BIBLIJADa bismo mogli pravilno protumaiti Bibliju, moramo znati da knjievni kontekst Svetog pisma nije manje vaan od povijesnog. Sveto pismo nije samo povijesna knjiga, ve i umjetniko knjievno djelo. Zahvaljujui nedavno provedenim istraivanjima biblijski strunjaci sve veu pozornost posveuju knjievnim karakteristikama i metodama Pisma.Samo Sveto pismo prua brojne jasne i izvedene pokazatelje svojih knjievnih kvaliteta i vanosti njihova prepoznavanja kao dijela hermeneutike zadae.1. Granice ulomkaJedna od prvih zadaa tumaenja odreenog ulomka u njegovom neposrednom knjievnom kontekstu jest prepoznati njegove granice. Ovo je neophodno da bismo mogli shvatiti cjelovitu misao koje je ulomak samo dio. Tek onda moemo odrediti to dolazi prije, a to poslije, i bolje razumjeti kako se ovaj dio uklapa u cjelinu nadahnutog dokumenta.Premda podjela Biblije na retke i poglavlja ne potjee iz biblijskih vremena, biblijski pisci esto pruaju pokazatelje granica ulomka i u svojim tumaenjima prethodnih spisa pokazuju da su svjesni neupadljivih cjelina Svetog pisma. U Postanku, na primjer, knjiga je lijepo podijeljena na deset dijelova, a svaki prepoznajemo po frazi "ovo je povijest" ili "ovo su potomci" U Psalmima, uz podjelu na pojedinane psalme, niz psalama sadri pokazatelje podjele na odsjeke: (1) kitice s pripjevom (P 42,6.12; 43,5) ili (2) rije selah (71 put u Psalmima; Ps 46,4.8.12) ili (3) akrostih (kao Psalam 119, u kojemu nakon odreenih stihova sljedei ulomak poinje novim slovom hebrejske abecede).Do vremena Novog zavjeta Petoknjije (a vjerojatno i Proroci) bilo je podijeljeno u male ulomke koji su se svake subote itali u sinagogi (usp. Dj 13,15.27; 15,21). Isus je bio svjestan ovih podjela Tore kad se pozvao "na mjestu o 'grmu'" (Lk 20,37; usp. Izl 3,3-6). Ako slijedimo jasne naznake biblijskih pisaca i paljivo ispitamo njihove spise, moemo odrediti knjievne i logine granice ulomka koji razmatramo. Na primjer, zapis Isusovih kazivanja i aktivnosti prirodno se dijeli na ulomke ili perikope. Nedavno provedena istraivanja pomau u podjeli neke knjige ili dijela Biblije na prirodne dijelove, a onda i u razgranienju i analiziranju pojedinih ulomaka.2. Knjievne vrstePri prouavanju bilo kojeg pisanog djela a ovo vai i za Bibliju od najvee je vanosti zakljuiti koju vrstu knjievnosti razmatramo. Ovdje se radi o openitim kategorijama kao to su poezija i proza, i posebnim knjievnim vrstama kao to su pravni dokumenti, pisma, himne, ljubavne pjesme, ivotopisi i slino. Razliiti knjievni oblici imaju razliite funkcije, a u svakom od njih obino su upotrijebljeni odreeni osnovni stilovi. Usporeivanje razliitih primjera knjievnosti iste vrste pokazuje uobiajene stilove, a isto tako i jedinstvene znaajke i naglaske svakog od njih. Prepoznavanjem knjievnog oblika lake je dobiti ispravno tumaenje.esto biblijski pisci svoje pisane materijale oznaavaju pojmovima odreenih knjievnih vrsta. Glavne knjievne vrste koje Sveto pismo poznaje obuhvaaju: "povijest"/ "plemenski popis"/ "izvjetaj" (hebrejski toledot, Post 2,4 i jo etrnaest puta u Postanku), blagoslove na smrtnoj postelji (Post 49: Pnz 33), zakone (propise, uredbe, sudove; Izl 21,1 Pnz 4,44.45), pravne ugovore (Post 21,22-32; 26,26-31; Jo 9,15; 1 Kr 5,6-12), sklapanje i obnovu saveza ( na pr. Izl 24; cijeli Ponovljeni zakon; vidi Pnz 29,1.14.15; Jo 24), zagonetke (Suci 14,10-18), kraljevske ukaze (Ezr 6,3-12; 7,11-26), pisma (2 Sam 11,15; 1 Kr 21,8-10; 2 Kr 5,5.6; 10,1-3), psalme (razliite vrste kako je naznaeno u podnaslovima) ili pjesme (Pj 1,1), molitve (Ps 72,20; Dn 9,4-19), poslovice (Izr 1,1; 10,1; 25,1), proroanstva ili "bremena" (hebr. massa', Nah 1,1; Hab 1,1; Mal 1,1), vienja (Dn 8,1.2; Ob 1), zavjetne parnice (hebr. rib, Iz 3,13; Ho 4,1; Mih 6,1), tualjke ili naricaljke (hebr. qinah, Ez 27,32; Am 5,1; Tualjke), evanelja (Mk 1,1), prispodobe (Mk 4,2), "poredbe" (grki paroimia; Iv 10,6; 16,25), poslanice (Rim 16,22; 1 Kor 5,9; 2 Pt 3,1.16) i apokalipse (apokalypsis ili Ivanovo Otkrivenje; Otk 1,1).a. Proza. Biblijski pisci, kao to smo upravo naveli, jasno su identificirali i oznaili mnoge prozne knjievne vrste. Druge koje su analizirane suvremenim prouavanjem obuhvaaju oblike kao to su govori ili propovijedi (Jo 23 i 24; 1 Sam 12; 1 Kr 2,1-9; Jr 7), popisi (Post 10; Jo 1519; Bro 33; 1 Kr 4,7-19) i kultni propisi (Lev 17). Od posebnog je znaaja biblijska naracija koja obuhvaa vrste kao to su povijest (Joua sve do Druge knjige Ljetopisa, Djela), izvjetaji ili anali (1 Kr 11,41; 14,19.20), autobiografije (Ezra i Nehemija), izvjetaji o snovima i vienjima (Post 37,5-10; 40,9-19; 41,1-7; Zah 16) i proroke autobiografije (Iz 8,1-3; Jr 36; Dn 16).Nedavna istraivanja usmjerena su posebno na naracije kao vrstu knjievnosti koja zahtijeva sloeno umijee. Premda je veina suvremenog kritikog prouavanja sklona naracije (pripovijedanje) smatrati tvorevinama mate, istraiva Biblije koji prihvaa izvjetaj kao stvarnu povijest, moe imati koristi od paljivog istraivanja kako je nadahnuti pisac oblikovao svoje izlaganje da bi istaknuo vane toke. Osnovni elementi naracije, koji su potrebni za razumijevanje "tijeka" izvjetaja, obuhvaaju: postojanje pisca (ili nevidljivog govornika) i itatelja, opi pogled ili perspektivu, redoslijed zbivanja i njihove meusobne odnose ("vrijeme pripovijedanja"), zaplet, osobe i njihovu karakterizaciju, sredinu i naine komentiranja ili retoriku koja se koristi pri iznoenju.b. Poezija. Pjesniki dijelovi Svetog pisma (priblino 40 posto Staroga i razliiti dijelovi Novog zavjeta) u mnogim suvremenim izdanjima Biblije prikazani su u stihovima. Biblijska poezija ima posebne znaajke kojima moramo ukratko posvetiti pozornost.Glavna znaajka hebrejske poezije je "paralelizam" ili "misaona rima" (nasuprot "zvunoj rimi"). Poetski paralelizma je tradicionalno podijeljen na tri glavne vrste: (1) sinonime, u kojima dva reda pjesme ponavljaju slinu misao (Ps 1,2.5; 103,10); (2) antiteze, u kojima dva reda iznose suprotne ideje (Ps 1,6; 37,21 i mnoge poslovice) i sinteze, u kojima drugi red predstavlja dodatak prvome uz pomo dovrenja, proirenja ili pojaanja (Ps 2,6; 103,11). Ova osnovna znaajka hebrejske poezije oita je u suvremenim prijevodima kao i u izvornom jeziku.Hebrejska poezija uz to ima i metar, premda on nije tako jasno definiran kao u grkoj poeziji. Metar definiraju posebni naglasci, svaka se naglaena hebrejska rije broji kao jedan. Posebna vrst metra je qinah ili "tualjka" koja ima red s tri posebna naglaska nakon kojega slijedi red s dva naglaska (3:2). Mnogi od psalama "tualjki", u kojima pisac upuuje Bogu bolne molbe za pomo, i zapravo cijela knjiga Tualjki, imaju ovaj "dugi-kratki" metar, za koji neki smatraju da je "dugo udisanje i kratko izdisanje" onoga koji jadikuje. Metriki element poezije nije toliko vidljiv u prijevodu, premda je dugi-kratki metar esto preveden u duge i kratke redove stiha.Biblijski pisci su se sluili mnogim drugim knjievnim sredstvima i stilistikim elementima, posebice u poetskim dijelovima Svetog pisma. esto nalazimo uporabu oblika inclusio ili "konstrukciju ovitka" (isti izraz na poetku i na kraju: Psalmi 8 i 103), akrostiha (stihovi ili skupine stihova poinju slovima abecede: Psalmi 9, 10, 25, 34, 119, 145), poredbe (uz rije slian ili kao: Ho 7,11), metafore (jedna stvarnost stoji za drugu: Ps 23,1; Ho 10,1; Iv 10,7.9.11), sinegdohe (dio se uzima za cjelinu; Iz 52,1.2), onomatopeje (rijei koje zvue kao ono to opisuju: Jr 19,1.10; Iz 17,12.13; Ps 93,4), asonance (ponavljanje samoglasnika: Iz 5,7), paronomazije (igre rijeima: Am 8,2.3; Mih 1) i personifikacije (Izr 8). Svi ovi knjievni elementi pridonose oblikovanju vijesti.Svaka od ovih posebnih knjievnih vrsta ima posebne karakteristike koje su esto znaajne za tumaenje prenesene poruke. Knjievni oblik i teoloko tumaenje idu ruku pod ruku: identificiranje i razumijevanje knjievne vrste omoguit e pojasniti namjeravano teoloko znaenje.Vie knjievnih oblika (prispodobe, proroanstva i apokalipsa) ukljuuju proireno znaenje ili ispunjenje, o kojem e biti rijei u dijelu o teolokom kontekstu i analizi.3. Knjievna strukturaKnjievna struktura, kako ulomka tako i njegovog veeg knjievnog okvira, vana je za analizu. Ona esto daje klju za tijek misli ili sredinje teoloke teme.U proznim dijelovima Svetog pisma, kao to su novozavjetne Poslanice, korisno je nainiti skicu ulomka, organiziranjem glavnih jedinica informacija pod naslove i podnaslove. U takvoj skici moemo nazrijeti znaajne misaone uzorke. Mnogi od koraka rabljenih pri uspostavljanju granica ulomka korisni su i pri identificiranju malih uzoraka unutar jednog odsjeka.Temeljita analiza biblijskog materijala pokazuje da su biblijski pisci esto paljivo strukturirali retke, poglavlja, knjige, pa ak i blokove knjiga u umjetniko knjievno djelo. esto knjievna struktura slijedi temeljne elemente knjievnog oblika ulomka. Tako, na primjer, parnica povezana s prorokim savezom (hebr. rib) obino sadri odreene elemente; knjievna struktura Miheja 6 (koju prorok posebno oznaava kao rib, Mih 6,1.2) slijedi ovaj temeljni uzorak podizanja parnice.Posebnu pozornost zahtijevaju dvije vrste knjievne strukture koje se temelje na pjesnikom paralelizmu. Uobiajeno sredstvo knjievnog strukturiranja jeste "paralelizam blokova" ili "panelsko pisanje" koje slijedi uzorak sinonimnog paralelizma u pojedinim pjesnikim stihovima. Nalazimo da su "paralelizam blokova" ili "panelsko pisanje" tehnika strukturiranja biblijskih knjiga kao to su Joua i Jona: redoslijed prve polovice knjige ponovljen je u drugoj polovici. Drugo uobiajeno sredstvo knjievnog strukturiranja u Svetom pismu je obrnuti paralelizam (ili ijazam; dobio je ime po grkom slovu chi u obliku slova X) koji slijedi uzorak antitetikog paralelizma u manjim jedinicama dva reda pjesme koji slijede jedan za drugim. Primjer uzorka ijazma ABCB1A1u jednom retku prisutan je kao u "zrcalu" kod spominjanja gradova u Amosu 5,5:A. Ne traite Betela,B. ne idite u Gilgal,C. ne putujte u Beer-ebu,B1 jer e Gilgal biti odveden u izgnanstvo,A1 a Betel e se prometnuti u nita.Ovaj smo redak analizirali kao dio vee ijastike strukture koja obuhvaa Amos 5,1-17, a ona je opet dio jo veeg ijazma, cijele Amosove knjige. ijastike strukture nalazimo u vie od pedeset pojedinanih psalama, kao i u dijelovima Pisma koji obuhvaaju nekoliko poglavlja (izvjetaj o potopu u Post 69; Propovijed na Gori, Mt 57 i Heb 610). U nedavno provedenim studijama naene su ijastike strukture kod itavih biblijskih knjiga i blokova knjiga.Uporabom ijastike strukture biblijski pisac esto pokazuje to je od posebne vanosti za nadahnutog pisca, budui da je vrhunski naglasak stavljen usred ijazma. Na primjer u Psalmu 92, u Pjesmi za subotu, na svakoj strani srednjeg stiha nalazi se po sedam stihova, a svaki od njih sadri po par redova u poetskom paralelizmu; no sredinja potvrda psalma: "A ti, Jahve, dovijeka uzvien ostaje" (r. 9), stavljena je usred ijazma i u pjesmi nema odgovarajueg paralelnog reda. Time je istaknut vrhunac psalma, kako u knjievnoj strukturi tako i u teolokom znaenju.Paralelne strukture u Svetom pismu esto osvjetljavaju tekst dijelovima strukture koji se slau ili ponavljaju. Ono to je jasno u prvoj polovici strukture moe pomoi u rasvjetljavanju odgovarajuih strukturalnih elemenata u drugoj polovici. Tako na primjer ijastiki raspored u Zahariji omoguuje potvrditi mesijanski karakter najvanijih ulomaka zato to su strukturalni elementi koji se s njima slau oito mesijanski. I u Hebrejima 6,17-20 spominjanje Isusova ulaska "iza zastora" objanjeno je usporedbom s odgovarajuim strukturalnim elementom Isusova ulaska "kroz zastor" u Hebrejima 10,19.20; ovo jasno pokazuje da oba teksta govore o sveanom otvaranju nebeskog Svetita.Tuma ne smije u tekst unijeti strukture koje u njemu ne postoje. Iz samoga teksta mora proistei rigorozna kontrola kako bismo bili sigurni da onaj koji prouava Bibliju tom materijalu umjetno ne nametne neku skicu ili strukturu. U ove se unutarnje kontrole ubrajaju sline odgovarajue teme, koncepti ili motivi, i to je vanije, odgovarajue kljune rijei i grozdovi rijei. to su verbalne i strukturalne paralele odreenije, to moemo biti sigurniji da struktura odgovara ulomku. Meutim, nije uvijek mogue odrediti je li pisac svjesno radio na strukturi ili je ona bila toliko dio njegova knjievnog pristupa da se pojavila spontano ili je potekla izravno od Bojeg nadahnua.Uloga slikovitoga govoraKao i svaka knjievnost, i Biblija se dijeli na dvije osnovne literarne vrste, poeziju i prozu. Poezija obuhvaa manji dio, ali nije ograniena samo na psalme, ve tu spadaju i brojni hvalospjevi i pjesme rasute po njezinim razliitim spisima. Prozni dio je daleko opseniji, ali i sloeniji. Tu su u to vrijeme vrlo cijenjene knjievne vrste kao to su rodoslovlja, govori, propovijedi, molitve, povelje, povijesno pripovijedanje, izvjee, bajke, basne, legende, novele...U svim spomenutim knjievnim vrstama u Bibliji prevladava slikoviti govor nad apstraktnim i suhoparnim. Ona najee govori u jednostavnim ali snanim slikama i upravo je u tim slikama skrivena njezina poruka. Kao djeca upoznali smo prie o Crvenkapici, Trnoruici, Snjeguljici... To to likovi iz tih pria nisu nikad ivjeli nita ne mijenja na snazi i vrijednosti njihove poruke. Ono to djeca doivljavaju kao dogaaj, odrasli prepoznaju kao ivotnu mudrost, pouku i istinu o ivotu, to se najsnanije izraava upravo takvim priama. Zato je u ljudskom ivotu nezamjenjiva uloga metafore, usporedbe, bajke, basne, a sve je to utkano i u biblijske tekstove. U Starom zavjetu je krasan primjer Jotamove basne o glogu koji se dao zakraljiti da bi vladao nad tolikim plemenitim stablima koja su to odbila (Suci 9, 7-15). Njome se Jotam narugao ekemskim graanima koji su za kralja izabrali Abimeleka umjesto Jerubaala, kojemu je po svemu kraljevstvo pripadalo. Navijetajui kraljevstvo Boje, Isus nikad nije rekao to je to kraljevstvo Boje, ali je ispriao nita manje ve etrdeset prispodoba kako bi slikovito prikazao njegovu sudbinu u svijetu.