Sveučilište u Zadru

Odjel za arheologiju

BIZANTSKO – GOTSKI RAT I UPRAVA

GOTA U DALMACIJI

Seminarski rad iz kolegija

Arheologija seobe naroda – odabrana poglavlja

Mentor: Doc. dr. sc. Tomislav Fabijanić Studentica: Aleksandra Matura

U Zadru, 11. siječnja 2016.

SADRŽAJ

1. UVOD.....................................................................................................................1

2. ISTOČNOGOTSKA UPRAVA U DALMACIJI...........................................................2

2.1. Istočnogotsko naseljavanje provincije Dalmacije

2.2. Administracija

2.3. Gospodarstvo

2.4. Vjerska uprava

3. BIZANTSKO – GOTSKI RAT................................................................................9

4. ZAKLJUČAK........................................................................................................13

5. POPIS LITERATURE...........................................................................................14

1. UVOD

Tema ovog seminarskog rada je uprava Istočnih Gota u Dalmaciji i bizantsko-gotski

rat. Godine 493., svrgnuvši Skira Odoakra, Teodorik je samostalno zavladao teritorijem koji

se prostirao od Septimanije na zapadu, obuhvaćajući cijeli Apeninski poluotok i Siciliju

odakle prelazi u područje Alpa, a prema istoku obuhvaća Dalmaciju i velik dio Panonije. Na

taj način istočnogotski kraljevi postaju istočnorimski opunomoćenici i tako Italija i Dalmacija

i dalje ostaju dijelom Carstva. Teritorij istočnogotske Dalmacije, kojoj je sada pridodana i

provincija Savija je obuhvaćao jadransku obalu i otoke od rijeke Raše do rijeke Neretve, a

istočnogotsko naseljavanje ovog prostora je najvjerojatnije uslijedilo nakon 493. god. Broj

Istočnih Gota u Dalmaciji je najvjerojatnije bio manji u odnosu na domaće stanovništvu o

čemu svjedoči i manji broj istočnogotskih pokopa na kasnoantičkim nekropolama s kraja 5. i

početka 6. st. Na čelu provincija je stajao comes Dalmatiarum et Saviae, vrhovni civilni i

vojni upravitelj, a metropolom je ostala Salona.

Istočnogotska je vlast donijela izvjesni ekonomski oporavak radi Teodorikove želje da

unaprijedi rudarstvo, trgovinu i druge privredne grane. Što se tiče vjerske organizacije, o njoj

ima malo podataka. Poznato je kako su Istočni Goti bili arijanci te su za istočnogotske uprave

postojale dvije crkvene uprave, gotska arijanska i rimska katolička.

Nakon razdoblja mira, godine 535., uslijed Teodahatovog ubojstva Teodorikove kćeri

Amalsunte započinje bizantsko-gotski rat na istočnoj jadranskoj obali koji traje sve do 555.

god. kada su Istočni Goti konačno poraženi kod mjesta Compsa Conza della Campania.

2. ISTOČNOGOTSKA UPRAVA U DALMACIJI

Nekadašnja rimska provincija Dalmacija je 476. godine dočekala propast Zapadnog

Rimskog carstva pod vlašću Julijana Nepota koji je godinu dana ranije bio zamijenjen

Romulom Augustulom te se vratio u Dalmaciju i njome vladao sve dok ne biva ubiven 480.

god. u Saloni. Naime, 476. god. Skir Odoakar je svrgnuo Romula Augustula sa vlasti i tako

zavladao Italijom. Godine 481. je poduzeo vojnu akciju protiv rimske provincije Dalmacije

koju osvaja godinu dana poslije, 482. i tada Dalmacija dolazi pod njegovu vlast. Odoakar je

Dalmacijom najvjerojatnije vladao sve do svog svrgavanja i smrti 493. god., a iste te godine je

uspostavljeno istočnogotsko kraljevstvo na čelu s Teodorikom pa tako Dalmacija ponovno

dolazi pod neposrednu kraljevu upravu1, postaje dio kraljeva patrimoniuma.2 Naime, car

