Izdavač: NUMIZMATIČKO DRUŠTVO SARAJEVO Adresa: ul. Branilaca Sarajeva 30, 71000 Sarajevo

Glavni urednik: mr. Jasminko Mulaomerović

sAdrŽAj

NAPOMENA O AKČAMA IZ OSTAVE BINJEŽEVO KOD SARAJEVA ......... 1

ZAMJENA KRUNA AUSTRO-UGARSKE NA TLU KRALJEVINE SRBA, HRVATA I SLOVENACA .............................................. 4

BOSANSKOHERCEGOVAČKE NOVČANICE ŠTAMPANE U ENGLESKOJ 9

LONDONSKO IZDANJE BOSANSKO-HERCEGOVAČKIH DINARA IZ 1992. GODINE ................................................................................................. 14

PFENIG ILI FENING?................................................................................................ 20

ŽETON VOJNE USTANOVE ”ROMANIJA” U SARAJEVU ............................... 22

NOVČANI BONOVI VF KOMERCA ..................................................................... 24

U POSJETI CENTRALNOJ BANCI, JUNA 2003. .................................................. 27

GJURO KRASNOV (1922.-2000.) ............................................................................ 29

1

Jasminko Mulaomerović

nAPoMEnA o AKČAMA iZ osTAvE binjEŽEvo Kod sArAjEvA

Radosna vijest za bosanskohercegovačku numizmatiku bilo je otkriće srednjovjekovne ostave u Binježevu kod Sarajeva 2001. godine. Ostava je bila pohranjena u manjoj glinenoj posudici, a sadržavala je srebreni groš kralja Tvrtka II, tri srebrna prstena i 89 komada akči (Fekeža, 2002). Ostava je po-nuđena na otkup Zemaljskom muzeju, ali oni nisu imali novaca za tu izni-mno zahtjevnu i delikatnu finansijsku operaciju, pa je sav nađeni materijal dospio u ruke jednog privatnog kolekcionara iz Sarajeva.

Kako su radovi iz oblasti numizmatike, nakon smrti Gojka Kraljevića, prava rijetkost, a oni u kojima su obrađene turske akče iz Bosne posljednji put objavljeni prije skoro jedno stoljeće, prilog u Godišnjaku je među numizmati-čarima dočekan sa radošću i posebnom pažnjom.

Nakon prvotnog ushićenja, kao kod svake ljubavi, dolazi analaziranje, a onda i pronalaženje nedostataka.

Prvi je svakako taj što nema slikovnog materijala za akče, pa se podaci iz tabela ne mogu uspoređivati sa stvarnim stanjem, a i niz drugih podataka vidljiv je sa slika (eventulni prekov, odsijecanje, razlika u kalupima za poje-dinu kovnicu i dr.). Drugi je raspon težina za akče. Kako i sama autorica, u bilješci na strani 518., kaže, Zemaljski muzej nema precizne vage, odnosno, težina 0.7 i 0.8 gr je najmanja moguća težina koju ta vaga mjeri.

Kako se iz Tabele 1. u spomenutom radu vidi, skoro sve akče su kovane 886. godine po Hidžri, dakle, za vrijeme vladavine sultana Bajazita II (1481.–1512.). Na 5 primjeraka se godina nije mogla pročitati. Potiču iz kovnica Konstantinija (12 komada), Galipolje (1 komad), Jedrene (9 komada), Serez (13 komada), Skoplje (9 komada) i Van (41 komad). Na četiri primjerka imeNa četiri primjerka ime kovnice se nije moglo pročitati. Kod kovnice Van stavljen je upitnik (deter-minaciju kovnica i ostalih podataka sa akči dao je prof. dr. Ahmed Aličić).

2

Iz gornjeg se može vidjeti da su sve kovnice, izuzevši kovnicu Van, vrlo blizu Bosne. Malo je čudno otkud tolika količina akči, u usporedbi sa drugim kovnicama, baš iz ovog dalekog grada sa istoka današnje Turske, da se nađe u ovoj ostavi.

Pokušaj da dođem do vlasnika ostave nije uspio i pored brojnih po-kušaja, pa ideja da akče izvagaju na analitičkoj vazi nije ostvarena. Što se tiče fotografija morao sam se osloniti na one koje je imala autorica (ne baš visoke rezolucije, ali ipak upotrebljive) i koje mi je ljubazno ustupila. Na fotogra-fijama se jasno vidjelo da najveći broj akči ne potiče iz kovnice Van već iz kovnice Novar (Srećković, 2002). Ova kovnica je zajedno sa kovnicom Novo Brdo koristila srebro iz istoimenog rudnika. U njoj su se kovali novci počevši od sultana Murata II, 834. g. po H. do sultana Sulejmana I Zakonodavca, 926. g. po H.

slika 1. nekoliko akči iz kovnice novar

slika 2. načini pisanja kovnice novar na akčama

3

Kako u ostavi nema niti jedne akče iz domaćih kovnica – počinju sa ra-dom 926. g. po H. (Srebrenica), 1032. g. po H. (Saraj), 1099. g. po H. (Bosna), 1003. g. po H. Banja Luka, a ni akči sa kasnijim godinama kovanja (918. g. po H. iz kovnice Novar; 918. iz kovnice Skoplje; 918. g. iz kovnice Serez; 918. g. iz kovnice Konstantinija; 918. g. iz kovnice Jedrene), to se može pretpostaviti da su novci u Bosnu stigli između 886. i 918. g. po H. (1481–1520.). Prisustvo srebrnine (groš i prstenje) pokazuje da se radi o ‘blagu’ nekog pojedinca, koje je on, zarad nekih nesretnih prilika kojih u to vrijeme nije manjkalo, morao zakopati.

I na kraju jedno pojašnjenje autoričine neprecizne formulacije: nisu sultani kovali novac samo prve godine svoga vladanja, nego kad god je to trebalo (a u državama koje počivaju na vojsci to znači uvijek), a na novcu su stavljali samo godinu kada su počeli da vladaju (najčešće, ali ne i uvijek).

Literatura:

Fekeža, L. (2002): Slučajni srednjovjekovni nalazi iz Binježeva kod Sarajeva. – Go-dišnjak ANUBiH, knjiga XXXII, Centar za balkanološka ispitivanja, knjiga 30: 509–528.

Srećković, S. (2002): Ottoman Mints & Coins. – Ed. Slobodan Srećković, Beograd.

noTE on AKCHEs FroM binjEŽEvo nEAr sArAjEvo

There is a brief review of the store of akches in Binježevo near Sarajevo. The mint in town Van is misread and should be replaced with the mint Novar near Novo Brdo in Kosovo. Coins from the store came to Bosnia between year 886 and 918 (A.D. 1281–1520).

4

Dr Hakija Đozić

ZAMjEnA KrUnA AUsTro–UgArsKE nA TLU KrALjEvinE srbA, HrvATA i sLovEnACA

Prvog Decembra 1918. godine, kontraverzno je proglašeno postojanje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (KSHS). Kako? Pa, za njeno osnivanje nije bilo demokratskog referenduma. U spomenutoj novoj državi, naravno, trebalo je hitno unificirati (ne)legalni novac «ujedinjenih» teritorija1.

1 Slavko Šećerov, Naše finansije 1918–1925, Napredak Beograd, 1926. – Dragana Gnjatović, Stari državni dugovi, Ekonomski institut Beograd, 1991.

