UNIVERZITET U SARAJEVUFAKULTET SPORTA I TJELESNOG ODGOJA

BIOMEHANIČKA ANALIZA I OSNOVI OBUKE U ALPSKOM SKIJANJU

(

Prof.Dr.Nermin Nurković

Sarajevo, 2008.

SADRŽAJ

1.UVOD…………………………………………………………………………………...…...4

2.ISTORIJSKI RAZVOJ SKIJANJA……………………………………………………….…5

3.OSNOVNI BIMEHANIČKI PRINCIPI………………………………………………...…...63.1.Zglobovi………………………………………………………………………………...….63.2.Pokreti u osnovnim zglobovima relevantnim za skijanje……………………………...…..6

4.BIOMEHANIČKA SVOJSTVA MIŠIĆA………………………………………………......84.1.Zavisnost mišićne sile od dužine mišića………………………………………………...…84.2.Zavisnost mišićne sile od vremena trajanja naprezanja………………………………..….8.4.3.Zavisnost mišićne sile od brzine kontrakcije…………………………………………...….84.4.Mehanizmi kontrole naprezanja mišića………………………………………………...….94.5.Vektori………………………………………………………………………..................…9

5.VRSTE KRETANJA U BIOMEHANICI………………………………………………..….95.1.Translatorno kretanje…………………………………………………………………..…..95.2.Rotaciono kretanje……………………………………………………………………..…..95.3.Složena kretanja………………………………………………………………………..…..9

6.OPREMA ZA ALPSKO SKIJANJE……………………………………………………….10

7.OSNOVNI METODI U OBUCI ALPSKOG SKIJANJA……………………………...…..117.1.Metod usmenog izlaganja……………………………………………………………...…117.2.Metod demonstracije……………………………………………………………………...117.3.Sintetički metoda……………………………………………………………………….…127.4.Analitički metoda…………………………………………………………………………12

8.SKIJAŠKI STAVOVI………………………………………………………………………13

9.HODANJE NA SKIJAMA……………………………………………………………...….139.1.Vježbe u mjestu………………………………………………………………………...…139.2.Vježbe u kretanju……………………………………………………………………..…..13

10.PENJANJE…………………………………………………………………………..…….13

11.PADOVI U SKIJANJU……………………………………………………………….…..1311.1.Vježbe u mjestu………………………………………………………………………....1411.2.Vježbe u kretanju…………………………………………………………………....…..14

12.PODIZANJE POSLIJE PADA……………………………………………………………14

13.SPUST PRAVO……………………………………………………………………….......14

14.PARALELNI ZAOKRETI KA I OD PADINE……………………………………….......1414.1.Paralelni zaokret ka padini………………………………………………………………1414.2.Paralelni zaokret od padine………………………………………………………….......14

2

15.ŠIROKO VIJUGANJE………………………………………………………………...….1515.1.Vježbe u mjestu………………………………………………………………………….1515.2.Vježbe u kretanju……………………………………………………………………......15

16.BRZO VIJUGANJE…………………………………………………………………….…1516.1.Vježbe u mjestu……………………………………………………………………….…1516.2.Vježbe u kretanju……………………………………………………………………......15

17SPUST………………………………………………………………………………….…..1617.1.Tehnika………………………………………………………………………………......1617.2.Visinska razlika……………………………………………………………………….…1617.3.Kapije……………………………………………………………………………….…...1617.4.Staza……………………………………………………………………………….…….16

18.SLALOM…………………………………………………………………………….…....1718.1.Tehnika…………………………………………………………………………….……1718.2.Visina kapija……………………………………………………………………….……1718.3.Broj kapija……………………………………………………………………………....17

19.VELESLALOM……………………………………………………………………….…..1819.1.Tehnika………………………………………………………………………………..…1819.2.Visinska razlika……………………………………………………………………….....1819.3.Broj kapija…………………………………………………………………………….....1819.4.Staza…………………………………………………………………………………..…18

20. LITERATURA………………………………………………………………………..…..19

3

1. UVOD

Sijanje je vrsta zimskog sporta u kojem se pomoću skija ostvaruju različita kretanja po snijegu (hodanja, trčanja, spuštanja i skakanja) po različitom terenu (ravnom, valovitom ili strmom).Skijanje obuhvata: -nordijsku grupu disciplina (skijaško trčanje,štafete i skokove)-skijaške letove i-alpske discipline (spust,slalom i veleslalom)

Alpsko skijanje svrstavamo u polustrukturalne sportove u kojima dominira aciklična struktura kretanja.Usvojena tehnika skijanja automatizuje se i pohranjuje u programe za trajnu memoriju, sto omogućava upražnjavanje do pozne starosti.Skijanje se ne može zaboraviti, kao i plivanje, klizanje, vožnja bicikla i neki drugi sportovi.Skijanje mogu upražnjavati svi od najmlađeg do najstarijeg uzrasta bez negativnih uticaja na organizam, i bez profesionalnih deformacija.Malo koji sport ima svestran uticaj na razvoj mladog organizma kao što je skijanje, koje podstiče razvoj aparata za kretanje, doprinosi razvoju konativnih i kognitivnih sposobnosti i pozitivnoj socijalizaciji ličnosti.Alpsko skijanje karakteriše mnogo specifičnih faktora koji se objedinjuju i čine ga interesantnim, funkcionalnim, zabavnim, korisnim i nezamjenljivim u sportu i rekreaciji.