Zenon je 488. god. nagovorio Teodorika i Istočne Gote da krenu protiv Odoakra, da ga uklone

i zavladaju Italijom i Dalmacijom u njegovo ime. Teodorik i Odoakar su se sporazumjeli da

zajednički vladaju Italijom, ali Teodorik je 493. god. ubio Odoakra i tako samostalno

zavladao. Za rimsko stanovništvo nad kojim su vladali oni su samo bili carevi opunomoćenici

te su i Italija i provincija Dalmacija i dalje bile integralnim dijelom Rimskoga Carstva.3 Na

taj način Teodorik postaje opunomoćenik cara Anastazija (491. – 518.), vojni i civilni

upravitelj Italije.4

Teritorij istočnogotskog kraljevstva (Slika 1) se prostirao od Septimanije na zapadu,

obuhvaćao je cijeli Apeninski poluotok i Siciliju odakle prelazi u područje Alpa, a prema

istoku obuhvaća Dalmaciju i velik dio Panonije.5

1 A. UGLEŠIĆ, 1992, 65-66.2 A. UGLEŠIĆ, 1997, 26.3 I. GOLDSTEIN, 1992, 18.4 F. ŠIŠIĆ, 1990, 168.5 A. UGLEŠIĆ, 1992, 71.

Slika 1. Teritorij istočnogotskog kraljevstva za Teodorika (A. UGLEŠIĆ, 1996b, 24.)

2.1. ISTOČNOGOTSKO NASELJAVANJE PROVINCIJE DALMACIJE

Poznato je kako u Teodorikovom pohodu prema Italiji 488./489. god. „prisustvovalo“

oko 20 000 vojnika, ili oko 100 000 ljudi zajedno s ženama i djecom. Pridošli živalj se najviše

raselio na prostoru Italije.6 Istočnogotsko naseljavanje provincije Dalmacije je najvjerojatnije

uslijedilo nakon netom opisanih događaja, odnosno nakon borbe protiv Odoakra od 489. do

493. god. Istočni Goti isprva naseljavaju plodna područja – Ravni kotari, Kninsko,

Kaštelansko, Solinsko i Splitsko polje, dolinu rijeke Neretve i to na mjestima gdje su ranije

postojala veća ili manja poljodjelska imanja te kasnoantičke kolonije i municipiji, kao što su

Salona, Skardona, Narona i Burnum koji, nakon istočnogotskog zaposjedanja, postaju središta

istočnogotskih vojnih posada. No sada na značaju dobivaju i nove strateške točke, kao što je

to primjerice Knin pa od tada on dobiva na svojoj strateško-obrambenoj i prometnoj ulozi

kakvu će imati kroz cijeli srednji vijek.7 Prilikom doseljavanja u osvojenim zemljama

Istočnim je Gotima podijeljena jedna trećina (tertia) svakog imanja, a to je uključivalo

zemlju, robove, stoku i posjednikov stan u gradu.8

Što se tiče broja Istočnih Gota u provinciji Dalmaciji, njih je u odnosu na domaće

stanovništvo bilo manje, no zajedno s Istočnim Gotima na ove prostore dolaze i pripadnici

drugih skupina, kao što su Gepidi i Alamani, zajedno sa svojim obiteljima.9 Kako je broj

Istočnih Gota bio manji u odnosu na domaće stanovništvo svjedoči i manji broj istočnogotskih

pokopa na kasnoantičkim nekropolama s kraja 5. i početka 6. st. na području Dalmacije.10

2.2. ADMINISTRACIJA

Istočnogotski se državni teritorij dijelio na dvije prefekture – Italiju i Galiju od čega se

prefektura Italija sastojala od 19 provincija od kojih je Venetia et Histria obuhvaćala Istru i

dio Slovenije, dio Slovenije (Norricum), južnu Hrvatsku i najveći dio Bosne i Hercegovine

