Bosna i Hercegovina Sud Bosne i Hercegovine · Serdari i stanovnika obližnjih sela Dukići i Bencuzi, koji su tokom noći zbog straha boravili kod bližih srodnika u Serdarima, nalazio

Bosna i Hercegovina Босна и Херцеговина

Sud Bosne i Hercegovine

Суд Босне и Херцеговине

Predmet br.: S1 1 K 007511 11 Kri

Datum: objavljivanja 13.01.2014. godine

pismenog otpravka 31.03.2014. godine

Pred sudskim vijećem u sastavu:

sudija Lubomir Kitić, predsjednik vijeća

sudija Minka Kreho

sudija Željka Marenić

PREDMET TUŽILAŠTVA BOSNE I HERCEGOVINE

protiv

optuženih Fikreta Planinčića, Rasima Lišančića, Seada Menzila i Mirsada Vatrača

PRESUDA

Tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine: Dragan Čorlija

Branioci optuženih: Bekir Ferizović, advokat iz Travnika

Izet Baždarević, advokat iz Sarajeva

Adil Draganović, advokat iz Sanskog Mosta

Abaz Fadil, advokat iz Sarajeva

Zapisničar

Jovana Vidić, stručni saradnik

Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88

Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

2

Broj: S1 1 K 007511 11 KrI

Sarajevo, 13.01.2014. godine

U IME BOSNE I HERCEGOVINE

Sud Bosne i Hercegovine, u vijeću sastavljenom od sudije Ljubomira Kitića kao

predsjednika vijeća, te sudija Minke Kreho i Željke Marenić kao članova vijeća, uz

sudjelovanje stručnog saradnika Jovane Vidić u svojstvu zapisničara, u krivičnom

predmetu protiv optuženih Fikreta Planinčića, Rasima Lišančića, Seada Menzila i

Mirsada Vatrača, zbog krivičnog djela Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana

173. stav 1. tačke a), i f), a Rasim Lišančić i pod tačkom c) u vezi sa članom 180. stav 1.

Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH) i članom 29. KZ BiH, povodom

optužnice Tužilaštva Bosne i Hercegovine broj: T 20 0 KT RZ 0000403 07 od

07.10.2011. godine i optužnice broj T20 0 KTRZ 0000403 07 od 21.11.2011. godine

nakon održanog javnog glavnog pretresa sa kojeg je javnost dijelom bila isključena, u

prisustvu tužioca Tužilaštva Bosne i Hercegovine Dragana Čorlije, optuženih Fikreta

Planinčića, Rasima Lišančića, Seada Menzila i Mirsada Vatrača i branilaca optuženih,

advokata Bekira Ferizovića, Izeta Baždarevića, Adila Draganovića i Abaz Fadila donio je

i javno objavio dana 13.01.2014. godine slijedeću:

P R E S U D U

Optuženi :

FIKRET PLANINČIĆ, zv.“Taci“ od oca Abaza i majke Kade, dj. Đokić, rođen

17.08.1956. godine u Dabovcima, opština Kotor Varoš, po nacionalnosti ..., državljanin

..., završio osnovnu školu, oženjen, otac jednog djeteta, nezaposlen, slabog imovnog

stanja, nastanjen na adresi ..., ..., JMBG ..., neosuđivan, nalazio se u pritvoru od

27.05.2011. godine do 03.10.2012. godine po rješenju Suda broj: S1 1 K 6006 11 Krn od

28.05.2011. godine;


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

3

RASIM LIŠANČIĆ od oca Mustafe i majke Derviše dj.Jeleč, rođen 15.12.1945. godine u

Dabovcima, opština Kotor Varoš, po nacionalnosti ..., državljanin ..., po zanimanju

poljoprivrednik, završio osnovnu školu, neoženjen, slabog imovnog stanja, JMBG ...,

neosuđivan, nastanjen na adresi ..., ..., nalazio se u pritvoru od 27.05.2011. godine do

09.10.2012. godine po rješenju Suda broj: S1 1 K 6006 11 Krn od 28.05.2011. godine;

SEAD MENZIL, od oca Ismeta i majke Zemke, dj.Turan, rođen 12.06.1964. godine u

Hrvaćanima, opština Kotor Varoš, po nacionalnosti ..., državljanin ..., po zanimanju

rukovaoc građevinskih mašina, završio srednju školu, oženjen, otac dvoje djece,

srednjeg imovnog stanja, JMBG ..., neosuđivan u nastanjen, na adresi ..., ..., nalazio se

u pritvoru od 27.05.2011. godine do 03.10.2012. godine po rješenju Suda broj: S1 1 K

6006 11 Krn od 28.05.2011. godine;

i

MIRSAD VATRAČ, od oca Sulje, i majke Zlatke djev. Ramić, rođen 19.02.1964. godine

u Dabovcima, opština Kotor Varoš, po nacionalnosti ..., državljanin ..., po zanimanju

zidar, završio zanat, oženjen, otac dvoje djece, slabog imovnog stanja, JMBG ...,

nastanjen na adresi ..., ..., neosuđivan, nalazio se u ekstradicionom pritvoru od

05.09.2011. godine do 26.10.2011. godine, a potom u pritvoru od 26.10.2011. godine do

25.10.2012. godine po rješenju Suda BiH broj: S1 1K6006 11 Krn.

KRIVI SU

Što su:

Tokom 1992. godine za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini i oružanog sukoba između

Vojske Republike Srpske i TO Kotor Varoš, koji se od mjeseca juna do sredine mjeseca

novembra 1992. godine, odvijao na širem području opštine Kotor Varoš, protivno

odredbama člana 3. stav 1. tačka a), i člana 147. Ženevske konvencije o zaštiti civilnih

lica za vrijeme rata od 12.08.1949. godine u svojstvu pripadnika TO Kotor Varoš

organizovane u više odreda, koji su kasnije nastavili funkcionisati u sastavu jedinice VII.

Korpusa A R BiH, zajedno sa drugim njima poznatim pripadnicima Teritorijalne odbrane


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

4

učestvovali u napadu na civilno stanovništvo srpske nacionalnosti u selu Serdari,

opština Kotor Varoš, koje je bilo izvan područja sukoba, a koji napad je imao za

posljedicu smrt, teške tjelesne povrede i uništavanje imovine, na način što su:

- dana 17.09.1992. godine u ranim jutarnjim satima oko 05,30 sati u grupi od

najmanje 20 pripadnika TO Kotor Varoš, dok se najveći dio civila, mještana sela

Serdari i stanovnika obližnjih sela Dukići i Bencuzi, koji su tokom noći zbog straha

boravili kod bližih srodnika u Serdarima, nalazio na spavanju, odjeveni u

uniforme, a neki u civilnu odjeću, naoružani puškama, izvršili prethodno planiran

pješadijski napad, dejstvujući iz vatrenog oružja iz više pravaca najprije prema

civilima koji su se zatekli izvan kuća, a nakon toga i prema porodičnim kućama i

civilima koji su u njima boravili, koristeći pored vatrenog oružja i ekspolzivna

sredstva, kojima se djelovalo kroz ulazna vrata i prozorske otvore, a nakon

nasilnog ulaska i po unutrašnjosti kuća, iako su bili svjesni da se radi o civilnim

licima i da od ispaljenih metaka i gelera aktiviranih eksplozivnih sredstava mogu

nastupiti smrtonosne povrede i teška ranjavanja civila, pa je taj napad imao za

posljedicu lišavanje života 16 civilnih lica, oba pola, starosne dobi od 4 do 60

godina i to: Bencuz Slavka, (rođen 1937. godine), Bencuz Slavojke, (rođena

1971. godine), Serdar Draga, (rođen 1945. godine), Serdar Slavka, (rođen 1932.

godine), Serdar Slaviše, (rođen 1971. godine), Serdar Mirka, (rođen 1962.

godine), Serdar Branka, (rođen 1936. godine), Serdar Bosiljke, (rođena 1939.

godine), Serdar Danke, (rođene 1938. godine), Serdar Jelenka, (rođen 1961.

godine), Serdar Radmile, (rođena 1971. godine), Dukić Nikole, (rođen 1953.

godine),Tepić Spomenke (rođene 1973. godine), Tepić Ljubice, (rođena 1952.

godine), Tepić Slobodanke, (rođena 1980. godine) i Tepić Snježane, (rođena

1988. godine), dok su usljed dejstva ispaljenih zrna i gelera teške tjelesne

povrede zadobile Bencuz Mileva i Serdar Radmila u to vrijeme u petom

mjesecu trudnoće, a Serdar Stana opekotine u predjelu ruku i lica, ali se i pored

intenziteta tog napada jedan broj civila, pretežno žena i djece, uspio spasiti

skrivajući se u pojedinim prostorijama porodičnih kuća i bjekstvom iz sela, pri

čemu je tokom napada izvršeno uništavnje imovine, paljenjem kuća, Serdar

Draga, Serdar Slavka i Serdar Danke , u kojima su izgorjela tijela Serdar Slaviše,


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

5

njegove supruge Tepić Spomenke i Serdar Slavka, zatim paljenjem privrednih i

pomoćnih objekata u kojima je izgorjela zatvorena stoka, dok je Lišančić

Rasim, po dolasku sa drugim pripadnicima TO ispred kuće prethodno ranjene

Serdar Danke, prema njenoj kćerki Gini i nečovječno postupao, stavljajući joj

nož pod grlo tražeći da mu kaže ko je ubio njegovu sestru Nuru, pa kad su

učesnici napada zbog bojazni od skorog dolaska pripadnika VRS napustili

Serdare i sa sobom poveli Ginu u pravcu Bilica, ponovo je pitao za sestru Nuru,

udarivši je dlanom ruke u predjelu potiljka, nakon čega je Serdar Gina u selu

Bilice držana protivpravno zatvorena u podrumskoj prostoriji 4 dana i 3 noći, u

kom vremenu je više puta ispitivana, a najviše od strane Čehić Besima.

Dakle, kršeći pravila Međunarodnog humanitarnog prava za vrijeme rata i

oružanog sukoba učestvovali u napadu na civilno stanovništvo i objekte, koji napad je

imao za posljedicu smrt, teške tjelesne povrede civila i uništavanje imovine, a Lišančić

Rasim prema civilnom licu i nečovječno postupao

čime su,

počinili krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1.

Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije koji je preuzet na

osnovu Zakona o primjeni Krivičnog zakona Republike Bosne i Hercegovine i Krivičnog

zakona SFRJ, u vezi sa članom 22. istog zakona,

Pa Sud prvooptuženog, Fikreta Planinčića, za navedeno krivično djelo, a uz primjenu

citiranih odredbi i odredbi iz člana 38.i 41. KZ SFRJ,

O S U Đ U J E

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD

11 (jedanaest) GODINA i 6 (šest) MJESECI

u koju kaznu mu se na osnovu člana 50. stav 1. KZ SFRJ ima uračunati vrijeme

provedeno u pritvoru i to u periodu od 27.05.2011.godine pa do 03.10.2012.godine


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

6

drugooptuženog, Rasima Lišančića, za navedeno krivično djelo, a uz primjenu citiranih

odredbi i odredbi iz člana 38.i 41. KZ SFRJ,

O S U Đ U J E


9 (devet) GODINA i 6 (šest) MJESECI

u koju kaznu mu se na osnovu člana 50. stav 1.KZ SFRJ ima uračunati vrijeme


trećeoptuženog, Seada Menzila, za navedeno krivično djelo, a uz primjenu citiranih


O S U Đ U J E


11 (jedanaest) GODINA i 6 (šest) MJESECI



i

četvrtooptuženog, Mirsada Vatrača, za navedeno krivično djelo, a uz primjenu citiranih


O S U Đ U J E


10 (deset) GODINA i 6 (šest) MJESECI


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

7



Na osnovu člana 188. stav 4. ZKP BiH troškovi krivičnog postupka iz člana 185. stav 2.

tačke a) do f) ovog zakona, kao i nužni izdaci i nagrada branilaca, padaju na teret

budžetskih sredstava Suda.

Na osnovu člana 198. stav 2. ZKP BiH oštećeni se sa svojim imovinskopravnim

zahtjevima upućuju na parnicu.

O B R A Z L O Ž E NJ E

I UVOD

A. TOK POSTUPKA

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je dana 07.10.2011. godine, na potvrđivanje dostavilo

optužnicu broj T20 0 KTRZ 0000403 07, kojom se optuženi Fikret Planinčić, Rasim

Lišančić i Sead Menzil, terete za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz

člana 173. stav 1. tačka a) i f), a Lišančić Rasim i pod tačkom c) u vezi sa članom

180.stav 1, a sve u vezi sa članom 180.stav 1, a sve u vezi sa članom 29.KZ BiH.

Nadalje, dana 21.11.2011. godine Tužilaštvo je podiglo optužnicu protiv Mirsada

Vatrača, a kojom se isti tereti da je počinio krivično djelo ratni zločin protiv civilnog

stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka a) i f) u vezi sa članom 180.stav 1, a sve u vezi

sa članom 180.stav 1, a sve u vezi sa članom 29.KZ BiH

Nakon što su optužnice potvrđene, a optuženi Fikret Planinčić, Rasim Lišančić i Sead

Menzil dana 11.11.2011. godine, odnosno Mirsad Vatrač dana 19.12.2011. godine na

ročištu za izjašnjenje o krivnji izjasnili se da nisu krivi za optužbe koje im se stavljaju na

teret, i predmet upućen sudećem vijeću radi zakazivanja glavnog pretresa, Sud je da

21.12.2011. godine donio rješenje broj S1 1 K 007511 11 Kri o spajanju postupka koji se


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

8

pred Sudom do tada vodio protiv optuženih Fikreta Planinčića, Rasima Lišančića i

Seada Menzila sa predmetom protiv optuženog Mirsada Vatrača.

Na kraju treba istaći da je dana 15.12.2011. godine za optužene Fikreta Planinčića,

Rasima Lišančića i Seada Menzila a 21.12.2011. godine za Mirsada Vatrača započeo je

glavni pretres čitanjem optužnice.

II PROVEDENI DOKAZI

A) TUŽILAŠTVO BIH

U toku dokaznog postupka po prijedlogu Tužilaštva BiH saslušani su sljedeći svjedoci:

Živorad Ganjanin, Nikola Tomašević, Tepić Simo, Dalibor Serdar, Radmila Serdar,

Nedeljko Sakan; mileva Bencuz, Stojanka Serdar, Zora Serdar, Stanka Serdar, Miloš

Serdar, Nedeljko Narić, Gina Kukrić, Aleksandar Petrović, Kemal Smajić, Joco Serdar,

Muhamed Sadiković, Muris Hadžiselimović, Muharem Huseinović, Suvad Menzil, Semko

Lozić, Remzija Šiljak, Pašo Čirkić, Slobodan Župljanin, Ilija Šipura, te vještaci Željko

Karan, vještak spec. sudske medicine i Dragomir Keserović vještak vojne struke.

Tužilaštvo je tokom dokaznog postupka prezentiralo i u spis uvelo sljedeće materijalne

dokaze: T-1 a: Zapisnik o saslušanju svjedoka Gine Kukrić dat Tužilaštvu Bosne i

Hercegovine broj T20 0 KTRZ 0000403 07 od 03.02.2011.godine, T-1 b:

Fotodokumentacija broj T20 0 KTRZ 0000403 07 od 07.10.2010.godine, sačinio Đorđe

Blagojević, T-1 c: Zapisnik o saslušanju svjedoka Gine Kukrić, sačinjen dana

26.02.2002.godine kod istražnog sudije Okružnog suda u Banja Luci u krivičnom

predmetu protiv Marka Šipure i dr., T-2: Zapisnik o saslušanju svjedoka Kemala Smajića

broj T20 0 KTRZ0000403 07 od 10.11.2010.godine, sačinjen u Tužilaštvu BiH, T-3:

Zapisnik o saslušanju svjedoka Serdar Stana, sačinjen dana 22.02.2002.godine kod

istražnog sudije Okružnog suda u Banjaluci u krivičnom predmetu protiv Marka Šipure i

dr., T-4: Izvod iz Matične knjige umrlih za Serdar Stanu broj 03/6-202-180 od

14.10.2010.godine, upis izvršen za područje Vrbanjaca za 2005.godinu, T-5: Zapisnik o


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

9

uviđaju broj KR br. 25/92 od 17.09.1992.godine, sačinjen na licu mjesta dana

17.09.1992.godine u selu Gornji Vrbanjci, zaseok Serdari, opština Kotor Varoš, T-6:

Fotodokumentacija lica mjesta krivičnog djela Ratni zločin protiv civilnog stanovništva

izvršenog dana 17.09.1992.godine u mjestu Serdari, opština Kotor Varoš, sačinjena

dana 30.09.1992.godine, T-7: Zapisnik o pokazu lica mjesta broj: 08-02/1-362/10 od

02.10.2010.godine sačinjen od strane MUP-a RS-a, CJB Banja Luka, Sektor

Kriminalističke policije Banja Luka, a po naredbi Tužilaštva BiH broj T20 0 KTRZ 000403

07 od 20.09.2010.godine, T-7 a: Skica lica mjesta broj: UV-1359/10 od dana

02.10.2010.godine, sačinjen od strane MUP-a RS-a , CJB Banja Luka, Sektor

Kriminalističke policije, Odjeljenje kriminalističke tehnike Banja Luka, skicu sačinio Saša

Ožegović, T-7 b: Fotodokumentacija mjesta broj: UV-1359/10 od dana

02.10.2010.godine, sačinjen od strane MUP-a RS-a , CJB Banja Luka, Sektor

Kriminalističke policije, Odjeljenje kriminalističke tehnike Banja Luka, fotodokumntaciju

sačinio Saša Ožegović , T-8: Foto album sačinjen od strane Tužilaštva BiH broj T20 0

KTRZ 0000403 07 od 07.10.2010.godine, T-9: Zahtjev za priznanje statusa pripadnosti

Armiji R BiH TO Kotor Varoš i pravnog nasljednika iste broj: 01-347/96 od

28.05.1996.godine, T-10: Zahtjev za priznanje statusa pripadnosti Armiji R BiH TO Kotor

Varoš i pravnog nasljednika iste broj: 01-348/96 od 28.05.1996.godine, T-11: Akt

Oružanih snage Repblike BiH I Bojna HVO Kotor Varoš pod nazivom Ratni put Bošnjaka

I Bojne HVO Kotor Varoš, T-12: Spisak IDV- TO Kotor Varoš, Spisak TO Kotor Varoš,

odred 55, od red.broja 01 do 400, Spisak Komande štaba TO Kotor Varoš od red.br.01

do red.br. 07,T-13: Zahtjev Tužilaštva BiH za pregled dokumentacije u posjedu

Ministastva odbrane BiH broj T20 0 KTRZ 0000403 07 od 17.06.2011.godine i

odobrenje Ministarstva odbrane broj: 13-04-1-67-5/11 od 22.06.2011.godine, T-14:

Snimak sela Serdari iz 92.godine , T-15: Zapisnik o saslušanju svjedoka Paše Čirkića,

sačinjen u Tužilaštvu BiH pod brojem T20 0 KTRZ 0000403 07 od 28.10.2010.godine, T-

16: Zapisnik o saslušanju svjedoka Nikole Tomaševića, sačinjen u Tužilaštvu BiH pod

brojem T20 0 KTRZ 0000403 07 od 21.06.2011.godine, T-17: Zapisnik o saslušanju

svjedoka Živorad Gajanin, sačinjen u Tužilaštvu BiH pod brojem T20 0 KTRZ 0000403

07 od 15.07.2011.godine, T-18: Zapisnik o saslušanju svjedoka Dragiša Serdar,


19: Zapisnik o saslušanju svjedoka Miloš Serdar, sačinjen u Tužilaštvu BiH pod brojem


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

10

T20 0 KTRZ 0000403 07 od 22.10.2010.godine, T-20: Zapisnik o saslušanju svjedoka

Radmila Serdar, sačinjen u Tužilaštvu BiH pod brojem T20 0 KTRZ 0000403 07 od

03.12.2010.godine, T-21: Zapisnik o saslušanju svjedoka Mileva Bencuz, sačinjen u

Tužilaštvu BiH pod brojem T20 0 KTRZ 0000403 07 od 10.12.2010.godine, T-22:

Zapisnik o saslušanju svjedoka Simo Tepić, sačinjen u Tužilaštvu BiH pod brojem T20 0

KTRZ 0000403 07 od 23.06.2011.godine, T-23: Zapisnik o saslušanju svjedoka Joco

Serdar, sačinjen u Tužilaštvu BiH pod brojem T20 0 KTRZ 0000403 07 od

02.12.2010.godine, T-24: Zapisnik o saslušanju svjedoka Stojanka Serdar, sačinjen u


Zapisnik o saslušanju svjedoka Dalibor Serdar, sačinjen u Tužilaštvu BiH pod brojem


Stanka Serdar, sačinjen u Tužilaštvu BiH pod brojem T20 0 KTRZ 0000403 07 od

11.11.2010.godine, T-27: Zapisnik o saslušanju svjedoka Nedeljko Sakan, sačinjen u


Zapisnik o saslušanju svjedoka Zora Dukić, sačinjen u Tužilaštvu BiH pod brojem T20 0

KTRZ 0000403 07 od 12.11.2010.godine, T-29: Zapisnik o saslušanju svjedoka

Muhamed Sadiković, sačinjen u Tužilaštvu BiH pod brojem T20 0 KTRZ 0000403 07 od

04.10.2011.godine, T-30: Zapisnik o uzimanju izjave od svjedoka Nedeljka Narića,

sačinjen u MUP-u RS-a, CJB Banja Luka, Sektor Kriminaliste policije broj: 08-02/1-206

/11 od 02.08.2011.godine, T-31: Zapisnik o uzimanju izjave od svjedoka Aleksandar

Petrović, sačinjen u MUP-u RS-a, CJB Banja Luka, Sektor Kriminaliste policije broj: 08-

02/1-217/11 od 10.08.2011.godine, T-32: Zapisnik o saslušanju svjedoka Muris

Hadžiselimović, sačinjen u Tužilaštvu BiH pod brojem T20 0 KTRZ 0000403 07 od

21.06.2011.godine, T-33: Zapisnik o saslušanju svjedoka Muharem Huseinović,


34: Zapisnik o saslušanju svjedoka Suvad Menzil, sačinjen u Tužilaštvu BiH pod brojem


Semko Lozić, sačinjen u Tužilaštvu BiH pod brojem T20 0 KTRZ 0000403 07 od

11.08.2011.godine, T-36: Zapisnik o saslušanju svjedoka Remzija Šiljak, sačinjen u

Tužilaštvu BiH pod brojem T20 0 KTRZ 0000403 07 od 19.08.2011.godine, T-37: Akt

Štaba TO opštine Kotor Varoši od 10.05.1196.godine,T-38: Fotodokumentacija sela

Serdari, optština Kotor Varoš broj 791 fotografisana dana 03.04.1993.godine sa


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

11

datumom izrade 12.04.1993.godine, T-39: Matični Karton za Menzil Seada i jedinični

karton za Menzil Seada, T-40: Jedinični karton za Planinčić Fikreta, T-41: Rješenje Suda

BiH broj S1 1 K 006006 11 Krn od 05.10.2011.godine o određivanju mjera zaštite za

svjedoka M-1, T-42: Izvod iz matične knjige umrlih za Bencuz Slavko broj 03/6-202-159

od 11.10.2010.godine, T-43: Izvod iz matične knjige umrlih za Serdar Drago broj 03/6-

202-169 od 11.10.2010.godine, T-44: Izvod iz matične knjige umrlih za Serdar Slavko

broj 03/6-202-177 od 11.10.2010.godine, T-45: Izvod iz matične knjige umrlih za Serdar

Slaviša broj 03/6-202-168 od 11.10.2010.godine, T-46: Izvod iz matične knjige umrlih za

Tepić Spomenka broj 03/6-202-175 od 11.10.2010.godine, T-47: Izvod iz matične knjige

umrlih za Serdar Mirko broj 03/6-202-163 od 11.10.2010.godine, T-48: Izvod iz matične

knjige umrlih za Serdar Branko broj 03/6-202-165 od 11.10.2010.godine, T-49: Izvod iz

matične knjige umrlih za Bencuz Slavojka broj 03/6-202-161 od 11.10.2010.godine, T-

50: Izvod iz matične knjige umrlih za Serdar Bosiljka broj 03/6-202-162 od

11.10.2010.godine, T-51: Izvod iz matične knjige umrlih za Serdar Danka broj 03/6-202-

164 od 11.10.2010.godine, T-52: Izvod iz matične knjige umrlih za Dukić Nikola broj

03/6-202-166 od 11.10.2010.godine, T-53: Izvod iz matične knjige umrlih za Serdar

Jelenko broj 03/6-202-176 od 11.10.2010.godine, T-54: Izvod iz matične knjige umrlih za

Serdar Radmila broj 03/6-202-174 od 11.10.2010.godine, T-55: Izvod iz matične knjige

umrlih za Tepić Snježana broj 03/6-202-173 od 11.10.2010.godine, T-56: Izvod iz

matične knjige umrlih za Tepić Slobodanka broj 03/6-202-172 od 11.10.2010.godine, T-

57: Izvod iz matične knjige umrlih za Tepić Ljubica broj 03/6-202-171 od

11.10.2010.godine, T-58: Izvod iz matične knjige rođenih za Lišančić Nura broj 03/6-

200-552 od 08.09.2011.godine, T-59: Nalaz vještačenja, J.U. Zavod za sudsku medicinu

Republike Srpske Banja Luka od 14.09.2011.godine, T-60: Istorija bolesti za Bencuz

Milenu, Kliničko medicinski centar Banja Luka (datum prijema u bolnicu

17.09.1992.godine, a datum otpusta 25.09.1992.godine), T-61: Istorija bolesti za Serdar

Stanu, Kliničko medicinski centar Banja Luka (datum prijema u bolnicu

17.09.1992.godine, a datum otpusta 25.09.1992.godine), T-62: Istorija bolesti za

Radmilu Serdar, Kliničko medicinski centar Banja Luka (datum prijema u bolnicu

17.09.1992.godine, a datum otpusta 24.09.1992.godine), T-63: Zahtjev za ovjeru

dokumentacije broj T20 0 KTRZ 0000403 07 od 10.01.2012.godine i dio protokola Doma

zdravlja Kotor Varoš, T-64: Zapisnik o saslušanju osumnjičenog Fikreta Planinčića, dat


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

12

u Tužilaštvu BiH pod brojem T20 0 KTRZ 0000403 07 od 27.05.2011.godine, T-65:

Zapisnik o saslušanju osumnjičenog Rasima Lišančića, dat u Tužilaštvu BiH pod brojem

T20 0 KTRZ 0000403 07 od 27.05.2011.godine, T-66: Zapisnik o saslušanju

osumnjičenog Seada Menzila, dat u Tužilaštvu BiH pod brojem T20 0 KTRZ 0000403

07 od 27.05.2011.godine, T-67: Zapisnik o saslušanju osumnjičenog Mirsada Vatrača,

dat u Tužilaštvu BiH pod brojem T20 0 KTRZ 0000403 07 od 09.11.2011.godine , T-68:

Uredba o izmjeni naziva Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine objavljena u Sl.

listu R. BiH broj 1 09.aprila 1992.godine, T-69: Odluka o proglašenju ratnog stanja, Sl.

list R BiH broj 7 od 20.juni 1992.godine, T-70 Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama

zakona o određivanju graničnih prelaza R BiH, Sl. glasnik broj 50 od 28.12.1995.godine,

T-71: Izvodi iz kaznene evidencije za Seada Menzila, Rasima Lišančića, Fikreta

Planinčića i Mirsada Vatrača, T-72: Rješenja Tužilaštva BiH o nakndai troškova

svjedocima Nikoli Tomaševiću, Gajanin Živoradu, Serdar Dragiši, Serdar Milošu, Serdar

Radmili, Tepić Simo, Seradr Jocu, Serdar Daliboru, Serdar Stanki, Dukić Zori, Sakan

Nedeljku, Čirkić Pašu, Murisu Hadžiselimoviću, Muharemu Huseinoviću, Menzil Suvadu,

Semku Loziću, Remziji Šiljak, T-73: Naredba za vještačenje broj T20 0 KTRZ 0000403

07 od 19.07.2011.godine, T-74: Dopuna naredbe za vještačenje broj T20 0 KTRZ

0000403 07 od 31.08.2011.godine, T-75: Zapisnik o saslušanju svjedoka Ilija Šipura od

08.06.2012.godine, T-76 Nalaz i mišljenje Dragomira Keserovića, T-77a: Popratni akt

službene zabilješke Državne agencije za istage i zaštitu, broj 17-12/3-04-2-65-2/07 od

05.11.2007. godine, T-77 b: Službena zabilješka Državne agencije za istage i zaštitu

broj 17-12/3-04-2-65-135/07 od 05.11.2007.godine, T-77c: Dopis Tužilaštva upužen

Državnoj agenciji za istrage i zaštitu, broj KTA-RZ-96/07 od 24.05.2007. godine

B.ODBRANA OPTUŽENOG FIKRETA PLANINČIĆA

Tokom dokaznog postupka po prijedlogu odbrane prvooptuženog Fikreta Planinčića

saslušani su u svojstvu svjedoka: Zijad Dulić, Nura Čirkić, Raza Smajić, Zilka Smajlović,

Mujo Mujanović, kao i optuženi Fikret Planinčić u svojstvu svjedoka.

Odbrana prvoptuženog Fikreta Planinčića prezentirala je Sudu i uvela u sudski spis

materijalne dokaze i to O-I-1 Nalaz Kantonalne bolnice Zenica od 09.07.1998.godine na


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

13

ime Fikret Planinčić, I O-I-2: Knjigu “Zločin nad Srbima u Kotor Varošu 1992.godine”

autor Mirko A. Marković.

C.ODBRANA OPTUŽENOG RASIMA LIŠANČIĆA

Po prijedlogu odbrane optuženog Rasima Lišančića saslušan je Salih Čirkić i optuženi

Rasim Lišančić koji je svjedočio u korist svoje odbrane.

D.ODBRANA OPTUŽENOG SEADA MENZILA

Tokom dokaznog postupka po prijedlogu odbrane optuženog Seada Menzila saslušani

su: Zemir Turan, Muris Dugonjić, Aziz Čirkić, Đasim Menzil, Asmir Lišančić, Abid

Kovačić, Edib Menzil, Safet Ćehić, Ale Vilić, Diba Menzil, te vještak vojne struke Senad

Kljajić, te optuženi Sead Menzil koji je svjedočio u svoju korist.

Odbrana trećeoptuženog prezentirala je na glavnom pretresu i u sudski spis uvrstila

sljedeće materijalne dokaze: O-III-1: Vlašićki vidici broj 22, Specijalni dodatak, List 22.

PBR, godina I, broj 11, od dana 19.11.1993.godine, O-III-2: Službeni glasnik opštine

Kotor Varoš broj 1/92 od 18.12.1992. godine (Odluka o organizaciji i radu kriznog štaba

Opštine Kotor-Varoš) i Službeni glasnik opštine Kotor Varoš broj 2/92 od

30.12.1992.godine (Odluka o prestamku mandata odbornika Skupštine Opštine i

verifikacija mandata novim odgovornicima), O-III-3: Zapovjest za izvođenje borbenih

dejstava komande Lake brigade Kotor Varoš od 23.07.1992.godine, haški broj

00155701, O-III-4: Zapovjest za napad Komande 1. Lp Br Kotor Varoš, pov. broj 91/92

od dana 24.09.1992.godine, O-III-5: Odluka o organizaciji i radu Izvršnog odbora u ratu

Opštine Kotor Varoš od 1992. godine, haški broj 00416026, O-III-6: Naredba o

određivanju policijskog sata na Opštini Kotor Varoš broj 01-023-12/92 od dana

12.06.1992.godine, haški broj 00416494, O-III-7: Zapovjest za odbranu, Op.br.2/92

Komande 2. LP Br od dana 14.06.1992.godine, haški broj 00820660, O-III-8: Borbeni

izvještaj komande 1.krajiškog korpusa od dana 23.06.1992.godine, str.pov. br 44-1/95

(haški broj 00861701) i borbeni izvještak komande 1. KK od 24.06.1992.godine, str.pov

44-1/197 (haški broj 00861713) Glavnom štabu Vojske Srpske Republike BiH, O-III-9: -

Izvod zapisnika sa 83. sjednice Ratnog Predsjedništva Opštine Kotor Varoš održane

21.09.1992.godine, Izvod iz zapisnika sa 40. sjednice Kriznog štaba Opštine Kotor


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

14

Varoš održanog 26.06.1992.godine, haški broj 00415614, Izvod iz zapisnika sa

26.sjednice Ratnog Predsjedništva Opštine Kotor Varoš održanog 20.07.1992.godine,

haški broj 00415772, Zaključci sa sjednice Ratnog Predsjedništva Opštine Kotor Varoš

broj 01-023-143/92 od 25.07.1992. godine, Izvod iz zapisnika sa 43. sjednice Ratnog

Predsjedništva Opštine Kotor Varoš održanog 29.07.1992.godine, Izvod iz zapisnika sa

54. sjednice Ratnog Predsjedništva Opštine Kotor Varoš održane dana

15.08.1992.godine, Izvod zapisnika sa 67. sjednice Ratnog Predsjedništva Opštine

Kotor Varoš održane 20.08.1992.godine, haški broj 00415727, Izvod zapisnika sa 70.

sjednice Ratnog Predsjedništva Opštine Kotor Varoš održane 02.09.1992.godine, Izvod

zapisnika sa 71. sjednice Ratnog predsjedništva opštine Kotor Varoš održane

03.09.1992.godine, Izvod zapisnika sa 75. sjednice Ratnog Predsjedništva Opštine

Kotor Varoš održane 07.09.1992.godine, Izvod zapisnika sa 76. sjednice Ratnog

predsjedništva opštine Kotor Varoš održane 08.09.1992.godine, Izvod zapisnika sa 78.

sjednice Ratnog Predsjedništva Opštine Kotor Varoš održane 11.09.1992.godine, Izvod

zapisnika sa 81. sjednice Ratnog Predsjedništva Opštine Kotor Varoš održane

17.09.1992.godine, haški broj 00415712, Izvod zapisnika sa 82. sjednice Ratnog

Predsjedništva Opštine Kotor Varoš održane 18.09.1992.godine, O-III-10: Bilten Kriznog

štaba Opštine Kotor Varoš, broj 4 od 07.07.1992.godine, haški broj 00416466, O-III-11

Naredba Vojnoj pošti B. Luka za predaju naoružanja broj 4022, Pov.br18/1-20 od dana

05.05.1992.godine,O-III-12: Naredba vojnoj pošti B.Luka za izdavanje naoružanja i

opreme, pov.br. 18/4-21 od 09.05.1992.godine, O-III-13 Redovni borbeni izvještaj

komande 1. Krajiškog Korpusa od 16.07.1992.godine, Str.pov. br 44-1/240, haški broj

00861933, O-III-14 Zapovijest za izvođenje borbenih dejstava Komande grupe Brigada,

Skender Vakuf upućen Komandi 1.Krajiškog Korpusa vojske bosanskih Srba dana

16.07.1992.godine, haški broj 00820690, O-III-15: Molba za dostavu naoružanja i

municije za opremanje Lake pješadijske Brigade u Kotor Varoš, broj 01-023-124/92 od

dana 20.07.1992.godine, haški broj 00416321, O-III-16: Bilten Ratnog Predsjedništva

Opštine Kotor Varoši broj 6 od 24.07.1992.godine, haški broj 00416470, O-III-17:

Borbeni izvještaj komande 1. Krajiškog Korpusa od 26.07.1992.godine, Op.Str.pov, broj

44-1/258, haški broj 00862001, O-III-18: Borbeni izvještaj komande 1. Krajiškog Korpusa

od 29.08.1992.godine, Op.Str.pov, broj 44-1/327, haški broj 00362920, O-III-19:

Referisanje komande 22. pbr s. Vitovlje komandantu 1. Krajiškog Korpusa


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

15

str.pov.br.545-1/92 od od 06.12.1992.godine,o brojnom stanju, naoružanju jedinice,

pripremi za zimske uvjete ratovanja..., haški broj 01312012, O-III-20: Referisanje

komande 1. Lpbr Kotor Varoš, komandantu 1. Krajiškog Korpusa o stanju u 1.Lpbr

Kotor-Varoš i zoni odgovornosti brigade, pov br. 239/92 od 06.12.1992.godine, haški

broj 01311938, O-III-21: Film Krvava zora u „Serdarima“ DVD, O-III-22 Pismeni akt Min.

Odbrane BiH upućen advokatu Adilu Draganoviću, broj 13-04-1-127-5/11 od

18.10.2011.godine sa prilozima, O-III-23 Topografska karta Serdara i Sakana o pokazu

od strane svjedoka Serdar Dragiše, O-III-24 Pismeni akt Okružnog suda u Banja Luci,

broj 011-0-Su-12-000 227 od 09.03.2012 godine, u predmetu protiv Barić Joze i dr., O-

III-25 Službena zabilješka Ministarstva za unutrašnje poslove – Centar službi

bezbjednosti, Odjeljenja za sprečavanje i otkrivanje kriminaliteta BL, RS, o obavljenom

informativnom razgovoru sa Serdar Jocom, broj SZ/2-8 od 04.02.1993.godine, haški broj

00396288, O-III-26 Izjava Serdar Joce od 01.02.1993.godine u rukopisu, haški broj

00396289, O-III-27 Topografska karta sela Serdari, O-III-28 Odluka o pomilovanju

osuđenih lica po službenoj dužnosti broj 01-936/95 od 18.5.1995. godine, haški broj

00396487, O-III-29 Pismeni akt okružnog suda u BL, broj 011-0-Su-11-000 762 od

27.09.2011.godine sa prilozima, O-III-30 Dopis Suda BiH broje S1 1 K 007511 11 KrI od

24.10.2012.godine sa dopisom administrativne službe Opštine Kotor Varoš, O-III-31

Rješenje Opštine Kotor Varoš – Administrativne službe, Odjeljenje za Opštu upravu broj

03/05-562-21/21012 od 14.06.2012.godine na ime Serdar Radmile, O-III-32 Rješenje

opštine Kotor Varoš– Administrativne službe, Odjeljenje za Opštu upravu broj 03/05-

562-2/2012 od 27.01.2010.godine na ime Dukić Zore, O-III-33 Rješenje Opštine Kotor

Varoš – Administrativne službe, Odjeljenje za Opštu upravu broj 03/05-562-234/09 od

10.12.2009.godine na ime Serdar Stojanke, O-III-34 Rješenje Opštine Kotor Varoš–

Administrativne službe, Odjeljenje za Opštu upravu 03/05-562-60/09 od

15.07.2009.godine na ime Serdar Stojanke, O-III-35 Rješenje Opštine Kotor Varoš –

Administrativne službe, Odjeljenje za Opštu upravu 03/05-562-13/09 od

11.05.2009.godine na ime Bencuz Mileve, O-III-36 Dopis Suda BiH broj S1 1 K 007511

11 kro od 31.01.2012.godine sa prilogom - Naredba o predaji naoružanja VP Banja

Luka TO Kotor Varoš 18/1-20 od 05.05.1992.godine, O-III-37 Izvod zapisnika sa 80.

sjednice Ratnog predsjedništva Opštine Kotor Varoš održane 16.09.1992.godine, O-III-

38 Izvod zapisnika sa 79. sjednice Ratnog predsjedništva Opštine Kotor Varoš održane


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

16

15.09.1992.godine, haški broj 00415715, O-III-39 DVD sa propratnim aktom advokata

Adila Draganovića (opis dokaznog materijala) od 14.01.2013.godine - popis snimaka, O-

III-40 CD sa sa propratnim aktom advokata Adila Draganovića (opis dokaznog

materijala) od 12.12.2011.godine - popis snimaka, O-III-41 Nalaz i mišljenje vještaka

Senada Kljajića, brigadira OS BiH u penziji, od 26.02.2013. godine, O-III-42 – Izvod iz

zapisnika sa 35 sjednice Kriznog štaba Opštine KV od 25.06.92, O-III-43 – Izvod iz

zapisnika sa 42 sjednice Kriznog štaba Opštine KV od 27.06.92. godine, O-III-44 –

Odluka o opštoj mobiliziaciji Kriznog štaba Opštine KV od 30.06.92. godine, O-III-45 –

Izvod iz zapisnika sa 54 sjednice Kriznog štaba opštine KV od 04.07.92. godine, O-III-46

– Izvod iz zapisnika sa 63 sjednice Kriznog štaba Opštine KV od 07.07.92. godine, O-III-

47 - Izvod iz zapisnika sa prve sjednice Ratnog Predsjedništva od 07.07.92. godine, O-

III-48 Izvod iz zapisnika sa druge sjednice Ratnog Predsjedništva od 08.07.92. godine,

O-III-49 - Izvod iz zapisnika sa sjednice Ratnog Predsjedništva od 12.07.92. godine,O-

III-50 - Izvod iz zapisnika sa 15 sjednice Ratnog Predsjedništva od 14.07.92. godine, O-




III-54 – Redovni borbeni izvještaj komande prvog KK upućen GŠ VRS, od 23.07.92.

godine, O-III-55 - Izvod iz zapisnika sa 37 sjednice Ratnog Predsjedništva od 26.07.92.




godine, O-III-59 – Borbeni izveštaj komande prvog KK upućen GŠ VRS, od 30.07.92.



godine, O-III-62 – Izvod iz zapisnika sa 56 sjednice Ratnog Predsjedništva od 18.08.92.

godine, O-III-63 - Izvod iz zapisnika sa 58. sjednice Ratnog Predsjedništva od 20.08.92.

godine, O-III-64 - Izvod iz zapisnika sa 59. sjednice Ratnog Predsjedništva od 21.08.92.

godine, O-III-65 -Izvod iz zapisnika sa 60. sjednice Ratnog Predsjedništva od

22.08.1992. godine, O-III-66 - Izvod iz zapisnika sa 74 sjednice Ratnog Predsjedništva

od 28.08.92. godine, O-III-67 - Izvod iz zapisnika sa sjednice Ratnog Predsjedništva od

08.09.92. godine, O-III-68 – Obavještajni dokument „Miloš“ od 07.09.92. godine, broj


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

17

370/92, O-III-69 – Dopis načelnika SCB BL Stanicama javne bezbjednosti od 23.09.92.

godine, O-III-70 – Izvod iz zapisnika sa 85 sjednice Ratnog Predsjedništva od

23.09.1992. godine, O-III-71 - Izvod iz zapisnika sa 86 sjednice Ratnog Predsjedništva

od 24.09.1992. godine, O-III-72 - Izvod iz zapisnika sa 110 sjednice Ratnog

Predsjedništva od 28.10.1992. godine, O-III-73 Akt Ministastva rada i boračko

invalidske zaštite, Vlada RS, broj 16-03/3.2-1-835-838/13 od 10.06.2013.godine.

D.ODBRANA OPTUŽENOG MIRSADA VATRAČA

Po prijedlogu odbrane četvrtooptuženog Mirsada Vatrača u toku glavnog pretresa

saslušani su u svojstvu svjedoka Šefik Čirkić, Adis Bečić, Zlatka Alekić, Ćamil Vatrač i

Mirzet Botić.

III ZAVRŠNE RIJEČI

1. TUŽILAŠTVO BIH

Nakon izvedenih dokaza i zaključenja dokaznog postupka, Tužilaštvo je dana

12.11.2013. godine izložilo svoju završnu riječ. Također, ista je uložena u spis i u

pisanom obliku.

U svojoj završnoj riječi Tužilaštvo se detaljno osvrnulo na iskaze saslušanih svjedoka, te

na materijalne dokaze koji su uvedeni u sudski spis. Tužilac je u svojoj završnoj riječi

naveo da je Tužilaštvo na nedvojben način dokazalo da su optuženi na način, u vrijeme,

u mjestu i pod okolnostima kako je to navedeno u optužnici izvršili krivičnopravne radnje

koje im se stavljaju na teret.

Tužilaštvo navodi da je dokazalo postojanje rata i oružanog sukoba na području Opštine

Kotor Varoš u kritičnom periodu, a što po ocjeni tužioca proizilazi iz odluka

Predsjedništva R BiH o proglašenju i ukidanju ratnog stanja, zatim iskaza svjedoka.

Tužilaštvo je u svojoj završnoj riječi navelo da su optuženi bili u vrijeme izvršenja

krivičnog djela pripadnici TO Kotor Varoš, organizovani u više Odreda što proizilazi iz


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

18

spiska TO Kotor Varoš, te za optužene Fikreta Planinčića i Seada Menzila i iz jediničnih

kartona.

Nadalje, da su optuženi sa drugim pripadnicima TO Kotor Varoš izvršili napad na civilno

stanovništvo sela Serdari, koji se odvijao iz pravca sela Hanifići i zaseoka Dukići i

Bencuzi, utvrđeno je na osnovu iskaza saslušanih svjedoka optužbe, ističe Tužilaštvo u

svojoj završnoj riječi.

Tužilaštvo, nadalje, navodi da je iskazima svjedoka koji su preživjeli napad dokazalo da

je napad izvršen 17.09.1992. godine u ranim jutarnjim satima, te da je izvršen iz više

pravaca i to zaseoka Bencuzi i Dukići.

Tužilaštvo je istaklo da je u potpunosti dokazalo učešće četvorice optuženih i to

iskazima svjedoka, te provedenim materijalnim dokazima.

U svojoj završnoj riječi Tužilaštvo se osvrnulo na status žrtava, odnosno da sva lica koja

su tog jutra zatečena imaju status civila. Osnov za takvu tvrdnju Tužilaštvo je našlo u

presudi Haškog tribunal IT94-1-A u kojoj je zuzet stav da Međunarodno humanitarno

pravo prihvata i daje šire tumačenje “lica civila” tako da se civilnim licima smatraju sva

lica koja ne učestvuju u neprijateljstvima, podrazumijevajući tu čak i pripadnike oružanih

snaga koja su položila oružje i lica onesposobljena za borbu. Tužilaštvo se posebno

pozvalo na stanovište komisije eksperata osnovane Rezolucijom 780 Savjeta

bezbjednosti koja je zaključila: “Imajući u vidu situaciju u bivšoj Jugoslaviji, da i glava

porodice koja je pod takvim okolnostima pokušala da zaštiti svoju porodicu s puškom u

ruci time ne gubi status civila, te da se to može primjeniti čak i u slučaju kada jedan

policajac ili stražar lokalne odbrane učine to isto, pa čak i ako se udruže da bi pokušali

spriječiti kataklizmu”.

2. Odbrana

A. Optuženi Fikret Planinčić

U svojim završnim riječima odbrana prvooptuženog Planinčić Fikreta nije sporila

da je na dan 17.09.1992. godine bilo ratno stanje u Bosni i Hercegovini i oružani sukob


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

19

između vojske Republike Srpske i Bošnjačko-Hrvatskog naoružanog stanovništva

opštine Kotor Varoš.

Odbrana nije osporila ni to da se desio napad na selo Serdare kao i to da je u napadu

smrtno stradalo 16 lica starosti od 4 do 60 godine i dvoje ranjeno.

Međutim, odbrana je u svojoj tezi tvrdila da sva lica koja su se u selu Serdari nalazila

kritičnog 17.09.1992. godine nisu civilna lica, odnosno ne uživaju zaštitu koja pripada

civilnim licima, kao i da se zbog ovoga ima samatrati da Serdari predstavljaju vojnički

branjeno naselje. Odbrana je nadalje tvrdila da cilj napada nije bio napad na civilno

stanovništva, nego da je cilj bio neutraliztacija i osvajanje artiljerije na određenim

lokacijama, a koja se koristila za granatiranje vojnika i civlnog stanovništva koje je živjelo

u selima Večići i Bilice.

Na kraju odbrana je osporila učešće optuženog Fikreta Planinčića u predmetnim

događajima.

Konačno optuženi Fikret Planinčić je istakao da mu je drago da nije bio sudionik spornih događaja i da moram izraziti suosjećanje sa oštećenim.

B.Optuženi Rasim Lišančić

Odbrana drugooptuženog Rasima Lišančića istakla je u svojim završnim riječima da

je ova odbrana kroz svoje dokaze osporila navode optužbe da je Rasim Lišančić bio

učesnik spornih događaja, tvrdeći da on nije bio pripadnik ni vojne ni policijske formacije,

a ni pripadnik TO Kotor Varoš. Odbrana je istakla da nije sporno da se događaj za koji

se optužuje Rasim Lišančić i desio, kao ni to da je svjedokinja Serdar Kukrić Gina

zlostavljana, ali navodi da je to uradio Rasimov brat Muharem Lišančić, te da je

svjedokinja napravila grešku u identiteta izvršioca (error in persona).

Optuženi Rasim Lišančić istakao dje: ''Neka pobijedi pravda pa makar i svijet propao!''


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

20

C. OPTUŽENI SEAD MENZIL

Odbrana optuženog Seada Menzila u završnim riječima negirala je tezu Tužilaštva da

se radilo o napadu na civilno stanovništvo, nego da se dana 17.09.1992. godine u ranim

jutarnjim satima vodila oružana borba između pripadnika zaraćenih strana Vojske

Republike Srpske i TO Kotor Varoš i HVO, a koji sukob je na širem području opštine

Kotor Varoš trajao od mjeseca juna '92.godine, pa do mjeseca novembra '92.godine.

Ova odbrana je nadalje istakla da je tokom postupka dokazala da optuženi Menzil Sead

nije preduzeo niti jednu radnju iz optužnice, niti je u značajnoj mjeri dao svoj doprinos u

preduzimanju tih radnji.

Konačno optuženi Sead Menzil istakao je da prihvata navode svog branioca te dodao da

nikad u životu nije bio u Serdarima, osim kad je u okviru postupka vršen obilazak terena.

Optuženi je, nadalje, naveo da u Slavkovoj kući nikad u životu nije bio, te da je kad je

postao odbornik imao razne ucjene, tkao i da mu je nakon nepristajanja na iste rečeno

da će biti optužen za ratne zločine. Na kraju, u vezi Gine Serdar optuženi je izjavio da je

nikad nije poznavao.

D. OPTUŽENI MIRSAD VATRAČ

Odbrana četvrtooptuženog Mirsada Vatrača, takođe je u svojim završnim riječima

osporavala da je selo Serdari bilo nebranjeno, kao i to da je optuženi Mirsad Vatrač

učestvovao u događajima od 17.09.1992. godine. Odbrana je kroz svoje dokaze tvrdila

da je optuženi neposredno prije kritičnog događaja bio ranjen, te da se kretao uz pomoć

štapa, tako da i iz tih razloga nije mogao učestvovati u događajima za koje se tereti.

Optuženi Mirsad Vatrač je istakao da se slaže sa svime što je branilac iznio, te dodao da

pojedinici svjedoci koji su iskaz dali pod zakletvom nisu govorili istinu, kao i da su se

poslije hvalili kako su se okoristili.

IV PROCESNE ODLUKE


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

21

A. ODLUKA O UKIDANJU MJERA ZAŠTITE ZA SVJEDOKA M-1

Na ročištu za nastavak glavnog pretresa održanom dana 25.09.2012. godine na

prijedlog tužioca, a nakon saslušanja svjedoka Sud je donio rješenje kojem se ukidaju

mjere zaštite svjedoku (M-1) Paši Čirkiću određene rješenjem Suda BiH broj S1 1 K

006006 11 Krn od 05.10.2011. godine.

Naime, Sud je imao u vidu navode svjedoka Paše Čirkića koji je istakao da želi svjedočiti

kao Pašo Čirkić i da želi da se ukinu ranije određene mjere obzirom da na njega niko ne

vrši pritisak i te da želi svjedočiti javno kao i da se o ovom pitanju konsultovao sa

porodicom.

B. ISKLJUČENJE JAVNOSTI

Na ročištu za nastavak glavnog pretresa održanom 09.04.2013. godine branilac

četvrtooptuženog Misrada Vatrača, advokat Abaz Fadil obavjestio je Sud da svjedok

odbrane Šefik Čirkić ima strah od svjedočenja, te zatažio da mu se odrede mjere zaštite.

Sud je u skladu sa članom 235. ZKP BiH donio odluku da se u cilju zaštite interesa

svjedoka ročište djelimično zatvori javnost. Nakon što je Sud saslušao svjedoka, koji je

iznio rezloge zbog kojih se plaši da javno svjedoči, Sud je donio odluku da će dalji tok

postupka biti javan, ne nalazeći za opravdano da sa ročišta u preostalom dijelu bude

isključenja javnost.

Takođe radi očuvanja povjerljivosti podataka lica kojem su određene mjere zaštite od

strane MKSJ javnost je bila dijelom isključena i sa nastavkla glavnog pretresa od 08.10. i

22.10.2013. godine.

C. PROTOK ROKA OD 30 (TRIDESET) DANA

Odredba člana 251. stav 2. ZKP BiH propisuje da: “Glavni pretres koji je odgođen mora

ponovo početi ako se izmijeni sastav vijeća ili je odgađanje trajalo duže od 30 dana, ali

uz saglasnost stranaka, branioca vijeće može odlučiti da se u ovakvom slučaju svjedoci,

vještaci ne saslušavaju ponovo i da se ne vrši novi uviđaj, nego da se koriste iskazi


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

22

svjedoka i vještaka dati na ranijem glavnom pretresu, odnosno da se koristi zapisnik o

uviđaju”.

Kako je između nastavaka glavnog pretresa održanih u dane 10.04.2012. godine i

05.06.2012. godine i 25.06.2013. godine i 20.08.2013. godine proteklo vise od trideset

dana, vijeće je primjenom citirane zakonske odredbe, uz prethodno pribavljenu

saglasnost stranaka i braioca, odlučilo da glavni pretres ne počinje iznova nego da se u

njegovom nastavku koriste ranije izvedeni dokazi.

D. ODLUKA KOJOM SE ODBIJA PRIJEDLOG ZA IZVOĐENJE POJEDINIH DOKAZA

Na nastavku glavnog pretresa od 22.10.2013. godine, Sud je odbio prijedlog odbrane

optuženog Seada Menzila od 02.10.2012. godine u dijelu koji se odnosu na saslušanje

svjedoka pod rednim brojem 15.

Naime, odbrana je podneskom od 02.10.2012. godine obavijestila Sud o dokazima koje

planira izvesti u konceptu odbrane optuženog Seada Menzila.

Pod rednim brojem petanest predlaže se saslušanje svjedoka koji je trebao da svjedoči

na okolnosti načina i mjesta uzimanja izjava od Joze Barića i drugih preduzimanih

istražnih radnji, odnosno načina na koji su prikupljani dokazi i zakonitosti postupka u

cjelini koji je tokom rata vođen pred Okružnim vojnim sudom u Banja Luci protiv Joze

Barića i dr. a vezano za događaje u Serdarima 17.09.1992. godine.

Kada se radi o prijedlogu za saslušanje navedenog svjedoka prije svega treba istaći da

je tek nakandno uočeno da se radi o licu kome su određene mjere zaštite od strane

MKSJ.

Na okolnosti uslova i uz primjenu kojih mjere se može omogućiti saslušanje navedenog

svjedoka, vođena je obimna korespondencija sa odbranom optuženog Seada Menzila o

čemu se u sudskom spisu nalazi odgovarajuća dokumentacija, da bi potom branilac u

dopisu od 10.10.2013. godine zaključio da Mehanizam za međunarodne krivične sudove

UN-a, ne funkcioniše i da nema koordinacije jer se tek treba ustrojiti …. iz kojih razloga

je na zahtjev svjedoka, bio prisiljen odustati od aplikacije po Mehanizmu za ICTY.


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

23

U citiranom dokumentu branilac je istakao da se radi o svjedoku koji je relevantan a iz

razloga navedenih u ranijem podnesku.

Ovdje treba prvenstveno istaći da su tokom dužeg vremenskog perioda uloženi značajni

napori kako bi se otklonile procesne prepereke, kako bi svjedok kome su određene

mjere zaštite od strane MKSJ mogao pristupiti na glavni pretres u ovom predmetu.

Međutim, nevezano za eventualne procesne prepreke i nedostatke treba istaći da Sud u

skladu sa odredbom člana 239. ZKP i 263. ZKP BiH ima diskreciono ovlaštenje da

otklanja sve što odugovlači postupak kao i da odbije izvođenje dokaza koji je

nepotreban.

U ovom kontekstu razmotreno je pitanje saslušanja svjedoka kojeg je predložila odbrana

optuženog Seada Menzila, te zauzet stav da odbrana nije ponudila dovoljno argumenata

u pogledu značaja iskaza ovog svjedoka.

Naime, kada se radi o zakonitosti pojedinih dokaza, treba istaći da u sudski spis nije

uložen zapsinik o ispitivanju Joze Barića tako da eventualno kazivanje svjedoka o

nezakonitosti predmetnog zapisnika nije od značaja za ovaj krivični postupak.

Takođe, u ovom pravcu je analizirano i pitanje zakonitosti i poštivanja procesnih

garancija u postupku koji je vođen pred Okružnim vojnim sudom u Banja Luci.

Nadalje, treba ukazati da su iz spisa Okružnog vojnog suda, u ovaj sudski spis uloženi

dokazi objektivne naravi, (Zapisnik o uviđaju dokaz označen T-5 na kojge odbrane nisu

imale prigovora, zatim Fotodokumentacija dokaz označen kao T-6, Snimak Serdara iz

1992. godine T-14, Fotodokumentacija sela Serdari T-38, istorija bolesti za Milenu

Bencuz, Stanu Serdar i Radmilu Serdar T60, T-61 i T-62), u kojem kontekstu odbrana

nije argumentovala značaj saslušanja spornog svjedoka.

Dakle, imajući u vidu da odbrana nije ponudila potpuniju argumentaciju koja bi ukazala

na potrebu da se sporni svjedok sasluša u ovom postupku, te da je odbrana nakon

višemjesečnog postupka odustala od zahtjeva za pribavljanje saglasnosti MKSJ-a i

Mehanizma što podrazumijeva dodatno odugovlačenje postupka, u skaldu sa citiranim


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

24

zakonskim odredbama odbijen je prijedlog odbrane za salušanjem svjedoka koji je

naveden pod rednim brojem 15. u dokumentu odbrane od 02.10.2012. godine.

Na nastavku glavnog pretresa od 30.10.2012. godine Sud je odbio prijedlog tužilaštva

da se pročita iskaz svjedoka Draženka Dukića, obzirom da prijedlog Tužilašta nije bio

uskladu sa odredbom člana 273. stav 2. ZKP BiH, obzirom da se radi o svjedoku koji

jednostavno ne želi da svjedoči, odnosno da se ne radi o licu čije se pristustvo

objektivno pred Sudom ne može obezbjediti.

Na istom ročištu odbijen je prijedlog za saslušanja svjedoka Tužilaštva Joze Barića i

svjedoka Drage Bandala, obzirom da se radi o licima koja se nalaze u R. Hrtvatskoj i čije

prisustvo Sud nije u mogućnosti da obezbjedi.

Ovdje treba dodati da je Sud učinjeni određeni napori da se obezbijedi svjedočenje

putem video linka, međutim zbog tehničkih problema ovakav vid svjedočenja nije bilo

moguće osigurati.

Na kraju 08.10.2013. godine odbijen je prijedlog za ponovno saslušanje svjedoka

Nedeljka Sakana, koji se prema prijedlogu odbrane četvrtooptuženog trebao izjašnjavati

na navode vještaka Dragomira Keserovića.

Naime, eventualne nesaglasnosti kako se ističe u podnesku advokata Fadila Abaza od

07.10.2013. godine, predstavljaju okolnost na koju se ukazuje u završnim riječima i o

kojima Sud treba da da konačan stav, prilikom ocjene dokaza I to svakog pojedinačno

ali i u njihovoj međusobnoj vezi.

E. ODLUKA SUDA U VEZI SA ODBIJANJEM PRIJEDLOGA TUŽILAŠTVA ZA

IZMEJNU OPTUŽNICE U SMILSLU ODREDBE ČLANA 275. ZKP BIH

Dana 11.11.2013. godine Tužilaštvo je u smislu odredbe člana 275. ZKP BiH dostavilo

Sudu izmijenjene i precizirane dispozitive optužnica broj T20 0 KTRZ0000403 07 od

21.11.2011. godine i broj T20 0 KTRZ0000403 07 od 07.10.2011. godine.


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

25

U vezi sa dostavljenim izmijenjenim dispozitivima treba prije svega istaći kako je

nesporno da u skladu sa citiranom odredbom člana 275. ZKP BiH tužilac ima

diskreciono pravo da na glavnom pretersu izmijeni optužnicu.

Takođe, ovo diskreciono pravo tužioca ograničeno je samo na izmjenu optužnice u

skladu sa izvedenim dokazima, dok u slučaju kada se u optužnici dodaju nove

krivičnopravne radnje optuženog, odnosno nova krivična djela, Sud je dužan da takvu

optužnicu dostavi sudiji za prethodno saslušanje, obzirom da važeći ZKP BiH ne

poznaje institut proširenja optužnice.1

Međutim u konkertnom slučaju treba imati u vidu u kojem kontekstu je zakonodavac

formulisao odredbu člana 275. ZKP BiH, kao i komentar odredbe člana 276. ZKP BiH.

Naime, vidljivo je da je zakonodavac predvidio da se mogućnost izmjene optužnice

vezuje za činjenično stanje utvrđeno tokom glavnog pretresa, u skladu sa izvedenim

dokazima. Ipak, treba imati na umu i odredbu člana 276. ZKP BiH koja predviđa da će

Sud nakon izvođenja dokaza upitati stranke i branitelja da li imaju još neki dokazni

prijedlog nakon čega će objaviti da je dokazni postupak završen, odnosno da se prema

hronologiji iz ZKP BiH tužiocu pruža prilika da izmijeni optužnicu prije završetka

dokaznog postupka.

U ovom predmetu treba istaći da je dokazni postupak zaključen na nastakvu glavnog

pretresa dana 22.10.2013. godine kada je branilac trećeoptuženog, na poseban upit

Suda da li ima još dokaznih prijedloga u smislu odredbe člana 276. ZKP BiH, branilac

trećeoptuženog uložio dokaz O-III-73, nakon čega je predsjedavajući objavio da je

dokazni postupak završen i zakazao iznošenje završnih riječi, koje je počelo 13.11.2013.

godine kada je tužilac iznio svoj ostvrt na postupak koji je proveden pred sudom.

Dakle, obzirom da je Tužilaštvo dostavilo izmijenjenu optužnicu poslije 22.10.2013.

godine, odnosno da nije tareženo odlaganje glavnog pretresa i odluke Suda o

zaključivanju dokaznog postupka, kao i da važeći ZKP BiH ne predviđa da se nakon

završetka dokaznog postupka, pred sudom predlaže izvđenje novih dokaza koja


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

26

mogućnost je u neodvojivoj vezi sa pravima optuženog koja se vezuju za procesni

institut izmjene optužnice, Sud je odbio prijedlog tužioca da se dispozitiv ranijih

optužnica izmijeni.

F. ODLUKA O PRIJEDLOGU ZA PRIHVATANJE DOKAZANIH

ČINJENICA UTVRĐENIH OD STRANE MKSJ-A

Vijeće je dana 05.03.2012.godine donijelo rješenje kojim se prijedlozi branioca

optuženog Seada Menzila, advokata Adila Draganovića, koji su dostavljeni Sudu

04.01.2012. godine, djelimično se usvajaju.

Naime, činjenice utvrđene u pravosnažnoj presudi pretresnog vijeća MKSJ u

predmetu Tužilac protiv Radoslava Brđanina (IT-99-36-T), prihvaćene su kao

utvrđene i to:

U opštini Kotor-Varoš SDS je preuzeo vlast u junu 1992. nakon napada oružanih snaga

bosanskih Srba na grad Kotor-Varoš i sela Večiće, Hrvaćane, Ravne, Hanifiće... [U] selu

Večići snage bosanskih Srba naišle su na znatan oružani otpor bosanskih Muslimana i

borbe su trajale mjesecima. Snage bosanskih Srba redovno su granatirale Večiće sve

do oktobra 1992....]

U preostalom dijelu prijedlog branioca optuženog Seada Menzila, advokata Adila

Draganovića, odbijen je kao neosnovan.

Naime, odbrana pozivajući se na odredbu člana 4. Zakona o ustupanju predmeta,

prijedlozima od 04.01.2012.godine predložila je da Sud kao utvrđene prihvati

činjenice, iz presuda MKSJ u predmetima Tužilac protiv Radoslava Brđanina (IT-99-36-

T) i Tužilac protiv Momčila Krajišnika (IT-00-39-A).

1 Komentari zakona o krivičnom/kaznenom postupku u Bosni i Hercegovini, Vijeće Evrope/Evropska komisija

2005.; strana 699.


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

27

Prijedlog branioca, odnosio se na prihvatanje stotinu i tri paragrafa iz presuda MKSJ u

predmetu Tužilac protiv Radoslava Brđanina (IT-99-36-T) i osamdeset i devet paragrafa

iz presuda MKSJ u predmetu Tužilac protiv Momčila Krajišnika (IT-00-39-A).

U pogledu predloženih činjenica važno je napomenuti kako iste obuhvataju događaje u

Bosni i Hercegovini od 1991. godine i donošenja odluke o osnivanju Skupštine srpskog

naroda u Bosni i Hercegovini, zatim osnivanje i rad Autonomne regije Krajina, te da se u

konačnici, iste samo djelimično odnose na opštinu Kotor Varoš.

Konačno, niti jedna od predloženih činjenica se ne odnosi na sam događaji za koji se

tereti optuženi Sead Menzil, odnosno na stradanje lica u selu Serdari.

Odredbom člana 4. Zakona o ustupanju i pravilo 94. Pravilnika o dokazima i postupku

predviđaju da nakon saslušanja stranaka, Sud može, na vlastitu inicijativu ili na prijedlog

jedne od stranaka, odlučiti da prihvati kao dokazane činjenice koje su utvrđene

pravosnažnom odlukom u bilo kojem drugom postupku pred MKSJ-om, ili da prihvati

pismeni dokazni materijal iz postupaka pred MKSJ-om, ako se odnosi na pitanja od

značaja u tekućem postupku.

Sud je dao priliku ostalim optuženim i njihovim braniocima te tužiocu da Sudu dostave

svoja pismena izjašnjenja u pogledu prijedloga odbrane optuženog Seada Menzila.

Prilikom odlučivanja o navedenom prijedlogu Sud se rukovodio kriterijima koje je MKSJ

utvrdio u predmetu Tužilac protiv Momčila Krajišnika (IT-00-39-T).

Da bi utvrđeni kriteriji bili ispunjeni, činjenica mora biti:

1. Relevantna za neko pitanje u tekućem postupku; Slijedom ovog kriterija, Sud

je utvrdio da predložene činjenice, se primarno odnose na hronologiju događaja u cijeloj

Bosni i Hercegovini, što je i logično obzirom da se radi o predmetima MKSJ koji

pokrivaju jako velika područja, dok se samo manjim dijelom bave događajima u opštini

Kotor Varoš. Sud je imajući u vidu da se pred vijećem nalazi predmet koji se odnosi na


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

28

jedan događaj u opštini Kotor Varoš, koji se desio dana 17.09.1992. godine u jutarnjim

satima i koji je trajao kraće od sat vremena, ocijenio da opšti događaji u Bosni i

Hercegovini, posebno oni političke prirode, nisu od značaja za ovaj krivični postupak.

Kako je to i ranije navedeno, niti jedna predložena činjenica se ne odnosi na događaje u

Serdarima, a vijeće je primjenom ovog kriterijuma odbilo sve predložene činjenice,

izuzev one iz paragrafa 111. presude pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Tužilac protiv

Radoslava Brđanina (IT-99-36-T).

2. Činjenica mora biti dovoljno određena, konkretna i ona koja se može

identifikovati; Da bi činjenica bila dovoljno određena, konkretna i ona koja se može

identifikovati, ista mora biti preuzeta iz konkretnih pasusa presuda raspravnog ili

žalbenog vijeća.2 Štaviše, ako je izvađena iz konteksta, činjenica mora biti razumljiva i

imati isti ili barem sličan oblik onom koji je presuđen presudom raspravnog ili žalbenog

vijeća iz kojeg je ista preuzeta.

Primjenom ovog kriterijuma, a imajući u vidu potrebu da prihvaćena činjenica bude što

jasnija i preciznija, vijeće je prilikom prihvatanja činjenice iz paragrafa 111. presude u

predmetu MKSJ Tužilac protiv Radoslava Brđanina (IT-99-36-T), izostavilo dio teksta.

Na ovaj način prihvaćena činjenica, zadržala je originalno značenje, ali je u isto vrijeme

značajno određenija i preciznija.

3. Činjenica mora biti ograničena na činjenični nalaz i ne smije predstavljati

karakterizaciju pravne prirode: Dok haška sudska praksa ima tendenciju izuzimanja

svake činjenice koja u sebi ima sadržane pravne formulacije i prije svega upućuje na

pravne zaključke3, Sud BiH je zauzeo nešto drugačiji stav, tako da činjenice koje

posredno sadrže elemente bića krivičnog djela o određenoj mjeri mogu biti prihvatljive4.

2 Tužilac protiv Prlića, IT-04-74-T, od 7.9.2006. godine

3 MKSJ Odluka o utvrđenim činjenicama u predmetu protiv Željka Mejakića et al., predmet br. IT-02-65-

PT, od 01.04.2004. godine, str. 6, izuzimajući činjenice o postojanju „politike počinjenja nečovječnih djela protiv civilnog stanovništva“, te „djela počinjenih na osnovu širokog i rasprostranjenog te sistematskog okvira ” 4 Vidi odluke o utvrđenim činjenicama u predmetima protiv Radovana Stankovića, predmet br. X-KR-

05/70, od 13.07.2006. godine; Gojka Jankovića, predmet br. X-KR-05/161, od 04.08.2006. godine; Momčila Mandića, predmet br. X-KR-05/58, od 05.02.2007. godine; Kreše Lučića, predmet br. X-KR-06/298, od 27.03.2007. godine


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

29

Ovo vijeće je zadržalo restriktivan pristup i isključuje sve one predložene činjenice koje

sadrže bilo kakve pravne zaključke ili pravne kvalifikacije u smislu načina izvršenja

krivičnog djela, jer se time konkretna radnja počinjenja stavlja u širi kontekst ratnih

dešavanja.

4-5. Činjenica ne smije biti predmetom žalbe ili preispitivanja koje je u toku ;Samo

se činjenice utvrđene u pravosnažnim odlukama mogu prihvatiti5, odnosno, Sud ne

može prihvatiti presuđene činjenice ako se iste osporavaju u žalbi.

6. Činjenica se ne može odnositi na postupke, ponašanje ili duševno stanje

optuženog; Sud može kao utvrđene prihvatiti činjenice u vezi odgovornosti optuženog u

slučaju da se te činjenice ne odnose na postupke, ponašanje ili duševno stanje

optuženog.6 Navedeno se odnosi na činjenice vezano za ponašanje drugih lica (pored

optuženog) koja su učestvovala u konkretnom djelu, ili na činjenice vezano za postupke i

ponašanje lica podređenih optuženom.

7. Činjenica nije predmetom (racionalnog) spora između strana u konkretnom

postupku; Samo se činjenice koje nisu predmetom (racionalnog) spora između strana u

konkretnom postupku mogu prihvatiti kao utvrđene.

8. Činjenica ne može biti zasnovana na sporazumu o priznanju krivnje iz ranijih

predmeta; Činjenica može biti prihvaćena kao utvrđena, ako je ista presuđena i nije

zasnovana na sporazumu strana u ranijim postupcima, kao što su to činjenice koje

potkrepljuju sporazum o priznanju krivnje.7 Činjenice koje su uistinu presuđene su one

Također vidi rješenja Suda BiH u presudama raspravnog vijeća u predmetu Neđo Samardžić, predmet br. X-KR-05/49, od 07.04.2006. godine; prvostepena presuda u predmetu Dragoje Paunović, predmet br. X-KR-05/16, od 26.05.2006. godine; prvostepena presuda u predmetu Boban Šimšić, predmet br. X-KR-05/04, od 11.07.2006. godine, pasus 49; prvostepena presuda u predmetu Marko Samardžija, predmet br. X-KR-05/07, od 03.11.2006. godine; prvostepena presuda u predmetu Radislav Ljubinac, predmet br. X-KR-05/154, od 08.03.2007. godine. 5 Tužilac protiv Ljubičića, IT-00-41-PT, rješenje od 23.01.2003. godine

6 Tužilac protiv Prlića, IT-04-74-T, od 07.09.2006. godine

7 Tužilac protiv Slobodana Miloševića, IT-02-54-T, od 05.06.2002. godine, str.3


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

30

koje su preuzete iz predmeta gdje je žalbeno vijeće odlučivalo o meritumu, ili gdje nije

uložena žalba.8

9. Činjenica ne može uticati na pravo optuženog na pravično suđenje; Bezrazložno

uopštene, nejasne, tendenciozne i sugestivne činjenice narušavaju princip pravosudne

ekonomije.9 U konačnoj analizi činjenica, vijeće zadržava diskreciono pravo da odbaci

čak i one činjenice koje ispunjavaju sve navedene preduslove ukoliko te činjenice u

svojoj ukupnosti narušavaju pravo optuženog na pravično suđenje.

Cilj zakonodavca prilikom davanja diskrecionog prava Sudu da prihvati „kao dokazane“

presuđene činjenice obuhvata ekonomičnost postupka, kao i zagovaranje prava

optuženog na suđenje u razumnom roku, ali i uvažavanje svjedoka kako bi se smanjio

broj sudova pred kojima oni moraju da ponove svoja svjedočenja koja često

predstavljaju traumu za njih.

Takva svrha je u i skladu sa pravom optuženog da mu se sudi bez odlaganja kako to

propisuje i član 13. ZKP BiH i član 6. stav 1. Evropske konvencije o ljudskim pravima i

temeljnim slobodama. Ova svrha međutim, mora slijediti princip presumpcije nevinosti. U

protivnom ne bi se mogla izbjeći situacija da se dokazni postupak de facto okonča na

štetu optuženog i prije nego se neposredno provedu svi dokazi u predmetu. Prihvatanje

presuđenih činjenica „kao dokazanih“ ne isključuje poštivanje pretpostavke nevinosti.

Vijeće smatra da su činjenice koje su ovdje prihvaćene dovoljne da odbrani optuženog

Seada Menzila, daju polaznu osnovu na kojoj će se bazirati odbrana optuženog.

MKSJ ima slične ciljeve za uvođenje i korištenje Pravila 94. Pravilnika o postupku i

dokazima MKSJ-a. Međutim, ovaj Sud mora imati na umu da se moraju osigurati prava

optuženog u ovom predmetu prema propisima BiH i Evropskoj konvenciji. Pri tome,

8 Ibid, 5.

9 MKSJ Odluka o presuđenim činjenicama u predmetu Vujadin Popović i drugi, predmet br. IT-05-88-T, od

26.09.2006. godine, pasus 16.


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

31

Vijeće je imalo na umu član 6. Evropske konvencije, te član 13. i 15. ZKP-a prilikom

korištenja svog diskrecionog prava iz člana 4. Zakona o ustupanju u ovom predmetu.

Takođe, prihvatanje kao dokazanih činjenica utvrđenih pravosnažnim presudama MKSJ

predstavlja osnovanu pretpostavku da je određena činjenica tačna i da je odbrana ne

mora dalje dokazivati. Prihvatanje svake činjenice ni na bilo koji način ne utiče na prava

tužioca i odbrana ostalih optuženih da pobijaju bilo koju prihvaćenu činjenicu prilikom

iznošenja svoje odbrane i argumenata kao što bi to uradio sa bilo kojim činjeničnim

prijedlogom u vezi kojeg je branilac iznio dokaze. Isto tako, Sud nije obavezan da na bilo

kojoj činjenici koja je prihvaćena kao dokazana, zasnuje presudu. Presuđene činjenice

koje su ovdje prihvaćene će se razmotriti zajedno sa svim ostalim dokazima koji su

izvedeni na pretresu, a odluka o važnosti koja se bude pridala svakom pojedinačnom

dokazu će se donijeti na završnom vijećanju i navesti u presudi Vijeća.

Kada su u pitanju činjenice u preostalom dijelu prijedloga branioca optuženog Seada

Menzila, Vijeće primjećuje da određene činjenice ne ispunjavaju gore navedene kriterije,

a imajući u vidu da iste, prije svega ne zadovoljavaju uslov relevantnosti za konkretan

predmet, obzirom da se odnose na događaje za koje se ne vezuje optužnica, to vijeće,

iste nije analiziralo u kontekstu ispunjavanja ostalih definisanih kriterija.

Shodno svemu navedenom, Sud je odlučio u skladu sa članom 4. Zakona o ustupanju.

V PRIMJENJIVI ZAKON

U vrijeme kada je krivično djelo počinjeno na snazi je bio Krivični zakon Socijalističke

Federativne Republike Jugoslavije (KZ SFRJ). Skupština SFRJ je taj zakon usvojila na

sjednici Saveznog vijeća održanoj dana 28.9.1976. godine i objavila ga u Službenom

listu SFRJ br. 44 pd 08.10.1976. godine.

Nakon proglašenja nezavisnosti, Krivični zakon SFRJ je na osnovu Uredbe sa

zakonskom snagom od 22.5.1992. godine, preuzet kao zakon Republike Bosne i

Hercegovine (uz manje izmjene), a stupio je na snagu danom objavljivanja. KZ SFRJ je


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

32

na teritoriji Federacije BiH bio na snazi do 20.11.1998. godine, na teritoriji Republike

Srpske do 31.7.2000. godine, a na teritoriji Distrikta Brčko do 2001. godine. Novi Krivični

zakon BiH (KZ BiH) stupio je na snagu 01.03.2003. godine, dok je novi Krivični zakon

Federacije BiH stupio na snagu dana 01.08.2003. godine, a novi Krivični zakon

Republike Srpske dana 01.07.2001. godine.

Jedno od osnovnih načela krivičnog prava, načelo zakonitosti, propisano je u članu 3.

KZ BiH, koji glasi:

“(1) Krivična djela i krivičnopravne sankcije propisuju se samo zakonom.

(2): Nikome ne može biti izrečena kazna ili druga krivičnopravna

sankcija za djelo koje, prije nego što je učinjeno, nije bilo zakonom ili

međunarodnim pravom propisano kao krivično djelo i za koje zakonom

nije bila propisana kazna.”

Nadalje, odredbom člana 4. propisano je:

“(1) Na učinitelja krivičnog djela primjenjuje se zakon koji je bio na snazi

u vrijeme učinjenja krivičnog djela.

(2) Ako se poslije učinjenja krivičnog djela jednom ili više puta izmijeni

zakon, primijenit će se zakon koji je blaži za učinitelja.

Izuzetak od primjene navedenih zakonskih odredaba, propisan je u članu 4a),

gdje se navodi:

“Članovi 3. i 4. ovog zakona ne sprečavaju suđenje ili kažnjavanje bilo

kojeg lica za bilo koje činjenje ili nečinjenje koje je u vrijeme kada je

počinjeno predstavljalo krivično djelo u skladu s općim načelima

međunarodnog prava.“

Polazeći od navedenih zakonskih odredbi, proizilazi da se u pravilu, na učinioca

krivičnog djela, primjenjuje zakon koji je važio u vrijeme njegovog izvršenja (tempus regit

actum).


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

33

Citirana odredba člana 4. stav 2. KZ BiH, daje mogućnost da se od ovog, osnovnog

pravila krivičnog prava odstupi samo kada je to u interesu optuženog, dakle kada se

utvrdi da je krivični zakon koji je stupio na snagu nakon izvršenja krivičnog djela, blaži za

optuženog.

Takođe, pitanje ocjene koji je zakon blaži, je pitanje koje se mora riješiti u svakom

konkretnom predmetu i za čije pravilno rješavanje je nužno analizirati više kriterija u

postupku upoređivanja starog i novog zakona i njihove primjene in concreto, dakle

primjene na konkretan slučaj.

Međutim, u vezi odredbe člana 4. stav 2. treba istaći da se radi o odredbi koja je

načelnog karaktera, odnosno da u Zakonu nisu definisani standardi koji bi otklonili

eventualne nejasnoće u pogledu praktične primjene.

Kada se radi o potrebi primjene blažeg zakona prije svega treba istaći da zakonodavac

nije definisao koji kriteriji i kojim redoslijedom se moraju uzeti u obzir.

Pravna nauka i praksa je dala određene odgovore u vezi sa pomenutim pitanjem.

Naime, izuzev u situaciji kada novi zakon ne propisuje kao krivično djelo nešto što je

raniji propisivao, pa je s tog aspekta jasno da je novi zakon blaži, u svim drugim

situacijama kada, kao kod konkretnog krivičnog djela Ratni zločin protiv civilnog

stanovništva, imamo isto krivično djelo, sa praktično istim bitnim obilježjima,

inkriminisano po oba zakona, nužno je analizirati sve okolnosti koje mogu biti od značaja

u procjeni i donošenju zaključka o tome primjena kojeg zakona u odnosu na optuženog

je, u konkretnom predmetu, povoljnija.

Te okolnosti se prvenstveno odnose na odredbe o kaznama, njihovom odmjeravanju,

odnosno ublažavanju (koji je zakon u tom smislu povoljniji), mjerama upozorenja,

eventualnim sporednim kaznama, novim mjerama koje se primjenjuju kao zamjena za

strožije kazne (npr. rad za opšte dobro na slobodi), mjerama bezbjednosti, pravnim

posljedicama osude, da li novi zakon predviđa osnov za isključenje protivpravnosti,

krivične odgovornosti ili kažnjivosti, itd.


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

34

Imajući u vidu da radnje optuženih, kako je to prethodno već istaknuto, predstavljaju

krivično djelo i po ranijem i po novom zakonu, da bi se utvrdilo koji je zakon blaži za

učinitelja neophodno je izvršiti upoređivanje zaprijećenih kazni iz zakona koji je bio na

snazi u vrijeme izvršenja krivičnog djela, sa zakonom koji je sada na snazi.

Treba dodati da zakonodavac nije dao preciznu definiciju sa kojim stepenom

konkretizacije treba cijeniti položaj optuženog. Da li je razmatranje primjene krivičnog

zakona pitanje koje se ograničava na krivične sankcije zaprijećene za konkretno krivično

djelo, ili je sa druge strane potrebno sveobuhvatnije.

Takvo tumačenje podrazumijeva analizu položaja konkretnog optuženog vezano za sve

pravno relevantne činjenice pri čemu je moguće da zakon sa storžijom zaprijećenom

kaznom u svojoj cjelovitoj primjeni dovodi do povoljnijeg položaja učinioca.10

Ratni zločin protiv civilnog stanovništva je kao krivično djelo bio propisan u članu 142.

KZ SFRJ i za ovo djelo se mogla izreći kazna zatvora u trajanju najmanje 5 godina ili

smrtna kazna. Krivični zakon Bosne i Hercegovine je ratne zločine protiv civilnog

stanovništva predvidio u članu 173., sa zaprijećenom kaznom zatvora u najmanjem

trajanju od 10 godina ili kazna dugotranog zatvora.

Imajući u vidu prethodnu usporedbu zaprijećenih kazni jasno je da se mogu nametnuti

različita pitanja i dileme prilikom utvrđivanja koji zakon je povoljniji za učinioca, tim prije

ako se ima u vidu da Bosnu i Hercegovinu obavezuju različiti međunarodni ugovori,

među kojime posebno treba izdvojiti Evropsku konvenciju o ljudskim pravma koja koja je

sastavni dio Ustava i koja zajedno sa protokolima ima prioritet nad svim drugim

zakonima.

Očigledna pravna složenost problema koji se tiče utvrđivanja zakona koji je povoljniji po

učinioca, rezultirala je da sudska praksa prvo zauzetala stav kako član 4. KZ BiH nije

prepreka za primjenu ovog zakona11, da bi potom iscrpnijim analiziranjem položaja

optuženih Sud BiH u pojedinim predmetima zauzeo stav kako je KZ SFRJ povoljniji da bi

10

Pogledati Komentar KZ SFRJ, Savremena adminisrtacaija 1982. godina, strana 21.; 11

Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu broj AP 1785/09 od 30.03.2007. godine;


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

35

konačno nakon odluke Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Maktouf i

Damjanović protiv BiH, Ustavni sud BiH našao kako je KZ SFRJ u pravilu, kada se

posmatra maksimalna zaprijećena kazna, povoljniji po učinioca, obzirom da isti predviđa

blažu najstrožiju kaznu.12

Iz gore navedenih razloga, a na osnovu člana 4. KZ BiH, Sud nalazi da je u konkretnom

slučaju nužno primijeniti KZ SFRJ, kao zakon koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog

djela, budući da je kasnije doneseni zakon prema stanovištu prije svega Ustavnog suda

BiH, čija stanovišta su obavezujuća za ovaj sud, strožiji.

Imajući u vidu navedeno, Sud je primjenio KZ SFRJ.

OPŠTA OCJENA DOKAZA

U ovome predmetu Sud je cijenio dokaze u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku

BiH, prevashodno primjenjujući pretpostavku nevinosti iz člana 3. ZKP BiH, koja

otjelovljuje opšti princip prava prema kojem je na Tužilaštvu teret utvrđivanja krivične

odgovornosti optuženog, a Tužilaštvo to mora uraditi van razumne sumnje.

Član 15. ZKP propisuje princip slobodne ocjene dokaza kao jedan od osnovnih principa.

Prema odredbama ovog člana, ocjena postojanja ili nepostojanja činjenica “nije vezana

ni ograničena formalnim dokaznim pravilima”, te stoga, vrijednost dokaza nije unaprijed

određena, ni kvalitativno ni kvantitativno. Sud je dužan cijentiti svaki dokaz pojedinačno i

u vezi sa ostalim dokazima, i na osnovu rezultata takve ocjene izvesti zaključak o tome

da li je neka činjenica dokazana ili ne. Ocjena dokaza obuhvata njihovu logičku i

psihološku ocjenu. Međutim, slobodna ocjena dokaza je ograničena principom

zakonitosti ( član 10. ZKP BiH).

Tokom glavnog pretresa razmatrani su prigovori u pogledu relevantnosti, zakoniosti i

autentičnosti dokaza. U pogledu dokazne vrijednosti je odlučeno na kraju postupka. Sud

je smatrao da je potrebno da bude uvjeren da su dokazi pouzdani u smislu da su dati

dobrovoljno, da su istiniti i vjerodostojni. U ovome predmetu Sud je izvršio uvid u svaki

12

Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu broj AP 4126/09 od 22.10.2013. godine para 57.


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

36

dokument, kako bi odlučio o njegovoj pouzdanosti i dokaznoj vrijednosti. Član 10. ZKP

BiH (zakonitost dokaza) predviđa da “Sud ne može zasnovati svoju odluku na dokazima

pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih Ustavom i međunarodnim

ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratifikovala, niti na dokazima koji su pribavljeni

bitnim povredama ovog zakona. “

Sud je razmatrao i cijenio sve izvedene dokaze, ali će se u presudi osvrtati samo na one

dokaze koji su relevantni za donošenje odluke, te obrazlagati i iznositi zaključke samo o

činjenicama koje su od suštinske važnosti za odluku.

Prema članu 281. ZKP BiH, Sud je dužan ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s

ostalim dokazima, i na osnovu rezultata takve ocjene izvesti zaključak o tome da li je

neka činjenica dokazana ili ne. Međutim, ne postoji zakonska obaveza da se u presudi

izlože svi pojedini dokazi. Zakonska obaveza je razmatranje svih iznesenih dokaza

prilikom donošenja odluke. Bilo bi nesvrsishodno nametati bilo kojem sudećem vijeću

obavezu da svaki pojedinačni dokaz, dakle, svako svjedočenje i svaki materijalni dokaz

koji su izneseni tokom glavnog pretresa, pojedinačno obrazlaže u presudi.

Stvar diskrecione ocjene pretresnog vijeća koje će pravne argumente razmotriti. Što se

tiče zaključaka o činjenicama, pretresno vijeće je dužno da izvede samo one zaključke o

činjenicama koji su od suštinske važnosti za utvrđivanje krivične odgovornosti po

određenoj tački optužnice. Nije nužno osvrtati se na svaki iskaz svjedoka ili svaki dokaz

u sudskom spisu. Takav stav je iznesen od strane Žalbenog vijeća MKSJ i u predmetu

Mucić i dr. : „Pretresno vijeće nije dužno da u svojoj presudi iznosi i opravdava svoje

nalaze u vezi sa svime što je izneseno tokom suđenja“.

U članu 281. ZKP BiH se navodi da Sud zasniva presudu samo na činjenicama i

dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu.


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

37

KREDIBILITET SVJEDOKA

Vijeće je iz prve ruke imalo priliku da posmatra svjedoke, njihovo držanje, glas, stav,

tjelesne i emocionalne reakcije na pitanja, neverbalno ponašanje u odnosu na stranke i

advokate. Procjenjujući iskaze svjedoka koji su svjedočili pred Sudom, vijeće je u

najvećoj mogućoj mjeri razmotrilo njihovo držanje, ponašanje i karakter.

Vijeće je u ovome predmetu saslušalo 24 svjedoka i 2 vještaka koje je predložilo

Tužilaštvo, zatim 3 svjedoka koje je predložila odbrana prvooptuženog Fikreta

Planinčića, kao i svjedočenje optuženog Planinčića u svojstvu svjedoka, zatim 1

svjedoka odbrane optženog Rasima Lišančića kao i svjedočenje optuženog Lišančića.

Optuženi Sead Menzil je, takođe, svjedočio u svoju korist, a na prijedlog ove odbrane

saslušano je 10 svjedoka i jedan vještak, dok je na prijedlog odbrane četvrtooptuženog

saslušano 4 svjedoka.

Kredibilitet svjedoka je vijeće cijenilo polazeći od pretpostavke da je svaki svjedok hito

da kaže istinu. Kada je bilo moguće vijeće je pokušalo da uskladi iskaze svjedoka, a u

slučajevima gdje nije bilo moguće izvršiti takvo usklađivanje, vijeće je cijenilo

pojedinačne iskaze, i to prvo u pogledu vjerovatnoće da su razlike nastale kao

posljedica nehotičnih grešaka u sjećanju ili percepciji, a potom i u pogledu vjerovatnoće

da je svjedok pokušao da dovede vijeće u zabludu.

RELEVANTNO PRAVO

Tužilaštvo BiH podiglo je optužnicu protiv optuženih Fikreta Planinčića, Rasima

Lišančića, Seada Menzila i Mirsada Vatrača tereteći ih da su radnjama opisanim u

činjeničnom opisu optužnice počinili krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog

stanovništva iz člana 173. KZ BiH stav 1. tačka a) i f), Lišančić Rasim i pod tačkom c) u

vezi sa članom 180. stav 1., a sve u vezi sa članom 29. KZ BiH.

Međutim, Sud BiH je optužene oglasio krivim za počinjenje krivičnog djela Ratni zločin

protiv civilnog stanovništva primjenjujući odredbe iz člana 142. stav 1. KZ SFRJ, a iz


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

38

razloga kako je to Sud već obrazločio u dijelu koji se odnosi na primjenu materijalnog

zakona.

Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. KZ SFRJ

Odredbom člana 142. stav 1. propisano je : “Ko kršeci pravila medjunarodnog prava za

vreme rata, oružanog sukoba ili okupacije naredi da se izvrši napad na civilno

stanovništvo, naselje, pojedina civilna lica ili lica, onesposobljena za borbu, koji je imao

za posledicu smrt, tešku telesnu povredu ili teško narušavanje zdravlja ljudi; napad bez

izbora cilja kojim se pogadja civilno stanovništvo; da se prema civilnom stanovništvu

vrše ubistva, mucenja, nečovječna postupanja, ……”.

Dakle, član 142. stav 1. KZSFRJ propisuje da određeni elementi moraju biti zadovoljeni

kako bi ponašanje optuženog predstavljalo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

Praksa Suda BiH je u svojim odlukama zauzela stav da svi ratni zločini moraju

ispunjavati sljedeće kriterije:

• djelo mora biti počinjeno suprotno pravilima međunarodnog prava u vrijeme rata,

oružanog sukoba ili okupacije,

• kršenje mora biti počinjeno u vrijeme rata, oružanog sukoba ili okupacije,

• djelo počinioca mora biti povezano sa ratom, oružanim sukobom ili okupacijom,

• optuženi mora narediti ili počiniti djelo.

Takođe, član 142. stav 1. KZSFRJ propisuje da optuženi mora postupati suprotno

pravilima međunarodnog prava.

Stoga, Vijeće mora takođe svoju odluku bazirati na posebnim pravilima međunarodnog

prava, bilo konvencionalne ili običajne prirode, koja su primjenjivana u periodu

definisanom u optužnici.

U tom kontekstu Sud primjećuje da je u predmetima ratnih zločina koji se procesuiraju

pred Sudom BiH primijetno pozivanje i drugih vijeća na primjenu zajedničkog člana 3.

Ženevskih konvencija. Prema obrazloženjima presuda ratio legis ovakvih odluka Suda je

taj da je zajednički član 3. postao dio običajnog prava, te da je iz tog razloga Sudu


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

39

neophodno i dovoljno da utvrdi povrede naznačene u ovom članu koji kao svom

supstratu predstavlja “Konvenciju u malom”, umjesto da provodi postupak utvrdivanja

prirode oružanog sukoba, u smislu da li je riječ o unutrašnjem sukobu, ili

medunarodnom, te u ovisnosti od ishoda ovog rezultata primijeni Ženevsku konvenciju i

adekvatni Dopunski protokol.13

Nakon analize, u pogledu krivičnog djela za koje se optuženi terete Vijeće je utvrdilo

povredu zajedničkog člana 3. tačke a) i c) Ženevske konvencije o zaštiti građanskih lica

za vrijeme rata.

U pogledu psihičkog stanja Sud naglašava da nije potrebno da osoba posjeduje znanje

o postojanju ovih međunarodnih normi. Dovoljno je da je osoba postupala suprotno ovim

normama. Nikada nije neophodno da osoba ima sposobnost da definiše pravne

kvalifikacije krivičnog djela koje je počinila, nego samo da je svjesna da su njene radnje i

namjere kriminalne. Na vijeću je da utvrdi koji je zločin bio tada počinjen.

Međutim, kod osobe mora postojati specifični mens rea koji je primjenjiv na krivično djelo

za koje se tereti kako bi bila proglašena krivom, bilo da se proglasi krivom kao počinilac

ili kao naredbodavac.

Što se tiče drugog uslova da kršenje mora da bude počinjeno za vrijeme rata ili

oružanog sukoba Vijeće smatra da : „ oružani sukob postoji svuda gdje se pribjeglo

oružanoj sili između država ili produženom pruženom nasilju između vlasti i

organizovanih naoružanih grupa, ili pak između takvih grupa unutar jedne države“.

Sud je našao da je na teritoriji opštine Kotor Varoš postojao oružani sukob od početka

juna 1992.godine pa sve do novembra 1992. godine, a isto je utvrđeno na osnovu

materijalnih dokaza Tužilaštva i to prije svega dokaza T-69 (Odluka Predsjedništva R.

BiH od 20.06.1992. godine o proglašenju ratnog stanja) i dokaza T-70 (Odluka

13

O ovome šire: Ahmed Mešić, Primjena ženvskih konvencija na unutrašnje oružane sukobe, OKO (2011) 13., str.

36.


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

40

Predsjedništva R. BiH od 28.12.1995. godine o ukidanju ratnog stanja), kao i iskaza

svjedoka, a i same stranke u ovom postupku navedene činjenice nisu osporavale.

Vijeće je zaključilo da je ovaj element dokazan van svake razumne sumnje.

Treći uslov je da mora postojati veza između djela optuženih i oružanog sukoba.

Zapravo, „ne traži se uzročno – posljedična veza između oružanog sukoba i počinjena

zločina, ali se u najmanju ruku traži da je postojanje oružanog sukoba u znatnoj mjeri

uticalo na sposobnost počinioca da počini zločin, njegovu odluku da ga počini, način

počinjenja zločina ili cilj s kojim je počinjen. „Ovaj uslov je ispunjen ako je navodni zločin

počinjen kao podrška ili barem pod izgovorom situacije koja je proistekla iz oružanog

sukoba. Sudeće vijeće MKSJ-a u predmetu Tužilac protiv Dragoljuba Kunarac i drugih

navodi: „ ... Humanitarno pravo primjenjuje se i dalje na čitavoj teritoriji pod kontrolom

jedne od strana, nezavisno od toga da li se konkretne borbe vode na mjestu na kojem

su se odigrali dotični događaji. Stoga je dovoljno to što su zločini bili u tijesnoj vezi s

neprijateljstvima koja su trajala na drugim dijelovima teritorije pod kontrolom strana u

sukobu. Uslov da dato djelo bude u tijesnoj vezi sa oružanim sukobom zadovoljen je

ukoliko su, kao u ovom slučaju, zločini počinjeni kao posljedica borbi, a prije prekida

oružanih aktivnosti na određenom području, te ako su počinjeni radi postizanja nekog

cilja ili iskorištavanja situacije nastale uslijed borbi …„

Na osnovu dokaza koji su u predmetu izvedeni, Sud je, kako će to biti detaljnije

obrazloženo, zaključio da je krivično djelo iz optužnice usko povezano sa oružanim

sukobom.

Na kraju, poslednji uslov propisuje da počinilac mora ili dirketno izvršiti krivično djelo ili

narediti drugima izvršenje istog. Vijeće naglašava da se to odnosi na vrstu odgovornosti

optuženog, te da ne predstavlja element krivičnog djela kao takvog. Optužba je navela

da je optuženi počinio navedeno krivično djelo iz člana 180. stav 1. i člana 29. KZ BiH.

Ovo će biti detaljno razmotreno u dijelu presude pod naslovom Individualna krivična

odgovornost.


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

41

ČINJENIČNA UTVRĐENJA

Ocjenom provedenih dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti Sud je

van razumne sumnje utvrdio da su optuženi počinili krivično djelo Ratni zločin protiv

civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. Krivičnog zakona Socijalističke Federativne

Republike Jugoslavije.

Tokom cijelog dokaznog postupka Sud je cijenio postojanje osnovnih elemenata

navedenog krivičnog djela, a teret dokazivanja je bio na strani Tužilaštva.

Prije svega, Sud je našao da je selo Serdari sa okolnim zaseocima bilo van zone

borbenih dejstava, a koja je za cjelokupno to područje bila specifična i koja je bila

fiksirana duž putne komunikacija Teslić – Kotor Varoš između sela Večići i mjesne

zajednice Vrbanjci, dok su ostala područja predstavljala nehomogenu i u enklave

pretvoren prostor nastanjen lokalnim civilnim stanovništvom i civilima izbjeglim iz okolnih

sela i zaseoka a u kojem su vojske sukobljenih strana ulazile po potrebi u cilju zaštite

istih.

Nesporno je utvrđeno da su mještani, uglavnom starija, maloljetna i vojno nesposobna

lica,noću držali seoske straže , naoružani pješadijskim naoružanjem što samo po sebi

ne mjenja karakter tog mjesta niti dovodi u sumnju zaključak Suda da se ne radi o

legitimnom vojnom cilju, odnosno vojno branjenom mjestu.

Nadalje, Sud je nesporno utvrdio da nije postojala stalna linija borbenih dejstava između

zaraćenih strana u tom dijelu, vojne jedinice nisu boravile u selu, a samo držanje

seoskih straža i to samo noću, bilo je uobičajeno za sva naseljena mjesta koja su

gravitirala uz područja gdje su bili oružani sukobi i to na svim zaraćenim stranama u BiH.

Sud je navedeno utvrdio na osnovu iskaza svjedoka Tužilaštva i to: Narić Nedeljka,

Aleksandra Petrovića, Slobodana Župljanina.

Naime, u svom iskazu svjedok Tužilaštva Nedeljko Narić navodi da je vod minobacača

bio na Orića brdu, udaljen oko 800 m od sela Serdari, a da su u septrembru 92.godine


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

42

prije predmetnih događaja izmješteni u Sakane, koji su udaljeni oko 2 km od sela

Serdari. Prema iskazu ovog svjedoka u Selu nije bilo vojske izuzev ako su se mještani

samoorganizovali u seoske straže, te da je u to vrijeme svako neku stražu držao, a da

kada je dolazio u Serdare nije vidio rovove niti stražarska mjesta.

Svjedok Tužilaštva Aleksandar Petrović je, saglasno iskazu svjedoka Narića, izjavio da u

selu Serdari nije bilo vojske, odnosno pripadnika bilo koje čete koja je pokrivala prostor

na magistralnom putu Banja Luka – Teslić od sela Dabovaca do Donjih Vrbanjaca u

dužini od neka 3 km. Da je postojala bilo kakva vojna formacija u selu Serdari pripadala

bi njegovoj jedinici. Svjedok je izjavio da je njegova jedinica pokrivala samo putnu

komunikaciju, putni pravac Banja Luka Teslić, a sve ostale aktivnosti zbog razuđenosti

terena nisu mogli pokrivati, pri čemu su povremeno su intervenisali kada su se dešavali

pojedinačni incidenti.

Svjedok Tužilaštva Slobodan Župljanin, koji je u to vrijeme takođe bio pripadnik 22.

Pješadijske brigade, odnosno komandamnt bataljona, u svom iskazu opisao je položaj

srpskih snaga koji se prostirao duž putne komunikacije Bajnja Luka – Teslić, kroz

naselje Vrbanjci, gdje se nalazil sjedište bataljona i čete. Svjedok je objasnio da je

jedinica imala zadatak da obezbjeđuje putnu komunikaciju, te da razoruža paravojne

formacije, kao i da je to bio raspored jedne čete, dok je druga četa bila na lijevoj strani

rijeke Vrbanje u reonu sela Vasiljevići.

Svjedok Župljanin je izjavio i da je minobacački vod, koji se ranije nalazio na Orića brdu,

početkom septembra izmješten u Sakane, još udaljenije mjesto od sela Serdari.

Odgovarajući na postavljena pitanja, svjedok je kao vojno lice objašnjavao upotrebu ove

vojne formacije, odnosno da minobacački vod ima zadatak pružiti podršku pješadijskim

jedinicama, te na pitanje tužioca izričito se izjasnio da minobacački vod nije imao

nikakve veze sa odbranom sela Serdari. Svjedok je objašnjavajući položaj

minobacačkog voda izjavio da je on bio ispod sela Sakani, orjentisan prema Večićima,

dakle još jednom akcentirajući da nije imao nikakve uloge u odbrani sela Serdari.


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

43

Da selo nije bilo branjeno proizilazi i iz Izvoda iz zapisnika sa 82. sjednice Ratnog

predsjedništva opštine Kotor Varoš od 18.09.1992. godine (O-III-9) gdje o napadu i

paljenju Sela Serdari informiše komandant bataljona Slobodan Župljanin gdje se navodi

da je selo Serdari napadnuto te da isto nije bilo obezbjeđeno vojskom.

Slijedom navedenog, Sud zaključuje da i otpor koji su neki od mještana pružali, ne daje

sam po sebi status legitimnog vojnog cilja sela Serdari, niti dovodi u sumnju civilni status

njegovih mještana. Poznata je činjenica da su u to vrijeme dok je bjesnio rat mještani

područja u bilizini sukoba na razne načine došli do oružja, davali seoske straže i na taj

način pokušavali da se zaštite od eventualnih napada suprotne strane, o čemu je

svjedočio i optuženi Fikret Planinčić. O postojanju seoskih straža, Sud je izveo zaključak

prije svega na osnovu iskaza svjedoka Dalibora Serdara, koji je i sam, kao tada

maloljetno lice bio sudionik straža. Svjedok Dalibor Serdar je opisao da su lica koja su

držala straže nosila civilnu odjeću, da su straže držale oko svojih kuća i pomoćnih

objekata, te da nije bilo posebnih utvrđenja za odbranu sela.

Na navedene okolnosti svjedočio je i svjedok Tužilaštva Joco Serdar koji je takođe

učestvovao u davanju straža. Ovaj svjedok je takođe opisao da su straže davala

maloljetna lica i stariji ljudi, te saglasno iskazu svjedoka Dalibora Serdara izjavio da u

selu nisu postojala utvrđenja.

Nadalje, kada se radi posljedicama napada, odnosno broju smrtno stradalih osoba u

Selu, ranjenih/povrijeđenih i paljenju objekata, treba istaći da nije bilo većeg spora

između stranaka ali i da je Sud prilikom utvrđivanja relevantnih činjenica uzeo prije

svega u obzir objektivne dokaze T-42 do T-58 (Izvodi iz matične knjige umrlih), zatim

nalaz vještaka Željka Karana (T-59) medicinsku dokumentaciju (Istorija blesti za Serdar

Radmilu, Serdar Stanu i Bencuz Milenu dokezi T-60 do T-62) kao i Zapisnik o uviđaju

(T-5) i Fotodokumentaciju (T-6).Dakle, nesporno je utvrdjeno da su pri napadu na selo

Serdari smrtno stradali Bencuz Slavko, (rođen 1937. godine), Bencuz Slavojka, (rođena

1971. godine), Serdar Drago, (rođen 1945. godine), Serdar Slavko, (rođen 1932.

godine), Serdar Slaviša, (rođen 1971. godine), Serdar Mirko, (rođen 1962. godine),

Serdar Branko, (rođen 1936. godine), Serdar Bosiljka, (rođena 1939. godine), Serdar


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

44

Danka, (rođena 1938. godine), Serdar Jelenko, (rođen 1961. godine), Serdar Radmila,

(rođena 1971. godine), Dukić Nikola, (rođen 1953. godine),Tepić Spomenka (rođena

1973. godine), Tepić Ljubica, (rođena 1952. godine), Tepić Slobodanka, (rođena 1980.

godine) i Tepić Snježana, (rođena 1988. godine), ranjene Bencuz Mileva i Serdar

Radmila u to vrijeme u petom mjesecu trudnoće, a Serdar Stana zadobila opekotine u

predjelu ruku i lica kao i da je tokom napada izvršeno uništavnje imovine, paljenjem

kuća, Serdar Draga, Serdar Slavka i Serdar Danke , u kojima su izgorjela tijela Serdar

Slaviše, njegove supruge Tepić Spomenke i Serdar Slavka, zatim paljenjem privrednih i

pomoćnih objekata u kojima je izgorjela zatvorena stoka.

Zaključak Suda da su sva četiri optužena učestvovala u napadu na civilno stanovništvo

sela Serdari dana 17.09.1992.godine u ranim jutarnjim satima Sud je formirao na

osnovu iskaza svjedoka preživjelih koji su bili očevici, a čiji iskazi su dodatno potkrepljeni

i iskazima drugih svjedoka kako Tužilaštva tako i odbrana optuženih.

O navedenom detaljno su svjedočili Mileva Bencuz, Gina Kukrić, Dalibor Serdar,

Radmila Serdar, kao i Stojanka Serdar.

Svjedok Gina Kukrić (rođena Serdar) je ključni svjedok u ovom predmetu i to sa

razlogom jer je bila očevidac od samog početka napada na Selo pa do njegovog

završetka kada je odvedena od strane napadača u selo Bilice.

Njen iskaz je konzistentan, precizan, logičan i doslijedan, a posebno ako se ima u vidu

činjenicu da je o ovim događajima gotovo identično, svjedočila u Okružnom sudu u

Banja Luci u drugom krivičnom predmetu kao i tokom istrage u ovom krivičnom

predmetu. Ona na uvjerljiv način opisuje sve što je vidjela tokom napada, nastale

posljedice i istovremeno identifikujući neke od napadača.

Ona je identifikovala i neka lica koja nisu predmet optuženja a neke od optuženih i to

Rasima Lišančića, Seada Menzila i Mirsada Vatrača je odmah identifikovala kao

napadače uvjerljivo dajući razloge za to, dok je Fikreta Planinčića identifikovala nakon

predočavanja fotodokumentacije koja je uvrštena u sudski spis.


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

45

Sve to govori da ona nije imala razloga da nekog od optuženih bez osnova tereti za

nešto što on stvarno nije učinio. Njen iskaz u pogledu identiteta optuženih Lišančića,

Menzila i Vatrača obiluje pojedinostima, na osnovu kojih je Sud nesporno zaključio da su

navedeni optuženi zaista bili kritične prilike u Serdarima , naoružani a samim tim i aktivni

učesnici napada.

Identifikacija Planinčića je obavljena na osnovu fotodokumentacije koju je svjedoku

prezentirao tužilac tokom saslušanja, a iz razloga jer je svjedokinja prethodno rekla da bi

pored lica koje je odmah identifikovala mogla identifikovati još neke od napadača čijih se

likova sjeća, a ne može da se sjeti imena i prezimena. Tom prilikom je i pored Planinčića

na fotografijama prepoznala još neka lica kao učesnike, a koja nisu predmet ovog

krivičnog postupka. Ovakav iskaz svjedoka Gine Kukrić, a u pogledu identifikacije

napadača na civile u selu Serdari potkrepljen je i iskazima drugih svjedoka koji su na

posredan način identifikovali neke od napadača i to svjedoka- oštećenog Joce Serdar,

Radmile Serdar, Smajić Raze, Muhameda Sadikovića, Ilije Šipure, Paše Čirkića,

Kemala Smajića i dr. Dakle, nekih od svjedoka kako optužbe tako I odbrana optuženih.

Svjedokinja Radmila Serdar je dajući iskaz na nastavku glavnog pretresa dana

26.01.2012. godine opisala tok napada na njeno selo te posebno potvrdila kako su

napadači ušli u kuću u kojoj se ona nalazila, kojom prilikom je prepoznala Besima

Čehića, kao i da je po glasu između ostalih prepoznala optuženog Fikreta Planinčića..

Nadalje svjedokinja je potvrdila kako su samo ona i Slavkova supruga, od svih žena i

djece koji su se sakrili ispod stepenica uspjele preživjeti te da je najvjerovatnije, poslije

napada u putu prema Vrbanjcima, izjašnjavajući se o identitetu napadača istakla da se

radilo o komšijama.ce

Posebno kada se radi o prepoznavanju optuženog Fikreta Planinčića, u kontekstu

navoda svjedokinje Radmile Serdar, treba izdvojiti svjedokinju odbrane optuženog

Fikreta Planinčića, Razu Smajić koja je saslušana 30.10.2012. godine. Naime,

odgovarajući na postavljena pitanja svjedokinja je prepoznala optuženog isključivo na


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

46

osnovu glasa, odnosno svjedokinja je navela kako ga u sudnici nije mogla prepoznati, te

da ga je prepoznala kad mu je čila glas, koji je po njenoj ocjeni bio isti kao i prije rata,

jako karakterističan.

Treba ukazati i na navode svjedoka Joce Serdara koji je dana 10.04.2012. godine na

nastavku glavnog pretresa potvrdio da je kritične prilike kao učesnika u napadu, po

glasu imao priliku prepoznati optuženog Fikreta Planinčića.

Nadalje, treba ukazati na navode svjedoka Muhameda Sadikovića, koji je imao

posredna i opštena saznanja o događajima od 17.09.1992. godine, zatim svjedoka

Kemala Smajića koji je takođe iznio svoja saznanja u vezi sa kritičnim događajem i

konačno svjedoka Paše Čirkića koji je istakao kako mu je najmanje dva dana ranije bilo

poznato da se priprema akcija, o čemu je saznao prilikom davanja straže na

stražarskom mjestu broj šet, kao i da je imao priliku vidjeti optužene Fikreta Planinčića i

Mirsada Vatrača, kad su se vratili iz akcije.

Odbrana optuženog Fikreta Planinčića je pokušala da ospori izjave svjedoka Tužilaštva

Serdar Radmile i Serdar Joce, koji su kako je prethodno istaknuto izjavili da su

optuženog Fikreta Planinčića prepoznali po karakterističnom glasu, objašnjavajući da je

kod optuženog zbog ranjavanja u pluća došlo do promjene glasa. Sud nije prihvatio ovu

tvrdnju jer je svjedokinja odbrane Smajlović Raza u sudnici, dakle posle proteka mnogo

vremena od njegovog ranjavanja, optuženog u sudnici prepoznala upravo po glasu a ne

po fizičkom izgledu što nesumnjivo upućuje na zaključak da je optuženi i u kritično

vrijeme imao specifičan glas kao i sada.

Sud je utvrdio da su Fikret Planinčić i Sead Menzil bili pripadnici jedinica TO Kotor

Varoš, što proizilazi iz materijalne dokumentacije i to prije svega Matični Karton za

Menzil Seada i jedinični karton za Menzil Seada (T-39), zatim Jedinični karton za

Planinčić Fikreta (T-40), te izjava samih optuženih, a optuženi Lišančić i Vatrač su, bez

obzira na to što prije napada nisu bili vojno angažovani, svojim aktivnim učešćem u

napadu, naoružani, pridruživši se napadačima, de facto postali pripadnici vojne jedinice

I kao takvi učestvovali u napadu.


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

47

Sud nije prihvatio argumentaciju optuženog Fikreta Planinčića koju je iznio prilikom svog

svjedočenja iz razloga što je u koliziji sa iskazima svjedoka kojima je Sud u cjelosti

poklonio vjeru. Naime, optuženi Fikret Planinčić svjedočeći u svoju korist izjavio je da on

po zadatku koji mu je dao Besim Čehić veče prije samog napada došao na Čirkino brdo,

te da ga je Čehić poslao na kotu pod nazivom Podbrdalje, te da mu je Besim dao

zadatak da u trenutku kada bude čuo buku ispali okvir municije sa svjetlećim mecima.

Optuženi je naveo da nije znao o kakvoj akciji je riječ, te da jedino imao zadatak da

upozori Besimovu grupu ako čuje buku, na gore opisan način. Sud nije poklonio vjeru

ovakvom kazivanju optuženog jer je u potpunoj suprotnosti sa iskazom ključnog

svjedoka Gine Kukrić, koja je optuženog prepoznala kao jednog od napadača, a i u

suprotnosti je sa iskazima svjedoka Joce Serdar i Radmile Serdar koji su optuženog

prepoznali po karakterističnom glasu, a i još kada se sve navedeno dovede u vezu sa

svjedočenjem svjedokinje Smajić Raze koja je takođe potvrdila da je glas optuženog

karakterističan i da je on po njemu prepoznatljiv. Takodje, ovakvo učešće optuženog u

predmetnom dogadjaju kako ga odbrana prikazuje, imajući u vidu činjenice da je bio

pripadnik interventnog voda koje po pravilu čine najsposobniji borci te da mu Besim nije

bio nadredjeni niti mu je mogao komandovati kako i sam tvrdi, je za Sud neprihvatljiv i

očito usmjeren na izbjegavanje vlastite krivične odgovornosti.

Nadalje, kada se radi o odbrani optuženog Fikreta Planinčića, ista se može podijeliti u

dva segmenta. Prvi segment se odnosi na opšta dešavanja na području oko sela

Serdari, koje okolnosti ovo selo prema stavu odbrane čine legitimnim vojnim ciljem.

Drugi segment odbrane se odnosi na ulogu samog optuženog, a koja se prema

navodima odbrane vezuje za tezu kako optuženi nije imao direktnu ulogu u predmetnoj

akciji, već da ukoliko krenu tenkovi ispuca svijetleće metke kao znak upozorenja.

Vezano za navode svih odbrana koje se tiču navodnih stražarskih mjesta, teze da se

selo Serdari nalazilo na crti odbrane i da je bilo utvrđeno, odnosno da se radilo o

legitimnom vojnom cilju, Sud će u drugom dijelu presude dati argumentaciju zašto ovi

navodi nisu prihvaćeni.


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

48

Nadalje, kada se radi o drugom segmentu odbrane optuženog Fikreta Planinčića, isti se

prema braniocu vezuje za navode svjedoka Muhameda Sadikovića, Ilije Šipure, Seada

Menzila i Paše Čirkića.

Međutim, treba istaći kako ovi svjedoci tokom davanja iskaza na glavnom pretresu nisu

bili u dovoljnoj mjeri precizni da bi potvrdili ili negirali navode odbrane optuženog Fikreta

Planinčića.

Naime, ovi svjedoci su govorili o opštima navodima postojanja određenih planova u vezi

zauzimanja artiljerije na Orića brdu ili oslobođenju svojih sela, pri čemu nisu bili precizni

o zadacima optuženog Fikreta Planinčića.

Kada je u pitanju odbrana optuženog Rasima Lišančića koja je kroz svoje dokaze

pokušala je osporiti da je Rasim Lišančić bio učesnik spornih događaja, tvrdeći da on

nije bio pripadnik ni jedne ni vojne, a ni policijske formacije, a ni pripadnik TO Kotor

Varoš. Odbrana nije osporila da se događaj za koji se optužuje Rasim Lišančić i desio,

kao ni to da je svjedokinja Serdar Kukrić Gina zlostavljana, ali navodi da je to uradio

Rasimov brat Muharem Lišančić, te da se svjedokinja zbunila oko identiteta izvršioca.

Međutim, Sud nije prihvatio ovakvo objašnjenje odbrane, jer je svjedokinja Gina Kukrić

bila jasna i doslijedna u svom iskazu kada je u pitanju identifikacija optuženog Rasima

Lišančića. Svjedokinja je jasno i sa sigurnošću izjavila da je sigurna kada je u pitanju

učešće optuženog Lišančića, objasnivši da je iz njegove porodice poznavala samo njega

i da je on dolazio na sahranu njenom ocu, što je potvrdio i optuženi Rasim Lišančić u

svom svjedočenju. Zbog navedenog Sud ovakvu odbranu optuženog Lišančića nije

prihvatio i cijenio ju je isključivo usmjerenu u izbjegavanje krivične odgovornosti. Iskaz

svjedokinje Gine Kukrić u dijelu koji se odnosi na učešće Rasima Lišančića u

inkriminisanom događaju potvrđuju u svojim iskazima i svjedoci Pašo Čirkić i Kemal

Smajić, kao i posredna saznanja svjedoka Miloša Serdara.

Naime, pomenuti svjedoci su opisali kako imaju određena saznanja o događajima u

Serdarima, te da su o tome razgovarali sa svjedokom Milošem Serdarom.


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

49

Navodi sva tri svjedoka se u svim ključnim dijelovima podudaraju, izuzev u odnosu na

sudjelovanje optuženog Rasima Lišančića.

Niame, prema navodima svjedoka Paše Čirkića, među napadačima je bio Muharem

Lišančić koji se naknadno u pijanom stanju pridružio napadačima, dok je sa druge

strane svjedok Miloš Serdar istakao da jako dobro poznaje optuženog Rasima Lišančića

za kojeg mu je Pašo Čirkić potvrdio da je sudjelovao u napadu.

Imajući u vidu saglasne navode svjeokinje Gine Kukrić i svjedoka Miloša Serdara kao i

da je svjedok Pašo Čirkić zbog straha tražo da mu se odrede mjere zaštite Sud je u

cijelosti poklonio vjeru iskazima svjedoka Gine Kukrić i Miloša Serdara.

Treba istaći da je tokom ovog krivičnog postupka, po prijedlogu odbrane Rasima

Liašančića svoj iskaz dao svjedok Salih Čirkić.

Vezano za navode pomenutog svjedoka, treba istaći kako svjedok daje načelna

saznanja o aktivnostima optuženog Rasima Lišančića, odnosno da isti nije sudjelovao u

borbenim aktivnostima i da su se njegovi zadaci prije svega odnosili na čuvanje stoke.

Konačno ovaj svjedok je istakao da optuženi Lišančić od augvsta do novembra 1992.

godine nije nikako napuštao Bilice.

Međutim, u kontekstu teze o alibiju a vezano za izvedene dokaze, Sud nije prihvatio da

su navodi svjedoka Saliha Čirkića od većeg značaja za ovaj krivični postupak. Naime, u

konkretnom slučaju iz iskaza svjedoka se može eventualno izvesti zaključak o tome

kako on ne posjeduje saznanja da Lišančić nije napuštao Bilice, ali nikako i njegov stav

da je optuženi neprekidno i bez povredmenih izbivanja boravio u Bilicama.

Nadalje, Sud nije prihvatio ni argumentaciju optuženog Seada Menzila koju je iznio

prilikom svog svjedočenja , jer je u suprotnosti sa iskazima svjedoka kojima je u cjelosti

poklonio vjeru Gine Kukrić i Mileve Bencuz i svjedoka Ilije Šipure. Naime, optuženi Sead

Menzil je izjavio da se u kritično vrijeme uopšte nije nalazio u selu Serdari. Svjedokinja

Gina Kukrić je upravo suprotno izjavila tvrdivši da je optuženog Seada Menzila vidjela i

prepoznala u dvorištu svoje kuće, te da je on tom prilikom prokomentarisao od kud


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

50

Slavku Bencuzu u svakoj sobi televizor. Svjedokinja je optuženog prepoznala i u sudnici

i na fotodokumentaciji koja joj je u toku istrage predočena, kada je takođe izjavila, kao i

na glavnom pretresu da je optuženog vidjela prilikom napada. Posebno je značajno to

što je svjedokinja izjavila da je optuženi prokomentarisao za broj televizora u kući Slavka

Bencuza, što ako se dovode u vezu sa iskazom svjedokinje Mileve Bencuz sasvim

logično objašnjenje. Naime, svjedokinja Mileva Bencuz, koja je preživjela napad, je

izjavila da je rano, zajedno sa svojim suprugom Slavkom Benzuom, ujutru krenula iz

sela Seradri gdje je prenoćila u noći između 16. i 17.09.1992.godine, te da je na izlazu iz

sela Serdari vidjela da gore kuće u zaseocima Bencuzi i Dukići, te da grupa vojnika ide

prema njoj i tom prilikom je ubijen njen muž Slavko, a ona ranjena. Svjedokinja je navela

da je, iako ranjena, uspjela da se vrati u selo Serdare, u kuću Branka Serdara gdje se

sakrila ispod stepenica sa još grupom ljudi i tu dočekala napad.

Dakle, nasuprot tvrdnji odrane da je nelogičan iskaz svjedokinje Gine Kukrić koja tvrdi

da je u vrijeme napada vidjela optuženog Seada Menzila na licu mjesta u Serdarima te

da je prokomentarisao za broj televizora kod Slavka Bencuza, Sud je zaključio da je

upravo to logično, imajući u vidu da iskaz Mileve Bencuz koja je potvrdila da je dio

napadača došao iz pravca Bencuza, koje su prethodno popalili. Dakle Sud zaključuje da

je grupa u kojoj je bio Sead Menzil upravo došla iz pravca zaseoka Bencuzi i Dukići,

koje su prethodno popalili, te da je tada mogao primjetiti da u kući Slavke Bencuza ima

više televizora, što je kasnije prokometarisao, a što je čula i svjedokinja Gina Kukrić

kada ga je vidjela u Serdarima.

Na kraju treba istaći kako je svjedokinja Gina Kukrić potvrdila da su kritične prilike

optuženi Planinčić i Menzil bili naoružani automatskim puškama.

Zbog navedenog ovakva odbrana optuženog Menzila je usmjerena isključivo u

izbjegavanje odnosno umanjenje vlastite odgovornosti u predmetnom dogadjaju zbog

čega joj sud nije poklonio vjeru.

Nadalje treba dodati da se odbrana optuženog Seada Menzila bazirala na tezi kako se

selo Serdari nalazilo u zoni borbenih dejstava i da se radilo o utvrđenom selu, odnosno

da je u pitanju legitiman vojni cilj.


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

51

Dodatno, odbrana optuženog Seada Menzila je zastupala tezu kako ovaj optuženi nije

sudjelovao u napadu na Serdare, već da je optuženi bio u grupi Hrvaćana koji su imali

plan da oslobode svoje selo. Naime, kako se ističe, stanovnici iz Hrvaćana su imali

problema da organizuju ishranu i smještaj u drugim selima te da su ponovno zauzimanje

Hrvaćana vidjeli kako jedini izlaz iz situacije u kojoj se nalaze.

Vezano za tezu da se radilo o legitimnom vojnom cilju, kako je ranije navedeno ovo

pitanje će biti posebno obrazloženo.

Sa druge strane u svjetlu teze kako optuženi Sead Menzil nije sudjelovao u napadu na

Serdare, kao svjedoci odbrane svoje iskaze su dali Muriz Dugonjić, Zemir Turan, Edib

Menzil i Đasim Menzil.

Nabrojani svjedoci su saglasno potvrdili da je inicijativa da sudjeluju u akciji oslobađanja

Orića brda potekla od Besima Ćehića i da se oni sa takvim prijedlogom nisu složili već

su odlučili da samostalno izvedu akciju osolobađanja Hrvaćana.

Prema navodima ovih svjedoka, sa njima je u akciji sudjelovao optuženi Sead Menzil a

akcija nije uspjela obzirom da su bili otkriveni u vrijeme dok su se nalazili u rejonu Briza,

na udaljenosti od oko 2 km od sela Serdari i 700-800 m od Dukića.

Međutim, Sud nije prihvatio kao vjerodostojne, uvjerljive, logički i činjenično

potkrijepljene navode ovih svjeodka.

Naime, činjenica jeste da su svjedoci saglasni kako optuženi Sead Menzil nije

sudjelovao u napadu na selo Serdari. Svjedoci, su odgovarajući na pitanje istakli kako je

postojala inicijativa da se izvrši napad na Orića brdo, ali da su se oni opredijelili na

samostalnu akciju oslobađanja Hrvaćana.

Vezano za ovu odluku svjedoci nisu dali bilo kakvo dodatno i vjerodostojno obrazloženje

i informaciju koja bi njihove navode učinila logičnim i na činjenicama zasnovanim.


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

52

Naime, čak i kad bi Sud prihvatio navode ovih svjedoka, postavljaju se očigledna pitanja

koja bi tražila obrzloženje da li je grupa od 10-15 ljudi imala objektivni kapacitet da ispuni

takav zadatak.

Drugo važnije, ovi svjedoci nisu pojasnili kako i na koji način bi izvršili oslobađanje sela,

nisu govorili o konkretnim planovima i zadacima svakog od pojedinca, iz kojih pravaca bi

izvršili napad, ko bi bio zadužen da čuva odstupnicu, kako bi bilo spriječeno dopremanje

pojačanja neprijatelju, gdje se nalaze pojedini položaji VRS i na koji način bi bili

zposjednuti, kako bi se obezbjedaila koordinacija, kako bi se minimalizirali efekti

djelovanja artiljerije za koju su navodno znali da se nalazi na Orića brdu itd.

Dodatno, ovi svjedoci nisu dali adekvatno obrazloženje u pogledu namjere da se nakon

zauzimanja Hrvaćana tamo utvrde i uspostave novu liniju razgraničenja, obzirom da se

radilo o relativno velikom području čiju odbranu nije moglo organizovati ovako mali broj

ljudi.

Dakle, ovaj Sud nije prihvatio kao vjerodostojne navode svjedoka odbrane, koji se mogu

sumirati na na način da se kaže kako je od momenta kad su počeli razmišljati o napadu

pa do njegove ralizacije proteklo manje od 12

Dodatno, u kontekstu ocjene vejrodostojnosti i uvjerljivosti iskaza ovih svjedoka, treba

istaći da u tezi odbrane postoji značajna kontradikcija.

Odbrana sa jedne strane pokušava da prezentira niz dokaza koji idu u pravcu

razjašnjenja slijeda događaja na području opštine Kotor Varoš i o vojnoj premoći VRS,

koja je svoje aktivnosti koncentrisala na putnu komunikaciju Banja Luka - Teslić i selo

Večiće, tako da je linija razgraničenja prolazila kroz selo Serdari, a sa druge strane,

zastupa tezu kako je manja grupa ljudi nekoordinirana, neplanski i bez saznanja o

opštem razmještaju snaga planirala da izvrši ovakvu akciju.


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

53

Imajući u vidu da su citirani navodi svjedoka neuvjerljivi i nisu pokrijepljeni

odgovarajućim činjenicama, te da im nedostaje logičko vojničko i životno uporište vijeće

je zuzelo stav da ne pokloni vjeru navodima svjedoka odbrane.

Kada je u pitanju učešće Mirsada Vatrača u inkriminisanom događaju Sud je utvrdio

van svake sumnje da je i on jedan od aktera napada, prije svega rukovodeći se iskazom

svjedokinje Gine Kukrić, zatim Sakan Nedeljka, Paše Čirkića, a o učešću optuženog

Vatrača na osnovu posrednih sazanja svjedočio je i svjedok Miloš Serdar. Naime,

svjedokinja Gina Kukrić je prepoznala i u sudnici i na fotodokumentaciji koja joj je tokom

davanja iskaza u Tužilaštvu u fazi istrage optuženog Vatrača kao jednog od napadača.

Svjedokinja je detaljno objasnila da optuženog poznaje od ranije i da je potpuno sigurna

oko njegovog identiteta.

Svjedokinja je potvrdila kako su ove prilike optuženi Mirsad Vatrač i optuženi Rasim

Lišančić bili naoružani poluautomatskim puškama.

Tokom postupka po prijedlogu odbrane optuženog Mirsada Vatrača, svoje iskaze su dali

svjedoci Šefik Čirkić i Zlata Alekić.

Naime, ovi svjedoci su saslušani u okviru alibija optuženog, odnosno navoda da je

optuženi Mirsad Vatrač u kritičnom periodu imao povredu zbog koje nije mogao

sudjelovati u napadu na selo Serdari.

Svjedok Šefik Čirkić je istakao kako je u osmom ili devetom mjesecu 1992. godine imao

priliku da vidi optuženog u Bilicam, kako hoda sa štapom i da mu je noga bila zamotana

u predjelu potkoljenice odnosno stopala.

Sa druge strane svjedokinja Zlatka Alekić je na nastavku glavnog pretresa od

25.06.2013. godine navela da je nekad u devetom mjesecu u Bilicama imala priliku

vidjeti optuženog Vatrača koji je kako kaže sabirao hranu. Na poseban upit da li je na

njemu imala priliku vidjeti nešto neobično svjedokinja je istakla da ga je vidjela iz daljine i

da nije mogla primijetiti da li mu je noga bila zamotana, te dodala da se pričalo da se

posjekao ali da nije ništa vidjela.


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

54

Konačno svjedokinja Adisa Bečić je tokom svjedočenja na glavnom pretresu istakla kako

joj je poznato da je optuženi Mirsad Vatrač imao povredu i da se kretao uz pomoć štapa,

kao i da je u Tepićima bio angažovan na radovima oko kuhinje, da je vozio traktor i

vršao pšenicu.

Međutim, svjedokinja tokom svog kazivanja nije mogla biti precizna u pogledu vremena

za koji se vezuje povreda optuženog Mirsada Vatrača.

Dakle imajući u vidu navode prethodno pomenutih svjedoka, koji svi optuženog Vatrača

pominju u kontekstu dešavanja van bolesničke postelje, odnosno kao osobu koja je bila

fizički aktivna, Sud nije prihvatio tezu optženog da je isti bio 17.09.1992. godine bio

zdravstveno/vojno nesposoban i da zbog toga nije mogao sudjelovati u napadu na

Serdare.

Sud je u toku postupka saslušao dva vještaka vojne struke i to Senada Kljajića na

prijedglog odbrane trećeoptuženog Seada Menzila i vještaka Dragomira Keserovića kao

dokaz replike Tužilaštva.

Međutim, navedeni nalazi vještaka se mogu analizirati u dva segmenta. Prvi koji se

odnosi na opšta dešavanje, i generalne činjenice, dok bi se drugi segment odnosio na

konkretnu mikrolokaciju i činjenice koje se za nju vezuju.

Nadalje, kada se radi o načinu izrade ovih nalaza, treba istaći kako su se vještaci koristili

dokazima koji su uvedeni u sudski spis.

Vezano za opšte stavove oba vještaka može se istaći kako u pogledu vojne premoći

VRS na datom lokalitetu (područje opštine Kotor Varoš) nema većih razlika, pri čemu

treba i dodati da se radi o nalaziima koji nisu od većeg značaja za konkretni predmet.


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

55

Sa druge strane kada se radi o mikrolokaciji sela Serdari treba istaći da se oba vještaka

u velikoj mjeri oslanjaju na dokaze iz sudskog spisa pri čemu daju potpuno različite

stavove u pogledu statusa sela Serdari.

Naime, dok vještak Kljajić ističe da se radi o naselju koje se nalazi u zoni sukoba

zaraćenih strana, vještak Keserović smatra da selo Serdari nije bilo branjeno (strana.

42.) te dalje zaključuje kako su sva četiri optužena kritične prilike bila u Serdarima.

U ovakvim uslovima treba ukazati na odredbu člana 95. ZKP BiH koja predviđa da se

vještačenje određuje kada za utvrđivanje ili ocjenu neke važne činjenice treba pribaviti

nalaz i mišljenje osoba koje raspolažu potrebnim stručnim znanjem.

Vještačenja po vještaku vojne struke imaju i specifičnost koja se tiče ne samo predmeta

vještačenja već i vojnog/civilnog položaja optuženih.

Što je viši rang optuženog, logično, vještačenje po vještaku vojne struke ima veći značaj

jer pomaže da sud stekne potpuniju sliku o svim relevantnim činjenicama.

Sa druge strane, u uslovima kada se radi o pojedinim događajima na određenoj

mikrolokaciji u uslovima u kojima je moguće na osnovu izvedenih dokaza utvrditi

konkretne, radnje i ulogu pojedinih optuženih, vještačenje po vještaku vojne struka

najčešće nije od veće pomoći.

U skladu sa ranijim navodima, Sud se prilikom utvrđivanja svih relevantnih činjneica

primarno služio iskazima svjedoka i drugim materijalnim dokazima koji su bili dovoljni da

se utvrde sve odlučne činjenice.

U svjetlu prethodnog, Sud je prilikom ocjene činjenica koje se vezju za cilj napada na

Serdare razmotrio navode pojednih svjedoka i teze pojedinih odbrana da se radilo o

namjeri sakupljanja hrane, da je ideja bila da se zarobi artiljerija na Orića brdu i slično.

U svjetlu citiranih teza, treba ukazati kako izvedeni dokazi ne upućuju na zaključak da je

u napadu na civile koji su se nalazili u Serdarima, prikupljena značajnija količina hrane.


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

56

Čak šta više, izvedeni dokazi ne upućuju da su u ovom pravcu poduzete bilo kakve

aktivnosti. Niko od svjedoka, niti drugi izvedeni dokazi ne pružaju pouzdane podatke o

naporima da se pribave značajnije količine hrane, ili utvrde položaji na novoosvojenom

prostoru.

Navedenoj tezi najdirektnije se suprotstavljaju dokazi T-5 i T-6, koji jasno pokazuju da su

u kritičnom događaju između ostalog zapaljeni pomoćni objektim u kojima se nalazila

stoka, koja se u svakom slučaju mogla koristi za ishranu.

Eventualno, predmetni događaj se da analizirati na način, da je cilj bilo nešto drugo a ne

stradanje civila, te da se jednostavno radilo o grešci, odnosno da jednostavno akcija nije

dala očekivane rezultate.

Međutim, takva teza ne može da istrpi ispit koji nameće iskaz svjedoka Gine Kukrić.

Naime ova svjedokinja je potvrdila kako su prilikom povlačenja iz Serdara

napadačpjevajući vratili iz akcije jasno naglašavajući svoje zadovoljstvo njenim ishodom.

Dakle, imajući u vidu sve prethodno navedeno Sud je utvrdio sve relevantne činjenice na

način kako je to opisano u izreci presude.

STANDARDI I ČINJENIČNA UTVRĐENJA U VEZI SA STATUSOM

ZAŠTIĆENOG DOBRA

Tokom postupka odbrane optuženih potencirale su pitanja koja se tiču statusa sela

Serdari, odnosno da se u konkretnom slučaju ne može raditi o nezakonitom napadu na

civile i civilne objekte. Preciznije prema navodima odbrane, u Serdarima se nalazilo više

utvrđenih pozicija, koje su predstavljale sastavni dio rasporeda snaga VRS na području

opštine Kotor Varoš.

Međutim, pretreSud u ovom predmetu, iz izvedenih dokaza, na koje je prethodno

ukazivano, utvrdio je kako nije sporno da su u Serdarima tokom noći davane straže,


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

57

odnosno da su mještani Serdara iz straha preduzeli određene aktivnosti kako bi se

zaštitili.

Potvrdu ovakvog zaključka vijeća najlakše se može pronaći u navodima većine svjedoka

mještana koji su rekli da su se u Serdarima osjećali sigurnije jer se radilo o većem

naselju na ovom području (u odnosu na Dukiće i Bnecuze), pa je tako između ostalih

moguće izdvojiti navode svjedokinje Mileve Bencuz koja je istakla da se tokom noći

sklanjala u Serdare jer se tamo osjećala sigurnije.

Nadalje, kao što je ranije navedeno, evidentno da je u kritičnom vremenu na području

opštine Kotor Vraoš bio prisutan osjećaj nesigurnosti i da su svi poduzimali određene

aktivnosti kako bi se zaštitili.

Kod ovako opisanog činjeničnog stanja, odnosno u uslovima kada su se u Serdarima

između ostalih nalazili Jelenko i Slaviša14 koji su bili na odsustvu, prema ocjeni Suda

Serdarima ne oduzimaju civilni karakter.

Naime, činjenice da su tokom noći mještani Serdara davali straže kako bi se zaštitili,

odnosno u uslovima kada se radi o naselju koje nije bilo obezbjeđeno vojskom (Izvod iz

zapisnika Ratnog predsjedništva od 18.09.1992. godine dokaz O-III-9), su okolnosti koje

ne mogu biti osnov da se naselju oduzme njegov civilni karakter.

U konkretnom slučaju, posebno ako se imaju u vidu posljedice, odnosno da je došlo do

paljenja objekata nakon što je savladan otpor koji je pružan iz pojedinih objekata u

Serdarima, kao i da su prethodno zapaljene kuće u Dukićima u kojima nije bilo nikog ,

kako navodi svjedokinja Mileva Bencuz, jasno je da se radi o napadu koji je bio

usmjeren na civilno stanovništvo i civilne objekte.

U konkretnim veoma specifičnim okolnostima, kada se evidentno radi o stanju u kojem

zaštićena dobra ne uživaju zaštitu prema bilo kojoj drugoj Ženevskoj konvenciji, ovo


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

58

vijeće smatra da su ispunjeni svi uslovi da se može govoriti o uklapanju u negativno

određenu definicju civila (osobame koje nisu pripadnici oružanih snaga ili organizirane

vojne grupe koja pripada strani u sukobu15) odnosno da se najmanje može govoriti o

sumnji u pogledu civilnog statusa žrtava i objekata,

Na kraju u vezi sa dokazima O-III-30 do O-III-35, koji se odnose na priznavanje

određenih prava u vezi sa vojnim statusom stradalih, treba istaći da se ovo vijeće

pridržavalo standarada koji su prisutni u međunarodnom pravu i na koje je prethodno

ukazivano.

Naime, prema ocjeni ovog Sud, činjenica da su određeni organi priznali pojedina prava

koja se vezuju za status vojnika, automatski ne podrazumijeva promjenu njihovog

statusa prilikom ocjene da li se radi o kategoriji lica kojima pripada zaštita u skaldu sa

zajedničkim članom 3 Ženevskih konvencija.

INDIVIDUALNA KRIVIČNA ODGOVORNOST OPTUŽENIH

Imajući u vidu naprijed navedeno, utvrđeno činjenično stanje, Sud zaključuje da su sva

četiri optužena zajedno sa ostalim koji su učestvovali u napadu, bili svjesni zajedničkog

djelovanja međusobno ponaosob i zajedničkog cilja, te da napadaju na civilno

stanovništvo sela Serdari koje nije bilo vojno branjeno, niti zaposjednuto od bilo kakve

njima neprijateljske vojne jedinice i koje kao takvo nije moglo predstavljati legitiman vojni

cilj niti bilo kakav vid opasnotsti u vojnom smislu za napadače.

Svojim angažovanjem oni su bili svjesni šta je cilj oružanog napada pa su svojim

učešćem u napadu isti htjeli da izvrše. Pri tome su s obzirom na okolnosti bili svjesni da

može doći do pružanja otpora i upotrebe naoružanja te nastupiti i zabranjene posljedice,

a koje se odgledaju u nanošenju smrtonosnih povreda, teškom ranjavanju civila kao i

uništavanju imovine a što su svojim aktivnim učešćem u napadu, takodje htjeli. Dakle,

14

Pogledati Presudu pretresnog vijeća u predmetu protiv Stanislava Galića od 05.12.2003. godine, para. 50. 15

Ibid. para 47.


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

59

imajući u vidu svijest i volju optuženih, Sud zaključuje da su pri izvršenju navedenog

djela postupali sa direktnim umišljajem u smislu člana 13. KZ SFRJ.

Istina, Sud nije na osnovu izvedenih dokaza mogao konkretno utvrditi ko je pojedinačno

od optuženi ili pak drugih saizvršilaca, počinio konkretne radnje ubijanja mještana i

paljenje i uništavanje imovine, a što za predmetno krivično dijelo i nije presudno. Da bi

se ispunilo biće predmetnog krivičnog djela, a to je napad na civilno stanovništvo

kršenjem medjunarodnog prava za vrijeme rata, potrebno je na osnovu izvedenih

dokaza tokom postupka utvrditi postojanje napada,vrijeme, mjesto i nastale posljedice a

što je Sud i utvrdio.

Imajući sve to u vidu Sud zaključuje da su sva četiri optužena u navedenim radnjama

postupali kao saizvršioci u smislu člana 22. KZ SFRJ. Ranijim izvidjanjem i pripremama

za taj napad,rasporedjivanjem po grupama i pravcima napada, optuženi su bili svjesni

da sa drugim osobama učestvuju u izvršenju napada, a koji im je zajednički cilj i na koji

način su se saglasili sa djelovanjem drugih lica u izvršenju djelai nastalih posledica

odnosno prihvatili njihove radnje kao svoje dakle, postupali su sa jedinstvenim

umišljajem Zbog toga je irelevantno ko je od saizvršilaca neposredno učestvovao u

ubijanju i uništavanju imovine mještana Serdara.

Sud je takođe, na nesumnjiv način, utvrdio a prije svega na iskazu svjedoka oštećene

Gine Kukrić, rođ. Serdar, da je optuženi Lišančić prema njoj nečovječno postupao, na

način opisan u činjeničnom supstratu optužnice/izreke presude, tj. da joj je , ponukan

stradanjem svoje sestre Nure, prijetio prinoseći joj nož pod grlo i zahtjevao da mu kaže

ko mu je ubio sestru i to u dva navrata, a drugi put ju je postavljajući isto pitanje udario

po glavi rukom, ne koristeći pri tom nož.

U ovakvim radnjama optuženih Sud nalazi da su sadržana sva obilježja bića krivičnog

djela opisati biće i kvalifikaciju te da je na taj način došlo do povrede odredaba člana

3. stav 1. tačka a) i c) Ženevske konvencije o zaštiti civilnih lica za vrijeme rata od

12.08.1949.godine, a kojom konvencijom, kao blanketnim propisom se potencira i daje

poseban značaj zaštiti civila u oružanim sukobima. Pri izvršenju i ovog djela optuženi


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

60

Lišančić je postupao sa direktnim umišljajem jer je bio svjestan da takvim svojim

postupanjem prema oštećenoj Gini Kukrić i u navednim okolnostima, namjerno joj

uzrokuje vrlo ozbiljne patnje i strah za vlastiti život, a koje se po intenzitetu svrstavaju u

nečovječno postupanje.

Zbog svega naprijed navedenog Sud je , imajući u vidu da su optuženi pri činjenju radnji

koje im se stavljaju na teret postupali sa direktnim umišljejem u smislu odredbe člana

13. KZ SFRJ, te da ni u jendom trenutku Sud nije posumnjao u uračinljivost optuženih,

niti ju je ko doveo u pitanje, pa je optužene, u smislu člana 11. stav 1. KZSFRJ oglasio

krivim za izvršenje krivičnog djela Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana

142.stav 1. u vezi sa članom 22. KZ SFRJ.

KAZNA

KAZNA KOJA JE NEOPHODNA I SRAZMJERNA TEŽINI KRIVIČNOG DJELA

Analizirajući sve relevantne činjenice kada je riječ o ovom predmetu, Sud je razmatrao

kaznu koja je neophodna i koja odgovara zakonskim ciljevima, odnosno Sud je imao u

vidu da ista mora biti srazmjerna stepenu patnje, te da mora odražavati društevnu osudu

ponašanja optuženih.

Sud nalazi da su postupci optuženih takve prirode da, imajući u vidu potrebu njihove

društvene osude, zahtijevaju strogost u kažnjavanju, a što je i sasvim logično ako se ima

u vidu kazna koja je zaprijećena za krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog

stanovništva. Dakle, kazna koja je izrečena u ovom predmetu prema ocjeni Suda je

takve prirode da u dovoljnoj mjeri upozna druga lica sa rizikom koja nosi počinjenje

zločina odnosno sa pravdom koja se ostvaruje njegovim kažnjavanjem. Suđenje i

kažnjavanje ovih djela mora pokazati da se zločini počinjeni za vrijeme rata neće

tolerisati I da je krivični postupak odgovarajući način da se razotkriju, zbog čega Sud

zaključuje da je izrečena kazna zatvora predstavlja neophodnu i srazmjernu kaznu koja

odgovara težini krivičnog djela.


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

61

OKOLNOSTI NA STRANI OPTUŽENIH

Imajući u vidu svrhu kažnjavanja, Sud je u smislu člana 41. stav 1. KZ SFRJ uzeo u

obzir i sve one okolnosti koje su od uticaja da kazna bude veća ili manja, odnosno sve

otežavajuće i olakšavajuće okolnosti koje je našao na strani optuženih.

Tako je na strani sva četiri optužena kao otežavajuću okolnost Sud našao činjenicu da

su među stradalim civilima dvoje djece, koja su smrtno stradala, te jedna trudnica u

visokom stadiju trudnoće, koja je teško povrijeđena. Takođe, kada je riječ o smrtno

stradalim licima, moralo se voditi računa o činjenici da njihove porodice i danas trpe

posljedice gubitka članova porodice.

Od olakšavajućih okolnosti Sud je na strani optuženih našao okolnosti koje se odnose

na njihovu raniju neosuđivanost, njihove lične i porodične prilike, zdravstveno stanje i

starosnu dob optuženog Lišančića, te stepen odgovornosti svakog ponaosob.

Nadalje, kada je riječ o držanju optuženih tokom krivičnog postupka, Sud je našao da je

isto bilo prikladno i u skladu sa očekivanjima, zbog čega ne predstavlja ni otežavajuću ni

olakšavajuću okolnost.

Pored objektivnih okolnosti, prilikom odmjeravanja kazne, posebno značajnu ulogu ima i

potreba da se izrazi društvena osuda ponašanja optuženih.

Tako je Sud prilikom odmjeravanja kazne optuženima imao u vidu da su Planinčić i

Menzil bili i ranije u kontinuitetu vojno angažovani, Menzil je predvodio svoju grupu, a

Planinčić bio vojno angažovan u izviđačko-diverzantskom vodu i u vrijeme napada oba

naoružana automatskim oružjem dok je optuženi Lišančić bio civil koji se dobrovoljno

prijavio da učestvuje u napadu imajući u vidu činjenicu da mu je prethodno ubijena

sestra pri čemu je zajedno sa optuženim Vatračem bio naoružan poluautomatskom

puškom. Zbog navedenog Sud zaključuje da je doprinos izvršenju djela ova dva

optužena, manja nego što je to optuženih Menzila i Planinčića.

Zbog svega navedenog Sud je optuženima izrekao kazne zatvora i to : Planinčiću u

trajanju od 11 godina i 6 mjeseci, Lišančiću 9 godina i 6 mjeseci, Menzilu 11 godina i 6


Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 155

62

mjeseci, Vatraču 10 godina i 6 mjeseci, a sve u uvjerenju da će se ovakvim kaznama na

optužene popravno djelovati da ubuduće ne čine krivična djela, kao i na druge

potencijalne izvršioce da ne čine krivična djela, na koji način se u cjelosti postiže svrha

kažnjavanja propisana članom 33. KZ SFRJ.

Sud je na osnovu člana 50.stav 1. KZ SFRJ optuženima u izrečene kazne uračunao I

vrijeme provedeno u pritvoru, a sve u skladu sa rješenjima o određivanju, produženju I

ukidanju pritvora koja se nalaze u sudskom spisu.

ODLUKA O TROŠKOVIMA POSTUPKA I IMOVINSKO PRAVNIM ZAHTJEVIMA

Na osnovu člana 188. stav 4. ZKP BiH troškovi krivičnog postupka iz člana 185. stav 2.

tačke a) do f) ovog zakona, kao i nužni izdaci i nagrada branilaca, padaju na teret

budžetskih sredstava Suda, jer bi po ocjeni Suda njihovim plaćanjem bilo dovedeno u

pitanje izdržavanje optuženih odnosno lica koje su oni dužni da izdržavaju.

Na osnovu člana 198. stav 2. ZKP BiH oštećeni se sa svojim imovinskopravnim

zahtjevima upućuju na parnicu, jer tokom krivičnog postupka Sud nije našao podatke

koji bi pružili pouzdan osnov ni za potpuno, ni za djelimično presuđenje, pa je oštećene

uputio da svoje imovinsko pravne zahtjeve mogu ostvariti u parničnom postupku.

PREDSJEDNIK VIJEĆA ZAPISNIČAR – STRUČNI SARADNIK SUDIJA Jovana Vidić LJUBOMIR KITIĆ Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude dozvoljena je žalba Apelacionom vijeću Suda BiH u roku od 15 dana od dana prijema pismenog otpravka presude.

Documents

Bosna i Hercegovina Sud Bosne i Hercegovine · Serdari i stanovnika obližnjih sela Dukići i Bencuzi, koji su tokom noći zbog straha boravili kod bližih srodnika u Serdarima, nalazio