5

Radi navedenog posla, naravno, trebalo je hitno razriješiti i niz prak-tičnih pitanja. Recimo, u to vrijeme KSHS nije imala štampariju novca, pa se radi toga tražila odgovarajuća pomoć od inostranstva.

Dok su se rješavala tehnička pitanja unifikacije novca KSHS, naređeno je, kao privremena mjera, žigosanje kruna A–U. Navedeni posao je obavljen žurno, preciznije, do 31. januara 1919. godine. Vrijednost žigosanih kruna je vidljiv iz sadržaja naredne tabele2.

u milionimaR.b Teritorija Kruna %1 Banat iBačkoj 1.669 312 Bosna i Hercegovina 512 103 Crna Gora 64 Dalmacija 163 35 Hrvatska i Slavo. 1.949 376 Srbija 421 87 Slovenija 603 11

Ukupno 5.323 100

Ovlaštenja za žigosanje novca su imali samo određena nadleštva dr-žavnih organa i banaka. U naprijed spomenutom vremenu je stanovništvo KSHS bilo, uglavnom, nepismeno. Kako je žigosanje kruna A–U rađeno sa slabo vidljivim žigovima, radi toga su «šverceri» počeli u te svrhe koristiti i žigove na stranim jezicima. Prethodnu konstaciju potvrđuje i naredni fotos krunama A–U.

Primjeri žigosanih kruna u apoenima od 10 novčanih jedinca.

2 Narodna banka 1884–1934 (Spomenica NB), Zavod za izradu novčanica Topčider, str. 140.

6

Ubrzo se uvidjelo, imajući u vidu da su se na krune A–U stavljali razni žigovi, da nije svrsishodno obavljen planirani posao. Tražeći izlaz iz postoje-ćeg monetarnog haosa, odlučeno je da se odmah izvrši lijepljenje prigodnih maraka na zatečene krune A–U, izuzev sitnih novčanica, preciznije, do 10 apoena. I ovaj je posao, nakon štampanja maraka, obavljen relativno brzo.

Jer, markiranjem kruna A–U je izvršeno od 26. novembra 1919. do 11. januara 1920. godine. Ukupno je markirano 5.686.606.730 zatečenih kruna A–U, odnosno, oko 7 posto više nego što je ranije bilo žigosano.

Primjeri markiranih kruna. Lijepljene mrke su bile slabo grafički urađene. Žigosane su, kao što se vidi na ovom fotosu, i sa žigovima za protokol pošte.

Prilikom markiranja kruna A–U, zanimljivo, zadržavano je 20% od podnijetih kruna A–U na markiranje, navodno, na ime «prinudnog zajma»3. Ta sredstva je KSHS upotrijebila, kako je naknadno objašnjeno, «da pokrije manjke koji su nastali obnovom Srbije»4. Navedena monetarna mjera je, na-ravno, čista prevara «prečana» (kako su u Srbiji nazivane teritorije KSHS iza lijeve obale Drine, Save i Dunava), a u istoj razmjeri dobitak za područje gdje su ta sredstva utrošena. To nije sve. Jer, u tom je vremenu Srbija upala, sa oko 700 miliona dinara kraljevine Srbije, u platni sistem KSHS.

3 Miodrag Ugričić: Novčani sistem Jugoslavije, Zavod za izdavanje udžbenika SRS Beograd, 1965, str. 100. Navedeni zajam je likvidiran tek 1928. godine, odnosno, nakon što je za de-setak puta dinar KSHS obezvrijeđen.

4 Grupa autora: Naša domovina, Zagreb, 1942, str. 1168/II.

7

Još u fazi priprema zamjene zatečenog novca na tlu tek stvorene KSHS, planirano je da se u omjeru al–pari (isto) zamijeni kruna A–U i dinar kralje-vine Srbije za dinare nove države. Ali, potpuno neočekivano, 1920. godine je, (pro)srpska vlada KSHS je odlučila da se kod zamjene daju četiri krune A–U za jedan dinar KSHS. Planirani omjer zamjene dinara kraljevine Srbije nije mijenjan. Zamjena zatečenog stranog novca na tlu KSHS je službeno izvrše-na od 1920. do 1921. godine, pa je, iz neobjašnjivih razloga produžavana do 1929. godine. Na taj je način iz prometa povučeno 5.121,611.345,20 kruna A–U. Ova cifra je za oko 9 posto manja nego što je bilo evidentirano tog nov-ca kod markiranja, a, čak za oko 3 posto manje nego je žigosano. Znači, kako se u medijima govorilo, nije bilo ilegalnog unošenja kruna A–U.

Nakon što je, 10. septembra 1919. godine, KSHS zaključila ugovor o miru sa A–U, pa, kasnije, i ugovor o poravnanju relevantnih financijskih transakcija, ona je po osnovu salda tih radnji primila 12,500.597,13 zlatnih kruna A–U.

Avers revers

Aleksandar

Od primljenih zlatnih kruna A–U, opet neočekivano, upotrijebljeno oko 5.800 kg čistog zlata za kovanje dukata KSHS, nazvanog Aleksandor. Ovaj dukat je podražavao dukat Napolena5. Zašto? Pa, valjda, što se kralj htjeo sa njim usporediti!

Iz prethodnog teksta bi se moglo utvrditi da su spomenuti imaoci kru-na A–U, (pre)računato u milionima, prvo oštećeni (512x20%) za oko 102,4 miliona kruna zbog spomenutog «prinudnog zajma». Zatim su oštećeni za (409,6:4=103,4x3) oko 307,2 milina kruna zato što njihova zamjena nije iz-vršena al–pari. Ukoliko se navedene cifre dalje agreriraju, pa stave u odnos prema dolaru SAD, koji se tad vrijedio 6 kruna A–U, odnosno, 1,50463 gra-ma zlata6, nastaje ovaj obračun:

Krune A–U Dolari SAD Zlato u kg102,400.000+307,200.000=

409,600.000409,6000.000:6=

68,266.66768,266.667x1,50463=

102.716

5 Ugričić, Isto, 96. Jedna zlatna kruna A–U je vrijedila 0,304 g čistog zlata6 Slavoljub Petrović, Rječnik numizmatičkih pojmova, Šabac, str. 15.

8

Prethodni aproksimativni obračun govori da su svi građani KSHS, koji su na dan ujedinjenja KSHS imali u posjedu krune A–U, pretrpjeli ve-like gubitke, realno, najmanje u razmjeri sa kojem su učestvovali u ukupnoj masi spomenutog novca. To dalje znači, uz ostalo, da su i nekadašnji imaoci kruna A–U u BiH, radi (ne)realne njihove zamjenu od strane vlasti KSHS, pretrpjeli su štetu u vrijednosti od oko 103 tone zlata. Gdje su se ta sredstva (pre)(od)lila, ta bi se činjenica moglo realno utvrditi samo na osnovu prou-čavanja arhivske građe nekadašnje Narodne banke Jugoslavije. Ona, nažalost, još nije obrađena i publikovana. Jer, Srbija nema interesa da obrađuje takvu građu. Zna se zašto?

Prethodnim tekstom se želi, sa vremenske distance od oko 85 godina, potaknuti dalja istraživanja ove teme, ali i drugih sličnih povijesnih tema iz vremena kad se BiH nalazila u sastavu KSHS. O tom povijesnom vremenu je objavljeno dosta (polu)istina, ali, u odnosu na oblast financijskih odnosa, čudno, nisu vršena dublja istraživanja.

