Upload
others
View
24
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88
Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 225
Bosna i Hercegovina Босна и Херцеговина
Sud Bosne i Hercegovine
Суд Босна и Херцеговина
Predmet br: S1 1 K 007937 11 Kri
Datum: objavljivanja 22.6.2012.
pismenog otpravka 13.07.2012.
Pred sudskim vijećem u sastavu: sudija Darko Samardžić, presjednik vijeća
sudija Davorin Jukić
sudija Jasmina Kosović
PREDMET TUŽILAŠTVA BOSNE I HERCEGOVINE
protiv
Đelilbašić Šabana i dr.
PRESUDA
Tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine:
Slavica Terzić
Branilac optuženog:
Advokat Izet Baždarević, branilac optuženog Šabana Đelilbašić
Advokat Midhat Kočo, branilac optuženog Elvira Đelilbašić
S1 1 K 007937 11 Kri Đelilbašić Šabana I dr. 22.6.2012.
2
U IME BOSNE I HERCEGOVINE !
Sud Bosne i Hercegovine u vijeću sastavljenom i to sudija Darko Samardžić, kao
predsjednika vijeća, te sudije Davorin Jukić i Jasmina Kosović kao članovi vijeća, uz
sudjelovanje stručne saradnice Azre Bojić, u svojstvu zapisničara, u krivičnom predmetu
protiv optuženih Đelilbašić Šabana i Đelilbašić Elvira zbog krivičnog djela ratni zločin protiv
civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka c), u vezi sa članom 29. i članom 180. stav
1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH), povodom optužnice Tužilaštva Bosne i
Hercegovine broj T20 0 KTRZ 0000610 09 od 27.12.2011. godine, potvrđene dana
30.12.2011.godine, nakon razmatranja i prihvatanja sporazuma o priznanju krivnje
zaključenog između Tužilaštva BiH i optuženog Đelilbašić Šabana od dana 24.4.2012.
godine i između Tužilaštva BiH i optuženog Đelilbašić Elvira od dana 24.4.2012. godine, i
održanog pretresa za izricanje krivičnopravne sankcije u prisustvu tužioca Tužilaštva BiH
Slavice Terzić, optuženog Đelilbašić Šabana, i optuženog Đelilbašić Elvira i njegovog
branioca, advokata Midhata Kočo dana 22.06.2012. godine donio je i javno objavio
slijedeću:
P R E S U D U
OPTUŽENI
1. ĐELILBAŠIĆ ŠABAN, sin Zahida, rođen 23.12.1966. godine u mjestu Selići, JMBG ...,
po zanimanju obućar, završio Srednju obućarsku školu, vojsku služio 1985/86.godinu u
Ohridu,R.Makedonija, nema čina, vodi se u Vojnoj evidenciji, Travnik, po nacionalnosti ...,
državljanin ..., oženjen, otac dvoje malodobne djece, nastanjen u ..., neosuđivan,
2. ĐELILBAŠIĆ ELVIR, sin Zahida, rođen 13.04.1069. godine, u mjestu Selići, JMBG ...,
po zanimanju stolar, završio Srednju stolarski školu, vojsku služio 1988/89.godinu u Štipu,
R.Makedonija, nema čina, vodi se u Vojnoj evidenciji, Travnik, po nacionalnosti ...,
državljanin ..., oženjen, otac jednog malodobnog djeteta, nastanjen u ..., neosuđivan,
KRIVI SU
Što su:
S1 1 K 007937 11 Kri Đelilbašić Šabana I dr. 22.6.2012.
3
U toku ratnog stanja u Bosni i Hercegovini i za vrijeme oružanog sukoba između Armije
Republike Bosne i Hercegovine i Vojske Republike Srpske, kao pripadnici 3. bataljona u
sastavu 312. motorizovane brigade tzv.” Turbetanski odred“ Armije RBiH postupali
protivno pravilima međunarodnog humanitarnog prava, pri tome kršeći odredbe člana 3.
stav 1. tačka a) Ženevske konvencije o zaštiti civilnih osoba za vrijeme rata od 12.08.1949.
godine, tako što su:
dana 09.12.1992. godine i po saznanju da im je brat Đelilbašić Suljo poginuo na prvoj
borbenoj liniji u borbama sa Vojskom Republike Srpske, Đelilbašić Šaban i Đelilbašić
Elvir obojica naoružani automatskim puškama i u namjeri da ubiju građane srpske
nacionalnosti koji su živjeli u mjestu Turbe u to vrijeme, u prijepodnevnim satima
navedenog dana zajedno došli do porodične kuće Košćo Neđeljka u mjestu Turbe i
pucanjem iz automatskih pušaka ubili građanina srpske nacionalnosti Košćo Neđeljka i to
tako da su ga pogodili četrnaest puta u predjelu leđa, jednom u glavu s prednje strane i
četri puta puta u desnu ruku, a zatim produžili prema kući Ljubičić Boška u mjestu Turbe i
u neposrednoj blizini ove kuće pucajući iz automatskih pušaka ubili i drugog građanina
srpske nacionalnosti Katana Božu pogađajući ga jednom u glavu s prednje strane,
jednom u predjelu srca s prednje strane i jednom u desnu ruku,
čime su počinili krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz članka 173.
stavak 1. tačka c)-ubijanja Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 29.
Krivičnog zakona BiH i članom 180. stav 1. KZ BiH.
S1 1 K 007937 11 Kri Đelilbašić Šabana I dr. 22.6.2012.
4
Stoga ih Vijeće Suda BiH na osnovu odredbe člana članova 39., 40., 42., 48. 49. i 50.,
KZBiH
O S U Đ U J E
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD PO 6 (ŠEST)
GODINA
Na osnovu člana 188. stav 4. ZKP BiH, optuženi se oslobađaju plaćanja troškova krivičnog
postupka, te isti padaju na teret budžetskih sredstava Suda.
Na osnovu člana 198. stav 2. ZKP BiH, svi oštećeni sa eventualnim imovinsko pravnim
zahtjevom upućuju se na parnicu.
S1 1 K 007937 11 Kri Đelilbašić Šabana I dr. 22.6.2012.
5
OBRAZLOŽENJE
I. OPTUŽENJE I SPORAZUM
1. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je dana 27.12.2011.godine podiglo optužnicu broj
T 20 0 KTRZ 0000610 09 protiv Đelilbašić Šabana i Đelilbašić Elvira koja je potvrđena
dana 30.12.2011. godine.
2. Navedenom optužnicom Đelilbašić Šaban i Đelilbašić Elvir se terete da su počinili
krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka c) u vezi
sa članom 29. i članom 180. stva 1. Krivičnog zakona BiH.
3. Dana 25.4.2012. godine Tužilaštvo BiH je dostavilo sporazum o priznanju krivnje od
24.04.2012.godine koji je potpisan između optuženog Đelilbašić Šaban i tužiteljice
Tužilaštva BiH, uz prisustvo branioca optuženog, advokata Izeta Baždarević, te optuženog
Đelilbašić Elvira i tužiteljice Tužilaštva BiH, uz prisustvo branioca optuženog, advokata
Midhata Kočo.
II. RAZMATRANJE SPORAZUMA (ČLANA 231 ZKP BIH)
4. Razmatrajući sporazum o priznanju krivnje u smislu odredbi člana 231. ZKP BiH
koji je zaključen između optuženog Đelilbašić Šabana i njegovog branioca izeta
Baždarevića, sa jedne strane i Slavice Terzić, Tužiteljice Tužilaštva Bosne i Hercegovine,
sa druge strane i Đelilbašić Elvira i njegovog branioca, advokata Midhata Kočo i Slavice
Terzić, tužiteljice Tužilaštva BiH, Sud je nakon održanog ročišta za razmatranje
sporazuma dana 01.06.2012. godine utvrdio da je do sporazuma o priznanju krivnje došlo
dobrovoljno, svjesno i sa razumijevanjem, da su optuženi svjesni kako činjeničnog opisa
djela tako i njegove pravne kvalifikacije, te da su upoznati sa svim posljedicama
zaključenog sporazuma, uključujući i posljedice koje se odnose na imovinsko pravni
zahtjev i troškove krivičnog postupka. Sud je također utvrdio da su optuženi razumjeli da
se potpisivanjem sporazumom o priznanju krivnje odriču prava na suđenje i da ne mogu
uložiti žalbu na krivično pravnu sankciju koja će im se izreći.
S1 1 K 007937 11 Kri Đelilbašić Šabana I dr. 22.6.2012.
6
5. Razmatrajći sporazum, Sud je posebno vodio računa o interesima i pravima
oštećenih, te ispitao da li su upoznati sa mogućnošću sklapanja sporazuma sa optuženim
Đelilbašić Šabanom i Đelilbašić Elvirom.
6. S tim u vezi Sud je imao u vidu Službene zabilješke sačinjene dana 25.05.2012
godine koje je Tužilaštvo uvelo kao nesporni dokaz, a iz koje je vidljivo da se tužiteljica
sastala sa predstavnicima porodica oštećenih koji su upoznati sa potpisanim
sporazumima, iz kojih je vidljivo da se oštećeni ne protive prihvatanju sporazuma o
priznanju krivnje 1
7. Nadalje, Sud je ispitao da li sporazumom predložena sankcija zadovoljava zakonom
predviđene zahtjeve, odnosno da li se predložena kazna može izreći ispod zakonom
određenog minimuma kazne zatvora za svako navedeno krivično djelo. Za krivično djelo
ratni zločin protiv civilnog stanovništva kazna od 10 godina je predviđena kao minimalna, a
kazna dugotrajnog zatvora kao maksimalna kazna. Sud je utvrdio da je sankcija u
sporazumu predviđena u skladu sa zakonom, odnosno da se po Zakonu uz primjenu
pravila o ublažavanju kazne za ovo krivično djelo može izreći predložena kazna zatvora u
trajanju od 5 do 6 godina.
8. Imajući u vidu navedeno, Sud je utvrdio da su ispunjeni svi zakonom predviđeni
uvjeti, te je zaključeni sporazum o priznanju krivnje i prihvatio.
9. Nakon toga su optuženi Đelilbašić Šaban i Đelilbašić Elvir dali izjavu na zapisnik u
skladu sa članom 231 stav 7. ZKP BiH, kojom izražavaju svoje kajanje i izvinjenje žrtvama
i njihovim porodicama zbog učinjenog.
III. IZVEDENI DOKAZI
10. Nakon što se Sud uvjerio da su optuženi u potpunosti svjesni svih pravnih
posljedica sporazuma, u skladu sa članom 231 stav. 6. tačka b) ZKP BiH, Sud je ispitao da
li ima dovoljno dokaza o krivici optuženih i pozvao tužiteljicu da iznese prijedloge dokaza
na kojima zasniva optužnicu.
11. Tužiteljica je na ročištu koje je održano 01.06.2012 godine prezentirala i u spis
uložila 26 dokaza na koje optuženi i njihovi branioci nisu imali primjedbi ni prigovora, te je
1 Službena zabilješka Tužilaštva BiH broj T20 0 KTRZ 0000610 09 od 25.5.2012. godine
S1 1 K 007937 11 Kri Đelilbašić Šabana I dr. 22.6.2012.
7
Sud nakon izvršenog uvida zaključio da je Tužilaštvo pružilo dovoljno dokaza o krivici
optuženih, odnosno da su optuženi Đelilbašić Šaban i Đelilbašić Elvir u vrijeme i na način
opisan u izreci presude, počinili krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz
člana 173. stav 1. tačka c) u vezi sa članom 29. i članom 180. stav 1. KZ BiH, te je Sud
prihvatajući sporazum optužene Đelilbašić Šaban i Đelilbašić Elvira oglasio krivim za
navedeno krivično djelo.
12. Prezentirani i u spis uloženi materijalni dokazi taksativno su nabrojani u Anexu
presude i predstavljaju njen sastavni dio.
IV. ZAVRŠNE RIJEČI TUŽILAŠTVA I ODBRANE IZNESENE TOKOM
OBRAZLAGANJA PREDLOŽENE KAZNE
13. Na pretresu za razmatranje krivičnopravne sankcije, tužiteljica je ostajući kod
predložene sankcije naglasila da su optuženi izrazili svoje kajanje zbog učinjenih djela, te
su izrazili spremnost za saradnju sa Tužilaštvom BiH.
14. Na istom pretresu branioci optuženih su u cijelosti prihvatili argumentaciju
Tužilaštva dodajući da su optuženi svjesni svog počinjenog djela, te da su i oni jedva
čekali da se postupak protiv njih pokrene i okonča, te su dodali da su djelo počinili nakon
što su u ratu izgubili brata
15. Optuženi Đelilbašić Šaban i Đelilbašić Elvir podržavajući navode svojih branilaca
još jednom su izrazili svoje kajanje zbog učinjenih djela i sućut oštećenim zbog njihovog
gubitka.
V. PRIMJENJIVI ZAKON
16. Potpisujući sporazum o priznanju krivnje, optuženi Đelilbašić Šaban i Đelilbašić
Elvir su priznali krivnju za izvršenje krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva
iz člana 173. KZ BiH.
17. Krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva je bilo regulisan u članu 142.
Krivičnog zakona SFRJ, te je za navedeno djelo bila zapriječena kazna najmanje 5 godina
zatvora ili smrtna kazna. Krivični zakon Bosne i Hercegovine reguliše naprijed navedeno
krivično djelo u članu 173. a za koje je zapriječena kazna zatvora od najmanje 10 godina ili
S1 1 K 007937 11 Kri Đelilbašić Šabana I dr. 22.6.2012.
8
kazna dugotrajnog zatvora.
18. S obzirom na vrijeme navodnog izvršenja krivičnog djela (1992. godina) i materijalni
zakon koji je tada bio na snazi, Sud smatra da je važno obratiti pažnju na načelo
zakonitosti (na obje strane: nullum crimen sine lege i nulla poena sine lege) i načelo
vremenskog važenja krivičnog zakona:
19. Sud je prihvatio zakon koji je naveden sporazumom vodeći se prije svega načelom
zakonitosti iz člana 3. KZ BiH koji propisuje da se krivična djela i krivičnopravne sankcije
propisuju samo zakonom te da nikome ne može biti izrečena kazna ili druga
krivičnopravna sankcija za djelo koje, prije nego što je učinjeno, nije bilo zakonom ili
međunarodnim pravom propisano kao krivično djelo i za koje zakonom nije bila propisana
kazna. Djela, odnosno radnje za koje su optuženi Đelilbašić Šaban i Đelilbašić Elvir
oglašeni krivim, jesu bile propisane kao krivično djelo u vrijeme izvršenja djela i bile su
kažnjive i po tada važećem zakonu. Naime, krivičnopravne radnje nabrojane u članu 173.
KZ BiH mogu se pronaći i u zakonu koji je bio na snazi u relevantom vremenskom periodu
- u vrijeme izvršenja djela, i to u članu 142. KZ SFRJ.
20. Imajući u vidu da oba zakona propisuju navedeno krivično djelo, Sud je izvršio
poređenje zapriječenih kazni po oba zakona. Iako član 4. stav 1.KZ BiH propisuje da se
na učinioca krivičnog djela primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme učinjenja
krivičnog djela, u stavu 2.ovog člana također je propisano da, ako se poslije učinjenja
krivičnog djela jednom ili više puta zakon izmijeni, ima se primijeniti onaj zakon koji je
blaži za učinioca.
21. Načelo zakonitosti propisano je takođe i članom 7. stav 1. Evropske konvencije o
ljudskim pravima (EKLJP). Evropska konvencija ima prioritet nad svim ostalim zakonima
u BiH prema članu 2. stav 2. Ustava BiH. Ova odredba Evropske konvencije sadrži
generalno načelo kojim se zabranjuje teža kazna od one koja je bila primjenjiva u
momentu kad je kazneno djelo počinjeno, ali se ne propisuje primjena najblažeg zakona.
22. S tim u vezi za Sud je prihvatljiva primjena KZ BiH obzirom da je zapriječena
kazna predviđena Krivičnim Zakonom BiH u svakom slučaju blaža od smrtne kazne koja
S1 1 K 007937 11 Kri Đelilbašić Šabana I dr. 22.6.2012.
9
je bila na snazi u vrijeme izvršenja krivičnog djela, čime se zadovoljava načelo
vremenskog važenja krivičnog zakona, tj. primjena blažeg zakona za učinitelja. 2
23. Nadalje, potrebno je imati i u vidu i član 4a) KZ BiH koji propisuje da članovi 3. i 4.
KZ BiH ne sprječavaju suđenje i kažnjavanje bilo kojeg lica za bilo koje činjenje ili
nečinjenje koje je u vrijeme kada je počinjeno predstavljalo ‘krivično djelo u skladu sa
općim načelima međunarodnog prava’.
24. Isto tako, i član 7. stav 2. Evropske konvencije daje isti izuzetak uz uslov da stav
1. istoga člana ‘ne utiče na suđenje ili kažnjavanje bilo koje osobe koja je kriva za
činjenje ili nečinjenje, ako je to djelo u vrijeme izvršenja predstavljalo krivično djelo prema
opštim pravnim načelima priznatim kod civiliziranih naroda’. 3
25. Ovim se utvrđuje mogućnost odstupanja, pod propisanim uslovima, od načela
utvrđenih u članu 3. i 4. KZ BiH (te članu 7. stav 1. Evropske konvencije), a time i
odstupanja od primjene krivičnog zakona primjenjivog u vrijeme počinjenja i primjene
blažeg zakona u postupcima koji se vode za djela koja predstavljaju krivična djela prema
međunarodnom pravu.
26. Krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva za koje se optuženi terete
predstavljalo je krivično djelo i prema međunarodnom običajnom pravu te stoga spada i
pod ‘opća načela međunarodnog prava’4 kako je to utvrđeno članom 4a) Zakona o
izmjenama i dopunama KZ BiH i ‘opće principe prava priznatih od strane zajednice
2 Ovakav stav Suda je u skladu sa stavom zauzetim u presudi Odjela I Apelacionog odjeljenja Suda BiH u
presudi izrečenoj protiv Abduladhima Maktoufa, broj KPŽ 32/05 od 4.aprila 2006. godine, te presudi protiv
Dragoja Paunovića broj KPŽ 05/16 od 27. oktobra 2006. godine, a koji stav je potvrđen i odlukom Ustavnog
Suda Bosne i Hercegovine broj : AP -178 5/06 od 30.03.2007.godine.
3 Vidi takođe član 15. stav 1. i 2. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima koji sadrži slične
odredbe. Država Bosna i Hercegovina, kao jedna od država nasljednica Jugoslavije, ratifikovala je ovaj Pakt.
4 Običajni status krivične odgovornosti za zločin protiv čovječnosti i ratni zločin protiv civila i pojedinačne
odgovornosti za ratne zločine počinjene 1992. godine potvrđen je od strane Generalnog sekretara UN-a,
Komisije za međunarodno pravo, kao i jurisprudencijom MKSJ i Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu
(MKSR). Ove institucije su utvrdile da krivična odgovornost za zločin protiv čovječnosti i ratne zločine protiv
civilnog stanovništva predstavlja imperativni standard međunarodnog prava odnosno jus cogens. Zbog toga
se čini neospornim da su zločin protiv čovječnosti i ratni zločini protiv civilnog stanovništva 1992. godine
predstavljali dio međunarodnog običajnog prava. Ovaj zaključak potvrdila je i Studija o običajnom
međunarodnom humanitarnom pravu. MKCK Jean – Marie Henckaerts i Louise Doswald – Beck.
S1 1 K 007937 11 Kri Đelilbašić Šabana I dr. 22.6.2012.
10
naroda’ kakve utvrđuje član 7. stav 2. Evropske konvencije, pa se u ovom predmetu, i na
osnovu ovih odredaba, može primijeniti KZ BiH.
VI. NALAZI SUDA
A. RELEVANTNO PRAVO
27. U skladu sa optužnicom Tužilaštva BiH, optuženi Đelilbašić Šaban I Đelilbašić Elvir
se terete za počinjenje krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173.
stav 1. tačke c) (ubistvo) u vezi sa članom 29. I članom 180. stav 1. KZ BiH.
28. Definicija zločina iz člana 173. obuhvata nekoliko općih uslova koji će detaljno biti
obrazloženi u nastavku.
29. U članu 173. tačka c) KZ BIH navodi se:
Ko kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata, oružanog sukoba ili okupacije naredi ili učini koje od ovih djela
c) ubijanja, namjerno nanošenje osobi snažnog tjelesnog ili duševnog bola ili patnje (mučenje), nečovječno postupanje, biološke, medicinske ili druge znastvene eksperimente, uzimanje tkiva ili organa radi transplantacije, nanošenje velikih patnji ili povreda tjelsenog integriteta ili zdravlja.
kaznit će se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.
30. Član 173. KZ BiH propisuje da se moraju ispuniti određeni elementi da bi djelo koje
su optuženi počinili predstavljalo ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Ti elementi su:
- Djelo počinioca mora biti počinjeno suprotno pravilima međunarodnog prava;
- Kršenje mora biti počinjeno u vrijeme rata, oružanog sukoba ili okupacije;
- Djelo počinioca mora biti povezano sa ratom, oružanim sukobom ili
okupacijom;
- Počinilac mora narediti ili počiniti djelo;
S1 1 K 007937 11 Kri Đelilbašić Šabana I dr. 22.6.2012.
11
(i) Djelo počinioca mora biti počinjeno suprotno pravilima
međunarodnog prava
31. Tužilaštvo navodi da su optuženi počinili krivično djelo iz člana 173. tačka c) tako
što su postupali suprotno članu 3. stav 1. tačka a) Ženevske konvencije o zaštiti civilnih
osoba za vrijeme rata od 12. avgusta 1949.godine. Gore pomenuti član 3. je zajednički za
sve Ženevske konvencije i naziva se “zajednički član 3”.
32. Član 3. stav 1. Ženevske konvencije glasi:
‘U slučaju oružanog sukoba koji nema karakter međunarodnog sukoba i koji izbije na teritoriji jedne od Visokih strana ugovornica, svaka od Strana u sukobu biće dužna da primjenjuje bar sljedeće odredbe:
1) Prema licima koja ne učestvuju neposredno u neprijateljstvima, podrazumijevajući tu i pripadnike oružanih snaga koji su položili oružje i lica onesposobljena za borbu usljed bolesti, rane, lišenja slobode, ili iz bilo kojeg drugog uzroka, postupaće se, u svakoj prilici, čovječno, bez ikakve nepovoljne diskriminacije zasnovane na rasi, boji kože, vjeri ili ubjeđenju, polu, rođenju ili imovnom stanju, ili bilo kome drugom sličnom mjerilu.
U tom cilju, zabranjeni su i u buduće se zabranjuju, u svako doba i na svakom mjestu, prema gore navedenim licima, između ostalih i slijedeći postupci:
Tačka a). Nasilje što se nanosi životu i tjelesnome integritetu, osobito sve vrste ubojstava, sakaćenja, okrutnosti i mučenja
33. Član 3. Ženevske konvencije iz 1949. godine, se smatra odredbom običajnog
prava i obavezujući je za sve strane u sukobu, bilo unutrašnjem ili međunarodnom, te je s
toga ova odredba bila važeća u vrijeme i na mjestu događaja za koje se optuženai terete.
Navedeni član je zajednički za sve ženenvske konvencije, odnosno isti je inkorporiran u
sve četiri Ženevske konvnencije od 12. avgusta 1949. godine. Njegova suština jeste,
osim što se primjenjuje u svim vrstama sukoba (međunarodni i nemeđunarodni), da svim
osobama koje ne učestvuju direktno u neprijateljstvima garantuju određena prava,
odnosno prema kojima se garantuje čovječno postupanje i zabranjuju određeni postupci
taksativno nabrojani u tačkama a) do d) člana 3.
S1 1 K 007937 11 Kri Đelilbašić Šabana I dr. 22.6.2012.
12
34. Kod tumačenja ove odredbe jasno je da nije neophodno da počinilac zna za ili da
namjerava da krši međunarodne norme, već je dovoljno da je samo počinjenje suprotno
pravilima međunarodnog prava. Da bi se utvrdilo kršenje pravila međunarodnog prava,
neophodno je da se utvrdi protiv koga je počinjenje bilo usmjereno, odnosno da li je djelo
bilo usmjereno protiv posebne kategorije osoba koje su zaštićene članom 3. stav 1.
Ženevske konvencije. U konkretnom slučaju, optuženi Đelilbašić Šaban I Đelilbašić Elvir
su krivično pravne radnje poduzeli prema civilima, dakle osobama koje ne učestvuju u
neprijateljstvima, te stoga predstavljaju zaštićenu kategoriju u skladu sa ovim članom.
35. Povrede koje se nanose životu i tjelesnom integritetu, naročito sve vrste ubistva,
okrutnosti mučenja kao i sve ono što dovodi do povrede ličnog dostojanstva i
ponižavajući postupci su posebno zabranjeni prema ovoj kategoriji te su optuženi
nesumnjivo prekršili odredbe međunarodnog prava.
36. Da bi se utvrdila kršenja pravila međunarodnog prava u konkretnom predmetu,
neophodno je da se utvrdi da je činjenje bilo usmjereno protiv zaštićene kategorije lica
zaštićenih prema zajedničkom članu 3. Ženevskih konvencija.
37. Povrede člana 173.KZ BiH zasnivaju se na zajedničkom članu 3. koji propisuje da
žrtve povrede pravila međunarodnog prava ne smiju neposredno učestvovati u
neprijateljstvima. U konkretnom slučaju, optuženi Đelilbašić Šaban i Đelilbašić Elvir su
krivično pravne radnje poduzeli prema civilima, dakle osobama koje ne učestvuju u
neprijateljstvima, koje predstavljaju zaštićenu kategoriju u skladu sa ovim članom.
38. Da su ubijeni Košćo Neđeljko i Katana Božo imali status civila učinjeno je
nespornim samim potpisivanjem sporazuma između stranaka. No, navedeno je Sud
analizirao prema kriterijima propisanim zajedničkim članom 3. Ženevskih konvencija.
39. Status civila za lica Košćo Neđeljko i Katana Božo proizlazi iz zapisnika o
saslušanju optuženog Đelilbašić Šabana5, optuženog Đelilbašić Elvira6 i Leko
Sulejmana7. Prema navodima svjedoka Leko Sulejmana, Košćo Neđeljko i Katana Božo
nisu bili angažovani u Turbetanskom odredu niti u radnom vodu MUP-a. Iz naprijed
5 Zapisnik o saslušanju osumnjičenog Đelilbašić Šabana, broj T20 0 KTRZ 0000610 09 od 18.11.2011.
godine 6 Zapisnik o saslušanju osumnjičenog Đelilbašić Elvira, broj T20 0 KTRZ 0000610 09 od 18.11.2011. godine
7 Zapisnik o saslušanju svjedok Leko Sulejmana, broj KTA-RZ-119/07 od 18.02.2009. godine
S1 1 K 007937 11 Kri Đelilbašić Šabana I dr. 22.6.2012.
13
navedenog nedvojbeno proizlazi da su Katana Božo i Košćo Neđeljko bili civili, te da su
bili u svojim kućama kada su ubijeni što zadovoljava definicju civila prema zajedničkom
članu 3. da žrtve povrede pravila međunarodnog prava ne smiju neposredno učestvovati
u neprijateljstvima.
(ii) Kršenje mora biti počinjeno u vrijeme rata, oružanog sukoba ili
okupacije
40. Prilikom razmatranja sporazuma, Sud je vodio računa o svim elementima koji čine
obilježje bića krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva, pa je tako u cilju
utvrđivanja postojanja rata i oružanog sukoba Sud prije svega imao u vidu da su
potpisivanjem sporazuma stranke ove činjenice učinile nespornim. U prilog činjenici da je
postojalo ratno stanje u vrijeme izvšenja krivičnog djela ide i to da je Predsjedništvo
Republike Bosne i Hercegovine donijelo 20. 06. 1992. godine odluku o proglašenju
ratnog stanja, a koja odluka je objavljena u Službenom listu RBiH 7/92 , a koje je ukinuto
također odlukom Predjedništva RBiH 22.12.1996. godine, a koja odluka je objavljena u
Službenom listu RBiH 50/95
41. Pored toga nesporno je, da je na teritoriji Bosne i Hercegovine odnosno na
području opštine Turbe u inkriminisano vrijeme postojao oružani sukob i to između
pripadnika Armije BiH sa jedne strane i Vojske Republike Srpske-a sa druge strane. Ova
činjenica proizlazi iz akta 3. korpusa Armije BiH od 02.12.1992. godine8, kao i iz iskaza
svjedoka Leko Sulejmana9, Tejić Dragana10 i Mešinović Nermina, kao iz iskaza samih
optuženih.
42. Iz naprijed navedenog nedvojbeno proizlazi da je krivično djelo koje se optuženima
stavlja na teret izvršeno za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini i da iz pribavljenih dokaza
van svake razumne sumnje proizlazi postojanje uzročne veze (neksusa) između rata i
počinjenih krivičnih djela.
8 Akt 3. Korpusa Armije BiH broj: 02/63 -1 od 2.12.1992. godine
9 Zapisnik o saslušanju svjedok Leko Sulejmana, broj KTA-RZ-119/07 od 18.02.2009. godine
10 Zapisnik o saslušanju svjedok Tejić Dragana, broj KTA-RZ-119/07 od 19.02.2009. godine
S1 1 K 007937 11 Kri Đelilbašić Šabana I dr. 22.6.2012.
14
(iii) Djelo počinioca mora biti povezano sa ratom, oružanim sukobom ili
okupacijom
43. Analiziranje statusa optuženih u inkriminisanom periodu značajno je sa aspekta
uslova neophodnog za egzistenciju ovog krivičnog djela, a to je da djelo počinioca mora
biti u vezi sa ratom, oružanim sukobom ili okupacijom.
44. Ono što je ovdje značajno jeste „da je postojanje oružanog sukoba u znatnoj mjeri
utjecalo na sposobnost počinioca da počini zločin, njegovu odluku da ga počini, način
počinjenja zločina ili cilj sa kojim je počinjen.11
45. Oružani sukob ne treba biti uzrok izvršenja krivičnog djela. Kako bi utvrdili da li je
krivično djelo usko povezano sa oružanim sukobom, tužilac mora u najmanju ruku
dokazati da je oružani sukob „u znatnoj mjeri utjecao na sposobnost počinioca da izvrši
zločin, njegovu odluku da ga izvrši, način izvršenja zločina ili cilj s kojim je izvršen“.12
Dovoljno je ako je počinilac djelovao u službi oružanog sukoba ili pod okriljem oružanog
sukoba.13 Međutim, nije dovoljno samo pokazati da je zločin izvršen „u isto vrijeme trajanja
oružanog sukoba“ i/ili „u bilo kojim okolnostima djelomično uzrokovanih oružanim
sukobom“.14
46. Nekoliko faktora mogu odrediti postojanje nexusa između djela koje je počinio
optuženi i oružanog sukoba. Faktori mogu obuhvatiti sljedeće: (i) činjenicu da je počinilac
vojnik; 15 (ii) činjenicu da žrtva nije vojnik ili činjenicu da je žrtva pripadnik suprotne strane
(iii) činjenicu da se za radnju može reći da služi krajnjem cilju vojne kampanje; (iv)
činjenicu da je zločin izvršen u sklopu službenih dužnosti počinioca.
11 Tužilac protiv Dragoljuba Kunarca, Radomira Kovača i Zorana Vukovića, predmet broj: IT-96-23 & IT-96-
23/1-A presuda žalbenog vijeća 12.06.2002. godine, paragraf 58. 12
Kunarac, PZV, paragraf 58; 13
Kunarac, PZV, paragraf 58 14
Rutaganda, paragraph 570; 15
Presuda Kunarac i drugi, drugostepena presuda, paragraf 59.
S1 1 K 007937 11 Kri Đelilbašić Šabana I dr. 22.6.2012.
15
47. Optuženi su u inkriminisano vrijeme bili pripadnici 3. bataljona 312. mtbr, odnosno
tzv. “Turbetanskog odreda”, koju činjenicu su potvrdila I optuženi, a što proizilazi i iz
iskaza svjedoka kao I iz materijalnih dokaza: Jedinični karton Vob-3 za Đelilbašić
Šabana i Jedinični kartona za Đelilbašić Elvira, iz kojih je vidljivo da su u inkriminisano
vrijeme bili pripadnici Armije BiH. Prema tome radnje koje su počinili optuženi, počinili su
u svojstvu pripadnika Armije BiH, odnosno Turbetanskog oderda, koje pozicije su im
upravo i omogućile da u vrijeme i u mjestu kako je to navedeno u izreci presude, izvrše
navedeno krivično djelo, odnosno radnje ubistva civila, a koje radnje su u direktnoj vezi
sa postojanjem rata i oružanog sukoba.
48. Da su lica Košćo Neđeljko i Katana Božo imali status civila je učinjeno nespornim
samim zaključivanjem sporazuma između strana u postupku, ali i drugih dokaza koji su
detaljnije obrazloženi u poglavlju ove presude pod naslovom “Djelo mora biti učinjeno
suprotno pravilima međunarodnog prava”.
(iv) Počinilac mora narediti ili počiniti djelo
49. Na kraju član 173. stav 1. KZ BiH propisuj uslov da je optuženi direktno počinio
nezakonito djelo ili da je naredila to djelo. 16
50. O tome koje su nezakonito djelo u vezi sa ovim opštim uvjetom krivičnog djela
optuženi počinili, te na koji način bit će riječi u nastavku ove presude, iz čega će se vidjeti
da je ispunjen i ovaj posljednji opšti element krivičnog djela ratnog zločina protiv civilnog
stanovništva, te zbog čega su optuženi oglašeni krivim da su svojim radnjama počinili
ubistvo civila.
16 Đukić, prvostepena presuda, paragraf 179.
S1 1 K 007937 11 Kri Đelilbašić Šabana I dr. 22.6.2012.
16
B. KONKRETNO KRIVIČNO DJELO - RADNJA IZVRŠENJA I OBLIK
Relevantni zakonski propisi
51. Optuženim Đelilbašić Šabanu i Đelilbašić Elviru se stavlja na teret izvršenje
krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka c)
(ubijanje) KZ BiH u vezi sa članom 29 ( saizvršilaštvo) članom 180. stav 1. (individualna
krivična odgovornost) KZ BiH.
(a) ubistvo
52. Zajednički član 3. izričito zabranjuje ubistvo lica koja aktivno ili neposredno ne
učestvuju u neprijateljstvima”17Prema sudskoj praksi MKSJ, da bi “ubistvo” predstavljalo
kršenje zakona i običaja ratovanja potrebno je da je “ smrt žrtve posljedica radnje koju je
optuženi izvršio s namjerom da proizrokuje smrt osobe koja nije aktivno sudjelovala u
neprijateljstvima.18
53. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni krivični sud za
Ruandu sistematski su definisali ubistvo kao smrt žrtve do koje je došlo usljed djela ili
propusta koje je optuženi počinio sa namjerom da žrtvu liši života ili da nanese teške
tjelesne povrede, za koje je razumno trebao znati da bi mogle prouzročiti smrt. 19
54. “Elementi definicije ‘ubistva’ po međunarodnom običajnom pravu su slijedeći: smrt
žrtve, smrt je uzrokovana radnjom ili propustom optuženog, odnosno osobe ili osoba za
čije radnje i propuste optuženi snosi krivičnu odgovornost. Radnja ili propust optuženog,
17 Vidi npr; Četvrtu Ženevsku konvenciju, član 3. stav 1. tačka a) (kojims e zabranjuje) povrede koje se
nanose životu i tijelesnom integritetu, naročito sve vrste ubistava…” prema licima koje ne učestvuje neposredno u neprijateljstvima. 18
Tužilac protiv kordića i čerkeza, IT-95-14/2-A, presuda od 17.12.2004.godine (drugostepena presuda); Vidi; presuda u predmetu Handžić Enes, broj predmeta S1 1 K 005760 11 KR1, od 25.05.2011.godine; 19
Tužilac protiv Radilsava Krstića, Predmet . IT-98-33 (Pretresno veće), 2. avgust 2001.para. 485
S1 1 K 007937 11 Kri Đelilbašić Šabana I dr. 22.6.2012.
17
odnosno osobe ili osoba za čije radnje ili propuste on snosi krivičnu odgovornost, počinjeni
su s namjerom: ‘lišavanja života, ili nanošenja teške tjelesne povrede, ili nanošenja teške
ozljede sa razumnom mogućom sviješću o tome da će takav čin ili propust vjerovatno
uzrokovati smrt’. 20
55. Sud BiH je već ranije utvrdio elemente krivičnog djela ubistva:
1) lišavanje života;
2) direktna namjera da se liši života; jer je počinilac bio svjestan svoga čina i želio je
da se čin izvrši.21
56. Optuženi su svojim radnjama ostvarili obilježja bića krivničnog djela ubistva, na
način da su lišili života sa direktnom namjerom dva civila. Navedeno, Sud nalazi
dokazanim na osnovu izjava svjedoka Leko Sulejmana22, Košćo Željke23, Katana
Nedeljke24, Božidara Jovovića25, te priznanja optuženih koje su dali pred Tužilaštvom BiH u
svojim izjavama od 18.11.2011- godine, a koje su uložene u sudski spis pod rednim
brojem Na okolnosti smrti lica uloženi su izvodi iz matične knjige umrlih za Košćo Neđeljka
i Katana Božu.
C. INDIVIDUALNA KRIVIČNA ODGOVORNOST
57. Optužen su u sporazumu priznali krivnju za djelo koje im se stavlja na teret, ali je
sud u obavezi da cijeni valjanost tog priznanja kao i to da li postoji dovoljno dokaza iz
kojih proizlazi njihova krivična odgovornost.
20 Tužilac protiv Mitra Vasiljevića presuda predmet IT 98-32 Pretresnog vijeća IT , 29. novembar 2002., para.
205 21
Vidi Trbić, X-KR-07/386 (Sud BiH), Prvostepena presuda od 16.10.2009, tačka 177. 22
Zapisnik o saslušanju svjedok Leko Sulejmana, broj KTA-RZ-119/07 od 18.02.2009. godine 23
Zapisnik o saslušanju svjedok Košćo Željke, broj KT-6/06- Rz od 30.10.2006. godine 24
Zapisnik o saslušanju svjedok Katana Nedeljke, broj KTA-RZ-119/07 od 26.11.2009. godine 25
Zapisnik o saslušanju svjedok Božidara Jovovića, broj KT-RZ-83/09 od 31.03.2010. godine
S1 1 K 007937 11 Kri Đelilbašić Šabana I dr. 22.6.2012.
18
i. saizvršilaštvo (član 29. KZ BiH)
58. Član 29. KZ BiH navodi:
‘Ako više osoba, učestvovanjem u činjenju krivičnog djela ili preduzimajući što drugo čime se na odlučujući način doprinosi učinjenju krivičnog djela, zajednički učine krivično djelo, svaka od njih kaznit će se kaznom propisanom za to djelo’.
59. Sud podsjeća na prvostepenu presudu u predmetu Rašević i Todović, u kojoj
pretresno vijeće navodi da “bi se optuženi smatrao krivim za saizvršilaštvo prema članu
29. KZ BiH, on mora ili učestvovati u actus reus krivičnog djela ili preduzeti nešto drugo
“čime se na odlučujući način doprinosi učinjenju krivičnog djela.26Ako je optuženi zajedno
sa drugim licima učestvovao u samom krivičnom djelu, pod uslovom da postoji potrebni
mens rea, to je dovoljno prema članu 29. da se on smatra saizvršiocem i bude kažnjen
kao glavni počinilac.
ii. individulana krivična odgovornost (član 180. stav 1 KZ
BiH)
60. Član 180. stav 1 KZ BiH propisuje sljedeće:
‘Osoba koja planira, naredi, učini ili podstrekava ili pomaže u planiranju, pripremanju ili učinjenju krivičnih djela iz člana ...... 173 (ratni zločin protiv civilnog stanovništva)......, ovog zakona kriva je za to krivično djelo.’
61. Vijeće podsjeća da je član 180. stav 1. KZ BiH izveden iz člana 7. stav 1. Statuta
MKSJ i identičan mu je. Žalbeno vijeće MKSJ zaključuje da član 7 stav 1. “…prije svega
pokriva fizičko počinjenje krivičnog djela od strane samog prekršioca, ili kažnjivi propust da
se učini djelo obavezno po pravilima krivičnog prava”.
62. Actus reus koji je potreban za počinjenje krivičnog djela jeste taj da “…optuženi, bilo
fizički, bilo na neki drugi neposredan, odnosno posredan način, svojim pozitivnim
radnjama, odnosno - ako postoji obaveza djelovanja – propustima, učestvuje individualno
26 Rašević i Todović , X-KR-06/275 (Sud BiH), prvostepena presuda od 28.02.2008.godine, strana 185;
S1 1 K 007937 11 Kri Đelilbašić Šabana I dr. 22.6.2012.
19
ili zajedno s drugim u materijalnim elementima krivičnog djela za koje se tereti. Sam
optuženi ne mora učestvovati u svim aspektima inkriminisanog ponašanja.27 Može
postojati nekoliko počinitelja u vezi s istim krivičnim djelom, gdje ponašanje svakog od njih
ispunjava nužne elemente definicije materijalnog krivičnog djela. 28
63. Potrebni mens rea, jeste da je optuženi djelovao s namjerom da počini krivično
djelo…” 29 ili, kao u slučaju drugih oblika učestvovanja u krivičnim djelima iz člana 7. stav
1., on mora biti “svjestan vjerovatnoće, u smislu velikih izgleda, da će kao posljedica
njegovog ponašanja biti izvršeno krivično djelo”30
VII. ZAKLJUČAK
64. Optuženi su sporazumom priznali krivnju za djelo koje im se stavlja na teret, i za
oblik krivične odgovornosti koji je naveden u optužnici, ali je Sud u obavezi da cijeni
valjanost tog priznanja kao i to da li postoji dovoljno dokaza iz kojih proizilazi njihova
krivična odgovornost.
65. S tim u vezi Sud je utvrdio da postoji dovoljno dokaza o krivici optuženih za radnje
koje su optuženi Đelilbašić Šaban i Đelilbašić Elvir počinili u svojstvu saizvršioca, obzirom
da je u radnjama izvršenja učestvovala zajedno, te da su svojim radnjama dali odlučujući
doprinos učinjenju krivičnog djela. Naime Sud je na osnovu prezentiranih dokaza utvrdio
da su optuženi Đelilbašić Šaban i Đelilbašić Elvir, kao pripadnici tzv. “Turbetanskog
odreda” Armije BiH dana 9.12.1992. godine, naoružani automatskim puškama zajedno
došli do kuće Košćo Neđeljka i pucanjem iz automatskih puški ubili ga, a zatim produžili
prem kući Ljubičić Boška i u neposrednoj blizini ove kuće ubili Katana Božu, pa su
optuženi krivično odgovoran po osnovu individualne krivične odgovornosti (član 180. stav
1. KZ BiH) jersue svojim radnjama direktno učinili krivična djela iz člana 173. stav 1. tačka
c) KZ BiH.
66. Sve ovo upućuje na zaključak da postoji dovoljno dokaza o krivici optuženih
Đelilbašić Šabana i Đelilbašić Elvira, da su se u radnjama optuženih stekla sva bitna
obilježja krivičnih djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačke c)
27 Stakić, prvostepena presuda, paragraf 439;
28 Tužilac protiv Kunarca i dr., IT-96-23-T & IT-96-23/1, presuda od 22.02.2001.godine
29 Limaj, prvostepena presuda, paragraf 509;
30 Kvocka, prvostepena presuda, paragraf 251; Limaj, prvostepena presuda, paragraf 509;
S1 1 K 007937 11 Kri Đelilbašić Šabana I dr. 22.6.2012.
20
KZ BiH, te je uz ispunjenje ostalih elemenata propisanih članom 231. ZKP BiH, Sud
prihvatio navedeni sporazum.
VIII. ODMJERAVANJE KAZNE
67. U vezi sa krivičnim djelom ratni zločin protiv civilnog stanovništva, vijeće je
razmatralo neophodnu sankciju koja odgovara navedenoj zakonskoj svrsi, uključujući I
relevatne pravne elemente.
68. Odlučujući o vrsti i visini krivične sankcije optuženom i cijeneći odredbe vezane za
krivičnu sankciju iz sporazuma o priznanju krivnje, vijeće je našlo prije svega da je
predloženi raspon kazni prihvatljiv, te je u okviru istog izrekao kaznu zatvora u trajanju od
po 6 (šest) godina.
69. Pri izricanju ove kazne, pored toga što je Sud cijenio sve okolnosti predmeta, imao
je u vidu svrhu kažnjavanja, posebno zadovoljenje interesa pravde, prije svega oštećenih i
da izrečena kazna bude srazmjerna stepenu ugroženosti zaštićenog dobra, s jedne, i
ličnosti optuženih kao izvršioca, s druge strane, te da kazna služi ostvarivanju generalne i
specijalne prevencije.
70. Sud je prilikom izricanja kazne imao u vidu raniji život optuženih Đelilbašić Šabana i
Đelilbašić Elvira, odnosno da do momenta učinjenja konkretnog krivičnog djela nisu
osuđivani, da imaju malodobnu djecu, te da su u vrijeme učinjenja krivičnog djela za koje
su ovom presudom oglašeni krivim, bili mlade osobe. Optuženi su takođe prema
Tužilaštvu BiH pokazali otvorenost i spremnost na saradnju
71. Pored navedenog, Sud je imao u vidu da na ovakav način optuženi doprinose
efikasnosti i smanjenju troškova sudskog postupka, a ono što je još važnije, da se
zaključivanjem sporazuma prije početka glavnog pretresa, ograničava potreba pozivanja
žrtava da svjedoče i tako ponovo vraćaju u vrijeme rata koje budi bolna prisjećanja na
događaje kada su izgubili najbliže članove svoje obitelji.
72. Na kraju, Sud nalazi da je izrečena kazna adekvatna i srazmjerna krivično pravna
sankcija težini krivičnog djela i stepenu krivične odgovornosti optuženih koji su počinili
navedeno djelo, ali koji su priznali svoju krivnju i iskreno se pokajali.
S1 1 K 007937 11 Kri Đelilbašić Šabana I dr. 22.6.2012.
21
IX. ODLUKA O TROŠKOVIMA POSTUPKA I IMOVINSKO PRAVNOM ZAHTJEVU
.
73. Na osnovu odredbe člana 188. stav 4. ZKP BiH, Sud je optužene oslobodio
dužnosti naknade troškova krivičnog postupka, s obzirom da bi plaćanjem ovih troškova
bilo dovedeno u pitanje njihovo izdržavanje i ugrožena egzistencija njihovih porodica.
74. Na osnovu odredbe člana 198. stav 2. ZKP F BiH, Sud je oštećene radi ostvarivanja
imovinskopravnog zahtjeva uputio na parnični postupak cjeneći da bi odlučivanje o ovom
zahtjevu znatno uticalo na dužinu trajanja krivičnog postupaka, pa je Sud u cilju
ekonomičnosti i efikasnosti i odlučio kao u izreci ove presude.
ZAPISNIČAR PREDSJEDNIK VIJEĆA
SUDIJA
Azra Bojić Darko Samardžić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana
od dana prijema pismenog otpravka iste. Žalba se ne može izjaviti na odluku o krivično
pravnoj sankciji.
S1 1 K 007937 11 Kri Đelilbašić Šabana I dr. 22.6.2012.
22
X. ANEX
Zapisnik o ispitivanju osumnjičenog Đelilbašić Šaban, br: T 20 0 KT RZ 0000 610 09 od
18.11.2011. godine,
Zapisnik o ispitivanju osumnjičenog Đelilbašić Elvir, br.: T 20 0 KT RZ 0000 610 09 od
18.11.2011. godine,
Zapisnik o saslušanju svjedoka Leko Sulejman broj: KTA-RZ 119/17 od 18.02.2009.
godine,
Zapisnik o saslušanju svjedoka Katana Nedeljka broj: KTA-RZ 119/07 od 26.11.2009.
godine,
Zapisnik o saslušanju svjedoka Tejić Dragan broj: KTA-RZ 119/07 od 19.02.2009.
godine,
Zapisnik o saslušanju svjedoka Margić Safet, broj: KT-RZ 83/09 od 31.03.2010.godine,
Zapisnik o saslušanju svjedoka Jovović Božidar, broj:KT-RZ 83/09 od
31.03.2010.godine,
Zapisnik o saslušanju svjedoka Mešinović Nermin, broj:KT-RZ 83/09 od
28.12.2009.godine,
Zapisnik o saslušanju svjedoka Koščo Željka, broj:KT-RZ 6/06 od 31.10.2006.godine,
Izvod iz matične knjige umrlih za Đelilbašić Suljo, broj: 03-12-202-31/09. od 05.02.2009.
godine, Turbe
Izvod iz matične knjige umrlih za Koščo Neđeljka, broj: 03-12-202-31/09. od 17.02.2009.
godine, Turbe
Izvod iz matične knjige umrlih za Katana Božo, broj: 03-12-202-32/09. od 17.02.2009.
godine,
Jedinični kartona za Đelilbašić Šaban- obrazac Vob 3,
S1 1 K 007937 11 Kri Đelilbašić Šabana I dr. 22.6.2012.
23
Jediničnog kartona za Đelilbašić Elvira - obrazac Vob 3,
Akt 3.Korpusa Armije BIH broj: 02/63-1 od 02.12.1992.godine strogo povjerljivo upućen Op
Št.Travnik o formiranju 312. motorizovane brigade,
Službena zabilješka MUP-a CSB Zenica – SJB Travnik od 09.12.1992.godine
Foto dokumentacija MUP-a Travnik PU Travnik od 09.12.1992.godine,
Kopija dijela Knjige uviđaja SJB Travnik od 09.12.1992. godine,
Potvrda SJB Travnik broj: 21-17/02-23-29/96 od 27.01.1996. godine,
Odluku Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine o proglašenju ratnog stanja
(„Službeni list R BiH” broj: 7/92 od 20.06.1992. godine),
Odluku Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine o ukidanju ratnog stanja („Službeni
list RBiH”, broj 50/95).
Uredba sa zakonskom snagom o oružanim snagama Bosne i Hercegovine objavljena u
„Službenom glasniku R BiH „ broj 4/92 od 20.05.1992.godine.
Izvod iz kaznene evidencije - obavještenje iz kaznene evidencije SP Travnik o licu
Đelilbašić Šaban: broj 02/7-3-04-2-4-554/11. od 15.12.2011. godine,
Izvod iz kaznene evidencije - obavještenje iz kaznene evidencije SP Travnik o licu
Đelilbašić Elvira: broj 02/7-3-04-2-4-554/11. od 13.122011. godine,