5
Примаков: Америци не одговара јака Европа Занимљива анализа трансатлантских односа из пераветерана руске дипломатије Јевгениј Примаков „Тешко да је Вашингтон заинтересован за јачање Европске уније”, пише Јевгениј Примаков, руски државник, ветеран совјетске и руске дипломатије и обавештајне службе, у књизи „Свет без Русије?” – где заправо већ упитник у наслову наговештава суд аутора о феномену „опадања интересовања за Русију”, „на Западу, а посебно у Сједињеним Државама”. У корист, каже Примаков – „растуће пажње” поклоњене Кини, мада „неретко” на уштрб занемареног значаја „руског фактора”, што је резултат „Русији неугодног” поређења њеног доприноса економији света, „с целим низом постиндустријских земаља”. Разумљиво, Примаков пише да је у питању „политичка кратковидост”, не сумњајући да ће ствари доћи на место. Јер, ту су чињенице – појединост о „највећој територији (Русије) на свету”, о „50 одсто свих расположивих ресурса на планети”, о „високом интелектуалном потенцијалу”, а на крају и о „нуклеарном оружју и могућностима његовог добацивања”, а у овом последњем с Русијом су раме уз раме једино САД. Последице ирског „не“ Међутим, вратимо се Америци и Европи. „У сваком случају”, наводи Примаков, „исход референдума у Ирској, против олакшане верзије устава ЕУ, није онолико горког разочарања изазвао у Вашингтону колико у Бриселу. Не мислим да САД импонује и та варијанта коју износи Саркози: да је, уколико се у Ирској не прегласа у корист устава, могућно удруживање неколико већих земаља ЕУ –

Bianca

  • Upload
    djusum

  • View
    219

  • Download
    0

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Teorija

Citation preview

Bianca , 01/02/2009, 01:51

:

, , , , ? , , . , , , , .

, , . , () , 50 , , , .

, .

, , , , . : , , , , , . , , . , , . , , . , .

, . , , , , -.

, ( !) . , , , . , . , , . ( , .)

, ( ) , , . , . - . , , -, .

, , ? , . . , , ?

. , , .

[: 01/02/2009] Bianca , 01/02/2009, 01:51Evropa se ne mijenja sa svijetom, i to ce Evropi nastetiti. Evropa je jos uvijek sigurna u svoje politicke sposobnosti da nadju "mjesto u sredini", i da uspjesno grade svoje mostove prema novoj, neokonzevativnoj, imperijalnoj US, a u isto vrijeme "sredjuju" "svoj" kontinent po svojem ukusu. Dobar prijer je bilo komadanje Jugoslavije, gdje su se geopliticke potrebe US, tj. kontrola Balkana za Kaspijski pohod, povezale sa "preuredjenjem" Balkana, kroz smanjenu Srbiju, i preuredjivanje Slovenije i Hrvatske. US je vise bila zainteresirana za Albaniju i Makedoniju, dok je Evropi vise od interesa Vojvodina. US interes je strateski, EU je povijesno-evropski. Ali se ciljevi preklapaju. U odnosu na Rusiju, ista formula je u praksi. US cilja izolaciji Rusije, kontroli Ukrajine i Gruzije, dok ce Evropa teziti da "privuce" "Evropsku Rusiju", cije teznje "evropejstvu" se mogu iskoristiti. Kako i US hoce podijeliti Rusiju na tri dijela, Evropski, Sibirski i Dalekoistocni, to odgovara i Evropi. Kissingerov plan predvidja vojnu inicijativu za US, a EU ulogu za povracanje mira, stvaranju pravnog sistema, i drugih institucija. Zato je Kosovo od vaznosti, jer je to vjezba za druge prostore. NATO je odradio svoj posao, iskoristio je UN da uspostavi mir, zatim proslijedio krsenjem UN rezolucije, i uvodjenjem EU za stvaranje civilne infrastrukture. To su vec dobro razradnjeni planovi, za Balkan objavljenu u dokumentu "Balkan 2010". Problem za Evropu je slijedeci. Ako US ne uspije, Evropi treba Plan B. Zato saradjuje sa Rusijom, ali uvijek stvara "ograde", i ogranicava ekonomsku i vojnu saradnju. Za Evropu to je kratkovidna politika. Bez Rusije, EU, osobito Njemacka, nema pristupa Aziji, svojem prirodnom ekonomskom zaledju. Ali Njemacka nema odbranu, jer nema nuklerano naoruzanje. A u uvjetima financijske krize, odnosi ce se mijenjati. Odluka je u stvari u Berlinu, a ne u Parizu. Rusija jos "ceka" na Evropu, dok gradi puteve za Aziju, Juznu Ameriku i Bianca , 02/02/2009, 08:38

Primakov nije ubjedljiv. Nije nista novo da US nece priblizenje Evrope Rusiji. To je stara, i jos vazeca politka US, tj. "drzati Ruse izvan Evrope, Ameriku u Evropi, i Njemce --- dolje". Primakov nije uoce realistican. Danas je Francuska pod vlascu neokona. Sarkozija su sa aplauzom docekali velikani neokon pokreta u administraciji Busa, ali i administracija Obame je vec opkoljena istim kadrovima. Hilary Clinton je neokon po politici, i zato su bekorisne razlike u partijskim oznakama. Sarkozi je sa sobom donio garnituru neokon ideologa, kao sto je njegov Sef diplomacije. Da bi Evropa imala bilo kakvog smisla kao neovisni entitet, mora imati vojni kredibilitet. A u Evropi, samo Francuska i Engleska su vojne sile. Njemacka nema nuklerano oruzje, i tako je namjerno na milosti i nemilosti Evrope. Njemacka je ekonomska sila, ali kako se naslucuje u ovoj financijskoj krizi, Njemacka je usprkos svojoj fiskalnoj opreznosti i usprkos nepostojece hipotekarne krize, postala zrtva financijskih "instrumenata" koji su se kao infekcija prosirili po EU bankovnim institucijama. Njemacka je, kao i Rusija, usprkos pozitivnoj trgovinskoj bilansi i jakoj ekonomiji, morala da uskoci kroz stimulativne mjere za svoju ekonomiju i ekonomije drugih zemalja. Primakov ne uzima u obzir da su promjene u Francuskoj potencijalno trajne, jer neokon idolozi ulaze u sve nivoe vlade, i infiltriraju srednje i nize menadzerske pozicije gdje ce ostati godinama. Evropa, u ovom slucaju Njemacka, nema puno izbora. Francuska joj vise nije saveznik. Sada su Engleska i Francuska bliski sa US, bez obzira na retoriku Sarkozija. Rusija je na dobrom putu kroz povezivanje sa Centralnom Azijom kroz CSTO, i Kinom kroz SCO. Rusko-Kineski interesi su isprepleteni. Kina zna dobro da je Ruski nuklearni deterant vazan i za Kinu. Rusija drzi otvorena vrata prema Evropi. Njemacka, kao i Japan, traze promjene, ali nemaju politicke ni vojne snage. Na zanimljiv nacin, polako se okupljaju oko Rusije.

PAGE 2