(Dalmatia), međurječje Save i Drave s bosanskom Posavinom (Savia) te istočnu Slavoniju i

najveći dio Srijema (Pannonia Sirmiensis).11 Teodorik 504. god. vlast širi na Srijemsku

Panoniju kad je pokorio Gepide, a već iduće godine i na Meziju. Od tog se trenutka

6 A. UGLEŠIĆ, 1992, 71.7 A. UGLEŠIĆ, 1992, 66.; A. UGLEŠIĆ, 1996b, 26-27.8 A. UGLEŠIĆ, 1992, 70.9 A. UGLEŠIĆ, 1996b, 27-28.10 A. UGLEŠIĆ, 1992, 71.11 A. UGLEŠIĆ, 1996b, 23.

istočnogotski teritorij dijeli na dvije upravne cjeline – Dalmacija s Liburnijom i Savijom sa

središtem u Saloni i Srijemska Panonija s Mezijom sa središtem u Sirmiju.12 Istočnogotska

vlast je nad ovim prostorima trajala šezdesetak godina te se, prema Šišiću13 može podijeliti na

dva razdoblja – razdoblje mira i razdoblje rata.

Teritorij istočnogotske Dalmacije (Slika 2) je obuhvaćao jadransku obalu i otoke od

rijeke Raše do oko grada Butuae, odnosno Budve u današnjoj Crnoj Gori.14 Ta je granica

kasnije pomaknuta prema sjeverozapadu, uz rijeku Neretvu, odnosno granica uz rijeku

Neretva predstavlja jugoistočnu granicu istočnogotskog kraljevstva.15 Granice su u zaleđu

tekle južno od Kupe do visine Velike Kladuše i dalje prema dolini Vrbasa u visini Banja

Luke, a odatle prema Doboju. Dalje prema istoku granice ide do Drine i njenim tokom dalje

na jug te se spušta do Budve.16 Naime, kod gotskih se izvora Dalmacija spominje u množini,

kao Dalmatiae što može upućivati na to kako je Dalmacija u administrativnom smislu neko

vrijeme bila podijeljena na više oblasti, možda Dalmaciju i Liburniju. Za trajanja

istočnogotske vlasti te su dvije oblasti bile pod zajedničkom upravom, o čemu svjedoči

formula comes Dalmatiarum et Saviae.17

U istočnogotskoj državi pretorijanski prefekt je bio najviši upravni službenik koji je

stolovao u Ravenni, a u njegovoj su nadležnosti civilna uprava, porez, financije te

opskrbljivanje vojske, a na čelu provincije je stajao comes Gothorum provinciae, civilni

upravitelj i sudac. Tog comesa jedino nije imao grad Rim te je na njegovom čelu rimski senat.

Na čelu svake gradske uprave stoji općinsko vijeće (curria) koje čini odbor possesora, a iznad

organa gradske uprave su dva službenika, defensor civitatis i curator/comes civitatis.18

Defensori i kuratori su bili službenici koji su branili zakonitost i određivali cijene namirnica, a

bili su birani od strane stanovništva i potvrđivani od samoga kralja.19 Istovremeno, za trajanja

istočnogotske države, postoje dvije uprave, rimska za rimsko te gotska za gotsko stanivništvo.

12 F. ŠIŠĆ, 1990, 168.13 F. ŠIŠIĆ, 1990, 168.14 A. UGLEŠIĆ, 1996b. 69.15 A. UGLEŠIĆ, 2003, 210.16 A. UGLEŠIĆ, 1996b, 67.17 A. UGLEŠIĆ, 1996b. 69.18 A. UGLEŠIĆ, 1996b, 23.19 I. GOLDSTEIN, 1995, 61.

