BEDEMI SAMARISA

BEDEMISAMARISA

•

Tajne Pâhryja

Schuiten · Peeters

O P S K U R N I G R A D O V I

www.fibra.hr | www.stripovi.com

Schuiten · PeetersO P S K U R N I G R A D O V I

BEDEMI SAMARISA

scenarij Benoît Peeters ▪ crtež & kolor François Schuiten ▪ originalno izdanje Les murailles de Samaris (1983)izdavač Naklada Fibra d.o.o. ▪ glavni urednik Marko Šunjić ▪ prijevod Goran Marinić ▪ lektura Mate Kapovićizrada tipografije, redaktura, prijelom i priprema za tisak Marko Šunjić ▪ dizajn Melina Mikulić, Plavi dabartisak Stega tisak d.o.o. ▪ naklada 500 primjeraka ▪ isbn 978-953-321-035-3 ▪ copyright © Casterman, Bruxelles 1983 • Zagreb, svibanj 2011.

Knjiga prva

4 · OPSKURNI GRADOVI

BEDEMI SAMARISABEDEMI SAMARISA · 5

BEDEMI SAMARISA · 7

Jedno su jutro svratili k meni!

Rekli su mi da moram otići u Samaris, da je glasina trajala i predugo...

...i da je jedini način da je se prekine slanje promatrača na lice mjesta.


Bio sam, rekli su mi, naj-kvalificiraniji za uspješno

obavljanje te misije.

Vijeće je odlučilo pa će tako biti. Misija bi trebala potrajati, dodali su, ali bit

će gotovo bezopasna.

Sigurno se u Samarisu nije ništa događalo...

Sad već traje dvije

godine...

Nema tu ničega osim neutemeljene glasine...

Nešto nam skrivaju, to je

sigurno.


...Glasine koja se hrani samo udaljenošću, komu-nikacijskim poteškoćama i kašnjenjem - svejedno, lako objašnjivim - posljednjih putnika koji su

krenuli u tom smjeru.

...oduvijek sam mislio da će

problemi doći otuda.

Lažu nam, pokušavaju nas

prevariti.

Sve što sam ja trebao učiniti, jednom kad stignem, bilo je napisati što je moguće precizniji izvještaj

o trenutnoj situaciji u Samarisu.

Samo će se tako spokoj vratiti u Xhystos. Misija će biti dobro

plaćena: dvadeset tisuća paza, pola prije polaska.


A kad se vratite, kažu, još i orden velikog

zapovjednika, a možda i mjesto u vijeću.

U tom trenutku nisam znao što odgovoriti, njihov me

zahtjev zatekao ne-pripremljenog...

Onda, pristajete li? Na vašem mjestu ne bih oklijevao ni na trenutak.

Treba potpisati nekoliko dokumenata,

pođite s nama do pisara.

Vidjet ćete, sve će dobro proći. Nećete

zažaliti što ste pristali.

Zatražio sam samo neko-liko dana odgode kako bih doveo u red svoje

poslove i pozdravio se s prijateljima.


Ovuda, pra-tite nas.

Pravovremeno ćete dobiti sve potrebne

upute.

Eto, sve je dogovoreno.

Još treba samo obaviti nekoliko

formalnosti.

Izišao sam pola sata kasnije. Postupak je bespovratno pokrenut.

Budući da nisam baš znao što ću, uputio sam se prema klubu Stork.


Prijatelji su mi rekli da sam budala, da se nikada neću vratiti.

Daj, Franz, zašto si prihvatio?

Znači, ne sjećaš se Marka i Clare. Oni su također

mislili da idu na putovanje bez iznenađenja... A Pierrea,

godinu dana prije toga?

Jedva sam se prisjećao Pierrea i Marka, ali dobro sam poznavao Claru, Anninu

mlađu sestru.

Što ti je? Ne odgovaraš, čak me ni

ne slušaš...


Ma što mu je večeras?

Nikad ga nisam vidio ovakvog.

Ne znate u što se upravo upustio... Ludost,

bezimena ludost...

Da su samo Mark i Pierre nestali... ali bilo ih je prilično

više, puno više nego što pomišljamo...

Ti su me imbecili izbezumili. Odmah sam krenuo prema

Anninu stanu.

Nažalost, nije prošlo ništa bolje...

Radi se o čisto rutinskoj misiji. Vratit ću se za dvije

godine i bit ćemo bogati.Ne, Franz, nećeš se vratiti i ti to znaš, na putu si da i ti upadneš u njihove spletke. Bilo kako bilo, prekasno je.

Dao sam svoju riječ i neću se povući.


Ne računaj na to da ću te vječno čekati. Franz, večeras je posljednja večer što se vidimo.


Probudio sam se i otišao na terasu. Noć je pala. Još sam uvijek gledao Xhystos, ali

zapravo sam već opažao Sa-maris. Shvatio sam da sam se već priviknuo na ideju o

odlasku.


Stigao je taj dan. Sredio sam sve svoje obaveze i pripremio

prtljagu.

Prijatelji su me otpratili sve do glavnog kolodvora. Pred

mojom se odlučnošću njihovo ponašanje potpuno promijenilo.

Samo je Anna ostala nepokole-bljiva pa je odbila doći s nama.

Onda, stvarno, sretan put.

Vidimo se uskoro, Franz.

Ne brinite se, požurit ću se ko-liko budem

mogao.

U pravu si što odlaziš, u Xhystosu se gušimo.


Ubrzo smo stigli do vrata B. Granicu se trebalo prijeći pješice. Moje je

putovanje stvarno počinjalo.

Ovdje se rastajemo...

Vidimo se, Franz, i sretno.

U redu je! Hvala.


Trebalo je što brže proći predgrađa.

Razbojnički napadi na vlakove nisu bili rijetkost. Ovaj se

put srećom nije dogodilo ništa slično.

Kao što je moj zadatak pre-cizirao, vlak me trebao odvesti

sve do čvora N.

Ondje sam samo trebao čekati polazak visokoplana za nastavak putovanja.


Kamo idete?

Idem u Samaris.

Aah... Samaris.

Morao sam strplji-vo čekati do sutra, kad je visokoplan

poletio.

Letovi visokoplanom uvijek su bili užasno dugi.

Budući da je mogla letjeti samo vrlo nisko, letjelica je morala zaobilaziti sve gradove.

Za dolazak do Trahmera bilo je potrebno osam dana.

Visokoplan nije mogao dalje. Trebao sam pronaći vodiča koji će me pristati povesti zrakoskokom.


Činilo se da ime Sa-maris stvara samo

strah. Prva dva vodiča kojima sam se obratio energično su me odbila

povesti.

Konačno sam pronašao jednoga koji me pristao uzeti.

Ryad - tako se zvao - gotovo uopće nije govorio i nije izgledalo kao da uvijek shvaća ono što sam mu govorio. Tako sam uskoro počeo šutjeti.

Naše će putovanje trajati više tjedana...

Jedne večeri, nakon što smo prešli džunglu Poznah, opazio sam bedeme Samarisa.

Hoćemo li uskoro stići, Ryade?

Na moje veliko čuđenje, prstima je izbrojao dvanaest dana.


Kako smo mu se približavali, Samaris se naizgled udaljavao od nas.

U početku sam mislio da je blizu. Sad sam

vidio što me sve razdvajalo od njega.

Navečer desetoga dana stigli smo do obale. Tu me Ryad

trebao ostaviti.

Tamo je bilo privezano više čamaca. Prelazak će potrajati

jedan dan i jednu noć.

Konačno, ujutro dvanaestoga dana stigao sam u Samaris.

Documents

BEDEMI SAMARISA