BOCCACCIO - Decameron - Seminarski Maturski Diplomski Radovi

BOCCACCIO - Decameron - Seminarski Maturski Diplomski Radovi

OKOLNOSTI U FIRENZI:Pobjedničko firentinsko građanstvo,bilo je bilo svjedokom isudionikom propadanja feudalizma i stvaranja novih društvenih odnosa, svijeta u kojemu sunadarenu i djelatnu pojedincu bila otvorena vrata prema uspijehu i u kojemu je nastala golemagospodarska moć Firenze praćena samosvješću, optimizmom, i životnom radošću pomosnihgrađana komune.

BOCCACCIO (1313-21.12.1375): Koliko je sigurna godina njegova rođenja (potkraj 1313),toliko je sporno ostalo mjesto gdje je došao na svijet: sam je pisac pridonio predaji prema kojojse rodio u Parizu kao plod ljubavi neke francuske plemkinje imenom Gianne i trgovca Boccacciadi Chelina iz toskanskog grada Certalda; noviji biografi, paksmatraju da sekao nezakoniti sinrodio u očinskoj kući u Certaldu. Godine 1325, ili nešto prije, otac ga je poslao u Napulj da stekne trgovačka znanja, pa je takopotratio šest godina prve mladosti, a još šest godina, privoljevši na to oca, studirao je, izpraktičnih razloga, kanonsko pravo. Ali budući da je Boccaccio za sebe smatrao da je već u majčinoj utrobi od neravi bio određen zapjesnička razmatranja, sav se posvetio bavljenju pjesništvom i sam je učeći stekao znanja o pjesnićkom umijeću. Unapuljskom razdoblju njegova života, u kojem su se uglavnom oblikovali njegova intelektualnafizionomija i književna kultura, piščevoj je naravi osobito pogodovala raskošna, galantna sredinaanžujskog dvora, gdje je bio prihvaćen zahvaljujući vezama koje je već njegov otac imao smoćnom bankarskom kućom Bardi. U rafiniranu društvu učenih ljudi i otmjena svijeta, uatmosferi svečanih zabava, erotske slobode i duhovnih užitaka, ljubavnih i prolaznih mondenihpustolovina, osobito dubok trag u Boccacciovu životu i književnom radu ostavila je strast prema nezakonitoj kćeri kraljaRoberta, Mariji, koju je otac udao za jednog plemića na svom dvoru, grofa Akvinskog. Bila je to njegova Fiemmetta, opjevana u stihovima i prozi, lijepa, vatrena i nepostojana žena skojom je pjesnik doživio trenutke sreće u ljubavnom zanosu, ali zatim i svijest o tome da jeokrutno ostavljen. Budući da je, naime, 1340. propala banka spomenute obitelji Bardi zato štojoj je kralj nije mogao platiti dugove, a zajedno s bankom i novac koji je u nju biouložioBoccacciov otac, pjesnik je bio primoran vratiti se u Firenzu i posvetiti se korisnijem poslu. Iako nije imao odlučujuću ulogu u političkim zbivanjima,njegovi su ga sugrađani veoma cijenili, a tome su dokazom razne službe i zaduženja koje mu jekomuna povjeravala i različita putovanja u svojstvu poklisara, u Ravenu, Rim, Avignon i drugdje.Jedan od spomena najvrednijih podataka jest

1 / 50


Boccaccievo prijateljstvo s Francescom Petrarkom, s kojim se susretao u Firenzi, Padovi, Milanu i Veneviji, s kojim su ga povezale sponeintelektualnog razumijevanja,zajedničko humanističko zanimanje za klasičnu starinu i za pjesništvo uopće. Kad je 1362.Boccaccio doživio duhovnu krizu izazvanu pozivom nekog redovnika da misli ne smrt i da seodrekne svjetovnih interesa pa i književnosti, utjehu i pomoć pružio mu je Petrarca savjetom dane spaljuje svoja talijanska djela i poukom da humanistička i pjesnička djelatnost nisu usuprotnosti s kršćanskim naukom. A to je već bio izrazit doprinos nastajućim shvaćanjima oumjetnosti u talijanskom humanizmu. Poslijednje godine pjesnikove pratila je gorčina bolesti ioskudice; nisu uspjeli njegovi pokušaji da dobije sigurne i unosne službe u Napulju, kamo jeviše puza putovao, te se sklonio u Certaldo. Odatle se odazvao pozivu firentinske komune dajavno tumači Danteovu Božansko komediju, ali je tu zadnju svoju znažajnu djelatnust zbog bolesti morao prekinuti. Povukao se zatim uCertaldo, i tu umro 21. prosinca 1375.Pisac prvih spojeva u talijanskim oktavama

2 / 50


Osonine Boccaccevog izraza

TEMA, STIL, INSPIRACIJE: Boccaccio cijelim bićem ostaje čvrsto na zemlji uzvisujućispontan prirodni nagon, vitalnu sposobnost i inteligenciju kojoj su jedina norma iskrenost,odmjerenost i kultura.

Osobine zrelog proznog Boccaccievog izraza: složen i bogat rečenični period prema uzoru naklasične i kasnorimske pisce i na latinsku srednovjekovnu prozu, te sklonost širokom iživopisnom pripovjedanju. U Boccaccievom svijetu nije odsutna duboka ljubav i smisao zapožrtvovanje, koje ide do najvećeg prijegora, ali ipak nadvladava tjelesna ljubav prikazana unajrazličitijim situacijama i epizodama. Neiscrpna je, s druge strane, pjesnikova sklonost za šalui porugu onih koji nisu dorasli nesmiljenim zakonitostime građanskog svijeta, podvrgnuta hiruslučaja i sreće, no podjednako i besklupuroznoj, slobobnoj inteligenciji ljudi, koje Boccaccioopisuje s uživanjem i simpatijom. Dvije su, dakle, temeljne sastavnice kojima se nadahnjujepiščev pripovijedački svijet: tema ljubavi i tema inteligencije; ljubavi, koja zaokuplja pjesnikovozanimanje i kad se prikazuje u svojim golim izravnim putenim aspektima i kad je nepredvidljivaigra iskrenosti, himbe, plamenitosti, komike; inteligencije, koja se ne predočuje samo kaosuprotnost ljudskoj gluposti, nego je također uzveličana u svim svojim kao i život raznolikim

3 / 50


pojavama, bilo da resi i najokorlijeg zločinca, bilo da upravlja ponašanjem viteških i etičkiuzvišenih pojedinaca, u kakvima je Boccacciova humanost vidjela pravi ideal novoga čovjeka.

Tema ljubavi i inteligencije

Prvi pisao u talijanskim oktavama

Uzor Dante

4 / 50


Uzor Ovidije

DIJELA: Filocolo:roman u prozi ljubavno-pustolovna sadržaja, u kojem se radnja događana širokom prostoru Sredozemlja, a usredotočena je oko ustrajne ljubavi dvoje mjadih.

Razni romani u stihu ili spjevovima za koje je fabule preuzeo iz srednjevjekovne i antičkekjiževnosti obradivši ih.

Filostrat: opisuje se nesretna ljubav i tragićan završetak mladog junaka, kojega voljena ženaostavlja i postaje ljubavnicom starijeg i iskusnijeg. Napisano u oktavama.

Teseida: Boccaccio oslikava strastvenu ljubav i plemenito prijateljstvo mladih tebanskih junaka.Napisano u oktavama.

Dijanin lov (Caccia di Diana): djelo sastavljeno u tercinama, u kojem se uzvisuje ljubav i ljepotauglednih gospoja kraljevskog dvora.

5 / 50


Ninfale d Ameto (1341 – 1342): ekloga složena u prozi s umetnutih 19 pjevanja u tercinama,alegorijsko djelo po uzoru na Dantea.

Ljubavna vizija: najslabiji Bocacciev spjev

Elegija gospe Fiammette po njoj ženama zaljubljenim ispričana: zanimljiv odnos izmeđuautobiografije i sadržaja.

Ninfale fiesolano: pastirski spjev u sedam pjevanja u oktavama, prema uzoru na Ovidija

Labirint ljubavi (Corbaccio): roman u kojem se muškarac osvećuje mladoj udovici koja je odbilanjegovu ljubav.

24 epistole: iskazuju piščeve političke poglede

O zgodama uglednih ljudi: prikazani su životopisi od Adama do nekih suvremenika

O znamenitim ženama: životopisi od Eve da Ivane Napuljske

O rodoslovljima poganskih bogova: tu se sustavno prikazuju antičke predaje o podrijetlu ipotomstvu grčko-rimskih bobova.

6 / 50


UTJECAJ NA HR. KNJIŽEVNIKE: Za razliku od Petrarce, Boccaccio nije u nas ostaviodubokih tragova . Neznači to da Decameron i neka manja djela nisu bila poznata našim starijim piscima. Nekihodjeka Boccacciova remek-djela ima već u prvih pjesnika dubrovačkih Šiška Menčetića i DžoreDržića. Poznato je da je Marin Držić u komediji Tripče de Utolčeneke elemente radnje uzeo iz Boccacciovih novela. Iz Decamerona crpio je neke motive i IgnjatĐurđević u svojim novelama u stihovima

7 / 50


Razlike zgode nesretne ljubavi. Poznavanje drugih Boccaccevih dijela nazire se u Planinama Petra Zoranića.

Ljudska komedija

Vrijeme

8 / 50


Naslov

Tema

Mladići i djevojke

9 / 50


Konpozicija

10 / 50


DECAMERON: Pa, ako je Danteova Komedija nazvana božanskom, Boccacciov Decameron , kaošto se to često ističe, s razlogom nosi ne manje uzvišen naziv ljudske komedije. To je djelo posve lišeno metafizičkih preokupacije srednjovjekovnog čovjeka.