Početkom 6. st. Teodorik izdaje Editcum Theodorici, zbirku zakonskih odredbi od 154

poglavlja koja se velikim dijelom temelji na rimskome pravu.20

Što se tiče administrativnih granica, za trajanja istočnogotske vlasti, provinciji

Dalmaciji je prirodana provincija Savija te je na čelu obiju provincija stajao vrhovni civilni i

vojni upravitelj, odnosno comes Dalmatiarum et Saviae21, a Salona, kao što je spomenuto je

ostala metropola te u nju oko 500. god. dolazi namjesnik Osuin koji je kao comes

Dalmatiarum et Saviae vladao i nakon Teodorikove smrti 526. god.22 Kraj comesa stoji i

rimski civilni namjesnik, odnosno consularis provinciae, a ključna osoba za rimsko

stanovništvo, koja je sudjelovala u rimskim parnicama, je bio princeps (officii)23 ili princeps

Dalmatiarum.24 Od rimskih civilnih namjesnika poznat nam je Epiphanius 526./527. god., dok

je u isto vrijeme kao comes patrimonii, financijski službenik i čuvar kraljeva posjeda djelovao

Severinus.25

Slika 2. Teritorij istočnogotske Dalmacije s pretpostavljenom granicom oko Budve (A.

UGLEŠIĆ, 1992, 77.)

20 A. UGLEŠIĆ, 1996b, 25.21 A. UGLEŠIĆ, 1996b, 26.22 A. UGLEŠIĆ, 1992, 67.23 A. UGLEŠIĆ, 1996b, 26.24 S. ANTOLJAK, 1971, 140.25 A. UGLEŠIĆ, 1992, 68.

2.3. GOSPODARSTVO

Istočnogotska vlast donosi izvjesni ekonomski oporavak Dalmacije jer Teodorik želi

unaprijediti rudarstvo, trgovinu i druge privredne grane kako bi ojačao vojsku, obranu ali i

civilno pučanstvo.26 Od izuzetne je važnosti unutrašnjost provincije Dalmacije, odnosno

područje današnje Bosne i Hercegovine radi rudnih bogatstava koji su bili jedan od glavnih

ekonomskih oslonaca istočnogotske države.27 Tako 508. god. Teodorik u unutrašnjost

Dalmacije šalje comesa Simona kojem je povjerio otvaranje novih rudnika željezne rudače

(ferrarias venas) ali i rukovođenje porezom od 4% (siliquaticum) koji se trebao ubirati od

trgovaca.28 O ovoj misiji bi s velikom vjerojatnošću mogla svjedočiti gemma pronađena u

Sarajevskom polju (Slika 3). Riječ je o gemmi od almandina ili rubina s Teodorikovim

monogramom. Kako je prsten danas, na žalost izgubljen, pretpostavlja se kako je izrađen od

zlata i mogao je pripadati samo nekome višega statusa – comesu Simonu ili nekome u

njegovoj pratnji.29

Slika 3. Gemma s Teodorikovim monogramom pronađena u Sarajevskom polju (A.

UGLEŠIĆ, 1996a, 127.)

O razgranatoj trgovini za istočnogotske uprave svjedoči velik broj pronađenog novca

kovanog za trajanja istočnogotskog kraljevstva u bizantskim i istočnogotskim kovnicama.30

Inače, s područja jugoistočne Europe potječe više od 250 komada novca od Teodorika do

Totile, s time da oko 120 komada potječe upravo s teritorija provincije Dalmacije (Slika 4), a

najviše ih je pronađeno u Saloni. Istočnogotski novac je nalažen u većim i važnijim središtima

provincije ili u manjim naseljima uz ceste, a opticaj istočnogotskog novca na području

26 A. UGLEŠIĆ, 1992, 70.27 A. UGLEŠIĆ, 1996b, 27.28 A. UGLEŠIĆ, 1992, 70.; S. ANTOLJAK, 1971, 140.29 A. UGLEŠIĆ, 1996a, 116-117. 30 A. UGLEŠIĆ, 1992, 70.

jugoistočne Europe je bio mnogo veći do bizantsko-gotskog rata.31 U isto vrijeme oživljava i

pomorstvo, a nadzor nad njim su vršili tribuni maritinorum.32

Slika 4. Karta raspostranjenosti istočnogotskog novca (Ž. DEMO, 1981, 463.)

