Upload
others
View
3
Download
1
Embed Size (px)
Citation preview
Familije pčela
• 11 recentnih
familija pčela
• Prema nekim
autorima: samo
familija Apidae,
dok sve ostale
dobijaju status
podfamilije.
STENOTRITIDAE
• Robustne, brzo leteće, solitarne pčele, telo 14-20mm.
• Ograničene samo na Australiju, sadrže 21 vrstu iz 2 roda.
• Abdomen sa istaknutim dlakavim trakama.
• Do skora razmatrane kao podfamilija u familiji Colletidae, međutim, danas se smatraju da su to sestrinski taksoni, sa zasluženim statusom familija.
STENOTRITIDAE
• Od primarnog značaja je što Stenotritidae imaju nemodifikovan usni aparat, dok se koletide odvajaju od svih ostalih grupa pčela po tome što imaju bilobalnu glossu (jezik).
• Grade proste šupljine u zemlji gde donose čvrstu, jajastu masu polena i nektara u ćelijama oivičenim vodootpornim sekretima.
• Njihove larve ne ispredaju kokone.
Colletidae - Colletes cunicularius
Colletidae - Colletes cunicularius
Colletidae
• Colletidae imaju kratak bilobalan jezik.
• Predstavnici podfamilije Hylaeine nemaju čak nikakvih struktura za sakupljanje polena. One liče na Sfecidae-ne ose (fam. Crabronidae – navodni preci pčela), zbog čega su duži niz godina Colletidae bile smatrane najprimitivnijim pčelama.
• Danas se ovo mišljenje promenilo zbog toga što je bilobalni jezik ovih pčela možda izvedeno (=napredno) stanje: ženke ga koriste kao neku vrstu četkice da bi premazivale žlezdanim sekretima unutrašnje zidove ćelija u gnezdu.
Colletidae – bilobalna glosa
Colletidae
• Recentne molekularne studije pobijaju raniju hipotezu, smeštajući Melittidae (sensu lato – u najširem smislu) za bazalnu grupu među pčelama, a ne Colletidae.
• Sadrže 5 podfamilija, 54 rodova i preko 2000 vrsta, sve su solitarne, sa gnezdima u agregacijama (većim grupama).
• Dve podfamilije nemaju strukture za sakupljanje polena u vidu spoljašnjeg aparata (skope), umesto toga one donose polen pomešan sa nektarom u želudcu.
Colletidae
• Ove grupe de fakto, i većina rodova iz ove
familije, formiraju tečnu ili polutečnu polensku
masu na kojoj se razvijaju larve.
• Gnezdo oblažu sekretima Dufour-ovih žlezdi
(smeštene u abdomenu) koji se nazivaju
makrociklični laktoni. Kada se osuše formiraju
čistu, prozračnu membranu nalik na celofan.
• Ona je vodootporna i služi kao zaštita od
infestiranja sporama gljivica.
Colletidae
• Nalaze se u celom svetu, ali najviše vrsta je u Južnoj Americi i Australiji. Preko 50% svih pčela iz Australije pripadaju ovoj familiji. Samo rodovi Colletes i Hylaeus se mogu naći u Evropi.
• Colletidae su jedna od 4 familija pčela koje sadrže neke vrste koje imaju veoma krupne ocele pa su aktivne i noću. Ostale familije sa ovim vrstama su Andrenidae, Halictidae (Megalopta spp.) i Apidae.
• Najpoznatije su podfamilije Hyleinae i Colletinae.
Megalopta sp.,
krupne ocele;
noktiuralna vrsta
pčele
Melittidae • Melittidae su malobrojna familija pčea, sa
oko 60 vrsta iz 4 roda, ograničene na Afriku i na severne umerene zone.
• U prošlosti, familija je obuhvatala dve potfamilije Dasypodaidae i Meganomiidae
• Današnje molekularne studije pokazuju da su Melittidae (sensu lato) bile parafiletička grupa, tako da su sve tri ranije potfamilije sada dobile status familija, sa Dasypodaidae-ma kao bazalnom grupom pčela, a koje slede Meganomiidae i Melittidae kao sestrinski taksoni.
Melitta leporina
The history of early bee
diversification based on five
genes plus morphology
Danforth et al. 2006
DOI 10.1073/pnas.0604033103.
Melittidae
• Melittidae su pčele tipično sitne do srednje
veličine.
• Često imaju čupave (dlakave) skope, i
obično su oligolektičke, dok je nekoliko
vrsta specijalizovano za cvetna ulja kao
hranom za larve, radije nego polenom.
• Vrste roda Dasypoda iz Starog sveta imaju
masivne skope razvijene na zadnjim
nogama.
Melittidae - Macropis fulvipes
Melittidae
• Postoje i vrlo neobične vrste (Rediviva iz
Zaira i južne Afrike) kod kojih su prednje
noge duže od celog tela, a koriste ih za
brisanje (upijanje) cvetnih ulja na kraju
produženih kruničnih grebena biljke
domaćina, npr. Diascia.
• Neke vrste se gnezde u drvetu, dok većina
iskopava gnezda u zemlji.
Melittidae – Melitta nigricans
Dasypodaidae • Malobrojna familija pčela, sa više od 100 vrsta u 8
rodova.
• Žive u Africi i severnoj umerenoj zoni, u suvim staništima.
• Sitne do srednje veličine, sa čupavom skopom, i uobičajeno oligolektičke.
• Imaju dve submarginalne ćelije na prednjim krilima.
• Ranije su bile svrstavane kao podfamilija familije Melittidae, ali recentne molekularne studije pokazuju da Dasypodaidae nisu samo predačke za njih nego su sestrinski takson sa svim ostalim pčelama.
Dasypodaidae
Najveći rod Dasypoda sadrži oko 40
vrsta sa neobičnom distjunktnom
distribucijom, u Svernoj Americi i
južnoj Africi.
• Sve poznate vrste su solitarne osim
jedne Dasypoda za koju je poznato da
po dve ili više ženki mogu da dele isto
gnezdo.
Dasypoda hirtipes
Megachilidae
• Megachilidae su veoma brojna familija sa kosmopolitskim rasprostranjenjem. Najveći broj su (uglavnom) solitarne pčele sa strukturom za nošenje polena (scopa) na ventralnoj površini abdomena (radije nego većina ili eksklusivno na zadnjim nogama kao u drugim familijama pčela).
• Mnoge vrste su važni oprašivači gajenih biljaka.
• Mnogi rodovi ove familije su poznati kao pčele masoni i pčele listorezi (sekačice lišća), što odražava vrstu materijala od kojeg izgrađuju ćelije u gnezdima (zemlja ili lišće).
Megachilidae - krila
Megachilidae
• Neke sakupljaju biljne ili životinjske dlačice
i konce, i poznate su kao četkaste pčele.
• Sve vrste se hrane na nektaru i polenu,
samo nekoliko su kleptoparazitske (“pčele
kukavice”), hrane se na polenu
sakupljenom od strane drugih megahilida.
• Parazitske vrste nemaju skopu.
Megachile sp.
Megachilidae
• Megachilidae su među u svetu najefikasnijim oprašivačima zato što one prosto plivaju na reproduktivnim delovima cvetova. Takođe, jedan od razloga za njihovo efikasno oprašivanje je i učestala poseta cvetovima, što je posledica njihove neefiksanosti u sakupljanju polena.
• U poređenju sa drugim familijama pčela, megahilide zahtevaju u proseku blizu 10 puta više poseta cvetovima da bi sakupile dovoljnu količinu polena za snabdevanje jedne ćelije u leglu.
Megachilidae
• Lucerkin listorez (Megachile rotundata) jedna od najpoznatijih gajenih pčela oprašivača (Evropska vrsta, ali introdukovana u SAD i Kanadu).
• Najvažnije autohtone vrste su iz roda Osmia poznate kao pčele voćnjaka (O. cornuta, O. bicornis=rufa u Evropi, O. lignaria u SAD-u, O. cornifrons u Japanu) koje se nalaze i u prodaji za oprašivanje voćaka. Privlače se da se gnezde u izbušenim drvenim blokovima ili cevčicama o d različitog materijala (barska trska, papirne cevčice, drvene lamele).
Životni ciklus neparazitskih megahilida
• Gnezdo je izgrađeno od ćelija, u svaku
ćeliju donose hranu (polen ili mešavinu
polen/nektar) i polažu jaje;
• posle nalaženja pogodnog mesta (često
blizu mesta izleganja), ženke počinju
izgradnju prve ćelije, snabdevajuih i
polažu jaje.
• Zatim ona izgrađuje pregradni zid koji
odvaja završenu ćeliju od sledeće.
Životni ciklus neparazitskih megahilida
• Larva se izleže iz jajeta i hrani se na
donetoj hrani. Posle nekoliko presvlačenja,
ispreda kokon i razvija se u lutku.
• Zatim se izleže iz gnezda kao adult.
Mužjaci uginu brzo posle parenja, dok
ženke ostaju nekoliko nedelja kada ona
gradi nova gnezda.
Životni ciklus neparazitskih megahilida
• Gnezda grade u prirodnim ili veštačkim šupljinama. Neke ukopavaju pojedinačne ćelije u masi od gline, ili smole zakačene na zidove stena ili stabljika biljaka.
• Šupljine za gnežđenje su često linearne, npr. u šupljim cevčicama stabljika biljaka, ali ne uvek (ljušture puževa koriste neke Osmia, dok neke vrste radije koriste nepravilne šupljine).
Životni ciklus kleptoparazitskih megahilida
• Neki rodovi Megachilidae su paraziti legla, i nemaju ventralnu skopu. One često parazitiraju srodne taksone.
• One ulaze u gnezda pre nego što ih zatvore domaćini, i polažu svoje jaje u ćeliji.
• Posle izleganja, parazitska larva ubija larvu domaćina, ukoliko to ne učini ženka parazita, i onda nastavljaju sa ishranom. Parazitske vrste su po veličini jednake ili manje od njihovih žrtvi.
• Megachilidae su svrstane u dve podfamilije: Lithurginae i Megachilinae.
Lithurginae
Dva roda Lithurgus
(one iskopavaju
gnezda u zemlji ili
trulom drvetu). Žive u
Severnoj Americi,
Evroaziji i Australiji i
Trichothurgus koje
žive u Južnoj Americi.
(njihova biologija nije
poznata).
Lithurgus chrysurus
WOOD-BORING BEE
Megachilinae
Sve ostale megahilide. Veoma dlakave,
žuto-crne (npr. Anthidium). Nekoliko vrsta
su društvene, dok su sve ostale solitarne.
Anthidium sp.
Anthidium manicatum
Pčela listorez
Megachile ericetorum
Osmia bicornis=rufa
Osmia bicornis=rufa
Halictidae
• Halictidae – kosmopolitsko rasprostranjenje
• Sitne (> 4 mm) do srednje veličine(> 8 mm),
tamno obojene i često sa metalnim odsjajem.
• Nekoliko vrsta su potpuno ili delimično zeleno
obojene, a neke crvene. Brojne imaju žute mrlje,
posebno mužjaci sa žutim “licem” (što je česta
šema prisutna među mnogim familijama pčela).
• Često se nazivaju i “znojave pčele” (pošto ih
privlači znoj), kada se pritisnu, ženke mogu da
ubodu sa svojom sitnom žaokom.
Halictidae - krila
• Halictidae – najstariji fosil zabeležen iz
ranog Eocena sa brojnim vrstama (u
naslagama ambera).
• Četiri potfamilije, sa oko 2000 vrsta.
• Rophitinae (fosilne) su sestrinska grupa sa
preostalim potfamilijama (Nomiinae,
Nomioidinae, Halictinae), na osnovu
morfologije i molekularnih podataka.
• Većina se gnezde u zemlji, iako se neke
gnezde i u drvetu (mešavina polena i
nektara je unutar vodootporne ćelije, legu
jaje na tu masu i ćelija se zalepi.
• Larva dobija svu hranu odjednom,
nasuprot "progresivnom snabdevanju",
gde se larva hrani postepeno kako raste,
kao kod medonosne pčele).
• Sve vrste se hrane polenom i važni su
oprašivači.
Eusocijalne vrste
• Mnoge vrste su eusocijalne, sa sasvim
definisanom maticom i radiličkim kastama
(mada ne sa istim sistemom kao kod
medonosne pčele), a neka ispoljavanja
njihovog socijalnog ponašanja su
fakultativna.
Kleptoparazitske vrste
• Nekoliko rodova i vrsta su kleptoparazitske na drugim pčelama (uglavnom druge haliktide).
• Najpoznatije su iz roda Sphecodes koje su na izgled osolike (crno sjajne sa krvavo-crvenim abdomenom - 4-9 mm dugo telo).
• Ženke Sphecodes ulaze u ćelije sa pripremljenom masom polena i nektara, pojedu jaje domaćina, i polažu svoje jaje.
"Nokturnalne" vrste
• Aktivne su samo u sumrak ili predvečerje, imaju uvećane ocele.
Halictus fulvipes
Halictus quadricinctus
Lasioglossum calceatum