EXCHAngE oF KrUnAs oF AUsTro–HUngAriAn on THE TErriTorY oF THE KingdoM oF sErbs, CroATs And sLovEniAns

Exchange of krunas of Austro–Hungarian on the territory of the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenians was being solved as a temporary measure, stamping of Austro–Hungarian krunas was ordered. Only particu-lar authorities of state organs and banks had the authorization for money stamping. As the population of the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenians was mainly illiterate, smugglers started using postmarks in foreign languages. Seeking the way out of the then current monetary chaos, it had been decided that attaching of appropriate stamps on remaining krunas was to be executed immediately. During the stamping of krunas, 20 % of krunas submitted for stamping was being retained, allegedly on behalf of ”obligatory loan”. The Kingdom of SHS used these funds, as it was afterwards explained, ”to cover the deficits that appeared with the reconstruction of Serbia”.

9

Amer Sulejmanagić

bosAnsKoHErCEgovAČKE novČAniCE ŠTAMPAnE U EngLEsKoj

Najtajnovitiju stvar bosanskohercegovačke numizmatike uopće, i kod kovanica i kod novčanica, predstavljaju tzv. londonska izdanja. U numiz-matičkoj javnosti se ova izdanja dovode u vezu sa bivšim viceguvernerom Narodne banke Bosne i Hercegovine gospodinom Mustafom Imširovićem (u nekoliko članaka u sarajevskim novinama Oslobođenje iz prve polovine 1993. godine njegovo prezime se navodi kao Ibrišimović). Viceguverner Im-širović je po pisanju ondašnjih novina otišao iz Sarajeva na službeni put u jeku rata (oktobar 1992) i nakon obavljenog posla se nije vratio nazad, nego je u Londonu naručio kovanje prigodnih bosanskohercegovačkih kovanica. Re-akcije novinara i njegovih kolega iz Narodne banke su bile vrlo negativne.1 2 3 Kovanice je stvarno naručio na svoju ruku, nije bilo nikakve odluke Narod-ne banke ili Vlade, ali se protiv njegovog ugovora sa kovnicom Pobjoy Mint nije moglo učiniti ništa, jer je on ipak bio viceguverner i imao je štambilj i papire sa memorandumom NBBiH. O izradi kovanica u Engleskoj je javnost u Bosni i Hercegovini bila obavještena u maju 1993, kada su prve kovanice vec bile izrađene.

Međutim, tri mjeseca ranije, u februaru 1993, je sarajevsko Oslobođe-nje donijelo i prve informacije o štampanju novčanica Narodne banke Bosne i Hercegovine u Engleskoj.4 Iako to u članku sarajavskih novina nije ni na-vedeno, zbog zgusnutosti dešavanja, mjesta izrade i odsutnosti viceguvernera Imširovića iz Sarajeva, javnost je i ovu aferu povezala sa njim.

U doba kad su Slovenija i Hrvatska već uvele svoj novac, a Narodna banka Jugoslavije u Beogradu promjenom boja na postojećim novčanicama uvela novi novac u apoenima od 100, 500 i 1000 dinara, te novu novčanicu od 5000 dinara sa godištem 1991, Vladi i Narodnoj banci Bosne i Hercegovine je

10

bilo jasno da i ova republika mora krenuti putem monetarnog osamostalje-nja. Dizajn novčanica je uradio akademik Dževad Hozo i napravljena su dva elaborata za izradu istih. U početku je postojao plan da se novčanice štampa-ju u Švedskoj u istoj štampariji gdje su štampane i prve novčanice hrvatskog dinara, ali se ubrzo odustalo od toga. Ostale su dvije mogućnosti: engleska štamparija Thomas de la Rue i slovenačka Cetis Security iz Celja.

Vlada Republike Bosne i Hercegovine je još prije rata (najvjerojatnije u januaru ili februaru 1992. godine) sklopila ugovor sa engleskom štamparijom i istoj uplatila avans. Ugovor je bio tajan i sklopljen je bez znanja tadašnjeg guvernera NBBiH, gospođe Hajre Balorde koja bi, kao osoba politički vrlo bliska beogradskom režimu Slobodana Miloševića, sve uradila da se takva stvar ne realizira. Zato se na tim prvim londonskim novčanicama javlja pot-pis gospodina Jure Pelivana kao guvernera iako je on bio predsjednik Vlade, a obzirom da BiH tada još nije imala ozvaničen novi grb dizajnom je predviđen grb Bosne iz doba austrijske uprave (ruka sa sabljom).

To je prva ”londonska” serija i rađena je u prvoj polovini 1992. Iz te serije su do sada poznate samo dvije novčanice, i to od 100 i 500 dinara.

slike 1 i 2 (novčanice od 100 i 500 dinara prve serije)

Zatim slijedi druga, probna ili proof, serija. Njena karakteristika je da je umjesto grba iz vremena austrijske uprave stavljena slika mostarskog Sta-rog mosta, promijenjen je potpis guvernera NBBiH, i štampana je samo lati-nicom. Engleskoj štampariji je bilo poznato da je umjesto gospođe Hajre Ba-lorde, 28. aprila 1992. godine, na mjesto guvernera izabran gospodin Stiepo Andrijić, ali izgled njegovog potpisa nisu imali, pa se neko potpisao umjesto Guvernera (pravi potpis Guvernera se nalazi na tzv. Celjskim novčanicama). Ova serija je rađena u prvim mjesecima 1993, za sada se zna samo za dvije novčanice (opet 100 i 500 dinara) i obje imaju na donjoj margini prednje ili zadnje strane datum, rukom napisano PROOF i potpis. Proof je oznaka prob-nog otiska, obično proba boje, i to je svrha ove serije.

11

slike 3 i 4 (novčanice od 100 i 500 dinara druge, pokusne ili proof, serije)

Treća serija je kombinacija prve dvije i njena izrada je započela odmah iza druge serije. Tekstovi na njoj su dati i latinicom i ćirilicom (kao kod prve serije), dok su sa druge serije korišteni potpis guvernera i slika mostarskog Starog mosta. Do sada su poznate novčanice od 50, 100 i 1000 dinara ove serije, uz napomenu da je apoen od 100 dinara izuzetno rijedak.

slike 5, 6 i 7 (novčanice od 50, 100 i 1000 dinara treće serije)

Iako je ukupni iznos novčanica štampanih kod štamparije Thomas de la Rue skoro isti kao i iznos novčanica štampanih u Celju i kreće se oko 17 milijardi dinara do sada je do numizmatičke javnosti doprlo ukupno samo sedam različitih novčanica iz sve tri serije, te pretpostavka da su sva četiri apoena rađena za sve tri serije ima jako čvrsto uporište. Mislim da u buduć-nosti možemo očekivati i ostale, nedostajuće, apoene u sve tri serije. Informa-cije o ovim novčanicama je danas nemoguće dobiti, obzirom da NBBiH više

12

zvanično ne postoji, a rukovodstvo štamparije nije spremno davati nikakve izjave bez odobrenja naručioca. Također nema informacija kako je riješeno pitanje ostatka duga NBBiH prema proizvođaču novčanica.