4

2.Istorijski razvoj skijanja

Prema nekim sačuvanim pećinskim crtežima i predmetima materijalne kulture kamenoga doba može se zaključiti, da su se prastanovnici najsjevernijih predjela Zemlje kretali po snježnim prostranstvima pomoću neke naprave koju su stavljali na svoju obuću.Jedna od najstarijih “skija“ stara oko 4500 godina, pronađena je u Hotingu (Švedska), a najstariji crtež “skijaša“ pronađen je oko 2000 godina u pećini na otoku Rodoy (Norveška).Poznati su sljedeći tipovi skija:

Arktički tip skija poznat je u sjevernoj Aziji i sjeveroistočnoj Evropi.Skije su bile široke, jednake dužine, presvučene krznom sa podignutim mjestom za stopala.Južni tip skija karakterističan je za sjeveroistočnu i istočnu Aziju.Skije su imale gole plohe, nisu bile presvučene krznom, jednake dužine, kratke sa izdubljenim mjestom za stopala.Centralni sjeverni tip.Obje skije nisu bile iste dužine.Lijeva skija je bila duža a desna kraća i presvučena krznom.Skijaš se pri vožnji odgurivao desnom nogom a na lijevoj je klizao.Skije su uglavnom upotrebljavali lovci, stočari, vojnici, poštari i drugi koji su morali da se kreću po snijegu da bi prevalili velika prostranstva.Sa razvojem skija i štapovi su mijenjali svoj oblik.U početku je koplje služilo kao štap za odgurivanje, a kasnije su se počela upotrebljavati dva štapa.Uglavnom su se izrađivala od drveta.Skijanje kao sport pojavilo se u drugoj polovini XVIII vijeka.Prvo takmičenje održano je 1770. godine u mjestu Kristijaniji današnji Oslo.Prvi skijaški klub osnovan je 1875. godine u Kristijaniji.Skijanje je ušlo u program zimskih Olimpijskih igara 1924. godine u Šamoniju.Kao sport na prostorima bivše Jugoslavije skijanje datira od 1896. godine i vezano je za ime Franje Bučara.Prvo prvenstvo u bivšoj Jugoslaviji održano je u Bohinju 1921. godine.

5

3.OSNOVNI BIOMEHANIČKI PRINCIPI

Kod funkcionalno anatomske i biomehaničke analize pokreta ljudskog tijela potrebno je definisati referentni koordinacioni sistem u odnosu na koji će se vršiti analiza pokreta.Ovaj sistem je definisan na tri ravni, a to su:-frontalna-sagitalna-vertikalna3.1.ZgloboviPredstavljaju vezu između dvije ili više kostiju u skeletnom sistemu.Po svojoj prirodi zglobovi mogu biti:-nepokretni-polupokretni-pokretniZglobovi svojom građom mogu dozvoliti pokrete uzglobljenih segmenata koštanog sistema u jednoj, dvije ili tri ravni.Zglob koji dozvoljava pokret u jednoj ravni je zglob lakta.Zglob koji Dozvoljava pokret sa dvije ose je zglob koljena.Zglobovi koji dozvoljavaju pokret sa tri ose su kuglasti zglobovi tj. zglob kuka.3.2.Pokreti u osnovnim zglobovima relevantnim za skijanje

Od primarnog interesa za funkcionalno anatomske i biomehaničke analize u skijanju su sljedeći zglobovi: -skočni zglob-zglob koljena-zglob kuka-zglobovi kičmenog stuba-zglob ramena i ekskurzije lopatice-zglob lakta-zglob šake

SKOČNI ZGLOBPOKRET AMPLITUDAPlantarna-dorzalna fleksija 65 stepeniPronacija-supinacija 40 stepeni

ZGLOB KOLJENAPOKRET AMPLITUDAFleksija-ekstenzija 170 stepeniSpoljnja-unutrašnja rotacija 40 stepeni

6

ZGLOB KUKAPOKRET AMPLITUDAFleksija-ekstenzija 120 stepeniAdukcija-abdukcija 70 stepeniSpoljnja-unutrašnja rotacija 50 stepeni

Zglobovi kičmenog stuba

Poseban značaj u lokomocijama skijaša ima kičmeni stub.Kičmeni stub se dijeli na tri segmenta:-Vratni-cervikalni-Grudni-torakalni-Slabinski-lumbalni

CERVIKALNA KRIVINAPOKRETI AMPLITUDAFleksija-ekstenzija 130 stepeniLaterofleksija 30 stepeniTorzija 75 stepeni

TORAKALNA KRIVINAPOKRET AMPLITUDAFleksija-ekstenzija 115 stepeniLaterofleksija 100 stepeniTorzija 40 stepeni

LUMBALNA KRIVINAPOKRETI AMPLITUDAFleksija-ekstenzija 70 stepeniLaterofleksija 35 stepeniTorzija 5 stepeni

7

Zglob ramena i ekskurzije lopatice

RAMEPOKRET AMPLITUDAAntefleksija-retrofleksija 120 stepeniAdukcija-abdukcija 115 (185) stepeniHorizontalna fleksija-ekstenzija 170 stepeniSpoljnja-unutrašnja rotacija 90 stepeni

LOPATICAPOKRET AMPLITUDAAdukcija-abdukcija 14-16 cmElevacija-depresija 10-12 cmRotacija 70 stepeni

ZGLOB LAKTAPOKRET AMPLITUDAFleksija-ekstenzija 140 stepeniPronacija-supinacija 165 stepeni

ZGLOB ŠAKEPOKRET AMPLITUDAFleksija-ekstenzija 170 stepeniAdukcija-abdukcija 60 stepeni

4.BIOMEHANIČKA SVOJSTVA MIŠIĆA

Za vrijeme takmičenja kod skijaša učestvuju segmenti tijela, ili tijelo kao cjelina.Potrebno je za vrlo kratko vrijeme izvesti pokrete velikih amplituda.4.1.Zavisnost mišićne sile od dužine mišićaOva zavisnost ima oblik parabole F(am) i govori nam da je mišić najjači kod svoje srednje fiziološke dužine.4.2.Zavisnost mišićne sile od vremena trajanja naprezanjaMišićna se sila postepeno razvija u vremenu od trenutka početka kontrakcije do trenutka u kojem se manifestuje maksimalna mišićna sila.4.3.Zavisnost mišićne sile od brzine kontrakcijeKada se mišićni pripoji približavaju mišićna sila opada, dok kod udaljavanja pripoja pod dejstvom spoljašnjih sila prilikom naprezanja aktivne muskulature, intenzitet ispoljenih mišićnih sila raste.

8

4.4.Mehanizmi kontrole naprezanja mišićaIntenzitet mišićne sile može se kontrolisati preko broja uključenih motornih jedinica npr. tek u brzom hodanju, ili trčanju, se uključuju motorne jedinice sa visokim pragom koje karakterišu eksplozivnost kod uključenja.Na nižim nivoima angažovanja muskulature kontrola sile kontrakcije sprovodi više na račun regrutovanja novih motornih jedinica, a da se na višim nivoima naprezanja muskulature ova kontrola ostvaruje na račun povećanja frekvencije okidanja.U slučaju nekih trzaja i brzih pokreta, karakteristični za motoričku aktivnost skijanja u fazama zaokreta, jedinice sa visokim pragom mogu da se angažuju prve i to eksplozivno okidajući na vrlo visokim frekvencijama.Od posebnog značaja za motoričku djelatnost skijaša imaju refleksne aktivnosti koje učestvuju u struktuiranju i upravljanju pokretima.4.5.VektoriVektor je pojam kojim se opisuje veličina koju karakteriše količinu i smjer.

5.VRSTE KRETANJA U BIOMEHANICI

Mogu se podijeliti na:-translatorna-rotaciona i-složena

5.1.Translatorno kretanjeKao primjer ovog kretanja može se navesti kretanje skijaša u spustu na padini konstantnog nagiba.5.2.Rotaciono kretanjeJe takvo kretanje tijela pri kojem je svaka materijalna točka tijela uvijek jednako udaljena od određene fiksne tačke u ravni kretanja.Kao primjer ovog kretanja može se navest kretanje skijaša na grbi konstantne zakrivljenosti.Pri ovom kretanju težište tijela se kreće u sagitalnoj ravni po kružnoj putanji. 5.3.Složena kretanjaPredstavljaju kombinaciju translatornih i rotacionih kretanja.Kao primjer se može navesti kretanje tijela skijaša u spustu niz padinu kada se sa tvrde snježne podloge prelazi na mekanu.Zbog toga se prije nailaska na mekanu podlogu obično vrši pokret naginjanja tijela u nazad.

9

6.Oprema za alpsko skijanje

Skijaška oprema u alpskom skijanju je usavršavana, prilagođavana i podređivana postizanju dobrih rezultata na takmičenju.Sigurno ni u jednom sportu oprema nije uticala na smanjenje rizika od povređivanja kao u alpskom skijanju.Najveći doprinos u smanjenju rizika povređivanja dali su skijaški vezovi sa skijaškom cipelom.Od momenta odvajanja skije od cipele broj padova je znatno manji.

U skijašku opremu ubrajamo:-skije sa vezovima-skijaške cipele ili pancerice-skijaški štapovi-skijaška jakna-skijaške pantalone-skijaška kapa-skijaške rukavice-skijaške naočale ili brile-sunčane naočale-zaštitne kreme-voskovi ili maze

10

7.Osnovni metodi u obuci alpskog skijanja

Metodski postupci koji se primjenjuju u nastavi skijanja slični su metodskim postupcima koji se primjenjuju kod obuke i usavršavanja tehničkih elemenata u drugim sportovima.Izbor nastavnih metoda i njihovo dosljedno primjenjivanje u određenim fazama obuke i treninga, predstavlja zajedničku komponentu u savladavanju pravilne tehnike.U obuci alpskog skijanja koriste se najčešće dva metoda.

7.1.Metod usmenog izlaganja

Metoda usmenog izlaganja je nezamjenljiv metoda u nastavi skijanja.Opisivanje pojedinih dijelova pokreta ili opisivanje pokreta u cjelini stvara kod skijaša predstavu kako treba izvesti određeni pokret.Usmenim saopštavanjem može se objasniti suština pokreta, te ukazati na određene greške i korekciju tijela.Ukazujući na dobre i loše strane kod izvođenja pojedinih elemenata,skijaš može da koriguje loše izvođenje a da usvaja pravilnu tehniku.

Nastavnik ili trener koji saopštava skijašima određene informacije mora da bude jasan, konkretan, pristupačan, a tumačenje pojedinih pojmova prezentovani na najjednostavniji način.Nepotrebno je saopštavanje velikog broja informacija sa nepoznatim izrazima i nepoznatim detaljima koji će potisnuti suštinu.Ako se dobro i pravilno objasni određeni pokret, ističući suštinu, veća je vijerovatnoća usvajanja i memorisanja tog pokreta.Komuniciranje riječima pri obuci skijanja razvija sigurnost, samopouzdanje i motiviše na brže usvajanje skijaške tehnike.

7.2. Metoda demonstracije

Metoda demonstracije je nezaobilazni metoda u obuci skijaških elemenata.Vizuelno doživljavanje pokreta smatra se najefikasnijim, najracionalnijim i najbržim stvaranjem slike u centralnom nervnom sistemu.Zbog toga, demonstracija određenih elemenata zahtijeva tehnički ispravno i vizualno jasno predstavljanje.Poseban značaj ova metoda ima u radu sa djecom, jer djeca imaju veliku moć oponašanja.Elementi koji se demonstriraju ostavljaju snažan utisak i posmatrači ih doživljavaju na svoj način pokušavajući da ih oponašaju.Pored tehničke ispravnosti kod demonstracije pojedinih elemenata, neophodno je zadovoljiti i estetsku komponentu.Svaki skijaš ima svoj stil na skijama koji je karakterističan i prepoznatljiv, što početnicima omogućava oponašanje pri obučavanju i automatizaciji skijaških elemenata.Demonstrator ne smije praviti greške pri demonstraciji pojedinih elemenata.Greške koje se jednom usvoje teško ih je ispraviti.Lakše je naučiti novo kretanje, nego ispraviti pogrešno naučeno.Metod demonstracije, ima dva načina na kojima se može prikazati određeni elemenat.To su: sintetički i analitički način demonstracije.

11

7.3.Sintetički metod

Sintetički način podrazumjeva demonstraciiju tehnike u cjelini.Uglavnom se primjenjuje za demonstraciju pojedinih elemenata ili izvođenje kompletne tehnike, tako da skijaši formiraju predstavu tehnike u cjelini, sagledavajući cijelu strukturu pokreta.Mnogi teoretičari i skijaški stručnjaci smatraju da je sintetički metoda neophodan i treba ga primjenjivati prije analitičkog metoda.

7.4. Analitički metoda

Analitički metoda podrazumjeva demonstraciju elemenata po dijelovima.Ovaj način ne može se zaobići u obuci početnika ia kasnije i u treningu sportista.Rasčlanjivanje pojedinih elemenata na sastavne dijelove i obučavanje određenih dijelova tehnike veoma je značajno.Kod demonstracije pojedinih dijelova skijaške tehnike moguće je ukazati na greške, kod položaja tijela, kod položaja skija, kod ubadanja štapova i na druge bitne faktore od kojih zavisi pravilno izvođenje pojedinih elemenata.Analitički način demonstracije pomoči će da se brže dođe do cjelovitog izvođenja pokreta i kompletne skijaške tehnike.Sintetički način služi kao uvod formiranja pokreta u cjelini, a analitički način omogućava raščlanjivanje pokreta na njegove dijelove koji će se kasnije utopiti u cjelovit pokret.Ova dva metodska postupka dopunjuju se, prepliću i smjenjuju u zavisnosti od usvajanja demonstriranih elemenata.Metodom demonstracije predstavljaju se modeli i strukture pojedinih pokreta, crteži, skice, filmovi, kinogrami, video projekcije i druge tehnike koje omogućavaju približavanje i usvajanje motoričkih struktura pokreta, vizuelnim doživljavanjem.

12

8. Skijaški stavovi

Pod skijaškim stavom podrazumjeva se osnovni položaj na skijama koji omogućava najracionalniji, najefikasniji i najfunkcionalniji položaj tijela za izvođenje skijaških elemenata.Skijaški stav zavisi od konfiguracije terena, vrste snijega i skijaške tehnike.Osnovni skijaški stav podrazumjeva stajanje skijaša na paralelnim skijama razmaknutim u širini kukova, sa ravnomjernim opterećenjem na obje skije.Skočni zglobovi, zglobovi koljena i zglobovi kukova su blago savijeni.Trup je malo nagnut naprijed a ruke su savijene u visini kukova sa podignutim štapovima od snijega.Težišna linija pada na prednji dio stopala.Prepoznatljiva su tri skijaška stava, i to: -visoki skijaški stav -srednji skijaški stav i-niski skijaški stav.Najveći dio vožnje odvija se u srednjem skijaškom stavu.Pojedine skijaške tehnike zahtijevaju od skijaša da vozi u sva tri skijaška stava.

9. Hodanje na skijamaHodanje na skijama zahtijeva veće angažovanje i iziskuje veći napor od običnog hodanja.9.1.Vježbe u mjestu-zauzeti skijaški stav i pokretati skije naprijed nazad;-osloniti se na štapove i vršiti klizanje na skijama;-naizmjenično ubadanje štapova uz klizanje skija po snijegu;-ubosti desni štap a potisnuti lijevu skiju naprijed i obratno;-osloniti se na štapove, podići jednu skiju i prenjeti težinu tijela na drugu skiju;

9.2.Vježbe u kretanju-naglašeno klizanje u kretanju sa dužim podčučnjem;-klizati lagano sa podignutim štapovima;-vježbati pravilan skijaški stav u klizanju;-vježbati osnovnu tehniku kretanja zabosti desni štap pa klizati naprijed sa lijevom skijom prenoseći težinu tijela,to raditi i na desnoj skiji;-iz visokog skijaškog stava spustiti se u niži položaj ubosti oba štapa istovremeno i odgurnuti se klizeći na skijama;-potisnuti se sa oba štapa i spustiti u čučanj i u čučnju klizati;-vježbati hodanje na različitoj konfiguraciji terena;

10.Penjanje Imamo više načina penjanja ali prepoznatljiva su dva načina:-penjanje raskorakom i-penjanje stepenasto (bočno i koso)

13

11. Padovi u skijanju Nije moguće naučiti skijati bez padova.Padovi u skijanju su neizbježni, bili slučajni ili namjerno izvedeni.11.1.Vježbe u mjestu-sjesti bočno na blagu padinu;-sjesti i ispružiti se na snijegu, podizati ruke sa štapovima;-pasti nazad sjesti na zadnji dio skije;-sjesti preko skija niz padinu;-leći naprijed između raširenih skija;11.2. Vježbe u kretanju-iz spusta koso pasti bočno i nazad;-iz spusta pravo pasti nazad;-iz spusta koso pasti bočno i nazad i privući skije ispod sebe;-iz spusta koso pasti bočno i nazad sa podignutim štapovima;

12. Podizanje poslije pada

1.Povući skije ispod sebe pod pravim uglom na padnu liniju.2.Zabosti štapove u brijeg s obje strane kukova blizu tijela.3.Postaviti skije na ivice, odgurnite se od štapove i dignite se na skije.4.Neka skije ostanu na ivicama u snijegu.

13.Spust pravoSpust pravo je najbrži način spuštanja skijaša niz padnu liniju bez okretanja i kočenja.To je skijaški element koji služi kao osnova za izvođenje velikog broja likova.Kod spusta skije su paralelne i rastavljene u širini kukova.Vrhovi su poravnati.Težina tijela podjednako je raspoređena na obje skije,trup je blago savijen bez predklona.Zglobovi donjih ekstremiteta su blago savijeni.Pogled je usmjeren u pravcu kretanja.

14.Paralelni zaokret ka i od padine

14.1.Paralelni zaokret ka padini, je skijaški element koji je prisutan i u ostalim tehnikama paralelnog zaokreta.Ovaj element se upotrebljava za smanjenje brzine, zaustavljanje i pripremu za paralelni zaokret od padine.Skijaš iz visokog stava u spustu koso spušta se u niži stav opterećujući gornju skiju uz nagib kukova prema središtu zaokreta i potiskuje koljena naprijed ka padini.Pokret se završava u niskom stavu i skijaškom odklonu.14.2.Paralelni zaokret od padine predstavlja vrhunac skijaške tehnike.Skijaš iz srednjeg skijaškog stava u spust u koso prelazi u niži stav pripremajući se da ubode donji štap uz jak pokret tijela prema gore, naprijed i unutra prema centru zaokreta.Težina tijela se prenosi na gornju skiju i kružnim kretanjem koljena dole, naprijed i unutra uz odgovarajući otklon tijela, zaokret se vodi spoljašnjom skijom sa što manjim bočnim odklizavanjem.Kretanje težišta tijela prema gore i dole je naizmjenično i naglašeno.Kraj zakreta je i početak novog zaokreta.

14

15.Široko vijuganjeŠiroko vijuganje je jednostavniji oblik paralelnih zaokreta sa rastavljenim skijama u širini kukova.Zaokreti se izvode u ritmu skijama u širini kukova.Zaokreti se izvode u ritmu i nisu završeni,a promjena pravca je oko 45 stepeni u odnosu na padnu liniju.Široko vijuganje karakteristično je po spuštanju i podizanju težišta tijela.Zaokreti se vode spoljašnjom skijom uz minimalno bočno odklizavanje.Štapom se ubada u ritmu izvođenja zaokreta.Trup skijaša je miran ramenska i karlična osa su uspravne na padnu liniju.

15.1.Vježbe u mjestu-zauzeti skijaški stav za spust pravo;-u skijaškom stavu sa razmaknutim skijama u širini kukova praviti čučnjeve;-u skijaškom stilu zabacivati zadnji dio skija u jednu i drugu stranu;-u skijaškom stavu ubadati štapove i zabacivati zadnji dio skija;15.2.Vježbe u kretanju-u spustu pravo na blagoj padini praviti čučnjeve u ritmu;-u spustu pravo podizati zadnji dio skija u poskocima;-u spustu pravo prebacivati zadnjim dijelom skija preko padne linije;-u spustu pravo ubosti štap i prebaciti zadnji dio skije preko padne linije;-iz spusta pravo ubadati štapove u ritmu širokog vijuganja;

16.Brzo vijuganjeBrzo vijuganje je naizmjenično povezivanje kratkih nezavršenih paralelnih zaokreta od padne linije sa sastavljenim skijama.Težište tijela skijaša se podiže i spušta uz ritmično ubadanje štapova.Gornji dio tijela je relativno miran a ramenska i karlična osa su uspravne na padnu liniju.Brzina kretanja niz padinu reguliše se učestalošću zaokreta i veličinom promjene smjera kretanja.Razlikujemo tekuće brzo vijuganje i oštro vijuganje.

16.1.Vježbe u mjestu-u skijaškom stavu praviti čučnjeve;-u skijaškom stavu vršiti sunožne poskoke uz podizanje zadnjeg dijela skija;-u skijaškom stavu sunožnim poskocima prebacivati zadnji dio skija preko padne linije;-ponoviti prethodnu vježbu uz ubadanje štapova

16.2. Vježbe u kretanju-ponoviti zaokret ka padini i zaokret od padine;-iz spusta pravo sunožnim poskocima podizati zadnji dio skija;-iz spusta pravo prebacivati zadnji dio skija preko padne linije;-ista prethodna vježba uz ritmično ubadanje štapova;-vježbati na strmim padinama;

15

17.SPUST

Spust je alpska takmičarska disciplina muškaraca i žena karakteristična po velikim brzinama koje se postižu uz izvođenje zaokreta, skokova, spusta koso, spusta pravo u najpovoljnijem aerodinamičnom položaju.Takmičari u spustu imaju visok nivo skijaške tehnike, visok nivo motoričkih i funkcionalnih sposobnosti, hrabrosti, koncentracije, skijaškog iskustva i drugih faktora po kojima se razlikuju od ostalih takmičara.Spust se vozi od starta do cilja neprekidno bez upotrebe štapova.

17.1.TehnikaStav tijela pri spustu je različit.Kod uspravnog stava skijaš je pokretljiviji, ali je zbog otpora zraka manje brz.Za vrijeme vožnje,u normalnim prilikama težište skijaša je u položaju pravog ugla na strminu.U slučaju da dođe do većeg trenja između snijega i skija , ili u slućaju prelaza na manje tvrd teren, skijaš se mora nagnuti natrag, a pri prijelazu na veću strminu ili glatki snijeg, on se mora nagnuti naprijed.Skije drži uvijek paralelno i malo rašireno.Na kosim prijelazima preko brda, gornja skija se mora malo potisnuti naprijed, a donja opteretiti.Na zavojima, koji pri spustu nikad nisu jako oštri takmičar se mora truditi da rubljenjem spriječi otklizavanje u stranu, jer svako veće otklizavanje na zavojima izaziva kočenje.Do terenskih skokova dolazi uvijek na terenskim prelomnicama: skokovi su duži što je veća brzina i veća strmina.Pri terenskom skoku skijaš može izgubiti na vremenu ako se u paraboli odgurne prema gore u let, jer time on produžuje svoj put, a isto tako i kad se pri prijelazu u veću strminu uspravi.Da bih postigao jednakomjerno kretanje težišta u smjeru spusta, skijaš se može prije prelomnice lagano odgurnuti i nagnuti naprijed, ostati skvrčen, opustiti vrhove skija i što mekše doskočiti.Takav doskok može se izvesti na taj način da se najprije doskoči na jednu nogu, a odmah zatim i na drugu.Mekanim doskokom može se izbjeći povećano trenje između skija i snijega koje nastaje pri tvrdom doskoku te zbog eventualnog gubitka ravnoteže, do kojeg može doći pri nepovoljnom skoku.17.2.Visinska razlikaVisinska razlika spust staze za muškarce iznosi od 500 do 1000 metara, a za žene od 500 do 700 metara.17.3.KapijeNajmanja širina kapija iznosi 8 metara,One se postavljaju duž staze da usmjere takmičare i da na opasnim dijelovima regulišu brzinu kretanja skijaša.Kapije su crvene ili narančaste boje za muškarce, a naizmjenično crvene i plave za žene.17.4.StazaSpust staza mora biti ograđena od starta do cilja i zaštićena mrežama na opasnim mjestima.Predmeti (drvo, kamen) u blizini ograde moraju biti obloženi spužvom.Staza je oivičena zastavicama crvene boje sa lijeve strane, zelene boje sa desne strane.Minimalno vrijeme za najbolju vožnju ne smije biti manje od dva minuta za muškarce i minut i četrdeset za žene.Staza mora biti tvrda i izravnata čitavom svojom dužinom.U obezbjeđenju takmičenja mora biti kraj staze helikopter.Obavezna je kaciga za takmičare.U spustu je vozi jedna vožnja, i pobjednik je takmičar koji stazu od starta do cilja kroz kapije preveze u najkračem vremenu.

16

18.SLALOM

Slalom je takmičarska disciplina u alpskom skijanju u kojem se takmiče muškarci i žene.Takmičari voze dvije vožnje na različitim stazama.Slalom je neprekidna vožnja kroz postavljene kapije crvene i plave boje.Kapije su zglobni štapovi sa zastavicom na vrhu.Teren za postavljanje staze je dosta strm na pojedinim dijelovima prelomnice i njegova konfiguracija pruža takmičarima da prikažu raznovrsnost tehnike, brzine zaokreta i ritma.Osnovni cilj je proći stazu od starta do cilja na skijama kroz kapije približavajući se idealnoj padnoj liniji.Kapije se ne postavljaju u jednoj liniji, nego postavljač koristi čitavu padinu da postavi kapije sa raznovrsnim kombinacijama koje od skijaša zahtijevaju maksimalno tehničko skijaško znanje, brzinu reagovanja, koordinaciju i ostale faktore koji utiču na visok rezultat.Kapije mogu biti otvorene, zatvorene, vertikale (kombinacija dvije ili tri zatvorene kapije), ukosnice(kombinacija dvije zatvorene kapije koje se moraju proći u jednom zaokretu).18.1.TehnikaOsnovno pravilo je da takmičar nakon završenih zavoja i prelaza vrata zadrži istu brzinu koju je imao pri početku ulaska u zavoj, odnosno u vrata.Takmičar mora voziti na sasvim paralelno postavljenim skijama.Koljena mu moraju biti više ili manje potisnuta prema naprijed, kukovi potisnuti malo u nazad, a trup u većem ili manjem pretklonu.Opšte pravilo tehnike temelji se na radu sa rubovima skija i s tim povezanom izmicanju stražnjih krajeva skija uvijek na vanjsku stranu zavoja, to se dopunjuje znatnim prenošenjem težine s jedne skije na drugu rasterećivanjem ( gore-dole), prestupanjem čas na jednu nogu, a čas na drugu te podizanjem i spuštanjem težišta tijela.Uslovi u slobodnoj vožnji bitno se razlikuju i povoljniji su od uslova pri takmičarskoj vožnji u slalom.Pri mijenjanju pravca u zavojima, skije se postave poprijeko, na početni pravac a opterećenje se prenosi na unutrašnje rubove tj. One na unutrašnjoj strani zavoja.U savremenom paralelnom zavoju skijaš se jedva primjetno rasterećuje prema gore i u bez potpornom stanju tijelom izvodi suprotan okret tzv. Torzijski okret pri kome se ramena okrenu na jednu stranu, a noge sa skijama na drugu.Nakon takvog okreta, pri uvodu u zavoj skijasš može vrlo brzo i sa malo snage povući sadnje dijelove skija i mijenjati pravac.Pri brzom vijuganju i vožnji kroz vertikalu u slalomu izvodi se samo početni dio zavoja,pa je tako svaki zavoj načet i nedovršen.Skijaš se pri tome služi štapovi da bi pomoću njihovih ubadanja u snijeg dobio impuls za okret.Drugi način podupiranja impulsa za okret izvodi se pomoću ivica tj. Odbijanje od snježne površine te prenošenjem težine tijela s jedne skije na drugu.18.2.Visina kapijaVisinska razlika za muškarce iznosi od 140 do 220 metara, a za žene od120 do 180 metara.18.3.Broj kapijaBroj kapija za muškarce iznosi od 55 do 75, a za žene od 45 do 60.Prva kapija poslije starta i nekoliko posljednjih kapija su otvorene i bez postavljenih zamki.U slalomu pored otvorenih i zatvorenih kapija moraju biti još najmanje tri vertikalne kapije sa tri do pet kapija ukosnica.Najveći broj zaokreta u slalomu izvodi se paralelnim i škarastim prestupanjem.Širina kapija 4 do 5 metara.Razmak između otvorenih kapija 7 do 15 metara, a između zatvorenih okomitih najmanje 0,75m.Nagib staze od 20 do 27 stepeni( 33 do 45% maksimalni nagib).Voze se dvije vožnje na istom terenu na različitim stazama.Rezultat je zbir vremena iz obje vožnje

17

10. VELESLALOM

Veleslalom je alpska skijaška disciplina koja obezbjeđuje tehnička svojstva spusta i slaloma.Veleslalom staza je duža, veća je visinska razlika, kapije su šire i imaju veći razmak od slaloma.Veleslalom se karakteriše izvođenje dugih, srednjih i kratkih zaokreta na stazi pri velikoj brzini.19.1.TehnikaZbog razmjerno velike brzine i strmog terena takmičar veleslalom vozi u umjerenom sjedećem položaju i u priličnom pretklonu većinom malo raširenih skija.Posebnost veleslaloma su srednje dugi i brzo izvedeni zavoji, pa se takmičar mora truditi da se što manje odklizuje stražnjim krajevima skija.S toga se on služi i prestupanjem sa skije na skiju.19.2.Visinska razlikaVisinska razlika za muškarce iznosi od250 do 400 metara, a za žene od 250 do 350 metara.19.3.Broj kapijaBroj kapija se dobija od visinske razlike 15%,plus,minus pet kapija.Razmak između kapija minimum 10 metara, širina 4 do 8 metara.19.4.StazaŠirina staze iznosi minimum 30 metara.Postavljaju se dvije staze za dvije vožnje.Staza mora biti ograđena i obezbjeđena.Staza se priprema tako da bude dovoljno tvrda, nezaleđena, kako bi pružila približno iste uslove takmičarima.Organizator takmičenja mora ispuniti uslove koji su predviđeni od FIS da bi se moglo održati takmičenje.Uslovi, pored ostalog, se odnose na bezbjednost takmičara, kvalitet staze, zaštita, zdravstveno obezbjeđenje, mjerenje vremena, uređenje starta i cilja, sudije i prateće službe koje su potrebne za uspješnu organizaciju takmičenja.Plasman takmičenja takmičara se određuje na osnovu zbira vremena iz dvije vožnje.Bolji plasman imaju oni takmičari koji postignu bolje vrijeme u dvije trke.

18

20.LITERATURA

1.Dragutin Franković ;Škola skijanja, Zagreb, 1945.;

2.Nišavić, M.: Smučanje-osnovi alpskog smučanja, Sportska knjiga, Beograd, 1965.

3 Ivi Horvat ; Knjiga o sportu, Zagreb, 1971.;

4.Marijan Flander ; Enciklopedija fizičke kulture, Zagreb, 1977;

5.Gamma,K.:Sve o skijanju, ,,Mladost“ Sarajevo, 1982.

6.Opavski, P.:Osnovi biomehanike, čvrsto izdanje, Naučna knjiga, Beograd, 1982.

7.Krsmanović, P.:Sportovi olimpijskog programa “Sarajevo 84“,Radio Sarajevo, 1984.

8.Ilić B.:Smučanje, Univerzitet u Beogradu, Beograd 1988.

9.Bađura, R.:Smučar,Ljubljana, 1924.

10. Krsmanović, P., Lukman, L.:Tehnika i metodika smučanja, Fakultet fizičke kulture, Novi Sad 1993.

19

20

21

22