Decameron je najveće Boccacciovo ostvarenje, prvo veliko djelo talijanske pripovjedačke proze,nastalo između 1348. I 1353. Kao plod svestrana životnog iskustva i neposredna dodira saživotom i bujnom firentinskom sredinom, odakle je pisac preuzeo i umjetnički oblikovaomnogobrojne aegdote i kazivanja, prostore i likove, svjež jezik, sklonost poruzi i šali, lucidankritički duh, a nadasve slobodan i otvoren mentalitet trgovačkog staleža. Pošto su se u piščevuduhu sredili mladenački doživljaji, a strast prema Fiammetti postala, kao neki intiman mit,smireno sjećanje lišeno patnje, remek-djelo sabire i superiornom umjetnošću prevladava sveone suviše neposredne elemente autobiografije očito nazočne u manjim djelima.

11 / 50


Naslov djela (Il Decameron) znači knjiga deset dana, jer je knjiga, koja ima stotinu novelazaokruženih jedinstvenim okvirom, podijeljena na deset dana. Boccaccio započinjepripovijedanje moćnim realističnim opisom tragične pošasti crne kuge koja je harala i u Firenci1348. Ali pjesnikova reakcija na strašan događaj nije, kao što bi se moglo u ono doba očekivati,mistična skrušenost u strahu od zemaljskih apokaliptičnih nedaća i kazne Božje na drugomsvijetu, nije pesimistično nijekanje vrijednosti i ljepote života; naprotiv, to je pohvala vitalnojmladosti i neuništivoj svježini prijateljske prirode. Zato on zamišlja da se u opustjelu gradu, u crkvi Santa MariaNovella, sastalo sedam djevojaka i tri mladića:Panfilo, koje je prikazan kao sretan ljubavnik; Filostrato, prevaren i očajan ljubavnik; Dioneo,veseo i bez skrupula (a sva trojica kao da simboliziraju tri aspekta piščeve osobnosti); razumnai u ljubavi sretna Pampinea; vatrena Filomena; zatim Elissa, djevojčica koju muči žestokaljubav; naivna i putena mladica Neifile; u sebe zaljubljena Emilia; ljubomorna Lauretta; napokon,Fiammetta, sretna i brižna zlob uzvraćene ljubavi (a u svima njima sabrane su značajke Erosakakovo je Boccaccio prikazao u svojim djelima). Odluče oni, dakle, napustiti tijesne ulice punebolesti i smrti pa se skloniše u idiličnu i zdravu ladanjsku sredinu, gdje provode dane ugozbama, plesu, glazbi, igrama i u skladnu razgovoru. Da bi im brže prošlo vrijeme,pripovijedaju raznolike vesele i tužne zgode: svatko od njih mora ispričati svakog dana po jednunovelu; budući da iz vjerskih razloga subotu i nedjelju posvećuju drugim poslovima, za četrnaestdana ispripovijedaju stotine novela, dakle točno toliko koliko ima i pjevanja u Božanstvenojkomediji, samo što taj “savršeni” broj, iako pridonosi vanjskom jedinstvu i simetričnosti, ne značiviše od pukog obola srednjovjekovnoj poetici. Svaki “dan” završava baladom, a pojedine noveleimaju moralistički uvod, kadšto i zaključak. Tako je Boccaccio stvorio zanimljivu i jedinstvenuarhitekturu, u kojoj pojedine novele imaju potpunu umjetničku zaokruženost i autonomiju, a svezajedno opet povezuje jedinstvo nadahnuća i temeljnih značaji pjesnikove slike svijeta.

12 / 50


Svaki je dan posvećen određenom temi koju zadaje kralj odnosno “kraljica” bezbrižnog skupa.Prvi i deveti dan nemaju određene teme; u drugom se pripovijeda o hirovima Fortune (sreće); utrećem o ostvarenim,pretežno ljubavnim željama; četvrti sadrži uglavnom tragične novele o

Teme u Decameronu

13 / 50


Likovi

Vrjednost

ljubavi i smrti, a peti novele o ljubavima koje završavaju sretno nakon mnogih nezgoda;šesti je dan posvećen brzim i duhovitim odgovorima, a sedmi podvalama što ihprave spretnežene na račun glupih muževa; u osmome danu ponovno se govori o različitim šalama ipodvalama u kojima stradaju glupaci ili muževi rogonje, a trijumfiraju lukavi i okretni ljudi; deseti,zaključni dan, obuhvaća novele o velikim i plemenitim djelima.

Boccaccio je u Decameronu stvorio nepreglednu galeriju neposrednih, psihološki istinitih likovaiz svih društvenih slojeva i opisao niz sredina, od feudalnih dvorova i samostana do gradskihkuća, ulica i trgova.

Klasična ljepota Boccacciova stila i skladna kompozicija, a nadasve nagovještaj renesansnihshvaćanja, bili su razlogom da je Decameron za talijansku prozu koja mu je slijedila postao onošto i Petrarkin Kanconijer za liriku: vrelo nadahnuća i nenadmašen uzor . Istančanapripovjedačka proza remek-djela izvanredno je raznolika, realistično prilagođena likovima isituacijama, elegantna i široko sintaktički razvedena u rečeničnim strukturama koje sustvaralački izrasle iz poznavanja antičke i srednjovjekovne tradicije, uravnotežena ritmom,simetrična po rasporedu pojedinih dijelova i bogata ukrasima.

14 / 50


15 / 50


16 / 50


17 / 50


TEMA:Ser Ciappellettina lažna ispovijed, i fratrova naivnost

KOMPOZICIJA: uvod- opis ser Ciappelletta

razrada- ispovijed ser ciappelletta

18 / 50


zaključak- slijepo vjerovanje naroda fratrovim pričama

MISAO: “…vjerojatnije je da je proklet i među vragovima u paklu negoli u raju. A ako je tako,možemo po tome spoznati veliku dobrotu božju, jer Bog ne gleda na naše zablude, već načistoću vjere, pa ako izaberemo za svojega zaštitnika njegova neprijatelja, vjerujući da mu jeprijatelj, uslišiti će nas kao da smo utekli nekom istinskom svecu, kao posredniku za milost kojuištemo.”

Drgom Bogu zapravo nije važno da li mi se molimo njemu preko nekog zlog ili nekog dobrogčovjeka, jer je najvažnije da se mi Bogu molimo, iskreno i od sveg srca.

LICA:

SER CIAPPELLETTO: Prema povijesnim ispravama radi se onekom Cepperellu Dietaiuti iz prata (grad u neposrednoj bliziniFirence), ubiraču desetina i drugih poreza za račun blagajnefrancuskog kralja u godinama 1288-90. i 1295. Musciatto Franzesiobratio se Ciapprellu vjerojatno god. 1301.

Pošto je škrto ali precizno označio njegov fizički lik, ovdje opširnoopisuje njegove čudovišnemoralne osobine koje ga čine jednom od najoriginalnijih figura u bogatoj galeriji Decamerona.Boccaccio kao da je s užitkom nabrojio sve mane i negativne crte što su se mogle naći ulukavu, inteligentnu građanu, perfidnom lihvaru i razbojniku, bez ikakvih moralnih predrasuda i

19 / 50


skrupula.

Izgled

Ime

Unutarnje osobine

20 / 50


“Razmišljajući dugo o tom, sjeti se nekog gospara Ciapperella iz Prata koje je u Parizučesto u njegov dom zalazio. Bio taj čovjek gizdavko, niska rasta, a Francuzi, ne znajući štoznači Ciapperello, mislili da znači cappello, to jest vijenac u njihovu pučku govoru,pa, jer bijašemalen, nazvali ga ne Ciappello nego Ciappelletto. I kao Ciappelletta su ga svagdje poznavali, aza Ciapperella je malo tko i znao.Evo kakva je kova bio taj Ciappelletto: bio je notar i silno sesramio kad bi se pokazalo da neka njegova isprava nije krivotvorena (a i nije ih baš malosastavlja). Takvih bi bio napravio koliko god bi se od njega iskalo, i to takve radije i badava negodruge za dobru plaću. Najveći mu užitak bio krivo se zaklinjati, tražio to tko od njega ili ne tražio,pa kako su u to vrijeme u Francuskoj najveću vjeru davali prisegama, a on se bez po mukekrivo zaklinjao, to je na prevaran način toliko parnica dobio koliko su ga god puta pozvali da sezakune da će govoriti istinu. Nadasve je volio unositi razdor među prijatelje, rođake i drugeljude, te se jako trudio da podžiže svađe i izaziva zlu krv i sablazni među njima, pa što je većezlo iz toga nastajalo, to većma je uživao. Kad bi ga pozvali da sudjeluje u ubojstvu ili bilo kakvuzločinu, nikad se nije sustezao i drage je volje išao, te je često vlastitim rukama ubijao iliranjavao koga. Za sitnicu je psovaoi kleo Boga i svece na sva usta, jer je više nego itko drugibio gnjevljiv. U crkvu nikad zalazio nije, a svetim sakramentima rugao se pogrdnim riječima.”

21 / 50


“Naprotiv, revno je i rado pohađao krčme i druga zloglasna mjesta.”

“Žene su mu se milile kao psima batine, a u neprirodnom grijehu uživao je više od bilo kojegatakva bijednika. Otimao bi i krao s takvom sviješću s kojom bi svet čovjek darivao.”

22 / 50


Nema novaca

Mjenja ćud

Gubi sluh

Ni pred smrt se ne želi popraviti

Laže fratru

23 / 50


Nije ga strah ni smrti ni Boga

“Takav žderonja i ispičutura bijaše da mu je mnogo puta od toga pozlilo; uz to na glasukockar i varalica u igri. Što da duljim i trošim toliko riječi? Bio vam je to najgori čovjek što ga jesvijet ikad vidio.”

“ Ser Ciappelletto, tada baš besposlen i u slabim imovnim prilikama, a, eto, odlazi onaj koji muje dugo bio oslonac i zaštita, ne skanjajući se, gotovo natjeran nuždom, odluči i reče da dragevolje pristaje.”

“Ondje protivno svojim navikama, poče nekako umiljato i blago ubirati novac i obavljati poslove.”

“…ondje iznenada obnemože. No svaka pomoć bijaše utaman, jer dobričina je već bio star irazuzdano živio, pa mu, kako izjaviše liječnici, bivalo svakim danom sve gore, kao čovjeku kojije na smrt bolestan”.

24 / 50


“…a sluha je bio tanka, kao što često u bolesnika biva.”

“Za svojeg sam vijeka toliko puta uvrijedio gospoda Boga da se neće ništa promijeniti ako ga učasu smrti uvrijedim još jedanput.”

“Ser Ciappelletto, koji se nikada nije ispovijedio, odgovori: -Oče moj, navikao sam se ispovijeditisvake sedmice barem jedanput.”

“Izim toga pitao ga pobožni fratar još za mnogo što, a na sve je ser Ciappelletto onakoodgovarao.”

“Ukratko, ovakvih je priča nakazivao mnogo. Naposlijetku počne uzdisati, a potom i ridati, jer jeto dobro umio kad god mu se prohtjelo. “

“Kakav je to čovjek da ga ni starost, ni bolest, ni strah pred smrću koja mu je za vratom, ni strahpred Bogom pred čiji će sud za čas stupiti, nisu odvratili od njegove zloće i potaknuli da bar neumre tako kako je živio?”

MUSCIATTO FRANZESI: Podrijetlom seljak, postao bogat trgovac, lihvar, a zatim vitez,ugledna ličnost na dvoru francuskog kralja Filipa ljepog

“Pripovijeda se ,dakle, da je Musciatto Franzesi, vrlo bogat i ugledan trgovac, postavši vitezom,

25 / 50


morao doći u Toscanu s gospodarom Karlom bez Zemlje, bratom francuskog kralja, na pozivpape Bonifacija. Znajući da su mu poslovi, kako to u trgovaca često biva, vrlo zapleteni i da ihima i ovdje i ondje, te ne mogav ih lako i brzo srediti, odluči da ih povjeri nekolicini ljudi.”

BURGUNĐANI: stanovnici Burgundije, danas vinorodnog kraja u istočnoj Francuskoj

Nevaljali

Varalice

“Dvoumio se stoga što je čuo da Burgunđani vole zametati kavge, da su vjerolomni inepošteni, a nije se mogao sjetiti čovjeka tako nevaljala u koga bi se mogao pouzdati da ćedoskočiti njihovu nevaljalstvu.”

26 / 50


“…kako među ostalima imam posla i s Burgunđanima, teškim varalicama…”

“…a za njima su u sprovudu išli gotovi svi stanovnici toga grada, i muško i žensko te ga smjesteu crkvu. “

27 / 50


Lakovjerni i veliki vjernici

“…kad je završila služba, svi u gomili nagrnu da mu ljube ruke i noge, te s njega raskinu svuodjeću, jer su smatrali da je blažen svaki onaj tko je mogao dobiti najmanju krpicu. A kad padnenoć, s velikim ga počastima pokopaše u mramornu grobnicu u kapeli, i već sutradan, poče pukredomice hodočastiti na njegov grob, moliti mu se i paliti ondje voštanice, zavjetovati mu se i zazavjet vješati naokolo voštane likove”.

BRAĆA FIRENTINCI: “Poslujući tako nastani se u kući dvojice braće Firentinaca, lihvara…”

Udovoljavaju mu

Ne vjeruju nu

28 / 50


Ser Ciappelletto im je teret

“Braća odmah pozovu liječnika, pribave mu sluge da ga služe i učine sve što je bilopotrebito da mu se zdravlje vrati.”

“Oba brata, bojeći se, da ih ser Ciappelletto ne prevari, bijahu se smjestila iza drvene pregradekoja je dijelila ser Ciappellettovu odaju od neke druge da prisluškuju. Jedva su se uzdržavali odsmijeha, koji ih je svaki čas spopadao slušajući što je ser Ciappelletto ispovijedao fratru”.

“Pa tako, kako god bilo, umre li ovaj, slabo nam se piše.”

Cijenjen

29 / 50


Lakovjeran

Riječit

FRATAR: “Pošalju dakle, nekoga starog fratra, sveta i neporočna života, vrlo poštovanačovjeka, koji je izvrsno poznavao Sveto pismo, i kojega su svi mještani jako cijenili.”

“Te se riječi jako svide svetom čovjeku i učine mu se znakom pravedne duše.”

“ Pošto se skupiše, objavi im da je ser Ciappelletto bio svet čovjek, kako je prema ispovijedimogao razabrati. I u nadi da će Gospod po njemu mnoga čuda učiniti, skloni ih da s najvećimpočastima i pobožnostima prime pokojnika. Priori i svi ostali lakovjerni fratri slože se s njim. “

“Izim toga kazivao im je još štošta o njegovu poštenju, čistoći mu, ukratko, svojim riječima,kojima je sav puk toga kraja predano vjerovao, zanese um i srce svih prisutnih te “

30 / 50


AFORIZAM: “Znano vam je , a i ja znam, da sve što se radi u slavu Boga valja uraditi čista srcai bez ljage na duši. Tko god radi drugačije, griješi.”

KRATAK SADRŽAJ: Ser Ciappellatto po nalogu Musciatta Franzesia pođe u Burgundijuskupljati porez. No tamo se nenadano razboli i ostane ležati u kući dva brata. Liječnici mugovore daće uskoro umrijeti. Braća se uplaše što će sada, jer mu ni jedan fratar neće datiodrešenje jer je užasan čovijek i neće ga pokopati u crkvi, a ako se ne ispovijedi bacit će ga uneku jamu, a onda bi narod napao braću i možda ih ćak i ubio. No ser Ciappellatto slaže fratra ipokaže se pravim svetcem. Nakon smrti fratri ga sahrane uz najveće počasti i narod ga poćneštovati kao svetca.

31 / 50


32 / 50


TEMA: Židov Melkizedeh pričom o tri prstena otkloni od sebe veliko zlo koje mu je pripremaoSaladin

KOMPOZICIJA:uvod- neifilin uvod u pripovijetku

33 / 50


zaplet – odgovaranje Židova na postavljeno pitanje

zaključak- postajanje Židova i Saladina prijateljima

MISAO: “Znano vam je, ljubezne druge, da glupost često puta baci čovjeka iz sretna života unajveću bjedu, dočim un spašava mudraca od najvećih pogibelji i pribavlja mu siguran mir.”

“….razbor donosi mir….”

Na ovu misao nemam više ništa dopisati jer je njome najjezgrovitije izrečen zakon koji se višeputa u živutu dokazao kao ispravan.

LIKOVI:

Sultan Egipta i Sirije (1137-93), velikodušan i hrabar vladar

34 / 50


SALADIN:”Saladin bijaše tako valjan, ne samo što je od čovjeka niska roda postaobabilonski sultan, već je mnogo pobjeda izvojevao nad saracenskim i kršćanskim vladarima.Nego, u tim mnogim vojnama, a i raskošnim životom, potratio je sav svoj imutak.”

“ …pa mu odluči otvoreno kazati svoje nevolje i vidjeti da li će mu htjeti pomoći… Židov mu radoposudi onoliko koliko je Saladin tražio, što mu je poslije Saladin točno vratio i uz to ga je bogatoobdario i smatrao za svojega prijatelja, te mu na svom dvoru dao visok i častan položaj.”

ŽIDOV MELKIZEDEH: “Neifilina novela podsjeća me na opasnu zgodu koja se desila nekomŽidovu.

Bogat i škrt

Pametan

35 / 50


Oprezan

“Sjeti se nekog bogatog Židova koji se zvaše Melkizedef i koji je u Aleksandriji živio iposuđivao novac uz skupe kamate, pa pomisli da će ga taj, ako ushtjedne, lako uslužiti. NoŽidov bijaše tako škrt te mu sigurno dragovoljno nikada ne bi posudio novac.”

“Vrli mužu, od mnogih sam slušao da si jako uman i učen u vjerskim pitanjima. Stoga bi bio radda mi ti kažeš koji od triju zakona smatraš pravim: židovski, saracenski ili krščanski.”

“Židov, kao zaista uman čovjek, predobro opazi da mu Saladim sprema zamku i traži izliku daga optuži, pa pomisli da će Saladin izvršiti svoj naum ako pohvali bilo koju od te tri vjere. Znajučida mu valja naći takav odgovor da ga ovaj ne uzmogne uhvatiti za riječ, napregnu um i brzoizmudri ono što je valjalo reći.”

KRATKI SADRŽAJ: Sultanu Saladinu je trebalo novaca i morao je posuditi od Židova Melkizedeha, nobojao se da mu ovaj neće htjeti posuditi, pa mu je postavio pitenje da kaže koja je vjera bolje: kršćanska,saracenska ili židovska. No mudri je Židov smislio takav odgovor u kojemu nije pohvalio ni jednu vjeru paga Saladin nije mogao za ništa optužiti. Naposlijetku je Saladin priznao Židovu da mu treba novaca i ovajmu je rado dao. Poslije je Židov dobio visoki položaj na dvoru i oni su postali dobri prijatelji VJEČNO PITANJE:

“Pa kako su sva tri prstena bila nalik jedan na drugi, nisu mogli razabrati koji je pravi, i pitanjetko je pravi očev nasljednik ostade neodlučeno do dana današnjeg. Tako vam velim,gospodaru, i za ova tri zakona o kojima me pitate i koja je otac nebeski dao trima narodima:

36 / 50


svaki narod vjeruje da je on pravi nasljednik i njegova vjera prava te da samo on poštujenjegove zapovjedi; a pitanje tko ima pravo ostaje neodlučeno kao i ono o prstenima.”

POUKA: istina je uvijek najbolji put da se do nećega dođe

“…pa mu odluči otvoreno kazati svoje nevolje i vidjeti da li će mu htjeti pomoći… Židov mu radoposudi onoliko koliko je Saladin tražio, što mu je poslije Saladin točno vratio i uz to ga je bogatoobdario i smatrao za svojega prijatelja, te mu na svom dvoru dao visok i častan položaj.”

TEMA: Fra Alberto obmane neku gospu da je u nju zaljubljen anđeo Gabrijel i u njegovu likuviše je puta obljubi; od straha pred njezinom svojtom pobježe i sakrije se u kući nekogsiromaška koji ga sutradan kao divljeg čovjeka odvede ne trg gdje ga prepoznaju, pa ganjegova subraća odvedu i utamniče.

KOMPOZICIJA: uvod- susret guspe i fra Alberta

zaplet- noćni obilasci fra Alberta u liku arhanđela Gabrijela

zaklučak- smrt fra Alberta

37 / 50


MISAO: Ako svijet lopova poštuje, u njegova zla djela nitko ne vjeruje Ako ljudi nekogčovjeka smatraju dobrim i svetim onda če takvim smatrati i njegovu prošlost iako oni ne znajukakva je ona , pa zapravo oni automatski i ne vjeruju da on može imati lošu prošlost.

LIKOVI:

Lažov

Razlog preseljenja

Vuk dlaku mijenja ali ćud nikada

38 / 50


Bio na dobrom glasu

Lukav

ARHANĐEO GABRIJEL (FRA ALBERTO): “Živio, dakle, u Imoli, vrle gospe, pokvaren iopak čovjek po imenu Berto della Massa. Njegov sramotna djela taku su Imoli bila poznata danitko živ nije vjerovao ni kad je govorio istinu, a komoli kad je lagao. Stoga, spoznav da Imolanije više pogodno mjesto za njegove lopovštine, preseli se u Mletke, sklonište svake gnusobe,te naumi da ondje pribjegne novim smicalicama kojima se prije nije služio. I kao da ga jezapekla savjest zbog počinjenih zlih djela, pokaza se kao čovjek pun duboke poniznosti i većikatloik od samog pape, te uđe u minoritski red i nazva se fra Alberto iz Imole.”

“Tako se u tren oka od lupeža, svodnika, krivotvoritelja i ubojice prometnuo u velikogpropovjednika, a da se ipak nije ostavio svih svojih poroka kad je god kriomice to mogao.”

“Djelujući tako, ubrzo se od vuka preobratio u ovcu”.

39 / 50


“…kada je misu služio i kad su ga ljudi promatrali, oplakivao Kristovu muku, jer mu nije biloteško zaplakati kad god mu se to prohtjelo.”

“Mnogima je čuvao novac i bio ispovjendik ili savjetnik velike većine muškaraca i žena.”

“Fra Alberto nedvoumno shvati da je žena glupa, pa mu se učini da je to pogodno polje zanjegov rad.”

“…dopustite da on dođe k vama u ovom mom tijelu, pa sve dok on bude s vama moja će dušaboraviti u raju.”

40 / 50


Lukav

Izgled

Izgled divljeg čovjeka

41 / 50


Njegova preobraženja

“ …pobrinite se da nađe otvorena vrata od vaše kuće, jer u čovječjem liku ne može proćikroz zatvorena vrata.”

“ Fra Alberto, misleći kako će valjati da noćas bude jahač, a ne anđeo, uze se krijepiti slatkišimai drugim finim jestvinama i pićem da ne bi po nesreći sa sedla sletio.

Fra Alberto vam bijaše lijep muškarac, stasti i krupan, čvrstih nogu. A kada se našao s gospomLisettom, onako svježom i podatnom, drugačije ju je zabavljao nego njezin muž, i više su putate noći i bez krila letjeli na njezino najveće zadovljstvo.”

“ Ovaj ga dobro namaže medom i pospe paperjom, ok vrata metne mu lanac i masku na lice, ujednu ruku mu dade debelu batinu, a u drugu dva velika mesarska psa na uzici.Uza strku i vikusvijeta što se za njima natisnuo odvedoše ga u samostan gdje ga bace u tamnicu. Ondje je,kako se sudi, nakon bijedna živovanja i umro. Tako je taj čovjek kojega su ljudi cijenili inisu vjrovali da zlo čini, drznuo i prikazao kao arhanđeo Gabrijel, poslije se preobrazio u divljegčovjeka i pretrpio dugu sramotu kako je i zaslužio, te potom, utamničen, oplakivao počinjengrijeh.”

Porijeklo

42 / 50


Umišljena

Glupa

Lakovjerna

43 / 50


Pravi se važna

Žao joj je što to nije pravi anđel

GOSPA LISSETA MLEČANKA: “Tako je jednoga dana neka mladica, po imenu gospaLisetta iz kuće Quirino, žena bogata trgovca, koji je na svojim galijama bio otplovio u Flandriju, sdrugim gospama otišla na ispovijed onom pobožnom fratru.”

“Čini li vam se moja ljepota takva kao u drugih žena? Imala bih ja na svaki prst po jednog samoda hoću, n moje čari nisu za bilo koga. Koliko ima žena tako lijepih kao što sam ja, koja bi i uraju lijepa bila? “

“I još je tolik koječega izbrbljala o svojoj ljepoti da je zaista bilo otužno slušati je”. “…nato mugospa reče da je glup kao vol i da ne zna razlikovati ljepotu od ljepote.”

“…na to će gospa glupača”.

44 / 50


“Tada se gospa, u koje je kratka pamet bila, pohvali:”

“Gospa tikvanka, bez trunka soli u mozgu, sve se rastapala od milja slušajući te riječi i nesumnjajući u njihovu istinitost.”

“Nato će tupoglavka: “Baš mi je drago što ćete tako biti utješeni za batine koje ste zbog menedobili.”

“…ipak mi vas je žao i da vas opet zlo ne snađe oprostit ću vam ako mi kažete što vam je jošanđeo rekao.”

“Gospa praznoglavka odgovori da joj je vrlo drago što je anđeo Gabrijel ljubi, jer i ona njega ljubii nikad ne izostavi da mu se pripali debelu lojanicu, gdje ga god vidi naslikana, te, kad god onzaželi doći, bit će dobro došao i naći će je posve samu u njezinoj odaji”.

“..a ona se nato tako uzoholila i nadimala da joj košulja nije dopirala ni do stražnjice" “No,jednoga se dana sluči da se gospa Lisetta s nekom svojom prijom prepirala o svojoj ljepoti, pada istakne svoje draži,kako nije imala mnogo soli u tikvi, reče.”

“Djever i one gospe, ušav u odaju, vidješe da je anđeo odletio i ostavio krila, pa takonasamareni dobro ispsuju gospu i ostave je rastuženu.”

45 / 50


46 / 50


Usobine fratara u ondašnje vrijeme

FRATRI: “…da dokažem kakvo je i koliko licemjerje redovnika, tih ljudi u širokim, dugimhaljama, lažnoblijeda lica, koji su ponizni i pitomi kada za sebe nešto mole, a grlati i nemili kaddruge kude sa svojih vlastitih opačina i kada dokazuju da će oni spasiti uzimanjem, a ostalidavanjem. Ponašaju se kao vlasnici i gospodari raja, a ne kao ljudi koji ga kao i mi morajuzaslužiti, i određuju tamo svakome koji umre izvrsnije ili manje izvrsno mjesto, već prema svotinovca koju im je pokojnik udijelio za života.”

PRIJA: “Prija bi se bila najradje slatko nasmijala, ali uzdrža se da bi od nje još štogod izvukla.”

Baba tračara “Prija je jedva dočekala da ode od gospe Lisette i nađe zgodnu priliku gdje će sve toizbrbljati. Na nekom sijelu skupila je oko sebe gomilu žena i sve im potanko ispripovijedila. Ženeto prepričaju svojim muževima i prijateljicama a ove svojima, i tako se u manje od dva danaprosu o tome glas po Mlecima”.

47 / 50


KRATAK SADRŽAJ: Fra Alberto se doseljava iz Imole u Veneciju i tamo postane fratar.Jednog dana u crkvi susreće gospu Lisettu i već za par dana on joj slaže da mu se javioarhanđeo Gabrijel i da ju on voli te da će je posjećivati u njegovom tijelu. Glupa gospapovjeruje. No pošto je gosta bila toliko glupa i izbrbljala se on posijetima Gabrijela saznali sucijeli Mleci. Jedne noći gospini djevei odluće uhvatiti arhanđela, no on im pobjegne kroz prozor iode kod nekog siromaha. No slijedećeg jutra siromah ga odvodi na trg i pokazuje mnoštvu.Dolaze ostali fratri i odvode Fra Alberta u tamnicu gdje i umire.

MOJE MIŠLJENJE O DIJELU:

Na ovo dijelo, odnosno dijela nemam niti jednu primjedbu. Sviđa mi se jer je pisano vrlojezgrovito, bez nekog nepotrebnog opisivanja. Ali mi se zapravo najviše od svega svidjelo to štosu uvijek glavni likovi neki spletkaroši i mutikaše. Drago mi je što je Boccaccio shvatio da seponekad u životu trebe služiti i lažima da bi uspjeli u nekom naumu ili da bi se izvukli iz nekekeše u koju nismo htijeli biti uvučeni. Jedino mi je žao što ipak i u nekim njegovim dijelima(novelama) lažci ne pobijede uvijek, kao na primjer u priči o arhanđelu Gabrijelu i gospi LisettiMletačkoj. Sviđa mi se kako je Boccaccio upisivao svoje likove, realistično i točno je prodirao unjihovu bit, u njihovu dušu. Mislim da bi trebalo biti više ovakih pisaca kao što je Boccaccio idijela kao što je Decameron.

48 / 50


49 / 50


.

50 / 50

Documents

BOCCACCIO - Decameron - Seminarski Maturski Diplomski Radovi