Poslije završetka rata, 1996. ili početkom 1997. godine, su predstavnici firme Thomas de la Rue došli u Sarajevo da sa rukovodstvom Narodne banke Bosne i Hercegovine dogovore preuzimanje odštampanih količina ovih nov-čanica, preostalog papira i štamparskih boja. Narodna banka je odbila da to preuzme, pa je sve ostalo kod proizvođača, osim nešto primjeraka novčanica sve tri serije koje su kao uzorke uzeli neki službenici NBBiH.

izvori:

1 nepotpisano, Čudna samoinicijativa viceguvernera, Mujo kuje novac u Londonu, Oslobođenje, Sarajevo, 12.V.1993

2 nepotpisano, Narodna banka R BiH, Samovolja viceguvernera, Oslobođenje, Sara-jevo, 13.V.1993

3 H. Arifagić, Tragom izrade specijalnog BH. novca u Londonu, Od dukata boli gla-va, Oslobođenje, Sarajevo, 18.V.1993

4 R. Živković, Na pomolu još jedna novčana afera, Dva novca, a sredstava nigdje, Oslobođenje, Sarajevo, 27.II.1993

sUMMArY bAnKnoTEs oF bosniA And HErZEgovinA

PrinTEd in EngLAnd

The Government of Republic of Bosnia and Herzegovina signed a contract with English banknote printing works Thomas de la Rue in Janu-ary or in February 1992. The aim of this step was to ensure the first quanti-ties of banknotes for independent Republic. The contract was secret, without knowledge of Governor of National Bank of Bosnia and Herzegovina. The first banknotes were printed with signature of Prime minister Mr. Pelivan as Governor, and they were the first series.

The second, proof, series with signature of Governor Mr. Andrijić (sig-nature was not genuine) followed in the first months of 1993.

13

As the combination of basic elements of previous two series, the third series followed immediately.

Although the ”London” banknotes were printed in total amount of about 17 billion dinars these notes did not reach the circulation, National Bank refused to accept them from the printer and just a small amount of 50 and 1000 dinars notes of the third series reached the numismatic market. Seven differrent banknotes are known to exist (two of first, two of second and three of third series), but author expects that each four banknotes in each three series are printed.

14

Prof. dr. Jusuf Mulić

LondonsKo iZdAnjE bosAnsKo–HErCEgovAČKiH dinArA iZ 1992. godinE

Na numizmatičkom tržištu pojavile su se novčanice u apoenima od 50, 100, 500 i 1000 dinara Narodne banke Bosne i Hercegovine, bez nadnevka i godine emisije i s potpisom guvernera Stijepe Andrijića. Apoeni od 50 i 1000 dinara imaju slovne oznake serije i registarske brojeve (jedno veliko slovo latinice i sedam brojki), a apoeni od 100 i 500 dinara, samo slovnu oznake serije A i registarski broj od sedam nula, što znači da spadaju u nultu seriju, ali su bez uobičajene oznake specimen. Ova emisija novčanica u numizma-tičkom rječniku poznata je kao ”probno londonsko izdanje”, a kao godina emisije navedena je 1992.

Budući da mi je potpis prof. dr. Stijepe Andrijića vrlo dobro poznat, posumnjao sam u njegovu vjerodostojnost, kao i u to da je ove novčanice emitirala Narodna banka Bosne i Hercegopvine u vrijeme dok je on bio na dužnosti njenog guvernera (15. svibnja 1992. – 10. listopada 1993.). Da bi to i zvanično moglo biti potvrjedno, obratio sam mu se pismom od 5. svibnja 2004. godine, a u prilogu dostavio novčanice u apoenima od 50 i 1000 dinara sa registarskim brojevima i fotokopije sve četiri novčanice. U pismu sam ga zamolio da mi odgovori na dva pitanja: prvo, da li je Narodna banka Bosne i Hercegovine emitirala te novčanice i, drugo, da li je na njima njegov potpis, te da mi se potpiše na novčanicama i fotokopijama (Prilog 1)?

Na odgovor prof. Andrijića nisam dugo čekao. U pismu, koje nosi nad-nevak 19. svibnja 2004. godine, potvrdio je da sa tom emisijom novčanica Narodna banka Bosne i Hercegovine, u vrijeme dok je on bio guverner, nije imala nikakve sveze, a da potpis na njima nije njegov. O tzv. ”probnom lon-doskom izdanju”, nije mi mogao ništa više reći, jer mu okolnosti u kojima su emitirane nisu poznate (Prilog 2). Također, udovoljio je mome zahtjevu iTakođer, udovoljio je mome zahtjevu i

15

potpisao se na novčanicama u apoenima od 50 i 100 dinara i na fotokopijama novčanica u sva četiri apoena.

16

novčanice tzv. ”londonskog izdanja” s krivotvorenim i vjerodostojnim potpisompotpisom guvernera nb biH prof. dr. stijepe Andrijića

Na osnovu onoga što je u pismu prof. Andrijića navedeno, moglo se je utvrditi samo da su novčanice tzv. ”probnog londonskog izdanja”, ipak, emi-tirane u vrijeme dok je on bio na dužnosti guvernera Narodne banke Bosne i Hercegovine. Utvrđivanje okolnosti u kojima se emitiranje odigralo, zah-tijevalo dodatna istraživanja. Zbog toga sam odlučio da ovo, u novčarstvu,

17

zaista, rijetko stanje, pokušam na licu mjesta razjasniti.

Iz razgovora, koje sam obavio sa svi-ma onima koji bi mi u svezi sa emitiranjem tzv. ”probnog londonskog izdanja” novčanica mogli dati bilo kakvo obavještenje, dalo se je naslutiti da se sve odvijalo nepisanim na-logom Vlade Bosne i Hercegovine odnosno njenog predsjednika Jure Pelivana (l. siječnja 1991. – 3l. listopada 1992.), Ministarstva fin-ansija i tadašnjeg diplomatskog predstavnika Bosne i Hercegovine u Turskoj.

Prvo samo ugovorio sastanak sa g. Peli-vanom, tadašnjim članom Nadzornog odbo-

ra NB BiH, zaduženim za štednju pučanstva, s kojim se vrlo dobro poznajem. Razgovor je obavljen dana 25. svibnja u zgradi Central banke Bosne i Her-cegovine. Gospodin Pelivan mi je potvrdio samo da mu je poznato kako su novčanice iz tzv. ”probnog londonskog izdanja” štampane u Londonu, ali da je sve išlo preko diplomatskog predstavnika Bosne i Hercegovine u Turskoj. On je uspio od nekog nepoznatog darovaoca dobiti 2,5 miliona njemačkih maraka za podmirivanje troškova štampanja tih novčanica. Sjetio se, također, da je taj predstavnik poslije završetka srpsko–crnogorske agresije na Bosnu i Hercegovinu, pozivan da otkrije pojedionosti utroška darovanog novca, ali je on odbio da to učini, uz obrazloženje da je darovatelj postavio uvjet o tajnosti njegovog pravog naziva.

Nakon toga, obavio sam razgovor i sa g. Aleksandrom Acom Lincen-derom, šefom trezora bivše Narodne banke Bosne i Hercegovine i sadašnje Centralne banke Bosne i Hercegovine. Ni on mi, o okolnostima u kojima se je odigrala emisija novčanica tzv. ”probnog londonskog izdanja”, nije mogao ništa reći. Međutim, bilo je dragocjeno to što mu je poznato da su novčanice u apoenima od 50 i l000 dinara, ipak, stigle u Bosnu i Hercegovinu, doturene u filijale tadašnje Službe društvenog knjigovodstva na tzv. slobodnoj terito-riji Bosne i Hercegovine (ratni okruzi Livno, Travnik, Zenica i Tuzla), ali da nikada nisu puštene u opticaj. Odatle su povučene u Centralu NB Bosne i Hercegovine i uništene. Meni je darovan po jedan primjerak tih novčanica. Poslije Dejtonskog sporazuma u novembru 1995. godine, iz Londona je u tre-zor Narodne banke Bosne i Hercegovine stigla i neutvrđena količina probnih

18

novčanica u apeinima od 100 i 500 dinara, gdje je, također, uništena. Sačuvan je samo manji broj kompleta za njenu zbirku. Koliko je kompleta iz Londona ili iz Sarajeva dosopjelo u privatne ruke, nije se moglo utvrditi, ali je, zacijelo, neznatan. To potvrđuje i činjenica što se kompleti probnog izdanja ne pojav-ljuju na nuizmatičkom tržištu.

Nisam uspio doći u dodir sa nekim ljudima koji su, navodno, bili u svezi sa emitiranjem novčanica iz tzv. ”probnog londonskog izdanja”. Među-tim, izvjesno je da dodatni razgovori ne bi unijeli nikakvo novo svijetlo u okolnisti emitiranja tzv. ”probnog londonskog izdanja” dinarskih novčanica Bosne i Hercegovine, jer bi sugovornici morali odgovoriti na dva ključna pi-tanja: prvo, tko je i uz čije odobrenje krivotvorio potpis guvernera Narodne banke Stijepe Andrijića i, drugo, tko je i na koji način došao u posjed izvje-snog broja primjeraka probnih novčanica nulte serije u apeonima od 100 i 500 dinara, koji se više ne pojavljuju na numizmatičkom tržištu i onih koje su bile namijenjene za puštanje u opticaj u apoenima od 50 i 1000 dinara?

Ovo što sam do sada uradio, pruža osnovu za slijedeće zaključke:Prvo, emisija novčanica iz tzv. ”probnog londonskog izdanja” dinar-

skih novčanica nije krivotvorina, jer je sve obavljeno po nalogu i uz sagla-snost Vlade Bosne i Hercegovine;

Drugo, novčanice su emitirane dok je njen guverner bio prof. dr. Sti-jepo Andrijić (od 25. svibnja 1992. do 15. srpnja 1993.), jer ga se, u protiv-nom, ne bi moglo tako titulirati, a najvjerojatnije od 25 svibnja do 15. srpnja 2004. godine, budući da taj nadnevak nose novčanice iz prve dinarske emisije Narodne banke Bosne i Hercegovine, sa potpisom njenog guvernera Stijepe Andrijića;

Treće, da se apoeni od 50 i 1000 dinara, koji imaju oznake serije i regi-starske brojeve, ne mogu smatrati probnim, jer su bile spremljene za puštanje u opticaj, nego da se samo mogu kvalificirati kao novčanice koje nisu puštene u opticaj, a u apoenima od 100 i 500 dinara samo kao probne novčanice.

Iz rečenog, jasno proizlazi da ova emisija predstavlja jedinstven pri-mjer u numizmatici, iz slijedeća dva razloga:

Prvo, zvanični organ vlasti, bez suradnje i suglasnoti s emisionom ban-kom odnosno Narodnom bankom Bosne i Hercegovine i njenim guverne-rom, ugovara emitiranje novčanica Bosne i Hercegovine, koriste njeno ime i prećutno se suglašava s krivotvorenjem njegovog potpisa;

Drugog, novčanice u apoenima od 50 i 1000 dinara sa oznakama serije i serijskim brojevima mogu se označiti kao novčanice koje su bile pripremlje-

19

ne za puštanje u opticaj, ali nisu puštene, a u apoenima od 50, 100, 500 i 1000 dinara, kao probne.

Na ovu oklonost ukazuju i cijene novčanica na numizmatičkom trži-štu. Novčanice u apoenima od 50 i 1000 dinara, sa slovnom oznakom serije i registarskim brojevima, u stanju bank frish, prodaju se po cijeni od 15 eura za par. Numizmatičari, koji se bave preprodajom novčanica, na raspolaganju imaju veći broj kompleta ovih novčanica, zbog čega im se cijena sve do danas zadržala na početnoj. Očito je da zanimanje numizmatičara za ovaj komplet nije naglašeno. Koliko se kompleta novčanica iz ”probnog izdanja” do danas pojavilo na tržištu, nisam uspio utvrditi. Istraživanjem sam došao do pouz-danog podatka da je jedan komplet od nekog preprodavca iz Sarajeva kupio neimenovani numizmatičar iz Splita i za njega mu platio iznos od 2.500 eura. Novčanice iz probnog izdanja više se ne pojavljuju na numizmatičkom trži-štu. To je i razumljivo zbog toga što su ograničenim brojem otisnutih nov-čanica mogla raspolagati samo dva ili tri čovjeka, koji su neposredno bili u svezi sa njihovim emitiranjem ili su njima kasnije rukovali. Ako se ovo ima u vidu, nema izgleda da se veći broj kompleta pojavi na tržištu. Zbog toga će, za one koji sakupljaju ”probna izdanja” novčanica odnosno njihove specimene, sve teže biti da ih nabave, a cijene će im stalno rasti. Treba imati u vidu da ovim novčanicama dodatnu vrijednost predstavlja i to što se radi o državnoj krivotvorini.

THE London issUE oF bosniAn And HErZEgoviniAn dinArs oF 1992

Bank–notes in denominations of 50, 100, 500 and 1000 dinars of Nati-onal Bank of B&H appeared on the numismatic market without date and the year of emission and with a signature of Stijepo Andrijic. According to Mr. Andrijic‘s claim, the National Bank of B&H, at the time he was its governor, had no connection with that bank–note emission and that signature on them is not his own. It is shown in his work that these bank–notes had been issued in London and that all had been executed via diplomatic representative of B&H in Turkey, according to the order of official governmental organs and without cooperation and consent of the emission bank (i.e. the National Bank of B&H and his governor), using the name of the bank and tacitly agreeing with forging the governor‘s signature.

20

Jasminko Mulaomerović

PFEnig iLi FEning?

Moj prijatelj i vrlo oštroumni zapažač jezičkih nelogičnosti, Džafer Obradović, zapazio je u pjesmi ”After Spicer” Semezidina Mehmedinovića (u njegovoj zbirci Devet Alexandrija, izd. Durieux, Zagreb, str. 22) stih ”Njemač-ka poštanska marka od 50 Pfenniga...”. Riječ Pfenniga mu je bila sumnjiva. Bunilo ga je veli ”dva n”, jer njemački mu je bio blizak kao i svakom drugom našem, bivšem ili sadašnjem, radniku na bauštelu. Ako baš i nije mogao na njemačkom diskutirati o Fichteu ili Heideggeru (inače, moj prijatelj Džafer je u slobodnom vremenu magistar filozofije), a ono je o markama i sitnijoj nje-mačkoj pari znao sasvim dovoljno. S druge strane, kupujući (a i jedući) svako jutro kifle, morao se, htio on to ili ne htio, baviti i sa našim sitnim novcima koji se tako ili slično nazivaju. Da li je to nekadašnje gastarbajtersko iskustvo ili ovo svakojutarnje, ”na Drveniji”, pobudilo iskru na nekoj moždanoj okuci, tek rodila se opravdana sumnja. Kako sam mu ja nekako najbliži za podijeliti, ali ne kiflu, nego sumnju, eto ti ga meni!

Pfennig, pfening ili ...?Mi, u našoj veseloj zemlji, imamo konvertibilnu marku kao novčanu

jedinicu. Marka ima svoj najsitniji dio koji se zove pfenig. Tako kaže Službeni glasnik BiH, a Službeni glasnik – to ti je zakon. Ko misli da to i nije baš zakon, jer se tu objavljuju stvari koje se tiču vesele zemlje Bosne i Hercegovine, tu su i Službene novine Federacije BiH koje to potvrđuju, i to na sva tri jezika i u dva pisma. Da je to tako vidi se na novčanicama od 50 KONVERTIBILNIH PFENIGA, i onim sa Skenderom Kulenovićem i onim sa Brankom Ćopićem. Doduše, ”Službeni(e)...” i stvarne novčanice se malo razilaze u detaljima pa tako u Službeni(e)... imamo ”konvertibilnu marku, apoen od 50 pfeniga”, a na novčanicama ”50 KONVERTIBILNIH PFENIGA”. Dakle, prema Službeni(e)... marka jeste konvertibilna, ali pfenig nije, dok je prema novčanici i PFENIG

21

konvertibilan. Ima tu još malo nejasnoća oko velikog i malog slova u riječi ”pfenig”, ali kao da je to, uostalom, i važno, i ko će sve to, bogati, gledati!?

Međutim, imamo mi i kovanice. Iako su i one dijelovi marke, samo od metala, one se kod nas drugačije zovu – Fening. Tako na kovanicama može-mo pročitati 10 Feninga, 20 Feninga i 50 Feninga. Pošto smo mi baš vesela ze-mlja, moramo biti mimo svih, pa nam se tako sitni novac različito naziva ako je u papiru ili ako je u metalu. Kako smo mi, uz sve rečeno, možda i jedina sveosve vesela zemlja na svijetu, a to se trudimo da i ostanemo (ostale zemlje se trude da budu ozbiljne) takvu budalaštinu sa nazivom novca imamo samo mi i niko više.

Da li je ova zbrka u nazivu sitnog bosanskohercegovačkog novca zbu-nila mog prijatelja Džafera Obradovića, te ga potakla da posumnja u pjesniko-vu riječ (iako je i sam književnik), ja to ne znam. Znam samo da njemački jezik, a također i priručni ”Obodov” rječnik, za sitni novac ima riječ Pfennig.

Znači, pjesnik Mehmedinović je sjedeći u bašti nekog kafea u LA tačno napisao sumnjivu riječ, iako na poštanskoj marci nije mogao pročitati riječ Pfe-nnig jer se ona tamo nikad i ne piše. Čovjek jednostavno zna i ne sumnja.

Iako, već i prema samo jednoj jedinoj upotrebljenoj njemačkoj riječi, nemamo pravo sumnjati u pjesnikovo poznavanje njemačkog jezika, u Dža-ferovo imamo. Doduše, postoji i još jedna mogućnost – da Džafer za vrijeme svog bauštelovanja jednostavno nije imao razloga da zna za tu riječ. Čovjek je radio samo za marke, pisma nikom nije pisao, pa nije morao ni kupovati poštanske marke. O feninzima, i tako i tako, računa vodi samo fukara u Bosni i gospoda u Njemačkoj.

A dilema: Pfennig, PFENIG, pfenig ili fening!? Pa koga za to briga u našoj veseloj zemlji?

Možda nekog dokonog numizmatičara.

PFEnig or FEning?

The work discussed confusion about the name of the least Bosnian and Herzegovinian money unit. Different terms are found in official decisions, metal and paper money.

22

Jasminko Mulaomerović

ŽETon vojnE UsTAnovE ”roMAnijA” U sArAjEvU

Iako je i prije pojave Kataloga žetona R. Mandića bilo numizmatičara u BiH koji su u svoijim kolekcijama čuvali različite žetone (ponajprije zahvalju-jući radovima Krasnova i Doleneca u Numizmatičkim vijestima i Obolu), tek se pojavom ovog sveobuhvatnog djela intenzivira sakupljanje i inventarizaci-ja ove vrste numizmatičkog materijala. Za vrlo kratko vrijeme u zbirkama (Ž. Živković, R. Kovačević, L. S. Maksimović) je nađeno ne malo novih žetona koji se ne spominju ili su podaci o njima nedovoljni u postojećoj literaturi.

Među takve žetone spadaju i žetoni Vojne ugostiteljske ustanove ”Ro-manija”. Na aversu je, duž zadebljane ivice, ispisano: VUU *ROMANIJA SARAJEVO*, a na reversu: KAUCIJA. Služili su kao, kako se to iz natpisa vidi, kao garancija povrata praznih flaša uglavnom u kasarnskim kantinama. Redovna vojska, a posebno rezervisti bi uzimali flaširano pivo ili sokove i iznosili van kantine, a najbolji način da to ponovo vrate bilo je da se odmah naplati kaucija za flaše. (Iako živimo u modernijem vremenu dobro bi bilo da i sada imamo takvu praksu – manje bi bilo flaša po planinama, izletištima, obalama rijeka, parkovima – ili ukratko: u svakom budžaku.)

Žeton je plastični, promjera 28 mm i debljine 3 mm.

23

Vojno ugostiteljska ustanova ”Romanija” je radila na području Sarajev-ske armijske oblasti. Jedan njihov restoran poluotvorenog tipa bio je otvoren i pored Centralnog zatvora u Sarajevu. Prema kazivanju Dušanke Kovačević, majke našeg kolege Radivoja Kovačevića, koja je radila u VUU ”Romanija”, žetoni su se koristili sedamdesetih godina na području cijele Sarajevske ar-mijske oblasti. Ta se armijska oblast nije poklapala sa administrativnom, re-publičkom granicom Bosne i Hercegovine) pa se slični žetoni mogu naći i u susjednoj Republici Hrvatskoj (Vinkovci, Osijek).

Spomenuti katalog poznaje samo četiri boje u kojima se pojavljuje ovaj žeton. To su: crvena, žuta, tamna sivo–plava i svijetla sivo–plava (Mandić, 2001, 59). Nedavno se u jednom kompletu žetona, koji su svi odreda pripada-li ovoj ustanovi, pored postojećih boja našlo još pet žetona i to u narančastoj (dvije nijanse), sivoj, svijetlo zelenoj i tamno zelenoj boji.

Tako se broj poznatih boja u kojima se javlja ovaj žeton popeo na de-vet, sa velikom vjerovatnoćom da će se vremenom pojaviti još koja boja.

Literatura:

Mandić, R. (2001): Katalog privatnog novca jugoslavenskih zemalja: vrednosne i nadničarske (rabotne) marke, konzumni novac, žetoni i drugi substituti me-talnog novca u 19. i 20. veku = Catalogue of Tokens of the Yugoslav Lands: Serbia, Montenegro, Bosnia and Herzegovina, Macedonia, Croatia and Slove-nia.– Srbsko numizmatičko društvo = Serbian Numismatic Society, str. 154, Beograd.

ToKEn oF THE MiLiTArY insTiTUTion ”roMAnijA” in sArAjEvo

Token of the military institution Romanija is briefly discussed in the work. It is used as a guarantee of return of empty bottles mainly in barracks’ cantines of Sarajevo’s military area. It is plastic and it is known in four col-ours: red, yellow, dark grey–blue and light grey–blue. Now there are also vari-ants in orange, grey, light green and dark green.

24

Jasminko Mulaomerović

novČAni bonovi vF KoMErCA

Bonovi u vrijednosti 50 i 100 KM. Uposlenici Ekonomskog fakulteta mogli su birati ili da dobiju 100 KM u novcu ili 150 KM u bonovima koje mogu potrošiti u prodavnicama VF komerca. Bonovi se moraju potrošiti do 20 12. 2003. godine.

izgled bonova

Bon od 100 jedinica štampan tehnikom višebojnog ofseta u žutim i plavim nijansama. Avers bona je podijeljen na dva dijela. Desni , veći dio (3/4 bona) ima u podlozi jednostavni gijoš crtež koji ide preko podloge od slova VF. Jedini motiv na bonu je 11 zvijezda petokraka. Na sredini ovog dijela je vrijednosna oznaka 100. U gornjem dijelu je tekst: PRIJATELJ KUĆNOG BUDŽETA, a u donjem tekst: Vrijedi za kupovinu u PJ VF komerc-a. Lijevi dio polja ima bijelu podlogu sa bordurom uz desni rub i širokom linijom u gornjem dijelu koja je nastavak gijoš crteža. U gornjem dijelu je šestocifreni serijski broj u crnoj boji, ispod njega je vrijednosna oznaka 100, a u donjem dijelu je tekst: Direktor, ispod koga je vlastoručni potpis. Na sredini ovog di-jela je službeni pečat izdavača bona ”VF-komerca”. Lijevo i desno polje spaja logo izdavača bona u zelenoj boji.

Avers bona je u jednoj boji, svijetlo plavoj. Na podlozi koja se sastoji od niza slova VF u kosim redovima na sredini bona je postavljen logo izdavača.

Bon je u svemu vrlo ukusno dizajniran. I na ovom bonu kao i na mnogo drugih mjesta u tekstovima gdje se

upotrebljavaju velika slova nepravilno je napisano slovo Dž. Ovo slovo u go-tovo 100 % slučajeva se piše pogrešno kao DŽ, dakle kao sastavljena dva veli-ka slova D i Ž, umjesto velikog D i malog ž, jer su Dž i dž znakovi za glas dž. Ali kako to nije jasno ni mnogim profesorima književnosti na fakultetu ne treba to kao ozbiljnu grešku uzeti ni na ovom bonu.

25

Druga pojedinost je također interesantna, a odnosi se na službeni naziv izdavača bona. Na pečatu se može pročitati naziv: ”VF-KOMERC” SARAJE-VO, a u dnu bona: ...u PJ VF komerc-a. Prvo, u nazivu na pečatu potpuno su nepotrebni navodnici, a, po mom mišljenju, i crtica. Ali ako je naziv već takav onda bi spomenuti tekst na dnu bona trebao glasiti: ... u PJ ”VF-komerca”, bar prema Pravopisu bosanskoga jezika autora Senahida Halilovića (ed. ”Prepo-rod”, Sarajevo, 1996).

Svi bonovi imaju jednake dimenzije - 120 x 62 mmEmitovano je pet apoena i to od 1, 2, 5, 10, 20, 50 i 100 vrijednosnih

jedinica.

26

MonEY CoUPons oF vF CoMMErCE

The work disscused very nicely solved money coupon of VF Com-merce, company which has its stores in big towns in Bosnia and Herzegovina. Coupon was obtained, among others, by the workers of Faculty of Economics in Sarajevo (where I saw it) who could choose between 100 KM in cash mon-ey or 150 KM in coupons that had to be spent until the end of year 2003.

27

Jasminko Mulaomerović

U PosjETi CEnTrALnoj bAnCi, jUnA 2003.

Posjeta Centralnoj banci radi kupovine seta specimena. Ne mogu se kupiti sami specimeni koji koštaju 7 KM nego samo sa albumom koji košta 23 KM. Sami specimeni zaslužuju poseban osvrt ali o tome drugi put. Album je izdat 1998. godine kada i prva serija novčanica. U međuvremenu su izdate još četiri novčanice (po dvije iste nominale od 50 i 100 KM - varijanta za Federa-ciju BiH i Republiku Srpsku) sa godinom izdanja 2002. Za te novčanice nije predviđeno mjesto u albumu tako da sada neke od novčanica moraju stajati po dvije u foliji. Uz to ne postoji od ranije novčanica od 1 KM za Ivom Andri-ćem, a u ovoj seriji specimena nije rađen ni specimen za 100 KM varijanta za Republiku Srpsku. Podrazumijeva se da specimen od 200 KM nedostaje. Sve u svemu ”komplet” bez ikakvog reda i smisla.

Milenijum set je jedino ”nešto” što je za svaku pohvalu. U njemu su sve kovanice sa godinom izdanja 2000. Doduše, nije jasno zašto se ovakav set nije pojavio 1998. godine kada su izdate prve kovanice. Postoji izdanje na en-gleskom i na jezicima naroda BiH u latinici i ćirilici. Jedini kulturan suvenir koji neko može ponijet iz B&H, a za koji znaju samo rijetki numizmatičari. Šteta!

Vijest o jubilarnom novcu: projekat je stopiran, do daljnjeg. Prema iskazu službenika u odjelu za numizmatiku, novac je trebao biti više suvenir, a ne normalno platežno sredstvo. Bolje da nije izašao.

Možda bi sve bilo drugačije da nije 30 stepeni u hladu.

in THE visiT To THE CEnTrAL bAnK, jUnE 2003

During the purchase of specimens in the Central Bank of Bosnia and Herzegovina one can see all the clumsiness of the numismatic department. You cannot buy the specimens only, which cost 7 KM (konvertible marks)

28

per each complet, but only the album which costs 23 KM. There lis no room for the newly issued specimens that have been added to the set in that album, and some specimens do not even appear.

Millenium set with coins issued in 2000 is the only thing praiseworthy.Notice about jubilee money: the project is stopped. It is better that way

because it was meant only as a souvenir anyway.

29

gjUro KrAsnov (1922.–2000.)

Navršile su se evo četiri godine kako nas je napustio naš veliki prijatelj Gjuro Krasnov, dugogodišnji član i doživotni počasni predsjednik Hrvatskog numizmatičkog društva.

10. prosinca se, nakon duge i teške bolesti, ugasio jedan bogat i plodan život. Otišao je u vječnost čovjek koji je iznimno puno dao kako Hrvatskom numizmatičkom društvu tako i nama numizmatičarima iz Bosne i Hercego-vine. Bio je uporan, nezaustavljiv i čvrst tijekom cijelog svog života. Takav je ostao i tokom posljednjih pet godina od kada mu je dijagnosticirana neizlje-čiva bolest. Gotovo smo pomislili da je uspio pobijediti i nepobjedivo, bile su riječi koje je izgovorio u svom oproštajnom govoru predsjednika HND Dr. Damira Kovača na sprovodu Gjure Krasnova 14. prosinca 2000. godine (Obol, Glasilo HND, XXXIX, 53, 3, Zagreb).

Gjuro Krasnov rodio se 6. svibnja 1922. godine u Novom Sadu. U Pe-trovaradinu je završio osnovnu školu, a srednju u Novom Sadu. 1941. godine obitelj se seli u Osjek. U Osjeku je Gjuro Krasnov radio u građevinskoj struci. U Zagrebu upisuje studij građevinarstva koji i završava u zvanju inžinjera hidrogradnje.

Već kao dječak pronalazi novčiće u pijesku na obalama Dunava, prou-čava ih i tako se rađa njegova ljubav prema numizmatici. Čitav svoj život on je dijelio između ljubavi prema numizmatici i prema svop zanimanju hidro-građevinskog inžinjera. Članom Numizmatičkog društva u Zagrebu postaje 1956. godine, u vrijeme kada su zaljubljenici u stare novčiće bili malobrojni. U početnoj fazi bavio se pretežno bizantskim i ruskim novcem te novcem Srbije, Crne Gore i Jugoslavije. Prateći numizmatičku literaturu a uz to i pod uticajem Ivana Rengjea počinje se baviti Hrvatskom numizmatikom, pogla-vito srednjevjekovnom, te 1961. godine objavljuje svoj prvi rad iz numiz-

30

matike. Tajnikom HND postaje 1962. godine. Od tada se ustrajno brine za osiguravanje sredstava poglavito za izdavačku djelatnost. Svojim neiscrpnim entuzijazmom i energijom utječe i na poticanje veće aktivnosti kod ostalih članova. Dopisuje se i kontaktira sa svim poznatim numizmatičarima u Jugo-slaviji. Zahvaljujući njegovoj podršci i sugestijama osnivamo Numizmatičko društvo BiH. Kako smo manje više bili članovi HND. A imali i povjerenika za BiH Milana Rebića. Poznati naši kolekcionari – numizmatičari članovi HND i to: Dr. Jozo Petrović, Dr. Pavao Varda, jedan od osnivača HND–a 1928. go-dine, fra Bono Šapina, Dr. Božo Pokrajčić, Kosta Radovanović, Milorad Jojić, Dr. Đuro Basler, Ladislv Slavko Maksimović. Nismo imali ambicija za osniva-nje našeg numizmatičkog društvapreovladala je njegova sugestija i mi 1969. godine osnivamo numizmatičko društvo BiH.Sa svim pomenutim numizma-tičarima Gjuro Krasnov se redovno dopisivao. Pomagao nam je slanjem nu-mizmatičke literature. Tako se njegov rad može podijeliti na organizacijsku i stručno–znanstvenu djelatnost. Pored sveg počinje se baviti medaljarstvom, organizira razne izložbe i simpozije, izradu društvenih medalja i žetona.

Kao što sam već spomenuo bio je dobar organizator, potiče osnivanje podružnica društva u gradovima širom Hrvatske. Godine 1963. pokreće ča-sopis ”Bilten” (današnji ”Obol) koji izlazi za šire čitateljstvo kao informator i priručnik. Svojim dugogodišnjim radom napisao je oko 150 stručnih i znan-stvenih radova koje objavljuje u numizmatičkim edicijama u izdanju JAZU (HAZU), Akademije nauka SSSR–a, češko–slovačkim, slovenskim, srpskim i italijanskim numizmatičkim časopisima, te u hrvatskoj reviji Marulić. Prou-čava novce Šubića–Bribirskih iz 14 stoljeća, detaljno analizira novce Nezavi-sne države Hrvatske, vrlo mu je istaknut rad o novcu Bijelih Hrvata, a velik je njegov rad o znanstvenim hrvatskim numizmatičarima. Prvi sistematizira monete Dalmatie te otkriva nepoznate primjerke novca.

Opisao je gotovo sav opus živućih hrtavskih medaljara. Također je ko-autor prvog numizmatičkog filma Numizmatika na povjesnom hrvatskom tlu, kao i objavljena knjiga o žetonima.

Kako je medaljarstvo postala njegova glavna preokupacija organizira prvu izložbu hrvatskih medaljara u Zagrebu 1964. godine, na kojoj je u Mu-zeju za umjetnost i obrt izloženo 289 medalja od 15. stoljeća do polovice 20. stoljeća. To je bila prva izložba takvog značaja poslije drugog svjetskog rata i postigla je veliki uspjek u hrvatskoj kulturnoj javnosti. Značajna je i izložba Dvanaest hrvatskih medaljara, održana u 1988. godine u Muzejsko galerij-skom prostoru.

31

UHND obnašao je mnoge funkcije – bio je tajnik, podpredsjednik, te predsjednik od 1985–1989. godine. Dobio je nagradu HND–a za životno djelo. Bio je voditelj medaljarske sekcije društva. Objavio je opus svih živućih hrvat-skih medaljara te znamenitih slovenačkih medaljara (Šega, Stoviček i dr.).

Poslije I. Rengjea preuzima glavnu brigu oko prikupljanja građe i ma-terijalnih sredstava za izdavanje numizmatičkih vijesti koje neumorno vodi i niz godina kao glavni i odgovorni urednik. Pored svega navedenog bio je kroničar zbivanja u numizmatičkim društvima, primjerice u Slovenskom nu-mizmatičkom društvu, , austrijskom numizmatičkom društvu, Numizmatič-kom društvu BiH i td. Njegov rad o hrvatskoj numizmatici objavila je 1984. godine Akademija znanosti bivšeg SSSR–a.

Važno je napomenuti da je Gjuro Krasnov član družbe ”Braće hrvat-skog zmaja” a 1955. godine dobija titulu Zmaj Petrovaradinski. Red Braće hrvatskog zmaja osnovan je 16. studenog 1905. godine zalaganjem Emilija Laszovskog i književnika Velimira Dežalića. Družba je dobila svoje sjedište u kuli nad Kamenitim vratima. Rijetki su znanstvenici koji dobijaju tako la-skavo i veliko priznanje. U hrvatskoj književnoj reviji Marulić (3/1996, str. 608–611) Gjuro Krasnov pod naslovom Zmajske vijesti ukratko nas upoznaje o povijesti i djelovanju Hrvatskog zmaja.

Ovo sve navedeno pokazuje da je Gjuro Krasnov bio čovjek neiscrpne energije, upornosti i sistematičnosti, a te su ga odlike krasile i u trenucima njegove teške bolesti. U svemu je bio borac.

Čuvam dragi mi dar koji mi je poslao po gosp. Gjuri Mesiću, plaketu sa 2. međunarodnog kongresa u Opatiji sa dirljivim pismom. Svjestan je bio svoje teške bolesti. Napisao mi je: Dragi prijatelju Slavko ipak sve ima svoj kraj. Koliko sam učinio ne znam, imao sam još mnogo toga da učinim, ali na žalost oči me izdaju, a bolest je sve teža – jako me boli. Ove riječi, kao i njegova smrt, i danas nakon tri godine su u meni. Poslužit ću se oproštajnim riječima dr. Damira Kovača na sprovodu Gruje Krasnova 14. prosinca 2000. godine:

”’Za sav tvoj trud, rad, zalaganje za dobrobit društva mi ti dragi Gjuro iskazujemo iskrenu zahvalnost i štovanje uz vječno hvala.’

U Hrvatskim numizmatičkim vijestima 2001. godine br. 1 (54), str. 226–226 gosp. Edgar Fabry dao jeEdgar Fabry dao je In memoriam Gjuri Krasnovu.

Ladislav Slavko Maksimović

32

isPrAvKA

U prošlom broju časopisa, u radu dr. Hakije Đozića Inostrani dugovi budžeta KSHS, autoru se potkrala greška (na strani 10) koju na ovom mjestu ispravljamo.

Umjesto:

treba da stoji: