biografija_alije_izetbegovica ,,,,

5/23/2018 biografija_alije_izetbegovica ,,,,

1/36

ALIJA IZETBEGOVI

BIOGRAFIJA

Autor: Zehrudin IsakoviIzvor: "Dostojanstvo ljudskog izbora", Alija Izetbegovi, OKO 2005. g.


2/36

Alija Izetbegovi roen je 8. augusta 1925. godine u Bosanskom amcu u uglednojbegovskoj porodici koja je sprva ivjela u Beogradu, ali se 1868., kako hroniari kau,pod srpskim terorom morala odseliti na sigurnije mjesto. Izbor je pao na Bosanskiamac.Izetbegoviev djed, koji se takoe zvao Alija, bio je gradonaelnik Bosanskogamca. Zbog svoje pravednosti i estitosti kau da je bio vrlo potovan meutamonjim stanovnitvom. U povijesti grada ostat e upameno da je odluno zatitiogrupu uglednih gradskih Srba od austrijskih vlasti, koje su ih, nakon tzv. Sarajevskogatentata na austrijskog prijestolonasljednika Ferdinanda, namjeravale odvesti kaotaoce.Sam poetak ivota Alije Izetbegovia vezan je za dvije rijeke, koje su se vidjele saprozora kue u kojoj se rodio: to su Bosna i Sava. Ime ove prve ostat e kao usudnjegovih zrelih godina, kada je sa svojom Strankom demokratske akcije (SDA)osvojio vlast i uao u Predsjednitvo BiH, nakon ega je uskoro poeo krvavi rat zastvarno osvajanje njene nezavisnosti i zadravanje teritorijalnog integriteta. Naime,ako se u mladosti borio za islamske ideje, onda se za kraj Izetbegovievog ivotamoe rei da je bio zaokupljen borbom za prava bonjakog naroda i domovinu

Bosnu i Hercegovinu.Ve u drugoj godini Alijinog ivota, otac Mustafa, koji se bavio trgovinom ibankarstvom, odluio se na selidbu u Sarajevo. Porodica je bila brojna: otac mu je samajkom imao petero djece, tri keri i dva sina, od kojih je Alija bio stariji. Imao je dvapolubrata iz oevog prvog braka. Naalost, otac Mustafa je teko ranjen u prvomsvjetskom ratu, na italijanskoj fronti. Povreda se kasnije pretvorila u neku vrstuuzetosti, tako da je posljednjih desetak godina ivota bio praktiki nepokretan. Najteiteret muevljeve bolesti podnijela je Alijina majka, mada se o njemu brinula cijelaporodica.Majka je bila vrlo pobona ena, pa e mnogo kasnije negdje u svojim zabiljekamaAlija rei da upravo njoj duguje svoju ranu privrenost vjeri. Iako se, kako priznaje,

poteko budio da zajedno sa majkom klanja sabah, Izetbegovi se rado sjea ovogdijela svog ivota, posebno divnog sureta ar-Rahman, koje je, prema staromsvjedoenju, na neponovljiv nain uio imam Rahmanovi u Hadijskoj damiji kodvijenice.Sva se familija slae da je mladi Alija bio kombinacija genetskih svojstavaoca i majke: fiziki vie slian majci a, kau, karakterom na oca. To je valjda utjecaloda se Izetbegovi junior prilino rano oslobodio roditeljskog utjecaja i nastavio ivjetipo svom izboru. Zanimljivo je da se negdje u petnaestoj godini, pod utjecajemateistike i komunistike literature, Izetbegovi poeo kolebati u vjeri. Pred poetakdrugog svjetskog rata Jugoslavija je imala jaku komunistiku propagandu, to je

jednim dijelom bila reakcija na faizam, koji se upravo nalazio u svom zlatnom, dakle,najcrnjem periodu. Meutim, prema kasnijem Izetbegoviu, komunizam nije

podrazumijevao demokraciju: protiv crnog snaio je crveni totalitarizam.


3/36

Izetbegovi je pohaao Prvu muku gimnaziju, gdje su tadanji komunisti biliposebno aktivni. Sama kola bila je na glasu kao komunistika, jer se za izvjestanbroj profesora po kuloarima tvrdilo da pripadaju ovom pokretu. Tako su neke brouredopale i do njegovih ruku, to nije ostalo bez posljedica: gimnazijalac se poeodvoumiti izmeu problema socijalna pravda nepravda, sa jedne, i vjere u Boga,

sa druge strane. Meutim, ono to se mladom Izetbegoviu uinilo sumnjivim na prvipogled, jeste injenica da je u komunistikoj propagandi Bog bio negativac dok jesama vjera bila smatrana opijumom za narod, sredstvom da se narod umiri i umrtvi,tako da se ne bori za bolji poloaj u realnom ivotu. Sa druge strane, u razliitimvarijacijama i dopunama, samom Izetbegoviu uvijek se inilo da je glavna porukavjere moralan ivot i odgovornost!Tako se Izetbegovi naposljetku, nakon godinu,dvije, duhovno-filozofskog lutanja,vratio vjeri sa novom snagom i na novi nain. Kasnije mu se inilo da je vrstinanjegove vjere potekla upravo iz ove sumnje u mladost. Sada se, naime, radilo oponovo usvojenoj vjeri, a ne onoj naslijeenojiz tradicije kojoj je roenjem pripadao.Ponovo osvojenu vjeru vie nikada nije izgubio, premda se i kasnije, to je vidljivo i iz

njegovih knjiga o vjerskoj problematici, stalno iznova propitivao i istraivao.(Svemir bez Boga inio mi se potpuno besmislenim mnogo kasnije poentirati eIzetbegovi u svojoj knjizi Sjeanja.)U meuvremenu, itao je djela klasine evropske filozofije, tako da je sa devetnaestgodina ve solidno izuio djela Hegela, Spinoze, Kanta, iji je kategoriki imperativostvario naroit utjecaj na znatieljnog mladia. Izetbegovi je maturirao 1943.godine usred velikog rata. U to vrijeme, ba kao kod veine susjeda, i kodIzetbegovievih se osjeala oskudica. Vie vremena bili su gladni negoli siti. Sarajevosu okupirale ustae, koje su uspostavile okrutan nacistiki reim. Izetbegovi setrebao prijaviti za regrutaciju, ali to nije uinio. Za tadanju vlast, postao je klasinivojni bjegunac, pa se morao skrivati cijelu 1944. godinu. Kada je postalo previeopasno bivati u Sarajevu, Alija bjei u rodnu Posavinu. Kako e sam kasnijeposvjedoiti, nijedna od tamonjih vojski nije mu imponirala: ni partizani, nimuslimanska milicija, a pogotovu to nisu bili etnici i ustae. Meutim, injenica danije ratovao orujem nipoto nije znaila da je Izetbegovi bio neangairan. Naprotiv,zajedno sa nekoliko slinomiljenika, artikulaciju svojih politikih opredjeljenjapokuao je pronai kroz organizaciju Mladi muslimani (MM). Prvi pokuaj da se ovoudruenje registrira po tadanjim zakonima bio je u martu 1941. Ovo naravnopropada, jer ve u aprilu dolazi do njemakog napada na Jugoslaviju. Prioriteti su biliusmjereni na spaavanje gole egzistencije. Zanimljivo je da se pokret MM uglavnombavio pitanjima vanjsko-politikog-duhovnog karaktera, tj. pitanjima (u to vrijeme)

savremenog muslimanskog svijeta. Mladomuslimani su konstatirali da je politikostanje u tom svijetu bijedno, da je kao takvo neodrivo, te da je islam iva misao kojase moe (i treba) osavremenjivati, s tim da se ne mijenja nita od sutine(formulacije prema svjedocima tog vremena). Takoer je konstatirano da zemljama ukojima dominira islam uglavnom vladaju stranci, bilo vojnim prisustvom, bilokapitalom.U svakom sluaju, iako formalno neustanovljena, organizacija je bivala svepopularnija meu gimnazijalcima i studentima. Rad je nastavljen kroz itav Drugisvjetski rat. Izetbegovi je 1944. prvi put doao u sukob sa MM, jer je ovaorganizacija napravila savez sa El-Hidajom, stalekim udruenjem imama. Alija se,kako je esto navodio, nikadado kraja nije slagao sa hodama, a sutina njegovih

zamjerki bila je usmjerena na njihovo kruto tumaenje islama, koje je, prema njemu,


4/36

za posljedicu imalo blokiranje njegovog unutranjeg i vanjskog razvoja (citat izmemoara).

Prvi boravak u zatvoruPo zavretku rata, a na zaprepatenje tadanji komunistikih vlasti, organizacijanastavlja raditi sa obnovljenim entuzijazmom. Njeni aktivisti Mladi muslimani su zapoetak dobili diskretno (pred)upozorenje, a kada ono nije urodilo plodom, dat jenalog za njegovo hapenje. Tako se Alija Izetbegovi prvi put obreo u zatvoru.Budui da se nalazio na odsluenju vojnog roka tadanje FNRJ, vojni sud ga jeosudio na tri godine strogog zatvora, u koji je otiao marta 1946., a iz kojeg je izaao1949. godine.U toku istrage, Izetbegovi je boravio u vojnom zatvoru kasarne Maral Tito uSarajevu. Bio je smjeten u sobu u kojoj je polovica zatvorenika bila osuena nasmrt. Meu njima je, dok su ekali konanu odluku po albi na presudu, vladala

muna atmosfera. Izetbegovieva zatvorska kazna od tri godine smatrana je utakvom okruenju prilino blagom, jer su neki politiki zatvorenici osuivani na smrt iliduge godine zatvorske robije. Meutim, valjalo je, ni kriv ni duan, iza zatvorskihreetki proboraviti punih hiljadu dana i isto toliko noi. Prvo je upuen na izdravanjekazne u Zenicu, ali ve nakon dva mjeseca biva prebaen u Stolac. Ovdje jepreleao sedam mjeseci, pa opet biva prebaen na novu lokaciju. Ovaj put se radiloo vaspitno-popravnom radu na gradilitu kod Borakog jezera. Ironija sudbine jehtjela da Izetbegovi radi na buduoj zgradi UDB-e (Uprava dravne bezbjednosti-jugoslavenska politika policija), gdje su se kasnije odmarali i njegovi udbai, ljudikoji su ga isljeivati tokom istrage.Poslije Borakog jezera, Alija biva prelociran u Sarajevo, gdje ironija i dalje nastavljasvoje hirove. Ovdje, naime, zajedno sa ostalim zatvorenicima, Izetbegovi gradizgradu Centralnog komiteta Komunistike partije (CK KP)! Mogue je da je poentaodgojne mjere i bila u tome da politiki neprijatelj komunizma grade njegovehramove!Samotne zatvorske dane, mlaahnom Izetbegoviu olakavala su pisma toplesadrine, koja je razmjenjivao sa Halidom, djevojkom koju je poznavao od svojeosamnaeste godine. Njih dvoje su se sastajali tokom cijelog Drugog svjetskog rata.Kada je Alija otiao u zatvor, kontakte su nastavili preko pisama u kojima su opisivalisvoja osjeanja, izraavajui potovanje i ljubav jedno drugom, to je razdvojenostsamo jo vie snaila.

Posljednju, treu godinu zatvora, Aliju su uputili na maarsku granicu, napoljoprivredno dobro Belje kod Belog Manastira. Tamo je sjekao stabla, te se dobroizvjetio u tom poslu. Mnogo godina kasnije, sam Izetbegovi se znao naaliti pa reida, ako bi ikada bio primoran fiziki zaraivati hljeb, onda bi se opredijelioda budedrvosjea: Od svih fizikih poslova a radio sam mnoge taj mi je najprivlaniji,govorio bi.Tu zimu 1948. na 1949. proveo je pilei runom pilom drva za ogrjev. Ova fizikaaktivnost, uz dovoljne koliine hrane, uinila je da se Alija do kraja tree godinezatvora sasvim oporavio. Po izlasku iz zatvora imao je 24 godine i izgledao sasvimdobro. Njegovi su plakali od sreekada su ga ugledali snanog, zdravog i u odlinompsihikom stanju. Odmah nakon izlaska iz zatvora, kako se i oekivao, Alija se

oenio Halidom. Bio je ponosan na njenu ljepotu. Smatrao je da je fiziki puno ljepaod njega, premda su upravo njega mnoge ene smatrale privlanim. Imao je


5/36

upadljivo plave oi i, iako mlad, svojevrsni oreol robijakog muenika, zbog kojeg jebio potovan i omiljen u svom okruenju.Kao to je bilo prirodno da se oeni Halidom, tako je za one koji su ga bolje poznavalibilo sasvim oekivano da nastavi sa politikim aktivnostima. Preko Hasana Bibera,potpuno tajno, Izetbegovi se ponovo povezao sa Mladim muslimanima. Tano

etrdesetog dana njihovog kontaktiranja, 11. aprila 1949., Biber biva uhapen. Uistrazi su ga strano pritiskali da svjedoi o ponovnom Alijinom mladomuslimanskomangamanu. On je, meutim, ostao vrst, dok drugi lanovi organizacije jo uvijeknisu znali za Izetbegovievu aktivnost. Tako je, zahvaljujui Biberu, ostao na slobodi,u kojoj, jo neoporavljen od netom odleane tri godine zatvora, praktino jo uvijeknije imao vremena uivati. Biber je na suenju u julu osuen na smrt, a revnosnikomunisti su kaznu realizirali ve u oktobru 1949. godine.U okviru ovog procesa dolo je do masovnog hapenja irom Bosne i Hercegovine, apoelo je provalom u organizaciju Mladih muslimana u Mostaru. Zaplijenjeni suspiskovi i zapisnici sa sastanka. Uslijedila je simultana akcija u Zagrebu, gdjetadanje vlasti hapse veliku grupu studenata, da bi sve kulminiralo procesom u

Sarajevu, augusta 1949. godine. Neki od uhapenih ve su po drugi put osueni iposlani na izdravanje zatvorske kazne. Kada se saberu presude iz svih politikihprocesa protiv Mladih muslimana, doe se do cifre od oko hiljadu godinazatvora.Time je organizacija bila potpuno unitena, svi vaniji ljudi su se nalazili u zatvorimaili su ubijeni.Postojali su, istina, pojedinci koji su i dalje nosili mladomuslimansku ideju u sebi, natajnim sijelima nerijetko se i razgovaralo o ovome, ali to vie nije bio organiziran radkoji bi se mogao artikulirati u konkretnu politiku akciju.U meuvremenu, Alija Izetbegovi prouava jugoslovensko drutvo, koje sedeklarativno baziralo na socijalnoj jednakosti i istananom osjeaju za pravdu.Meutim, prema Izetbegoviu, ovdje se radilo vie o licemjeru, jer, dok je obinisvijet gladovao, postojali su tajni magacini iz kojih se snabdijevala komunistikavrhuka. Narod je jeo krompir i riu, a povlatena i ideoloki podobna kasta ivjela jeu izobilju. Za njih je bilo svega, od mlijeka do okolade. Istovremeno, svaka ioleotvorena rasprava o povlasticama bila je okarakterizirana kao protivustavna iprotivdravna.Izetbegovi je deset narednih godina radio na graevinskim gradilitima, najvie uCrnoj Gori sedam godina, gdje je upravljao izgradnjom hidrocentrale Peruica kodNikia. Slobodno vrijeme pokuavao je iskoristiti za proirenje svog formalnogobrazovanja. Isprva je studirao agronomiju, da bi se na treoj godini prebacio nastudij prava. Diplomirao je u roku od dvije godine. Bilo je to 1956.

Islamska deklaracija

Pravo je udo da je Izetbegovi u isto vrijeme, pored rada u firmi i studiranja, te brigeo familiji, uspijevao pisati ozbiljne i opirne tekstove na temu islama. Godine 1969.napravio je nacrt za tekst Islamske deklaracije, koju je tokom 1970. zavrio iobjelodanio. Ovaj neveliki tekst (oko 40 stranica) izazvao je ivo interesiranje teknakon Sarajevskog procesa koji e uslijediti 1983. godine, kada je Izetbegovi podrugi put osuen za tzv. islamski fundamentalizam.Iako napisana u Jugoslaviji, odnosno u BiH, deklaracija panju nije usmjerila na

ovdanje politike prilike, nego prema tzv. islamskom svijetu, koji je u knjizi tretirankao koherentan duhovni (pa i politiki-administrativni) prostor. Tekst se tadanjim


6/36

apologetima socijalistikog sistema uinio fundamentalistikim i opasnim zadrutveni sistem, to je u svojoj sutini i bio: pozivao je na vraanje izvornom islamu!Komunistima, koji su fundamentalni ateisti, velianje islama i slavljenje vjere u Bogapredstavljalo je najveu jeres. Moe se rei da je Deklaracija sa istom strauhvaljena i osporavana. Meutim, problem je leao u injenici da su oni koji su je

osporavali uglavnom bili na vlasti. Tako je sila argumenata ustuknula predargumentima sile.Islamska deklaracija kasnije je prevedena na sedam stranih jezika, i, u okvirima svojetematike, postala jedan od najitanijih politikih tekstova tog vremena. ini se da je sam Izetbegovi, iako to nigdje nije eksplicite rekao, postajui kritiniji premaislamskim zemljama, s vremenom uvidio da je Islamska deklaracijanapisana suvieidealistiki, da ipak ne postoji jedinstven islamski svijet na nain kako je tretiran uDeklaraciji, nego da je taj svijet sastavljen od razliitih cjelina, pri emu svaka od njihima svoje konkretne probleme i kontekstu kojem egzistira. Ovo se naroito odnosilona BiH.Neki dijelovi Deklaracije shvaeni su kao poziv na ureenje drave po principima

islama, to je onda zlonamjerno tumaeno kao Izetbegovievo zalaganje da se iJugoslavija, odnosno Bosna i Hercegovina, urede po islamskim principima. Bezobzira na ove kontraverze, vano je uoiti da se kroz kasnije politiko djelovanje, AlijaIzetbegovi opredjeljuje za sekularno ureenje drave, utemeljeno na principimamoderne zapadne demokracije, gdje vjera ima svoje ravnopravno mjesto u drutvu.Sa druge strane, iznenaenje predstavlja injenica da je jednu drugu knjigu Islamizmeu Istoka i Zapada Izetbegovi napisao jo prije odlaska u zatvor 1946.godine. Kada je iste godine uhapen, njegova sestra Azra (koja je umrla 1997.)sakrila je praktino dovren rukopis ispod greda na tavanu porodine kue. Tamo jeknjiga silom prilika ostavljena u neuvjetnom prostoru, pa kada ju je Alija naao, bilo jeto, kako e sam rei, denjak polutruhlog papira. Meutim, denjak je ipak biodovoljno ouvan. Ovaj materijal Izetbegovi je prepisao, potomdopunio sa nekolikonovih dijelova, pa sve zajedno poslao prijatelju u Kanadu. Tamo je knjiga objavljena1984. godine, kada je Izetbegovi ve bio na odsluenju svoje nove, druge po redu,ali sada etrnaestogodinje zatvorske kazne.U knjizi, koja je ovaj put prevedena na ak devet jezika, autor se opet bavi islamom,njegovim mjestom u aktuelnom svijetu. Izgledalo mu je da se nalazi upravo negdjeizmeu istonih i zapadnih miljenja, ba poput geografske pozicije muslimanskogsvijeta koji na globusu zahvata prostor izmeu istoka i zapada. Otud i ovakavnaslov. Sadraj knjige je u najkraim crtama sljedei: kao to je sve stvoreno uparovima, tako je i ovjek dvojno bie, on ima duu, ima tijelo. Tijelo je kua due.

Ova kua jeste evoluirala, ima svoju historiju, dua nije, nju je Bog udahnuo svojimdodirom. Kua, odnosno tijelo je stvar nauke, dok je dua stvar religije, umjetnosti ietike. Zato, prema Izetbegoviu postoje i dvije prie i dvije istine o ovjeku. Uzapadnom svijetu njih simboliziraju Darwin i Michelangelo. Njihove istine su razliite,ali ne iskljuuju jedna drugu. Ovaj stav autor je pokuao afirmirati razvijajui tezu dase ove istine projektiraju kao suprotnost civilizacije i kulture, pa, premaIzetbegoviu, civilizaciji pripadaju nauka i tehnika, a kulturi religija i umjetnost. Prva jeizraz ljudskih egzistencijalnih potreba (kako ivim) druga je izraz ljudskih tenjih(zato ivim). Civilizacija hoe carstvo zemaljsko, religija carstvo nebesko.Izetbegovi u knjizi Islam izmeu Istoka i Zapada pokuava dokazati da je islamsinteza ovih dviju suprotnosti, trei put izmeu dva pola koji obiljeavaju sve

ljudsko.


7/36

U svojoj recenziji Predrag Matvejevi je zapisao da knjiga odaje strasno i uzbudljivorazmiljanje o islamu i njegovome mjestu izmeu Istoka i Zapada, geografskihpojmova uzetih u stvarnom i figurativnom znaenju, sa svim suprotnostima koje suoni sadravali u doba hladnog rata. Nedavno, dopunjavajui vlastitu recenziju,Matvejevi dodaje da se, gledajui iz dananje perspektive, moe rei da je to

umjerena knjiga liena bilo kakva integralizma ili fundamentalizma.U vremenu u kojem ivimo i nakon iskustva koje je preivjela Bosna i Hercegovina,moemo rei da je Izetbegoviev pristup sadravao, uz ostalo, stanovita upozorenja.Bilo bi dobro da su, kojom sreom, pravovremeno uzeta u obzir komentiraMatvejevi i dodaje da mu, dok ponovo ita Izetbegoviev rukopis, pred oi izbija likblagog i mudrog ovjeka, kakvim ga je trajno upamtio.

Intelektualno sazrijevanje

Osim brige o goloj egzistenciji, te teme iz islama, Izetbegovia su i dalje zaokupljale

teme koje su se, zapravo, nametale same od sebe: komunizam, kapitalizam,karakteri ovih drutvenih sistema. Nikako se nije mogao pomiriti sa idejama koje jekomunizam nudio za uzor i mjeru postojanja. Isto tako, duboko je bio povrijeenlicemjernou s kojom su jedni arini vaili za siromani obini svijet, a drugi zakomunistike aparatike, funkcionere, koji su uivali u izobilju i specifinoj vrstisocijalistiko-komunistikog hedonizma.

Izetbegovi je zapazio da je sutinski problem SFRJ, kao i Balkana uope, bionedostatak demokracije. Zemlje koje su sebe nazivali socijalistikim meusobno sudoivjele razliit razvoj. Meutim, ono to se i iz povrine analize moglo zapaziti jestevrlo jak, gotovo odluujui upliv markantnih linosti na stvarno stanje u tim zemljama.Iako su u osnovi imali istu matricu, realni uvjeti ivota obinih graana razlikovali suse od zemlje do zemlje, to je ovisilo od linosti koja ih je vodila. Podsjetimo se,ivkov Hoda Causescu Tito, etiri razliita ovjeka, etiri razliita ivotna stila,pa i etiri razliita reima. Meutim, iako razliiti, ovi reimi imali su istu autoritarnusutinu.

Nova tamna sjena na ivot Alije Izetbegovia nadvila se 1979., kada je u svomomiljenom lovitu Koprivnica kod Bugojna, predsjednik Jugoslavije, Josip Broz Tito,primio Raifa Dizdarevia i Branka Mikulia, istaknute funkcijonere tadanjeg Savezakomunista. Prema Izetbegovievim memoarima, centralni dnevnik sarajevsketelevizije prenio je Brozovu naredbu ovoj dvojici da se najotrije obraunaju sapokuajima oivljavanja kleronacionalizma i panislamizma u BiH!

Izetbegovi se sam prepoznao u ovim rijeima i ve je uo kucanje nepozvanihna vratima...Nakon kratke, uvjetno reeno, liberalne ere sedamdesetih, ovo nije bilo nita

drugo nego najava novog obrauna sa neistomiljenicima, protivnicima komunizma.Preciznije, najavljen je definitivni obraun s onimakoji su promiljali islam, te se kaotakvi nisu mogli sloiti sa ateistikim postulatima socijalistiko-komunistikog drutva,koje je, u cjelini, zapadalo u sve snaniju krizu.

Unato loim iskustvima i stalnim prijetnjama, Izetbegoviev istraivaki nervnije mirovao. Pisao je, i te svoje tekstove objavljivao u svesci islamskog kalendara Takvim. Potpisivao se inicijalima L.S.B., to su bila poetna slova njegove djece:Lejle, Sabine i Bakira. Radilo se o nizu lanaka sa naslovom Problemi islamskog

preporoda. Kasnije je objavljena knjiga ovih tekstova, koji su naili na vrlo pozitivnerecenzije.


8/36

Tako e prof. dr. Esad Durakovi, uz konstataciju da knjiga predstavlja zbirkutekstova tematski grupiranih oko otvorenih pitanja islamskog preporoda, napisati daautor u ovoj knjizi u nekoj vrsti revolucionarnog zanosa kao prioritet i kao crvenunit svojih tekstova istie nunost reinterpretacije izvora islama. Prema Izetbegoviupreporod moe nastati samo odvanim vraanjem temeljima islama. Moe se

ustvari rei da se Alija Izetbegovi kroz svoj ukupan doprinos islamskoj misli, aliposebno u ovoj knjizi, namee kao svojevrstan reformator, ne toliko islama samogkoliko islamskih drutava i drava! Mnogo godina kasnije, 1997., govorei uTeheranu na jednoj konferenciji islamskih zemalja, Izetbegovi je izravno ukazao nasve propuste kako ih je vidio zemalja koje sebe nazivaju islamskim. Bilo je vienego eksplicitan: Islam jeste najbolji, ali mi nismo najbolji!

Pored ovoga, moe se rei da tekstovi, objavljeni u rasponu od tridesetakgodina, sakupljeni sa zajednikim nazivom Problemi islamskog preporoda, ukupnoodaju ekumenski pristup problemima: nasuprot vjerskoj iskljuivosti, rukopis zapravoafirmira razlikovanje religija i kultura kao Boiji milodar. Istina, autor, s druge strane,insistira na ravnopravnosti islama u svijetu. Sam autor kae da je njegov krajnji cilj

bio, prvo, napraviti objektivnu analizu savremene islamske misli i, drugo, revitalizacijaislamskog svijeta i njegovo ukljuenje u moderan svijet na principima uvaavanja iravnopravnosti.

Vrijedno je zapaziti da je Izetbegoviev pristup problemima koje analizira utekstovima iz knjige Problemi islamskog preporodauglavnom esejistiki; oni nemajunaunu aparaturu, to im nije bila zapreka da postignu objektivnu vrijednost i dasnuznaajan i originalan doprinos ukupnom promiljanju, kako islama samog tako isvijeta uope.

Sarajevski proces

Malo po malo, ukupna spisateljska aktivnost koja, naravno, nije promakla UDB-i,Alija Izetbegovia stavlja pred nove nevolje, te on zajedno sa velikom grupomislamskim intelektualaca biva osumnjienza antidravavne aktivnosti. Dvadeset itreeg marta 1983., rano ujutro, Aliju je probudilo lupanje na vrata stana u uliciHasana Kikia, gdje je stanovao na broju 14., na treem spratu. Kada je otvoriovrata, grupa mranih likova, ne skidajui obuu, upala je u njegov stan, pokazujuinalog za pretres. Potom je uslijedilo detaljno rovarenje po kui, zavlaenje izaormara, skidanje roletni, izvlaenje ladica..., zanimali su ih eventualni dokumenti o

Izetbegovievim politiko-intelektualnim aktivnostima, te knjige koje je posjedovao usvojoj privatnoj kolekciji. Kasno podne, naredili su mu da s njima krene u prostorijeSDB-a, gdje su mu saopili da je protiv njega odreen pritvor od tri dana. Ovo jeisprva produeno na trideset dana, pa potom na neogranieno vrijeme do poetkasuenja. Muna istraga je trajala oko stotinu dana i noi (nona sasluanja nikakonisu bila rijetkost). Zajedno sa Izetbegoviem, tada su pohapene i isljeivane stotinemuslimana irom BiH poeo je famozni Sarajevski proces.

Optunica je bila podignuta na osnovu lanova 114. i 133. Krivinog zakonaSFRJ. Prvi se odnosio na udruivanje radi ruenja ustavnog poretka, drugi naverbalni delikt. Osim ovog, optunica je Aliju dodatno teretila za liderstvo ove grupezavjerenika, iako je neke od optuenih, kako e se kasnije ispostaviti, na suenju

vidio prvi put u ivotu!


9/36

Istina je bila da su peterica u grupi od dvanaest optuenih, imali zajednikupripadnost Mladim muslimanima krajem edrdesetih godina, ali kadaje organizacijaunitena poetkom pedesetih, ponajvie radi straha za golu egzistenciju, sve suzajednike aktivnosti zamrle.

Pa ipak, sud je naao dovoljno elemenata da u sudnicu dovede odreen broj

muslimana koji su, uproeno govorei, optueni da ele rasturiti Jugoslaviju(kontrarevolucionarno ugroavanje drutvenog poretka u SFRJ), te toboe nanjenim krhotinama stvoriti islamsku dravu, koja bi se potom moda integrirala uostatak islamskog svijeta...! Iako ovakve optube danas mogu izazvati samo gorkipodsmijeh, situacija je bila sve samo ne smijena.

Prvi dan u dvoranu za rasprave dovedeni su: Alija Izetbegovi, Omer Behmen,Hasan engi, Ismet Kasumagi, Edhem Biaki, Husein ivalj, Ruid Prguda,Salih Behmen, Mustafa Spahi, Demaludin Lati, Melika Salihbegovi, Derviurevi i ula Biaki.Kao to je poznato, gotovo svi od pobrojanih kasnije suodigrali vie-manje znaajnu ulogu u procesu ouvanja BiH i njene odbrane odagresije, to u odreenoj mjeri potvuje tezu da su tadanje jugoslovenske vlasti ipak

znale s kim imaju posla.Tuiteljica je bila Edina Reidovi, za koju e optueni u ovom, vie nego oito

montiranom procesu, rei da je bila posebno revnosna u svom poslu.Temelj djela optube za kontrarevolucionarno djelovanje tuiteljica je nala u

Izetbegovievom tekstu Islamska deklaracija, koji je, prema njenoj tvrdnji, izmeu1974. i 1983., sa ciljem kontrarevolucionarnog ugroavanja drutvenog ureajaSFRJ, preveden na arapski, turski, engleski i njemaki, te su raena izdanja na tim

jezicima sa predgovorom; s druge strane, u namjeri stvaranja istomiljenika u zemljiza kontrarevolucionarno ugroavanje drutvenog ureenja na nain i za ciljeveutvrene u Deklaraciji, optueni su istu dali na itanje veem broju intelektualaca:Huseinu ozi, Muhamedu Kupusoviu, Huseinu ivelju, Hasanu engiu, RusmiruMahmutehajiu, Mehmedaliji Hadiu, Meliki Salihbegovi i Edhemu Biakiu, pasu Hasan engi, Ismet Kasumagi, Huso ivalj i Edhem Biaki postali lanovigrupe...

Budui da dokaza za ove tvrdnje nije bilo, jer je bilo potpuno jasno da seIslamska deklaracijauope nije odnosila na Jugoslaviju, tuiteljstvo je pribjeglo iznudiizjava od svjedoka. Redom su bili privoeni muslimanski intelektualci i vjerskislubenici u prostorije UDB-e, gdje su sasluavani danima i noima. Masovna pojava

je bila da su pod prisilom potpisivali jednu varijantu izjave, ali bi je, kad bi bilidovedeni pred sud da, ponove (navodne) vlastite navode pod pritiskom savjesti negirali, to je bilo suprotno oekivanju tuiteljstva. No, bahato sudstvo, a po

politikim direktivama, listom je uvaavalo prve varijante svjedoenja.Uglavnom, sasluano je 59 svjedoka, od ovog 56 po prijedlogu optube i samotri na osnovu prijedloga odbrane. Ukupno su izjave 23 svjedoka bile irelevantne sastanovita optube i odbrane, te se na njih presuda ne poziva. Od preostalih 36svjedoka, njih 15 je uglavnom ostalo pri svojim optuujuim izjavama iz predhodnogpostupka, dok je ak21 svjedok, u veoj ili manjoj, izmijenio iskaz dat u istrazi. Unekoliko sluajeva, iskaz je poreknut u cjelini.

Svjedoci su se uglavnom alili na tretman tokom davanja iskaza. Neki su tvrdilida im je tekst svjedoenja manje ili vie mijenjan, ve prema tome kako jeodgovaralo optubi. Isljednici su se ponajvie sluili ucjenama, raznim vrstamapritisaka i prijetnji. Recimo, svjedok Reid Hafizovi je izjavio da je isljednik na njega

potezao pitolj. Svjedok Enes Kari je izjavio da mu je iskaz mijenjan doneprepoznavanja, pa je potom bio prisiljen da ga potpie. Ve prilikom potpisivanja,


10/36

planirao je da kompletan potpisan iskaz delegitimira. Optueni Mustafa Spahiispriao je na sjednici Vrhovnog suda, 14. marta 1984., da su mu isljednici ostaviliizbor: ili da potpie optuujui iskaz protiv jednog od trojice prvooptuenih ili e i sambiti optuen! Poto je odbio da lano svjedoi, bio je osuen na pet godina zatvora.

Optueni Izetbegovi je traio javnost rada suda. Ujedno, alio se na medije, jer

su pristup sudu imali uglavnom samo oni podobni. Njihovi izvjetaji bili suneobjektivni i, treba li rei, na liniji optube.Malo po malo, poele su se javljati razne organizacije za zatitu ljudskih prava,

traeno je da se proces obustavi, jer je sve vie bilo jasno da se radi o suenjuneistomiljenicima, ne radi djela, nego samo radi drugijeg miljenja.

Iz dananje perspektive, moda malo neobino zvui da je upravo iz Beograda,istina tek nakon presude, stigao britak glas protiv Sarajevskog procesadvanaesterici. Peticija, koju je potpisalo 20 uglednih beogradskih intelektualaca,Predsjednitvu Jugoslavije upuena je 6. juna 1986.: Od 18. jula do 19. avgusta1983. godine u Sarajevu je sueno dvanaestorici muslimanskih intelektualaca. Tosuenje e ostati zabeleeno u istoriji novijeg jugoslovenskog pravosua kao arhetip

egzemplarnog kanjavanja za re i misao. Prvostepeni sud je za delikt miljenjaizrekao drakonske kazne, neuobiajene ak i za nae prilike: troje optuenihosueno je na po 5 godina zatvora, dvojica na po 6 godina, jedan na 6 godina i 6mjeseci, jedan na 7 godina, dvojica na po 10 godina, jedan na 14 i jedan na 15godina zatvora. Vrhovni sud Bosne i Hercegovine izrekao je neznatno manje kazne,u rasponu od 3 godine i 6 mjeseci do 12 godina (...) stajalo je, izmeu ostalog, upeticiji.

Peticija je bila ponovljena u oktobru 1986. U njoj se konstatira da su optubekonstruisane, tvrdi se da je proces bio nezakonit i nepravian, te se Predsjednitvopoziva da osuenepusti na slobodu.

Suprotno loginom oekivanju, ovo nije utjecalo na sud da eventualno snizikazne. Prvooptueni Izetbegovi bio je osuen na beskonano dugih 14 godinazatvora. Komentirajui presudu, on je rekao da je volio Jugoslaviju, ali ne i njenuvlast. Zavrni citat njegove zavrne rijei odavno je ovjeka koji je bio spremanrtvovati doslovce sve za svoje ideale: Bio sam musliman i to u i ostati. Osjeaosam se borcem za stvar islama u svijetu i time u se osjeati do kraja ivota. Jerislam je za mene drugo ime za sve to je lijepo i plemenito i ime za obeanje ili naduu bolju budunost muslimanskih naroda, za njihov ivot u dostojanstvu i slobodi,jednom rijeju, za sve ono za to je po mom uvjerenju bilo vrijedno ivjeti.

Sutradan, nakon izricanja presude, Osloboenje je osvanulo sa naslovom:Neprijateljima 90 godina zatvora.

Uslijedile su duge godine zatvora.

Zatvorski dani

Izetbegovi je u novembru 1983. prebaen u Fou na izdravanjeetrnaestogodinjeg zatvora. Na ulasku u zatvorski krug, duboko je udahnuo zrak ipripremio se za dugi rat za ouvanje zdravlja, kako fizikog tako i psihikog. Valjalo jeostati normalan na tom trnovitom i neizvjesnom putu kojem se nije nazirao kraj.

Smjeten je u odjeljenje S-20, koje su zvali odjeljenjem ubica, jer je veina

osuenih u tom odjeljenju odgovarala za jedno ili vie ubistava. Alija e poslije estoponavljati tezu koja zvui pomalo zbunjujue, ali nakon objanjenja vidite da ima


11/36

logike. On kae: Imao sam sreu to sam smjeten u odjeljenje sa ubicama. Nekimoji drugovi sa suenja bili su u loem poloaju jer su bili smjeteni sa sitnimlopovima i kriminalcima, to je u zatvoru velika nevolja. To su nekarakterni tipovi, doksu ubice druga vrsta ljudi.

esto je navodio sluaj ovjeka koji je u kafani ubio ovjeka koji mu je zamalo

ubio oca kad se presaberete, uhvatite se u pomisli da biste uinili isto!Kako zatvorski dani prolaze sporo, Izetbegovi se posvetio itanju, razmiljanju,te se na razne naine dovijao kako da skrati vrijeme i ostane psihiki i fiziki zdrav.Saznanje da je pred njim beskonaan slijed istih ili slinih dana, u ivotnom prostoru2 sa 2 metra, bila je krajnje obeshrabrujua. S obzirom na dob (ezdesetak godina),Alija Izetbegovi je sam sebe esto zaticao kako se pita hoe li uope doivjeti krajzatoenitva i doekati slobodu? Meutim, ovdje se radilo o ovjeku koji je imaoduhovne snage da podnese svu tekou zatvorskih dana kao i sva muna iskuenjakoja su ga napadala sa svih strana.

Dakle, bez obzira na sve bojazni, kraj zatoenitva Izetbegovi je doekao usasvim solidnom stanju. Sam e posvjedoiti da je svoju ouvanost dugovao koliko

vjeri, toliko i odanosti i stalnoj moralnoj podrci njegovog sina Bakira i dvije keri:Lejle i Sabine.

Pisma koja su razmjenjivali tokom itavog Izetbegovievog boravka u zatvoru,bila su puna roditeljske njenosti, sa jedne, i beskrajne brige za oca, sa druge strane.Dio familije koji je bio na slobodi, ivio je za oca koji je bio u zatvoru. Svakako da jevailo i obrnuto: zatvoreni otac stalno je mislio na svoju obitelj. Ovo mu je olakavalotrenutke kada bi grlu imao gorak osjeaj naputenosti i tuge.

(Moja hrabrost opadala je kako je dan tekao. Najnia je bila u predveerje.Tada sam se teko borio sa nastupom melanholije. Izgleda da sam neoprezno otome pisao keri Sabini, jer sam jednog dana od nje dobio pismo;Ne znam jesi li toprije osjeao, ali kod mene se oduvijek javlja to osjeanje kada se sputa mrak.Moram biti jako angairana da bi ga makar malo potisnula. Ponekad je to tugapomijeana sa nekim strahom i fizikom slabou. Znam da mi je uvijek bilo nekakoteko spremiti se kad bih u to doba izlazila vani. A im bi izalai im bi pao mrak, sveje prolazilo. ini mi se da su se u tom osjeanju sakupljala sva moja strahovanja,nesigurnosti, tuge, i pomiljala sam da je to stanje u kojem se ljudi odluuju da uzmualkohol ili drogu, da bi se izvukli. Ovo ti priam jer hou dati kaem da je i meni tajosjeaj bar djelomino poznat i da mogu zamisliti kako ti je. Zatvor to ini sigurnoteim, kao to meni osjeaj slobode u ovoj kui olakava da prebrodim taj dio dana.Moda je najbolje da se pokua neim zabaviti kad te to uhvati, ako moe itajneto lagano, rjeavaj ukrtene rijei ili gledeaj TV. Znam sigurno da u tim trenutcima

nije dobro razmiljati ni preputati se osjeajima. Onda ti bude samo jo tee. Vidi,opet ja pametujem, ali htjela bih ti neto olakati. Ustvari, najvie bih voljela da u tovrijeme sjedimo kod mene i pijemo kahvu. Ali barem neka zna da ja uvijek mislim natebe, naroito u predveerje'. Citat iz Sjeanja) Ova situacija uinila je da otac injegov sin, kao i keri, budu u neobino jakoj emotivnoj povezanosti. Ovo seposebno odnosilo na Bakira, koji se uz oca i sam poeo interesirati za politiko stanjedrutva u kojem je ivio. Tako se kod Izetbegovievog sina razvio senzibilitet zapolitiku i snaan interes da u njoj i sam participira. Ova veza oca i sina posebno edoi do izraaja kasnije, kada su dolazila jo snanija iskuenja, nezamislivo buranperiod ratne historije ovih prostora, u kojem e jednu od glavnih rola odigrati upravoIzetbegovi stariji.

Nakon to su proli istraga i suenje, kada se, uvjetno uzevi, prilagodio svomnovom boravitu, Izetbegovi je poeo pisati biljeke. Bila su to razmiljanja o ivotu i


12/36

sudbini, o vjeri i politici, o proitanim djelima i njihovim autorima, i o mnotvu drugihstvari koje su jednom zatvoreniku u toku otprilike 2000 dana i noi naum moglepasti. Tako je nastalo trinaest sveica, formata A5, sitno i namjerno neitko pisano.Krajem 1999., ovi spisi bit e objavljeni sa naslovom Moj bijeg u slobodu. Nakon toje knjiga objavljena, kritiari e zakljuiti da su Izetbegovieve zabiljeke svakako

znaajan doprinos rasvjetljavanju njegove linosti u svoj njenoj sloenosti. Prof. dr.Enes Kari, koga su Udbini isljednici bezuspjeno prisiljavali na lano svjedoenjeprotiv Izetbegovia i ostalih, u recenziji knjige Moj bijeg u slobodunapisat e da jeovu knjigu nemogue itati mimo saznanja o znaaju intelektualne, duhovne ipolitike biografije Alije Izetbegovia, jer se ovim biljekama napisanim u vrijemeizdravanja kazne bitno upotpunjuje i mozaiki dopunjuje intelektualna biografijajedne izuzetne linosti koja je bitno obiljeila posljednje decenije dvadesetogstoljea.

Bijeg u slobodu je zapravo nepristajanje na uznitvo duha i na taj nain vidlinog transcendiranja surovosti zatvorske stvarnosti postaje svojevrsno traganje zaslobodom ovjeka uope i u tom stapanju linog i univerzalnog je i poloena izuzetna

sugestivnost Izetbegovievih biljeki napisao je Kari.Alija Izetbegovi je zatvor iskoristio za itanjei dopunsko obrazovanje. Vremena

je bilo napretek, dobre volje takoer (ruku na srce ni izbor aktivnosti nije bio veliki),tako da se na dobru bazu, malo po malo, kalila specifina vrsta ovjeka spremnog zasve vrste povijesnih iskuenja. itatelj njegovih zatvorskih biljeki ostat e namomente fasciniran lucidnou Alijinih misli. U nekim zakljucima ili tezama modae prepoznati vlastite misli, dok e mu druge omoguiti da zaviri u sve duhovnerukavce ovog nesvakidanjeg ovjeka. Specifine okolnosti uinile su da se linostAlija Izetbegovi razvija na specifian nain.

Prvo, u zatvoru je Izetbegovi dalje uvrstio svoju vjeru. Njegova beskrajnaodanost Bogu zapravo je bila oaza u koju se uvijek sklanjao za naroito burnihzatvorskih dana.

Drugo, dugi boravak iza reetaka kod njega je razvio senzibilitet za slobodu: onoto se drugim ljudima podrazumijevalo, za Izetbegovia je bilo predmetom najsvetijihelja.

(Mnogo kasnije, u toku rata 1992.-1995. godine, rei e svoju esto citiranureenicu: Velikim Bogom se kunemo da robovi biti neemo!) Biti slobodan, ovomrobijau istovremeno je znailo i najveu elju i najveu odgovornost koju jednalinost moe imati. Zbog toga je u nekim svojim intervjuima, Izetbegovi govorio i ostranoj strani slobode koju osjete svi ljudi nedostatno jaka duha. Oni, zapravo,ne znaju ta bi sa svojom slobodom; podsvjesno ele biti neslobodni, tj. zarobljeni.

Tree, valjda pod stalnim pritiskom nepravde, ostatak ivota Izetbegovi eprovesti i u borbi za pravdu (onako kakvom ju je on vidio): kako za sebe, tako i zanarod i dravu kojoj je pripadao.

Konano sloboda

Budui da je bio pravnik, Izetbegovi je u zatvoru nastavio borbu za smanjenjekazne. Pisao je Saveznom sudu u Beogradu, gdje je upozoravao na nezakonitostsamog sudskog procesa. Istovremeno, svjetski mediji su takoer pisali o

Sarajevskom procesu kao montiranom, pase, polahko ali temeljito, stvaralaatmosfera za izmjenu presude. Ovaj proces smekavanja trajao je oko tri godine.


13/36

Presudom Saveznog suda, Izetbegovieva je kazna smanjena simbolino, sa 14 na12 godina zatvora, ali je izmijenjena kvalifikacija: ostao je samo verbalni delikt izlana 133.Krivinog zakona. Nakon niza peripetija, konana presuda je glasila devet godina!

Na kraju je Izetbegovi odleao tano pet godina i osam mjeseci toliko ga je

kotalo to je svoja uvjerenja pokuao prenijeti i drugima. Dvadeset petog novembra1988. godine, izmeu tri i etiri sata poslijepodne, Alija Izetbegovi je pozvan uupravu zatvora. Tamo mu je komandir strae, Malko Koroman, u sveanoj uniformi isveanim glasom, proitao odluku Predsjednitva Jugoslavije da se oslobaa daljegizdravanja kazne. Bio je to tano njegov dvije hiljade sedamdeset i peti dan zatvora.Izetbegovi nije mogao vjerovati: konano je postao slobodan ovjek!

Ako je nakon prvog zatvora bilo dilema, sada nakon drugog, prostora za dvojbunije bilo. U glavi je imao jasan plan: osnovati politiku stranku i sa njom pobijediti naizborima!

Osnivanje stranke

Kraj osamdesetih nagovjetavao je buran poetak devedesetih godinadvadesetog vijeka. Jugoslovenska kriza doivljavala je svoj vrhunac. U zapadnomdijelu zemlje isticani su zahtjevi za demokratizacijom drutva, za uvoenjemviestranaja, sve je otvorenije ukazivano na srpsku hegemoniju. Istovremeno je uSrbiji stasavao Miloevi koji je Srbe uvjeravao da su upravo oni ugroeni, to jepostepeno stvaralo psiholoke preduvjete za rat. Na drugoj strani, ubrzano je raslatenja Slovenije i Hrvatske za odvajanjem od Jugoslavije i osamostaljenjem. Ve suse mogle nazrijeti nove politike elite, koje e ove zemlje povesti u promjene. Jednaza drugom formirane su nove politike stranke. Franjo Tuman utemeljio je Hrvatskudemokratsku zajednicu (HDZ), a kao vrhovni cilj postavio nezavisnu Hrvatsku.

Izetbegovi je uoio ove procese, elio je da muslimanski ivalj, od NovogPazara do Cazina (citat iz Sjeanja) spremno doeka promjene. Na samom poetkusvoju politiku inspiraciju vidio je u Jugoslavenskoj muslimanskoj organizaciji (JMO)Mehmeda Spahe. Meutim, ova je prema Izetbegoviu imala stanovitih slabosti, toje oito bilo ve iz injenice da se raspala ve pri prvim ratnim iskuenjima 1941.godine. Izetbegovi, koji je slutio rat, nije elio da se sa njegovom strankom dogodiisto. Aktivnosti za osnivanje stranke poeo je u novembru 1989. godine, tano godinudana nakon izlaska iz zatvora. Pomalo i bez svoje volje, od samog poetka je bio

lider. U svojim memoarima priznaje da se ak pitao ako sam ja najbolji, kakvi suonda ostali? da bi sam i odgovarao: Voe valjda moraju imati neke vanemahane, a ja sam ih imao dovoljno.

Prvi ovjek kojeg je kontaktirao bio je prof. dr. Muhamed Filipovi, koji ga je tadauitvo odbio rekavi kako smatra da za osnivanje muslimanske stranke jo njevrijeme. Pritom je vjerovatno mislio na vaei Zakon o zabrani politikog djelovanjaizvan tadanjeg Saveza komunista. Potencijalni kritelj ove zabrane teoretski jemogao dobiti deset godina zatvora. Izetbegovi je odluio rizikovati. Kroz dotadanjiivot uvijek je igrao pomalo na rizik, a, osim ovog, njemu se ipak inilo da je vrijemeza osnivanje stranke. Tragajui za istomiljenicima, odlazi u Zagreb, gdje su politikiprocesi otili dalje, pa se nadao da e na misao naii na plodnije tlo. Tako je i bilo.

Sreo se sa emsom Tankoviem i Salimom abiem (koji je u meuvremenu umro).Na sastanak u Zagrebakoj damiji, koji je organizirao abi, dolo je petnaestak


14/36

pozvanih. Brzo je postignuta naelna saglasnost o osnivanju politike strankemuslimanskog kulturnog kruga, koja je imala ope jugoslavenske pretenzije: BiH,Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Kosovu i Makedoniji. Ubrzo su osnivani i ogranci uinozemstvu. Ideja se irila brzinom poara.

Ovakvom razvoju dogaajapogodovala je injenica da je nastala opa kriza u

cijelom lageru socijalistiko-komunistikih zemalja. Pao je Berlinski zid, sa njim i moideologije koje su gospodarile tzv. istonim blokom drava.S prvim danima proljea, preciznije 27. marta 1990. godine, Izetbegovi je

najavio konferenciju za tampu u sarajevskom hotelu Holiday Inn da bi objelodanioosnivanje politike stranke. Glasom pomalo drhtavim od uzbuenja, proitao jesaopenje za javnost, koje e kasnije biti poznate kao Saopenje etrdesetorice, jerje i imalo tano toliko potpisnika. Glasilo je kako slijedi: Mi dole potpisani, suoeni sakrizom jugoslovenskog drutva, koja nije samo ekonomska nego i politika i moralna,zainteresirani za ouvanje Jugoslavije kao zajednice naroda i narodnosti i zaneometan nastavak zapoetih demokratskih procesa u pravcu slobodne, moderne ipravne drave, u elji da podrimo taj razvoj i da u toj i takvoj zajednici ostvarujemo

ne samo interese koji su zajedniki svim njenim graanima, nego i posebne kojeimamo kao graani pripadnici muslimanskog kulturno-povijesnog kruga, odluilismo da pokrenemo inicijativu za osnivanje Stranke demokratske akcije (SDA), i utom cilju obznanjujemo 16 programskih principa naeg politikog djelovanja.Dalje su pobrojani principi.

Iako se formalno poziva na sve graane, ve iz prvog stavka jasno je da jestranka profilirana kao nacionalna: SDA je politiki savezgraana Jugoslavije kojipripadaju muslimanskom kulturno-povijesnom krugu, kao i drugih graanaJugoslavije koji prihvataju program i ciljeve stranke. (Formalno, na politiki savezpozvani su i oni koji nisu bili Bonjaci, meutim, Srbi su ve imali Srpskudemokratsku stranku (SDS), a Hrvati Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ).)

Principi su se odnosili na nain rada stranke, na njene ciljeve i zahtjeve.Ukratko, osnivai SDA zahtijevali su izbore, demokratsku vlast, ravnopravan statusnaroda koji su ivjeli u Jugoslaviji posebno u BiH, te zemlju ureenu na temeljuljudskih prava i slobode miljenja. Nisu pozivali na ruenje Jugoslavije, pa se akinilo, iako je historija krenula drugim tokovima, da su je smatrali poeljnim (iako ne inunim) politikim okvirom.

Da bi se stekla potpunija slika o fokusu politikog interesovanja osnivaa SDA,ini se da je posebno indikativan sedmi princip:

Suoeni sa ignoriranjem nacionalne posebnosti bosanskohercegovakih

Muslimana i na toj osnovi njihovog svojatanja, i odbacujui ove pretenzije kaosuprotne, ne samo historijskim faktima, nego i jasno izraenoj volji ovog naroda,izjavljujemo: BosanskohercegovakiMuslimani, kako oni koji ive u BiH, tako i onivan njenih granica, predstavljaju autohtoni bosanski narod, te, prema tome, ine

jedan od est historijskih naroda Jugoslavije, koji imaju svoje historijsko ime, svoje tlopod nogama, svoju historiju, svoju kulturu, svoju vjeru, svoje pjesnike i pisce, jednomrijeju, svoju prolost i budunost. SDA e, stoga, oivljavati nacionalnu svijest bh.Muslimana i insistirati na uvaavanju injenice njihove nacionalne samobitnosti sasvim pravnim i politikim konsekvencijama. Istiui pravo bh. Muslimana da podsvojim nacionalnim imenom i kao autohtoni narod ive na ovom tlu, mi to pravopodjednako i bez ikakvih ograda i ogranienja priznajemo i Srbima i Hrvatima, kao i

svim drugim narodima i narodnostima u BiH. U vezi sa prednjim, istiemo naposeban interes za ouvanje Bosne i Hercegovine kao zajednike drave Muslimana,


15/36

Srba i Hrvata. U ovom smislu, SDA e se energino oduprijeti pokuajimadestabilizacije BiH, njene podjele i svojatanja, bez obzira sa koje strane takve i slineideje dolazile.

U principima se snano apostrofira i pravo na punu slobodu djelovanja svihreligija u Jugoslaviji.

Na kraju dokumenta etrdesetorica su se potpisala ponaosob kako slijedi:

Alija Izetbegovi, dipl. pravnik iz Sarajeva; Muhamed engi, dipl. ing. Iz Sarajeva;dr. Maid Hadiomeragi, stomatolog iz Sarajeva; dr Muhamed Hukovi, profesor izSarajeva; Edah Beirbegovi, advokat iz Sarajeva; prim. dr. acir erimovi, ljekar izSarajeva; Salim abi, privrednik iz Zagreba; prof. dr. Sulejman Maovi,Defektoloki fakultet Zagreb; prof. dr. Fehim Nametak, znanstveni radnik iz Sarajeva;Salih Karavdi, advokat iz Sarajeva; Fahira Fejzi, novinar iz Sarajeva; dr. airengi, ljekar iz Sarajeva; Edhem Tralji, dipl. pravnik iz Sarajeva; DemaludinLati, knjievnik iz Sarajeva; Omer Pobri, muziar iz Sarajeva; dr. Sead esti,znanstveni radnik iz Sarajeva; prim. dr. Tarik Mufti, ljekar iz Mostara; Safet Isovi,

estradni umjetnik iz Sarajeva; dr. emso Tankovi, docent na ekonomskom fakultetuu Zagrebu; Mirsad Veladi, magistar tehnologije iz Velike Kladue; prim. dr. KemalBiaki, ljekar iz Sarajeva ; Abdulah Skaka, obrtnik iz Sarajeva; Omer Behmen, dipl.ing. gra. iz Sarajeva; efko Omerbai, glavni imam iz Zagreba; dr. Mustafa Ceri,docent Islamskog teolokog fakulteta iz Sarajeva; dr. Sulejman amdi, znanstveniradnik iz Zagraba; prof. dr. Lamija Hadiosmanovi, Filozofski fakultet iz Sarajeva; dr.Halid auevi, dipl. pravnik iz Sarajeva; Kemal Nani, dipl. ing. graevine izZagreba; Bakir Sadovi, student iz Sarajeva; Faris Nani, student iz Zagreba; NordinSmajlovi, student iz Zagreba; Husein Huski, magistar mainstva iz Zagreba; MirsadSrebrenkovi, dipl. pravnik iz Zagreba; Nedad Dumhur, dipl. tehnolog iz BanjaLuke; Fehim Nuhbegovi, privrednik iz Zagreba; ulko Zuni, privrednik iz Zagreba;prof. dr. Almasa airbegovi, Veterinarski fakultet u Sarajevu; prof. dr. AhmedBrakovi, Ekonomski fakultet u Sarajevu.

Prialo se da bi se etrdeset potpisanih mogli doi pod udar zakona. Alipovjesne okolnosti su se promijenile, i vlast vie nije bila dovoljno snana za jojedan zamaniji politiki proces. Tek kao jedna od reakcija na formiranje SDA, uOsloboenju je poeo feljton o suenju Aliji Izetbegoviu 1983. godine. Novinarkakoja je pratila suenje zadrala je stil iz tog vremena: iste optube, slian na innjihove montae, kao da se u meuvremenu nita nije dogodilo. Pozadinski cilj ovogfeljtona bio je preko Izetbegovievog sluaja jo jednom ukazati kakve politikenakaze osnivaju stranku. Aktuelna vlast, koja je zbilja imala ovakvu recepciju

politikih faktora koji su se ukazivale na vidiku, bila je uvjerena u svoju pobjedu napredstojeim izborima, te da e ovo podsjeanje na reakcionarne planove bivihrobijaa i nepopravljivih fanatika samo uvrstiti njihovu prednost. Ali, procjena je bilaloa. Vrijeme e pokazati da je narod bive robijae prihvatio sa simpatijama, anjihove politike ciljeve sve vie prihvatao kao svoje.

Dva mjeseca nakon press-konferencije u Holiday Innu, u istom hotelu odranaje Osnivaka skuptina SDA. Sala je bila prepuna, euforija je ovladala svim prisutnimduama. Poetni strah, kako svjedoe sudionici, zamijenili su prkos i odlunost.Meu zvanicama bilo je mnogo uglednih ljudi. Kamere su posebnu panju posvetileAdilu Zulfikarpaiu, kultnom bonjakom emigrantu. U to vrijeme Zulfikarpai jeivio u Zrichu, gdje je osnovao Bonjaki institut, instituciju koja posjeduje vrlo

vrijedne dokumente o historiji Bosne i Hercegovine. Adil je zajedno saistomiljenicima ve bio potpisnik nekoliko demokratskih inicijativa vezanih za tlo


16/36

bive Jugoslavije. Imao je veliko politiko iskustvo, pa je ostale lanove SDA njegovoprisustvo snano hrabrilo na dalju akciju. Izetbegovi je lino pozvao Zulfikarpaiana osnivaku konferenciju. U Zrichu su ve razgovarali o osnivanju stranke, gdje suse sukobili oko naziva Musliman, odnosno Bonjak. Zulfikarpai je smatrao da biu programske dokumente odmah trebalo ubaciti termin Bonjak. Izetbegovi se

saglasio da naziv Musliman nije adekvatan, ali nije sa terminom njegovog uvoenja.On je smatrao da bi naglo uvoenje bonjakog imena stvorilo moguu konfuzijuunarodu prilikom popisa stanovnitva, pa je posao preimenovanja nacije ostavio zaposlije. Tako je i bilo.

U svom govoru u Holiday Innu Izetbegovi se osvrnuo na mogua posezanjaza bosanskim teritorijem: Siguran sam da tumaim najdublja osjeanjamuslimanskog naroda ako kaem da on nee dozvoliti komadanje Bosne. Sramnisporazum Cvetkovi-Maek o podjeli ove zemlje je mrtav. Za to je garancija snagakoja se danas raa u ovoj sali... Ove rijei su popraene snanim aplauzom.

Predizborna kampanja

SDA je inom svog formiranja ostvarila formalne pretpostavke da se upusti utrku za osvajanje vlasti. Na sve strane su nicale podrunice. Posebno upamen ostate skup u Banja Luci, gdje se okupilo oko 20 hiljada ljudi. Naroito zapaen bio jegovor akademika prof. dr. Muhameda Filipovia, koji je roen u tom kraju.

Izetbegovi je posjetio SAD. U sjeanju mu je ostao susret sa Nijazom Batlakom Daidom, koji se predstavio kao Hrvat islamske vjeroispovijesti. Pitao je Aliju da lisu se Bonjaci spremili za rat i zloslutno predkazao njihova nova stradanja u doliniDrine. Daida je kasnije imao kontraverznu ulogu u ratu u BiH.

Najvei predizborni skupovi SDA bili su upravo u Foi, Novom Pazaru i VelikojKladui. Najemotivniji bio je skup u Foi, ali najimpresivniji u Velikoj Kladui. Tamo se15. septembra 1990. okupilo oko 200 hiljada ljudi. Izetbegovi je odrao govor ukojem jejasno rekao da je BiH kao graanska republika opredjeljenje muslimanskognaroda: ne islamska, ali ni socijalistika, nego graanska...! S obzirom na to da suse tada ve pojavili snani zahtjevi iz Slovenije i Hrvatske za osamostaljenjem, voaSDA je smatrao potrebnim naglasiti da Bonjaci ne prihvataju ostanak u velikojSrbiji. Bio je direktan: Ako zatreba Muslimani e orujem braniti Bosnu. Ovaj edatum i govor ostati upamen, jer je prvi put Izetbegovi spomenuo oruje kaomoguu alternativu. Moda ni sam nije vjerovao da e se njegova najava oruanog

sukoba uskoro i ostvariti.Tri dana nakon skupa u Kladui, Zulfikarpai i Filipovi su pokuali da izvrekadrovski prevrat u SDA. Nije im se sviala ikonografija sa skupova, inilo im se daStranka ide u vjerski radikalizam. Izetbegovi je iz ovog duela iziao kao pobjednik,uvrstio se kao voa, a ova dvojica su osnovali svoju stranku Muslimansko-bonjaku organizaciju (MBO). U meuvremenu, lider SDA je, jednog po jednog,upoznavao glavne politike aktere krize u Jugoslaviji. Kad je stigao u Zagreb, nasastanak sa Tumanom poveo ga je Stipe Mesi, kojeg je takoer tada upoznao. Zarazliku od Tumana, Mesi mu je bio simpatian kao ovjek i njihovo je iskrenoprijateljstvo unato burnim historijskim okolnostima trajalo sve do Izetbegovievesmrti. Ve pri prvom susretu, Tuman je zaprepatenom Izetbegoviu nimalo taktino

rekao upravo kako slijedi: Gospodine Izetbegoviu, nemojte stvarati nekumuslimansku stranku, to je potpuno pogrena stvar, jer su Hrvati i Muslimani u BiH


17/36

jedan narod. Muslimani i Hrvati osjeaju se tako. Da bi potkrijepio svoju tvrdnjupotegao je tobonje historiske argumente. Nakon to Izetbegovi nije ba saposebnim entuzijazmom odsluao njegove rijei, Tuman je prognozirao izbornifijasko SDA: Sedamdeset posto glasova dobiti e HDZ jer e dobiti sve hrvatske imuslimanske glasove tvrdio je.

Izetbegovi mu je uzvratio da potuje njegovo znanje iz povijesti, ali da on ipakmalo bolje poznaje dananju Bosnu, te da e HDZ na izborima dobiti tano 17 postoglasova, koliko je u BiH tada bilo Hrvata.

Na novembarskim izborima 1990. tako je i bilo: HDZ je dobio 17 posto, naravno,hrvatskih glasova. Ali, Izetbegovi se iz Zagreba vratio sa gorkim okusom u ustima.Bio je to poetak jedne neskrivene antipatije.

Pobjeda na izborima

Izbori su odrani 18.novembra 1990. godine. Od 240 poslanikih mjesta uSkuptini Republike Bosne i Hercegovine, SDA je osvojila 86 mandata, a odsedmolanogPredsjednitva, trojica su bili kandidati SDA. Ubjedljivo najvie glasovaosvojio je Fikret Abdi milion i dvjesto hiljada. Izetbegovi je dobio osam stotina isedamdeset hiljada glasova. Abdiu je pomogla popularnost koju je stekao kaoutemeljitelj Agrokomerca i kao rtva tzv. mjenine afere iz 1986. 1987. godine.Imao je imid uspjenog privrednika, neoptereenog pripadnosti naciji inacionalizmom, pa se opravdano procjenjuje da je dobio i neto srpskih i hrvatskihglasova. Politikim dogovorom Abdi je mjesto predsjedavajueg Predsjednitva BiHustupio Aliji Izetbegoviu.

Naalost, sukob koji je tinjao izmeu ova dva politiara, koji su imali razliitekoncepte, ali i dvije sujete i dva razliita temperamenta, kulminirat e tokom rata koj ije 1992. godine poeo u BiH. Tada Abdi odlaszi u Veliku Kladuu, osniva svojuvojsku, koja e se do svog konanog poraza, zajedno sa vojskom hrvatskih Srba,boriti protiv Armije BiH. Pokazalo se da su preko Abdia, Slobodan Miloevi iRadovan Karadi ostvarili jedan od svojih stratekih ciljeva: sukob unutarbonjakog nacionalnog korpusa. Meu bonjaki sukob u Krajini do nesluenihrazmjera uveao je nesreu koja je zadesila ovaj narod.

Nakon izbora i ustolienja lanova Predsjednitva SRBiH, formirana jerepublika vlada , na temelju koalicije SDA SDS HDZ. Ova osovina slabo jefunkcionirala jer su interesi bili upravo suprotni. Karadiev SDS htio je po svaku

cijenu da BiH ostane u sastavu krnje Jugoslavije, bez Hrvatske i Slovenije, koje suionako samo smetale velikosrpskim vizijama. HDZ je, pod utjecajem dr. FranjeTumana, sve vie naginjao opciji podjele BiH. SDA je vrsto ostala pri opcijinezavisne BiH, unutar ili van Jugoslavije. Unato takvoj situaciji Izetbegovi je usuradnji sa ovim strankama pokuao ostvariti neku vrstu (vie) nacionalnogkonsenzusa za BiH. Nije uspijevalo, sukobi su postali sve otriji, oruje je svesnanije zveckalo, a nebo nad Jugoslavijom sve tamnije.