2.4. VJERSKA UPRAVA

O organizaciji vjerske uprave za trajanja istočnogotske vlasti ima malo podataka te se

pretpostavlja kako se ona poklapala s netom spomenutim admnistrativnim granicama,

odnosno sad je proširena i na provinciju Saviju na što upućuju akti koncila u Saloni održani

530. i 533. god. na kojima su, uz biskupe dalmatinskih dijaceza, sudjelovali i biskupi Siscije

Johannes 530. god. i biskup Constantinus 533. god.33

Poznato nam je kako su Istočni Goti bili arijanci34, a domaće autohtono više ili manje

romanizirano stanovništvo katoličke vjeroispovjesti te su tako istovremeno postojale dvije

crkvene uprave – gotska arijanska i rimska katolička.35 Iako su Goti bili arijanci, bili su

tolerantni prema pripadnicima katoličke vjeroispovjesti.36

31 A. UGLEŠIĆ, 1996b, 111-113.32 A. UGLEŠIĆ, 1992, 70.33 A. UGLEŠIČ, 1992, 70.34 Heretičko učenje svećenika Arija koje zastupa učenje o Svetome Trojstva po kojemu sin Božji nije istobitan s

Ocem. HRVATSKI LEKSIKON, 2015.35 A. UGLEŠIĆ, 1992, 70.36 F. ŠIŠIĆ, 1990, 170.

3. BIZANTSKO – GOTSKI RAT

Godine 535. počinje rat protiv Gota na Jadranu. Povod tome je bilo Teodahatovo

ubojstvo Amalsunte 30. travnja 535. god.37, Teodorikove kćeri, a Justinijan šalje generala u

Iliriku Munda da uđe u Dalmaciju i pokuša zauzeti Salonu.38

Bizantsko je Carstvo zaokružilo pripreme za napad na Italiju osvajanjem Dalmacije i

Sicilije te Istočni Goti šalju vojsku pod vodstvom Asinarija i Gripe na istočnu jadransku obalu

nakon čega je uslijedio sukob u blizini Salone. Pobjeđuje Bizant, no u bitci život gube Mundo

i njegov sin Mauricije.39 Zatim obje vojske napuštaju poprište borbe pa tako Istočni Goti

uspijevaju zadržati neka uporišta u blizini Salone dok se Bizant najvjerojatnije povukao u

Ilirik.40

Zatim car Justinijan naređuje vojskovođi Konstancijanu da krene na Salonu, a Belizaru

na Italiju. Konstancijan je skupio vojsku u Epidamnu, današnjem Draču u Albaniji te je

morem ušao u Jadran gdje se usidrio kraj Epidaura (Cavtat) na što su se Istočni Goti povukli

prema Skradinu.41 Nakon što je Konstancijan krenuo iz Epidaura, zadržao se na Lisinu odakle

ide u Salonu.42

Prilikom spominjanja Skradina, antičke Scardone u koju se Istočni Goti povlače,

važno je spomenuti kako se prilikom njegovog spominjanja u Prokopijevom djelu odnosi na

šire područje Skradina i Šibenika.43 Što se tiče Lisine, točno mjesto je nepoznato, pa se

pretpostavlja kako bi to mogao biti Vis, Lesini, Lješ, Lis u današnjoj Albaniji. No Goldstein

se zalaže kako bi Lisina mogla biti na otoku Hvaru, odnosno na području današnjeg grada

Hvara gdje se nalazi utvrda na ključnom mjestu kontrole jugozapadnog dijela otoka i

Korčulanskog kanala, jer se za njega mislilo kako je ime Lijesno dobio za slavenskog

naseljavanja te kako je Hvar kao stanica na putu od Epidaura do Salone logičniji od Visa.44

37 S. ANTOLJAK, 1971, 141.38 I. GOLDSTEIN, 1992, 20.39 A. UGLEŠIĆ, 1992, 72.40 I. GOLDSTEIN, 1992, 21.41 I. GOLDSTEIN, 1992, 21-22.; A. UGLEŠIĆ, 1992, 72.42 I. GOLDSTEIN, 1992, 22.43 I. GOLDSTEIN, 1992, 22.44 I. GOLDSTEIN, 1992, 22.

Nakon Konstancijanovog ulaska u Salonu, čime je zapravo zauzeo Dalmaciju i

Liburniju, počinje na popravku salonitanskih zidina. Istočni se Goti nakon tjedan dana počinju

povlačiti prema Ravenni krajem 536. god. čime zamiru borbe na Jadranu. Potom Belizar s

juga kreće u osvajanje Italije te zaposjeda Rim, Spoleto i Perugiju. Potom istočnogotski kralj

Vitiges šalje vojsku pod vodstvom Asinarija i Uligisala u Dalmaciju kako bi povratio vlast.45

Asinarije pak odlazi u Sveviju skupiti vojsku dok Uligisal svoju vojsku vodi u Dalmaciju, no

bizantska ga vojska presreće. Kako Bizant pobjeđuje kod „Skradina“, tako se Istočni Goti

povlače u Burnum gdje su čekali Asinarijevu vojsku, a kad se skupila krenuli su na Salonu

gdje je Konstancijan koncentrirao vojnike iz tvrđava koje su vjerojatno funkcionirale dužem

kopnenih i pomorskih komunikacija. No, Goti se uspijeli opsjesti Salonu i s kopna i s mora.

Ipak, istočnogotska mornarica biva poražena, a vojska primorana na povlačenje.46

Posljednjim događajem, prema Prokopijevom izvješću prestaje istočnogotska vlast nad

Dalmacijom, no postoje i mišljenja kako je sjeverno dio provincije Dalmacije, odnosno

Liburnija ostala u istočnogotskoj vlasti sve do 552. god.47 Prema mišljenju Ante Uglešića48, ta

su mišljenja dosta neargumentirana ili općenita jer se nigdje izravno ne spominje kako je

sjeverni dio Dalmacije ostao u rukama Istočnih Gota, pa tako istočnogotska vlast u Dalmaciji

prestaje 537. god. kada se većina Istočnih Gota povlači u Italiju, a oni koji su ostali su

vjerojatno ekonomski obespravljeni te bivaju utopljeni u masi romaniziranog stanovništva.49

Zatim se fronta pomicala antičkom cestom Flaminiom od Rima po Jadranu, odnosno

prema Ankoni, Ravenni i dolini Poa. Bizant potom osvaja Rimini na što ga Goti ponovno

opsjedaju, a opkoljenoj pak Ankoni s istočne strane Jadrana u pomoć stiže brod, a onda i

Narzes s 5000 vojnika u Picenum. Kako Bizantu nije bio interes da vodi borbe u zaleđu

istočne jadranske obale jer je već zauzeo Salonu i „Skradin“, pa je stoga intezitet borbi na

istočnoj jadranskoj obali nizak. Opkoljenoj vojsci Belizar zatim šalje novu posadu i

potrepštine.50

Kraj 530-ih god. je vrijeme intezivnijih događanja na Jadranu jer su Goti morali

napustiti planove o ponovnom osvajanju Dalmacije, a u sjevernu Italiju brodovi stižu sa svih

45 I. GOLDSTEIN, 1992, 23.46 I. GOLDSTEIN, 1992, 23.; A. UGLEŠIĆ, 1992, 72.47 A. UGLEŠIĆ, 1992, 72-75.48 A. UGLEŠIĆ, 1992, 75-76.49 A. UGLEŠIĆ, 1992, 75-76.50 I. GOLDSTEIN, 1992, 23-24.

strana. Zatim su Goti zauzeli Osimo, dok je nedaleko toga bila vojska pomoću bizantinca

Azacija te su se po Belizarovoj naredbi smjestili u blizini mora, a ubrzo toj vojsci šalje i

pojačanje pod vodstvom Herodijana, Ulijanisa i Azacijeva brata Narzesa koju također šalje

morskim putem. Belizar šalje vođu Ildigera da otplovi ravno prema Riminiju, dok vođi

Martinu naređuje da maršina uz obali te da bude u blizini brodova čime bi se postigla

usklađenost bizantske vojske na moru i kopnu, no brzo u Italiju iz Dalmacije stiže Vitalije, a

potom i Konstancijan.51

Oko 540. god. područje sjeverno od rijeke Po je pod istočnogotskom vlašću, stoga,

539. god. Belizar namjerava zauzeti Ravennu i tamo šalje generala Magna kojem naređuje da

dođe u blizinu Ravenne kako bi stražario na lijevoj obali rijeke Po i tako spriječi Istočne Gote

da odatle šalje hranu, a drugom generalu, Vitaliju naređuje da čuva desnu obalu rijeke Po.52

Nakon razdoblja između 535. i 537. god. Istočni Goti su mogli imati uporišne točke u zaleđu

istočne obale. Istočnogotska su se naselja pretežno nalazila u unutrašnjosti, na potezu od

Kašića preko Knina do Sinja te u Saloni, dolini Neretve, Bosne, Vrbasa i Sane. Krajem

tridesetih godina 6. st. Istra pada pod bizantsku vlast jednako kao i Liburnija53, dok početkom

540-ih god. Vitiges biva konačno poražen te Istočni Goti za novog kralja odabiru Totilu koji

se od ljeta 540. god. te 542. i 543. god. od Pavije spušta prema jugu do Napulja. Kako od 544.

god. istočna jadranska obala biva pod bizantskom vlašću tako odatle kreću sve akcije. U to se

vrijeme glavnine Totiline vojske nalazila na Tirenskom moru, oko Napulja gdje je ujedno i

njihova flota, a istovremeno Belizar i ilirski strateg Vitalije skupljaju vojsku u Iliriku, dolaze

do Salone i žele nastaviti sve do Ravenne. Belizar 544. god. iz Pule kreće za Ravennu te se iz

nje vraća u Epidamno preko Dalmacije. Nakon Drača odlazi u Rim, a vojskovođa Ivan dolazi

do Brindisija te nastavlja za Napulj. Totila skuplja vojsku na jadranskoj obali u blizini Monte

Gargana s mišlju kako će pridonijeti poboljšanju opće situacije. Držeći veći dio Apeninskog

poluotoka, no u nemogućnosti da osvoji bizantske enklave, Totila 549. god. šalje Ilaufa s

vojskom i brodovima u Dalmaciju koja vjerojatno stiže do današnje Makarske te ulazi u

mjesto na prijevaru, a zatim ga je i osvojio i opljačkao pa se uputio ka drugoj tvrđavi na obali,

Laureate. Zapovjednik Salone Klaudije šalje vojsku koja stiže do Laureate te počinje borbu s

Istočnim Gotima. Istočnogotskom pobjedom je uslijedilo pljačkanje, a onda i vraćanje Totili

koji potom s kreće u napad na Siciliju što mu nije uspijelo.54

51 I. GOLDSTEIN, 1992, 24.52 A. UGLEŠIĆ, 1992, 73.53 I. GOLDSTEIN, 1992, 25-26.54 I. GOLDSTEIN, 1992, 27-28., A. UGLEŠIĆ, 1992, 73,

Nakon poraza 550. god. pod Ravennom, bizantska se vojska raspršuje po Istri gdje

čekaju Germana koji sprema pohod na istočnogotsku Italiju. U razdoblju između 550. pa sve

do kraja 551. god. u Saloni boravi bizantska vojska koja sprema pohod na Italiju i uništavanje

Istočnih Gota. Tako u ljeto 551. god. bizantska flota pod vodstvom Johannesa kreće iz Salone

prema opsjednutoj Ankoni, a toj se floti u Aenoni priključuje Valerijan.55 Istovremeno

istočnogotska flota pljačka Krf i Epir kako bi prekinuli transjadranski prijevoz. No i ta flota

biva poražena od strane bizantske te se onda Bizant koncentrira na potpuno zaposjedanje

najdostpunijih teritorija, odnosno juga Italije do Napulja, Rima56 te sjevernih dijelova,

odnosno sjeverozapadne obale Jadrana i doline rijeke Po. Tada Narzes isplovljava iz Salone

prema venecijanskome području, a Istočni Goti kreću prema Sardiniji i Korzici te prema

Crotonu u Bruttiumu, no neuspješno. Godine 552. okršaj se odvio kod Busta Gallorum, gdje

pogiba Totila, a nasljeđuje ga Teja koji iste godine pogiba kod Salerma. Istočni Goti konačno

bivaju poraženi 555. god. u bitci kod Compsa Conza della Campania i tako Bizant konačno

zavlada cijelom Italijom.57

4. ZAKLJUČAK

Svrgavanjem Skira Odoakra 493. god., provincija Dalmacija dolazi u ruke Istočnih

Gota obuhvaćajući prostor jadranske obale i otoke od rijeke Raše do današnje Crne Gore. 55 A. UGLEŠIĆ, 1992, 74-75.56 I. GOLDSTEIN, 1992, 28-29.57 A. UGLEŠIĆ, 1996b, 32-33.

Nedugo zatim Istočni Goti počinju naseljavati ove prostore te donose izvjesni ekonomski

oporavak. Dalmacije je za Istočne Gote bila od velikog značaja, ne samo u strateškom

pogledu već i glede rudnih bogatstava, razvoja trgovine i pomorstva. Na čelu provincije je

stajao comes Dalmatiarum et Saviae, jer je Dalmaciji pridodana i provincija Savija, a osim

comesa poznate su nam i druge funkcije – defensor civitatis, curator/comes civitatis,

consularis provinciae, princeps (officii)/princeps Dalmatiarum te comes patrimonii.

Razdoblje mira koje je trajalo tridesetak godina je završilo bizantsko-gotskim ratom

koji je započeo 535. god. na istočnoj jadranskoj obali, a trajao je sve do 555. god. kada su

Istočni Goti konačno poraženi. No, istočnogotska vlast nad prostorima provincije Dalmacije

najvjerojatnije prestaje 537. god. kada su se Istočni Goti, nakon poraza kod Skradina počeli

povlačiti prema Burnumu, a potom i u Italiju.

5. POPIS LITERATURE

ANTOLJAK, S., 1971. – Stjepan Antoljak, Zadar pod vlašću Istočnih Gota, Zadarska revija,

20, 2, Zadar, 137-146.

DEMO, Ž., 1981. – Željko Demo, Novac germanskih vladara druge pol. 5. do u drugu pol. 6.

st. u numizmatičkoj zbirci Arheološkoj muzeja u Zagrebu, Arheološki vestnik, 32, Ljubljana,

454-483.

GOLDSTEIN, I., 1992. – Ivo Goldstein, Bizant na Jadranu, Zagreb

GOLDSTEIN, I., 1995. – Ivo Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, Zagreb

HRVATSKI LEKSIKON, 2015. – Hrvatski leksikon,

http://www.hrleksikon.info/definicija/arijanstvo.html (19. siječnja 2015.)

UGLEŠIĆ, A., 1992. – Ante Uglešić, Rimska provincija Dalmacija pod vlašću Istočnih Gota,

Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 30(17), Zadar, 65-77.

UGLEŠIĆ, A., 1996a. – Ante Uglešić, Nakit Istočnih Gota na području rimske provincije

Dalmacije, u: Hrvati i Goti (ur: R. Tafra), Split, 135-168.

UGLEŠIĆ, A., 1996b. – Ante Uglešić, Nazočnost Istočnih Gota u jugoistočnoj Europi u

svjetlu arheološke i povijesne izvorne građe, doktorska disertacija, Zadar

UGLEŠIĆ, A., 2003. – Ante Uglešić, O Naroni u istočnogotsko doba na temelju arheoloških

nalaza, Diadora, 21, 201-212.

ŠIŠIĆ, F., 1990. – Ferdo Šišić, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb