i

BIBLIJAILI

SVETO PISMOSTARI I NOVI ZAVJETKAZALO RIJEI I REDAKA BIBLIJE

IZDANJE ZA ISELJENITVO NARODA IZ HRVATSKE I BOSNE

BIBLE DIASPORA EDITION FOR PEOPLE FROM CROATIA AND BOSNIA OLD AND NEW TESTAMENT WITH CONCORDANCE

ii

Biblija je dar Boji svakomu narodu plemenu i jezikuOva se Biblija prua svakomu tko ju moe itati s namjerom da bude prihvaena od svakoga kao rije Boja, a ne ljudska. Sve Sveto pismo je od Boga nadahnuto i korisno za uenje, za karanje, za popravljanje, za odgajanje u pravednosti. (2 Timoteju 3:16). Najprije znajte, da nijedno proroanstvo u Pismu nije samovoljno tumaenje. Jer proroanstvo nije nikad dolo od ljudskoga htijenja, nego su sveti Boji ljudi govorili kako su bili potaknuti Duhom Svetim. (2 Petrova 1:20,21)

Prijevod i priprema za tiskanje: uro Martinjak Izdanje: U Isusu Kristu braa sa Zapada

Tiskano u Sjevernoj Americi 2005

v

SadrajSTARI ZAVJET ............................. Strana NOVI ZAVJET ............................... Strana Knjige POSTANAK .............................................. 1 IZLAZAK ................................................ 31 LEVITSKI ZAKON .................................. 56 BROJEVI. .............................................. 74 PONOVLJEN ZAKON ........................... 100 JOUA ................................................ 121 SUCI ................................................... 135 RUTA .................................................. 150 1 SAMUEL ........................................... 152 2 SAMUEL ........................................... 171 1 KRALJEVI......................................... 186 2 KRALJEVI......................................... 205 1 LJETOPISI ........................................ 223 2 LJETOPISI ........................................ 240 EZRA ................................................... 260 NEHEMIJA .......................................... 266 ESTERA .............................................. 274 JOB .................................................... 279 PSALMI ............................................... 294 MUDRE IZREKE .................................. 332 PROPOVJEDNIK.................................. 345 PJESMA SALOMONOVA ...................... 349 IZAIJA ................................................. 352 JEREMIJA ........................................... 379 TUALJKE .......................................... 410 EZEKIEL ............................................. 413 DANIEL ............................................... 442 HOSEA ................................................ 451 JOEL ................................................... 455 AMOS .................................................. 456 OBADIJA ............................................. 460 JONA .................................................. 460 MIHEJ ................................................. 461 NAHUM ............................................... 464 HABAKUK ........................................... 465 SEFANIJA ........................................... 466 HAGAJ ................................................ 467 ZAHARIJA ........................................... 468 MALAHIJA ........................................... 473 Evanelja MATEJ Radosna vijest po Mateju ..... MARKO Radosna vijest po Marku ..... LUKA Radosna vijest po Luki ............ IVAN Radosna vijest po Ivanu ........... DJELA apostolska ............................. Poslanice apostola Pavla RIMLJANIMA Poslanica ...................... 562 1 KORINANIMA Poslanica ................ 570 2 KORINANIMA Poslanica .............. ..578 GALANIMA Poslanica ....................... 583 EFEANIMA Poslanica ....................... 586 FILIPLJANIMA Poslanica .................... 588 KOLOANIMA Poslanica ..................... 590 1 SOLUNJANIMA Poslanica ................ 592 2 SOLUNJANIMA Poslanica. ............... 594 1 TIMOTEJU Poslanica ....................... 595 2 TIMOTEJU Poslanica ....................... 597 TITU Poslanica ................................... 599 FILEMONU Poslanica ......................... 600 HEBREJIMA Poslanica ....................... 600 Poslanice drugih JAKOVLJEVA Poslanica ..................... 1 PETROVA Poslanica. ........................ 2 PETROVA Poslanica ......................... 1 IVANOVA Poslanica ......................... 2 IVANOVA Poslanica ......................... 3 IVANOVA Poslanica ......................... JUDINA Poslanica .............................. 606 608 610 612 614 614 615 475 494 506 527 542

OTKRIVENJE ...................................... 615 Kazalo rijei i redaka Biblije ..........625

vi

ZAPOVIJEDI BOJEBOG JE IZGOVORIO SVE OVE RIJEI ISUS JE IZGOVORIO OVE RIJEI

I Ne smije imati drugih bogova uz mene. II Ne smije sebi praviti rezbarena kipa, ni bilo kakve slike od bilo ega to je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodi pod zemljom. Ne smije im se klanjati niti im sluti. Jer ja sam Gospodin, tvoj Bog, ja sam ljubomoran Bog, pohaam zlodjela otaca na djeci do treega i etvrtog koljena onih koji me mrze, a milosre iskazujem tisuama, koji me ljube i dre moje zapovijedi. III Ne smije uzimati uzalud Imena Gospodina, svojega Boga, jer Gospodin nee pustiti bez kazne onoga koji uzima njegovo Ime uzalud. IV Sjeti se Subotnjega dana, dri ga svetim. est dana radi i obavljaj sve svoje poslove, a sedmi dan je Subotnji dan Gospodina, tvojega Boga. Na taj dan ne smije obavljati nikakva posla, ni ti, ni tvoj sin, ni tvoja ki, ni tvoj sluga, ni tvoja slukinja, ni tvoja stoka, ni doljak koji boravi kod tebe unutar tvojih vrata. Jer u est dana Gospodin je stvorio nebesa i zemlju, more i sve to je u njima, a sedmi dan je otpoinuo. Zato je Gospodin blagoslovio Subotnji dan i posvetio ga. V Potuj svojega oca i svoju majku da dugo ivi u zemlji koju ti daje Gospodin, tvoj Bog. VI Ne smije ubiti. VII Ne smije initi preljuba. VIII Ne smije krasti. IV Ne smije lano svjedoiti protiv svojega blinjega. X Ne smije poeljeti kue svojega blinjega; ne smije poeljeti ene svojega blinjega, ni njegova sluge, ni njegove slukinje, ni njegova vola, ni njegova magarca, ni igdje ita to pripada tvojem blinjemu!

Ljubi Gospodina, svojega Boga, svim svojim srcem, svom svojom duom i svom svojom pameu. To je prva i najvea zapovijed. A druga je isto takva: Ljubi svojega blinjega kao samoga sebe! O ovima dvjema zapovijedima visi sav Zakon i proroci.

1

PostanakU poetku Bog je stvorio nebesa i zemlju. 2 Zemlja je bila jo pusta i bez oblika; tama je leala nad bezdanom i Duh Boji lebdio je nad vodama. 3 Onda je rekao Bog: Neka bude svjetlost! I bila je svjetlost. 4 I vidio je Bog da je svjetlost dobra; i rastavio je Bog svjetlost od tame. 5 Bog je nazvao svjetlost dan, a tamu on je nazvao no. Tako su veer i jutro bili prvi dan. 6 Onda je rekao Bog: Neka bude svod po sredini voda, i tako neka rastavlja vode od voda! 7 Tako je Bog stvorio svod i rastavio vode to su bile pod svodom od onih voda to su bile nad svodom. I bilo je tako. 8 Bog je nazvao svod nebo. Tako su veer i jutro bili drugi dan. 9 Onda je rekao Bog: Vode pod nebesima neka se skupe na jedno mjesto, i neka se pokae kopno! I bilo je tako. 10 Bog je nazvao kopno zemlja i skupljenu vodu on je nazvao more. I vidio je Bog da je to dobro. 11 Onda je rekao Bog: Neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje to nosi sjeme, i plodonosna stabla koja donose plodove po svojoj vrsti, plodove to u sebi samima donose svoje sjeme na zemlji! I bilo je tako. 12 Zemlja je pustila iz sebe travu, bilje to nosi sjeme po svojim vrstama, i stabla to u sebi samima donose svoje sjeme. I vidio je Bog da je to dobro. 13 Tako su veer i jutro bili trei dan. 14 Onda je rekao Bog: Neka budu svjetlila nebeska na svodu da rastavljaju dan od noi, te kao znaci neka ona slue i pokazuju vremena, dane i godine. 15 Neka svijetle na nebeskom svodu da rasvjetljuju zemlju! I bilo je tako. 16 Onda je Bog stvorio dva velika nebeska svjetlila: vee da vlada danom, i manje da vlada nou, uz to jo i zvijezde. 17 Bog ih je postavio na nebeskom svodu da rasvjetljuju zemlju, 18 i da vladaju danom i nou, te da rastavljaju svjetlost od tame. I vidio je Bog da je to dobro. 19 Tako su veer i jutro bili etvrti dan. 20 Onda je rekao Bog: Neka se vode napune i provrve ivim stvorenjima u izobilju, i ptice neka lete iznad zemlje pod nebeskim svodom! 21 Tako je Bog stvorio velika morska stvorenja i sva iva bia to se miu, s kojima voda obiluje, po svojim vrstama, i sve krilate ptice po svojim vrstama. I vidio je Bog da je to dobro. 22 Bog ih je blagoslovio rijeima: Raajte se i mnoite se! Napunite vode u morima, i ptice neka se mnoe i napune zemlju! 23 Tako su veer i jutro bili peti dan. 24 Onda je Bog rekao: Neka zemlja proizvede iva bia svake vrste: stoku, ivotinje to gmiu i zvijeri zemaljske, sve po njihovoj vrsti! I bilo je tako. 25 Tako je Bog stvorio zvijeri zemaljske po njihovoj vrsti, stoku po njezinoj vrsti, i sve to gmie na zemlji po njihovoj vrsti. I vidio je Bog da je to dobro. 26 Onda je Bog rekao: Nainimo ovjeka na svoju sliku i priliku! Neka on vlada nad ribama morskim, nad pticama nebeskim, nad stokom, nad svim zvi-

1

jerima zemaljskim i nad svim to gmie po zemlji! 27 Tako je Bog stvorio ovjeka na svoju sliku, na sliku Boju stvorio ga, muko i ensko stvorio ih. 28 Onda ih je Bog blagoslovio, i Bog im rekao: Raajte se i mnoite se, napunite zemlju i podloite je sebi! Vladajte nad ribama morskim, nad pticama nebeskim i nad svakim ivim biem to se mie na zemlji! 29 I Bog je rekao: Eto, predajem vam sve na cijeloj zemlji, bilje to nosi sjeme, i sva stabla s plodovima u kojima je sjeme; neka vam bude za hranu! 30 I sve zeleno bilje dajem za hranu svim zvijerima zemaljskim, svim pticama nebeskim i svemu to se mie na zemlji i ima u sebi ivot. I bilo je tako. 31 Onda je vidio Bog sve to je stvorio, i zaista bilo je veoma dobro. Tako su veer i jutro bili esti dan.

2

Tako se dovrilo nebo i zemlja i sva njihova vojska. 2 Sedmi dan Bog je dovrio svoje djelo koje je stvorio. On je poinuo sedmi dan od svih svojih djela koja je stvorio. 3 I blagoslovio je Bog sedmi dan i proglasio ga svetim, jer je taj dan poinuo od svih svojih djela koja je stvorio i uinio. 4 To je opis postanja nebesa i zemlje kad su bili stvoreni. U vrijeme kad je Gospodin Bog stvorio zemlju i nebesa, 5 prije nego je na zemlji raslo ikakvo poljsko grmlje i prije nego je na poljima raslo ikakvo bilje. Jer Gospodin Bog nije jo pustio kiu na zemlju i nije jo bilo ovjeka da obrauje zemlju. 6 No dizala se magla iz zemlje i natapala je svu povrinu tla. 7 Onda je napravio Gospodin Bog ovjeka od zemaljskoga praha i udahnuo mu u nosnice dah ivota. Tako je ovjek postao ivo bie. 8 Onda je Gospodin Bog daleko na istoku zasadio vrt u Edenu i ondje stavio ovjeka koga je napravio. 9 I dao je Gospodin Bog da niknu iz zemlje svakojaka stabla, ugodna za pogled i dobra za jelo, i stablo ivota usred vrta i stablo spoznanja dobra i zla. 10 A od Edena je izlazila rijeka koja je natapala vrt, i odatle se granala u etiri izvorne rijeke. 11 Prvoj je ime Pion; to je ona to optjee cijelom zemljom havilskom, gdje ima zlata. 12 Zlato je ove zemlje izvrsno; a ondje ima i bdelija i kamena oniksa. 13 Druga se rijeka zove Gihon, koja tee pokraj cijele zemlje Ku. 14 Trea se rijeka zove Hidekel; to je ona to tee istono od Asirije. etvrta je rijeka Eufrat. 15 Tada je Gospodin Bog uzeo ovjeka i stavio ga u edenski vrt da ga obrauje i uzdrava. 16 I Gospodin Bog je dao ovjeku ovu zapovijed: Sa svakoga stabla u vrtu smije jesti, 17 ali sa stabla spoznanja dobra i zla ne smije jesti, jer onoga dana kad s njega jede, sigurno e umrijeti. 18 Onda je rekao Gospodin Bog: Nije dobro ovjeku biti sam: nainit u mu pomonicu koja mu pristaje. 19 I doveo je Gospodin Bog sve ivotinje zemaljske i sve nebeske ptice, koje je napravio od zemlje, pred Adama da vidi kako e ih nazvati. Kako Adam nazove iva bia, onako e im biti ime.

Postanak20 Tako je Adam nadjenuo imena svoj stoci, pticama nebeskim i svim ivotinjama u polju. Ali se Adamu nije nala pomo njemu slina. 21 Zato je Gospodin Bog pustio dubok san na Adama, i dok je on spavao, uzeo mu jedno rebro i mjesto opet ispunio mesom. 22 Onda je Gospodin Bog napravio enu od rebra koje je uzeo od ovjeka i doveo ju k ovjeku. 23 I Adam je rekao: Ta je napokon kost od mojih kostiju i meso od mojega mesa; ona e se zvati ena, jer je uzeta od ovjeka. 24 Stoga e ovjek ostaviti oca i majku i prionuti za svoju enu, i bit e njih dvoje jedno tijelo. 25 Oboje su bili goli, ovjek i njegova ena, i nisu se stidjeli jedno drugoga. Zmija je bila lukavija od svih zemaljskih ivotinja koja je stvorio Gospodin Bog. Ona je rekla eni: Je li uistinu rekao Bog: Ne smijete jesti ni s kojega stabla u vrtu? 2 ena je odgovorila zmiji: Od plodova stabala u vrtu smijemo jesti, 3 samo od plodova stabla koje je u sredini vrta, zapovjedio je Bog: Od toga ne smijete jesti, pa ni dotaknuti ga, da ne umrete. 4 Zmija je rekla eni: Neete sigurno umrijeti. 5 Jer zna Bog da e vam se otvoriti oi im budete jeli s njega i da ete postati kao Bog i spoznati to je dobro i zlo. 6 Tako je ena vidjela kako je plod stabla dobar za jelo i ugodan za pogled, i da je plod stabla poeljan, jer daje spoznanje. Ona je uzela od njegova ploda i jela, i od njega dala i svojem muu, koji je bio uz nju, i on je jeo. 7 Onda se obadvoma otvorile oi i oni su spoznali da su goli; stoga su spleli smokvino lie i od njega si napravili pregae. 8 Nato su uli um koraka Gospodina Boga, koji je hodio po vrtu za dnevnog povjetarca, a Adam i njegova ena su se sakrili, pred Gospodinom Bogom, meu grmljem u vrtu. 9 Onda je Gospodin Bog zovnuo Adama i rekao mu: Gdje si? 10 On je rekao: Kad sam zauo um tvojih koraka u vrtu, bojao sam se jer sam bio gol, pa sam se sakrio. 11 A On je rekao: Tko ti je rekao da si gol? Da nisi moda jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti? 12 Onda je ovjek rekao: ena koju si mi dao da bude uz mene, dala mi je sa stabla i ja sam jeo. 13 I Gospodin Bog je rekao eni: Zato si to uinila? ena je odgovorila: Zmija me zavela, pa sam jela. 14 Nato je rekao Gospodin Bog zmiji: Zato jer si to uinila, prokleta si meu svom stokom i svim ivotinjama zemaljskim! Na svojem e trbuhu puzati i prah e jesti sve dane svojega ivota! 15 Neprijateljstvo u staviti izmeu tebe i ene, izmeu tvojega roda i njezina roda. On e ti zgnjeiti glavu, a ti e ga raniti u petu. 16 eni je rekao: Mnoge u ti muke umnoiti kad zatrudni. U bolovima e raati djecu, udjeti e za svojim muem i on e nad tobom vladati. 17 Onda je rekao Adamu: Jer si popustio molbi svoje ene i jeo sa stabla za koje sam ti zapovjedio, govorei: Ne smije jesti s njega: Neka je prokleta zemlja zbog tebe; mukom e se od nje hraniti sve dane svojega ivota. 18 Oboje trnje i korov raat e ti i ti e se hraniti poljskim biljem. 19 U znoju e svojega lica jesti kruh dok se ne

2

3

vrati u zemlju iz koje si uzet; jer prah si i u prah e se vratiti. 20 Adam je nadjenuo svojoj eni ime Eva, jer je majka svim ivima. 21 I napravio je Gospodin Bog Adamu i njegovoj eni odjeu od krzna i u njih ih odjenuo. 22 Tada je rekao Gospodin Bog: Eto, ovjek je postao kao jedan od nas, da spoznaje dobro i zlo. A sad, samo da ne prui i svoju ruku i ne uzme i sa stabla ivota i jede, pa vjeno ivi 23 Zato ga Gospodin Bog prognao iz edenskog vrta da obrauje zemlju iz koje je bio uzet. 24 Tako je on prognao Adama, i postavio kerubine istono od edenskog vrta s ognjenim maem, koji se okretao na sve strane, da uvaju put k stablu ivota.

4

Nato je Adam spoznao Evu, svoju enu, a ona je zatrudnjela i rodila sina, Kaina; rekla je: Dobila sam ovjeka pomou Gospodina. 2 Nato je rodila jo jednoga sina, njegova brata Abela; Abel je postao pastir, a Kain poljodjelac. 3 Nakon nekog vremena dogodilo se da je Kain prineo Gospodinu rtvu od poljskih plodova. 4 I Abel je rtvovao od prvina svojega stada, i to komade sala. Gospodin je milo pogledao na Abela i njegovu rtvu, 5 ali na Kaina i njegovu rtvu nije pogledao. Kain je bio jako srdit i lice mu se namrgodilo. 6 A Gospodin je upitao Kaina: Zato si srdit i gleda pred sobom tako mrko? 7 Ako pravo radi, ne odsijeva li ti lice vedrinom? Ako ne radi pravo, grijeh vreba pred vratima i udi za tobom, ali ti treba nad njim vladati. 8 A Kain je razgovarao sa svojim bratom Abelom; i dogodilo se, dok su bili na polju, da se Kain podigao na svojega brata Abela i ubio ga. 9 Onda je upitao Gospodin Kaina: Gdje ti je brat Abel? On je rekao: Ja ne znam. Zar sam ja uvar svojega brata? 10 On je rekao: to si uinio? Glas krvi tvojega brata vie k meni sa zemlje. 11 Tako sada neka si proklet, prognan od domaeg tla to je otvorilo svoja usta da popije krv tvojega brata, iz tvoje ruke. 12 Kad zemlju obrauje, ona nee vie imati snage da ti daje uroda. Bjegunac i lutatalica bit e na zemlji. 13 A Kain je rekao Gospodinu: Prevelika je moja kazna, a da bih ju mogao snositi. 14 Zaista evo, ovoga me dana tjera s lica zemlje; moram se skrivati daleko od tvojega lica; bit u lutalica i bjegunac na zemlji, i moglo bi se dogoditi da me netko ubije kad me susretne. 15 A Gospodin mu rekao: Ne tako, nego tko god ubije Kaina, sedmerostruka osveta bit e na njega stavljena. I Gospodin je stavio znak na Kaina da ga nitko ne ubije kad ga susretne. 16 Kain je nato otiao ispred lica Gospodinova i doselio se u zemlju Nod istono od Edena. 17 Kain je spoznao svoju enu, ona je zatrudnjela i rodila Enoka. On je sazidao grad, i nazvao ga po imenu svojega sina, Enok. 18 Enoku se rodio Irad. Iradu se rodio Mehujael, Mehujaelu se rodio Metuael, Metuaelu se rodio Lamek. 19 Tada je Lamek uzeo sebi dvije ene. Jedna se zvala Ada, a druga Zila. 20 Ada je rodila Jabala, koji je bio praotac onima koji prebivaju pod atorima i imaju stoku. 21 Njegov se brat zvao Jubal. On je praotac svih koji sviraju na liru i sviralu.

3

Postanakjo sedam stotina i osamdeset i dvije godine, i rodili mu se sinovi i keri. 27 Tako je ivio Metuselah svega devet stotina i ezdeset i devet godina i umrije. 28 Lamek je ivio stotinu i osamdeset i dvije godine i rodio mu se sin. 29 I on mu je nadjenuo ime Noa, pa je rekao: Ovaj e nas tjeiti u tekom poslu naih ruku na polju koje je prokleo Gospodin. 30 Poslije roenja Noina, Lamek je ivio jo pet stotina i devedeset i pet godina i rodili mu se sinovi i keri. 31 Tako je ivio Lamek svega sedam stotina i sedamdeset i sedam godina i umrije. 32 Noi je bilo pet stotina godina, i rodili mu se em, Ham i Jafet. Nato se dogodilo da kad su se ljudi poeli mnoiti na povrini zemlje i keri su im se rodile, 2 da su vidjeli Boji sinovi da su bile lijepe ovjeje keri, i oni su ih uzimali sebi za ene, koje su god izabrali. 3 I Gospodin je rekao: Moj duh se nee zauvijek muiti s ovjekom, jer on je zaista tjelesan; neka mu ivot bude stotinu i dvadeset godina. 4 U one dane ivjeli su divovi na zemlji, pa jo i kasnije, kad su Boji sinovi uzimali sebi ovjeje keri, i kad su ih oni spoznali one su im rodile djecu. To su bili gorostasi davnine, glasoviti ljudi. 5 Tada je Gospodin vidio da je ovjekova pokvarenost na zemlji velika i da su sve nakane miljenja i njihova srca uvijek samo na zlo. 6 Gospodin se pokajao to je stvorio ovjeka na zemlji i bio srcem oaloen. 7 I Gospodin je rekao: Unitit u s lica zemlje ovjeka koga sam stvorio, oboje ovjeka i zvijeri, sve to gmie i ptice u zraku, jer se kajem to sam ih stvorio. 8 Ali je Noa naao milost u oima Gospodinovim. 9 Ovo je rodoslovlje Noino: Noa je bio ovjek pravedan i neporoan u svojem narataju; Noa je hodio s Bogom. 10 Noi su se rodila tri sina: em, Ham i Jafet. 11 Zemlja je bila pokvarena pred Bogom i puna nasilja. 12 Tako je Bog pogledao i vidio kako je zemlja zaista pokvarena, jer je sve ovjeanstvo u svojem djelovanju bilo polo po zlu na zemlji. 13 I rekao je Bog Noi: Kraj svim ivim stvorenjima je doao pred mene, jer je zemlja puna nasilja koja ine, i evo, unitit u ih zajedno sa zemljom. 14 Sagradi sebi korablju od drva gofera, napravi pregratke u korablji i premai ju iznutra i izvana zemljanom smolom. 15 Ovako e ju sagraditi: tri stotine lakata neka bude duina korablje, pedeset lakata njezina irina i trideset lakata visina! 16 Napravi na korablji prozor za svjetlo i lakat visine odmjeri odozgor naokolo; stavio onda vrata korablji sa strane i napravi u njoj donji, srednji i gornji kat! 17 Jer evo, pustit u potop na zemlju da unitim sva bia pod nebom koja imaju u sebi dah ivota; sve to ivi na zemlji neka izgine! 18 A s tobom u napraviti zavjet: ti e ui u korabljuti, s tobom tvoji sinovi, tvoja ena i ene tvojih sinova. 19 Od svih ivih bia uzet e u korablju po dvoje da ih sobom uzdri na ivotu; neka bude po jedno muko i jedno ensko! 20 Od ptica po njihovim vrstama, od stoke po njihovim vrstama i od ivina to gmiu po zemlji neka

22 A Zila je rodila Tubal-Kaina, kovaa koji je pravio svakovrsno posue od mjedi i eljeza. A sestra Tubal-Kainova bila je Naama. 23 Lamek je rekao svojim enama: Ada i Zila, ujte moj glas; ene Lamekove, posluajte moju rije: Ubio sam ovjeka koji me ranio i momka koji me udario. 24 Ako e Kain biti sedmerostruko osveen, Lamek e biti sedamdeset i sedam puta. 25 Adam je opet bio spoznao svoju enu i ona je rodila sina i nadjenula mu ime Set. Pomislila je: Bog mi je dao drugoga sina namjesto Abela koga je ubio Kain. 26 I Setu se rodio sin, i on mu nadjenuo ime Eno. Tada se poelo prizivati Ime Gospodinovo. Ovo je knjiga Adamova rodoslovlja. U dan kad je Bog stvorio ovjeka, stvorio ga na priliku Boju. 2 On ih je stvorio muko i ensko, blagoslovio ih i nazvao ih Adam na dan kad su bili stvoreni. 3 Adam je ivio stotinu i trideset godina i rodio mu se sin koji mu je bio po obliju slian, i nadjenuo mu ime Set. 4 Poslije roenja Setova, Adam je ivio osam stotina godina i rodili mu se sinovi i keri. 5 Tako je ivio Adam svega devet stotina i trideset godina i umrije. 6 Set je ivio stotinu i pet godina i rodio mu se Eno. 7 Poslije roenja Enoeva, Set je ivio osam stotina i sedam godina, i rodili mu se sinovi i keri. 8 Tako je ivio Set svega devet stotina i dvanaest godina i umrije. 9 Eno je ivio devedeset godina i rodio mu se Kenan. 10 Poslije roenja Kenanova, Eno je ivio jo osam stotina i petnaest godina i rodili mu se sinovi i keri. 11 Tako je Eno ivio svega devet stotina i pet godina i umrije. 12 Kenan je ivio sedamdeset godina i rodio mu se Mahalalel. 13 Poslije roenja Mahalalelova, Kenan je ivio jo osam stotina i etrdeset godina i rodili mu se sinovi i keri. 14 Tako je Kenan ivio svega devet stotina i deset godina i umrije. 15 Mahalalel je ivio ezdeset i pet godina i rodio mu se Jared. 16 Poslije roenja Jaredova, Mahalalel je ivio jo osam stotina i trideset godina, i rodili mu se sinovi i keri. 17 Tako je Mahalalel ivio svega osam stotina i devedeset i pet godina i umrije. 18 Jared je ivio stotinu i ezdeset i dvije godine i rodio mu se Enok. 19 Poslije roenja Enokova, Jared je ivio jo osam stotina godina i rodili mu se sinovi i keri. 20 Tako je Jared ivio svega devet stotina ezdeset i dvije godine i umrije. 21 Enok je ivio ezdeset i pet godina i rodio mu se Metuselah. 22 Poslije roenja Metuselahova, Enok je ivio hodajui s Bogom jo tri stotine godina i rodili mu se sinovi i keri. 23 Tako je Enok ivio svega tri stotine i ezdeset i pet godina. 24 A Enok je uvijek hodao s Bogom, pa ga nestalo, jer ga uzeo Bog. 25 Metuselah je ivio stotinu i osamdeset i sedam godina i rodio mu se Lamek. 26 Poslije roenja Lamekova, Metuselah je ivio

5

6

Postanak

4

ue s tobom po dvoje da ostanu na ivotu. Onda se Bog sjetio Noe i svih ivih bia i svih 21 Sobom uzmi sve to treba za hranu i spremi to ivotinja koje su bile s njim u korablji. I Bog je kod sebe; to e biti za hranu tebi i njima! pustio vjetar da puhne po zemlji tako da je voda 22 I Noa je uinio sve onako kako mu je zapovjedio opadala. Bog. 2 Zatvorili se izvori bezdana i ustave nebeske se takoer zaustavile, i kia s neba je prestala padati. Onda jednoga dana rekao je Gospodin Noi: 3 I vode su neprestano otjecale sa zemlje. I nakon Ui u korablju s cijelom svojom obitelji, jer sam stotinu i pedeset dana vode su se smanjile. samo tebe vidio pravedna pred sobom u ovom na- 4 Sedamnaestoga dana sedmoga mjeseca zaustavila se korablja na Gori Ararat. rataju. 2 Od svih istih ivotinja uzmi sebi po sedmero, 5 Voda je onda dalje opadala do desetoga mjesemuko i ensko, a od neistih ivotinja po dvoje, ca. Prvog dana desetoga mjeseca pokazali su se vrhovi brda. muko i ensko. 3 I od ptica nebeskih po sedmero, muko i ensko, 6 Nato se dogodilo, nakon etrdeset dana, otvorio Noa prozor korablje to je napravio. da se kasnije mognu rasploditi na zemlji. 4 Jer, ve do sedam dana pustit u kiu na zemlju 7 Tada je ispustio gavrana koji je odlijetao i doliza etrdeset dana i etrdeset noi, i unitit u sa jetao dok nije presahnula voda na zemlji. 8 Onda je ispustio golubicu da vidi je li voda otekla zemlje sva iva bia koja sam ih stvorio. 5 I Noa je uinio sve onako kako mu je zapovjedio sa zemlje. 9 Ali golubica nije nala mjesta gdje bi stala njezina Gospodin. 6 Noa je imao est stotina godina kad je doao noga, pa se vratila njemu u korablju, jer je voda jo pokrivala svu povrinu zemlje. Tako je on pruio potop na zemlju. 7 Tako je Noa sa svojim sinovima, svojom enom svoju ruku, uhvatio ju i uzeo sebi u korablju. i enama svojih sinova uao u korablju zbog po- 10 Poekao je jo sedam dana, pa opet ispustio golubicu iz korablje. topa. 8 Od ivotinja istih i neistih, od ptica i od svega 11 Tada se golubica vratila k njemu tek pred veer; i gle, imala je u kljunu svjei maslinov list. Noa je po to gmie po zemlji. 9 Ulo je Noi u korablju po dvoje, muko i ensko, tom znao da su vode otekle sa zemlje. 12 Ipak je priekao jo sedam dana, pa opet ispuskako je Bog zapovjedio Noi. 10 I dogodilo se nakon sedam dana da su prodrle tio golubicu, ali se ona k njemu nije vie vratila. 13 Dogodilo se est stotina prve godine, prvog vode potopa na zemlju. 11 U eststotoj godini ivota Noina, sedam- dana prvoga mjeseca, usahnule su vode na zemlji; naestoga dana drugoga mjeseca, na taj dan pro- a Noa je otkrio pokrov na korablji i pogledao, i vidio drli su svi izvori velikog bezdana i otvorile se da se povrina zemlje poela suiti. 14 I dvadeset i sedmog dana drugoga mjeseca ustave nebeske. 12 Kia je padala na zemlju etrdeset dana i etrd- bila je zemlja suha. 15 Onda se Bog javio Noi, govorei: eset noi. 13 Upravo taj isti dan uao je u korablju Noa i nje- 16 Izai iz korablje, ti i s tobom tvoja ena, tvoji govi sinovi em, Ham i Jafet, i s njima ena Noina sinovi i ene tvojih sinova! 17 Sobom uzmi sve razne vrste ivotinja to su s i tri ene njegovih sinova; 14 oni i sve zvijeri po svojim vrstama, stoka po svo- tobom: ptice, stoku, i sve to gmie po zemlji da se jim vrstama, sve to gmie po zemlji po svojim vr- slobodno kreu po zemlji, da se rasplode i razmnostama, i sve ptice po svojim vrstama, sve to je e na zemlji! 18 I tako je izaao Noa, s njim njegovi sinovi, njeimalo krila i perje. 15 Uli su Noi u korablju po dvoje od svih ivih bia. gova ena i ene njegovih sinova. 16 Ulo je muko i ensko od svih bia, kako mu je 19 Sve zvijeri, sve sitne ivotinje, i sve ptice, sve zapovjedio Bog, onda ih je Gospodin zatvorio to se samo mie na zemlji, po svojim vrstama, izali su iz korablje. unutra. 17 Nato se izlio potop na zemlju za etrdeset dana. 20 Onda je Noa podigao Gospodinu rtvenik, uzeo Voda je narasla i podigla se korablja, tako da je je po komad od svih istih ivotinja i od svih istih ptica i prineo na rtveniku rtvu paljenicu. plovila nad zemljom. 18 Voda je silom nadolazila i sve se vie dizala vi- 21 Kad je Gospodin omirisao ugodan miris, rekao soko nad zemljom, a korablja je plovila po povrini je u sebi: Nikada vie neu prokleti zemlje zbog ljudi; i makar je miljenje srca ovjejega zlo od vode. 19 Do tako silne visine nabujala je voda na zemlji njegove mladosti, neu ipak vie unititi sva iva da su bila pokrivena sva visoka brda pod cijelim bia kao to sam uinio. 22 Od sada, dok bude zemlje, nee vie nestajati nebom. 20 Voda se popela petnaest lakata visoko iznad sjetve ni etve, studeni ni vruine, ljeta ni zime, dana ni noi. brda, tako da su ona bila poplavljena. 21 I izginula su sva bia koja su se micala na zemlji, ptice, stoka, zvijeri i sve to gmie po zemlji, a i svi Tada je Bog blagoslovio Nou i njegove sinove, ljudi. i rekao im: Raajte se, mnoite, i napunite 22 Sve to je imalo u sebi dah ivota, sve to je zemlju! ivjelo na suhu, pomrije. 2 Strah pred vama neka bude na svim ivotinjama 23 Tako je on unitio sva bia koja su ivjela na licu zemaljskim i svim pticama nebeskim, sve to se zemlje: oboje ovjeka i stoku, sve to gmie i mie na zemlji i sve morske ribe; one su u vae nebeske ptice. Sve je bilo uniteno na zemlji. Os- ruke predane. tao je na ivotu samo Noa i oni koji su bili s njim u 3 Sve to se mie i to ivi, neka vam bude za korablji. hranu. Sve to ja vama dajem, kao i zeleno bilje. 24 Voda je jo dalje nadolazila na zemlji stotinu i 4 Ali ne smijete jesti meso koje jo ima u sebi svoj pedeset dana. ivot, naime, krv. 5 Zaista za krv vaega ivota trait u obraun; od

8

7

9

5

Postanakotocima. To su Jafetovi sinovi prema svojim zemljama, svaki s vlastitim jezikom, prema svojim obiteljima i narodima. 6 Hamovi sinovi bili su: Ku, Mizraim, Put i Kanaan. 7 Kuovi sinovi bili su: Seba, Havila, Sabta, Ramah i Sabteka. Ramahovi sinovi bili su: eba i Dedan. 8 Kuu se rodio Nimrod; on je bio prvi i silni vladar na zemlji. 9 On je bio silan lovac pred Gospodinom, zato se govori: Silan lovac kao Nimrod pred Gospodinom. 10 Poetak njegova kraljevstva bili su: Babel, Erek, Akad i Kalne u zemlji inearu. 11 Iz ove je zemlje otiao u Asiriju i sazidao Ninivu, Rehobot-Ir, Kalah 12 i Resen izmeu Ninive i Kalaha (to je glavni grad). 13 A Mizraimu se rodio Ludim, Anamim, Lehabim, Naftuhim, 14 Patrusim i Kasluhim, od kojih su potekli Filistejci i Kaftorimci. 15 Kanaanu se rodio Sidon njegov prvoroenac, i Het. 16 Onda Jebusejci, Amorejci, Girgaejci, 17 Hivejci, Arkejci i Sinejci, 18 Arvadejci, Semarejci i Hamatejci; poslije se plemena kanaanska dalje rairila. 19 Dosezalo je podruje Kanaanaca od Sidona prema Geraru do Gaze i prema Sodomi, Gomori, Adami i Seboimu do Lee. 20 To su Hamovi sinovi po svojim rodovima po svojim jezicima, u njihovim zemljama i narodima. 21 I emu, ocu svih Eberovih sinova, starijemu bratu Jafetovu, rodili su se sinovi. 22 emovi sinovi bili su: Elam, Aur, Arfaksad, Lud i Aram. 23 Aramovi sinovi bili su: Us, Hul, Geter i Ma. 24 Arfaksadu se rodio Salah, a Salahu se rodio Eber. 25 Eberu su se rodila dva sina: jednomu je bilo ime Peleg, jer se u njegovo vrijeme razdijelilo ovjeanstvo, a njegovu bratu bilo je ime Joktan. 26 Joktanu se rodio Almodad, elef, Hasarmavet i Jerah, 27 Hadoram, Uzal i Diklah, 28 Obal, Abimael, eba, 29 Ofir, Havila i Jobab: svi su ovi Joktanovi sinovi. 30 Njihova Prebivalita se protezala od Mee prema Sefaru do istonih gora. 31 To su emovi sinovi po svojim rodovima, po svojim jezicima, u njihovim zemljama i narodima. 32 To su obitelji Noinih sinova po svojim naratajima u svojim narodima. Od njih su se narodi razgranali po zemlji poslije potopa. Tada je zemlja imala jedan jezik i jedan govor. 2 I dogodilo se, da kako su putovali od istoka, nali su ravnicu u zemlji inear i ondje se naselili. 3 Onda su rekli jedan drugomu: Hajdemo praviti opeku i da ju ispeemo! Opeke im bile mjesto kamena a zemljana smola za buku. 4 Onda su rekli: Hajde da sazidamo sebi grad i kulu s vrhom do nebesa, da pribavimo sebi ime, da se ne rasprimo po cijeloj zemlji! 5 A Gospodin je siao da vidi grad i kulu to su ih zidali ovjeji sinovi. 6 I Gospodin je rekao: Doista, svi su sad jedan narod i svi imaju jedan jezik, i to su poeli raditi. Od sada ih vie nita nee zaustaviti izvesti to god naume.

svake ivotinje trait u za to obraun, od svakoga ovjeka, pa i od njegova brata, trait u obraun za ivot ovjeji. 6 Tko god prolije krv ovjeju, njegovu e krv proliti ovjek; jer je Bog stvorio ovjeka po slici Bojoj. 7 A vi se sada raajte i mnoite, rairite se na zemlji i namnoite se na njoj! 8 Onda je Bog rekao Noi i njegovim sinovima koji su bili s njim, govorei: 9 Evo, sklapam sad zavjet s vama i s vaim potomcima poslije vas, 10 i sa svim ivim biima koja su s vama, s pticama, sa stokom i sa svim zemaljskim zvijerima koja su s vama, i sa svim zemaljskim ivotinjama koje su izale iz korablje. 11 Ja sklapam svoj zavjet s vama: da nijedno stvorenje ne bude vie uniteno od vode potopa, i da od sada vie nee doi potop da opustoi zemlju. 12 I rekao je Bog: Ovo je znak zavjeta koji sklapam izmeu sebe i vas i svih ivih stvorenja koja su s vama za sve vae dolazee narataje. 13 Stavljam svoju dugu u oblak koja e biti znak zavjeta izmeu mene i zemlje! 14 I bit e, da kad navuem oblake na zemlju ukazat e se duga u oblacima, 15 i ja u se sjetiti svojega zavjeta koji postoji izmeu mene i vas, i svih ivih stvorenja; nikada vie nee biti vode za potop da uniti sva stvorenja. 16 Kad se ukae duga u oblacima, pogledat u ju i sjetit u se vjenoga zavjeta izmeu Boga i ivih stvorenja svake vrste koja su na zemlji. 17 I rekao je Bog Noi: To je znak zavjeta kojega sam napravio izmeu sebe i svih ivih bia na zemlji. 18 A Noini sinovi, koji su izali iz korablje, bili su: em, Ham i Jafet. Ham je bio otac Kanaanov. 19 Ova trojica bila su Noini sinovi i od njih se sva zemlja napuila. 20 Noa je poeo obraivati zemlju i zasadio vinograd. 21 Onda je pio vino, opio se i leao je otkriven u svojem atoru. 22 Ham, otac Kanaanov, promatrao je golotinju svojega oca i rekao to vani obojici svoje brae. 23 A em i Jafet su uzeli ogrta i stavili ga obojica na svoja ramena, ili su natrake unutra i pokrili njime golotinju svojega oca. Njihovo lice bilo je pri tom natrag okrenuto tako da nisu vidjeli golotinje svojega oca. 24 A kad se Noa rastrijeznio od vina doznao je to mu je uinio njegov mlai sin. 25 Onda je on rekao: Neka bude proklet Kanaan, i neka bude najnii sluga svojoj brai! 26 I on je rekao: Neka je blagoslovljen Gospodin, Bog emov, Kanaan neka mu je sluga! 27 Neka rairi Bog Jafeta, neka prebiva u emovim atorima; Kanaan neka mu je sluga! 28 Noa je ivio nakon potopa jo tri stotine i pedeset godina. 29 A Noa je ivio svega devet stotina i pedeset godina i umrije. A sada ovo je rodoslovlje Noinih sinova, ema, Hama i Jafeta, kojima su se rodili sinovi poslije potopa. 2 Jafetovi sinovi bili su: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Meek i Tiras. 3 Gomerovi sinovi bili su: Akenaz, Rifat i Togarma. 4 Javanovi sinovi bili su: Eliah i Tari, Kitim i Dodanim. 5 Od ovih su se razgranali neznaboaki narodi po

11

10

Postanak7 Hajde da siemo i da im pobrkamo jezik da ne razumiju jedan drugoga to govore! 8 Tako ih je Gospodin rasprio odande po cijeloj zemlji i tako su odustali od zidanja grada. 9 Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Gospodin pobrkao jezik cijele zemlje, i odande ih je Gospodin rasprio po cijeloj zemlji. 10 Ovo je rodoslovlje emovo. emu je bilo stotinu godina kad mu se rodio Arfaksad, dvije godine poslije potopa. 11 Poslije roenja Arfaksadova, em je ivio pet stotina godina, i rodili mu se sinovi i keri. 12 Arfaksad je ivio trideset i pet godina i rodio mu se Salah. 13 Poslije roenja Salahova, Arfaksad je ivio jo etiri stotine i tri godine, i rodili mu se sinovi i keri. 14 Salah je ivio trideset godina i rodio mu se Eber. 15 Poslije roenja Eberova, Salah je ivio etiri stotine i tri godine, i rodili mu se sinovi i keri. 16 Eber je ivio trideset i etiri godine i rodio mu se Peleg. 17 Poslije roenja Pelegova, Eber je ivio jo etiri stotine i trideset godina, i rodili mu se sinovi i keri. 18 Peleg je ivio trideset godina i rodio mu se Reu. 19 Poslije roenja Reuova, Peleg je ivio dvjesta i devet godina, i rodili mu se sinovi i keri. 20 Reu je ivio trideset i dvije godine i rodio mu se Serug. 21 Poslije roenja Serugova, Reu je ivio dvjesta i sedam godina, i rodili mu se sinovi i keri. 22 Serug je ivio trideset godina i rodio mu se Nahor. 23 Poslije roenja Nahorova, Serug je ivio jo dvjesta godina, i rodili mu se sinovi i keri. 24 Nahor je ivio dvadeset i devet godina i rodio mu se Terah. 25 Poslije roenja Terahova, Nahor je ivio jo stotinu i devetnaest godina, i rodili mu se sinovi i keri. 26 Tako je Terah ivio sedamdeset godina i rodio mu se Abram, Nahor i Haran. 27 Ovo je rodoslovlje Terahovo. Terahu se rodio Abram, Nahor i Haran, a Haranu se rodio Lot. 28 Haran je umro jo za svojega ivota oca Teraha u svojoj postojbini, u Uru u Kaldeji. 29 Abram i Nahor su se oenili. Abramovoj eni bilo je ime Saraja, a Nahorovoj eni bilo je ime Milka, ki Haranova, oca Milke i Jiske. 30 A Saraja je bila nerotkinja, nije imala djece. 31 Onda je Terah uzeo svojega sina Abrama i svojega unuka Lota, sina Haranova, i snahu svoju Saraju, enu Abrama, svojega sina, i iselio se s njima iz Ura u Kaldeji, da idu u zemlju Kanaan, i doli su do Harana i smjestili se ondje. 32 Tako je bilo Terahovih dana dvjesta i pet godina, i umro je Terah u Haranu.

6

6 Proao je Abram zemlju sve do svetita ekema, sve do Hrasta Moreh. Kanaanci su tada prebivali u zemlji. 7 Onda se Gospodin ukazao Abramu i rekao mu: Tvojim potomcima dat u ovu zemlju. I on je ondje podigao rtvenik Gospodinu koji mu se ukazao. 8 I krenuo je odatle dalje u gore istono od Betela i postavio svoj ator izmeu Betela na zapadu i Aja na istoku. Tu je podigao Gospodinu rtvenik i prizvao Ime Gospodinovo. 9 I tako je Abram putovao jo dalje prema jugu. 10 A nastala je glad u zemlji, i Abram je siao u Egipat da se ondje za koje vrijeme skloni, jer je glad teko pritiskivala zemlju. 11 I dogodilo se, kad se pribliio Egiptu, rekao je Saraji, svojoj eni: Znam dobro da si vrlo lijepa ena. 12 Stoga kad te vide Egipani, rei e: To mu je ena i mene e ubiti, a tebe ostaviti na ivotu. 13 Pa kai da si mi sestra, da mi zbog tebe bude dobro, i da bi zbog tebe ostao na ivotu! 14 A kad je doao Abram u Egipat, vidjeli su Egipani da je njegova ena vrlo lijepa. 15 Vidjeli su ju i dvorani faraonovi i hvalili ju pred faraonom. I ena je bila dovedena u dvor faraonov. 16 I on je inio dobro Abramu zbog nje. On je dobio ovaca, goveda, magaraca, sluga i slukinja, magarica i deva. 17 Ali je Gospodin pustio teka zla na faraona i na njegov dom zbog Saraje, ene Abramove. 18 Onda je dozvao faraon Abrama i upitao ga: to si mi to uinio? Zato mi nisi rekao da je ona tvoja ena? 19 Zato si rekao: Ona mi je sestra, pa sam je zamalo uzeo sebi za enu. A sada, eto ti tvoja ena, uzmi je i idi! 20 I zapovjedio je faraon svojim ljudima za njega, i oni su ga ispratili s njegovom enom i sa svim to je god imao. Onda je Abram otiao iz Egipta dalje na jug, on i njegova ena i sve to je god imao i Lot s njim. 2 Abram je bio vrlo bogat stokom, srebrom i zlatom. 3 Od juga putujui dalje sve do Betela, do mjesta gdje mu je prije bio ator, izmeu Betela i Aja, 4 do mjesta, gdje je prije podigao rtvenik. Ondje je Abram prizvao Ime Gospodinovo. 5 A i Lot, koji je iao s Abramom, imao je ovaca, goveda i atora. 6 A zemlje nije bilo dosta da bi ih uzdravala kad bi ostali zajedno, jer je njihovo imanje bilo tako veliko da nisu mogli ostati boraviti zajedno. 7 I tako je nastajala svaa izmeu pastira stada Abramova i pastira stada Lotova. Tada su jo prebivali i Kanaanci i Perizejci u toj zemlji. 8 Zato je Abram rekao Lotu: Neka ne bude svae izmeu mene i tebe, izmeu mojih i tvojih pastira, jer smo braa. 9 Nije li sva zemlja pred tobom? Odvoji se radije od mene! Ako li ti krene nalijevo, ja u nadesno; ili, ako ti krene nadesno, onda u ja nalijevo. 10 I Lot je podigao svoje oi i vidio da je sva ravnica Jordana posve natopljena (prije nego to je Gospodin unitio Sodomu i Gomoru) kao vrt Gospodinov, kao egipatska zemlja, kako se ide prema Zoaru. 11 Tada je Lot izabrao sebi svu ravnicu Jordana, i otputovao na istok. I tako se oni odijelili jedan od drugoga.

13

12

Nato je Gospodin rekao Abramu: Idi iz svoje zemlje i od svojega roda i iz doma svojega oca u zemlju koju u ti pokazati! 2 Uinit u te velikim narodom, blagoslovit u te i uzveliat u tvoje ime; i ti e biti blagoslov. 3 Blagoslovit u one koji tebe blagoslivljaju, i proklet u one koji tebe proklinju; u tebi e biti blagoslovljena sva plemena na zemlji. 4 I poao je Abram, kako mu je zapovjedio Gospodin, i s njim je poao Lot. Sedamdeset i pet godina bilo je Abramu kad je otiao iz Harana. 5 I uzeo je Abram Saraju, svoju enu, i Lota, sina svojega brata, i sav imetak to su imali, i svu druinu koju su bili dobili u Haranu, i izali su da se zapute u zemlju Kanaan. Tako su oni doli u zemlju Kanaan.

7

Postanak19 On ga je blagoslovio i rekao: Blagoslovljen budi Abrame od Boga Svevinjega, Vlasnika neba i zemlje! 20 I neka je slavljen Bog Svevinji, koji je predao tvoje neprijatelje u tvoje ruke! I on mu je dao desetinu od svega. 21 A kralj sodomski rekao je Abramu: Daj meni samo ljude, a blago zadri za sebe! 22 Ali Abram je rekao sodomskom kralju, govorei: Diem svoju ruku Gospodinu, Bogu Svevinjemu, Vlasniku neba i zemlje i zaklinjem se: 23 da neu uzeti nita od konca, do remena obue, i da neu uzeti nita to je tvoje da ne ree: Ja sam obogatio Abrama 24 osim onoga to su pojeli momci i dio ljudima koji su ili sa mnom: Aner, Ekol i Mamre; oni neka uzmu svoj dio!

12 Abram je ostao u zemlji Kanaanaca, a Lot je ivio u gradovima ravnice i razapinjao svoj ator sve do Sodome. 13 A ljudi u Sodomi bili su veoma zli i jako su sagrijeili protiv Gospodina. 14 A Gospodin je rekao Abramu, poslije kako se Lot odijelio od njega: Podigni svoje oi i pogledaj s mjesta gdje stoji: prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu; 15 jer svu zemlju koju vidi, dat u tebi i tvojim potomcima zauvijek. 16 I uinit u tvoje potomstvo kao prah na zemlji. Ako tko mogne prebrojiti prah na zemlji, moi e onda prebrojiti i tvoje potomstvo. 17 Ustani i proi zemlju u duinu i u irinu, jer u je dati tebi. 18 I Abram je podigao svoje atore i smjestio se kod Hrastova Mamre koji su u Hebronu, i ondje je podigao rtvenik Gospodinu.

14

I dogodilo se u vrijeme Amrafela, kralja ineara, Arioka, kralja Elasara, Kedorlaomera, kralja Elama i Tidala, kralja Gojima, 2 da su se ovi zaratili s Berom, kraljem Sodome, Birom, kraljem Gomore, sa inabom, kraljem Adme, sa emeberom, kraljem Seboima i s kraljem u Beli, to jest u Zoaru. 3 Svi su se oni skupili u Dolini Sidim, (to jest Slano more). 4 Dvanaest godina sluili su Kedorlaomeru, ali su u trinaestoj godini podigli ustanak. 5 A u etrnaestoj godini doao je Kedorlaomer i kraljevi koji su bili s njim i napali su Refaimce u Atarot Karnaimu, Zuzijce u Hamu, Emijce u ravnici kod Kirjatajima, 6 i Horijce na gorama Seira sve do El-Parana koji je uz pustinju. 7 Onda su se vratili i doli u En Mipat, to jest Kade, napali su i pokorili svu zemlju Amaleana i Amorejaca, koji su prebivali u Hazezon Tamaru. 8 A kralj Sodome, kralj Gomore, kralj Adme, kralj Seboima i kralj u Bali, to jest u Zoaru, izali su i skupa se postavili u boj protiv onih u Dolini Sidimu: 9 protiv Kedorlaomera, kralja Elama, Tidala, kralja Gojima, Amrafela, kralja ineara, i Arioka, kralja Elasara: etiri kralja protiv pet. 10 A Dolina Sidim bila je puna jama sa paklinom; a kraljevi Sodome i Gomore su bjeali i neki su pali u njih, a ostali pobjegli u gore. 11 Onda su oni uzeli sve blago Sodome i Gomore i svu njihovu hranu, i otili svojim putom. 12 Uzeli su i Lota, sina brata Abramova koji je boravio u Sodomi, i njegovo blago, pa otili. 13 Onda je doao neki bjegunac i javio Abramu, Hebrejcu, koji je onda boravio kod hrastova Mamre, Amorejac, brat Ekolov i Anerov; ovi su bili u savezu s Abramom. 14 A kad je uo Abram da je njegov brat zarobljen, naoruao je svoje izvjebane sluge, tri stotine i osamnaest ljudi roenih u njegovoj kui, i poao za njima u potjeru do Dana. 15 On je podijelio svoje ljude, udario na njih sa svojim slugama, tukao ih i tjerao sve do Hobe, koja je sjeverno od Damaska. 16 Tako je povratio sve blago, i Lota, svojega brata, i njegovo blago, kao i ene i ostale ljude. 17 A kad se vraao s pobjede nad Kedorlaomerom i kraljevima koji su bili s njim u savezu, izaao mu u susret kralj Sodome u Dolinu ave, (to jest, Dolinu kraljevsku). 18 Tada je Melkizedek, kralj Salema, donio kruh i vino; on je bio sveenik Boga Svevinjega.

15

Poslije tih dogaaja dola je rije Gospodinova Abramu u jednom vienju, govorei: Ne boj se, Abrame, ja sam tvoj tit, tvoja nagrada bit e vrlo velika. 2 Ali je Abram rekao: Gospodine Boe, to mi moe dati kad sam bez djece, a moj je batinik Eliezer Damaanin? 3 Abram je rekao: Eto, nisi mi dao potomstva, pa e onaj roen u mojoj kui biti moj batinik. 4 Ali gle, odmah mu je dola rije Gospodinova, govorei: Taj nee biti tvoj batinik, nego onaj koji e izii iz tvojega tijela bit e tvoj batinik. 5 Tada ga izveo van i rekao mu: Pogledaj na nebo i prebroji zvijezde, ako ih moe prebrojiti! I onda nastavio: Toliko e biti tvoje potomstvo. 6 Abram je povjerovao Gospodinu i on mu je to uraunao u pravednost. 7 Onda mu je On rekao: Ja sam Gospodin koji te izveo iz Ura u Kaldeji da ti dadem ovu zemlju u posjed. 8 A on je rekao: Gospodine Boe, po emu u ja znati da u ju posjedovati? 9 Nato mu je On rekao: Prinesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, grlicu i mladoga goluba! 10 Tada mu je on donio sve te ivotinje, rasjekao ih na pola i stavio svaku polovicu jednu prema drugoj, ali ptice nije rasjekao. 11 A kad su se ptice grabeljivice sputale na komade mesa, Abram ih otjerivao. 12 I kad je sunce zalazilo, pao je na Abrama dubok san, i ujedno ga obuzeo strah i veliki mrak pao na njega. 13 Onda je On rekao Abramu: Za sigurno znaj da e tvoji potomci biti stranci u zemlji koja im ne pripada, i morat e sluiti drugima, i oni e ih tlaiti etiri stotine godina. 14 Ali samom narodu kojemu e sluiti ja u suditi, a poslije e oni izii s velikim bogatstvom. 15 A ti e poi u miru k svojim oevima i bit e pokopan u sretnoj starosti. 16 A u etvrtom narataju oni e se vratiti ovamo, jer zlodjela Amorejaca jo nisu potpuna. 17 I dogodilo se, kad je sunce zalo i nastao mrak, gle, pojavila se zadimljena eravica i gorua zublja proli su izmeu onih rtvenih komada! 18 Istoga dana napravio je Gospodin zavjet s Abramom, govorei: Tvojem potomstvu dajem ovu zemlju, od rijeke Egipta sve do Velike rijeke, rijeke Eufrata. 19 Kenejce, Kenizejce, Kadmonejce; 20 Hitejce, Perizejce, Refaimce; 21 Amorejce, Kanaance, Girgaejce i Jebusejce.

Postanak

8

16

A Saraja, ena Abramova, nije mu raala djece, a imala je slukinju Egipanku ije je ime bilo Hagara. 2 Onda je rekla Saraja Abramu: Gle, Gospodin mi je uskratio roditi djecu. Hajde k mojoj slukinji, pa moda u po njoj dobiti djecu. Abram je pristao na rije Sarajinu. 3 Onda je Saraja, ena Abramova, uzela Hagaru Egipanku, svoju slukinju, i dala ju Abramu svojem muu za enu, poslije deset godina Abramova boravka u zemlji Kanaan. 4 Tako je on uao k Hagari i ona je zatrudnjela. A kad je opazila da je trudna, prezrela je svoju gospodaricu. 5 Onda je rekla Saraja Abramu: Nepravda to mi se nanosi ti si skrivio. Ja sam ti dala svoju slukinju za enu, a ona sad kad je vidjela da je trudna, s prezirom gleda na mene. Gospodin neka sudi izmeu mene i tebe! 6 Abram je rekao Saraji, govorei: Gle, tvoja je slukinja u tvojoj ruci; ini s njom kako ti je drago! A kad je Saraja poela s njom strogo postupati, ona je pobjegla od nje. 7 Aneo Gospodinov naao ju na izvoru vode u pustinji, pokraj izvora na putu u ur. 8 On ju upitao: Hagaro, slukinjo Sarajina, odakle dolazi i kamo ide? A ona je odgovorila: Bjeim od svoje gospodarice Saraje. 9 Nato joj je Aneo Gospodinov rekao: Vrati se natrag svojoj gospodarici, i podloi se njezinoj vlasti! 10 Tada joj je aneo Gospodinov rekao: Umnoit u tvoje potomstvo tako da se od mnotva nee moi prebrojiti. 11 I aneo Gospodinov joj rekao: Eto, trudna si sad i rodit e sina, komu e nadjenuti ime Imael, jer je Gospodin uo tvoju muku! 12 On e biti ovjek slian divljemu magarcu: ruka e se njegova dizati na svakoga, a svaija ruka na njega i boravit e u blizini sve svoje brae. 13 Onda je ona nazvala Gospodina koji je bio s njom govorio: Ti si Bog Svevidljiv, jer je rekla Jesam li zaista vidjela onoga koji mene vidi i ostala iva? 14 Stoga se onaj studenac nazvao Beer-LahaiRoi Studenac Svevidljivoga, ondje je izmeu Kadea i Bereda. 15 Hagara je rodila Abramu sina, a Abram je nadjenuo sinu, koga mu ga je rodila Hagara, ime Imael. 16 Abramu je bilo osamdeset i est godina kad je Hagara rodila Abramu Imaela. Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, pojavio se Gospodin Abramu i rekao: Ja sam Bog Svemoni, hodaj preda mnom i budi neporoan! 2 I napravit u moj zavjet izmeu mene i tebe i prekomjerno u te umnoiti. 3 Onda je Abram pao niice na svoje lice i Bog je govorio s njim rekavi: 4 Evo, ja sklapam moj zavjet s tobom, i ti e postati otac mnogim narodima. 5 Zato od sada tvoje ime nee vie biti Abram, ve e ti ime biti Abraham, jer te postavljam ocem mnogim narodima. 6 uinit u te prekomjerno plodnim; i nainit u od tebe narode, i kraljevi e izii od tebe. 7 Ja u utvrditi moj zavjet izmeu mene i tebe i tvojega potomstva poslije tebe kroz sve njihove narataje za vjeni zavjet, i bit u Bog tebi i tvojim potomcima poslije tebe.

17

8 I tebi i tvojem potomstvu poslije tebe, dat u zemlju, u kojoj sad boravi kao doljak, svu zemlju Kanaan u vjeni posjed; a ja u biti njihov Bog. 9 I rekao je Bog dalje Abrahamu: A ti dri moj zavjet, ti i tvoje potomstvo poslije tebe kroz sve njihove narataje! 10 A ovo je moj zavjet to e ga drati, izmeu mene i tebe i tvojega potomstva poslije tebe: svako muko meu vama neka bude obrezano. 11 A bit ete obrezani na mesu svoje prednje koice, i to neka bude znak zavjeta izmeu mene i vas! 12 Svako muko dijete meu vama kad mu bude osam dana neka bude obrezano, kroz sve vae narataje; onaj koji je roen u tvojoj kui ili kupljen za novac od koga god stranaca, koji nije tvoj potomak. 13 Mora biti obrezan svaki onaj koji je roen u tvojoj kui i onaj koji je kupljen za tvoj novac. Tako e moj zavjet, utisnut u vae meso, biti vjeni zavjet. 14 A neobrezan muki, koji nije obrezan na mesu svoje prednje koice, neka se iskorijeni iz svojega naroda; on je prekrio moj zavjet. 15 Jo je rekao Bog Abrahamu: Saraju, svoju enu, ne zovi vie Saraja, nego neka joj bude ime Sara! 16 Ja u ju blagosloviti i dat u ti od nje sina; onda u ju blagosloviti, i ona e biti majka narodima i kraljevi narodima potei e od nje. 17 Onda je Abraham pao niice na svoje lice i nasmijao se, jer je pomislio u sebi: Zar e se ovjeku od stotinu godina roditi dijete? Zar e Sara koja ima devedeset godina roditi dijete? 18 I rekao je Abraham Bogu: Oh, da bi samo Imael ivio pred tobom! 19 Tada je Bog rekao: Ne, tvoja ena Sara e ti roditi sina i ti e mu nadjenuti ime Izak! S njim u utvrditi vjeni zavjet i s njegovim potomcima poslije njega. 20 A i za Imaela usliao sam te: eto, blagoslivljam ga, i uinit u ga plodnim i prekomjerno u ga umnoiti. Dvanaest glavara izii e od njega i uinit u ga velikim narodom. 21 A utvrdit u svoj zavjet s Izakom koga e ti roditi Sara idue godine u ovo doba. 22 Kad zavrio s njim svoj govor, Bog se podigao od Abrahama. 23 Nato je Abraham uzeo Imaela, svojega sina, i sve koji su se rodili u njegovoj kui, i sve koje god je kupio za novac, svako muko u kui Abrahamovoj, i obrezao jo isti dan meso njihove prednje koice, kako mu je Bog rekao. 24 Abrahamu je bilo devedeset i devet godina kad je bio obrezan na mesu svoje prednje koice. 25 A Imaelu, njegovom sinu, bilo je trinaest godina kad je bio obrezan na mesu svoje prednje koice. 26 U jedan isti dan bili su obrezani Abraham i njegov sin Imael. 27 I svi muki njegove kue, roeni u kui ili za novac kupljeni od doljaka, bili su s njim obrezani.

18

Onda se Gospodin pojavio Abrahamu kod hrastova Mamre dok je za dnevne ege sjedio na ulazu u ator. 2 Kad je on podigao svoje oi i pogledao oko sebe, i gle, tri ovjeka stajali su pred njim. Kad ih je opazio, potrao im od ulaza u ator u susret i poklonio se sve do zemlje, 3 i rekao: Moj Gospodine, ako imam milost u tvojim oima, nemoj mimoii svojega slugu! 4 Dajte, molim, da vam se donese malo vode da si

9

Postanakto uiniti zbog tih etrdeset. 30 On je rekao: Neka se Gospodine ne ljuti ako jo progovorim. Ako bi se ondje nalo samo trideset. On je rekao: Neu to uiniti ako ih ondje naem samo trideset. 31 Tada je on rekao: Ja sam se ve usudio govoriti Gospodinu. Ako bi ih se ondje moda nalo samo dvadeset. On je rekao: Neu ga unititi i zbog tih dvadeset. 32 I on je rekao: Ah, ne ljuti se Gospodine, ako samo jo jednom progovorim. Ako bi ih se ondje nalo samo deset. On je rekao: Neu ga unititi i zbog tih deset. 33 Tako je Gospodin otiao svojim putom im je zavrio razgovor s Abrahamom, a Abraham se vratio u svoje mjesto.

operete noge, i odmorite se pod stablom! 5 A ja u vam iznijeti neto kruha, da se okrijepite, pa onda moete poi dalje. Zato ste i proli pokraj svojega sluge. I oni su rekli: uini kako si rekao! 6 Nato je Abraham otrao Sari u ator i rekao: Uzmi brzo tri mjerice bijeloga brana, zamijesi i ispeci pogae! 7 Onda je Abraham otrao govedima, uzeo mlado debelo tele, i dao ga momku da ga bre-bolje pripravi. 8 Nato je uzeo masla, mlijeka i tele koje je dao pripraviti i postavio to pred njih; a sam je stajao pred njima pod stablom dok su oni jeli. 9 Onda su ga upitali: Gdje je Sara, tvoja ena? A on je rekao: Ovdje u atoru. 10 On je rekao: Vratit u se k tebi kad istee vrijeme trudnoe, onda e tvoja ena Sara imati sina. A Sara je prislukivala na ulazu u ator to je bio iza njega. 11 A Abraham i Sara bili su ostarjeli, odmakli u godinama; a Sara je ve prola vrijeme raanja djece. 12 Stoga se Sara sama u sebi nasmijala, mislei: Sad kad sam stara pa da pomiljam na uivanje; a i moj gospodar je star. 13 A Gospodin je rekao Abrahamu: to se smije Sara mislei: Zar u zbilja jo roditi, kad sam ostarjela? 14 Je li Gospodinu ita nemogue? Do godine u ovo doba opet u doi k tebi, i onda e Sara imati sina. 15 A Sara je zatajila, govorei: Nisam se smijala. Jer se bojala. A on je rekao: Ne, ali se jesi smijala. 16 Tada su ljudi ustali i krenuli prema Sodomi, a Abraham je poao s njima da ih isprati. 17 A Gospodin je rekao: Zar da skrivam od Abrahama to u uiniti? 18 Abraham e ipak postati narod velik i moan, i u njemu e biti svi narodi na zemlji blagoslovljeni. 19 Dat u mu to do znanja, da bi on zapovjedio svojoj djeci i svojem buduem domainstvu da se dre puta Gospodinova radei po pravednosti i pravici, da bi Gospodin izvrio na Abrahamu to mu je obeao. 20 I Gospodin je rekao: Poto je tuba na Sodomu i Gomoru velika i njihov grijeh veoma teak. 21 Ja u sii i vidjeti jesu li uistinu inili prema tubi to je doprla do mene, ako ne znat u. 22 Tada su ljudi krenuli odande prema Sodomi, a Abraham je jo ostao pred Gospodinom. 23 I Abraham je pristupio blie i rekao: Zar e i pravednoga pogubiti s bezbonim? 24 Moda ima pedeset pravednih u gradu. Hoe li unititi mjesto radije nego ga potedjeti zbog pedeset pravednih koji su u njemu? 25 Daleko neka je to od tebe da takvo to uini i da zajedno s bezbonim usmrti i pravednoga, i da bude pravedniku kao i bezboniku. Daleko neka je to od tebe! Nee li Sudac cijeloga svijeta suditi po pravdi? 26 A Gospodin je rekao: Ako naem u Sodomi pedeset pravednih u gradu, potedjet u cijelo mjesto zbog njih. 27 Onda mu rekao Abraham, govorei: Ja sam se, eto, ve usudio govoriti s Gospodinom svojim, premda sam samo prah i pepeo. 28 Moda ih ima pedeset pravednih manje pet. Hoe li zbog ovih pet unititi cijeli grad? On je rekao: Neu ga unititi, ako ondje naem etrdeset i pet. 29 Onda mu je jo rekao, govorei: Ako bi se ondje nalo samo etrdeset. On je rekao: Neu

19

Nato ona dva anela su stigla uveer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima Sodome. im ih je Lot opazio, ustao je pred njima i poklonio se licem sve do zemlje. 2 On je rekao: Molim vas, gospodo, svratite se u kuu svojega sluge da prenoite i operete svoje noge; onda sutra rano moete nastaviti svoj put. A oni su rekli: Ne, mi emo prenoiti vani na trgu. 3 Ali ih je on uporno navraao, pa se oni svratili k njemu i uli u njegovu kuu. On ih je ugostio i dao ispei beskvasnih pogaa, i oni su jeli. 4 Ali prije nego su otili lei, opkolili su kuu ljudi grada Sodome, mlado i staro, sav narod do posljednjega ovjeka. 5 Oni su pozvali Lota i rekli mu: Gdje su ljudi koji su veeras doli k tebi? Izvedi nam ih da ih tjelesno upoznamo! 6 Nato je Lot izaao k njima van pred vrata, a vrata je zatvorio za sobom, 7 pa rekao: Molim vas, moja brao, ne inite takva zla! 8 Evo, imam dvije keri koje nisu spoznale mua: njih u vam izvesti, pa inite s njima to vam je drago, samo ne dirajte u ove ljude, jer su uli pod sjenu mojega krova! 9 A oni rekli: Odstupi odatle! i jo: Ovaj je doao ovamo kao doljak i sad se pravi sudac. Sad emo uiniti tebi jo gore nego njima! I navalili su silom na ovjeka, na Lota, i primicali se sve blie da razbiju vrata. 10 Ali ona su dva ovjeka pruili svoje ruke i uvukli Lota k sebi u kuu i zatvorili vrata. 11 A ljude pred kunim vratima, malo i veliko, udarili su sljepoom tako da su se uzalud muili da bi nali vrata. 12 Onda su ljudi rekli Lotu: Ako ima ovdje jo koga svojega, zeta, svoje sinove i keri, ili koga jo drugoga u gradu, izvedi ih iz ovoga mjesta! 13 Jer mi emo unititi ovo mjesto; jer se teka tuba digla protiv njih pred Gospodinom, i Gospodin nas je poslao da ih unitimo. 14 Tako je Lot iziao van i porazgovorio se sa svojim zetovima, koji su se bili oenili njegovim kerima, i rekao: Ustajte, i izaite iz ovoga mjesta, jer e Gospodin unititi ovaj grad! Ali su njegovi zetovi mislili da on prebija alu. 15 Kad je osvanula zora, aneli su pourivali Lota, govorei: Ustani, uzmi svoju enu i svoje dvije keri koje su jo kod kue, da i ti ne pogine kaznom grada! 16 Kad je on jo uvijek oklijevao, uzeli su ga ljudi za ruku, njegovu enu i obje njegove keripo smilovanju Gospodinovui izveli ih izvan grada. 17 I dogodilo se kad su ih izveli van jedan mu rekao: Bjei, da si spasi ivot! Ne ogledaj se na-

Postanaktrag i ne zaustavljaj se nigdje u toj ravnici; bjei u goru da i ti ne pogine! 18 Onda im Lot rekao: Nemoj tako, Gospodine! 19 Evo sada, ako je tvoj sluga naao milost u tvojim oima, a veliko si mi milosre ve iskazao spasivi mi ivot; ali ja ne smijem bjeati u goru da me nesrea ne snae i ne poginem. 20 Eno, ondje je grad dosta blizu da u njega pobjegnem, a malen je. Daj da onamo bjeim, nije li malen? pa da ostanem na ivotu, 21 On mu rekao: Evo, neka ti bude, i u tom u ti udovoljiti, da neu razoriti grad o kojem govori. 22 Bjei bre i skloni se ondje, jer ne mogu nita initi dok ne stigne onamo! Stoga je tomu gradu ime Zoar. 23 Sunce je upravo izlazilo na zemlju kad je Lot ulazio u Zoar. 24 Onda je Gospodin pustio na Sodomu i Gomoru kiu sumpora i ognja, od Gospodina s nebesa. 25 Tako je unitio one gradove, svu ravnicu sve itelje tih gradova i sve to je raslo na poljima. 26 Ali se njegova ena iza njega obazrela, i ona je postala stup soli. 27 Abraham je otiao rano ujutro na mjesto gdje je stajao pred Gospodinom. 28 Onda je pogledao dolje prema Sodomi i Gomori i prema cijeloj pokrajini one ravnice, i vidio kako se dim dizao od zemlje kao dim iz pei. 29 I dogodilo se, kad je Bog unitio gradove u ravnici, da se Bog spomenuo Abrahama i izveo je Lota van iz sredine propasti, kad je unitavao gradove u kojima je Lot boravio. 30 Onda je otiao Lot od Zoara dalje gore i smjestio se sa svojim kerima u gori, jer se bojao ostati u Zoaru. I prebivao je u jednoj pilji s obje svoje keri. 31 Onda je rekla prvoroena mlaoj: Na je otac star, a nema ovjeka na zemlji koji bi uao k nama kako je to obiaj po svemu svijetu. 32 Hajdemo dati svojem ocu vina neka pije, pa emo s njime lei, tako emo s ocem sauvati potomstvo. 33 Tako su onu no opile svojega oca vinom. I prvoroena je otila i legla uz svojega oca, a on nije opazio ni kad je ona legla ni kad je ustala. 34 I dogodilo se sutradan da je rekla prvoroena mlaoj: Eto, leala sam noas uz svojega oca. Dajmo mu piti vina i ovu no, pa onda idi ti unutra i lezi uz njega, tako emo s ocem sauvati potomstvo! 35 Onda su i tu no dale svojem ocu vina i opile ga. I mlaa je ustala, otila i legla uz njega, a on nije opazio ni kad je ona legla ni kad je ustala. 36 Tako su obje Lotove keri zatrudnjele od svojega oca. 37 Prvoroena je rodila sina i nadjenula mu ime Moab; on je praotac dananjih Moabaca. 38 A mlaa, ona je isto rodila sina i nadjenula mu ime Ben-Ami; on je praotac dananjih Amonaca.

10

tim rukama uinio sam tako. 6 Onda mu je u snu rekao Bog: Da, znam da si uinio u nedunosti svojega srca. Ja sam te sam zadrao da protiv mene ne sagrijei, i zato nisam dopustio da ju dotakne. 7 A sada vrati ovjeku njegovu enu, jer je on prorok i zagovarat e te da ostane na ivotu. A ne vrati li je, onda znaj da e umrijeti, ti i svi tvoji! 8 Rano ujutro sazvao je Abimelek sve svoje sluge i rekao im sve to se dogodilo, a ljudi se vrlo prestraili. 9 Abimelek je dozvao Abrahama i rekao mu: to si nam uinio? to li sam ti skrivio da si navukao na mene i na moje kraljevstvo toliku krivnju? Uinio si mi to se nipoto nije smjelo dogoditi. 10 I Abimelek je rekao Abrahamu: to si namjeravao kad si tako radio? 11 Abraham mu odgovorio: Mislio sam da, ako u ovomu mjestu ne vlada strah Boji, onda e me pogubiti zbog moje ene. 12 A ona mi je zaista sestra, ki mojega oca, samo nije ki moje majke; tako mi je postala ena. 13 I dogodilo se, kad je Bog uinio da odem od doma mojega oca, rekao sam joj: Ovu e mi dobrotu iskazati: u svakom mjestu kamo doemo kai o meni da sam ti brat. 14 Onda je Abimelek uzeo ovaca i goveda, sluga i slukinja, te ih darovao Abrahamu i vratio mu Saru, njegovu enu. 15 Abimelek je rekao : Evo, moja ti je zemlja otvorena, ostani gdje ti se svia! 16 Onda je rekao Sari: Evo, dajem tvojem bratu tisuu srebrnjaka, neka to bude za tebe odteta u oima svih koji su s tobom. Tako je ona bila opravdana 17 Nato se Abraham pomolio Bogu, i Bog je ozdravio Abimeleka, njegovu enu i njegove slukinje, tako da su opet mogle raati. 18 Jer je Gospodin zbog Sare, ene Abrahamove, bio zatvorio svaku utrobu u domu Abimelekovu.

21

20

Abraham je krenuo odande na jug i boravio je izmeu Kadea i ura, a zadrao se u Gerari kao prolaznik. 2 Onda je Abraham rekao za Saru, svoju enu: Sestra mi je. I poslao ondje Abimelek, gerarski kralj, i dao je dovesti Saru. 3 Ali Je Bog doao Abimeleku po noi u snu i rekao mu: Eto, umrijet e zbog ene koju si dao dovesti k sebi, jer ona je udata ena! 4 Ali Abimelek joj se jo nije pribliio, pa je odgovorio: Gospodine, hoe li i pravednika pogubiti? 5 Nije li mi on sam rekao: Sestra mi je; a i ona je rekla: Brat mi je. U nedunosti svojega srca i is-

Gospodin je pohodio Saru kako je bio obeao, i Gospodin je uinio Sari kako je bio rekao. 2 Sara je zatrudnjela i rodila Abrahamu sina u njegovoj starosti, u odreeno vrijeme o kojem mu je Bog govorio. 3 A Abraham je nadjenuo ime Izak svojem novoroenom sinu koga mu je rodila Sara. 4 Abraham je obrezao svojega sina Izaka kad mu je bilo osam dana, kako mu je Bog zapovjedio. 5 Abrahamu je bilo stotinu godina kad mu se rodio sin Izak. 6 A Sara je rekla: Dao mi je Bog da se smijem tako da svi koji uju o tomu, smijat e se. 7 Jo je rekla: Tko bi bio ikad rekao Abrahamu, da e Sara jo dojiti djecu? Pa ipak ja sam mu rodila sina u njegovoj starosti. 8 Tako je djeak rastao i bio odbijen od prsiju. Abraham je na taj dan, kad je bio Izak odbijen od prsiju, priredio veliku gozbu. 9 A Sara je vidjela kako se sin Egipanke Hagare, koga je bila rodila Abrahamu, podsmijeva. 10 Stoga je rekla Abrahamu: Otjeraj tu slukinju i sina njezina, jer sin te slukinje ne smije biti batinik s mojim sinom, Izakom. 11 A to je Abrahamu bilo vrlo neugodno zbog njegova sina. 12 Onda je rekao Bog Abrahamu: Neka ti ne bude ao djeaka i tvoje slukinje. Posluaj Saru u svemu to e ti rei, jer e se po Izaku zvati tvoje potomstvo.

11

Postanak

je Bog govorio. 4 Onda trei dan podigao je Abraham svoje oi i opazio mjesto u daljini. 5 Abraham je rekao svojim slugama: Ostanite ovdje s magarcem, a ja i djeak idemo gore da se poklonimo, pa emo se vratiti k vama. 6 Nato je Abraham uzeo drva za rtvu paljenicu i stavio ih na Izaka, svojega sina, a sam je uzeo u svoju ruku kremen i no, i tako su obojica poli zajedno. 7 A Izak je progovorio Abrahamu, svojem ocu, govorei: Oe! On je odgovorio: Evo me, sine! I upitao: Evo je kremen i drva za oganj, ali gdje je janje za rtvu paljenicu? 8 Abraham je rekao: Sine moj, Bog e ve sebi pribaviti janje za rtvu paljenicu. Tako su obojica ila zajedno dalje. 9 Kad su doli na mjesto o kojem mu je Bog govorio, Abraham je ondje podigao rtvenik, naslagao drva na njega, svezao svojega sina Izaka i stavio ga na rtvenik, gore na drva. 10 I Abraham je pruio svoju ruku i prihvatio no da zakolje svojega sina. 11 Ali ga je zovnuo aneo Gospodinov s neba: Abrahame, Abrahame On je odgovorio: Evo me! 12 On je rekao: Ne stavljaj ruku na djeaka i ne uini mu nita, jer sad znam da se Boga boji i da mi nisi uskratio svojega jedinog sina. 13 Onda je Abraham podigao svoje oi, pogledao i vidio iza sebe ovna koji se bio svojim rogovima zapleo u trnje. Abraham je otiao ondje, doveo ovna i prineo ga mjesto svojega sina za rtvu paljenicu. 14 Abraham je nazvao to mjesto Jahve-Jire (to znai, Gospodin e pribaviti) tako da se sve do danas govori: Na brdu Gospodina bit e pribavljeno. 15 Onda je aneo Gospodinov pozvao Abrahama po drugi put s neba, 16 i rekao: Zaklinjem se sobom, govori Gospodin, zato to si to inio i nisi mi uskratio svojega jedinog sina, 17 blagoslovom u te blagosloviti, i mnoenjem u umnoiti tvoje potomstvo kao zvijezde na nebu i kao pijesak na obali morskoj; i tvoji potomci e osvajati vrata svojih neprijatelja. 18 U tvojim potomcima bit e blagoslovljeni svi narodi na zemlji, jer si posluao moj glas. 19 Onda se Abraham vratio svojim slugama, i oni se digli i otili zajedno u Beer-ebu; Abraham je boravio u Beer-ebi. 20 I dogodilo se poslije tih dogaaja da su javili Abrahamu, govorei: Gle i Milka je rodila djecu tvojem bratu Nahoru: 21 Huza, njegova prvoroenca, i njegova brata Buza, Kemuela, oca Aramova, 22 Keseda, Haza, Pildaa, Jidlafa i Betuela. 23 A Betuelu se rodila Rebeka. Njih je osam rodila Milka Nahoru, bratu Abrahamovu. 24 Njegova sulonica, kojoj je bilo ime Reuma, isto I dogodilo se nakon toga, da je Bog stavio mu je rodila sinove: Tebaha, Gahama, Tahaa i Abrahama na kunju i rekao mu: Abraha- Maaku. me! On je odgovorio: Evo me! 2 I On je rekao: Uzmi Izaka svojega sina, svojega Sara je u svemu ivjela stotinu dvadeset i jedinca, koga ljubi, pa idi u pokrajinu Moriju i sedam godina; to su bile godine Sarina iondje ga prinesi kao rtvu paljenicu na jednom od vota. brda koje u ti pokazati. 2 I Sara je umrla u Kirjat-Arbi, to jest u Hebronu, u 3 Tako Abraham rano ujutro osamario svojega zemlji Kanaanaca. I poeo je Abraham drati alomagarca, poveo sobom dvojicu svojih sluga i svo- st za Sarom i oplakivati ju. jega sina Izaka; nacijepao je drva za rtvu palje- 3 Nato se dignuo Abraham ispred svoje pokojnice nicu, dignuo se i krenuo prema mjestu o kojem mu i progovorio Hetovim sinovima, govorei:

13 Ali u i sina slukinje uiniti narodom, jer je tvoj potomak. 14 Tako je Abraham ustao rano ujutro, uzeo kruha i mjeinu vode i dao je to Hagari stavivi joj na ramena, i djeaka joj je dao i otpustio ju. Tada je ona otila i lutala je po pustinji Beer-ebe. 15 A kad se voda u mjeini potroila, stavila je djeaka pod jedan grm. 16 Onda je otila dalje i sjela nasuprot njemu koliko moe lk dobaciti; rekla je u sebi: Ne mogu gledati kako umire dijete. Tako je sjedila po strani i poela glasno plakati. 17 A Bog je uo glas djeakov. Tada je aneo Boji viknuo Hagari s neba i rekao: to ti je, Hagaro? Ne boj se, jer Bog je uo glas djeaka tu gdje lei. 18 Digni se, podigni djeaka i dri ga svojom rukom, jer ja u ga uiniti velikim narodom. 19 Bog je otvorio njezine oi, te je opazila studenac. Ona je otila ondje, napunila mjeinu vodom i dala djeaku piti. 20 I Bog je bio s djeakom; on je odrastao i smjestio se u pustinji i postao vjet strijelac. 21 A prebivao je u Pustinji Paran, a njegova majka dobavila mu enu iz egipatske zemlje. 22 I dogodilo se u ono vrijeme, Abimelek i Fikol, zapovjednik njegove vojske, rekao je Abrahamu, govorei: Bog je s tobom u svemu to poduzima. 23 Stoga zakuni mi se ovdje Bogom da nee nikada nevjerno raditi ni protiv mene ni protiv svega mojega potomstva! Kako sam ja tebi iskazivao dobrotu, tako ti iskazuj i meni i zemlji u kojoj sad boravi kao doljak! 24 Abraham je rekao: Ja u se zakleti. 25 Onda je Abraham prekorio Abimeleka zbog studenca koji su sluge Abimelekove bile na silu posvojile. 26 Abimelek je rekao: Ne znam tko je to uinio, a ti mi o tomu nisi nita javio niti sam do danas to o tomu uo. 27 Nato je Abraham uzeo ovaca i goveda i dao ih Abimeleku, pa su njih dvoje zakljuili savez meu sobom. 28 A Abraham je odvojio od stada napose sedmero janjadi. 29 Onda je Abimelek upitao Abrahama: to znai ovih sedmero janjadi koje si same stavio na stranu? 30 On je odgovorio: Ovo sedmero janjadi uzet e iz moje ruke, da mi to bude za svjedoanstvo da sam ja iskopao ovaj studenac. 31 Zato se ono mjesto nazvalo Beer-eba, jer su se ondje meu sobom zakleli. 32 Tako su oni zakljuili savez u Beer-ebi. Nato su se Abimelek i zapovjednik njegove vojske Fikol, vratili natrag u zemlju Filistejaca. 33 Onda je Abraham zasadio stablo tamarisk u Beer-ebi i prizvao ondje Ime Gospodina, Boga Vjenoga. 34 Abraham je proboravio jo dugo vremena u zemlji Filistejaca.

22

23

Postanak4 Ja sam samo stranac i doljak meu vama. Dajte mi polje za grob meu vama, da mogu iznijeti svoju pokojnicu i pokopati ju. 5 Hetovi sinovi su odgovorili Abrahamu, govorei mu: 6 uj nas, gospodaru! Ti ivi ovdje meu nama kao vladar Boji. U naoj najboljoj grobnici pokopaj svoju pokojnicu. Nitko od nas nee ti uskratiti da pokopa svoju pokojnicu. 7 Onda se dignuo Abraham, duboko se poklonio narodu zemlje, Hetovim sinovima. 8 I rekao im, govorei: Ako elite da iznesem svoju pokojnicu i da ju pokopam, sasluajte me i govorite za mene Efronu, sinu Soharovu, 9 da bi mi ustupio pilju Makpelu, koja je njegova, a lei na kraju njegova polja. Neka mi ju proda za punu cijenu, kao mjesto za sahranjivanje meu vama. 10 A Efron je sjedio meu Hetovim sinovima; i Hitejac Efron je rekao Abrahamu pred svima koji su bili doli na gradska vrata, govorei: 11 Ne, gospodaru, posluaj me! Poklanjam ti polje i pilju koja je na njemu; dajem ti ju pred svojom braom. Pokopaj svoju pokojnicu! 12 Onda se Abraham poklonio pred ljudima zemlje, 13 i rekao Efronu u nazonosti naroda zemlje, govorei: Ako mi je daje, posluaj me ipak! Plaam cijenu za polje, uzmi je od mene, da mogu ondje pokopati svoju pokojnicu! 14 Efron je rekao Abrahamu, govorei: 15 Moj gospodaru, posluaj me; zemlja vrijedi etiri stotine ekela srebra. to je to meu nama? Pa pokopaj svoju pokojnicu! 16 I Abraham je posluao Efrona; i izmjerio je Abraham Efronu srebro koje je taj zatraio u nazonosti Hetovih sinova, naime, etiri stotine ekela srebra trgovake vrijednosti. 17 Tako je polje Efronovo koje je u Makpeli ispred Mamre, polje zajedno sa piljom koja je bila na njemu i sa svim drveem koje je bilo na polju i po njegovoj okolonoj mei, prelo pravno, 18 u posjed Abrahamov pred svim Hetovim sinovima koji su bili doli na gradska vrata. 19 Poslije toga Abraham je pokopao Saru, svoju enu, u pilji na polju Makpeli, ispred Mamre, to jest Hebrona, u zemlji Kanaan. 20 Tako je prelo, polje i pilja koja je na njemu, od Hetovih sinova pravno na Abrahama kao mjesto za sahranjivanje.

12

24

A Abraham je bio star i zaao u godine; i Gospodin je blagoslovio Abrahama u svemu. 2 I Abraham je rekao svojem najstarijem sluzi u svojoj kui, koji je upravljao svim njegovim imanjem: Stavi svoju ruku pod moje stegno, 3 da te zakunem Gospodinom, Bogom neba i Bogom zemlje, da nee uzeti mojem sinu enu izmeu keri Kanaanaca meu kojima boravim, 4 nego e otii u moj rodni kraj k mojoj rodbini i ondje e uzeti enu za mojega sina Izaka. 5 A sluga mu rekao: A ako ena nee poi za mnom u ovu zemlju. Moram li ja onda povesti tvojega sina natrag u zemlju iz koje si doao? 6 Abraham mu rekao: Pazi da onamo ne povede mojega sina! 7 Gospodin, Bog neba, koji me je odveo iz kue mojega oca i iz mojega rodnog kraja, i koji mi je rekao i zakletvom obeao, govorei: Tvojem u potomstvu dati ovu zemlju, on e poslati anela svojega pred tobom i ti e odande dovesti enu

mojem sinu. 8 Ako li ena nee poi s tobom, onda tebe ne vee ova zakletva; ali nipoto ne smije ondje natrag odvesti mojega sina. 9 Tada je sluga stavio svoju ruku pod stegno Abrahamu, svojem gospodaru, i zakleo mu se. 10 Potom je sluga uzeo deset deva svojega gospodara i svakovrsne dragocjenosti svojega gospodara sobom na put, podigao se i krenuo u Mezopotamiju, u grad Nahorov. 11 Izvan grada kod jednog studenca pustio je svoje deve da polijeu. Bilo je uveer, vrijeme kad izlaze ene zahvatati vodu. 12 Onda je on rekao: Gospodine, Boe Abrahama, mojega gospodara, daj mi uspjeha danas i iskai milost Abrahamu, mojem gospodaru! 13 Evo, ja stojim ovdje pokraj studenca i keri itelja ovoga grada izlaze zahvatati vodu. 14 Neka bude da djevojka kojoj reknem: Molim te, spusti svoj vr da se napijem, a ona je odgovori: Napij se, pa i deve u ti napojiti, onda je to ona koju si odredio za Izaka, svojega slugu, i po tomu u spoznati da si iskazao milost mojem gospodaru. 15 I dogodilo se da jo on nije bio svrio svoje molitve, i gle, dola je Rebeka ki Betuelova, sina Milke, ene Abrahamova brata Nahora, s vrem svojim na ramenu. 16 A djevojka je bila veoma lijepa, djevica, koju jo mukarac nije spoznao. Ona je sila k studencu, napunila svoj vr i dola opet gore. 17 Sluga je pritrao k njoj u susret i rekao: Daj mi malo vode da se napijem iz tvojega vra. 18 A ona je odgovorila: Napij se, gospodaru! Tada je bre spustila svoj vr na ruku i dala mu piti. 19 Kad ga je napojila, rekla je: I devama u tvojim naliti dok se ne napiju. 20 I bre je izlila svoj vr u korito, otrala opet studencu da zahvati vode i nalije svim njegovim devama. 21 A ovjek ju samo promatrao, a ostao utei da vidi je li Gospodin dao uspjeha njegovu putu ili ne. 22 Kad su se deve napile, ovjek je uzeo nosnu viticu, pola ekela zlata teku, i dvije narukvice za njezine ruke, deset ekela zlata teke. 23 Onda ju upitao: ija si ti ki? Kai mi molim te, ima li u kui tvojega oca mjesta za nas za prenoiti? 24 Ona mu je odgovorila: Ki sam Betuelova, sina Milke, koga je ona rodila Nahoru. 25 I jo mu dalje rekla: Slame i hrane imamo mnogo a i mjesta za prenoiti. 26 Tada se ovjek duboko poklonio Gospodinu. 27 I on je rekao: Blagoslovljen neka je Gospodin, Bog Abrahama, mojega gospodara, koji nije uskratio svoju milost i vjernost mojem gospodaru. A mene je Gospodin pravim putom doveo u kuu brae mojega gospodara. 28 A djevojka je otrala i sve ispripovjedila onima u kui svoje majke. 29 A Rebeka je imala brata ije je ime bilo Laban; a Laban je pourio van k ovjeku kod studenca. 30 I dogodilo se, kad je on vidio nosnu viticu i narukvice na rukama svoje sestre te uo svoje rijei sestre, govorei: Ovako mi je ovjek govorio, poao je k ovjeku koji je jo uvijek stajao kod deva na studencu. 31 I on je rekao: Hajde unutra, blagoslovljeni od Gospodina! to stoji tu vani kad sam ja spremio kuu i mjesto za deve. 32 Onda je ovjek uao u kuu, a oni su rastovarili deve, donijeli slame i hrane za deve i vode da

13

Postanakslije toga moe ii! 56 A on im rekao: Ne zaustavljajte me, jer je Gospodin dao uspjeh mojem putu; pustite me da se vratim svojem gospodaru! 57 A oni su rekli: Pozovimo djevojku i nju upitajmo. 58 Tada su pozvali Rebeku i rekli joj: Hoe li ii s ovim ovjekom? Ona je rekla: Hou ii. 59 I otpustili su Rebeku, njihovu sestru i njezinu dojilju i Abrahamova slugu i njegove ljude. 60 Blagoslovili su Rebeku i rekli joj: Sestro draga, budi majka nebrojenim tisuama i tvoji potomci neka zaposjednu vrata svojih neprijatelja! 61 Nato su se digle Rebeka sa svojim slukinjama, posjedale na deve i pole za ovjekom. Tako je sluga uzeo Rebeku i otiao. 62 A Izak se upravo vraao od studenca Lahaj Roi, jer je prebivao na Jugu. 63 Uveer je Izak iziao na polje da razmatra; i kako je on podigao svoje oi i pogledao, a to su dolazile deve. 64 Onda je Rebeka podigla svoje oi, pa kad je opazila Izaka, spustila se brzo s deve, 65 pa upitala slugu: Tko je onaj ondje ovjek koji ide preko polja u susret nama? Sluga je odgovorio: To je moj gospodar. A ona je uzela koprenu i pokrila se. 66 I sluga je ispripovjedio Izaku sve to je uinio. 67 Tada je Izak poveo Rebeku u ator svoje majke Sare; uzeo je Rebeku i ona mu postala ena, i on ju je ljubio. Tako se Izak utjeio nakon gubitka svoje majke. Abraham je sebi uzeo jo jednu enu, a njezino ime bilo je Ketura. 2 I ona mu je rodila Zimrana, Jokana, Medana, Midjana, Jibaka i uaha. 3 Jokanu se rodio eba i Dedan. Dedanovi sinovi bili su: Aurim, Letuim i Leumim. 4 Midjanovi sinovi bili su: Efa, Efer, Hanok, Abida i Eldaa. Sve su to bila Keturina djeca. 5 A Abraham je predao Izaku sve svoje imanje. 6 A sinovima od svojih sulonica dao je Abraham samo darove i otpravio ih dok je jo ivio, daleko od svojega sina Izaka prema istoku u istonu zemlju. 7 A ovo je broj godina Abrahamova ivota: stotinu sedamdeset i pet godina. 8 Onda je Abraham preminuo, umro je u sretnoj starosti, star i pun godina, i bio je pridruen svojim precima. 9 Njegovi sinovi Izak i Imael pokopali su ga u pilji Makpeli, na polju sina Sohara Hitejca Efrona, sina Soharova, ispred Mamre, 10 na polju koje je Abraham kupio od Hetovih sinova. Ondje su bili pokopani Abraham i njegova ena Sara. 11 I dogodilo se, po smrti Abrahamovoj da je Bog blagoslovio njegova sina Izaka. Izak je boravio kod studenca Lahaj Roi. 12 Ovo je rodoslovlje Imaela, sina Abrahamova, koga je bila Abrahamu rodila Egipanka Hagara, slukinja Sarina. 13 Ovo su imena Imaelovih sinova, po njihovim plemenima poredana: prvoroenac Imaelov Nabajot, onda Kedar, Adbeel, Mibsam, 14 Mima, Duma, Masa, 15 Hadar, Tema, Jetur, Nafi i Kedma. 16 To su Imaelovi sinovi, i to su njihova imena po selima i atoritima njihovim, dvanaest glavara po njihovim plemenima. 17 A ovo su godine Imaelova ivota: stotinu trideset i sedam godina. Zatim izdahnu; umro je i bio

opere sebi noge, i noge ljudima koji su bili s njim. 33 I hrana je bila stavljena pred njega, ali je on rekao: Neu jesti prije dok ne iznesem svoju stvar. Laban je rekao: Govori! 34 On je rekao: Ja sam sluga Abrahamov. 35 Gospodin je veoma blagoslovio mojega gospodara tako da je postao vrlo bogat. Dao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i slukinja, magaraca i deva. 36 Sara, ena mojega gospodara, rodila je u svojoj starosti mojem gospodaru sina; i njemu je predao sve svoje imanje. 37 A mene je zakleo moj gospodar, govorei: Ne smije uzeti mojem sinu ene od keri Kanaanaca, u ijoj zemlji boravim; 38 nego e otii u kuu mojega oca i k mojoj rodbini i ondje uzeti enu za mojega sina! 39 Ja sam rekao svojem gospodaru: A to ako ena nee poi sa mnom? 40 Ali mi je on rekao: Gospodin, pred kime hodam, poslat e s tobom svojega anela i dat e uspjeha tvojem putu, i dovest e enu mojem sinu iz moje rodbine i iz kue mojega oca. 41 A tebe nee vezati zadana zakletva ako doe k mojoj rodbini, i ako ti je ne dadu nee te vezati zadana zakletva. 42 I doao sam danas k studencu i rekao: Gospodine, Boe Abrahama, mojega gospodara, ako e sada dati uspjeh moje putu, 43 evo, ja stojim na studencu, i ako se dogodi da mi djevojka koja doe zagrabiti vode, a kojoj reknem: Daj mi malo vode da se napijem iz tvojega vra, 44 i ona mi je rekla: Napij se samo, pa i tvojim devama u naliti vode, onda je to ena koju je odredio Gospodin sinu mojega gospodara. 45 A jo nisam ni svrio govor u svojem srcu, a eto, izala je Rebeka s vrem na ramenu, ona je sila k studencu i zagrabila vodu. A ja sam joj rekao: Molim te daj mi piti. 46 A ona je odmah pourila, spustila dolje sa svojega ramena svoj vr i rekla: Napij se, pa i tvoje deve u napojiti! Tako sam se ja napio, a ona je napojila takoer i deve. 47 Onda sam ju upitao: ija si ki? Ona mi je odgovorila: Ki sam Betuela, sina Nahora koga mu je rodila Milka. Nato sam joj objesio nosnu viticu i stavio joj narukvice na ruke. 48 Onda sam se duboko poklonio Gospodinu, i blagoslivljao sam Gospodina, Boga Abrahama, mojega gospodara, koji me je vodio pravim putom da uzmem ker brata mojega gospodara za njegova sina. 49 A sad ako hoete iskazati milost i vjernost mojem gospodaru, recite mi; ako li ne, recite mi i to, da se okrenem nadesno ili nalijevo! 50 Onda su odgovorili Laban i Betuel, govorei: Od Gospodina to dolazi; mi ti ne moemo rei ni da ni ne. 51 Eto, Rebeka je pred tobom; uzmi je pa idi da bude ena sinu tvojega gospodara, kako je odredio Gospodin! 52 I dogodilo se, kad je uo Abrahamov sluga njihov pristanak, bacio se niice pred Gospodinom sve do zemlje. 53 Onda je sluga izvadio nakit od srebra i od zlata i haljine i darovao ih Rebeki. I njezinu bratu i njezinoj majci darovao je dragocjene stvari. 54 Onda su jeli i pili, on i ljudi koji su bili s njim, i ondje su prenoili. Kad su ujutro ustali, on je rekao: Pustite me da se vratim svojem gospodaru! 55 Ali su njezin brat i njezina majka rekli: Neka ostane djevojka kod nas jo nekoliko dana, pa po-

25

Postanakpridruen svojim precima. 18 Imaelovi sinovi prebivali su od Havile do ura koji lei istono od Egipta u smjeru prema Asiriji. Naselili su se ispred sve svoje brae. 19 Ovo je rodoslovlje Izaka, sina Abrahamova: Abrahamu se rodio Izak. 20 A Izaku je bilo etrdeset godina kad se oenio Rebekom kerkom Sirijca Betuela iz PadamArama, sestrom Sirijca Labana. 21 A Izak se molio Gospodinu za svoju enu, jer nije imala djece. Gospodin ga usliao i tako je njegova ena Rebeka zatrudnjela. 22 A djeca su se sudarala u njezinoj utrobi, ona je rekla: Ako je tomu tako, to e onda biti od mene? I ona je otila pitati Gospodina. 23 I Gospodin joj rekao: Dva su naroda u tvojoj utrobi, dva plemena e se odvojiti u tvojoj utrobi; jedno e biti jae od drugoga, a stariji sluit e mlaemu. 24 I kad je dolo vrijeme za roditi, a to zaista blizanci u njezinoj utrobi. 25 Prvi koji se pojavio, bio je crven, sav kao runo rutav; zato mu je nadjenula ime Ezav. 26 Poslije je izaao njegov brat, a njegova je ruka uhvatila petu Ezava; zato mu je nadjenula ime Jakov. Izaku je bilo ezdeset godina kad mu ih je ona rodila. 27 I kad su djeaci odrasli, Ezav je bio vjet lovac, ovjek pustinje. A Jakov je bio ovjek krotak i ivio u atorima. 28 Izak je vie volio Ezava, jer je rado jeo divlja, a Rebeka je vie voljela Jakova. 29 Jednom je Jakov skuhao jelo; a Ezav je doao s polja sav gladan. 30 Ezav je rekao Jakovu: Daj mi bre jesti toga crvenog jela jer sam ogladnio. Stoga mu je ime Edom. 31 A Jakov je rekao: Prodaj mi ovoga dana svoje pravo prvoroenstva! 32 A Ezav je rekao: Ah, moram eto umrijeti; to mi vrijedi to pravo prvoroenstva? 33 A Jakov je rekao: Zakuni mi se ovoga dana! I zakleo mu se, i tako je prodao svoje pravo prvoroenstva Jakovu. 34 Nato je Jakov dao Ezavu kruha i jela od lee. On je jeo i pio, ustao i otiao. Tako je Ezav prezreo pravo prvoroenstva.

14

26

Nastala je u zemlji glad, druga nego ona prijanja to je bila za vremena Abrahamova. Onda je Izak otiao filistejskom kralju Abimeleku u Geraru. 2 Onda mu se pojavio Gospodin i rekao: Ne silazi u Egipat; boravi u zemlji za koju u ti rei! 3 Budi kao prolaznik u ovoj zemlji i ja u biti s tobom i blagoslovit u te, jer u tebi i tvojem potomstvu dati sve ove zemlje i tako ispuniti zakletvu kojom sam se zakleo tvojem ocu Abrahamu. 4 Umnoit u tvoje potomke tako mnogobrojno kao zvijezde na nebu; sve ove zemlje dat u tvojim potomcima, i u tvojem potomstvu bit e blagoslovljeni svi narodi na zemlji; 5 a to zato to je Abraham sluao moj glas i drao moje zapovijedi, uredbe, propise i moje zakone. 6 I tako je Izak boravio u Gerari. 7 A kad su ga mjetani pitali za njegovu enu, rekao je: Ona mi je sestra. Jer se bojao rei: Ona mi je ena, mislio je: Mogli bi me mjetani ubiti zbog Rebeke, jer je lijepa. 8 Nato se dogodilo, dok je ondje boravio due vremena, filistejski kralj Abimelek pogledao je kroz prozor i vidio kako Izak ljubi svoju enu Rebeku.

9 Onda je dozvao Abimelek Izaka i rekao mu: Eto, ona je zacijelo tvoja ena. Kako si mogao rei da ti je sestra? Izak mu odgovorio: Mislio sam da bih zbog nje mogao umrijeti. 10 I Abimelek je rekao: to si nam to uinio? Kako je lako mogao netko od ljudi lei s tvojom enom i tako bi ti navukao na nas krivnju. 11 I zapovjedio je Abimelek svemu narodu: Tko se dotakne ovoga ovjeka ili njegove ene, bit e usmren! 12 Onda je Izak zasijao u onoj zemlji i poeo u onoj godini stostruko, jer ga je Bog blagoslovio. 13 ovjek se poeo bogatiti i nastavio se bogatiti, dok nije postao vrlo bogat. 14 Posjedovao je stada ovaca i goveda i mnogo sluinadi, tako da su mu Filistejci zavidjeli. 15 Nato su Filistejci zasuli sve studence koje su iskopale sluge njegova oca u vrijeme njegova oca Abrahama, i oni su ih zemljom napunili. 16 A Abimelek je rekao Izaku: Idi od nas, jer ti si mnogo moniji od nas. 17 Tako je Izak otiao odande, razapeo svoj ator u Dolini Gerar i smjestio se ondje. 18 A Izak je opet iskopao studence koji su ih bili iskopali za njegova ivota oca Abrahama, a Filistejci ih, poslije smrti Abrahamove, zasuli. On ih je nazvao istim imenima kako ih je zvao njegov otac. 19 Sluge Izakove kopale su takoer u dolini i nale ondje studenac s tekuom vodom. 20 Ali se posvadili pastiri gerarski s pastirima Izakovim, govorei: Naa je voda! Zato je on nazvao studenac Esek, jer su se ondje bili posvadili s njim. 21 Potom su iskopali drugi studenac, pa su se i zbog njega posvadili, zato ga on nazvao Sitna. 22 Onda je otiao odatle dalje i iskopao opet studenac. Oko njega nije bilo svae, pa ga on nazvao Rehobot, govorei: Sad nam je Gospodin dao prostor da se moemo namnoiti u zemlji. 23 Tada je otiao gore u Beer-ebu. 24 U onoj noi javio mu se Gospodin i rekao: Ja sam Bog tvojega oca Abrahama. Ne boj se, jer ja sam s tobom i blagoslovit u tebe i umnoit u tvoje potomstvo zbog svojega sluge Abrahama. 25 On je podigao ondje rtvenik, prizvao Ime Gospodinovo i razapeo svoj ator, a sluge Izakove su ondje iskopale studenac. 26 Onda je doao k njemu Abimelek iz Gerare s pouzdanikom svojim Ahuzatom i sa zapovjednikom svoje vojske Fikolom. 27 Izak im rekao: Zato ste doli k meni kad me mrzite i otjerali ste me od sebe? 28 A oni su odgovorili: Vidjeli smo na svoje oi da je Gospodin s tobom. Stoga smo rekli: Neka bude zakletva izmeu nas i tebe; pa daj da s tobom zakljuimo savez, 29 da ti nama ne ini nikakva zla, kako se mi tebe nismo dotakli, nego smo ti samo dobro inili i pustili smo te da ide u miru. Ti si, eto, blagoslovljen od Gospodina! 30 Onda im on pripremio gozbu, i oni su jeli i pili. 31 Onda rano ujutro se ustali i zakleli jedan drugomu; a Izak ih otpustio i oni su otili od njega u miru. 32 Dogodilo se isti dan da su dole sluge Izakove i pripovjedile mu za studenac koji su bili iskopali: Nali smo vodu. 33 On ga prozvao eba. Zato je ime onom gradu sve do dananjega dana Beer-eba. 34 Kad je bilo Ezavu etrdeset godina, uzeo je za enu Juditu, ker Hitejca Beerija, i Basematu, ker Hitejca Elona. 35 Obje su zadavale mnogo jada Izaku i Rebeki.

15

PostanakZaista, miris mojega sina jest kao miris polja kad ga blagoslovi Gospodin. 28 Neka ti Bog daje rose nebeske, i zemlje rodne, i izobilja vina i ita. 29 Neka ti narodi sluili i pred tobom se klanjali. Da bio gospodar svojoj brai, i klanjali se tebi sinovi tvoje majke. Proklet bio koji tebe proklinje; a blagoslovljen bio koji tebe blagoslivlje! 30 im je Izak bio zavrio blagoslivljanje Jakova, a Jakov jedva to je otiao ispred svojega oca Izaka, vratio se njegov brat Ezav iz lova. 31 I on je priredio teno jelo, donio svojem ocu i rekao svojem ocu: Sjedni uspravno, oe dragi i jedi lovine svojega sina, da me onda dua tvoja moe blagosloviti. 32 Onda ga upitao njegov otac Izak: Tko si ti? On je rekao: Ja sam tvoj sin, tvoj prvoroenac, Ezav. 33 Izak se neizmjerno prestraio i rekao: A tko je bio onaj koji je ulovio divlja i donio mi? Ja sam jeo od svega prije nego si ti doao, i njega sam blagoslovio, i on e tako ostati blagoslovljen! 34 Kad je Ezav uo rijei svojega oca, vrisnuo je u pla, i plakao veoma gorkim plaem i zamolio svojega oca: Blagoslovi i mene, oe dragi! 35 A on je odgovorio: Doao je tvoj brat s prijevarom i odnio tvoj blagoslov. 36 A Ezav je rekao: Nije li mu se dalo pravo ime Jakov? Ve dvaput me prevario: moje pravo prvoroenstva uzeo mi, a sad mi eto jo oteo i blagoslov. Onda je upitao: Zar nisi za mene sauvao nikakva blagoslova? 37 Izak je rekao Ezavu, govorei: Eto, postavio sam ga tebi za gospodara i svu njegovu brau dao sam mu za sluge, i opskrbio sam ga itom i vinom. Pa to bih sad jo mogao uiniti za tebe, sine dragi? 38 Ezav je rekao svojem ocu: Zar ima samo jedan blagoslov, oe moj? Blagoslovi i mene, oe dragi! I Ezav je glasno plakao. 39 Onda mu rekao njegov otac Izak, govorei: Eto, daleko od rodne zemlje bit e tvoje prebivalite i odozgor od rose nebeske. 40 A od svojega e maa ivjeti i svojem e bratu sluiti. Ali jednom kad postane nemiran, istrgnut e njegov jaram sa svojega vrata. 41 Tako je Ezav mrzio Jakova zbog blagoslova kojim ga blagoslovio njegov otac. Ezav je rekao u sebi: Dolaze dani alosti za mojim ocem; onda u ubiti svojega brata Jakova. 42 I kad su Rebeki javili rijei svojega starijeg sina Ezava, dala je dozvati svojega mlaeg sina Jakova i je rekla mu: Sluaj, tvoj se brat Ezav tjei s namjerom da te ubije. 43 Ali ti, sine dragi, posluaj moj savjet; ustani i bjei k mojem bratu Labanu u Haran! 44 I ostani jedno vrijeme kod njega dok se slegne srdba tvojega brata! 45 im se srdba tvojega brata odvrati od tebe, i on zaboravi to si mu uinio, poslat u po tebe i odande te dovesti ovamo. Zato bih vas obojicu izgubila u jedan dan? 46 Potom je rekla Rebeka Izaku: Omrznuo mi je ivot zbog keri Hetovih. Ako i Jakov uzme sebi za enu jednu takvu Hetovku, jednu izmeu keri u zemlji, onda to jo imam dobroga od ivota?

Nato se dogodilo da kad je Izak ostario i oi mu potamnjele da nije mogao vidjeti, dozva