Biblioteka SVJETLOSTNakladnik TELEdisk d.o.o Za nakladnika Davor ImenjakUrednik biblioteke Darko Imenjak Naslov izvornika: The Nag Hammadi Library in English

Tko nae tumaenje ovih rijei, taj nee okusiti smrt

P R V O H R V A T S K O I Z D A N J E

KNJINICA

NAG HAMMADI

EVANELJE PO TOMI, OSTALA GNOSTIKA EVANELJA I SPISI PRONAENI KOD

NAG HAMMADIJA

Sadraj

UVODTAJNA KNJIGA JAKOVLJEVAEVANELJE ISTINERASPRAVA O USKRSNUUEVANELJE PO TOMIEVANELJE PO FILIPUO PODRIJETLU SVIJETA(PRVO) OTKRIVENJE PO JAKOVU(DRUGO) OTKRIVENJE PO JAKOVUGROM: SAVRENI UMDRUGA RASPRAVA VELIKOGA SETAOTKRIVENJE PO PETRUPETROVA POSLANICA FILIPUALOGENEVANELJE PO MARIJI

Napomena izdavaa

Godine 1945. u piljama Gornjeg Egipta pronaeni su spisi danas poznati kao "Knjinica Nag Hammadi". Iako su odmah izazvali veliku panju strune javnosti, do prvih prijevoda s koptskog jezika na kojem su napisani pronaeni izvornici, prolo je niz godina. Prof. Hans Jonas,

ugledni autoritet za gnosticizam, ovako je 1962. godine opisao razlog:

"Za razliku od Svitaka s Mrtvog mora, otkrivenih tih godina, gnostiki nalaz iz Nag Hammadija je od poetka pratilo, a to traje do dana dananjeg, uporno prokletstvo politikih prepreka, prepirke i iznad svega, akademska ljubomora i borba "tko e prije" (ovaj posljednji faktor je ve prerastao u istinski cronique scandaleuse suvremenog akademskog svijeta)."

U filmskom zapletu koji se stvorio oko otkria spisa, ispreplitale su se sudbine arapskih seljaka osvetnika, krijumara starinama na svjetskim crnim burzama, sitnih i krupnih kriminalaca, sa sudbinama uglednih akademika, sveenika i politiara. U meuvremenu, u prvih trideset godina od dana otkria, kako je precizno zapisano u Nag Hammadi Bibliografiji profesora D. M. Scholera, o tajanstvenim spisima je napisano skoro 4.000 knjiga, edicija, lanaka i prikaza objavljenih irom svijeta.

Prvu pravu priliku da se svjetskoj javnosti konano prikae izvorno i cjelovito duhovno blago iz Nag Hammadija izborio je prof. James. M. Robinson. On je, uz pomo autoriteta UNESCO-a, okupio meunarodni tim strunjaka za gnosticizam i osigurao uvjete za prijevod svih pronaenih spisa. Rezultat njihovog dugogodinjeg rada konano je objavljen 1977.

godine pod naslovom "The Nag Hammadi Library in English".

A ova knjiga posluila je kao izvornik za prvo hrvatsko izdanje koje je pred vama. Stoga zahvaljujemo profesoru Robinsonu na doputenju da koristimo engleski prijevod njegove Meunarodne komisije za Nag Hammadi Kodekse, te kompetentne uvode i osvrte koji prate svaki prevedeni spis. Ovi osvrti svojevrsna su struna revizija povijesti gnosticizma i predstavljaju dodatnu vrijednost "Knjinice Nag Hammadi". Nae, hrvatsko izdanje nije cjelovito u odnosu na zbirku profesora Robinsona i njegove komisije. Izbor od 14 spisa koji smo nainili nema poseban razlog, ve je plod nae elje da to vjernije prenesemo raznolikost knjievnog anra izvornih tekstova (evanelja, otkrivenja, poslanice, rasprave...).

Prvi korak je napravljen. Gnostiki izazov spisa iz Nag Hammadija objavljen je konano i na hrvatskom jeziku.

Uvod JAMES M. ROBINSON

1. Smisao tekstova Knjinica Nag Hammadi je zbirka religioznih tekstova koji se meusobno veoma razlikuju po autorstvu, mjestu i vremenu nastanka. Razlike postoje ak i u gleditima, do te mjere da se ne moe smatrati da su potekli od jedne skupine ili pokreta.

Pa ipak, taj je raznoliki korpus morao sadravati neka zajednika obiljeja koja su skupljae tekstova potaknula da odaberu upravo ta djela i saberu ih u ovu zbirku. Tvorci zbirke nedvojbeno su pridonijeli tom jedinstvu, pronalazei u tekstovima skrivena znaenja koja nisu uvijek postojala u izvornih pisaca. Konano, jedan od tekstova, Evanelje po Tomi, zapoi-nje rijeima upuenima mudrome:

"Tko nae tumaenje ovih rijei, taj nee okusiti smrti."

Tekstovi se, stoga, mogu dvojako tumaiti: kao stvarne poruke izvornih pisaca i kao skrivene poruke proizale iz kasnijih tumaenja.

Osnovna obiljeja zbirke su otuenje od ovjeanstva u cjelini, uzdizanje idealnoga poretka koji posve nadilazi ivot u smislu u kojemu ga poznajemo, te nain ivota koji se

korijenito suprotstavlja uobiajenoj praksi. Taj nain ivota ukljuuje odricanje od svih dobara za kojima ljudi obino ude, te udnju za konanim osloboenjem. To nije agresivna revolucija, nego povlaenje iz zagaenja koje onemoguuje jasno vienje.

Kao takva, ova zbirka ima mnogo slinosti s prvobitnim kranstvom, istonjakom religijom i "mudrim mukarcima" (i enama) svih vremena, kao i s njihovim svjetovnim ekvivalentima dananjice, poput radikalnih pokreta koji su se iznjedrili ezdesetih godina 20. stoljea. Odbacivanje dobara potroakoga drutva, povlaenje u zajednice istomiljenika, daleko od guve i uurbanosti velikih gradova, nesudjelovanje u politikim procesima, usvajanje znanja o neminovnoj propasti suvremene kulture i idealnoj, radikalnoj alternativi koja je poznata samo odabranima - sve je to, odjeveno u suvremeno ruho, stvarni izazov ukorijenjen u izvorima poput knjinice Nag Hammadi.

Ma koliko zadivljujui i izazovni, ti su izvori esto zbunjujui, te predstavljaju smetnju ne samo za pojedinca koji nije upoznat s njihovom porukom, nego i za boljega poznavatelja koji eli slijediti traak svjetlosti koji se u njoj nazire. Jer, smisao knjinice Nag Hammadi oskrvnuo je i fragmentirao povijesni tijek, i u takvom je obliku konano ugledala svjetlost dana. Potrebni su mnogi temeljiti zahvati kako bi se taj smisao

mogao posve razotkriti. Religiozne i filozofske predaje i mitologija drevnoga svijeta bilo je sve to je stajalo na raspolaganju kako bi se izrazilo u sutini netradicionalno gledite. Doista, to je gledite bilo suvie radikalno da bi zaivjelo unutar organiziranih religija ili filozofskih kola toga doba, stoga nije bilo za oekivati da e obrazovne ustanove tih kultura razviti i objasniti njegove implikacije. Gnostike su se kole iznjedrile unutar kranstva i neoplatonizma, koji su ih poslije odbacili kao gnostiku "herezu". Tako su smisleni i rjeiti mitovi i filozofske formulacije toga radikalnog gledita postale zbr-kane predaje koje su dodatno razvodnili kasniji pisci ije verzije predstavljaju veinu sauvanoga materijala, iako u knjinici Nag Hammadi postoji nekoliko "klasinih" djela.

Tekstove su s grkoga na koptski nerijetko prevodili pojedinci koji nisu uvijek uspijevali shvatiti dubinu i sveobuhvatnost poruke. Prevoditelj Platonove Republike oito nije shvatio tekst, iako ga je smatrao vrijednim pri-jevoda i redakture. Na sreu, vei je broj tekstova dobro preveden, te se ondje gdje postoje dvije verzije prijevoda vide razlike izmeu boljeg i loi-jeg prijevoda, to upuuje na dvojbenu kvalitetu prijevoda koji postoje u jednoj verziji.

Iste su dvojbe prisutne i u pogledu prijenosa tekstova koje su, iz narataja u narataj, prepisivali mnogi pojedinci, na temelju iskvarenih grkih, a potom i koptskih prijepisa. Teko je

procijeniti broj nehotiminih pogreaka, budui da toan prijepis ne postoji. Kao u sluaju Biblije, ne postoje verzije istoga teksta koje jedna drugu dopunjuju i ispravljaju. Pogreka se moe ispraviti samo kada se kao takva prepozna u jednom prijepisu kojim raspolaemo. Uz to, taj zadatak znatno oteava injenica da se knjige nalaze u stanju raspada koji je nedvojbeno zapoeo prije 400. god. po Kr., kada su zakopane. Dok su se nalazile pod zemljom, to se stanje jo pogoralo, te je, naalost, nastavljeno i u razdoblju izmeu njihova otkria 1945. i konane pohrane, otprilike trideset godina poslije. U sluajevima gdje nedostaje samo nekoliko slova, praznine se mogu na odgovarajui nain popuniti, no vee praznine jednostavno moraju ostati praznine.

itatelj se ne bi smio zavesti tvrdnjama kako smisao tih tekstova nije vrijedan ozbiljnoga razmatranja. Naprotiv, razumijevanje postojanja, odgovor na ljudsku dilemu i odnos spram drutva, pitanja su ija je vrijednost neprijeporna, i o njima bi morao razmisliti svatko tko se ikada upustio u slina propitkivanja. Temeljna gledita tih tekstova bila su poznata iskljuivo posredstvom lovaca na heretike, koji su ih esto navodili samo da bi ih obezvrijedili ili izvrgnuli ruglu. Stoga je objavljivanje knjinice Nag Hammadi posve neoekivano otvorilo pristup gnostikom nauku u obliku u kojemu su ga predstavili sami gnostici i pruilo nove korijene za neukorijenjene.

Skupljai ove knjinice bili su krani, a mnoge su tekstove izvorno sastavili kranski pisci. To i ne iznenauje, budui da je prvobitno kranstvo i samo bilo radikalan pokret. Isus je pozvao na korijenito preispitivanje vrijednosti, zagovarajui kraj svijeta kakvog poznajemo i njegovu zamjenu posve novim, utopijskim ivotom u kojemu bi idealno imalo biti stvarno. Njegovo je stajalite bilo posve opreno onome koje su zastupali vjerski dostojanstvenici toga doba ... nije im trebalo dugo da ga uklone. Pa ipak, Isusovi su sljedbenici nastavili njegovim putom, smatrajui ga personifikacijom konanoga cilja. Meutim, u tom je krugu bilo onih koji su zagovarali neto konvencionalniji nain ivota, postupno uspostavljajui organizaciju iji je cilj bilo odravanje reda, kontinuiteta, hijerarhije i sta-bilnosti. To je znailo i odravanje postojeega stanja, a zauzetost odravanjem postojeega stanja znaila je odmicanje od onoga vrhunskoga cilja. Oni koji su slijedili radikalan san, smatrani su nelojalnima, te su kao takvi predstavljali prijetnju za organizaciju.

Kako se protjekom vremena kulturna situacija mijenjala, tako se mijenjao i jezik kojim se izraavala ta radikalna transcendencija. Svijet misli iz kojega su potekli Isus i njegovi sljedbenici bio je jednostavan, poboan svijet idovske sinagoge, po svojoj terminologiji usredotoen na obred Ivana Krstitelja koji simbolizira prelazak iz staroga poretka u novi, idealan svijet ija se

dramatina uspostava imala ubrzo dogoditi. Po takvoj logici, sustav zla koji prevladava nije prirodni sustav stvari. U naelu, iako ne u praksi, svijet je dobar. Zlo koje je obiljeilo povijest je bolest strana svijetu kao takvome. No, za neke je pogled na ivot bio sve mraniji; samo podrijetlo svijeta pripisivalo se stranoj pogreci, a zlo je steklo status vrhovnoga vladara, a ne uzurpatora. Jedina je nada, stoga, leala u bijegu. Jer, ljudi, ili barem neki ljudi, u svojoj sutini nisu proizvodi toga apsurdnoga sustava, nego po svojoj prirodi pripadaju neemu mnogo uzvienijem. Oni su pali u zamku, pokuavajui pronai zadovoljstvo u nemoguemu svijetu, daleko od svoga istinskoga korijena. Za neke je usredotoenost na unutarnji ivot, neometan vanjskim imbenicima, postao jedini nain postizanja mira i jedinstva sa Sveukupnou, koja je sudbina ovjekove boanske iskre.

Kranski se gnosticizam tako iznjedrio kao reafirmacija, iako u neto drukijem obliku, izvorne transcendencije koja je bila kljuna za prvobitno kranstvo. Takvi su gnostiki krani smatrali da slijede izvorni smisao koji je krane inio kranima. No, s obzirom na promjenu okolnosti, taj je "drukiji oblik" ukljuivao i odreena skretanja, stoga su drugi krani gno-sticizam smatrali izdajom izvornih kranskih postavki. Tako nisu mislili samo oni koji su zagovarali status quo, nego i oni koji su pristajali uz radikalnu promjenu i uzvienu nadu.

Udaljavanje od izvornoga jezika moglo se iskoristiti za ujedinjenje svih oprenosti unutar crkve, stoga je crkva iskljuila gnostike iz svojih redova, smatrajui ih hereticima.

U Novom zavjetu spominju se dva takva gnostika krana koji su poetkom 2. stoljea bili optueni za isto skretanje od izvornih naela (2 Tim 2:16-18):

A svjetovne i uplje govore izbjegavaj, jer e oni koji se njima bave tonuti u sve veu bezbonost, a njihova e rije izjedati sve oko sebe kao rak-rana. Ovima pripadaju Himenej i Filet. Oni su odlutali od istine tvrdei da je uskrsnue ve bilo, i time u nekima rue vjeru.

Takvo gledite, naime da se kransko uskrsnue ve dogodilo kao duhovna stvarnost, zastupaju Rasprava o uskrsnuu, Egzegeza o dui te Evanelje po Filipu iz knjinice Nag Hammadi!

No, knjinica Nag Hammadi takoer dokumentira injenicu da je odbacivanje bilo uzajamno. ini se da su krani koji su se ondje opisivali kao "heretici" bili vie nalik onima koji se obino smatraju "ortodoksnima". Otkrivenje po Petru iznosi da je Isus kritizirao glavnu struju kranstva:

Oni e slaviti ime mrtvoga ovjeka, mislei da e postati istima. No, oskrvnut e se i pasti u ime pogreke i u ruke zlog, lukavog ovjeka, te

e prihvatiti viestruku dogmu i vladavinu hereze. Jer, neki e od njih oskvrnuti istinu i objaviti nauk zla. Govorit e zlo jedni protiv drugih ... No, mnogi drugi, koji se protive istini i glasnici su pogreke, svoju e pogreku i svoj zakon okrenuti protiv mojih istih misli, mislei da dobro i zlo potjeu iz jednoga (izvora). Oni trguju mojom rjeju ... Bit e i onih koji su izvan naega broja i koji se nazivaju biskupima i akonima, kao da su svoju vlast primili od Boga. Oni se klanjaju voama. Ti su ljudi suha korita.

Kada je Rimsko Carstvo prihvatilo kranstvo u neto konvencionalnijem obliku, izgledi za opstanak gnostikoga kranstva, onakvoga kakvim ga predstavlja knjinica Nag Hammadi, znatno su se pogorali. Ciparski biskup Epifan, ije je kljuno djelo bilo "lijek" za sve bolesti hereze, opisuje svoj susret s gnosticizmom u Egiptu, otprilike u doba nastajanja zbirke Nag Hammadi:

I sam sam naiao na tu sljedbu, ljubljeni, te sam ove stvari uo osobno, iz usta gnostika. Te zabludjele ene nisu mi samo razotkrile svoj nauk, nego su me u svojoj besramnoj smjelosti pokuale zavesti ... No, milostivi me Bog spasio njihove zloe, stoga - proitavi njihove knjige, shvativi njihove prave nakane i ne dajui se time zavesti - pobjegao sam ne zagrizavi mamac, te sam smjesta o svemu izvijestio tamonje biskupe i pronaao one koji su se skrivali u crkvi. Njih otprilike osamdesetoro

potom je protjerano iz grada konano oienog od toga korova.

Gnosticizam je bio iskorijenjen iz kranstva, izuzmemo li pojavu nekoliko podzemnih gnostikih struja i sline afinitete prisutne u srednjovjekovnom misticizmu, kao i povremene krotke odjeke u knjievnosti, primjerice, u engleskom romantizmu:

Nae je roenje tek san i zaborav:Dua koja se s nama budi, Zvijezda naega ivota, Negdje drugdje zalaziI dolazi izdaleka.Svijet je u nama suvie prisutan: prije i poslije, Dobivanjem i troenjem, propadaju nae moi.

Gnosticizam se uspio proiriti i izvan granica kranskoga svijeta Rimskoga Carstva. On je jo uvijek prisutan na nemirnim podrujima Iraka i Irana, u obliku male sekte zvane mandejci, to prevedeno znai "znalci", odnosno, "gnostici".

To isto povlaenje u unutarnji svijet koje je preuzelo oblik kranskoga gnosticima nije bilo ogranieno samo na razdoblje ranoga kranstva. Oblici gnosticizma bili su prisutni i izvan kranstva. Povjesniari religije jo uvijek raspravljaju o tome treba li se gnosticizam shvatiti kao pokret unutar kranstva ili kao mnogo iri i neovisan pokret, koji je kranstvu

ak prethodio. Na temelju knjinice Nag Hammadi, to pitanje moe biti rijeeno u korist shvaanja da je gnosticizam mnogo ira pojava od kranskoga gnosticizma kakvoga predstavljaju hereziolozi.

Prvo pitanje s kojime se valja pozabaviti jest ono idovskoga gnosticizma. ini se da je miljenje hereziologa prema kojemu neke kranske hereze potjeu iz idovskih sljedbi povijesno utemeljeno. Konano, i samo se kranstvo iznjedrilo iz judaizma, te je posve prirodno odraavalo razliite struje judaizma toga doba. Prvobitno kranstvo nije bilo posve neoka-ljan pokret. idovsko kranstvo prvoga narataja, koje se razvilo u Galileji i iz kojega potjeu izreke sadrane u evaneljima po Mateju i Luki, i sam je Pavao, kao i helenisti, mogao smatrati heretikim. Pavao je oito odbacivao kranske "judaizere" kao heretike. U drugoj polovici 1. stoljea sve su razliite struje idovskoga kranstva bile iskljuene iz judaizma, kada se "normativni" judaizam iznjedrio kao odgovor na prijetnju idovskom identitetu, poslije pada Jeruzalema, 70. godine.

Neki gnostiki spisi iz knjinice Nag Hammadi ne odraavaju kransku predaju, nego se temelje na Starom zavjetu, koji je, naravno, bio i idovska Biblija. No, sama ideja o idovskom gnosticizmu ponekad se odbacuje kao pojmovno protuslovlje. Kako su idovi mogli svoga Boga smatrati silom koji je u svojoj zaslijepljenosti i

neznanju stvorio svijet, Bogom koji nije znao za skrivenoga dobroga Boga iznad sebe? Budui da krani tuju istoga Boga kao i idovi, taj se argument mogao iskoristiti protiv same ideje kranskoga gnosticizma. No, budui da su ranokranski lovci na heretike gnostike smatrali kranima, iako heretikim, koncepcija kran-skoga gnosticizma bila je vrsto utemeljena. Po drugoj analogiji, imun Mag, jedan od najranijih poznatih gnostika, bio je iz Samarije, iako su Samarijanci na svoj nain tovali istoga Boga kao i idovi i krani. Ovdje je razvidna koncepcija idovskoga gnosticizma, iako je sporna utemelje-nost izraza idovski, kranski ili samarijanski. Naravno, nisu nam poznati gnostici koji su svoj nauk temeljili na idovskim ili starozavjetnim predajama, dostupni su nam samo tekstovi koji sadre te predaje, stoga bismo mogli rei kako, govorei o idovskom gnosticizmu, ustvari govorimo o idovskim predajama bez vidljivog kranskoga tkiva. Daljnja identifikacija nositelja tih tradicija nije nam mogua.

Otkrie svitaka s Mrtvoga mora ve je skrenulo pozornost na pluralizam teolokih orijentacija judaizma prvoga stoljea koji je ukljuivao brojne meusobno razliite skupine ili sljedbe. Prije otkria svitaka s Mrtvoga mora, eseni su, poput gnostika prije otkria knjinice Nag Hammadi, bili smatrani pokretom koji se, zbog nedostataku opsenijih podataka, nije mogao ozbiljnije prouavati. Sada nam je poznato kako su eseni bili idovska sljedba koja se odvojila od

slubenoga judaizma jeruzalemskoga hrama i povukla se u pustinju pokraj Wadi Qumrana. Svoju su situaciju tumaili antitezom svjetlosti i tame, istine i lai, dualizmom koji svoje podrijetlo ima u perzijskom dualizmu, da bi se potom pribliio gnosticizmu. Povijest gnosticizma, kako je dokumentira knjinica Nag Hammadi, nastavlja se ondje gdje zavrava povijest esena, kako je dokumentiraju svici s Mrtvoga mora. Kasnije mistine idovske predaje, osobito one koje je prikupio Gershom Scholem, pokazale su da su, unato svojoj tobonjoj nekonzistentnosti, gnostike struje nastavile ivjeti u tajnosti, u kontekstu normativnoga judaizma.

Knjinica Nag Hammadi otkriva da su neka djela za koja se prije smatralo da su karakteristina za kranski gnosticizam izvorno nekranska, iako je idovski element u njima nedvojben. Irenej predstavlja Barbela kao vodei mitoloki lik kranske gnostike skupine poznate kao "Barbelovi gnostici". Tri Setove stele je gnostiki tekst koji ne sadri kranske elemente, ali ipak dodjeljuje Barbelu istaknutu ulogu. Hipolit navodi "Setovu parafrazu" kao kranski gnostiki tekst. No, veoma slian tekst iz knji-nice Nag Hammadi, emova parafraza, ne sadri kranski element. Razumljivo je da su kranski hereziolozi bili zaokupljeni prvenstveno poricanjem kranskoga oblika gnostikih tekstova i pokreta. Ali, to se ne smije uzeti kao indikacija da je kranski oblik izvoran, jer sama

knjinica Nag Hammadi govori protiv takvoga uvjerenja.

Jo jedan primjer, iako ne nuno gnostiki, je mit o roenju, sadran u Otkrivenju 12, koji komentatori unato svojim najboljim naporima nisu uspjeli povezati ni sa jednom pripovijeu o Isusovu roenju. No, Otkrivenje po Adamu sadri niz nekranskih pripovijesti o dolasku spasitelja koje su veoma sline onima iz Otkrivenja 12, dijelei tako mitoloku pozadinu koja nije kranska.

Upravo Setovi tekstovi iz knjinice Nag Hammadi svjedoe o nekranskom gnosticizmu koji do otkria knjinice nije bio tako jasno dokumentiran. Taj korpus tekstova predstavlja prijelaz iz nekranskoga u kranski gnosticizam, te, prema rijeima jednoga strunjaka:

"Veina zapisa iz nae skupine tekstova uope ne sadri kranske elemente (Tri Setove stele, Alogen, Marsan, Misao Noreje); drugi sadre tek natruhe kranskih motiva (Zostrijan, Otkrivenje po Adamu) ili su samo naizgled kranski (Tri-morfna Protenoja, Evanelje po Egipanima); samo se nekoliko tekstova (Hipostaza arhonata, Melkisedek, Apokrifno evanelje po Ivanu) pribliava onome to nazivamo kranskom gnozom."

Podrijetlo Setovih tekstova i u njima sadrane mitologije ne moemo traiti u kranskoj predaji. Jer, kranski je element toliko stran osnovnom korpusu da navodi na zakljuak kako ga je kranski urednik, prevoditelj ili pisar dodao izvornom nekranskom tekstu, koji u svom istom obliku vie ne postoji. Primjerice, Trimorfna Protenoja, koja je pretrpjela sekun-darnu kristijanizaciju, ukorijenjena je u istoj idovskoj mudrosti kao i Prolog Evanelja po Ivanu. Ona je takoer dio toga kranskoga trenda koji je "Svetu Knjigu Velikog Nevidljivog Duha" preimenovao u "Evanelje po Egipanima". Moemo, stoga, zakljuiti kako i unato injenici da su krani prihvaali Setov korpus (kao i druge nekranske tekstove, poput, primjerice, Staroga zavjeta), on potjee iz nekranskog "idovskog" gnosticizma.

Knjinica Nag Hammadi predstavlja nam i jedan primjer samoga procesa kristijanizacije. Nekranska filozofska rasprava Blagoslovljeni Eugnost arbitrarno je podijeljena na govore, koji su potom stavljeni u Isusova usta, kao odgovori na pitanja (koja se ponekad ne slau s odgo-vorima) koja mu upuuju uenici tijekom njegova ukazanja poslije uskrsnua. Posljedica toga je odvojena rasprava nazvana Sofija Isusa Krista. Oba oblika teksta pojavljuju se jedan uz drugi u Kodeksu III.

Neki tekstovi iz Nag Hammadija, kao i predaje o Setu, pokazuju jasnu filozofsku i

neoplatonistiku orijentaciju. Plotin, vodei neoplatonist iz 3. stoljea, o gnosticima u svojoj koli rekao je sljedee:

"Imamo obzira prema nekim naim prijateljima koji su tu misao usvojili prije nego to su nam postali prijatelji, i nastavljaju tako misliti, iako ne znam kako u tome uspijevaju."

No, kola se okrenula protiv gnosticizma, kao to pokazuju Plotinove polemike. Njegov uenik Porfirije u svome ivotu Plotinovu izvjeuje:

U njegovo je doba bilo mnogo krana i drugih pripadnika sljedbi, koji su napustili staru filozofiju, ... koji ... su nauavali o otkrivenjima Zaratustre i Zostrijana, Nikoteja, Alogena, Mesosa i drugih slinih ljudi, obmanjujui sebe i druge, govorei da Platon nije proniknuo u dubinu inteligibilne stvarnosti. Plotin je njihova gledita esto napadao u svojim predavanjima, te je napisao raspravu koju je nazvao "Protiv gnostika"; ostavio ju je nama kako bismo prosudili o onome to je napisao. Amelije je protiv Zostrijanove knjige napisao ak etrdeset knjiga.

inteligibilan nadosjetan; pojmovan, razumljiv; koji se moe samo razumom shvatiti (a ne moe se osjetiti)

Knjinica Nag Hammadi sadri rasprave naslovljene Zostrijan i Alogen, moda upravo one koje su napadali Amelije i drugi neoplatonisti.

Tekstovi iz Nag Hammadija poput Trimorfne Protenoje i Marsana veoma su im slini po filozofskoj orijentaciji. Plotinov napad na gnostike "magine zazive" upuene "viim silama" moda je bio usmjeren na himne poput Tri Setove stele. Stoga je knjinica Nag Hammadi dala veoma znaajan doprinos ne samo povijesti religije, nego i povijesti filozofije.

Knjinica Nag Hammadi ukljuuje i materijal utemeljen na predajama koje ne pripadaju judeo-kranskom naslijeu. Postoje, primjerice, herme-tiki tekstovi koji se temelje na egipatskoj predaji. To su obino inicijacijski dijalozi izmeu boanstva Hermesa Trismegistosa i njegova sina Tata. Upravo je takav i hermetiki tekst naslovljen Rasprava o Osmom i Devetom, sadran u korpusu iz Nag Hammadija, koji je do otkria knjinice bio nepoznat. Iako se moe raspravljati o tome jesu li brojni tekstovi iz knji-nice doista gnostiki ili nisu, ovisno o tome koju definiciju gnosticizma ili tumaenje pojedinog djela prihvaamo, neki tekstovi, poput Sekstovih izreka, posve oito nisu gnostiki. No, jednako kao to je gnostiko tumaenje Biblije postalo mogue, tako se moe pretpostaviti da i te moralistike maksime slijede gnostiku orijentaciju.

Budui da je, po svemu sudei, knjinica Nag Hammadi sastavljena kao kransko-gnostiki korpus, teko je zamisliti da su neke tekstove,

osobito hermetike, napisali ljudi koji su sebe smatrali kranima. Jedan se tekst ak poziva na zoroastersko naslijee, navodei kako je njegov tvorac Zaratustrin djed (ili, moda, ujak) Zostrijan, te se u kriptogramu spominje i Zaratustra. Pa ipak, gnostici su bili ekumenski i sinkretistiki nastrojeni prema religioznim predajama u mnogo veoj mjeri od ortodoksnih krana, osobito ako su u tim predajama nalazili srodne ideje. Ako su Seta mogli izjednaiti s Isusom, vjerojatno su mogli proizvesti i kristijanizirana tumaenja Hermesova i Zaratustrina nauka.

sinkretizam vrsta eklektizma, spajanje

raznovrsnih, protuslovnih nazora, nespojivih meu sobom

eklektizam nepostojanje jedinstvenosti i dosljednosti u teorijama i uvjerenjima; besprincipijelno spajanje razliitih nespojivih nazora (recimo materijalizam s idealizmom)

Gnosticizam je, tako, u svojoj sutini bio tek alternativni oblik kranstva. Bila je to radikalna struja koja je stremila k osloboenju od vladavine zla, struja koja je zastupala unutarnju transcendenciju, uvukavi se u samu sr kranstva, judaizma, neoplatonizma, hermetizma i slinih uenja. Kao nova religija, gnosticizam je bio sinkretistiki, ujedinjujui mnoga religiozna naslijea. No, bila je to i posve

odreena ideja, i upravo je ona klju za pronalaenje jedinstva u raznolikostima.

2. Rukopisi

Knjinica Nag Hammadi znaajna je i zato to sadri koptske prijevode mnogih izgubljenih grkih djela. Ona takoer osvjetljava i sam proces nastanka koptskih knjiga, iz ega moemo zakljuiti neto o ljudima koji su ih prepisivali, itali i, konano, zakopali.

Knjinica Nag Hammadi sastoji se od dvanaest knjiga, uz osam listova koji su naknadno odstranjeni iz trinaeste knjige i umetnuti u korice este knjige. Tih osam listova sadre cjelovit tekst, samostalnu raspravu izvaenu iz zbirke eseja. Zapravo, svaka knjiga, osim desete, sadri zbirku relativno kratkih djela. Stoga se moe govoriti o ukupno pedeset i dvije rasprave. Budui da jedna knjiga obino sadri nekoliko rasprava, mogli bismo zakljuiti da su, poput biblijskih knjiga, bile predodreene za mali format, te da je veliki format upotrijebljen u doba nastanka postojeih prijepisa. To se moe objasniti samim procesom proizvodnje knjiga.

Svitak je bio uobiajen oblik knjige do prvih stoljea kranske ere, kada ga je zamijenio

ekonominiji format koji je omoguavao pisanje na obje strane, poput suvremene knjige odvojenih listova. Govorei tehnikim jezikom, knjiga u obliku svitka zvala se "volumen" (od latinske rijei koja znai "kotrljati"). No, knjiga u obliku suvremene knjige je "kodeks", prema latinskoj rijei "codex" koja je oznaavala drvene ploice premazane voskom i povezane poput crtaega bloka, pretee knjige s listovima od papirusa, pergamenta ili papira. Dok su se knjievna djela nastavljala pisati u obliku svitaka, krani (ali ne i idovi) su usvojili ekonominije kodekse. Kodeks je bio praktiniji od svitka, to zna svatko tko je radio s mikrofilmovima. Neprikladnost svitka, koji se morao odmotati svaki put kada bi tko elio nastaviti s itanjem ili potraiti kakav podatak, zbog ega se bre habao, dovela je do njegove zamjene kodeksom, kao to danas postoji trend zamjene role mikrofilma filmom u arcima.

U Egiptu se kao materijal za pisanje obino rabio papirus. Stabljika papirusa trokutasta oblika ispunjena je vlaknima ije su se dugake vrpce mogle rezati ili guliti. Te su se vrpce slagale jedna uz drugu, a drugi se sloj polagao na njih, pod pravim kutovima. Tako sloene vrpce potom su se preale, suile i polirale, ime je dobivana fleksibilna, glatka i izdrljiva povrina za pisanje. Dok su takvi papirusi obino bili dugaki dvadesetak centimetara, papirusi iz knjinice Nag Hammadi nerijetko su bili dui od jednoga metra. Budui da je takav proizvod predstavljao

tehnoloki kuriozitet toga doba, on upuuje na znaaj koji su knjigama pridavali njihovi tvorci.

Nekoliko takvih papirusnih povrina za pisanje polagale su se jedna uz drugu tako da je njihovo preklapanje na mjestima gdje su se lijepile bilo iroko otprilike dva centimetra. Rezultat je bio papirusni svitak dugaak i do tri metra. Listovi ija je irina iznosila izmeu 20 i 40 cm potom bi se rezali, te je na taj nain dobivan blok od 20 do 40 listova koji je, savinut po sredini, tvorio kodeks. injenica da je za proizvodnju jednoga kodeksa bilo potrebno dva do est svitaka objanjava zato je kodeks ponekad sadravao vie od jednoga teksta, uzmemo li u obzir da je svaki tekst izvorno bio predodreen za format svitka.

Budui da svaka vrpca papirusa ima vlaknasti uzorak jedinstven poput otiska prsta, fragmentirane knjige iz knjinice Nag Hammadi ponovno su sastavljene na nain da je lociran poloaj vlakana fragmenta ili lista na izvornoj papirusnoj povrini proizvedenoj od papirusnih vrpca. Tako se mogao odrediti njegov poloaj u svitku i, konano, u kodeksu.

Koptski muzej u Kairu, gdje se uva knjinica Nag Hammadi, svaku je knjigu oznaio brojem. Ta je numeracija imala odrediti redoslijed njihova objavljivanja, to je odraavalo znaaj koji se pripisivao pojedinom tekstu i stupanj ouvanosti.

Iznimku od toga opega pravila predstavlja samo veoma fragmentirana etvrta knjiga kojoj se dodjeljuje osobit znaaj, budui da njezine dvije rasprave predstavljaju prijepise rasprava sadranih u treoj knjizi. Iako je sustav numeracije knjiga, rasprava, pa ak i stranica varirao tijekom posljednjega desetljea, numeracija koju smo ovdje usvojili je ona Koptskoga muzeja i Pretiska kodeksa iz Nag Hammadija, stoga bi trebala zamijeniti starije numeracije.

Od ukupno pedeset est rasprava, njih est predstavljaju prijepise (III, 1; IV, 1 i 2; V, 1; XII, 2; i XIII, 2), te nisu ukljuene u ovu zbirku, budui da je u njoj sadran bolji prijepis. est je drugih rasprava ve postojalo u doba otkria knjinice Nag Hammadi, bilo u grkom izvorniku (VI, 5 i 7, te XII, 1), ili u latinskom (VI, 8) ili koptskom prijevodu (II, 1 i III, 4). Dva koptska prijevoda potjeu iz papirusnoga kodeksa oznaenog BG 8502, koji se danas uva u Berlinu, i koji je u tom pogledu slian knjinici Nag Hammadi. Iz toga su razloga preostale dvije rasprave ukljuene u ovo djelo. Kako bismo dobili toniji uvid u koliinu tekstova sadranih samo u knjinici Nag Hammadi, valja nam oduzeti dvanaest prijepisa unutar ili izvan korpusa Nag Hammadi. Tako se moe govoriti o ukupno etrdeset novootkrivenih tekstova. Tri su teksta iz toga korpusa sauvana samo u fragmentima, jedan na grkom (II, 2) i dva na koptskom (II, 5 i VII, 4), no kao takvi su identificirani tek kada je cjelovit tekst postao

dostupan u knjinici Nag Hammadi. Sada kada je dostupna itava knjinica, mogue je identificirati i fragmente drugih tekstova. No ti sauvani dijelovi nisu nam od pretjerano velike koristi. Korpus koji je ogranien na ukupno etrdeset novih tekstova sadri takoer nekoliko fragmentarnih rasprava (VIII, 1; IX, 1, 2 i 3; XI, 1, 2, 3 i 4; i XII, 3). Najsigurnije bi bilo rei da knjinica Nag Hammadi sadri trideset relativno cjelovitih tekstova i deset fragmenata.

Iako je knjinica Nag Hammadi koptska, tekstovi su izvorno bili sastavljeni na grkom jeziku. injenica da su bili otkriveni u Gornjem Egiptu moe nas, stoga, zavesti na pogrean trag. Naravno, neki su bili napisani u Egiptu, jer sadre specifine naznake o Egiptu: Asklepije naziva Egipat "slikom neba"; O podrijetlu svijeta poziva se na "vodene hidre u Egiptu" i "dva bika u Egiptu" kao svjedoke; u Rasprava o Osmom i Devetom daje naputke sinu neka "napie ovu knjigu za hram u Diospolisu (Magni pokraj Luksora ili Parvi pokraj Nag Hammadija), hijeroglifskim pismom." Pa ipak, grki su se pisci mogli pronai u svim dijelovima staroga svijeta gdje se govorio grki, u samoj Grkoj (VI, 5), Siriji (II, 2), ili Jordanu (V, 5). Slian je sluaj i s Biblijom i drugim drevnim tekstovima napisanima u raznim krajevima staroga svijeta i sauvanima u "suhome pijesku Egipta". Tako i knjinica Nag Hammadi predstavlja proizvod izvorno grkih knjievnih pothvata anonimnih i meusobno nepovezanih autora ratrkanih diljem istone

polovice staroga svijeta, pokrivajui razdoblje od gotovo pet stotina godina (moda i vie, uzmemo li u obzir kratak odlomak iz Platonove Republike, VI, 5).

Osim onoga to se moe zakljuiti iz samih knjiga, gotovo nam nita nije poznato o ljudima koji su preveli rasprave na koptski, prepisali ih i zakopali. Egipatsko itateljstvo toga doba uglavnom se sluilo grkim jezikom, stoga je grka knjievnost bila u velikoj mjeri zastupljena. Grad Diospolis Parva, rimska vojna baza s galaanskim postrojbama iz Male Azije, nalazio se nasuprot mjestu gdje je bila zakopana knjinica Nag Hammadi, na suprotnoj obali Nila. U Chenoboskiji, na desnoj obali Nila, u blizini lokaliteta gdje je otkrivena knjinica, pronaen je natpis koji glasi:

"Za [dobru] sreu cara [cezara] Trajana Hadrijana [Augusta]".

Grke molitve upuene Zeusu Serapisu koje spominju Antiohiju, otkrivene su u dvjema piljama na litici u blizini mjesta gdje je bila zakopana knjinica. No, grki tekstovi poput Biblije i knjinice Nag Hammadi sve vie su se prevodili na egipatski jezik. Za podruje na kojemu je knjinica bila proizvedena, itana i zakopana, te za priblino isto vremensko razdoblje, tu injenicu ilustrira djelo ivot sv Pahomija. Taj tekst, koji je sauvan u grkoj i

koptskoj verziji, pripovijeda o grkom redovniku iz Aleksandrije koji je posjetio Pahomija. Pahomije ga je potom "smjestio u istu prostoriju s jednim starijim bratom koji je govorio grki", dok redovnik nije nauio domai jezik. U meuvremenu je Pahomije "milou Bojom nastojao nauiti grki, kako bi mu mogao pruati utjehu. Pahomije ga je poslije imenovao upraviteljem aleksandrijske i druge strane brae koji su doli za njim."

Egipatski jezik pisan grkim pismom (uz nekoliko slova koja su oznaavala zvukove, a koje Grci nisu rabili), naziva se koptski. Knjinica Nag Hammadi pisana je na dva koptska narjeja. ak i meu tekstovima prevedenima na isto narjeje manje razlike upuuju na vei broj prevoditelja, to ne odgovara broju pisara koji su za sobom ostavili do danas sauvane prijepise. Gdje postoji vie prijepisa, oito je da je u proces njihova nastanka bilo ukljueno vie prevoditelja koji su svoje prijevode temeljili na razliitim grkim tekstovima. Proces prevoenja vjerojatno je trajao vie od stotinu godina i na itavom egipatskom podruju.

Svaki je kodeks bio uvezan u koni uvez. Dimenzije knjige obino su se urezivale u kou, dok se meka povrina oznaenoga dijela oblagala slojevima rabljenoga papirusa, takozvanom kartonaom, to je nalikovalo tvrdim koricama. Taj je rabljeni papirus sadravao grka i koptska

pisma i poslovne dokumente, te imena ljudi i mjesta, kao i datume koji su pomogli u odreivanju vremena i mjesta proizvodnje korica. Nakon oblaganja korica kartonaom, dio uveza potom bi se savijao na vrhu i dnu, na prednjim i zadnjim koricama, te na vanjskom rubu zadnjih korica. Budui da se linija ivotinjske kraljenice obino pruala vodoravno preko korica, dio koe koji se suava prema repu mogao se zadrati u obliku preklopa koji se pruao od vanjskoga ruba prednjih korica. Njemu se dodavala vrpca koja je obuhvaala zatvorenu knjigu. Ta je praksa vjerojatno preuzeta od proizvodaa papirusnih svitaka, koji su rabili sline vrpce kako bi zatitili svitke i drali ih zatvorenima. Vrpca je takoer bila potrebna kako bi se kodeks drao zatvorenim. Svaka knjiga iz knjinice Nag Hammadi ima jedan blok listova savijen na sredini, to je inilo povrinu za pisanje (iako je u Kodeksu I glavni blok zamijenjen dvama manjim blokovima). Takvi bi se veliki blokovi odvojili od vanjskoga ruba da nisu bili vrsto povezani. Krae vrpce na vrhu i dnu prednjih i zadnjih korica vezale bi se kako bi kodeks bio jo vre zatvoren.

Dva pronaena uveza (IV i VIII) nemaju preklop na vanjskom rubu prednjih korica, iako imaju uobiajene vrpce. Trei, slian uvez (V) ima preklop na vanjskom rubu prednjih korica. Te su tri knjige vjerojatno bile nainjene od manjih koa, a loa kakvoa blokova papirusa oito je bila posljedica tedljivosti proizvodaa. Drugi

uvezi ukljuuju kona pojaanja koja tite korice i papirusne blokove od pritiska vrpci koje se proteu du pregiba na sredini bloka, kao i dvije vodoravne potporne vrpce koje lee izmeu korica i konoga pojaanja. Tri su takva uveza (VI, IX i X). Oni ine drugu skupinu uveza, zajedno s jo jednim slinim uvezom (II) koji vie ne postoji. Za tu su skupinu karakteristine tehnike prednosti koje smo upravo spomenuli, te estetska kakvoa. Doista, uvez Kodeksa II je veoma lijepo ukraen i obojan. etiri ostala uveza (I, III, VII, XI) prilino su grube izrade.

Pisare ukljuene u proizvodnju trinaest kodeksa moemo razlikovati po njihovim rukopisima. ini se da je jedan pisar radio na vie kodeksa. Naime, jedan je pisar prepisao vei dio Kodeksa I, dok je drugi prepisao raspravu 4 iz Kodeksa I; taj drugi pisar takoer je prepisao rasprave 1 i 2 iz Kodeksa XI. Trei je pisar prepisao rasprave 3 i 4 iz Kodeksa XI, napisane na razliitim narjejima, kao i Kodeks VII. Stoga tri od etiri knjige iji uvezi ne upuuju na njihovu meusobnu povezanost, povezuje rukopis pre-pisivaa. No, novija su istraivanja pokazala kako je rije o razliitim prepisivaima, iako su im rukopisi veoma slini. Naime, te je rukopise mogue razluiti upravo na mjestima gdje je povrina iskrivljena zbog uveza, to potvruje prvo kategoriziranje koje se temelji na konim uvezima.

Dvije skupine slinih uveza i etiri razliita, te rukopis jednoga pisara i rukopisi razliitih pisara, upuuju da je knjinica Nag Hammadi zbirka tekstova koji su izvorno predstavljali zasebne knjige ili su bili sadrani u manjim knjinicama. To potvruje i raspodjela prijepisa. Nijedan kodeks ne sadri dva prijepisa istoga djela, to nije sluaj ni u knjigama iz iste skupine uveza. Nadalje, ne postoje dva prijepisa istoga djela od ruke jednoga pisara, izuzmemo li jedan izoliran sluaj. Ta se iznimka odnosi na II, 4 i XIII, 2, tj. na dva teksta napisana istim rukopisom i gotovo posve istovjetnim rjenikom. Pa ipak, drugi je prijepis ispao pri trganju Kodeksa XIII, te je samo jedna rasprava sauvana unutar prednjih korica Kodeksa VI, zajedno s nekoliko uvodnih reenica iz XIII, 2, na poleini posljednjega lista, to nije moglo biti uinjeno bez unitenja teksta koji se elio sauvati (XIII, 1). injenica da je XIII, 2 odvojen (izuzevi nekoliko neizbjenih uvodnih reenica) svjedoi o svijesti o nepotrebnosti takvih duplikata. Iz biljeke u Kodeksu VI zakljuujemo kako pisar nije elio u svoj prijepis ukljuiti neto to je naruitelj prijepisa ve posjedovao. Stoga, kada se u itavoj knjinici doista pojavi takav duplikat, zakljuujemo kako knjige s dvostrukim prijepisima nisu bile namijenjene za knjinicu od trinaest knjiga. Obje rasprave iz Kodeksa IV nalaze se takoer i u Kodeksu III, stoga je Kodeks IV suvian. Postoje ukupno tri prijepisa Apokrifnoga evanelja po Ivanu (II, 1; III, l; i IV, 1), po jedan iz svake od tri kategorije uveza. Stoga moemo zakljuiti kako

sadanja knjinica potjee iz barem tri manje zbirke.

Datiranje koptskih rukopisa mnogo je nesigurnije od datiranja grkih rukopisa, ili datiranja poslovnih dokumenata toga doba. Jo nije provedena podrobna studija rukopisa iz knjinice Nag Hammadi, iako se njihov nastanak smjeta u posljednju polovicu 4. stoljea. Sami tekstovi ne sadre datume niti povijesne naznake koje bi omoguile datiranje. No, Razumijevanje Nae Velike Moi sadri jednu naznaku koja bi nam mogla posluiti kao polazite za datiranje Kodeksa VI:

"Odvratite se od nevaljale pohote, udnji i (nauka) Anomejaca, zlih hereza koje nemaju temelja!"

Dok se sredinom 4. stoljea aleksandrijski nadbiskup Atanazije skrivao u Pahomijevim samostanima, "anomejski" su heretici doivljavali svoj kratkotrajan procvat u Aleksandriji. Taj je tekst vjerojatno nastao u to doba.

Papirus koji se rabio za pisma i poslovne dokumente, i koji se ponovno rabio kao pojaanje za kone korice, moe se lake locirati nego listovi koji ine blokove povezane tim koricama. U "kartonai" Kodeksa VII zapisane su godine 341., 346. i 348. To upuuje na zakljuak da uvez

Kodeksa VII nije bio proizveden prije 348. godine. Dokument pronaen u kartonai Kodeksa I spominje "Diospol[is] u blizini Chenobos[kije]." U ostalim se kartonaama spominju i drugi lokaliteti na istom irem podruju. ini se da je dio kartonae iz uveza Kodeksa VII pripadao redovniku imena Sansnos, zaduenog za skrb o stoci, to nedvojbeno upuuje na njegovu povezanost s proizvoaem konih uveza. Sredite Pahomijeva reda u Pabau, gdje se nalazila bazilika sv. Pahomija, kao i trei pahomijanski samostan u Chenoboskiji, gdje je sam Pahomije zapoeo svoj pustinjaki ivot, samo su 8,7 i 5,3 km udaljeni od mjesta na kojemu je bila zakopana knjinica. Tako se podrijetlo kodeksa iz Nag Hammadija esto izjednaavalo s pahomijanskim monakim redom, iji je program, izmeu ostaloga, ukljuivao i opsene studije knjievnosti. No, objavljivanje ove kartonae 1981. potaknulo je preispitivanje dokaza koji su se pokazali manje sigurnima nego to se do tada mislilo. No, za razliku od drugih ponuenih teorija, veza kodeksa iz Nag Hammadija s pahomijanskim pokretom ostaje i dalje ozbiljna mogunost.

S obzirom na ortodoksiju pahomijanskih samostana koju odraava ivot sv. Pahomija i druge monake legende, neki su znanstvenici bili neskloni povezivati knjinicu Nag Hammadi s tim samostanima, osim u sluaju da su bili prepisivani za potrebe pobijanja hereze. No, branitelj kranskoga pravovjerja ne bi se trudio

skupljati nekranske tekstove sadrane u knjinici Nag Hammadi. Osim toga, neki kranski tekstovi nisu izriito "heretiki", te nisu morali biti ukljueni u tu zbirku. Sama injenica da je knjinica nastala kombinacijom nekoliko manjih zbirki upuuje na kranske gnostike ili samostane kao proizvoae pojedinih knjiga ili malih zbirki za potrebe njihova vlastitog duhovnog prosvjetljenja, prije nego na lovce na heretike. Budui da je poznata anti-heretika knjievnost uglavnom grka, ne bismo smjeli odmah pretpostaviti da je ista tendencija vladala u koptskoj knjievnosti. Pahomijanska knjievnost koja se prenosila samostanskim kanalima bila je prilino nezanimljiva.

S obzirom na to da je proizvodnja knjiga bila jedna od vjetina svojstvenih samostanima, mogue je da su redovnici trgovali knjigama kako bi pribavili sredstva za ivot. Mogli bismo takoer pretpostaviti da su neispisane knjige bile proizvodene u samostanima i prodavane gnosticima (ili nekom drugom) koji su ih potom sami ispunjavali. No, postoje neki dokazi iz toga razdoblja koji upuuju na to da su knjige najprije bile ispisivane a potom uvezivane, kao u sluajevima kada reenica prolazi preko pregiba na hrptu. U knjinici Nag Hammadi mrlje su obino prisutne na prvim i posljednjim stranicama, ali ne i na drugim mjestima, to se moda moe objasniti vlanou kartonae pri uvezivanju, u kojem sluaju su se papirusni blokovi morali ispisivati prije uvezivanja.

Budui da su u izradu knjinice Nag Hammadi bili uloeni izvanredni napori i pozornost, teko je zamisliti da su knjige posljedica antagonizma, pa ak i nezainteresiranosti za njihov sadraj. Naprotiv, one odraavaju ljubav i upravo religiozno tovanje. Koni uvezi nisu raskono ukraeni u usporedbi s, primjerice, manihejskim knjigama za koje se tvrdilo da su bile optoene draguljima (iako su sauvani jednostavni drveni uvezi manihejskih kodeksa iz Medinet Madija manje ukraeni od onih iz Nag Hammadija). Pa ipak, jednostavnost je bila primjerenija pahomijanskim samostanima. ivot sv. Pahomija izvjeuje:

"On je takoer savjetovao brai neka ne obraaju pozornost na draesti i ljepote ovoga svijeta, bilo da je posrijedi primamljiva hrana ili raskona odjea, soba ili bogato ukraena knjiga."

Neki su koni uvezi bili ukraeni krievima (II, IV, VIII). Hijeroglif ankh, koji je oznaavao ivot, a potom je modificiran u ansatu, kranski kri, nalazi se na izvanredno vjeto obraenom uvezu Kodeksa II, te na kraju Molitve apostola Pavla. Simbol ribe koji oznaava vjerovanje "Isus Krist, Sin Boji, Spasitelj", pojavljuje se u dvije pisarske biljeke (u kodeksima III i VII). U prvom sluaju ime pisara sauvano je u komentaru "moje je tjelesno ime Gongessos", to je vjerojatno

latinsko ime Concessus. Pisar je imao i duhovno ime ili titulu - Eugnostos. ini se da je uivao izvjestan duhovni status, te se obraao svojim "srodnim svjetlima u nepokvarljivosti". U tom duhovnom krugu tekst je opisao kao "napisan od Boga". ak i ako ta pisarska biljeka ne potjee od pisara koji je prepisao kodeks, nego od ranijega pisara koji je napisao verziju stariju od sauvanoga prijepisa, pisar Kodeksa III nije smatrao potrebnim ukloniti je, a jo manje zamijeniti je upozorenjem protiv hereze. Meutim, za neke se pisarske biljeke, budui da se nalaze na kraju postojeega kodeksa, moe pretpostaviti da ih je sastavio pisar dotinoga kodeksa. One odraavaju pisarevo miljenje da je tekst boanskoga podrijetla. Kodeks II zavrava ovom biljekom:

"Sjetite me se, brao, [u] vaim molitvama: Mir svecima i onima koji su duhovni."

Kodeks VII zavrava slinom biljekom:

"Knjiga pripada oinstvu. Napisao ju je sin. Blagoslovi me, oe. Budi blagoslovljen, oe, u miru. Amen."

Te pisarske biljeke, zajedno s pozornou poklonjenom ispravljanju pogreaka, upuuju na to da su pisarska religiozna uvjerenja bila srodna prepisivanim sadrajima.

Moda je uobiajena percepcija monakih redova 4. stoljea kao krajnje ortodoksnih pokreta anakronizam, te odraava stajalita kasnijih redovnika koji su zabiljeili legende o ranijem razdoblju. Pustinjakovo povlaenje u pustinju znailo je i njegovo udaljavanje od Crkve, brae, sakramenata i vlasti. Poetkom 4. stoljea ivio je pustinjak imena Hierakas, po zvanju pisar i ueni tuma Biblije, ija su gledita bila toliko rigidna da je tvrdio kako brak pripada starom savezu, te da nitko tko je vjenan "ne moe naslijediti kraljevstvo nebesko". Iako je zbog takvoga miljenja bio oznaen heretikom, stekao je brojne sljedbenike. Svjedoanstvo istine iz knjinice Nag Hammadi predstavlja slino gledite:

Nitko tko je pod zakonom nee moi vidjeti istinu, jer ne moe sluiti dvama gospodarima. Oskvrnue Zakona je oito; no, istoa pripada svjetlu. Zakon zapovijeda mukarcu da uzme enu, a eni da uzme mukarca, da raaju i mnoe se poput morskoga pijeska. No, strast u kojoj uivaju zarobljava due onih koji su ovdje roeni, koji skrvnave i koji su oskvrnuti, kako bi kroz njih Zakon bio ispunjen. Oni pomau svijetu; okreu se od svjetla i ne mogu [se otrgnuti] od arhonta [tame] dok ne plate i posljednji [novi].

ivot sv. Pahomija pripovijeda kako je "filozof' iz Panopolisa (Akhmima), gdje je Pahomije sagradio samostan, samo 108 km

nizvodno od mjesta gdje je bila zakopana knjinica Nag Hammadi, kanio provjeriti redovnikovo "razumijevanje svetih knjiga". Pahomije je poslao svoga pomonika Teodora da ga doeka:

Filozof mu je postavljao pitanja na koja nije bilo teko odgovoriti: "Tko nije bio roen, a ipak je umro? Tko je bio roen, ali nije umro? Tko je umro, ali nije vonjao po raspadanju?" Teodor je odgovorio: "Adam nije bio roen, ali je ipak umro. Henok je bio roen, ali nije umro. Lotova je ena umrla, ali, postavi stupom soli, nije vonjala po raspadanju." Prihvativi te odgovore, filozof je otiao.

U ovoj pripovijesti prepoznajemo odjek rasprava koje je Pahomije vodio s kranskim gnosticima, prije nego to ih je Epifan sredinom 4. stoljea nastojao protjerati iz grada.

Godine 367. nadbiskup Atanazije napisao je uskrnju poslanicu u kojoj je osudio heretike i "njihove apokrifne knjige za koje tvrde da su nastale u drevno doba, te ih nazivaju imenima svetaca." Teodor, tadanji elnik pahomijanskih samostana, preveo je poslanicu na koptski i "pohranio je u samostanu kako bi mu posluila kao pravilo". Vjerojatno je u to doba jo uvijek bilo heretika ili heretikih knjiga koji su vrili utjecaj na pahomijanski pokret i zbog kojih je takav postupak bio nuan. Naravno, mnogi su tekstovi iz Nag Hammadija doista napisani pod

pseudonimima, odnosno, pripisani nekome "svecu" iz prolosti. Pahomijanska legenda navodi jednu od "tih knjiga koje su napisali heretici" i "nazvali ih imenima svetaca" u kojoj stoji:

"Kada je prevarena Eva pojela plod drveta, s avlom je zaela Kaina."

Hipostaza arhonata iz knjinice Nag Hammadi sadri pripovijest koja na to upuuje:

Tada su vladari doli svome Adamu. Kada su vidjeli njegovu ensku druicu kako s njime razgovara, veoma su se uznemirili; zaljubili su se u nju. Rekli su: "Posadimo u nju svoje sjeme," i krenuli prema njoj. A ona im se smijala zbog njihova bezumlja i sljepoe; u njihovim je akama postala drvetom, ostavivi za sobom svoj sjenoviti odraz, svoju sliku; i oni su je teko oskvrnuli.

Oskvrnuli su peat njezina glasa, a zbog oblija koje su stvorili, bijahu prokleti, kao i [njihova] (vlastita) slika.

Poetkom 5, stoljea, enut, opat Bijeloga samostana u Panopolisu, gdje je Pahomije utemeljio svoje samostane i odakle je doao "filozof', napao je skupinu u oblinjemu hramu Pneuita, koja je za se tvrdila da "nema kralja", te

je oboavala "demijurga" (tvorac, graditelj svijeta) i nije prihvaala irila, aleksandrijskoga nadbiskupa, kao svoga "prosvjetitelja". Ti izrazi koje je enut posudio od dotine skupine, veoma su prisutni u knjinici Nag Hammadi, te se moe pretpostaviti da je skupina bila kransko-gnostika, moda ak i setijanska, iako ih enut u svojim polemikama naziva poganskim here-ticima. Zaplijenio je njihove "knjige prepune bogohulja" i "svake vrste arobnjatva". Doista, nizovi samoglasnika i nerazumljivih magijskih rijei (Plotin to naziva "siktanjem") pojavljuju se i u samoj knjinici Nag Hammadi. Zapravo, i sam je Pahomije u pismima samostanskim elnicima rabio ifre koje nisu mogli odgonetnuti ni njegovi nasljednici! Stoga, knjinica Nag Hammadi i Pahomijeve "knjige duhovnih slova" moda i nisu bile tako daleko od onoga to enut naziva knjigom magije. enut je zaprijetio hereticima izjavivi:

"Natjerat u vas da primite ... nadbiskupa irila, ili e veina vas umrijeti od maa, a poteeni e biti izgnani."

Kao to su svici s Mrtvoga mora bili pohranjeni u posude i skriveni u doba pribliavanja X. rimske legije, tako je i pohrana u posudu i zakopavanje knjinice Nag Hammadi moda prethodila pribliavanju predstavnika rimskih vlasti, koje su tada postale kranskima.

injenica da je knjinica Nag Hammadi bila pohranjena u posudi govori o elji njezinih posjednika da je sauvaju od unitenja. Jer, u takvim posudama nisu bili pohranjeni samo svici s Mrtvoga mora. Naime, na podrujima uz Nil otkriveni su brojni biblijski rukopisi skriveni u slinim posudama, od kojih su neki pohranjeni u blizini Nag Hammadija, te potjeu iz istoga razdoblja.

Godine 1952. otkrie rukopisa zakopanih u posudi nekoliko stoljea poslije kodeksa iz Nag Hammadija, pokazalo je kako najvjerojatnije ta djela, a ne knjinica Nag Hammadi, predstavljaju ostatke knjinice pahomijanskoga monakog reda. Jer, to je otkrie ukljuivalo arhivske prijepise slubenih pisama opata pahomijanskoga reda. Ostali materijal predstavlja oekivani sadraj pahomijanske knjinice: biblijske, apokrifne, martirologijske i druge tekstove. Postoje takoer i neki grki (i latinski) tekstovi, ija se prisutnost moe objasniti pretpostavkom da su pripadnici pahomijanskoga pokreta prije stupanja u Red predavali samostanu svoju imovinu koja je moda ukljuivala nekranske tekstove. Ti su tekstovi vjerojatno potom pohranjivani u samostanske arhive, poput ostalih dokumenata, te se vie nisu rabili.

Otkrie iz 1952. odnosi se na takozvane Dokumente iz Dishne, budui da je Dishna veliki grad pokraj rijeke i eljeznice, a u njemu se trgovalo tekstovima. No, lokalitet se zapravo

nalazi u podnoju Jabal Abu Mane (Mana), 5,5 km sjeverozapadno od Dishne i, to je jo znaajnije, 5 km sjeveroistono od sredita pahomijanskoga reda, te 12 km istono od mjesta otkria kodeksa iz Nag Hammadija. U znanstvenim krugovima pronaeni su rukopisi poznati kao Papirusi iz Bodmera, budui da je najvei dio dokumenata pribavila knjinica grada Bodmera u blizini eneve. No, tek je nedavno, u procesu traganja za podrijetlom kodeksa iz Nag Hammadija, identificirano i javno objavljeno podrijetlo Papirusa iz Bodmera, koje je do tada bilo poznato samo ogranienim krugovima trgovaca starinama.

Biblija spominje zakopavanje knjige u posudi kao nain njezina ouvanja, te spaljivanje knjige kao nain njezina unitenja (Jer 32:14-15; 36:23). ivot sv. Pahomija izvjeuje da je Pahomije, smatrajui Origena heretikom, unitio jednu njegovu knjigu bacivi je u vodu i izjavivi kako bi je spalio da se u njoj ne spominje ime Gospodnje. Krajem 4. stoljea, kransko spaljivanje aleksandrijske knjinice, najvee riznice pisane rijei drevnoga svijeta, upuuje da bi takvo rjeenje svakako bilo primijenjeno da je netko elio unititi knjinicu Nag Hammadi. Ako su kodeksi bili dio pahomijanske knjinice, njih ne bi unitili lovci na hereze, nego poboni pripadnici Reda. Potonji su ih, ini se, vrednovali do te mjere da su ih pohranili u posudu i zakopali, kako bi ih sauvali za budue narataje.

Dva teksta iz knjinice Nag Hammadi sadre podatke o njihovoj pohrani na planini, gdje su imali ostati do kraja vremena. Evanelje po Egipanima zavrava sljedeim rijeima:

Veliki Set napisao je ovu knjigu slova u stotinu i trideset godina. Pohranio ju je na planini zvanoj Charaxio, kako bi, u posljednje doba, ... doao i otkrio tu neiskvarenu, svetu rasu velikoga spasitelja, i one koji e prebivati s njima u ljubavi, i velikog, nevidljivog, svetog Duha, i njegova jedinoroenoga Sina...

Na zavretku Alogena pojavljuje se slina ideja:

Zapii ono to u ti ispripovijediti i na to u te podsjetiti u korist onih koji e, poslije tebe, biti dostojni. Ovu knjigu ostavi na planini i zazovi uvara: "Doi, Strani".

Sa svake strane doline Nila uzdiu se strme litice. Dio litice na desnoj obali, koja oznaujegranicu doline Nila i pustinje izmeu Chenoboskije i Pabaua, naziva se Jabal al-Tarif. Strea stijena koja podsjea na stalagmit u pretpovijesno je doba otrgnuta od stijene i ostala leati na talusu (nagnutoj stjenovitoj zaravni koja se tijekom vremena oblikuje u svojevrstan potporanj u podnoju litice). Ispod sjeverne strane jednoga od velikih, poput bave

oblikovanih komada toga slomljenoga potpornja, bila je skrivena posuda s knjinicom Nag Hammadi.

Na stijeni, na vrhu talusa, na koji se lako moe popeti, u drevno su doba bili opljakani grobovi Pepija I. i II., vladara VI. dinastije (2350.-2200. god. pr. Kr.). Te su grobnice postale hladne pilje u kojima se redovnik mogao povlaiti u samou, poput samoga Pahomija, ili je u njima pustinjak mogao pronai svoje prebivalite. Grke molitve Zeusu Serapisu, uvodne reenice biblijskih Psalama na koptskom, te kranski krievi, sve je to crvenom bojom naslikano na zidovima pilja, te svjedoe o njihovoj uporabi. Moda su i uvari knjinice Nag Hammadi rabili te pilje, to bi objasnilo odabir upravo toga skrovita za pohranu dragocjenih tekstova. Posuda je ondje poivala tisuljee i pol...

3. Otkrie

Seljaci iz podruja Naj' Hammadi u Gornjem Egiptu u prosincu gnoje zemlju talusom Jabala al-Tarifa, prenosei ga na devama do svojih polja. Dva brata, Muhamed i Kalif `Ali iz klana al-Samman, natovarili su svoje deve na junoj strani leeega kamenog bloka i, kopajui oko njegova podnoja, otkrili posudu. Muhamed `Ali izvijestio

je kako se isprva bojao razbiti posudu, iji je poklopac moda bio zapeaen smolom, mislei da je u njoj zatvoren div. No, pomislivi kako posuda moda sadri zlato, skupio je hrabrost i razbio je pijukom. U zrak su odletjela svjetlucava zrnca - ni divovi ni zlato, ali moda komadii papirusa! Zamotao je knjigu u svoju tuniku, prebacio je preko ramena, odvezao devu i krenuo kui, u kolibu u seocetu al-Qasr, drevnoj Chenoboskiji, gdje je Pahomije zapoeo svoj kranski ivot.

Pola godine poslije toga, u noi 7. svibnja, 1945., dok je kao noni uvar straario nad opremom za navodnjavanje polja, otac dvojice brae, imena `Ali, ubio je razbojnika. Sljedeega je jutra sam bio ubijen u krvnoj osveti. Otprilike mjesec dana poslije otkria knjiga, seljak imena Ahmed zaspao je za dnevne ege uz pranjavu cestu u blizini kue Muhameda `Alija, stavivi uza se posudu melase od eerne trske, koju je kanio prodati. Neki mu je susjed dojavio da je ubojica njegova oca Muhamed `Ali. Smjesta je otrao kui i vijest priopio svojoj brai i obudovjeloj majci koja je sedmorici svojih sinova naloila neka naotre svoje pijuke. Obitelj se potom obruila na svoju rtvu, odsjekavi Muhamedu udove, iupavi mu srce i prodrijevi ga, kao zavrni in krvne osvete.

Ahmed je bio sin erifa Ismaila Huseina, snanoga ovjeka koji je bio postavljen za elnika al-Qasra, iako je pripadao plemenu Hawara, iji

se lanovi nisu smatrali Arapima, iako su za se tvrdili da potjeu izravno od Proroka. Selo Hawara, Hamrah Dum, nalazi se u podnoju Jabala al-Tarifa, te se Muhamed `Ali bojao vratiti na mjesto otkria. Naime, Ahmedov brat osvetio se ubivi dva lana klana al-Samman. ak deset godina poslije, Ahmedov sin, tada tinejder, uo je da e u al-Qasru biti pogreb jednoga lana obitelji Muhameda `Alija. Svoju je muevnost dokazao uavi kradomice u grad i pucajui na pogrebnu povorku. Jednoga je lana ubio a jednoga ranio. Muhamed `Ali ponosno je pokazivao ranu tik iznad srca, kako bi dokazao da je osveta bila neuspjena. No, uporno je odbijao vratiti se na liticu i pokazati mjesto otkria, sve dok ga obeanje o prikrivanju identiteta novom odjeom, vladina pratnja i, naravno, odreen novani iznos, nisu uvjerili da promjeni miljenje.

Stanovnici al-Qasra toliko su prezirali erifova sina da na sasluanju nije bio nazoan niti jedan svjedok. No, tijekom toga razdoblja policija je svake veeri pretraivala kuu Muhameda `Alija, u potrazi za orujem. Saznavi da su knjige kranske, nedvojbeno na temelju koptskoga pisma, Muhamed `Ali zamolio je Bazilijusa `Abd al-Masiha, koptskoga sveenika iz al-Qasra, neka pohrani knjige u svojoj kui, budui da njegov dom policija nee pretraivati. Koptski se sveenici ene, a supruga toga sveenika imala je brata imena Ragib Andravus, koji je obilazio okolna sela poduavajui stanovnitvo

engleskom jeziku i povijesti, u upnim kolama Koptske Crkve. Jednom tjedno, kada je poduavao u al-Qasru, smjestio se u domu svoje sestre. Ugledavi jednu od knjiga (Kodeks III), prepoznao je njezinu moguu vrijednost i uvjerio sveenika neka mu je da. Potom ju je odnio u Kairo i pokazao je koptskom lijeniku Georgeu Sobhiju, koji je prouavao koptski jezik. Ovaj je zatim pozvao strunjake iz Odjela za starine, koji su preuzeli knjigu sloivi se da e za nju Ragibu platiti 300 funta. Poslije mnogih otezanja, Ragib je konano primio 250 funta, uz obvezu da Kopt-skome Muzeju, u kojemu je pohranjena knjiga, daruje dar u vrijednosti od 50 funta. Muzej je kao datum predaje zabiljeio 4. listopada, 1946.

Mislei da su knjige bezvrijedne, a moda ak i izvor nesree, Alijeva je udovica dio tekstova spalila u pei (vjerojatno Kodeks XII, od kojega je ostalo samo nekoliko nepotpunih listova). Nepismeni muslimanski susjedi trampili su ili kupili ostatak za smijene iznose. Jednu je knjigu posjedovao izvjesni Nashid Bisadah, koji ga je povjerio trgovcu zlatom iz Nag Hammadija kako bi ga ovaj prodao u Kairu, a potom s njime podijelio zaradu. Navodno je neki trgovac itom pribavio drugu knjigu i prodao je u Kairu za tako visoku cijenu da je ondje ubrzo otvorio svoju trgovinu. Stanovnici al-Qasra kau da je to bio Fikri Jabra'il, danas vlasnik "Trgovine Nag Ham-madi" u Kairu. Meutim, on tvrdoglavo porie bilo kakvu povezanost s tom priom, iako priznaje

kako mu je ona poznata. Bahij `Ali, jednooki odmetnik iz al-Qasra, pribavio je veinu knjiga. U pratnji tamonjega poznatog trgovca starinama, Dhaki Baste, otputio se u Kairo. Svoje su knjige najprije ponudili trgovini Mansoor, u hotelu Shepherds, a potom Phokionu J. Tanou, koji je kupio sve knjige, a zatim je otiao u Nag Hammadi, kako bi ondje pribavio ostatak.

Vei dio Kodeksa I iz Egipta je iznio belgijski trgovac starinama, Albert Eid. Pokuao ga je prodati u New Yorku i Anni Arbor 1949., ali bez uspjeha. Eidova udovica Simone prodala ga je 10. svibnja, 1952. Institutu Jung iz Zricha, koji ga je imenovao "Jungovim kodeksom". Poslije objavljivanja kodeksa, dio po dio vraan je u Kairo, odnosno u Koptski Muzej. U meuvremenu, Tanovu je zbirku preuzeo egipatski Odjel za starine, kako bi sprijeio njezino iznoenje iz zemlje. Poslije Naserova dolaska na vlast, zbirka je bila nacionalizirana uz kompenzaciju u iznosu od 4000 funta. Danas se cjelokupna knjinica Nag Hammadi nalazi u Koptskom Muzeju.

U doba otkria knjinice, direktor Koptskoga Muzeja, Togo Mina, studirao je u Parizu kod opata Etiennea Driotona, koji je poslije postao direktor Egipatskoga odjela za starine. Togo Mina bio je kolega supruge Jeana Doressea, mladog francuskog uenjaka koji je doao u Egipat kako bi prouavao koptske samostane. Togo Mina sa zadovoljstvom mu je omoguio pristup Kodeksu III i zajedno s njim poeo planirati francusko

izdanje knjinice. Naalost, Mina je umro 1949. Godine 1956., sastanak nekolicine lanova meunarodnoga odbora u Kairu doveo je do objavljivanja Evanelja po Tomi 1959. Jungov kodeks postupno je objavljivan u 6 knjiga, od 1956. do 1975. U meuvremenu je novi direktor Koptskoga Muzeja, Pahor Labib, planirao objavljivanje veega dijela knjinice s njemakim znanstvenicima Alexanderom Bhligom i Martinom Krauseom.

Poetkom 60-ih godina, generalni direktor UNESCO-a, Rene Maheu, sklopio je sporazum s ministrom kulture i Nacionalnim vodstvom Ujedi-njene Arapske Republike, Saroiteom Okachaom, o objavljivanju cjelovitoga izdanja preko meunarodnoga odbora kojeg su imali izabrati Egipat i UNESCO. No, kada je ustanovljeno da su mnogi tekstovi ve odreeni za objavljivanje, plan UNESCO-a ogranien je na pretisak. Projekt je uglavnom mirovao, sve dok krajem 1970. nije bio imenovan meunarodni odbor za kodekse iz Nag Hammadija. Pretisak kodeksa iz Nag Hammad-a objavio je E. J. Brill u dvanaest knjiga, izmeu 1972. i 1984. Do sada su objavljeni i mnogi ranije dodijeljeni tekstovi, te se trenutno pripremaju cjelovita izdanja na engleskom, njemakom i francuskom. Ova se zbirka temelji na prijevodima iz engleske zbirke od sedamnaest knjiga naslovljene Koptska gnostika knjinica (The Coptic Gnostic Library).

Objavljivanje Knjinice Nag Hammadi na engleskom (The Nag Hammadi Library in English) predstavlja tek prvi korak, jer oznaava nov poetak u prouavanju gnosticizma. Prije stotinu godina, studenti su uili o gnosticizmu kako bi znali o emu su priali crkveni oci i lovci na heretike. Na prelasku iz 19. u 20. stoljee, kola povijesti religija proirila je tu domenu studija, tragajui za podrijetlom gnosticizma diljem drevnoga Bliskog Istoka. Izmeu dva svjetska rata, Hans Jonas dao je filozofsko tumaenje gnosticizma koje ga je prvi put uinilo prihvatljivim nainom shvaanja postojanja. Rudolf Bultmann potom je dao novo tumaenje Novoga zavjeta, u kontekstu interakcije s gnosticizmom, to je ukljuivalo i prihvaanje i protivljenje. Pa ipak, rezultati istraivanja podrijetla, prirode i utjecaja gnosticizma prilino su nesigurni, kao da pravo otkrie tek slijedi. Ne moemo ostati hladnokrvni pred bistrinom, konstruktivnou i uenoj intuiciji znanstvenika koji su iz ogranienih i sekundarnih izvora uspjeli izgraditi radnu hipotezu koja je veoma dobro funkcionirala. Pa ipak, otkrie knjinice Nag Hammadi skrenulo je pozornost na dvojbenu vjerodostojnost tih izvora. ak je i samo otkrie knjinice bilo sluajno, a njezin je sadraj prilino arbitraran. No, priliv novoga, do tada nepoznatoga materijala koji ukljuuje, po svome se znaaju neminovno suprotstavlja koncepcijama prijanjih znanstvenika. U najboljem sluaju ti su novi izvori isprva smatrani nedostatnima, stoga je oekivanje rezultiralo

stagnacijom. Budui da nam je sada dostupna cjelokupna knjinica Nag Hammadi, pravo je vrijeme za udruivanje snaga, za preispitivanje povijesti gnosticizma, njegovo konano razumijevanje i, naravno, postavljanje novih pitanja. Studentskom se narataju iznimno rijetko pruaju takve prilike! Neka itatelji Knjinice Nag Hammadi na engleskom podijele taj ushit i odgovornost s onima koji su je objavili.

TAJNA KNJIGA JAKOVLJEVA

(1.2)

Uvod: Francis E. Williams Preveo na engleski: Francis E. WiIliams Prevela s engleskog: Julijana trok

UVOD

Tajna knjiga Jakovljeva djelo je nepoznatoga autora, koje je prevedeno s grkoga na koptski. Prema podatku sadranom u evanelju, ta je poslanica koju je napisao Jakov, Gospodinov brat; ime navodnoga primatelja je neitljivo, no moda je bila upuena ranokranskom heterodoksnom uitelju Cerinthusu. Poslanica sadri tajni zapis ili "apokrif- odatle i na naslov. Taj je apokrif namijenjen nekolicini izabranih - meu uenicima samo Jakovu i Petru - no spasenje je obeano onima koji prime poruku.

"Jakovljeva" poslanica navodi da je apokrif napisan hebrejskim pismom, te spominje jo jedan, mnogo znaajniji apokrif, koji je Jakov ve poslao. Te su pojedinosti vjerojatno umetnute zbog dramatinosti.

Apokrif, koji sadri veinu naeg teksta, navodi kako se Isus ukazao svojim uenicima 550 dana poslije uskrsnua, te da je izabrao Petra i Jakova kako bi ih "ispunio" i dao im, u nizu govora, svoje konano i definitivno uenje, koje je do tada iznosio samo "u parabolama". Isus potom uzlazi do Oeve desne ruke, pri emu ga Jakov i Petar bezuspjeno pokuavaju slijediti. Ovdje zavrava apokrif; poslanica se potom nastavlja, navodei kako otkrivenje nije bilo namijenjeno Isusovim uenicima, nego "djeci" koja e poslije "biti" roena. Iako su uenici povjerovali u otkrivenje, bili su gnjevni zbog djece koja e doi poslije, stoga ih je Jakov odaslao u druge zemlje. To bi

moglo objasniti zato ovaj tekst nije bio ukljuen u apostolske propovijedi (ili kanon?).

Isusovi govori sadrani u apokrifu djelomice su pievo djelo, iako ukljuuju i stariji materijal koji je, kako se ini, proizvod sloene usmene, a moda i pismene predaje. Dio toga materijala moe se usporediti s onim u pozadini kanonskih evanelja. U svojim govorima Isus objavljuje da je siao s nebesa kako bi spasio "ljubljene" sinove Boje, pozivajui ih neka ga slijede na povratku u mjesto odakle je (su?) doao (doli?). Uvjerava ih u spasenje, istodobno ih bodrei u njihovoj ustrajnosti i gorljivosti i upozoravajui da bi mogli biti izgubljeni. Meutim, prvi i najdui govor posveen je uzdizanju muenitva. Njegov specifian stil, oblik i tematika upuuju da je govor moda kasnija interpolacija.

Jasno je da su osobe kojima je poslanica upuena sebe razlikovale od ire Kranske crkve. Vjerojatno su odbacivale nauk okajanja; svakako nisu prihvaale drugi Kristov dolazak i sveope uskrsnue, nadajui se kako e uzai, u dui ili duhu, u kraljevstvo nebesko, za koje su vjerovali da se nalazi u njima samima. Takvo gledite, uz sveprisutnu i tipinu gnostiku terminologiju, navela je mnoge istraivae na zakljuak da je to djelo kransko-gnostiko, iako mu nedostaje valentinovska i, uope, gnostika teologija. Izvjee o posebnom Isusovu ukazanju poslije njegova uskrsnua, te pozivanje na Jakova

kao izvora tajne i vrhunske predaje, sredstva su kojima su se gnostici esto koristili kako bi legitimizirali svoju poruku.

Uzdizanje muenitva, Jakovljeva "poslanica", te opis Isusova ukazanja uenicima, moda su samo od sekundarnog znaaja; ta i druga pitanja koja se odnose na knjievnu povijest dokumenta ve su bila predmetima istraivanja, i zasluuju daljnje studije. Pretpostavlja se da je tekst bio napisan prije 150. god. po Kr., no jo se uvijek moe govoriti o "sjeanju" na Isusove govore i njihovo zapisivanje. Naime, neki tvrde da se takav izriaj ne bi rabio poslije ustanovljavanja kanona. Tajna knjiga Jakovljeva umnogome nalikuje "oprotajnim razgovorima" iz etvrtoga evanelja, ili neovisnim razgovorima o istim pitanjima. U svakom sluaju, apokrif nije mogao nastati kasnije od 314. god. po Kr., kada su okonani progoni crkve, a samim time i rizik muenitva.

TAJNA KNJIGA JAKOVLJEVA (I 1, 1-16, 30)

[Jakov] pie [...] thos (u, op. prev.): Mir [s vama od] Mira, [ljubav od] Ljubavi, [milost od] Milosti, [vjera] od Vjere, ivot od Svetoga ivota!

Budui da si zatraio da ti poaljem tajnu knjigu koju su mi razotkrili Petar i Gospodin, ne mogu te odbiti niti porei (?); no, [napisao] sam je hebrejskim slovima i poslao je tebi, samo tebi. Kako si ti nositelj spasenja svetaca, nastoj i pobrini se da za ovaj zapis i ono to Spasitelj nije elio razotkriti svima nama, dvanaestorici njegovih uenika, ne doe do drugih. Ali, blagoslovljeni oni koji e biti spaeni vjerom (koju sadre, op. prev.) ove rijei.

Prije deset mjeseci poslao sam vam jo jednu tajnu knjigu koju mi je razotkrio Spasitelj. S obzirom na okolnosti, smatrajte je kao otkrivenje upueno meni, Jakovu, a ovu 2 [neprevedivi fragmenti] dvanaest uenika sjedili [su] zajedno, prisjeajui se onoga to je Spasitelj rekao svakome od njih, bilo u tajnosti ili otvoreno, i [zapisujui to] u knjige - [Ali, ja] sam pisao ono to je bilo u [mojoj knjizi] - gle, Spasitelj se pojavio, [nakon] to [nas] je napustio [dok smo] gledali za njim. A pet stotina pedeset dana od njegova uskrsnua iz mrtvih, rekli smo mu: "Jesi li nas napustio i udaljio se od nas?"

No, Isus ree: "Ne, nego u otii na mjesto odakle sam doao. elite li poi sa mnom, poite!"

Oni odgovorie: "Ako nam zapovijedi, poi emo."

On ree: "Zaista, kaem vam, nikada nitko nee ui u kraljevstvo nebesko na moju zapovijed, nego (samo) ako ste sami ispunjeni. Ostavite Jakova i Petra nasamo sa mnom, da ih ispunim." I pozvavi tu dvojicu, odveo ih je na stranu, rekavi drugima neka se nastave baviti svojim poslom.

Spasitelj ree: "Primili ste milost 3 [neprevedivi fragmenti] Zar ne elite biti ispunjeni? Vae je srce opijeno; zar ne elite biti trijezni? Stidite se! Od sada, budni ili spavajui, sjetite se da ste vidjeli Sina ovjejega i govorili s njime i sluali ga. Jao onima koji su vidjeli Sina ovjejega; blagoslovljeni oni koji nisu vidjeli ovjeka, i oni koji nisu bili s njime, i oni koji s njime nisu razgovarali, i oni koji od njega nita nisu uli; va je ivot! Znajte, stoga, da vas je on izlijeio od vaih bolesti, kako biste vladali. Jao onima koji su se oslobodili svojih bolesti, jer e ponovno oboljeti. Blagoslovljeni oni koji bolesti nisu iskusili, ja sam pronaao olakanje prije nego to sam obolio; vae je kraljevstvo Boje. Stoga, kaem vam, 'Ispunite se i ne ostavljajte u sebi praznine, jer, onaj koji dolazi moe vas ismijati."'

Tada Petar progovori: "Tri puta si nam, evo, rekao 4: '[Ispunite] se; [ali] mi smo ispunjeni."

[Spasitelj odgovori]: ["Rekao sam vam] da se [ispunite] kako ne [biste udjeli]. Meutim, [oni koji ude], nee [biti spaeni]. Jer, dobro je biti ispunjen, a udjeti je loe. Stoga, jednako kao to je dobro da udite, a loe da budete ispunjeni, onaj koji je ispunjen (ujedno i, op. prev.) udi. Stoga, onaj koji je ispunjen (ujedno i, op. prev.) udi, a onaj koji udi ne postie ispunjenje kao to ga postie onaj koji udi, a onaj koji je ispunjen postie savrenstvo. Stoga, morate udjeti da biste bili ispunjeni, i budite ispunjeni da biste mogli udjeti i da biste se jo vie ispunili. Ispunite se, stoga, Duhom, ali udite za razumom, jer razum [pripada] dui; njegova je (narav ona) due."

No, ja rekoh: "Gospodine, pokorit emo ti se ako to eli, jer, ostavismo svoje oeve, majke i sela kako bismo te slijedili. Stoga, uslii nas da ne padnemo u iskuenje avla, onoga koji je zao."

Gospodin odgovori: "Kakva je vaa zasluga ako vrite volju Oca, a on vam je nije darovao dok vas je Sotona iskuavao?" No, ako vas Sotona mui i proganja, a vi vrite njegovu (Oevu) 5 volju, [kaem] vam da e vas ljubiti i uiniti vas jednakima meni, i znajte da [ete] postati ljubljeni kroz njegovu providnost, jer ste to sami izabrali. Zar neete, stoga, prestati ljubiti tijelo i bojati se patnji? Zar ne znate da vae muke tek dolaze, i da ete biti lano optuivani? Bit ete baeni u tamnicu i nezakonito osueni. Razapet

e vas [bez] razloga, i [sramno] pokopati, kao to je i meni uinio onaj koji je zao. Zar ete tedjeti tijelo, vi koje Duh okruuje poput zidina? Ako razmiljate o tome koliko je dugo svijet postojao [prije] vas, i koliko e dugo postojati poslije vas, znajte da je va ivot kao jedan dan, a vae patnje kao jedan sat. Jer, dobro nee ui u svijet. Stoga, prezirite smrt i mislite na ivot! Sjetite se moga kria i moje smrti, i ivjet ete!"

No, ja sam mu rekao: "Gospodine, ne spominji nam kri i smrt, jer oni su daleko 6 od tebe."

Gospodin mi odgovori: "Zaista, kaem vam, nitko nee biti spaen ako ne vjeruje u moj kri. No, kraljevstvo Boje pripada onima koji su vjerovali u moj kri. Stoga, traite smrt, poput mrtvih koji trae ivot; jer, ono to trae bit e im otkriveno. to im moe nauditi? A vi, kada istraujete smrt, ona e vas poduiti izboru. Zaista, kaem vam, nitko meu onima koji se boje nee biti spaen; jer, kraljevstvo [Boje] pripada onima koji se prepuste smrti. Postanite boljima od mene; postanite poput sina Duha Svetoga!"

Ja ga potom upitah: "Gospodine, kako emo proricati onima koji od nas trae da im proriemo? Jer, mnogi to trae i od nas oekuju proroanstvo."

Gospodin odgovori: "Zar ne znate da je proroka glava odsjeena s Ivanom?"

No, ja ga upitah: "Gospodine, zar se proroka glava moe odstraniti?"

Gospodin mi odgovori: "Kada saznate to 'glava' znai, i da proroanstvo dolazi iz glave, (tada) ete razumjeti to znai "Njegova je glava bila 7 odstranjena." Isprva sam vam govorio u usporedbama, i niste razumjeli; sada vam govorim otvoreno, i jo uvijek ne razumijete. Pa ipak, vi ste mi sluili kao usporedba u usporedbama, i kao ono to je otvoreno u (rijeima) koje su otvorene.

"Pourite kako biste bili spaeni prije nego to to postane nuno! Budite gorljivi po vlastitoj volji i, ako je mogue, stignite ak i prije mene; jer, tako e vas Otac ljubiti.

"Mrzite licemjerje i zlu misao; jer, to je misao koja raa licemjerje; no, licemjerje je daleko od istine.

"Ne dopustite da kraljevstvo nebesko izblijedi; jer, ono je poput palmina drveta iji su plodovi pali na zemlju. Oni (tj. pali plodovi) su se razlistali a njihova se utroba osuila. Tako je i s plodovima koji su izrasli iz toga jednoga korijena; kada je bio ubran (?), plod su nosili mnogi (?). On (korijen) je

svakako dobar, (i) da moete sada iznjedriti nove biljke, pronali biste ga.

"Budui da sam ve proslavljen na taj nain, zato me zadravate kada elim otii? 8 Jer, poslije [napora], nagovorili ste me da ostanem s vama jo osamnaest dana, kako biste uli usporedbe. Nekima je bilo dovoljno [uti] nauk i razumjeti 'Pastire', 'Sjeme', 'Graevinu', 'Svjetiljke djevica', 'Plau radnika', 'Didrahmu' i 'enu'.

"Zasluite rije! Jer prvi dio rijei je vjera; drugi ljubav; trei djela; iz toga dolazi ivot. Jer, rije je poput zrna penice; kada ga sija posije, on u nj vjeruje; kada izraste u stabljiku, sijau je drago, jer umjesto jednoga vidi mnogo zrna. A kada je radio, bio je spaen jer je od njega uzeo i jeo, (a neka) je (zrna, op. prev.) ostavio kako bi ih ponovno posijao. Tako i vi moete primiti kraljevstvo nebesko; ako ga ne primite znanjem, neete ga pronai.

"Stoga, kaem vam, budite trijezni i ne dajte se obmanuti! Mnogo puta sam vam rekao, kao i tebi samome, Jakove: 'Budite spaeni!' I zapovijedio sam ti da me slijedi i poduio te onome to ti je govoriti pred arhontima. Eto, siao sam, govorio i proao muke i odbacio svoju krunu 9 nakon to sam vas spasio. Jer, siao sam kako bih meu vama prebivao i kako biste vi prebivali sa mnom. Naavi da su vam kue bez krovova, nainio

sam sebi prebivalite u kuama koje su me mogle primiti u vrijeme moga silaska.

"Stoga, vjerujte u me, moja brao; shvatite to je velika svjetlost. Ocu nisam potreban, jer, ocu nije potreban sin, nego je sinu potreban otac. Zato idem k njemu. Jer, Ocu Sina niste potrebni.

"Posluajte rije; shvatite znanje; ljubite ivot i nitko vas nee progoniti niti ugnjetavati, osim vas samih.

"O, vi jadni; O, vi nesretni; O, laci; O, krivotvoritelji znanja; O, vi koji grijeite protiv Duha; moete li jo sluati, kada vas je natjerao da odmah govorite; moete li spavati, kada vas je natjerao da se odmah probudite, kako bi vas kraljevstvo nebesko moglo primiti? 10 Zaista, kaem vam, lake je istome okaljati se i ovjeku svjetlosti lake je pasti u tamu, nego vama vladati ili ne vladati.

"Sjetio sam se vaih suza, vaih jadikovki i vae alosti, (dok govorite): 'One su daleko iza nas.' Ali sada, vi koji ste izvan Oeva nasljedstva, plaite kada je to potrebno i jadikujte i propovijedajte to je dobro, jer Sin silazi kako je i primjereno. Zaista, kaem vam, da sam bio poslan onima koji me sluaju, i da sam s njima razgovarao, nikada ne bih siao na zemlju. Stidite se zbog toga.

"Znajte, napustit u vas i otii, i ne elim vie boraviti meu vama, kao to ni vi niste eljeli. Stoga, slijedite me, brzo. Zato vam kaem: 'Zbog vas sam siao.' Vi ste ljubljeni; vi ste oni koji e u drugima potaknuti ivot. Prizivajte Oca, esto molite Boga i on e vam dati. Blagoslovljen onaj koji vas je vidio s njime, kada je On bio proglaen meu anelima i slavljen meu svecima; va je ivot. Radujte se i budite zadovoljni kao 11 sinovi Boji. uvajte njegovu volju kako biste mogli biti spaeni; prihvatite moju opomenu i spasite se. Za vas posredujem kod Oca, i on e vam oprostiti."

Kada smo uli te rijei, ispunila nas je radost, jer smo tugovali zbog rijei koje smo prije spominjali. No, kada nas je vidio radosne, rekao je:

"Jao vama koji nemate posrednika! Jao vama koji udite za milou! Blagoslovljeni oni koji su otvoreno progovorili i tako zasluili milost. Uspo-redite se sa strancima; kakvi su oni u oima vaega grada? Zato brinete kada se svojom voljom odmeete i odvajate od svoga grada? Zato svojevoljno naputate svoje prebivalite, ostavljajui ga onima koji u njemu ele prebivati? O, odmetnici i bjegunci, jao vama, jer bit ete uhvaeni! Moda mislite da Otac ljubi ljudski rod, ili da ga se moe pridobiti bez molitava, ili da nekome udjeljuje otputenje u korist drugoga, ili da usliava onoga koji trai?

Jer, on poznaje udnju, kao i potrebe tijela!

(Mislite li) da ovo (tijelo) ne zasluuje duu? Jer, bez due tijelo ne grijei, kao to 12 dua ne moe biti spaena bez duha. No, ako je dua spaena (kada je) liena zla, i ako je duh takoer spaen, tada je tijelo osloboeno od grijeha. Jer, duu uzdie duh a tijelo je ubija; odnosno, ona (dua) samu sebe ubija. Zaista, kaem vam, on ni u kojemu sluaju dui nee oprostiti grijeh, niti tijelu krivicu; jer, nitko od onih koji su nosili tijelo nee biti spaen. Mislite li da su mnogi pronali kraljevstvo nebesko? Blagoslovljen onaj koji je sebe vidio kao etvrtoga na nebu!"

Kada smo uli te rijei, obuzeo nas je nemir. No, vidjevi kako smo se uznemirili, rekao je:

"To vam govorim kako biste sami sebe spoznali. Jer, kraljevstvo je nebesko poput proklijaloga zrna. Kada proklija, ono baca svoje sjeme i ini da zemlja rodi i sljedee godine. Tako i vi pourite, kako bi u vama proklijao ivot i kako biste se ispunili kraljevstvom!"

"Dok sam s vama, sluajte me i pokoravajte mi se; ali, kada vas napustim, sjeajte me se. I sjeajte me se zato to me niste poznavali dok sam bio s vama. Blagoslovljeni oni koji su me poznavali; jao onima koji su uli, ali nisu povjerovali! Blagoslovljeni oni koji 13 [su povjerovali] ne vidjevi!

"Jo jednom [vas uvjeravam], jer razotkrio sam se vama koji gradite kuu, veoma korisnu, jer u njoj nalazite utoite, (kuu, op. prev.) koja e ostati stajati pokraj kue vaih susjeda, kada se ona pone ruiti. Zaista, kaem vam, jao onima zbog kojih sam ovdje poslan; blagoslovljeni oni koji uzau k Ocu! Jo jednom vas opominjem, vas koji jeste; postanite poput onih koji nisu, kako biste bili s onima koji nisu.

"Ne uinite kraljevstvo nebesko pustinjom u vama. Ne budite ponosni zbog svjetlosti koja obasjava, nego prema sebi budite onakvi kakav sam ja prema vama. Zbog vas sam bio proklet, zbog vaega spasenja."

No, na te rijei Petar odgovori:

"Gospodine, najprije nas svesrdno upuuje na kraljevstvo nebesko, a potom nas od njega odvraa; katkada nas uvjerava i privlai k vjeri i obeava nam ivot, a potom nas ponovno tjera iz kraljevstva nebeskog."

No, Gospodin nam odgovori:

"Mnogo sam vam puta dao vjeru; dapae, tebi sam se razotkrio, 14 Jakove, a vi me niste upoznali. Sada vas ponovno vidim kako se radujete; i kada ste ispunjeni obeanjem ivota, jeste li i dalje tuni? alite li kada ste uvedeni u kraljevstvo? Kroz vjeru [i] znanje vi ste primili

ivot. Stoga, ne obazirite se na odbacivanje kada ga ujete, nego se radujte kada ujete obeanje. Zaista, kaem vam, onaj tko primi ivot i povjeruje u kraljevstvo, nikada ga nee napustiti, ak ni ako ga Otac eli istjerati.

"To sam vam za sada elio rei. Meutim, sada u uzai na mjesto odakle sam doao. Ali, kada sam elio otii, vi ste me otjerali, i umjesto da mi se pridruite, vi ste me progonili. No, pokorite se slavi koja eka na me, i, otvorivi svoja srca, sluajte himne koje me ekaju na nebesima; jer, danas moram zauzeti (svoje mjesto) zdesna Ocu. Rekao sam vam (svoju) posljednju rije, i sada vas naputam, jer me koija duha podignula u zrak. Sada u se svui, kako bih se mogao odjenuti. Pokorite se; blagoslovljeni oni koji su navijestili Sina prije njegova silaska kako bih, kada doem, mogao (ponovno) uzai. Tri puta blagoslovljeni 15 oni koje [je] navijestio Sin prije njihova postanka, kako biste vi imali udjela meu njima."

To rekavi, on otie. No, mi padosmo na koljena, ja i Petar, i stadosmo zahvaljivati i uzdizati naa srca u nebesa. Svojim smo uima uli i svojim oima vidjeli tutnjavu ratova i jeanje truba i veliko komeanje.

Kada smo proli iznad toga mjesta, svoje smo umove uzdignuli jo vie i svojim oima vidjeli i svojim uima uli himne i aneoske blagoslove i

aneosku radost. I nebeska su velianstva pjevala hvalu, i mi smo se, takoer, radovali.

Poslije toga, opet smo poeljeli svoj duh uzdignuti do Velianstva, a kada smo uzali, nije nam bilo doputeno ita uti, jer su nas drugi uenici dozivali i zapitkivali:

"to ste uli od Gospodara? to vam je rekao? Kamo je otiao?"

Mi im odgovorismo:

"Uzaao je i zavjetovao nam se i svima nam obeao ivot. Razotkrio nam je djecu (?) koja e doi poslije nas, zahtijevajui 16 [od nas] da ih ljubimo, jer emo za njih biti [spaeni]."

Kada su (to) uli, povjerovali su u otkrivenje, no bijahu nezadovoljni zbog onih koji e biti roeni. Stoga, ne elei ih povrijediti, svakoga sam od njih poslao na drugo mjesto. Ja sam otiao sam u Jeruzalem, molei da dobijem dio meu ljubljenima koji e biti otkriveni.

Molim se da poetak doe od vas, jer u tako biti spaen, budui da e oni kroz mene biti prosvijetljeni, mojom vjerom - i drugom (vjerom) koja je bolja od moje, jer ja bih elio da je moja manja. Stoga, gorljivo nastojte uiniti sebe poput njih, i molite da dobijete dio meu njima. Zbog onoga to sam rekao, Spasitelj nam nije dao

otkrivenje za njihovu korist. Mi doista objavljujemo dio s onima za koje je objava dana, onima koje