Neuspjeni pregovori o opstanku Jugoslavije


18/36

Poetkom januara 1991. novoizabrani lan Predsjednitva BiH poeo jeprisustvovati sastancima proirenog Predsjednitva SFRJ, koje su, pored redovnihlanova, dopunjavali predsjednici republika, a sastancima su prisustvovali ipredsjednik Savezne vlade, Ante Markovi i ministar narodne odbrane VeljkoKadijevi. Bezuspjeno se pokuavalo doi do konsenzusa o sudbini Jugoslavije. U

oaju, makedonski i bosanski predsjednici, Kiro Gligorov i Alija Izetbegovi, ponudilisu prijedlog o stepenastoj federaciji. To je bio kompromis izmeu ponuenih opcijakoje su imale Slovenija i Hrvatska, na jednoj, i Srbija na drugoj strani. Lako zapaenakao vrlo dobronamjerna, inicijativa je propala, a Hrvatskom su poele nicati barikadena podrujima gdje su ivjeli Srbi. Uz pomo naoruanog lokalnog stanovnitva,Jugoslovenska narodna armija (JNA) je po nalogu Slobodana Miloeviazaokruivala teritorij tzv. srpske autonomne oblasti (SAO). Isti model se kasnijeprenosi na BiH.

Na terenu, ve od proljea 1991., SDS stvara srpske autonomne oblasti, koje suzaokruene silom. Prema vojnim podacima, JNA je srbima u BiH tokom 1991.podijelila 51.900 komada pjeakog naoruanja. Ovome treba dodati i obavjetajni

podatak da je SDS svojim kanalima , dakle, opet preko JNA, podijelila dodatnih17.300 puaka. Jasno je bilo da se pregovaraka pozicija sa Karadieve strane, unedostatku argumenata, nastojala osnaiti silom oruja.

U meuvremenu, Izetbegovi stie i svoja prva meunarodna dravnikaiskustva. U martu 1991., otputovao je u Austriju, gdje upoznaje Kurta Waldheina,tadanjeg predsjednika ove srednjoevropske drave. To je bio Izetbegoviev prvizvanini posjet jednoj stranoj zemlji. Waldhein je upravo imao velike probleme, jer serazotkrivala njegova nacistika prolost. Izetbegovi je ipak odluio otputovati jer jeAustrija bila vrlo vana destinacija mlade bosanske diplomacije. Kasnije e ministruvanjskih poslova Austrije, dr. Aloisu Mocku, Izetbegovi uruiti orden asti Zmaj odBosne, za sve ono to je ova drava uinila za BiH.

Slijedile su posjete Iranu i Turskoj. Gostoprimstvo kojim je doekan u Teheranubila je daleko iznad Izetbegovievih oekivanja. Na aerodromu su ga ekali paliri triroda iranske vojske, svi domai najvie rangirani zvaninici, te kolona od pedesetdiplomatskih predstavnika. Za ovjeka koji je donedavno bio otpadnik reima, ovo jebio pravi ok. Ni sam nije bio siguran da li se dobro snalazio u tim trenutcima. Zna se,pak, da je Iran kasnije odigrao presudnu ulogu u naoruavanju Armije BiH, svjesnokrei nepravedni embargo koji joj je bio nametnut.

Nakon posjete Sjedinjenim Amerikim Dravama (SAD), Izetbegovi je biorazoaran tamonjim nerazumijevanjem krize u Jugoslaviji. inilo mu se SAD neepreduzeti nita. U sklopu diplomatske ofanzive, predsjednik Predsjednitva SRBiH

odlazi u Rim na sastanak zemalja Evropske zajednice na kom je usvojenaDeklaracija o Jugoslaviji.Paralelno, tokom ljeta 1991.godine, nekoliko se puta sastaju Miloevi, Tuman

i Izetbegovi da bi pokuali iznai model izlaska iz krize. efovi Srbije i Hrvatskepokuavali su nagovoriti Bosanca da prihvati neku vrstu trojne podjele. Ovaj jeodgovarao prijedlozima iz platforme Gligorov- Izetbegovi. Po povratku iz Splita, sa

jednog od sastanaka, na pitanje novinara o spekulacijama o podjeli BiH odgovorio je:O tome se sa mnom nemoe pregovarati!

Karadieve prijetnje


19/36

Sedamnaestog juna 1991. izbio je kratki rat u Sloveniji. Ovim je na vatren nainobiljeen poetak raspada Jugoslavije. poelo je, dakle, istupanjem ove dvomilionskedravice, da bi sukob uskoro bio prenesen na Hrvatsku, gdje su se njeniredarstvenici sukobili sa JNA. Kulminiralo je opsadom Vukovara i napadom naDubrovnik. Sa kakvim zanosom je juriala tadanja srpska vrhuka u Hrvatskoj,

najbolje ilustriraju dvije izjave njihovog voe Jovana Rakovia. Prva: Srbi su ludnarod! Druga: Gazei srpskim livadama, moe se doi od Knina do Beograda!Izetbegovi je imao stav da BiH nee ostati u Jugoslaviji bez Slovenije i

Hrvatske, s obrazloenjem da se vie ne radi o Jugoslaviji nego Velikoj Srbiji. Osim usvojoj stranci, imao je podrku kod veine intelektualaca graanske provenijencije uBiH. Kao odgovor na ovo, Karadi je krajem oktobra odrao svoj poznati prijeteigovor u Skuptini BiH: Nemojte misliti da neete odvesti Bosnu i Hercegovinu upakao, a muslimanski narod moda u nestanak! izgovorio je pred kamerama izaprepatenom javnou. Izetbegovi je reagirao odmah: Karadievo izlaganje injegove poruke na najbolji nain objanjavaju zato mi moda neemo ostati uJugoslaviji. Takvu Jugoslaviju kakvu hoe gospodin Karadi vie niko nee. Niko

osim srpskog naroda!.Oruje je zveckalo na sve strane. SDA se pod Izetbegovievim vostvom tada

odluila na osnivanje Nacionalnog vijea odbrane BiH, iz kojeg e kasnije nastatiPatriotska liga, prva vojna formacija oformljena za odbranu BiH. Bilo je to 10 juna1991. Iako slabo naoruana, Patriotska liga e kasnije postati predloak zaorganiziranje Armije BiH slubene vojske Republike Bosne i Hercegovine.

Drugi znak otpora bila je, na Izetbegoviev prijedlog, odluka Predsjednitva BiHda se ne alju vojni regruti u Hrvatsku. Tada je na TV SA, pozvavi momke da se neodazivaju na vojne pozive, izgovorio svoju znamenitu (i kontraverznu)reenicu:Zapamtite, ovo nije na rat!

Kasnije e ova reenica za potrebe Tumanova reima biti interpretirana kao dahrvatska borba za slobodu nije njegov rat. Jasno, smisao je bio upravo obrnut.

Jedan od manevara kojim se pokuavao sprijeiti rat u BiH bio je znamenitisrpsko muslimanski sporazum u reiji Zulfikarpaia i Filipovia. Njih dvojica su,sa Izetbegovievom podrkom u depu, otputovali u Beograd na razgovore saMiloeviem. Rezultat je bio mrav, jer se ovim sporazumom na mala vrata instaliralakrnja Jugoslavija, koja za Bonjake nije bila nita drugo do velika Srbija. Pa ipak,ovaj e neuspjeli sporazum ostati upamen kao jo jedan signal dobre volje sabosanske strane da se sprijei rat u koji se srljalo vrtoglavom brzinom. Poetkomnovembra u Haagu je odrana konferencija o Jugoslaviji. Naalost, zavrena jepotpunim fijaskom. Bilo je jasno da se rat ne moe sprijeiti. U nadi da bi se udo

ipak moglo dogoditi, Izetbegovi predlae da EZ poalje misiju dobre volje u Bosnu,tj. zatraio je da UN uputi plave ljemove koji bi sprijeili eskalaciju sukoba koji suve praktino poeli po obodima BiH.

U ovakvim uvjetima, 1. decembra 1991. godine odran je Prvi kongres SDA.Kongres je trajao tri dana uz prisustvo 600 delegata i isto toliko gostiju. Izetbegovi jeu svom govoru opisao tadanju situaciju. Iako ga je od svih kljunih sudionika, inise, ponajmanje elio, rat mu se inio neizbjenim. Predvidio je da e to biti totalni ratu kojem e sve nestati u dimu i sramoti. Ove rijei kasnije svjetski mediji estocitirali kao proroanske.

Referendum


20/36

Skuptina RBiH je 14. januara 1992. donijela Rezoluciju o suverenosti, koju

osporava srpska zajednica u BiH. Tada se priprema i referendumsko pitanje:Jeste liza suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, dravu ravnopravnih graana, narodaBiH Muslimana, Srba,Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj ive?

Nakon izglasavanja odluke o raspisivanju referenduma, komentirajui bojkotSDS-a, Izetbegovi izjavljuje:Oni su (SDS) blokirali donoenje novog ustava, koji jeponudila Komisija za izradu ustava, odbacili su koncept graanskog ustava koji nudeliberali i nezavisni intelektualci, a nas stalno optuuju da hoemo 'muslimanskurepubliku'. injenica je, meutim, da nam oni prijedlogom za podjelu na srpsku,hrvatsku i muslimansku BiH zapravo to nude i nameu. Poznat je na stav: mi to neprihvatamo! Uz nepoznanicu kako e se ponaati hrvatsko glasako tijelo,referendum je odran 29. februara i 1. marta 1992. godine. Tuman je nakon svihkalkulacija dao zeleno svjetlo, pa se na poziv za glasanje odazvalo 63 postograana, od ega ih je 99 posto glasalo za nezavisnu BiH! Sudbina BiH je bila

odluna, ali samo formalno-pravno. Stvarna sudbina BiH rjeavat e se uskoro nabojnom polju, ali ono to je postignuto referendumom nijedna vojna pobjeda nijemogla donijeti. To su bili legalnost i legitimitet oficijelnoj vlasti.

estog aprila 1992. Evropska zajednica priznala je BiH, a sutradan su to uinileSAD. U meuvremenu, pod evropskim pokroviteljstvom, uveliko su trajali pregovori ounutranjoj podjeli BiH. Kao veliko pojaanje, na februarskim pregovorima uLisabonu, Izetbegoviu se pridruio dr. Haris Silajdi, koji e svojom snanompojavom znatno doprinijeti da se kola koja su velikom brzinom ila nizbrdo, makarmalo uspore. Prema njihovoj ocjeni dobro u lisabonskim rjeenjima jeste topredviaju opstanak BiH u administrativnim granicama, a loe to se spominjemogunost vie entiteta. Izetbegovi e u svom dnevniku zabiljeiti da je svimsilama pokuavao spasiti i Bosnu i mir, no, istovremeno se pitao da li je to mogue?Ispalo je da nije. Pribliavao se dan kada se moralo izabrati jedno od to dvoje.

Totalni rat je poeo u aprilu 1992. godine. Izetbegovi je tada imao tano 67godina, nalazio se pred novim velikim izazovima i, mada nije toga svjestan,najburnijim ivotnim periodom.

Poetak rata

Drugog maja Izetbegovi je na povratku sa pregovora u Lisabonu, zajedno sakerkom Sabinom, dr. Zlatkom Lagumdijom, koji je tada bio potpredsjednik VladeRbiH, i Nurudinom Imamoviem, linim pratiocem, biva uhapen na Sarajevskomaerodromu od JNA. Nakon neprospavane noi i dramatinih pregovora, odlueno jeda ih UNPROFOR provede u opsjednuti grad. Ovo je bio tek poetak velikeetverogodinje ratne drame, u ijem sreditu je bio upravo Alija Izetbegovi. Sam jeustvrdio da je tada prevladao strah od etnika, i da su skinuti psiholoki okviri.Tako je i bilo: kada borba pone, vie nema straha, na njegovo mjesto dou prkos iinat. Kako su sukobi odmicali, njihovi krvavi rauni stizali, Izetbegovi se esto pitaoda li je sukob ipak mogao biti sprijeen? U jednom dnevninom zapisu, odgovorio jesam sebi: Do istupanja Slovenije i Hrvatske da, nakon ovoga ne! Odnosno

mogao je, ali uz uvjet kapitulacije. A ropstvo je ipak najgore rjeenje, gore od rata bile su Izetbegovieve rijei, koji je sve ee slobodu isticao kao vrhunski ivotni cilj.


21/36

I pored otvorenih sukoba po cijeloj BiH, Predsjednitvo je ratno stanje proglasilotek 20. juna 1992. godine. Nakon ovog, usvojio je Platformu kojom se pozivalo naaktivno ukljuenje u patriotski front borbe protiv agresije. Izabrana je i ratna vladaiji je predsjednik bio Jure Pelivan. Njen zadatak bio je da rjeava ivotna pitanjazemlje koja je napadnuta. Za ministra vanjskih poslova postavljen je dr. Haris

Silajdi, a tadanju Vladu jo su sainjavali Jusuf Puina, Jerko Doko, RankoNikoli, arko Primorac, Rusmir Mahmutehaji, Alija Delimustafi, RadovanMirkovi, Hasan Muratovi, Tomislav Krstievi, Ugljea Uzelac, Munir Jahi,Mustafa Beganovi, Nikola Kova, Martin Ragu i Miljenko Brki.

Problemi u naoruavanju Armije BiH

Malo-pomalo, makar u vrlo tekim uvjetima, nastajala je Armija Bosne iHercegovine. Osnovni problem bio je nedostatak oruja. So na ovu ljutu ranu

dodavao je i embargo na uvoz oruja, koji je proglasio Vijee sigurnosti UN-a, zapodruje bive Jugoslavije. Vlada BiH je vie puta ukazivala na apsurdnost ovemjere: agresori su oruja ve imali u izobilju, tako da je ova mjera pogaala samortvu!

Unato ovom problemu, Armija se ipak naoruavala u odreenoj mjeri.Vjerovatno se nee nikada saznati svi detalji, ali uz preutnu saglasnost nekihzapadnih vlada, kao i SAD-a, embargo je kren vie puta. Kljuna poiljka oruja bila

je ona koja je stigla brodom iz Irana, kad je po Tumanovu nalogu pedeset postooruja u luci Ploe odmah iskrcano za Hrvatsku vojsku, dok je, na putu za srednjuBosnu, Hrvatsko vijee odbrane poiljku olakalo za daljnjih 25 posto. Iako znatnoumanjena, ova koliina oruja ipak je bila presudna za odbranu nekih dijelova fronte.

Naoruavanje bosanske vojske zapravo je uzbudljiva pria o hrabrosti, upornostii snalaljivosti ovdanjih ljudi. Ovako je situaciju pred kraj rata opisao AlijaIzetbegovi za njemaki Stern: Od poetka rata istovremeno teku dva procesa. Mismo svaki dan sve jai, oni su sve slabiji. Ovi procesi nisu pravolinijski, niti su tekliistom brzinom, ali opa tendencija je takva kako sam upravo opisao. Ve dugo, naapjeadija je bolja od njihove. Ili, da obrnem stvari. Na hendikep je teko naoruanje,tanije artiljerija; njihov hendikep je pjeadija. Bit e jo neugodnih iznenaenja i zanas i za njih, ali, u cjelini gledano, uspostavili smo ravnoteu i preuzeli inicijativu.Ravnotea je strateke prirode, inicijativa je za sada samo taktika. Kako se moguobjasniti uspjesi kod Bihaa, Kupresa, Sarajeva? Ima mnogo faktora, ali onaj

najvaniji, moralniji, nije podoban za analizu. Radi se o jednodunoj unutranjojodluci naeg naroda da opstane, naroda koji je bio osuen na unitenje. ime sesve morao baviti Alija Izetbegovi taj ovjek krhkog izgleda i najdubljih religioznihosjeanja tokom rata u Bosni ini se da dobro odslikava ovaj detalj iz njegovebiografije o kojem je svjedoio lino: Potreba za orujem vodila nas je u svakojakeavanture. Za vrijeme jednog boravka u Bruxellesu, datuma se ne sjeam, obavijestilisu me da neki ljudi nude da nam nabave oruje kojim bismo efikasno mogli gaatiKaradieve jedinice koje su u opsadi drale Sarajevo. Isporuili bi nam dvaspecijalna oklopna helikoptera i odgovarajue rakete. Ponuda je bila vrlo privlana zanas koji smo se ve vie od 500 dana nalazili u klopci, izloeni danononojnasuminoj paljbi iz minobacaa i snajpera. Kraj ovoj nevolji nijese sagledao. Kada

sam ih primio, ovi nepoznati ljudi ponudili su da na Igman i zeniki stadion odreenenoi spuste helikoptere sa preciznim projektilima.Bila su to dvojica prilino bezazlena


22/36

izgleda. Nisu se predstavili, samo su rekli da su porijeklom iz June Afrike i da radesvugdje po svijetu. Postavili su dva uvjeta: prvo, hoe gotov novac koji bi bio uruenu trenutku kada nai potvrde da su helikopteri sputeni na dogovorena mjesta. Idrugo, naeg ovjeka koji bi prije isporuke poao sa njima na nepoznato mjesto kaotalac, odnosno garancija da nee biti izigrani. Predloili su da se sav posao obavi u

jednoj naoj ambasadi u Evropi, a da talac bude na tamonji otpravnik poslova.Nakon dueg pogaanja, prvi uvjet smo prihvatili, drugi odbili. Tada suzatraili da senovac donese i da se preda u trenutku kada nai potvrde da je poiljka stigla naodredite. Trgovci orujem, uz krupne narko-mafijae spadaju meunajbeskrupulozniju, pa time o najopasniju vrstu ljudi. Zarauju pare na haramu ispremni su na sve. Ali, ako ste htjeli oruje, mogli ste ga kupiti samo od njih. Vezi uIstambulu poruili smo da nabavi traeni novac i da ga po kuriru dostavi u nauambasadu u ovom evropskom gradu. U zakazano vrijeme stigli su 'trgovci'. Rekli suda je operacija pripremljena i da bi helikopteri, koji e poletjeti iz neke baze u Italiji,mogli biti iznad odredita u Bosni oko ponoi. Otpravnik poslova i na kurir sanovcem sjedili su u jednom kutu prostorije, trgovci u drugom. Ne zna se ko se koga u

tim trenutcima vie bojao: mi njih ili oni nas. Nai su se, naravno, plaili da im trgovciu klasinom gangsterskom prepadu ne otmu novac, otkoenih pitolja bili su spremnina sve. Za svaku sigurnost, trgovci su upozoreni da su u hodnicima i na ulazuambasade postavljeni uvari. Trgovci su stalno mobitelom kontaktirali sa nekim.Uesnik ove akcije sa nae strane kasnije mi je priao: 'Dolo je 11 sati, pa pono,pa jedan, dva i tri sata. Mi smo netremice gledali jedni u druge i pratili svaki pokret.Oko zore, oni su zatraili dozvolu da izau da neto provjere. Kazali su da neto nijeu redu. Otili su i vie se nisu vratili'.

Ostala je tajna jesu li ovo bili stvarni trgovci orujem, kojima operacija usljednekih nepredvienih okolnosti nije uspjela, ili bjelosvjetski prevaranti, koji su sepokuali olahko domai novca. Tek, general Deli u Zenici i grupa oficira na Igmanuuzalud su stajali pored upaljenih vatri, ekajui neko udo s neba. udo se nijedogodilo. I ja sam imao neprospavanu no, jer sam sve vrijeme deurao poredtelefona.

Istraga o Grabovici

Iz godine u godinu bosanskog rata, na brzinu skupljene domoljubne jediniceprerastaju u organiziranu vojsku, koja je imala svoja pravila. Mnogim borcima su

lanovi najue obitelji doivjeli strane sudbine: deportacije, ranjavanja, silovanja,ubistva..., na nekim stratitima Bonjaka, poput Srebrenice, stradale su itavefamilije. Ovo je proizvelo snane traume, ljudi su bili puni bijesa prema neprijatelju,ponekad je taj bijes prerastao u elju za osvetom. Njihovo psiholoko stanje ljudskise moglo razumjeti, meutim, ozbiljna vojska se ne moe voditi osjeajima. Valjalo jesprijeiti da odmazda bude masovno pravilo. ini se da je to efikasno mogao uinitijedino Alija Izetbegovi, iji je autoritet kod boraca bio neupitan. Ovaj je to i pokuaouiniti. Svaku priliku, pored ohrabrenja boraca da nastave sa borbom, koristio je daupozori na moralni aspekt bosanske borbe. Odluno je traio da se ne ubijaju civili ida se ne rue pravoslavne i katolike bogomolje. Na upozorenje Davida Owena iTorwalda Stolteberga (august 1993.), da je u selu Doljani kod Jablanice jedinica

Armije BiH poinila zloin nad hrvatskim civilima, Izetbegovi pismeno od generalaRasima Delia trai hitnu akciju: Prije nekoliko dana sam telefonski zatraio da se


23/36

ispituju optube HVO-a da je u selu Doljani kod Jablanice jedna jedinica nae vojskeizvrila zloin masakrirajui jedan broj civila hrvatske nacionalnosti. Izvjetaj o tome

jo nisam dobio, pa je potrebno da me o rezultatima istrage obavijestite i o tomeupoznate javnost. Koristite svaku priliku da nae vojnike upozorite na obavezupridravanja zakona o ratnom pravu. Ne oklijevajte da strogo kaznite prekritelje i ne

oklijevajte da o tome izvijestite javnost. Neke jedinice Armije BiH su, i pored ovihupozorenja, poinile nesumnjive zloine nad civilima srpske i hrvatske nacionalnosti.Poznat je sluaj u hercegovakom selu Grabovica gdje su pripadnici bosanskevojske ubili 27 hrvatskih civila. Izetbegovije naredio hitnu istragu o ovom sluaju, tedokumente o zloinu, putem opunomoenika, spremno proslijedio u Haag.

Meutim, unato ovom uasnom sluaju, bilans ratnih rtava pokazuje da ovoipak nije bila masovna pojava, nego da se radilo o traginim izuzetcima. Za razliku odsrpske vojske, kojoj je genocidni plan ugraen u sam sistem, te HVO-a koji je na svojnain djelovao na stvaranju kompaktnih etnikih teritorija progonom nehrvata, ArmijaBiH je, i pored neopisivo teke situacije, uspjela ouvati imid vojske koja nije vrilamasovne egzekucije, niti paljevine i pljake. Model je bio jednostavan: vojske su

pratile zvaninu politiku u ime koje su ratovale! A zvanina politika vlade u Sarajevubila je multietnika drava bazirana na graanskim i ljudskim pravima.

Prvu godinu rata Armija BiH je bez sumnje bila multietnika vojska u kojoj je bilonekoliko vrlo sposobnih i znaajnih generala koji nisu bili Bonjaci. Od ovih su senaroito isticali oficiri bive JNA Stjepan iber, bosanski Hrvat, i Jovan Divjak, S rbin.Oni su u velikoj mjeri bosanskoj vojsci pojaavali legitimitet multietninosti, to je biojedan od ideala bosanskih patriota. No, kako je rat odmicao, naroito poetkomsukoba sa HVO-om, broj nebonjaka u Armiji BiH se sve vie smanjivao, dok jerastao broj jedinica sa muslimanskim prefiksom. U kojoj mjeri se objektivno moglosprijeiti osipanje nebonjaka iz Armije BiH, te zaustaviti trend pretvaranjavienacionalne vojske u jednonacionalnu, teko je rei bez potrebne povijesnedistance. Prema tome, jo tee je izvesti nedvojben zakljuak i o Izetbegovievojulozi u tom procesu, no, ostat e injenica da je kraj rata 1995. Armija BiH doekalakao skoro potpuno bonjaka vojska. Pa ipak, treba rei, iako modajednonacionalna, odluno je branila vienacionalne i univerzalne principe!

Tokom etverogodinjeg rata Izetbegovi je, iako vrhovni komandant, i sam biou stalnoj ivotnoj opasnosti. Poznata je injenica da je zgrada Predsjednitva, gdje jeuredno dolazio na posao svaki dan, sa manjim il i veim intenzitetom bila granatiranacijelo vrijeme opsade grada. Gaana je svim projektilima, od kojih je, naalost,poginulo 57 ljudi.

Osim ovog, Izetbegovi je esto izlazio na slobodne teritorije irom Bosne i

Hercegovine. Bez oklijevanja je letio u dotrajalim i nesigurnim helikopterima, zbogega su se plele legende o njegovoj hrabrosti. Gdje god bi stigao na slobodnimteritorijama bio je doekan kao neupitan voa. Taj ratni zanos moe se usporediti saborbama ratnih latinoamerikih revolucionara idealista. Onako poguren saberetkom koja je bila ukraena ljiljanima simbolom bosanske vojske, nekima je liiona modernog Che Gevaru ili Tita.

Odnosi sa Istokom

Paralelno sa borbom na terenu, trajali su pregovori, odravane meunarodnekonferencije. Izetbegovi je esto bio primoran putovati u svjetske metropole,


24/36

objanjavajui ta se dogaa u BiH. Ponavljao je teze da se radi o agresiji na jednunezavisnu zemlju, koja se nije pripremala na rat, nego za mir. Od eneve do NewYorka, od Helsinkija do Teherana, irom svijeta esto mijenjajui paralele imeridijane, iznosio je detalje o snazi JNA, politikom kontekstu agresije na BiH,govorio o njenom genocidnom karakteru, objektivnom stanju u zemlji, upozoravao na

apsurdnost embarga na oruje, te humanitarnoj katastrofi koja je prijetila da unitiitav jedan narod. Moda malo presporo, ali ove su diplomatske inicijative davalerezultate. Zapad je doturao hranu i, jednu po jednu, uvodio sankcije za Karadievustranu, dok je muslimanski Istok pomagao u naoruavanju. Pored domae odlunostida se uz velike rtve ustraje u neravnopravnoj borbi, kombinacija ovo dvoje znaajnoje utjecalo na konaan ishod rata.

Iako su u BiH od Karadieve vojske stradavali i Srbi, Hrvati, Jevreji, Romi,Slovenci, Albanci, ipak je najvie stradavalo bonjako muslimansko stanovnitvo.Kako je rat odmicao, postajalo je jasnije da su osnovna, ako ne i jedina, smetnjapodjeli BiH bosanski Bonjaci i da je rat usmjeren ponajvie upravo protiv njih. Zbogovoga se naroita senzibilnost prema ratu u BiH razvila kod muslimanskih zemalja u

svijetu. Malo po malo, za njih je Alija Izetbegovi postajao mitska linost, simbolpravedne borbe za slobodu muslimana u BiH. Gdje god se pojavljivao, iromislamskog svijeta, izazivao je panju i potovanje. Njegov tamonji autoritetpojaavao je solidnost muslimana, te znaajno pomogao je da se skupi novac kojim

je financirana odbrana zemlje.Tokom i nakon rata u Bosni dobio je nekoliko znaajnih nagrada od islamskog

svijeta: 1993. nagrada Kralj Fejsal za slubu islamu; 1996. nagrada Mislilacgodine fondacije Ali Osman Hafiz iz Medine; 1997. Dravni orden RepublikeTurske; 1997. Poasni doktorat Univerziteta u Rijadu; 1998. Orden Drave KatarOrden nezavisnosti; 1997. Titula poasnog doktora pravnih nauka Marmarauniverziteta u Istambulu; 2001. Nagrada Islamska linost godine UjedinjenihArapskih Emirata;

Posjeta Dedi

Jednom od znaajnih posjeta nekoj islamskoj zelji, pokazat e se Izetbegovievput u Dedu, gdje je organiziran vanredni sastanak zemalja pripadnica Organizacijeislamske konferencije (OIC), u decembru 1992. godine. O ovom sastanku u svojimSjeanjima Izetbegovi govori sa puno detalja, koji odlino ilustriraju ambijent,

raspoloenje i aktualitet tog vremena:Iz Sarajeva sam poletio avionom UNHCR-a. U Zagreb me lekao lini avioneika Kasima, sultana od arde, dobrog i visokoobrazovanog ovjeka i velikogprijatelja Bosne. arda je emirat u sastavu Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE). Naputu za Dedu, sletjeli smo za Tiranu, gdje nam se pridruio Sali Berisha, tadanjipredsjednik Albanije. Dok smo nadlijetali Albaniju, udili smo se istovremenoljepotama i siromatvu te zemlje: zelene njive i pobra uz morsku obalu presijecali suuski kaldrmisani putevi. Avion je sletio na lo i zaputen aerodrom, oko kojeg su sesvuda naokolo vidjeli sivi betonski bunkeri stotine njih koji je gradio reim EnveraHode. Predsjednik Berisha, ljekar koji se kolovao u Americi, bio je potpunosvjestan kolapsa u koji je Enverov komunizam doveo njegovu lijepu zemlju. Kada

sam ga upitao za ekonomsku situaciju u Albaniji, odgovorio je da lii na tvrdo utabanput gdje je gotovo nemogue bilo ta zasaditi. Na Meunarodnom aerodromu u


25/36

Dedi doekao nas je princ Selman. Visok u tradicionalnoj arapskoj nonji, sasavijenim, tipino semitskim nosem, krupna, hrapava glasa, taj princ je odavnoprimjer najprirodnije skromnosti dostojanstva. 'Predsjednie, sazvali smo ovuvanrednu konferenciju kako bismo svi zajedno uinili vie za Va narod! Neemomirno gledati ovo stradanje muslimana!' rekao mi je za vrijeme kratkog zadravanja

u sveanom salonu Aerodroma. U Kasru'l-mu'temeru, palai za vane skupove,konferenciju je sutradan otvorio suveren Saudiske Arabije, kralj Fahd, uvar i Slugadvaju harema, kako je glasila njegova zvanina titula. Govorio je teno i odvano,pozivao se na meunarodno pravo i povelje, na vjerske obaveze svakog muslimana isvake lanice OIC-a i isticao stradanja muslimana u Bosni. Konferencija je, postarom obiaju u diplomatiji, imala dva kolosijeka: onaj slubeni i onaj iza kulisa.Egipatski ministar vanjskih poslova Amir Musa, pakistanski ministar MohammadSattar, ministar vanjskih poslova Irana Ali Akbar Velajati i, naravno princ Selman,davali su ton dvodnevnom skupu. Saznao sam da u Ankari turski predsjednik TurgutOzal ivo prati sve to se dogaa u Dedi. Naveer, nakon prvog dana rada, pojaviose nacrt rezolucije koja bi sutra trebala biti usvojena. Taj draft bio je suvie mlak i

openit, bez obaveza i rokova. Silajdi i airbegovi su nervozno etali pohotelskoj sobi razoarani 'milijardom muslimana'. Najednom je zazvonio telefon: zvao

je Velajati. Sutradan je nacrt u bitnome preraen. Bili smo zadovoljni i ekali smousvajanje rezolucije. Tada smo saznali da je konferenciju ljutito napustio Lord Owen,meunarodni posrednik u pregovorima za BiH, oito nezadovoljan novim nacrtomrezolucije. Rezolucijom su muslimanske zemlje od Ujedinjenih nacija traile da ukinuembargo na uvoz oruja Bosni i Hercegovini. Ukoliko se ta odluka ne ukine do 1.februara 1993., muslimanske zemlje je nee potovati. (...) Prije povratka domainisu nam organizirali odlazak na umru. Obukli smo ihrame i zaputili se u Mekku. Svepredstave o haremu Ka'be, koje steknemo gledajui ovo zdanje na slikama i itajuiputopise, izgube se prilikom susreta s njom. Ugledao sam je kroz umu stubova saulice. Izali smo na trijem u blizini Zemzemova vrta. Hodoasnici me prepoznae ipoee vikati. 'Bosna, Bosna'. Sjeo sam u jedan kut i klanjao dva rekata gledajui uimpresivnu visoku Ka'bu. 'Boe, pomozi mome narodu nesretnom, usamljenom, kojiivi daleko od svog sredita', molio sam u svojim mislima, a onda krenuo da obavimobred uz upute arapskog vodia koji je rastjerivao zauene hodoasnike isprednae grupe. 'Bosna, Bosna, neka Allah pomogne brau iz Bosne!' uzvikivali suuplakani muslimani koji su ovdje doli sa svih strana svijeta. Sutradan smo poletjelinatrag u domovinu. Na ispraaj, u salonu aerodroma u Dedi, princ Selman mi jepriao i gotovo apatom rekao: 'Predsjednie, dozvolite da Vam kaem da me, predpolazak na aerodrom iz Amerike nazvao Al Gore i prenio mi da e Amerika preispitati

svoj stav prema embargu na transfer oruja u Bosnu i Hercegovinu'.Guverner drave Arkanzas Bill Clinton upravo je bio pobijedio na predsjednikimizborima i pripremao se da preuzme voenje najvee svjetske sile. Al Gore je bionjegov zamjenik. Istinom se pokazalo, da su SAD postepeno mijenjale svoju politikuprema krizi u bivoj Jugoslaviji, te kasnije preuzele inicijativu od evropskih zemalja.

Odnosi sa Zapadom

S druge strane, tokom brojnih pregovora o budunosti BiH, koji su trajali

praktino cijeli rat, Izetbegovi se, osim sa muslimanskim liderima, sreo sa gotovosvim ostalim znaajnim dravnicima tog vremena. Neki od njih su dolazili i u


26/36

opkoljeno Sarajevo, poput francuskog predsjednika Mitterranada, brojnih funkcionerameunarodnih organizacija, te i brojnih amerikih funkcionera, od kojih su trojicazavrili tragino na obroncima sarajevske planine Igman.

Izetbegovi nije oklijevao otro kritizirati politike vlada zapadnih zemalja premaovdanjoj krizi. inilo mu se da meunarodna zajednica nema jasan i razraen plan

u BiH. Zbog toga je vie puta pisao Generalnoj skuptini Ujedinjenih nacija, traeihitnu vojnu intervenciju protiv Karadievih i Miloevievih vojnih snaga. Alternativaovome bila je dopustiti rtvi da se sama brani ukidanjem embarga na naoruanje.Meutim, evropske vlade su bile neodlune.

Moda je ponajbolja ilustracija Izetbegovievog raspoloenja u posljednjoj treinibosanskog rata njegov govor na samitu Organizacije za sigurnost i saradnju (OSCE),u Budimpeti 5. decembra 1994. godine. Evo nekoliko citata:

Posljednji dogaaji u naoj zemlji ispunili su me gorinom pa u biti kratak iizravan. Ima odista neto od ironije u injenici da pred ovim visokim forumomorganizacije koja je prije dvadeset godina stvorena radi sigurnosti i saradnje, i koja tedvije velike rijei ima u svom imenu, moram govoriti o neemu to je sasvim suprotno

tome: o nesigurnosti i nesaradnji.(...)Jedan gospodin, visoki funkcioner, sa cininom ravnodunou objavljuje svijetu

i narodu kome prijeti pokolj i unitenje da su Srbi pobijedili. Kao da se radi ofudbalskoj utakmici, a on svira kraj!(...)

Pariz i London su od poetka nastupili kao zatitnici Srbije, blokirali Vijeesigurnosti i NATO, i time sprijeili sve korake zaustavljanja srpskog napadakog rata.(...)

U Bosni se radi o sukobu izmeu demokratije i najcrnjeg nacionalizma i rasizma.Nai protivnici priznaju samo jednu (svoju) naciju, priznaju samo jednu (svoju) vjeru,samo jednu politiku stranku. Sve to nije njihovo osueno je na istrebljenje. ak su igroblja preorana. Proitajte posljednji izvjetaj specijalnog izvjetaa Ujedinjenihnacija gospodina Mazowieckog o tome ta se radi na teritorijama pod kontrolomnapadaa! Upitao bih neku gospodu koja predano rade na tome da od ovogudovita to sebe zove republikom srpskom naprave dravu a neki od tegospode sjede i u ovoj Sali hoe li sutra raditi na tome da ta republika budepriznata i da njeni tvorci sljedei put sjede ovdje sa nama? Upitao bih tu gospoduhoe li, spremaju li se da tu tvorevinu, zasnovanu na nasilju i genocidu, danas-sutrapozovu u porodicu civiliziranih zemalja?(...)

U oslobodilakim ratovima ima neka neuhvatljiva veliina koja se opireanalizama. Stoga se neki vojni i politiki analitiari na Zapad stalno varaju uprognozama. Na narod se bori za slobodu, ili vie od toga, za opstanak. Takva

borba se obino teko vodi, ali teko i gubi. Nijedan oslobodilaki rat u posljednjihpedeset godina nije izgubljen. Ne znam zato bi bio na. Niko i niim ne moe prisiliti150.000 vojnika da poloe oruje. Preporuio bih svakom da o ovoj injenici vodirauna i zbog nas i zbog sebe. Nadam se da mi prijatelji Bosne nee zamjeriti naovim rijeima, a za one druge, nakon svega nije me briga. Hvala!

Izetbegoviu se esto inilo da se, ustvari, ekalo na vojni poraz vlade uSarajevu. Ovo je kod njega izazvalo snano ogorenje koje, kao u ovome govoru nasamitu OSCE-a, nije mogao sakriti. U svojim biografijama, zapadni posrednici, poputDavida Owena ili Richarda Hoolbroka, Izetbegovia su okarakterizirali kao ovjeka skojim je vrlo muno pregovarati. Teko je donosio odluke, a i kada bi ih donio, nijebilo sigurno da li e ih uskoro mijenjati. Nije bio (sablasno) leeran poput, recimo

Miloevia, koji je uz viski, onako pomalo eretski, povlaio linije izmeu ivota i smrtiljudi na terenu. Nije bio ni fanatini povijesni idealist poput Franje Tumana, koji je


27/36

sanjao da od Hrvatske poto-poto napravi dravu sa najveim (banovskim)granicama iz njene povijesti. Izetbegovi, takoer, iza sebe nije imao ni snanuvojsku koja bi mu pomogla u pregovarakom procesu. Na svojoj strani imao je teklegalitet, pravdu i istinu. No, upravo su ove stvari u ratu vrlo relativne, jer siluargumenata ovdje tuku argumenti sile, pa je u pregovorima morao taktizirati do te

mjere da je meunarodnim posrednicima, tim nestrpljivim karijeristima, iao upravona ivce.No, veina njih, kada se stvari sumiraju i postave na vagu, ipak je Izetbegovia

visoko cijenila. Bilo im je jasno da je u odnosu na svoje politike i vojne protivnike,ostale sudionike bosanskohercegovake krize, bio moralna gromada. Smatrali su gaozbiljnim ovjekom koji je kroz ivot bio spreman za svoje ideale ii u zatvor. Rat je,uistinu, bio najvee iskuenje upravo za moralnu stranu Izetbegovieve linosti. Ovosu naroito zapaali intelektualci iz zapadnog svijeta, sa kojima je Izetbegovi izgledaimao vie sree nego sa politiarima. Francuski filozof Bernard Henry Levy bio jeupravo oaran Izetbegovievom linou, o emu je pisao u pariskom Le Mondu.Madridski list El Mondo proglasio ga je 1995. nakon zakljuenja Dejtonskog

spora

Documents

biografija_alije_izetbegovica ,,,,