudima u BiH” za 2007. godinu, sukladno uvjetima ovog natječaja je 30.dana od dana objave u jednom javnom glasilu u Republici Hrvatskoj (izdanje “Glas Koncila”) i Bosni i Hercegovini (izdanje “Katolički tjednik” ili “Crkva na kamenu”), te na internetskoj stranici Hrvatskog Caritasa (www.caritas.hr ) tj. linka na projekt.

6. NAČIN OBJAVE PRIHVAĆENIH PROGRAMA I PROJEKATANadzorni odbor će na temelju prijedloga Projektnog odbora donijeti Odluku o raspodjeli sredstava za prihvaćene programe ili proje-kte za realizaciju. Odluka će biti objavljena na internetskoj straniciHrvatskog Caritasa (www.caritas.hr ) tj. linka na projekt.Pravne osobe koje zadovolje kriterije natječaja dužne su potpisati ugovor o financijskoj potpori za provedbu programa ili projekata za 2007. godinu s Hrvatskim Caritasom i Caritasom biskupske konferencije Bosne i Hercegovine.

15-17_caritas.indd 16 27.6.2007 19:31:52

18 |

Prije službenog dijela skupa, gosti su posjetili šire po-dručje Kuline, trima mladim obiteljima uručili prigo-

dne darove, te posjetili gradilište nove plehanske crkve.Prilikom posjeta iskristalizirale su se brojne mogućno-

sti suradnje Udruge i predstavnika crkve na tom podru-čju što može biti od bitne pomoći, prije svega u razmje-ni informacija “s terena” odnosno definiranja potreba i mogućnosti kada se pokreću pojedini konkretni projekti. Načelno je dogovoren i posjet fojničkom samostanu te jačanje suradnje Udruge s Hrvatima Srednje Bosne.

U temelje svoga rada, još je jednom istaknuto, Udru-ga si je postavila dva prioritetna zadatka: obrazovanje i pokretanje gospodarskih projekata.

U najkraćem roku će se angažirati stručnjaci koji će analizirati sve potrebne elemente: podneblje, tlo, kadrovske i energetske resurse, ali i mogućnost pla-smana proizvoda s ovog područja i potrebe tržišta za njima.

Model primarne proizvodnje odvijao bi se kroz koo-peraciju, koncesiju, zajedničko ulaganje (zemlja, zasadi) ili na vlastitoj zemlji. Želja nam je da se pokrenu mala gospodarstva s prijašnjim vlasnicima kroz kooperativne odnose s osnovanim poduzećima koja bi osigurala te-hnologiju i preradu primarnih proizvoda, te plasman na tržište. Da bi se to ostvarilo Hrvati u BiH moraju izvaditi osobne dokumente kako bi, prije svega, u Bosni mogli izaći na izbore i participirati lokalnoj vlasti.

stvarati, gospodariti

Plehanska crkva u izgradnji

PRSTEN U KULINI - novi gospodarski projektiNa susretu Gospodarskog povjerenstva UBH Prsten u Kulini 17. ožujka, po-seban gost bio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić. Glavne teme o kojima se razgovaralo, ali i donijeli zaključci bile su: ekološka proizvodnja hrane u Bosanskoj Posavini i Srednjoj Bosni, izgradnja domova umirovljenika, te osnivanje trgovačkog društva, a organizator i domaćin bila je tvrtka M San

PRSTEN

Trima obiteljima darove su predali: Ivica Zovko, Jozo Bošnjak, Filip Juričić i Drago Brekalo

18-21_Kulina i gospodarstvo.indd 18 27.6.2007 19:33:04

| 19

M SAN GRUPA D.O.O.M SAN Grupa d.o.o. najveća je privatna IT

tvrtka u Republici Hrvatskoj s ukupnim priho-dom od milijardu i 480 milijuna kuna (u 2006. g.) te s više od 500 zaposlenih.

Unutar M SAN Grupacije, kojoj je primar-na djelatnost distribucija računalnog hardvera, softvera i potrošačke elektronike, posluju i tvr-tke u regiji: Kim Tec Srbija, Kim Tec BiH, Pakom Kompani Makedonija, Kim Tec Crna Gora, Kim Tec Slovenija, te Recos BiH s ukupno 4200 par-tnera.

Tijekom 12 godina poslovanja M SAN Gru-pa je od male obiteljske tvrtke, zahvaljujući ja-sno postavljenoj viziji - biti regionalni lider u distribuciji proizvoda suvremenih tehnologija, te provođenoj strategiji i promišljanom investi-ranju, izrasla u vodećeg distributera Jugoisto-čne Europe.

Principali M SAN Grupe su najugledniji svjetski proizvođači informatičkih proizvoda i potrošačke elektronike, a u njegovoj distribuciji može se naći više od 9600 artikala.

VLASTITA PROIZVODNJA Osim principala, M SAN Grupa je i proizvo-

đač i ekskluzivni distributer računala s oznakom MSGW iz vlastitog automatiziranog pogona u Zagrebu, jedinstvenog u ovom dijelu Europe, kapaciteta do 1000 računala dnevno i mogu-ćnostima njihove grafičke obrade. U pogonu se slažu i testiraju osobna računala i serveri na poluautomatskoj liniji koja radi dvije konfigu-racije: pojedinačna i masovna proizvodnja.

Dodana vrijednost distribucije M SAN Grupe je moderno i tehnološki napredno organiziran

i opremljen servis s visoko obrazovanim oso-bljem te najsuvremenijim mjernim uređajima i alatima. Djelatnost servisa je od strateškog značaja za M SAN Grupu jer kao zastupnik, ovlašteni distributer i partner dobavljača, tako zaokružuje maksimalnu podršku krajnjem ko-risniku. Uz centralni servis u Zagrebu, na više od 900 m2, Grupa ima mrežu od 40 ovlaštenih servisa diljem Hrvatske.

Zahvaljujući najrazvijenijoj logističkoj po-dršci osiguravaju brzu, kvalitetnu i besplatnu isporuku robe partnerima tri puta tjedno, ili po narudžbi, unutar 24 sata vozilima vlastitog voznog parka. Posjeduju i status povlaštenog primatelja i pošiljatelja robe koji omoguća-va samostalno obavljanje carinskih procesa bez prisutnosti carinskog djelatnika, radi brže i učinkovitije usluge za cijelu distribucijsku mrežu.

Najveće vrijednosti kojima se ističu su - povjerenje i poštovanje, odgovornost, pro-aktivnost, usmjerenost prema partnerima i kupcima, razvijanje timskog rada i duha, ino-vativnost, učenje, pozitivno radno okruženje te bogatstvo raznolikosti.

Sve to dovelo je M SAN Grupu do brojnih priznanja i nagrada između kojih izdvajamo tri uzastopne Zlatne kune te u 2005. Kristalnu kunu, a Zavod za poslovna istraživanja pozici-onirao je M SAN Grupu na 50. mjesto od 15-0.000 aktivnih poduzeća u Republici Hrvatskoj po poslovnoj izvrsnosti.

Ciljevi Grupe u narednom razdoblju usmje-reni su prema širenju u regiji, te daljem jačanju pozicije najboljeg distributera na regionalnom i domaćem tržištu.

Udruga bi se također obratila za pomoć državnim institucijama BiH i Republike Hrvatske, međunarodnim donatorima i institucijama koje pomažu gospodarske projekte te veleposlanstvima država koje su primile naj-više izbjeglica iz našeg kraja, kao i velikim privrednim subjektima zainteresiranim za ulaganja u ove projekte, jer smo sigurni da oni imaju ekonomsku opravdanost i da mogu uspjeti, ako svi članovi Udruge kvalitetno odra-de svoj dio posla.

I na kraju, radi ilustracije, navest ćemo samo jedan konkretan primjer koji mnogima može biti poticajan:

Ako jedno malo domaćinstvo zasadi 30 dunuma ze-mlje - 3 hektara nasadom kruške viljamovke potrebno ulaganje trenutačno iznosi cca 3000 eura po hektaru. Nakon pet godina u punom radu od prodaje uroda to domaćinstvo zaradilo bi oko 30.000 eura godišnje, kroz 40-ak godina.

Navedeni parametri su izneseni na bazi zasade plan-taže u općini Derventa, a po tržišnim cijenama u ovom trenutku.

Slikanje uz “Prstenov” dar za uspomenu

18-21_Kulina i gospodarstvo.indd 19 27.6.2007 19:33:06

stvarati, gospodariti

20 |

PRSTEN - nekada igra, danas akcija za novi život u PosaviniUdruga bosanskih Hrvata Prsten, uz posebnu koordinaciju Povjerenstva za gospodarstvo u proteklom je razdoblju realizirala sva tri kratkoročna cilja: pokrenut je informatički sustav RING, utemeljena Zaklada Prsten, a u rukama upravo imate drugi broj našeg časopisa

BRUNO ILJKIĆ

Duboko smo svjesni da samo ekonomijom možemo osigurati opstanak i mukotrpni povratak naših ljudi

u Srednju Bosnu, a posebno u opustošenu i raseljenu Bosansku Posavinu. Kotač povijesti je realno poodma-kao te ga možemo zaustaviti i početi vraćati samo istin-skim i bezrezervnim djelovanjem svih nas.

U gospodarskom povjerenstvu smo se usredotočili na mlađu populaciju, a naša dva ostala povjerenstva, čije je temeljno područje rada zdravlje, socijalna skrb i naobrazba, uz jednaku brigu za mlađim generacijama, posebno će se brinuti za starije generacije. Mlade želimo obrazovati i dati im figurativno rečeno “udicu” te ih na-učiti da love ribu”, kako kažu uspješni Japanci. E pa i mi Bosanci možemo bolje - samo ako hoćemo.

NOVA RADNA MJESTAČlanovi udruge Prsten su i ranije otvarali radna mjesta,

ali sada to rade koordinirano potpomažući jedni druge. U Orašju smo stvorili svojevrsno sjedište te su u postupku otvaranja strateški važne tvrtke, podružnice Žita Osijek (agrar), IN-2 (informatika), Geofoto (aerosnimanje - karto-grafija), te IHS, u prostorima ranije otvorene tvrtke Mega-kop (drvna branša). Ovako zajedno činimo veći potencijal i polučit ćemo višestruke rezultate, a ostale kolege pozivamo da nam se pridruže. Osim ovog izravnog djelovanja, želi-mo biti inicijalna snaga u stvaranju svijesti i političke volje u obje države za potrebom ostvarenja ovog projekta.

U svim studijama koje se rade u sklopu naših pro-jekata, vođeni smo instinktom naših poduzetnika koji su svoje današnje kompanije stvorili vlastitim radom i sredstvima, te uključujemo institute i druge znanstvene institucije i pojedince. Uzimajući u obzir sve ono što se radilo prije rata, transformaciju tržišta iza rata, mo-gućnosti globalnog tržišta, izlučit ćemo komparativne prednosti te uvesti sve društvene faktore da se dođe do ukupne strategije koja treba obuhvatiti postignuto i otvoriti mogućnost otvaranja novih projekata. Na tom tragu je i već spomenuta odluka o osnivanju trgova-čkog društva. Trgovačkom društvu Prsten će se moći pridružiti svi članovi udruge Prsten, ali i ostali koji mogu pomoći. Tako će i Hrvatski Caritas biti jedan od dioni-čara, a nadamo se i hrvatska Vlada. Udruga Prsten je ostvarila konkretnu suradnju s Biskupskom konferenci-jom RH te Caritasom RH i BiH, te zajednički pokrenula akciju “Tjedan solidarnosti i zajedništva sa Crkvom i ljudima u BiH”.

ORAŠJE I ODŽAK - OTOCI U POSAVSKOM “MRTVOM” MORU

Iako metaforično rečeno, ta nam se usporedba čini gotovo doslovnom, a Orašje i Odžak su hrvatski entiteti u kojima ima stanovništva, te upravo sliče otocima iz kojih smo krenuli u razvoj opustošene Posavine.

Na našim sastancima s različitim političkim opcijama i aktualnom vlašću, konstatirano je da je razvoj ispred svih političkih gledišta.

U Orašju se stvara odlična poduzetnička atmosfe-ra, a iz nje će proizaći infrastruktura za ulaganje, pa se tako već formira prva poduzetnička zona. Ekipa iz Orašja “snimila” je iskustva u tom smislu u Varaždinu, a sada ide na edukaciju u Ministarstvo gospodarstva. U dogovoru s našim koordinatorom u Orašju, Pejom Da-mjanovićem, organizirana je prezentacija specijalista iz Hrvatske udruge poslodavaca. O mogućnosti korištenja pretpristupnih fondova EU za poduzetničke zone i druge projekte. Naše djelovanje je nadstranačko tako da će biti pozvani svi koji za ovu temu imaju interesa.

Na kraju pozivamo sve ljude voljne da stvaraju i grade novi život na našim zavičajnim prostorima u Bosni da nam se pridruže. Ne samo zbog naših pradjedova, već, prije sve-ga zbog naših unuka koji će nas sve procjenjivati, a željeli bismo i po dobru pamtiti.

Ivan Čičak, Marko Pipunić, Anto Mandić i Bruno Iljkić s domaćinima i suradnicima u Orašju

Ivan Čičak, Marko Pipunić, Anto Mandić i Bruno Iljkić s domaćinima i suradnicima u Orašju

18-21_Kulina i gospodarstvo.indd 20 27.6.2007 19:33:16

| 21

18-21_Kulina i gospodarstvo.indd 21 27.6.2007 19:33:18

22 |

Stasavši u obrani i stvaranju neovisnosti domovine Hr-vatske, podnoseći žrtve koje zaslužuju dostojan spo-

koj, Hrvatska vojska stvarala je vojnike i zapovjednike koji mnogim vojskama svijeta mogu biti uzor.

Rat je prošao, ali mir nudi njegove različite interpre-tacije, nerijetko i vrlo oprečne. Stoga se na samom po-četku razgovora nametnulo i pitanje:

Kako ocjenjujete današnji tretman Domovinskog rata - od školskih udžbenika, do njegovog tretma-na na državnoj, političkoj razini pogotovo s obzirom na nepredvidljivost ponašanja Haškog tribunala i njegova stalna “iznenađenja”, ali naše službene re-akcije na njih ili odsustvo jasnih reakcija.

Za mene kao branitelja i dragovoljca nema dvojbe, Domovinski rat je Hrvatskoj bio nametnut. Po svim svojim karakteristikama bio je pravedan, legitiman, obrambeni i oslobodilački. Nije bio agresivan, osvajački, niti je vođen izvan međunarodno priznatih granica RH. Na tim postav-kama bi morao postojati konsenzus svih političkih i inih čimbenika u RH, što, na žalost, nije ostvareno pa to onda

omogućava različite pristupe i tumačenja događaja iz Do-movinskog rata čime se namjerno ili slučajno zbunjuje dio javnosti, a posebno mladi naraštaji. Pozivam sve branitelje da budu ponosni na svoj doprinos u Domovinskom ratu, da svugdje i na svakom mjestu govore punim srcem o tom vremenu ne veličajući nikada svoju ulogu, nego prenoseći istinu o njemu, o danima u kojima se očitovalo zajedniš-tvo hrvatskog naroda, hrabrost, domoljublje i vjera.

Što se tiče Haškog tribunala, na žalost, ono što oče-kuje tužiteljstvo Haškog tribunala upravo se događa, na sceni - “Zavadi pa vladaj!”. Nije moje da savjetujem braniteljske timove, no smatram da samo puna sura-dnja i predani rad branitelja i državnih institucija mogu obraniti naše generale, a time i sve nas branitelje od strašnih konstrukcija navedenih u optužnici protiv naših generala. Vjerujem da mlade generacije, i općenito hr-vatska javnost, shvaćaju što stoji iza ovakvih događanja i uvjeren sam da im to ne može promijeniti percepciju Domovinskog rata koju već imaju, ali dugoročno ovakva događanja mogu štetiti RH.

viteštvo ratnika

PONOSNO I JAVNO O DOMOVINSKOM RATUUvodeći rubriku o braniteljima Domoviskog rata, podrijetlom iz Bosanske Po-savine i Srednje Bosne, predstavljamo Marjana Biškića, osobu koja ujedinjuje iznimnu vojnu naobrazbu jednako kao i praktično iskustvo

PRSTEN

Marjan Biškić sa suprugom (u sredini), g. Antom Madićem (IN2) i Ilijom Tolićem na večeri Plehančana

22-25_int marijan biskic.indd 22 27.6.2007 19:34:14

| 23

Kako doživljavate današnji tretman branitelja Domovinskog rata? Što biste, da ste u poziciji, tu temeljno mijenjali?

Često naša javnost pogrešno percipira zahtjeve koje iznose pojedini branitelji ili Udruge proizašle iz Domovin-skog rata. Osobno držim da su zahtjevi branitelja ugla-vnom realni i utemeljeni na zakonima RH i odnose se na poziv za bržom provedbom prava branitelja propisanih zakonima RH. Ne smijemo zaboraviti da je rat završen prije 12 godina i da nema i ne može biti opravdanja što neki od branitelja još uvijek nisu ostvarili prava koja im pripadaju. Administracija u tom pogledu mora biti učin-kovitija bez obzira je li odgovor na nečiji zahtjev, odno-sno rješenje - pozitivno ili negativno. Kriteriji rješavanja pojedinih prava moraju biti jednaki bez obzira gdje se i na kojem prostoru RH rješavaju i kome se rješavaju. Po-pis branitelja treba biti javan. Javnom objavom prestalo bi konačno mistificiranje o broju branitelja.

Republika Hrvatska čini puno u smislu skrbi za brani-telje, invalide i obitelji poginulih, no uvijek ima prostora za nadogradnju i ispravljanje čestih pogrešaka. Brani-teljska populacija općenito zaslužuje više poštovanja, a posebno u sredstvima javnog priopćavanja, koji preče-sto, u želji za senzacionalizmom, neobjektivno i neetično, pišu o nekim osjetljivim temama vezanim za branitelje. Smatram da bi u institucijama koje se bave problemati-kom branitelja moralo biti više zaposlenih branitelja jer oni lakše razumiju probleme i mogu pomoći u njihovom rješavanju.

Smatrate li da su hrvatski branitelji podrijetlom iz BiH ravnopravno i adekvatno tretirani kao oni koji su rođeni u Hrvatskoj?

Da. Nema nikakve razlike u tretmanu prema brani-teljima iz BiH ili neke druge zemlje. Ja sam rođen u BiH i nikada, ni u Domovinskom ratu, ni nakon njega nisam osjetio bilo kakvu razliku u tretmanu. Naravno, pitanje skrbi o braniteljima HVO-a, obiteljima poginulih, te ra-tnim vojnim invalidima HVO-a nije do kraja riješeno pa to uvijek ostaje kao bolna tema. Ali, koliko sam upoznat, trenutačno se rješavaju navedeni problemi, pa vjerujem da će većina, ako ne i svi, biti riješeni.

S obzirom na vaše vojno znanje i iskustvo - što mislite o ulasku Hrvatske u NATO, a što o sudje-lovanju hrvatskih vojnika u mirovnim misijama u svijetu?

Bio sam i ostao zagovornik ulaska u europske i tran-satlantske političke, gospodarske i vojno-sigurnosne integracije, a time i ulaska u NATO, naravno, vodeći računa o nacionalnim interesima i cijeni takvog puta. Vojnik je časna profesija, odgovorna i iznimno zahtjevna uz sve probleme i opasnosti koje nosi sa sobom. Stoga, želimo li biti dio međunarodne zajednice, normalno je da moramo preuzeti i određene obveze, u ovom slučaju sudjelovanje u provedbi mirovnih operacija. Za sada je odlazak naših vojnika u mirovne misije na dragovoljnoj osnovi. U svim modernim vojskama je normalno da pro-fesionalni vojnik sudjeluje u mirovnim misijama diljem svijeta, pa ćemo i mi morati prihvatiti tu činjenicu. Prije odluke o upućivanju, treba svakako procijeniti sve sigur-

nosne čimbenike, i za sudionike, i za RH u cijelosti. Ne smijemo zaboraviti da su vojnici drugih zemalja sudjelo-vali u mirovnoj misiji kod nas.

Kad smo kod međunarodnih integracija ne mo-žemo zaobići EU. Pojednostavljeno rečeno - kako tumačite pozitivne strane ulaska pod njeno okrilje, a kako negativne? Kako možemo sačuvati onaj odlučujući “kontrolni paket” naših državnih i naci-onalnih interesa?

Danas je mjerilo uspješnosti svake države u Europi, njena sposobnost prilagodbe standardima EU jer je to glavni indikator demokratske i gospodarske razvijeno-sti. Prihvatili mi to ili ne, to je stvarnost. Zalažem se za približavanje EU, ali pri tome moramo biti odgovorni prema sadašnjim i budućim naraštajima, te im saču-vati “kontrolni paket” u svim područjima, a ni u kojem slučaju prihvatiti “sluganstvo”. Imamo i pameti i snage za to.

S obzirom na Vaše osobno, obiteljsko i profe-sionalno iskustvo, ali i sadašnje spoznaje - kako ocjenjujete odnose Hrvatske i BiH imajući u vidu višeslojnu, sinergijsku povezanost dviju zemalja i svih naroda u njima (zemljopisno, prometno, go-spodarski, kulturološki, jezično...).

RH čini mnogo, ali nedovoljno kako bi područje, stoljećima naseljeno Hrvatima, učinili privlačnim, ne samo Hrvatima rođenima u BiH, nego i Hrvatima izvan nje. Ulaganjem u konkretne gospodarske projekte na području Bosanske Posavine i Srednje Bosne, gdje je upitan opstanak Hrvata koji tamo žive, to se može po-stići. Ako se ne vrate mladi, školovani hrvatski kadrovi i ne uloži u konkretne projekte gospodarskog razvoja, budućnost Hrvata u tim krajevima ne može biti svije-tla. Ne smije fokus interesa prema Hrvatima u BiH biti samo predizborno razdoblje, a hrvatski političari u BiH ne smiju biti sami sebi svrha i baviti se sitnostranačkim interesima. To treba prestati u interesu opstanka Hrvata u BiH.

Kako kao član Upravnog odbora UBH Prsten ocjenjujete njegovu ulogu u tom kontekstu?

Nakon odlaska iz Oružanih snaga RH posvetio sam se nekim područjima za koja, zbog velikih obveza, kao vojnik nisam imao vremena. Područje mog posebnog interesa je Udruga bosanskih Hrvata Prsten, gdje sam član Upravnog odbora. Udruga je vrlo brzo postala svjetlost u koju gledaju mnogi Hrvati s područja Bo-sanske Posavine i Srednje Bosne jer su prepoznali da je cilj Udruge bolja i svjetlija budućnost Hrvata u tom kraju. Radi ostvarenja tog cilja, jedan od konkretnih, a dugoročno vrijednih projekata je osnivanje Zakla-de Prsten za stipendiranje učenika i studenata iz BiH. Udruga je okupila, a i dalje okuplja gospodarstvenike, intelektualce i sve ljude dobre volje, spremne pomoći i ulagati za dobrobit tog područja. Upoznavajući sve te ljude spoznao sam snagu i sposobnost hrvatskog čo-vjeka rođenog u BiH, te sam siguran u bolju budućnost Hrvata u BiH, a tome će pridonijeti i Udruga bosanskih Hrvata Prsten.

22-25_int marijan biskic.indd 23 27.6.2007 19:34:15

viteštvo ratnika

24 |

Rođen sam 7. veljače 1959. god. u Derventskom Lugu, BiH, majka Dragica (Čuljak) i otac Nikola umrli su sedamde-setih godina prošlog stoljeća. Supruga Verica, dipl. ekonomist, radi u MORH-u i djelatna je vojna osoba od siječnja 1992. u činu bojnice. Stariji sin je na 3. godi-ni FER-a, drugi je sedmi razred osnovne škole. S nama živi suprugin otac. I moja i suprugina obitelj sve su izgubili u Domo-vinskom ratu u BiH. Danas žive u Hrvat-skoj, a sami su riješili stambeno pitanje.

Osnovnu školu završavam u Derventi, srednju-trgovačku u B. Brodu, u Beogradu četvrtu godinu Vojne gimnazije, te Vojnu akademiju KOV 1982. godine. Ratnu ško-lu OSRH “Ban Josip Jelačić” završavam u naraštaju 1999/2000. godine. U PfP military Language training centre - MLTC Budimpešta završavam tečaj engleskog jezika - vojna terminologija, a služim se engleskim i ruskim jezikom.

U bivšoj vojsci obnašao sam dužnosti zapovjednika voda, satnije i bojne Vojne policije u Prištini od 1982. do 1989, a od veljače 1989. u Centru visokih vojnih škola (CVVŠ) Zagreb radim kao predavač

ratne vještine. Od početka 1991. surađu-jem sa službom sigurnosti demokratski izabrane vlasti RH i po njenim napucima u CVTŠ ostajem do listopada 1991. kad počinjem raditi u MORH-u kao zamje-nik načelnika Uprave Vojne policije gdje ostajem do siječnja 2003. Na toj dužnosti više puta preuzimam zapovijedanje na crti bojišnice (u kolovozu i rujnu 1992. za-povijedam borbenim sastavom Vojne po-licije u borbenim djelovanjima u zaleđu Dubrovnika, od 21. 1. do 25. 3. 1993. g. zapovijedam borbenim Sektorom u ope-raciji Maslenica). Od listopada 1993. do svibnja 1994. u Ministarstvu obrane Hr-vatske Republike Herceg-Bosne obnašam dužnost pomoćnika ministra za sigurno-sti. Po završetku Ratne škole vraćam se na dužnost zamjenika načelnika Uprave vojne policije na kojoj ostajem do siječnja 2003, kada preuzimam dužnost načelni-ka Obavještajne uprave Glavnog stožera oružanih snaga RH. Od studenoga 2003. do 31. 12. 2005. bio sam na dužnosti zapovjednika Zapovjedništva za obuku i izobrazbu hrvatske kopnene vojske, kada na svoj zahtjev odlazim u mirovinu.

U operaciji “Bljesak” u Jasenovcu, pri uvođenju postrojbi vojne policije u borbena djelovanja ranjen sam gelerom minobacačke granate u nogu i ruku, te sam invalid Domovinskog rata VIII sku-pine 40%.

Dodjela činova i promaknuća u Oru-žanim snagama RH: satnika 28. 05. 1992., bojnika, 28. 05. 1992., pukovnika 24. 06. 1992., brigadira 14. 01. 1994., stožernog brigadira 27. 12. 1995.

Odlikovan sam Spomenicom Domo-vinskog rata, Redom hrvatskog pletera, Redom hrvatskog križa, Redom Nikole Šubića Zrinskog, Redom hrvatskog trolista i Spomenicom domovinske zahvalnosti. Nositelj sam medalja “Bljesak” i “Oluja”. Tijekom obnašanja dužnosti u OSRH-u ocjenjivan sam ocjenama “Osobito se ističe”, a za rad i rezultate više puta sam pohvaljen i nagrađen s razine Predsje-dnika RH, ministra obrane RH, načelnika GSOSRH-a i drugih dužnosnika u MORH-u i OSRH-u. Trenutačno sam prokurist u privatnoj tvrtki INsig2 d.o.o.

Član sam Upravnog odbora Udruge bosanskih Hrvata Prsten.

IZ ŽIVOTOPISA MARJANA BIŠKIĆA:

22-25_int marijan biskic.indd 24 27.6.2007 19:34:23

| 25

22-25_int marijan biskic.indd 25 27.6.2007 19:34:24

26 |

koliko nas ima

SLIKA GOVORI TISUĆU RIJEČINa svečanoj, dobrotvornoj večeri početkom lanjskog prosinca u Hotelu Shera-ton okupilo se više od 400 članova Udruge bosanskih Hrvata Prsten, uz uvažene goste predstavnike Vlade RH, ministre - financija Ivana Šukera, znanosti, obrazo-vanja i sporta Dragana Primorca, unutarnjih poslova Ivicu Kirina; gradonačelnika Milana Bandića i zamjenika gradonačelnika Ivu Jelušića.Tom su prigodom predstavljene dotadašnje najznačajnije aktivnosti Udruge: ute-meljenje Zaklade Prsten, uspostava informatičkog sustava RING, te promoviran prvi broj našeg časopisa. I, kako stoji u našem naslovu da - slika govori tisuću riječi, ostavljamo prostor - slici.

Inicijator i pokretač časopisa Prsten, ujedno i njegov promotor na svečanoj večeri UBH Prsten - Pavo Zubak i glavna urednica Dinka Martinović Ivurek

Gradonačelnik Zagreba, “stari” prijatelj Prstena

26-27 Duplerica.indd 26 27.6.2007 19:36:31

| 27

Ivan Šuker, ministar financija RH, iznimno cijeni poduzetnički duh udruge Prsten

Josip Šarić pomno pamti sve ideje kolega iz udruge koje bi “Prsten” mogao realizirati

Tradicija se nastavlja...

Tomislav Dubravac, predsjednik povjerenstva za znanost i obrazovanje sa Zdenkom Bogovićem

Mario Dragun, “friški” član Prstena nepogrešiv je u izboru društva, a članica uprave Auto Zubaka, gospođa Marina Hus elegancijom i šarmom potpuno ga je bacila u sjenu

26-27 Duplerica.indd 2726-27 Duplerica.indd 27 28.6.2007 18:58:0628.6.2007 18:58:06

28 |

večer Plehančana

“U TEMELJ SVAKE CRKVE PO JEDAN ZAGREBAČKI KAMEN”

Na svečanoj večeri Plehančana koju je sredinom ovog proljeća u Hotelu “Zovko” organizirao Odbor za

izgradnju crkve na Plehanu, upravo je tu rečenicu izgo-vorio zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Uz njega je i zamjenik gradonačelnika Ivo Jelušić i ovom prilikom prepoznao iznimne potencijale Udruge bosanskih Hrva-ta Prsten, a prije svega njegovu pokretačku i poticajnu ulogu u povratku života u “spaljenu zemlju posavsku”.

Plehančani svih generacija, na ovoj su večeri poka-zali svoj entuzijazam i volju da izgradnjom nove, monu-mentalne crkve na Plehanu vrate ovom kraju, ne samo život i živost, u svjetovnom i duhovnom smislu, već i hr-vatsku-katoličku simboliku Plehana. Uz ovu foto repor-tažu, najavljujemo za naš 3. broj i reportažu s Plehana u kojoj ćemo pokazati kako će ovo ljeto teći gradnja nove crkve.

Marko Kozina

Folklorna grupa “Bosna Srebrena”

Ivo Jelušić, zamjenik gradonačelnika Zagreba

Okupljanje Plehančana pred svečanu dobrotvornu večeru u hotelu Zovko

28 Plehancani.indd 28 27.6.2007 19:20:44

| 29

VODA - VRJEDNIJA OD NAFTE

Poticaj da našu novu ekološku rubriku, u kojoj ćemo progovoriti o svim mo-gućnostima razvoja naših bosanskih krajeva temeljenih na čistom okolišu, započnem baš ovakvom pričom - dobio sam nakon što mi se majka poslije osam godina prognaničkog izbivanja, vratila u zavičaj, u svoju, i moju, rodnu Tramošnicu. U veljači 2000. godine, nju i nekolicinu, uglavnom starijih osoba, dočekala su porušena i opljačkana ognjišta. U mislima im je, siguran sam, bio isti onaj osjećaj kao u duhu Jure Kaštelana dok je stvarao stih “nigdje toliko algi kao u uvali moga djetinjstva”

Prvu godinu povratničkog života živjelo se u kontej-nerima. Njih troje-četvoro. Zimi hladno, ljeti nesno-

šljivo vruće. U selu nije bilo baš ničega osim razrušenih kuća, zaraslih putova, bez struje... Selo tišine. Ali jedino čega je bilo je - VODA. Trebalo je samo otići stotinjak metara do, nama iz Tramošnice, poznatog izvora “Bara Iljkina”, ili nekoliko stotina metara dalje do još poznati-jeg “Buban”. Filozof Seneka kaže “i kada bi sve na ovom planetu izgorjelo ostala bi voda i u njoj iskra novoga života”.

IZ VODE SMO, OD VODE SMOGotovo 70% našeg tijela je voda. Uobičajeni je sa-

stojak prirode i zasigurno njena najvažnija tvar, matični-ca sveg života “stvarni eliksir života” koji se bez nje suši do propadanja. Najsveobuhvatniju i iznimno inspirati-vnu priču o vodi nalazimo u knjizi Philipa Balla, fizičara i kemičara, urednika prestižnog znanstvenog časopisa Priroda (Nature) naslova: Biografija vode. Ne manje vrijedna, dapače, je i knjiga dr. Ognjena Bonaccia, uva-ženog profesora hidrologije na Građevinskom fakulte-tu u Splitu naslova: Ekohidrologija vodnih resursa i otvorenih vodotoka.

Svi mi danas živimo u doba savršenih sredstava, ali konfuznih ciljeva. Svima nam treba preispitivanje, svoje-vrsna - revizija prioriteta, stoga ćemo morati iznova na-učiti prihvaćati i voljeti - ograničenost.

ČAK 97,5 POSTO VODE NIJE PITKO Iako Zemlju zovemo “plavim planetom”, (oko 3/4

zemljine površine prekriveno je vodom) aludirajući tako na vodno bogatstvo našeg planeta, realnost je da je čak 97,5% voda slano, dakle nepitko. Samo 2,5% voda otpada na slatke vode, a od njih je 68,9% u ledenjacima i stalnom snježnom pokrivaču, 29,9% otpada na podzemne vode, 0,9% na vodu u tlu i močvarama, a samo 0,3% su slatke vode jezera i riječnih akumulacija, dakle one vode koje najviše upotrebljavamo u svakodnevnom životu.

“CRNO ZLATO” ZAMIJENIT ĆE “MODRO”Dinamičan razvitak društva i sve veći pritisci na pri-

rodni okoliš, a samim time i na vodu, postaju jedno od ključnih pitanja održivog razvoja. Ujedinjeni narodi pro-glasili su 2003. godinu Međunarodnom godinom sla-tkih voda kako bi skrenuli pozornost svjetske javnosti na problem ograničenih resursa vode u svijetu, jer upravo taj problem svakim danom postaje “sve veći izvor na-petosti i žestoke konkurencije među narodima”. Naime, iako se u mislima ljudi još uvijek nameće nafta, ili tzv. “crno zlato”, kao najvredniji i najdeficitarniji resurs, u godinama koje dolaze svakim će danom sve više to biti voda - “modro zlato”.

čista i zdrava Bosna

dr. sc. TOMISLAV DUBRAVAC

Baka Manda Dubravac i unuk Domagoj na izvoru “Bara Iljkina” (srpanj, 2000.)

29-31 cista i zdrava bosna.indd 29 27.6.2007 19:38:00

30 |

Znanstvenici upozoravaju da će, ukoliko se taj pro-blem ne definira sada, za koju godinu, početi izbi-jati novi ratovi - za vodu. Prema procjenama UN u ovom će stoljeću ubrzano smanjenje svjetskih zaliha pitke vode, postati glavno ekološko, sigur-nosno i gospodarsko pitanje. Naime, ukoliko se voda nastavi trošiti dosadašnjim tempom, do 2025. godine čak 2/3 stanovništva Zemlje moglo bi pa-titi, pa i umirati od žeđi. Dokumenti UN-a otkrivaju i šokantnu činjenicu da više od milijarde ljudi nema redovit pristup pitkoj vodi, te da gotovo dvije i pol mili-jarde ljudi, što je trećina svjetskog stanovništva, nema pristupa dezinficiranoj vodi. Zbog bolesti izazvanih nezdravom vodom godišnje umire više od 2 mi-lijuna ljudi.

ČOVJEK VIŠE MOŽE NEGO ŠTO SMIJEZbog toga bi trebalo napustiti ekonomsku logiku

po kojoj je dobro proizvoditi sve što se može prodati. Više je nego očito da beremo mnogo, a nudimo malo. Jamačno smo zaboravili dobru staru kinesku poslovicu “dok piješ vodu misli na izvor”. Između 1950. i 1990. godine potrošnja vode se u svijetu utrostručila, a godine 1996. je procijenjeno da već trošimo oko polovice ra-spoložive tekuće vode.

DA RATA OPET NE BUDERijetke su zemlje poput Hrvatske, ali i Bosne i Her-

cegovine, koje raspolažu s velikim vodnim bogatstvom iznimno visoke kvalitete. Hrvatska se nalazi među 30 vodom najbogatijih zemalja na svijetu, a u Europi je čak na trećem mjestu iza Islanda i Norveške (Izvor: FAO 1998). Tako postaje jasno da voda za Hrvatsku predstavlja prvorazredni čimbenik razvoja, ali i ključnih resursa budućnosti.

Područje hrvatskog krša počiva na golemim re-zervoarima izvrsne pitke vode, te je obveza svih nas da zaštitimo to bogatstvo za generacije koje dolaze. Hrvatska raspolaže s gotovo 16 tisuća m3 vode po glavi stanovnika. O hrvatskom vodnom bogatstvu rječito govore i sve brojnije ponude stranih ulagača, posebice “združenih snaga” iz Europske unije, koji pokušavaju na razne načine dobiti koncesije na taj vrijedan hrvatski resurs. Nadajmo se da će odgovorne osobe znati kako definirati uvjete takvih sporazuma i da nećemo proći po onoj narodnoj “preveli nas žedne preko vode”.

BOSANSKOHERCEGOVAČKI VODNI POTENCIJALI

Navedeno se može preslikati i na vode naše “čudne i čudesne” Bosne i Hercegovine čije prirodne granice

0 1 2 3 4 5 6 7 8 9

Mađarska

Njemačka

Francuska

Europa-prosjek

Hrvatska

Albanija

Bosna i Hercegovina

Domagoj je posjetio baku kojoj je kontejner u Bosni bio više nego “kućica u cvijeću”

Ukupni godišnji obnovljivi vodni resursi po glavi stano-vnika u 2000. godini u tisućama kubnih metara(Izvor: World Resources Institute 2001.)

čista i zdrava Bosna

29-31 cista i zdrava bosna.indd 30 27.6.2007 19:38:02

| 31

uglavnom čine rijeke Drina, Sava i Una. Ukupni godi-šnji obnovljivi vodni resursi u BiH po glavi stanovni-ka u 2000. godini bili su i više od dva puta veći od europskog prosjeka. Tijekom rata je došlo do velikog smanjenja zagađivanja vode, ipak, tek 3% rijeka u BiH je nezagađeno, a skoro 30% je eutroficirano (proces pove-ćanog prihranjivanja nekog vodnog ekosustava). Prema procjenama Zavoda za geologiju BiH ima oko 200 poja-va ili ležišta mineralne vode različitog sastava i kvaliteta.

BREND I REKLAMAUsprkos činjenici kako Hrvatska i BiH raspolažu

ogromnim, ali vrlo slabo, iskorištenim hidroenerget-skim potencijalom, te ako tome dodamo i važne luke, posebice u Bosanskoj Posavini (B. Šamac, Brčko, Ora-šje) razvidno je značenje toga “Bogom danog” resur-sa. Bogohulno je na tome ne graditi (i zaraditi) pre-poznatljiv brend. Primjerice, mineralna voda tešanjske punionice “Dijamant” natočena na izvorima u BiH je u SAD-u (Berkli Springs-Virdžinija), između 138 izlagača na Svjetskom festivalu voda dobila brončanu medalju za kvalitetu. Prema podacima Vanjskotrgovinske ko-more BiH, uvezeno je 2004. g. 117,4 milijuna l mi-neralne i obične vode i za to smo platili 83,7 milijuna KM, dok je samo 19,6 milijuna l izvezeno i zarađeno oko 7,96 milijuna KM. Naše čiste rijeke i izvori vri-jede mnogo više od izvora nafte. Jesmo li svjesni prirodnog bogatstva koje imamo? Ovo će stoljeće, prema predviđanjima znanstvenika, biti stoljeće zna-

nosti i tehnologije, a nova znanja i tehnike morat će pronaći svoju primjenu upravo u ekološkim projekti-ma. Stoga se ekologija i nameće kao najpropulzivnija znanost današnjice, a ekološko razmišljanje kao način razmišljanja suvremenog čovjeka.

Zaključimo ovu priču, vrativši se na početak, u čemu je bila namjera i simbolika priče o vodi, pismom indijanskog poglavice Seattlea Velikom bijelom poglavici u Washing-tonu 1854. godine: “Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda već i krv naših predaka, a žubor vode glas je oca moga oca”.

“KLESARSTVO Stipe Lucić” je tvrtka sa dugogodišnjom tradicijom koju krasi najmodernija tehnologija sa vlastitim kapacitetima za rezanje blokova te obradu i montažu svih vrsta kamena.Osim ekskluzivnih granita i mramora, sada smo proširili asortiman sa mramorima i granitima iz Kine i Indije, po vrlo povoljnim cijenama.

Voda - izvor života i svakovrsnih nadahnuća

29-31 cista i zdrava bosna.indd 31 27.6.2007 19:38:12

32 |

Uz molitvu i odricanja uglavnom smo uspjele. Djeca su porasla. Nećemo sad o nerazumijevanju okoli-

ne, pa i bližnjih, o bolestima, uvredama primitivaca na račun udovica, koji svojim ograničenim umovima nikako ne shvaćaju da su udovice dva roditelja u jednom, bore se i pobjeđuju u bitkama s nevoljama. Jedino što nas vrijeđa su obećanja dana na grobovima naših muževa. Obećanja bez ispunjenja. Kićeni govori “Nikad Vas ne-ćemo zaboraviti, Vaše će obitelji imati u nama pomoć i podršku dok smo živi...” Davno su ih zaboravili.

Djeca hrvatskih branitelja iz Bosne pod lupom zavr-šiše škole, othrvaše se izazovima, a onda - zapeše. Zbu-njeni prigovorima da su eto imali mirovinu, pa su imali i što jesti, pitaju se zašto im školu i znanje ne priznaju; kako to da sad odjednom njihova diploma manje vrije-di, a samo oni znaju koliko su truda uložili. Zašto lošije plaćen, ili nikakav, posao? Zašto ne stipendija, poticaj; zašto sve moramo sami.

Mi majke imale smo mirovinu, neke tek odskora, a da bismo stvorile krov nad glavom podigosmo doživotne kredite. Pa sad s još manjim sredstvima preživljavamo s našom velikom djecom u malim stanovima. Ili gleda-mo kako zjapi naša nedovršena kuća u kojoj eventual-no svijetli samo jedan prozor, kao što svijetli naša nada da će jednog dana ipak biti bolje; da će se još jednom probuditi duh Hrvata iz Bosne koji - voli, prašta, gradi i ponosno ide dalje.

Mi smo umorne, molimo se za djecu. I one majke koje ostadoše u Bosni, ili se vratiše tamo nakon rata, je-dnako gledaju kamo uputiti djecu što izrastoše u časne ljude. A tu gdje su - ni posla, ni pravde. Ni novca da im se pokrene kakav-takav vlastiti posao. Dođoše i ta djeca u Hrvatsku. Pridružiše se zbunjeni zbunjenima.

Mislismo: najgore prođe, ali naše se bitke nastavljaju. Majke osta-doše na starom ognjištu, a svi se sad pitamo - kamo mi uopće pripadamo? Po poljima Hrvatske i

Bosne pohodimo grobove naših djedova i očeva koji su se borili za hrvatsku ideju, hrvatski interes.

Tko je kriv? Oni koji su ginuli i ostavljali nas same ili ova gruba, gramziva politika, ili je to naprosto su-dbina nas Hrvata iz Bosne, da smo uvijek negdje između, zlatna rezerva za teška vremena.

Da djeco, to je istina o vašim očevima. Imali su Hrvatsku u srcu, a u krvi gen da se gine za više ciljeve, da se svaka bitka dobije, da se glava nikad ne pogne. U naslijeđe vam ostaviše taj gen i tu ljubav, a na vama je da ne klonete.

Glavu gore jer, onda davno, od-seliše samo najjači.

novi članovi

HRVATI IZ BOSNE - ZLATNA REZERVA ZA TEŠKA VREMENAKrenusmo davno, prije petnaestak godina. Preplašene proživljenim strahota-ma, tragedijama s malenom djecom. Rasusmo se po cijelom svijetu, najviše nas osta u Hrvatskoj. Najveća nam je briga bila kako prehraniti djecu, upisati ih u školu. Od planova, samo im željesmo objasniti ono što ni nama ne bi jasno i ola-kšati im teret koji i jedva vučemo.

MILKA BILANDŽIJA

32-33 Novi clanovi.indd 32 27.6.2007 19:38:50

| 33

DRAGICA NIKOLIĆ

DA GORČINE VIŠE NE BUDE

Ovim putem želimo ukazati na propuste i nepravdu koja je učinjena djeci po-ginulih branitelja HVO-a, a koja žive u Republici Hrvatskoj. Njih je 103-oje, prema podacima udruge u koju su učlanjene udovice, njihove majke, supruge poginulih branitelja u Zagrebu, a naravno ima ih i diljem Hrvatske. Očevi su im poginuli za ciljeve i interese ove države, a oni su, namjerno ili slučajno, ostavljeni na vjetrometini. Zašto?

Od 1. siječnja 1997. godine udovicama i djeci priznato je pravo na obiteljsku mirovinu (Zavod

za mirovinsko osiguranje, područna služba u Zagrebu, Tvrtkova 5). I sve ove godine to je bilo jedino pravo, uz zdravstveno osiguranje koje smo mogli iskoristiti. Rješe-nja o priznanju prava na obiteljsku mirovinu nas i naše djece, tumačena su od slučaja do slučaja, da bi se sva ostala prava koja su iz toga proistekla - osporila. Mi, udovice nebrojeno puta smo slale: dopise, zamolbe, zahtjeve Ministarstvu obitelji, branitelja i međugenera-cijske solidarnosti na čelu s gospođom Jadrankom Ko-sor kako bi se riješio naš status. Međutim, riješen je na nama neprihvatljiv način. Odgovori koje smo dobivali svodili su se na to da je taj proces u postupku, da će se sve regulirati ugovorom između RH i BiH o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercego-vini, a koji su bili pripadnici HVO-a i članova njihovih obitelji. A regulirano je tako da je priznato pravo na obiteljsku invalidninu u BiH i to tek od 1. 11. 2006. godine. Zaostatak za sve prethodne godine nije nam isplatila ni BiH, niti Hrvatska. Ne ostaje nam ništa nego da zaključimo kako je donošenje rješenja o priznavanju prava na obiteljsku invalidninu namjerno odugovlače-no kako mi i naša djeca ne bismo imali sva prava koja proistječu iz obiteljske invalidnine, a to su: pravo na stambeno zbrinjavanje, pravo na stipendije, pravo na besplatne udžbenike, prednost pri upisu u obrazovne ustanove, prednost pri smještaju u učeničke, odnosno studentske domove, pravo na dionice te carinske i po-rezne olakšice.

Sada je jasno koliko smo oštećeni i u materijal-nom i duhovnom smislu jer se radi o djeci poginulih branitelja koja su, samim tim, više od ostalih osjetljiva na nepravde. Nemaju očeve koji bi im pomogli da se zaposle, ili da izgrade elementarno samopouzdanje, da im omoguće barem one prosječne stvari koje ima-ju djeca s oba roditelja. Zato i ovom prigodom moli-mo mjerodavne institucije da omoguće našoj djeci da ostvare prava koja im pripadaju. Sada su u Hrvatskoj, možda će tu i zauvijek ostati graditi ovu zemlju, a mi, njihove majke vas molimo da to ne bude s osjećajem nepravde i gorčine.

32-33 Novi clanovi.indd 33 27.6.2007 19:38:51

34 |

ljudi, događaji, povodi

DA IM SPOMEN OČUVAMO

U Odžaku su 24. 25. svibnja u or-ganizaciji HKD Napredak, Podružnica Odžak i Hrvatskog instituta za povi-jest (Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje – Slavonski Brod) održani DANI SJEĆANJA, Znanstveni skup o hrvatskim žrtvama Bosanske Posavine u Drugom svjetskom ratu i poraću s porukom „DA IM SPOMEN OČUVAMO”.

Izlagali su: dr. Ratko Perić, biskup mostarski, dr. Mile Bogović, biskup gospićki, te povjesničar iz Zagreba dr. Josip Jurčević.

Posebnu pozornost izazvalo izla-ganje fra Grge Vilića iz Franjevačke provincije Bosne Srebrne o neshvatlji-vom stradanju 3375 Hrvata, Podvu-čijaka u poraću od novouspostavlje-ne partizansko-komunističke vlasti o čemu je dokumentirano pisao u svo-joj knjizi Vrijeme stradanja. Fra Vilić je podsjetio da je to najveće stratište Hrvata vezano uz Drugi svjetski rat, odnosno da je u samo nekoliko dana stradala trećina hrvatskog puka u tome kraju.

Prikazan je i dojmljiv dokumenta-rac ODŽAK – POUKA POVIJESTI.

Skupu su na poziv organizatora nazočili i predsjednik UBH Prsten: predsjednik Ilija Tolić, te Marijan Bi-škić i dr. Anto Dugonjić koji je kao dječak i sam bio svjedokom stradanja Hrvata u poraću.

A.D.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta u Splitu je od 7-10. svibnja organiziralo Drugi kongres hrvatskih znanstvenika iz domovine i inozemstva. Zadaća mu je bila - postavljanje osnova za ugradnju znanja i istraživanja u sustavni okvir znanstvenoga, gospodarskog, kulturnog i po-litičkog razvoja Hrvatske, a okupio je preko 500 hrvatskih znanstvenika iz cijeloga svijeta, te 250 predstavnika aka-demske zajednice i gospodarstva. Rad kongresa odvijao se na pet tematskih cjelina: europski i međunarodni projekti, suradnja s gospodarstvom i tehnologijski projekti, razvoj znanstvenih institucija, strateški okvir razvoja znanosti do 2010., te privlačenje pozornosti medija na znanstvene teme i istraživanja.

Izrađene su temeljne smjernice, upute i konkretni akcij-ski planovi razvoja Hrvatske, kao društva utemeljenog na znanju, za razdoblje do 2010. godine. Obrativši se na-zočnima, ministar Primorac je naglasio da upravo Akcijski plan predviđa mjere kojima će se dostići željenih 3% izdva-janja iz BDP-a za znanost i istraživanje, budući da se danas izdvaja nešto više od 1,2%. Zajedničku izjavu potpisali su ministar znanosti, obrazovanja i športa prof. dr. sc. Dra-gan Primorac, predsjednik Nacionalnoga vijeća za znanost prof. dr. sc. Krešimir Pavelić, predsjednik Nacionalnoga vi-jeća za visoko obrazovanje prof. Frane Parać te rektori svih sedam hrvatskih sveučilišta.

Tomislav Dubravac

HRVATSKA 2010. – DRUŠTVO UTEMELJENO NA ZNANJU

S prvim danima ovog ljeta, na istinskim svečanostima entuzijazma, vo-lje, znanja, novih ideja, projekata i, uvijek iznova potkrepljivane želje da se vrati vjera u radostan i osmišljen novi život Bosanske Posavine i Srednje Bosne, otvorene su podružnice Udruge bosanskih Hrvata Prsten u Osijeku i Slavonskom Brodu.

NOVE PODRUŽNICE - PRSTEN ZASJAO U OSIJEKU I SLAVONSKOM BRODU

Predsjednik Upra-vnog odbora, koji čini dvadeset vo-dećih poduzetnika i intelektualaca iz Bosanske Posavine, a žive u Slavonskom Brodu, je prim. dr. Pejo Samardžić, a zamjenik je poduze-tnik Franjo Zrakić

Za predsjednika devetočlanog Upravnog odbora osječke podružnice iza-bran je prof. dr. Drago Šubarić, a potpredsjednik je Marko Pipunić, vlasnik “Žito Osijeka”, dok u UO djeluje čak pet doktora znanosti

34-35_Vijesti.indd 34 27.6.2007 19:42:34

| 35

Velikim koncertom i revijom tradicionalnog odijeva-nja Hrvata BiH KUD „Ravnica“ O. Luka – Bok obilježio je 10. obljetnicu osnutka i uspješnog djelovanja. Ovo društvo baštini tradiciju posavskog kraja, a posebna vri-jednost su nošnje Hrvata iz cijele BiH. Tako se u njihovoj zbirci nalaze nošnje tradicijskog odijevanja Hrvata u BiH iz zbirke „Karmel Sv. Ilije“, Buško jezero i Tomislavgrad, kao i nošnje Hrvata Središnje Bosne. Nošnje su prikazane na reviji nošnji Hrvata BiH. Luca Šošić, mještanka kaže kako je prikupljanje nošnji sa svim područja BiH bila ideja oca Zvonke Martića, svećenika koji je jedno vrijeme bio kapelan u župnoj Crkvi. Otac Zvonko se sjeća početka rada društva kroz želju da se na Smotri KUD-ova pokažu izvorni običaji, pa je tako prije deset godina na smotri prijavljeno novoformirano društvo iz Oštre Luke – Boka. Društvo se razlikovalo od niza sličnih jer su njihove kore-ografije odisale starim običajima.

To se očuvalo do danas, kaže otac Zvonko, no napomi-nje kako je i sam iznenađen da je društvo dočekalo dese-tu obljetnicu. Kada je bio na proslavi pet godina Društva, otac Zvonko je mislio da će to biti posljednja godina rada.

Drago mu je što se život društva nastavio i što ima čast biti i na deset godina od utemeljenja Društva. Na oraškoj smotri prikazane su nošnje udate žene i svečana muška nošnja iz okolice Buškog Blata, djevojačka i muška nošnja iz okolice Bosanske Gradiške, djevojačka i muška nošnja iz okolice Posušja, ženska i muška nošnja iz Sarajeva i Vareša, nošnje što ženske, što djevojačke i muške iz Rame, Ivanjske kraj Banja Luke, okolice Tomislavgrada, okolice Bihaća (ličke nošnje iz sela Zavalja) te iz okolice i grada Dervente.

U programu su nastupili folklorni ansambl „Turopolje“ iz Velike Gorice u Hrvatskoj, pjevačke skupine „Sv. Josip“ iz Sarajeva i Tomislavgrada, te bošnjački hor „Azizija“ iz Orašja i domaćin KUD „Ravnica“ O. Luka – Bok.

Obilježavanjem 10. obljetnice društva službeno su otvorena vrata sportsko-rekreativnog centra „Bazeni„ u Orašju.

Tihomir Bijelić

PJESME I NOŠNJE HRVATA BIH

Na malonogometnom turniru na Plehanu, a u sklo-pu “Dana sv. Marka”, 28. travnja 2007. godine, sudje-lovalo je 16 ekipa, a nastupila je i momčad “Prstena” koju je pripremilo povjerenstvo za obrazovanje, kulturu i sport pod vodstvom dr. Tomislava Dubravca. U njoj su nastupili: Marijan Ðordić, Bono Pepić, Mato Lucić, Pave Mrgan, Mario Dombaj, Anto Jurić i Željko Križić. Dečki svakako zaslužuju priznanje i za odličnu igru i za sportsko ponašanja čime su dostojno predstavili našu Udrugu.

Iako u prosjeku najstarija, momčad se dobro nosila s mlađim ekipama, te je kao druga u svojoj skupini, plasmanom u četvrtfinale ovog jakog turnira ostvarila zapažen sportski rezultat.

NOGOMETNI TURNIR – PLEHAN 2007

34-35_Vijesti.indd 35 27.6.2007 19:42:40

36 |

PREŽIVJETI, oduvijek je bio veliki uspjehPougarje - zajednički nazivnik za osamnaest hrvatskih sela uz lijevu obalu rije-ke Ugar, smješteno je na obroncima manje poznate planine Ranče u Srednjoj Bosni, 20-ak kilometara sjeverno od Jajca. Ovaj pretežito brdsko-planinski i šumoviti kraj prostire se na površini nešto većoj od 100 km2. Smješten je na izrazito nepristupačnom terenu, s prosječnom nadmorskom visinom iznad tisuću metara

Iz većine pougarskih sela pruža se prekrasan pogled na Vlašić, jednu od najvećih planina u Bosni i Her-

cegovini. Župna crkva je na nadmorskoj visini od 1175 metara što je čini jednom od najviših župa u jugoistočnoj Europi. Zbog geografskog položaja područje Pougarja se prije zvalo Zapadne Vrhovine ili Flari i to sve do druge polovice 18. stoljeća (1751.) kada je župi promijenjen naziv u Dobretiće po bosanskom biskupu fra Marku Do-bretiću.

CRKVA IZ 1244. GODINEPrema povjesničaru i dobretićkom župniku fra Mi-

roslavu Džaji, kršćanstvo je u Pougarju poznato još od 970. godine. Jedan od pisanih dokaza tome je i crkva sv. Kuzme i Damjana iz 1244. g. i to iz vremena bosan-ske samostalnosti. Ovo područje izrazito karakteriziraju četiri prepoznatljiva godišnja doba, velika razlika u na-dmorskoj visini te bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta. Sve je to utjecalo na doseljavanje stanovnika i ostanak njihovih potomaka.

U Pougarju je početkom 17. stoljeća živjelo oko 500 stanovnika. Vjerojatno znatno veći broj stanovnika na

ovome području je živio prije i za vrijeme Jajačke bano-vnine (1463.-1528.).

S obzirom da od kraja 17. stoljeća (1672. g.) fra-njevci fojničkog samostana opslužuju i župu Vrhovine (Dobretići) zabilježeno je da u njoj živi 670 katolika. Godine 1737. samo je 595 stanovnika. Koliko se obitelji i generacija iselilo nakon Bečkog rata (1683.-1699.) možemo samo pretpostavljati. U to vrijeme u Pougarju živjelo je oko 3 posto od ukupnog broja ka-tolika u BiH. Za vrijeme drugog pohoda biskupa fra Marka Dobretića rodnom kraju, 1777. g. u Pougarju je živjelo 1219 stanovnika. Usporedbe radi te godine u Jajcu je živjelo 1765, u Sarajevu samo 624 katolika, a 800 u Banjoj Luci.

Godine 1813. odnosno za vrijeme vizite biskupa Miletića, tamošnja su djeca činila više od polovice svih stanovnika.

Prije Domovinskog rata na ovome području živjelo više od pet tisuća stanovnika, isključivo Hrvata.

Škrta zemlja, različite zarazne bolesti, hladne i duge zime, ratovi i njihove posljedice, kratki životni vijek te napose zapostavljenost vlasti, utjecali su na stalno ise-ljavanje iz ovog kraja. No, zahvaljujući isključivo vrlo visokom natalitetu, broj stanovnika bio je uglavnom u stalnom porastu.

BOGAT KRAJ, PITOMI LJUDI Kad se opisuju ljudi s ove pitome planinske visoravni

najkraće se kaže da su: stasiti, lijepi, bistroumni, snažni i ratoborni, ali pošteni i gostoljubivi. Područje obiluje svim neophodnim proizvodima za prehranu i ljudsko uzdrža-vanje. Natapa ga veliki broj hladnih, čistih i bistrih izvora i potoka te brza rijeka Ugar bogata ribom, ali pogodna i za kupanje. Njihova vrijednost u vrlo skoroj budućnosti bit će neprocjenjiva.

Iako je cijelo područje ljudskom rukom kroz sto-ljeća otimano od divljine, ima iznimno raznolik biljni i životinjski svijet, raznolik pejzaž brežuljaka, dolina, kamenjara, litica, ravnica, pašnjaka i oranica. Velika razlika u nadmorskoj visini (od 500 do 1400 m) te prepoznatljivost svih godišnjih doba, čini Pougarje je-dinstvenim.

priča o opstanku i ostanku

IVO AŠČIĆ

Kapelica Srca Isusova

36-38 Opstanak ostanak.indd 36 27.6.2007 19:43:31

| 37

KOMUNISTIČKE ZAKULISNE IGREDo 1963. godine područje Pougarja je bilo u bo-

gatoj prošlosti trajno vezano uz susjedni kraljevski grad Jajce. No, te je godine, bez volje i znanja najvećeg dijela Pougaraca, a zbog dobro poznate ondašnje jugo-komu-nističke politike, Pougarje prešlo u sastav novoformirane općine Skender-Vakuf udaljeno od sjedišta općine čak 44 km. Tada je i središnje i najpoznatije mjesto - Dobre-tići preimenovano u Dobratiće bez osvrtanja na dvjesto-godišnju tradiciju.

Koliko se ova općina s trećinskim hrvatskim stano-vništvom brinula o “svome” području vrlo je indikativno. Broj radnika Hrvata se mogao nabrojiti na prste jedne ruke, pa su brojni Pougarci morali tražiti posao u dru-gim ondašnjim republikama ili državama. Porez radnika išao je izravno u skendersku općinu, a kajmak su kupili “srpski prvoborci iz 1945. ili neke kasnije godine” te “vi-sokoobrazovani opštinari”.

Komunalna infrastruktura bila je ravna nuli, a malo sto-čarsko selo - Skender Vakuf naglo je izraslo u status grada s nekoliko tvornica i drugim važnim ustanovama za egzi-stiranje općine. Većina pougarskih, hrvatskih sela dobila je tek makadamske ili šumske putove, a struju osamdesetih

Svećenici - franjevci, koji su od osnutka župe u njoj pastoralno djelovali, učili su ih da u svakodnevnom životu sprovode Isusovu zapovijed ljubavi prema svakom čovjeku, što su oni i činili. Drukčije, naime, nisu ni mogli jer su jednostavno takvi: narod čist i pošten, vrlo gostoljubiv i spreman otvoriti svoju ruku susjedu u nevolji. Svećenici za njih kažu da su poput rijeke Ugra: pokatkad žestoki i siloviti, ali dušom i tijelom zdravi, puni života. Samo im taj život treba omogućiti. A oni nisu navikli da im netko pomaže, oduvijek su se sami bri-nuli za sebe. Sve što su trebali sami bi učinili, te nisu morali kupovati... Ni za koga drugog taj narod nije postojao, osim za sebe i ujake. Za ovaj narod nitko drugi i ne zna. (Fra Miro-slav Džaja; Pougarje i njegova okolica; Jajce 1953.).

Imadu voća: jabuka, krušaka, oraha. Kod njih niz Ugar uspijeva kukuruz, grah i tikva. Imadu mnogo mlinova i stupa za sukno. Bave se lovom na ribe, kune, lisice, vidre, zečeve, vukove, medvjede, jazavce i divlje svinje. U cr-kvi ne mogu nedjeljom kad je lijepo vrijeme svi ni stati. Imadu i školu. Svećenike svoje i strane poštivaju izvanredno (Vladimir Matijašević, žu-pnik u Korićanima; Povijest obitelji bosanskog vlastelina Stjepana Dobrete /Dobretića/ i Balta; Zagreb 1929.).

Nekoliko desetaka tisuća ovaca, tisuće goveda i druge stoke imali su Pougarci neposredno prije rata. Velikom broju, teški život je više sličio nomadskom, a ljeti su sa obiteljima stoku čuvali na Vlašiću i Kupresu. Ostala tri go-dišnja doba pastiri su sa svojim ovcama išli preko Save sve do Mađarske i Alpa u Sloveniji

36-38 Opstanak ostanak.indd 37 27.6.2007 19:43:34

38 |

priča o opstanku i ostanku

godina prošlog stoljeća. Do nekih ova infrastruktura na žalost nikada nije ni došla što je za izravnu posljedicu ima-lo veliku smrtnost novorođenčadi. Tako je 1967. g. umrlo čak 75 djece ili svako treće novorođenče.

U tih 28 godina samo je jedanput jedan Hrvat bio predsjednik općine, i tada samo formalno. Nakon oslobođenja Pougarja od srpske okupacije i potpisiva-nja Daytonskog sporazuma 1995. godine, Pougarje se osamostalilo i dobilo općinu - Dobretići. To je jedna od najmlađih i najmanjih općina, te ujedno i jedna od naj-siromašnijih u cijeloj Bosni i Hercegovini.

MLADICA ĆE NIKNUTI IZ PANJAOkupacija, uništene kuće (oko 1200) u posljednjem

ratu, te loša infrastruktura, glavni su razlozi što se u Pou-garje, vratio mali broj povratnika. Zahvaljujući prirodnim i uglavnom sačuvanim bogatstvima, područje Pougarja čini vrlo poželjnim odredištem, kako za seoski, tako i za zimski turizam. Vjerojatno prvi turisti, iako se baš tako ne osjećaju, su ljudi s ovih prostora koji povremeno dolaze, razgledavaju i čiste svoja ognjišta. Preduvjet svemu je i izgradnja infrastrukture. Koliko se god nekome činilo, Pougarci nisu, niti namjeravaju “dignuti sidro” s tisućlje-tnog ognjišta, pa i broj stanovnika stalno raste od prvog naseljavanja. Od posljednjeg oslobođenja Pougarja od okupatora, broj stanovnika vidljivo je u porastu - 2006. g. bio je skoro identičan onome od prije 400 godina, oko 500 stanovnika. Lani su djeca činila više od 10 po-sto. Više od 200 kuća trajno je naseljeno, a trend stalnog porasta imaju i sve učestaliji posjeti i interesi raseljenih Pougaraca diljem svijeta.

SJEĆANJE NA HRVATSKE BRANITELJE16. lipnja 2007. godine u pougarskom selu Vukovići,

svečano je obilježena 15. obljetnica pogibije hrvatskih branitelja iz ovog kraja u Domovinskom ratu: Srećka Aščića, Vlade Aščića, Tvrtka Bilješkovića, Jure Marko-vića i Jure Tubanovića. Tim povodom slavljena je misa zadušnica, te otkriveno i blagoslovljeno spomen-obilje-žje izrađeno prema projektu branitelja Stipana Tokalića. Sačinjava ga središnja mramorna šahovnica s imenima poginulih branitelja, znak križa i tekst zahvale. Križ na platou, kamen - simbol snage i tradicije momaka iz Vu-kovića i pet posađenih lipa s prilaznom stazom i uređe-nim parkom također su sastavni dio spomen-obilježja.

Naime, nasilno raseljeni mještani sela Vukovića lani su pokrenuli inicijativu i osnovali Povjerenstvo za dosto-janstveno obilježavanje tragične smrti svojih hrabrih bra-nitelja. Veliku podršku u tome pružili su i nasilno raselje-ni Pougarci, ali i hrvatski domoljubi diljem BiH, osobito Franjevačka provincija Bosna Srebrena, samostan sv. Luke u Jajcu, te Župa sv. Ante u Dobretićima. Domoljubi s ovih prostora će se svake godine, na blagdan Srca Isusova, prisjećati svojih hrabrih vojnika i njihove čestite, junačke prošlosti. Obveza svih nas je opravdati i očuvati ono za što su se oni žrtvovali.

Prvi put javno smo se prisjetiti jedanaest hrvatskih vojnika (Anto Aščić, Martin Aščić, Srećko Aščić, Bare Bilješković, Tvrtko Bilješković, Ilija Tokalić, Luka Tokalić, Marko Tokalić, Mato Tokalić, Ilija Tubanović i Ilija Vardić) poginulih ili nestalih u II. svjetskom ratu, o kojima se do 1992. g. samo šaptalo. Okupljeni mještani i domoljubi odlučili su da će im podiguti spomen-obilježje.

Župna kuća i Crkva sv. Ante Padovanskog u Dobretićima

36-38 Opstanak ostanak.indd 38 27.6.2007 19:43:36

| 39

TRAUMU ne držite u sebiIma li uopće ljudskog bića kojemu ponekad nije teško, koji ne zna kako na kraj sa svojom mukom, problemom, boli, traumom, stresom... Za početak, ne bojte se, niti ste usamljeni, niti ste jedini

PRIČA PRVA“Plamen lampe i glasovi nas djece nestajali su u času kada su se naglo otvarala ulazna vrata i na njima pojavlji-vao naš otac. Iako se prizor ponavljao, nikada mu nisam uspijevala vidjeti lice, ali mi čitav život u ušima odzvanja i u srcu nemir izaziva tresak vrata i njegov režeći glas u kome sam razabrala samo psovke. Nakon toga, riječi po-staju nerazumljive, pomiješane s praskom razbijene boce i mirisom rakije, koji, zajedno s mrakom, ispunjavaju pro-storiju. Činilo mi se tada da sam se sakrila u mrak i miris i da ću tako biti zaštićena do svitanja, a njega i tako tada neće biti. Odlazio je s treskom vrata, naglo kao što je do-lazio. Obično se nije pojavljivao ni sutradan, ni naredne noći, a mama se pred nama pravila da ne plače. Mi djeca o tome nismo govorili plašeći se da ga ne dozovemo.Danas mi je četrdeset godina, otac je mrtav već više od trideset. Imam vlastitu obitelj i o ovome zbog srama i straha do sada nisam pričala” .

PRIČA DRUGA I slike vojnika iz prethodnog rata su zorne i žive, pa mu ponekad nije jasno jesu li to samo slike ili se ponovo događa. S njima često liježe i mokar se budi.

PRIČA TREĆAStarica mi priča kako je gledala dok joj pale kuću od čega joj je sad hladno kao toga tmurnog, kišnog, jese-njeg dana kada je napuštala svoje ognjište. “Imam puno godina i sve zaboravljam, pa sam se nadala da ću i to, ali mi ne uspijeva.”

POTISKIVANJE I ZABORAV NISU LIJEKNe uspijevamo zaboraviti ni prometne nesreće, gubitak drage osobe i druge manje ili više dramatične događaje iz našega života. Svaki bolni doživljaj ili iskustvo koje izaziva trajnije posljedice nazivamo traumom.Za razliku od stresnih događaja s kojima se često su-srećemo, (to je i ono kada nam ništa ne polazi za ru-kom i izgleda da su se svi urotili protiv nas) traumatski događaji su rijetki i događaju se samo nekima. Danas, zbog dinamike življenja i složenosti odnosa, uvećana je vjerojatnost da nam se dogode. Ovakvim događajima najčešće se suprotstavljamo tako što nam drugi i mi sebi govorimo da “moramo biti hrabri i snažni i da će proći”. Borimo se potiskivanjem i nastojanjem da zaboravimo. Na žalost, za to vrijeme bolni događaji djeluju na nas i postaje nam još teže, a rasprostranjeno vjerovanje da o tome ne treba pričati je točno koliko i teorija da - zub ne trebamo popravljati jer to boli.

PRAVO NA SUZE, PRAVO NA ZDRAVLJEKada nam je teško, imamo pravo plakati i trebamo priznati da nam je teško, da smo tužni, slabi, ranjivi i da trebamo pomoć. Za liječenje trauma obraćamo se stručnjacima, ali od velike pomoći su nam drage i bli-ske osobe koje znaju slušati. Znati slušati, znači znati razumjeti. Koliko god nam se čini da su na cijeni go-vornici, slušati je teže, korisnije, važnije i odgovornije. Započnimo s vježbom slušanja. Naučimo čuti druge lju-de, načine na koje rješavaju probleme. Možda će nam naši izgledati manji.

ovo malo duše

MARIĆ MIJO, prof. Savjetovalište za psihološku pomoć “Drugačiji pristup”

39 Ovo malo duse-trauma.indd 39 27.6.2007 19:44:15

40 |

vješto, brzo, mudro

Ima u njemu nešto. Pogotovo bekend. Tada sam ga prvi put vidio, 1995. godine na terenima “Kvarnera”

u Rijeci, kada je postao prvak Hrvatske u konkurenciji do 16 godina. Bio je to jedini naslov prvaka Hrvatske koje je osvojio iz osam finala. Bilo je u njemu nešto, ali nitko, baš nitko nije mogao znati da će Ivan Ljubičić stići do trećeg mjesta na svijetu, s reprezentacijom Hrvatske osvojiti Davis Cup u Bratislavi 2005. godine, s 11 pobje-da u 12 utakmica. Nije mu bilo suđeno imati perfektnih 12-0, izgubio je u pet setova od Dominika Hrbatyja iako je imao velikih problema s vratom. U karijeri je osvojio

sedam ATP turnira, dodao je još 11 finala, polufinale Ro-land Garrosa 2006. godine, te četiri finala u parovima.

No, prije svega, postao je cijenjen među tenisačima, jedan od lidera u svlačionici, predsjednik Savjeta igrača pri ATP-u. Brižan suprug Aidi, ali i pravi profesionalac, koji je puno uložio u tenis.

BAJKA? Iz današnjeg kuta to možda tako izgleda, ali Ivana

život nije mazio. Pogotovo to vrijedi za njegove “teen” godine.

ŽIVOT PODREÐEN TENISUKada bih sada podvukao crtu na karijeri, mogao bih reći da je bila - fenome-nalna. Ne nedostaje puno toga što nisam ostvario, jedino finale Grand Slam turnira, kaže Ivan Ljubičić koji je kao dječarac, sklanjajući se od ratnih straho-ta, svoju volju, energiju, talent i znanje usmjerio jednom cilju - postići najbolje što se može u tenisu. I nije daleko od toga: pobjednik je Davis Cupa i treći igrač na svijetu

ZLATKO HORVAT

Ivan Ljubičić za posjeta Prstenu u M San Grupi

40-43 vjesto brzo mudro.indd 40 27.6.2007 19:45:15

| 41

Ivan Ljubičić rođen je 19. ožujka 1979. godine u Banja Luci i to će odrediti jedan dio njegovog životnog puta. Za tenis je kriv Wimbledon 1988. godine. Kre-nulo je ljeto, školski praznici, a otac Marko smatrao je da se njegovi sinovi Ivan i Vladan trebaju početi baviti sportom. Stariji Vladan se odlučio za nogomet, a Ivan za tenis i to u klubu “Mladen Stojanović” u Banja Luci, pod paskom svojih prvih trenera Vojina Sukala i Fahreta Bahtijarevića. Prvi trofej Ljubičić je osvojio upravo u ro-dnom gradu, turnir za igrače do 12 godina. Stigli su novi uspjesi, ali i rat...

- U svibnju 1992. u obitelji je odlučeno da je najbo-lje rješenje napustiti Banja Luku. No, otac nije mo-gao izaći iz grada. Brat i ja, s majkom Hazirom, krenuli smo autobusom prema zračnoj luci, na let za Beograd. Putovanje do zračne luke bilo je de-presivno, s puno plača, s nekoliko zaustavljanja na barikadama. U Beograd smo sletjeli u deset ujutro i taj dan proveli na autobusnom kolodvoru, ne ispuštajući, prema očevom savjetu, majku iz vida. U ponoć smo autobusom preko Mađarske krenuli prema Sloveniji - kaže Ivan Ljubičić.

Mladi sportaš tada je postao izbjeglica, svaki novi dan nosio je samo nova pitanja i strah za oca.

Ivan je mjesec dana proveo u Rijeci, zatim se preselio u Opatiju, hotel “Astoria”. No, nije to bio hotel s pet zvje-zdica u kakvima danas boravi za vrijeme turnira. Bili su to dani jada i tuge, život s prognanicima. No, Ljubičić se nije žalio, nedostajao mu je jedino otac. Mogao je igrati tenis s veteranima u opatijskome klubu, iskoristiti ljeto za kupanje. Tenis tada nije bio prioritet iako je povremeno trenirao.

KONAČNO, OBITELJ NA OKUPUU studenom 1992. godine obitelj Ljubičić se kona-

čno našla na okupu. Preselili su se u Rijeku u travnju 1993. godine, gdje je u školskim klupama upoznao svo-ju današnju suprugu. No, Ljubičići nisu dugo ostali zaje-dno. U travnju 1993. godine Ivan odlazi u Montecalieri pokraj Torina, gdje će boraviti tri godine. Naime, Carlo Bruccieri, predsjednik kluba “Le Pleiadi” ugostio je neko-liko mladih igrača iz Bosne i Hercegovine.

- Te godine bile su ključne za moje životno i igračko odrastanje - kaže Ivan, koji je donio odluku o na-stupu za Hrvatsku.

Samotnjački dani u Italiji nudili su samo trening. I poslije toga, opet trening. Vratilo se. U konkurenciji do 16 godina osvojio je s reprezentacijom Europsko dvo-ransko prvenstvo, te “Orange Bowl” u paru sa Željkom Krajanom.

- Nije bilo lako u svim tim godinama djetinjstva. Cijelog života imat ću posljedice drugačijeg toka života u odnosu na druge. Nisam baš imao puno opcija kada se moralo odlučivati što ću raditi u životu. Ispalo je pozitivno.

U konkurenciji do 18 godina, dodao je finale Wim-bledona, polufinale Australian Opena, a čitava niska odličnih rezultata donose mu mjesto drugoga juniora svijeta.

Uslijedilo je najteže razdoblje za tenisače, skok iz ju-niorskog u profesionalne vode. Ljubičić je uz sebe imao

Riccarda Piattija, talijanskog trenera, koji je devedesetih godina prošlog stoljeća vodio gotovo sve najbolje tali-janske igrače. No, od listopada 1997. g. Piatti se po-tpuno posvetio samo Ivanu, a njihova suradnja traje i danas.

Ivan će pravi skok napraviti 1999. godine, kada pro-lazi kvalifikacije Monte Carla uz pobjede nad Medvede-vim i Kafelnikovim, koji tjedan dana kasnije postaje prvi igrač svijeta...

Ljubičić će godinu završiti na 77. mjestu na svijetu, ali to je tek početak uzleta, za koji je najzaslužnija Fran-cuska. Tamo je osvojio prvi challenger (Besancon) i prvi ATP turnir - Lyon. Na putu do naslova 2001. Ivan je pobijedio Gustava Kuertena, Gastona Gaudija, Marata

40-43 vjesto brzo mudro.indd 41 27.6.2007 19:45:20

42 |

Safina i na kraju Younesa El Aynaouija. Nakon Lyona Ivan je već na 29. mjestu. Godinu kasnije je nešto niže (49.),uz dva polufinala (Rotterdam, Gstaad) i četiri četvr-tfinala (Adelaide, Dubai, Umag, Tashkent).

VRH SVE BLIŽI U veljači 2003. postao je tek deveti igrač u povijesti

koji je u svjetskoj skupini Davis Cupa osvojio sva tri boda za svoju zemlju protiv SAD-a. Bila je to najava velike 2005. i osvajanja “salatare”.

- Davis Cup donosi drugačiji naboj u odnosu na turnire - pojašnjava Ivan.

Promijenio je zahvat na forhendu i to je bila jedna od ključnih stvari u njegovoj karijeri. Drugi ključni trenutak bio je angažman Španjolca Salvadora Sose, kondicijskog trenera, krajem 2003. godine što donosi novu dimenziju njegovoj igri. Uslijedit će novi veliki trenuci: olimpijska bronca u parovima s Marijom Ančićem 2004. godine, dva naslova 2005. (Metz i Beč) i za kraj - “salatara”. Sve je počelo veličanstvenom pobjedom u Carsonu nad Amerikancima, kada je Ivan pobijedio Andrea Agassija, u paru s Ančićem i braću Bryan, te za kraj Andyja Roddi-cka. U Splitu je dodao tri boda protiv Rumunjske, pa tri protiv Rusije i za kraj dva boda protiv Slovaka u finalu, ukupno 11 bodova u “živim” utakmicama.

- Tim naslovom ispisali smo stranicu koja će nas prati-ti kroz cijeli život, napravili smo nešto nevjerojatno. Taj trijumf je najvrjednije što sam učinio u tenisu.

Na krilima osvojenog Davis Cupa u 2006. g. osvojio je Chennai, Zagreb i Beč, dodao finale turnira Masters serije u Miamiju i završnicu Bangkoka, drugu godinu za redom izborio nastup na Masters Cupu u Šangaju. Bio je blizu otkazivanja zbog zdravstvenih problema. Krvna slika nije bila sjajna, sve je otišlo tako daleko da se Lju-bičić zabrinuo za vlastitu karijeru. Ipak, sve je bila samo posljedica kroničnog umora i napornih sezona.

U 2007. Ljubičić je krenuo sedmim naslovom u kari-jeri, pobjedom u Dohi. Dodao je finala Rotterdama i Za-greba. Poslije Roland Garrosa Ljubičić je prvi put, poslije 20 mjeseci, ispao iz kruga deset najboljih, nije obranio polufinale iz 2006., njegov najbolji rezultat na Grand Slam turnirima.

- Brzo ću se vratiti tamo gdje mi je mjesto - kaže Ivan, priznavši da su mu najveći turniri “tamna rupa”. Na 31 Grand Slam turniru 15 puta ispao je u prvom kolu.

Kada bih sada podvukao crtu na karijeri, mogu reći da je bila fenomenalna. Ne nedostaje puno toga što nisam ostvario, jedino finale Grand Slam turnira. Ostalo sam uglavnom napravio. Dvije go-dine za redom igrao sam na Masters Cupu. Vidjet ćemo, možda uspijem i ove godine. Tu je Davic Cup, olimpijska medalja, bio sam treći na svije-tu, osvajao turnire. Sada se mogu koncentrirati na rezultat, ne na ATP ljestvicu iako to ide jedno s drugim. No, najvažnije je ostati zdrav, izdržati sezonu bez ozljeda jer sve je teže spojiti sezonu u komadu.

USPJEH NE MIJENJA PRAVE LJUDE

S Ivanom se satima može razgovarati o tenisu. Sve mu je podredio. Pravi profesionalac, koji je uspio, na-pravivši više nego što su mnogi prognozirali. U karijeri je zaradio više od šest milijuna dolara samo od nagradnog fonda. Naravno, puno je i uložio u svoj tenis, ali vratilo se. Ivan je ostvario svoj san, koji još traje. Dječak koji je uplašenih očiju bježao od rata i svojeg doma...

No, uspjeh ga nije promijenio. Ostao je isti, jedno-stavan čovjek kojem nije teško javiti ždrijeb nekog novog turnira, doći do hrvatskih novinara u press centar, radilo se o Wimbledonu, Roland Garrosu ili Šangaju. Iako nije sve išlo jednostavno, bilo je ponekad udaraca “ispod pojasa”, ali izdržao je i to. Uvijek s istom ekipom, s tre-nerom Piattijem, koji mu je poput oca, sa suprugom koju je upoznao dok su još išli u osnovnu školu u Rijeci. Ivan je davno odabrao svoj put.

- Novac te ne čini sretnim, ali definitivno život čini jednostavnijim. Novac te ne bi trebao promijeniti, ali u mojem krugu ima ljudi koje je promijenio. Kada si u tom krugu, među 30-50 na svijetu, ži-vot je identičan, bio treći ili pedeseti. Svakog dana moraš ići na teren trenirati kao i ostali, biti u istim hotelima i restoranima. Ne vidim razlog zašto bi razlika trebala postojati - zaključuje Ivan Ljubičić, danas stanovnik Monte Carla, koji bi se jednog dana mogao skrasiti u Opatiji. Do tada će biti svjetski putnik i vrhunski tenisač. I prije svega čo-vjek.

- Želim igrati tenis što duže mogu, dok tijelo bude slušalo i dok moj tenis bude kvalitetan, na viso-koj razini. Nakon toga ću vidjeti. Najprije ću uzeti stanku, a potom vidjeti što zapravo želim.

Ivan je u situaciji da može birati. U obiteljskom vla-sništvu je opatijski hotel “Mozart”, a uvijek postoji mogu-ćnost otvaranja teniske akademije.

- Najprirodniji korak bio bi kamp. U tom smjeru bi se moglo ići, ali najprije želim uzeti zraka i vidjeti da li to zapravo stvarno želim. To bi bio nekakav na-stavak karijere. Želio bih pomoći mladim tenisači-ma i tenisačicama u Hrvatskoj, ali na koji način to tek treba vidjeti.

POVRATAK U RODNI GRADNa kraju prošle godine posjetio je Banja Luku. Prvi

put poslije devet godina.- Promijenilo se utoliko što više ne znam nikoga.

No, nekretnine su na istom mjestu. Vidiš nešto gdje si bio, a nisi dio toga. Jedna je stvar vidjeti mjesto gdje si odrastao, a ne znaš ljude. Čudan osjećaj...

Posjetio je i Sarajevo, poslije 15 godina, radi teniske ekshibicije s Goranom Ivaniševićem u humanitarne svrhe. Pokrenuo je i Fondaciju za pomoć djeci prognanicima.

- To je još u fazi konstrukcije, a cilj nam je to napra-viti, što prije. U posljednje vrijeme nije bilo puno slobodnog vremena, ali to je želja. Ne želim na-praviti nešto usput, već nešto kvalitetno. Sarajevo? Bilo je fenomenalno. Meni je bilo drago posjetiti grad poslije 16-17 godina. Ljudi su bili fenome-nalni i bilo je stvarno zadovoljstvo biti s njima.

vješto, brzo, mudro

40-43 vjesto brzo mudro.indd 42 27.6.2007 19:45:26

40-43 vjesto brzo mudro.indd 43 27.6.2007 19:45:27

44 |

Možda o tvrdnji iz uvoda ovome tekstu najviše govo-ri činjenica da je menadžerici naših najuspješnijih

pjevača, gospođi Lidiji Samardžiji razgovor za časopis “Prsten” ujedno i prvi službeni intervju u gotovo dvade-setogodišnjoj karijeri.

Ako se parafrazira ona starinska da “iza svakog uspješnog muškarca stoji žena”, onda “iza svakog uspješnog estradnog umjetnika (ili umjetnice) sto-ji Lidija Samardžija”. Molim Vas, da nama laicima objasnite što je sve zadatak menadžera u poslu ko-jim se bavite. I, iako je često teško govoriti o vlasti-tim posebnostima, što Vas je u Vašem poslu dovelo na sam vrh?

Glavni zadatak svakog menadžera je što bolje shvatiti mogućnosti, ambicije i želje izvođača, jer izvođač pokreće menadžera na organizatorsku i produkcijsku kreativnost. Također, osobni i umjetnički karakter i profil izvođača, usmjerava menadžera u planovima i koncepcijama.

Posao glazbenog menadžera je kod nas pojam koji najčešće podrazumijeva organizaciju i realizaciju konce-rata, osobnog PR-a izvođača, te marketinške djelatnosti

vezane za predstavljanje proizvoda izvođača (CD) ili nje-gove javne nastupe. Ako se izvođač s dobro odabranim imidžom uspije “obući” u kvalitetan PR, s dobrim mar-ketingom - onda je to dobra osnova za dobre rezulta-te. Naravno preduvjet za sve ovo je dobra pjesma. Od pjesme sve počinje.

Što se tiče vrha... mislim da kod nas ne postoji vrh na koji se mi menadžeri možemo popeti. Hrvatska je mala zemlja ograničena u diskografskom i koncertnom djelo-vanju. U dosta skromnim uvjetima pokušavamo izvući maksimum nužan za normalno poslovanje, a koje mora zadovoljiti zahtjeve publike nerijetko navikle na standar-de stranih izvođača.

Naravno da Vas nećemo pitati da nekoga iz-dvojite, ipak Vas molimo, da kao profesionalac procijenite - što to umjetnike koji su podrijetlom, ili izravno dolaze iz Bosne i Hercegovine, čini tako uspješnima u Hrvatskoj?

Svako podneblje donosi svoje karakteristične umje-tnike, bilo kojim načinom iskazivanja umjetnosti se kori-ste. Pjevače iz Bosne, po mom skromnom mišljenju, krasi topla interpretacija i intimno autorstvo. (Kemal Monteno, Dino Merlin, Ivan Mikulić, Hari Varešanović, Letu štuke)

Vaš angažman na organizaciji koncerata, čiji je prihod usmjeren za pomoć školovanju učenika i studenata, a u sklopu aktivnosti UBH “Prsten”, naši članovi iznimno cijene. S druge strane, čini se da se upravo estradni umjetnici, češće od ostalih odaziva-ju humanitarnim akcijama. Je li uistinu tomu tako?

Nije bilo teško malo pomoći u organizaciji navede-nog koncerta. Kada uz sebe imate Nikšu Bratoša kao je-dnog od suradnika, te poznate izvođače koji prepoznaju dobru i plemenitu ideju, sve je lako.

Hm... može se steći dojam da se estradni umjetnici češće odazivaju humanitarnim akcijama, jer, mislim, da je to i istina. Vjerujem da se ljudima koji imaju ideju o humanitarnoj akciji najčešće čini kako je najjednostavni-je napraviti koncert. I to je to.

Osobno se ne bih složila s takvim pristupom, zato što nas je doveo do toga da često humanitarni koncerti ima-ju lošu posjećenost. Iz jednostavnog razloga što nismo bili dovoljno mudri i oprezni u kontroli njihove kvalitete i kvantitete.

od pjesme sve počinje

“TOPLA INTERPRETACIJA I INTIMNO AUTORSTVO”Lidija Samardžija. Tako postojana u svijetu neuhvatljivo brzih promjena, tako profesionalna u vremenima kada je to neprocjenjivo rijetka vrlina, ma čime se bavili. Samozatajna u poslu u kojemu se svaka prilika koristi za promociju i reklamu u medijima

Lidija Samardžija s “ljepšim dijelom” obitelji Tolić na promociji prvog bro-ja časopisa Prsten

PRSTEN

44-47 s pjesmom sve pocinje.indd 44 27.6.2007 19:46:31

| 45

Nadam se da organizatori u rezimeu koncerta ispra-vno vrednuju odazivanje izvođača na takve koncerte jer svako pojavljivanje i sudjelovanje ima svoju komercijalnu cijenu, koje se oni odriču u korist pojedine namjene.

I glumci se vrlo često odazivaju takvim prigodama, a čini se da je mnogo kompliciranije organizirati huma-nitarnu utakmicu, teniski meč i sl. pa su sportaši možda malo više pošteđeni sudjelovanja u humanitarnim akci-jama, naprosto zato što sportaši timski nastupaju. Oni se raznim osobnim donacijama i aktivnostima, možda manje zamjetljivim, također pridružuju mnogim humani-tarnim akcijama.

Kako kao iznimno uspješna osoba; uspješna, a mlada žena, definirate osobni-životni, a kako pro-fesionalni uspjeh općenito?

Hvala na komplimentu. Imam 38 godina, a na estradi poslujem već 19 godina... pola života, pa iz tog iskustva mogu reći da sam često previše zanemarivala osobni ži-vot. Posljednjih pet godina je sve drukčije i vjerujem da

sam time dosta oplemenila svoj način razmišljanja i po-slovanja.

Tek sada, kada mi je osobni i profesionalni život po-djednakim intenzitetom ispunio životni prostor, osjećam da sam na putu uspješnosti življenja života.

Iskreno kao profesionalac nikada o sebi ne razmi-šljam na način da sam uspješna, jer je moj menadžerski posao s glazbenicima uvijek isključivo vezan za osobu s kojom surađujem. Ne može menadžer biti uspješan, a izvođač neuspješan.

Ako sam uspjela nešto vrijedno napraviti u sura-dnjama - to mogu zahvaliti izvođačima koji su mi po-klonili povjerenje da ono što kod njih prepoznam kao posebnost - istaknem na najupečatljiviji način, a da oni pritom zadrže svoju osobnu i umjetničku karakterističnu crtu.

Isto tako je i onda kad izvođač u meni prepozna oso-bu koja njihove zamisli i ideje može sprovesti u djelo. I u jednom i u drugom slučaju je neophodna druga strana, a to je uvijek izvođač.

I svoju publiku i sve koji su izravno, ili putem bilo kojeg medija, u kontaktu s njenom glazbom ili njenom osobnošću, neprestano “hrani” i “poji” svojim zaraznim optimizmom i vedrinom

I dama i djevojčica, i majka i princeza, i umjetnica... ma jednostavno - Sandra Bagarić, ona je vedrina koja

najjače sja iz našeg Prstena.

Od koga ste je Vi dobili, naslijedili, a koliko su Vaši sarajevski (i zenički) dani i godine na to utje-cali? Drugim riječima, što ste najvrjednije ponijeli u sebi iz Bosne i to tako velikodušno rasipate kao plodno sjeme na svakom koraku?

Rođena sam i odrasla na brdovitom Balkanu, udi-sala mirise opojne Bosne, uživala u pastorali i bogat-stvu tradicije, okružena toplinom bosanskih ljudi koji nesebično poklanjaju osmijeh, ničim izazvani i ne očekujući ništa zauzvrat. Naučili su me da se vese-lim malim stvarima i da su sve lijepe stvari besplatne. Udahnula sam bosanski zrak, umila se sarajevskom vodom i postala takva kakva jesam. Prestala sam ima-ti potrebu da se svidim svima, jer je to nemoguće, a naravno da zaslugu za svoj odgoj dugujem mojim di-vnim roditeljima koji su nesebično, mojoj sestri i meni, pružili topli dom, usadili životne vrijednosti, pružili nam obrazovanje i pregršt lijepih uspomena iz dje-tinjstva. Moja profesorica uvijek kaže “umiljato janje dvije majke doji”.

Koliko je na Vas kao osobu, a koliko kao na umjetnicu utjecala također “fetiva” Bosanka, go-spođa Ljiljana Molnar Talajić?

ZA OSMIJEH NE TREBA POVOD

44-47 s pjesmom sve pocinje.indd 45 27.6.2007 19:46:40

46 |

Moja zadnja rečenica iz prethodnog odgovora može biti i odgovor na ovo pitanje.

Te ratne 1992. dolazim u Zagreb, zakucam na sobu broj 13 na Muzičkoj akademiji. Otvorivši vrata ugledam jedan zvonki, impostirani osmijeh. Od tog dana traje je-dna ljubav koju može razumjeti samo netko tko zna što znači individualni rad. Postajemo više od profesorice i studenta. Često naše satove završavamo burnim razmje-nama mišljenja, gdje jedna drugoj pokušavamo odškri-

nuti neka nepoznata vrata. Volimo se, ali obje smo jaki karakteri i nekad si znamo “piti krv”… Zahvalna sam joj za sve tajne ovog zanata kojima me naučila.

Živite s “tri dečka”, s obzirom da se na kraju uvijek ispostavi da nam je muž - najstarije dijete; koliko Vas oni “određuju” danas - kao osobu i kao umjetnicu, a što je, naravno po Vašem intimnom osjećaju, ono najbolje čime Vi obogaćujete njihove živote?

Živim s tri mušketira, ali tješim se da sam ja njihova princeza na zrnu graška. Ova rečenica vam govori da vjerujem u bajke, da bojim svijet u ružičasto i od života činim operetu, što će reći da vjerujem u happy end. Rođenje mojih sinova Marka (7) i Lovre (2,5) je okrenulo prioritete, ali me i beskrajno obogatilo. Za-jedno odrastamo, pokušavam ih naučiti veselju života ne opterećujući ih svojim očekivanjima. U svemu tome najveća mi je podrška moj suprug koji me voli “taku kaka sam”.

Kako ocjenjujete suradnju umjetnika iz Hrvatske i BiH u svojoj branši i imate li želju da Vi osobno, npr. s UBH Prsten, pokrenete neki projekt koji će ujediniti mlade talente dviju tako bliskih država, naših dviju, po mnogo čemu, u svijetu jedinstvenih domovina?

Suradnja je solidna. Posjedujem neke ideje, ali do njihove realizacije tražim dobrog mecenu. Naravno, svi zainteresirani mogu se javiti.

od pjesme sve počinje

Ono pak, što nas u ovom trenutku zanima su godi-ne koje su prethodile tome, pa stoga na početku

pitamo:

Što Vas je, i tko, prvo kao osobu, a onda i kao umjetnika, formiralo, odredilo u našoj prvoj, zaje-dničkoj domovini Bosni?

Uvijek stvari kreću od roditelja. Moji roditelji su imali najveći utjecaj na mene kao osobu, ali sve u vezi s umje-tnosti nije bila njihova želja. Naime, kako mi je škola do-bro išla, otac je želio da završim neki „pošten“ fakultet. Tako sam ja, da bi svi bili sretni, završio elektrotehnički fakultet u Sarajevu, i nakon godine dana rada u Ener-goinvestu, po svojoj želji krenuo u muzički svijet. A na taj umjetnički dio najveći utjecaj imali su moji nastavnici i

Nikša Bratoš svoj je glazbeni talent, znanje i rad neraskidivo utkao u suvre-menu hrvatsku glazbenu scenu - od “Vina na usnama” 1987. do najnovijeg, ovogodišnjeg Porina

DALMACIJA I BOSNA – hrvatska glazbena vrela

Glazbena družina Domitrović - Bagarić

44-47 s pjesmom sve pocinje.indd 46 27.6.2007 19:46:49

| 47

profesori u travničkoj muzičkoj školi, te naravno sve ono što se u glazbi mora naučiti van škole. Slušao sam radio (tada je bilo teško čuti bilo što osim radio Sarajeva, i po lijepom vremenu radio Zagreb) i to je bilo dobro, ta kombinacija narodne, zabavne i ozbiljne glazbe na radiju, uz povremeno malo rocka odredila je moj sa-dašnji glazbeni ukus i izričaj. Narodna glazba iz Bosne i Hercegovine, narodni instrumenti (šargija, dvojnice...) i dugi period u toku kojega sam svirao u kulturno umje-tničkom društvu, ali i u kamernom orkestru, rock bendu i na gažama – sve to paralelno formiralo je moj glazbeni svjetonazor.

Ne želimo biti ni tašti, ali ni samozatajni, ipak – koliko su bosanski umjetnici, obilježili, odnosno odredili (od pokojnog Đorđa Novkovića, pa npr. do Ede Majke) hrvatsku glazbenu scenu?

Veličina svjetskih centara bilo kog posla, pa tako i glazbenog, je u tome da prihvati sve koji dolaze a nešto vrijede. Tako svoj status u glazbi gradi London, u filmu Hollywood itd. Na lokalnom području, pogotovo kad je u pitanju zabavna glazba, taj status ima Zagreb, jer je uvijek prihvaćao nove i talentirane glazbenike. A i glazbenici su u Zagrebu prepoznali centar u kojem će se moći izraziti i ostvariti sve ono što im je bilo u ide-jama. Ta simbioza Zagreba i glazbenih „dotepenaca“ je značajno utjecala na cijelu hrvatsku glazbenu scenu, dala joj novu širinu i neke trajne vrijednosti. Kao uosta-lom i u drugim djelatnostima (Ćiro Blažević, Tomislav Ladan...). Tako su u Zagreb u raznim periodima dolazili i ostajali neko vrijeme i Bijelo Dugme, Plavi orkestar, Crvena jabuka, Kemal Monteno i mnogi drugi iz po-pularne glazbe. Taj utjecaj nije moguće izbjeći, ali i ta kreativnost koja se u Zagreb slijevala donijela je Za-grebu i hrvatskoj glazbi širinu, i vodeću poziciju u široj regiji. Tako, hrvatska glazbena scena kao dva najjača izvora talentiranih izvođača i kreativaca ima Bosnu i Dalmaciju.

Kroz cijelu ljudsku povijest, priznali to mi ili, u izvjesnoj mjeri, moć ili politika utjecali su na umje-tnost. Mecene i sponzori, npr. ili glasanje i neuhva-tljivost “ukusa” Europe projiciranog kroz Eurosong. Koliko je danas, npr. glazbeno stvaralaštvo odraz i rezultat kreativnosti umjetnika, a koliko “podilaže-nje” različitim ukusima ili interesima? Koliko smo kao glazbena nacija prepoznatljivi, autentični u svijetu opće globalizacije?

Oduvijek je bilo glazbenika koji su se povodili samo za svojim idejama, ali i onih koji su podilazili maso-vnom ukusu ili zahtjevima tržišta. Na opću radost bilo je i onih koji su se vodili svojim idejama, ali su isto-vremeno bili dio tog puka, pa i osjećali njegovo bilo, imali sličan glazbeni ukus. Neki od takvih su oni koje ste naveli u prošlom pitanju, Edo i svakako pok. Đorđe Novković. Takvi su stvarali najviše onoga što će ostati. Istovremeno su svojim poslovnim uspjesima i velikim ti-ražima omogućavali diskografskim kućama da riskiraju i ulažu u nove talente od kojih će opet netko imati re-zultate. Tako da, ako već nisu bili pokretači glazbenog posla, svakako su bili njegovo najbolje gorivo. Što se

tiče autentičnosti naše glazbe, s obzirom na područje na kojem živimo i svu silinu raznih utjecaja, tek jakim filtriranjima se uspijeva održati neka autentičnost gla-zbe. Osim slavonske tamburice, dalmatinskih klapa i istarskog melosa malo što je autentično, ali postoje vrlo lijepo izbalansirani glazbeni produkti, gdje su pomije-šani vanjski utjecaji i domaći „začini“, neko naše viđe-nje toga. Tako se dalmatinska zabavna glazba oslanja na mediteransku pripadnost i utjecaj, ali ipak propu-štena kroz naš, ovdašnji filtar. I kao takva ima svoju prepoznatu vrijednost. Ili međimurska glazba, koja svakako ima slavenske, pa i ruske korijene, ali i dah autentičnog. Važna stvar u promociji hrvatske glazbe je ono autentično prilagoditi svjetskim mjerilima i pro-bati nekako to prodati Europi ili svijetu. Primjer mogu biti Španjolci ili Italijani, koji su zadržali svoju autenti-čnost, ali i „zarazili“ dio svijeta svojim izričajem. To je dugotrajan proces, ali treba pokušavati. No, ono što je još bitnije, to autentično moramo očuvati u domaćim okvirima, i ne podleći globalizaciji, što u našem slučaju može značiti samo gubitak glazbenog identiteta, a po-tom i identiteta uopće.

Ma gdje bili, ostaju “fetivi” Bosanci - Zdravko Čolić i Nikša Bratoš

Obitelj Bratoš

44-47 s pjesmom sve pocinje.indd 47 27.6.2007 19:46:57

48 |

Sydney. Izašavši iz aviona u toploj vesti u kojoj kre-nuh, odmah doživjeh prvu veliku razliku. Dočeka

me ljeto i temperatura zraka - četrdesetak stupnjeva. Prvi cilj bio mi je Croatian Club Sydney. Nisam mogao

ni pretpostaviti koliko i kakvo ozračje domoljublja i no-stalgije vlada u tom vrućem okruženju dalekog svijeta.

KRALJEVA SUTJESKA U SIDNEYUZnao sam za samo jedno ime, Jozo Brkić. I sam

njegov spomen bio je dovoljan da se pojavi dvadesetak Hrvata iz BiH koji žive u Sydneyu, a polovica njih su bili odjeveni u narodne nošnje. Posebno moram istaknuti i pohvaliti žene u narodnim nošnjama zbog njihove izni-mne pažnje prema nakitu kojeg su nosile i tako pred-stavljale blago Kraljeve Sutjeske. Naravno, ma što bi žene radile bez “jačih polovica”, a i što bi Bosanci radili bez šargije. Na moje veliko iznenađenje, muškarci u narodnim nošnjama bili su sastav izvorne muzike “Izvo-ri Kraljeve Sutjeske”. Grupu “Izvori Kraljeve Sutjeske” čine Mio Čokara-violinist, Franjo Malačić-šargija, Ma-rjan Jonjić-šargija i pjevač i Stjepan Budimir.

U Sydneyu živi više od 4000 Hrvata iz Bosne i Hercegovine, a samo ih je iz Kraljeve Sutjeske oko

500. Postoje brojne udruge Hrvata iz Bosne i Hercego-vine u ovom australskom gradu: Udruga Kraljeve Sutje-ske, Udruga Posavine, Vareša, Zenice i Bugojna.

Udrugu Kraljeve Sutjeske osnovao je prije pet godina predsjednik Anto Jurić i potpredsjednik Franjo Stipić, ko-jima se, uz gospođu Juliju Jurić, predsjednicu Hrvatske Kreditne Zadruge Sydney zahvaljujem na svim dobive-nim podacima.

Zbog toplog i prepoznatljivog ozračja domoljublja na “drugom kraju svijeta”, u Sydneyu sam imao osjećaj kao da sam u nekom od naših gradova.

HRVATI ZNAJU I MOGU SVE ŠTO HOĆEU Australiji se Hrvati bave raznim zanimanjima: od

konobara, trgovaca, vozača, ali i do uglednih ugostitelja

koliko nas ima

DALEKA BOSNO…Krajem ove zime, kao dio delegacije i student Medicinskog fakulteta u Rijeci, krenuh iz hladnog Zagreba na svjetski kongres studenata medicine u Perth, u Australiji. Putovanje koje traje dvadeset i četiri sata, udaljenost na kojoj se mijenja deset vremenskih zona i nekoliko aviona, napokon me dovelo na suprotnu stranu svijeta

PETAR GALIĆ

Franjo i Kata Stjepić, Mato i Julie Jurić (predsjednica Hr-vatske kreditne zadruge Sydney), Petar Jozo Jakšić (pred-sjednik Croatian Club Sydney), Anto Jurić (predsjednik Udruge Hrvata Kraljeva Sutjeska) i Franjo Pavlović

Petar sa gospodinom Antom Jurićem, predsjednikom Udruge Hrvata Kraljeva Sutjeska

48-52_koliko nas ima.indd 48 27.6.2007 19:47:39

| 49

koji vode restorane poput “Wild fire”, koji je smješten odmah preko puta Sydneyske Opere gdje gostuju po-znate osobe poput Brad Pita i Cameron Diaz.

U centru Sydneya, galeriju na tri kata ima cijenjeni Charles Bilich koji je najbogatiji živući hrvatski umjetnik, a bio je službeni slikar Olimpijade u Sydenyu i trenuta-čno je službeni slikar Olimpijskih igara u Kini.

Osobito me iznenadila dobra povezanost Hrvata u Sydneyu zbog ulaganja u održavanje naših običaja i osjećaja prema zemlji iz koje potječu. Za osjećaj po-vezanosti najvažnije su udruge koje često organiziraju različite sportske aktivnosti poput nogometa, košarke, rukometa i drugih sportova. Organiziraju se i mnoge zabave za mlade i starije u hrvatskim klubovima ili u Bosna klubu. Zabave se održavaju i u Hrvatskom Kato-ličkom Centru Woolongong, gdje živi veliki broj Hrvata iz BiH.

KAD SE UDRUŽE GOSTOLJUBIVOST I DOMOLJUBLJE

Istaknuo bih još jednu veliku stvar koju sam doživio u Sydneyu, a to je sjajnu gostoljubivost u Croatian Clubu Sydney, za što su zaslužni njegov predsjednik gospodin Jozo Jakšić i menadžer gospodin Jozo Brkić. Dok je našu delegaciju studenata vodio u razgledavanje Sidneya, go-spodin Jakšić nije dopuštao da potrošimo ni jedan dolar. Pola u šali, pola u zbilji rekli smo mu da pazi kako ne bi ostao bez novca, a on se samo nasmijao i rekao da to nije moguće. Nakon takve izjave svi smo se nasmijali i shvatili da Hrvate u Australiji baš i ne muče visoki tele-fonski računi.

Pričajući s mnogim ljudima koji žive u Sydneyu stekao sam dojam da je Australija jako lijepa, topla i bogata

zemlja srdačnih ljudi. Ipak se osjeti u laganom drhtaju glasa Hrvata u dalekom svijetu, da je sve to lijepo oku, ali na žalost daleko srcu. Sve me to podsjetilo na izreku “Možeš istjerati Hrvata iz domovine, ali ne možeš domo-vinu istjerati iz Hrvata”.

Tako sam sada i vlastitim iskustvom potvrdio onu na-rodnu “Svugdje je lijepo, ali doma je najljepše!”

Petar s kolegom Ervinom Avdovićem “osvojio” AustralijuJelka Zubonja, Mara Franjicevic, ja, Petar Jozo Jakšić, Anto Jurić, Ljubica Juric, Jagoda Budimir, Marija Pavlovic i Franjo Pavlović - donji red

Jelka Zubonja, Mara Franjicević, Mato i Ljubica Jurić, Fra-njo Maračić, Stjepan i Jagoda Budimir, Marija i Franjo Pa-vlović, Kata Sjepić, Petar Galić. DONJI RED: Franjo Stjepić, Anto Jurić, Marjan Jonjić, Ana i Mijo Čokara

48-52_koliko nas ima.indd 49 27.6.2007 19:47:42

Udruga bosanskih Hrvata “PRSTEN” Pristupnica (za pravne osobe)

Upoznat sam sa Statutom i ciljevima Udruge te želim postati njenim članom.

Naziv pravne osobe: __________________________________ Djelatnost: _______________________________________

Adresa:

Ulica i kućni broj: ___________________________________ Pošt. broj i Mjesto: __________________________________

Država: ___________________________________________

Matični broj: _________________________________________ Žiro račun: ________________________________________

Broj telefona: ________________________________________ Broj faksa: ________________________________________

E-mail adresa: ________________________________________ Internet stranice – http:

Odgovorna osoba / Zastupnik:

Ime i prezime: ______________________________________ Datum rođenja: ____________________________________

Mjesto rođenja: ____________________________________ Općina rođenja: ____________________________________

Država rođenja: ____________________________________ Zvanje: ___________________________________________

Mjesto: ______________________________________________ Datum: ___________________________________________

Pečat: _______________________________________________ Potpis: ___________________________________________

Udruga bosanskih Hrvata “PRSTEN”Pristupnica (za fi zičke osobe)

Upoznat sam sa Statutom i ciljevima Udruge te želim postati njenim članom.

Ime i prezime: ________________________________________ JMBG (neobvezno): _________________________________

Datum rođenja: ______________________________________ Mjesto rođenja: ___________________________________

Općina rođenja: ______________________________________ Država rođenja: ___________________________________

Zvanje: ______________________________________________ Naziv poslodavca: _________________________________

Adresa boravka:

Ulica i kućni broj: ___________________________________ Poštanski broj: _____________________________________

Mjesto: ___________________________________________ Država: ___________________________________________

Broj fi ksnog telefona: _________________________________ Broj mobilnog telefona: ____________________________

Broj faksa: ___________________________________________ E-mail adresa: _____________________________________

Internet stranice – http: _______________________________ Mjesto: ___________________________________________

Datum: ______________________________________________ Potpis: ___________________________________________

Pristupnicu molimo pošaljite

Poštom na adresu: TAMIN-NET, Maksimirska 103, 10000 ZAGREB ili

Faksom na broj: ++ 385 1 2316434 ili

E-mailom na adresu: prsten@infozor.hr

Godišnja članarina za pravne osobe: 1.800,00 kn

Za informacije u svezi pristupnice molimo zovite telefonom:

Vladimir Ravlić, ++385 1 2316434, ++385 98 354211

Udruga Bosanskih Hrvata “PRSTEN”,

Marina Držića 6/III ZAGREB

Pristupnicu molimo pošaljite

Poštom na adresu: TAMIN-NET, Maksimirska 103, 10000 ZAGREB ili

Faksom na broj: ++ 385 1 2316434 ili

E-mailom na adresu: prsten@infozor.hr

Godišnja članarina za fi zičke osobe: 50,00 kn

Za informacije u svezi pristupnice molimo zovite telefonom:

Vladimir Ravlić, ++385 1 2316434, ++385 98 354211

Udruga Bosanskih Hrvata “PRSTEN”

Marina Držića 6/III ZAGREB

�

pristupnica.indd 1 6/26/07 5:22:57 PM48-52_koliko nas ima.indd 50 27.6.2007 19:47:48

| 51

Udruga bosanskih Hrvata “PRSTEN” Pristupnica (za pravne osobe)

Upoznat sam sa Statutom i ciljevima Udruge te želim postati njenim članom.

Naziv pravne osobe: __________________________________ Djelatnost: _______________________________________

Adresa:

Ulica i kućni broj: ___________________________________ Pošt. broj i Mjesto: __________________________________

Država: ___________________________________________

Matični broj: _________________________________________ Žiro račun: ________________________________________

Broj telefona: ________________________________________ Broj faksa: ________________________________________

E-mail adresa: ________________________________________ Internet stranice – http:

Odgovorna osoba / Zastupnik:

Ime i prezime: ______________________________________ Datum rođenja: ____________________________________

Mjesto rođenja: ____________________________________ Općina rođenja: ____________________________________

Država rođenja: ____________________________________ Zvanje: ___________________________________________

Mjesto: ______________________________________________ Datum: ___________________________________________

Pečat: _______________________________________________ Potpis: ___________________________________________

Udruga bosanskih Hrvata “PRSTEN”Pristupnica (za fi zičke osobe)

Upoznat sam sa Statutom i ciljevima Udruge te želim postati njenim članom.

Ime i prezime: ________________________________________ JMBG (neobvezno): _________________________________

Datum rođenja: ______________________________________ Mjesto rođenja: ___________________________________

Općina rođenja: ______________________________________ Država rođenja: ___________________________________

Zvanje: ______________________________________________ Naziv poslodavca: _________________________________

Adresa boravka:

Ulica i kućni broj: ___________________________________ Poštanski broj: _____________________________________

Mjesto: ___________________________________________ Država: ___________________________________________

Broj fi ksnog telefona: _________________________________ Broj mobilnog telefona: ____________________________

Broj faksa: ___________________________________________ E-mail adresa: _____________________________________

Internet stranice – http: _______________________________ Mjesto: ___________________________________________

Datum: ______________________________________________ Potpis: ___________________________________________

Pristupnicu molimo pošaljite

Poštom na adresu: TAMIN-NET, Maksimirska 103, 10000 ZAGREB ili

Faksom na broj: ++ 385 1 2316434 ili

E-mailom na adresu: prsten@infozor.hr

Godišnja članarina za pravne osobe: 1.800,00 kn

Za informacije u svezi pristupnice molimo zovite telefonom:

Vladimir Ravlić, ++385 1 2316434, ++385 98 354211

Udruga Bosanskih Hrvata “PRSTEN”,

Marina Držića 6/III ZAGREB

Pristupnicu molimo pošaljite

Poštom na adresu: TAMIN-NET, Maksimirska 103, 10000 ZAGREB ili

Faksom na broj: ++ 385 1 2316434 ili

E-mailom na adresu: prsten@infozor.hr

Godišnja članarina za fi zičke osobe: 50,00 kn

Za informacije u svezi pristupnice molimo zovite telefonom:

Vladimir Ravlić, ++385 1 2316434, ++385 98 354211

Udruga Bosanskih Hrvata “PRSTEN”

Marina Držića 6/III ZAGREB

�

pristupnica.indd 1 6/26/07 5:22:57 PM 48-52_koliko nas ima.indd 51 27.6.2007 19:47:50

egida

52 |

48-52_koliko nas ima.indd 52 27.6.2007 19:47:54