BECCA FITZPATRICKCrescendo

Za Heather, Christiana i Michaela. Naše je djetinjstvo ponajvišebilo maštovito. I za Justina. Hvala ti što nisi izabrao tečajjapanskog kuhanja - volim te.ZA JENN MARTIN I REBECCU SUTTON, ZBOG SUPERMOĆI

VAŠEG PRIJATELJSTVA! HVALA I T. J. FRITSCHEU NAPRIJEDLOGU IMENA ECANUS.

PROLOGCOLDWATER, MAINE PRIJE ČETRNAEST MJESECI

Grane dature strugale su o prozorsko okno iza Harrisona Greya ion je, ne mogavši više čitati zbog buke, napravio magareće uho nastranici.Bijesan proljetni vjetar cijelu je noć nasrtao na seosku kuću, hujao i

zavijao, udarajući prozorskim kapcima o daščanu oplatu uzneprekidno dum! dum! dum! Kalendar je pokazivao ožujak, aliHarrison Grey znao je da proljeće neće tako skoro. Uz takvu oluju nebi ga čudilo da krajolikKako bi prigušio prodorno cviljenje vjetra, Harrison posegne za

daljinskim upravljačem, pojačavši Bononcinijev Ombra mai fu. Zatimstavi još jednu cjepanicu u vatru, upitavši se, ne prvi put, bi li biokupio tu seosku kuću da je znao koliko goriva treba da se zagrijejedna omanja soba, a kamoli svih devet.Telefon zakriješti.Harrison podigne slušalicu na pola drugog zvona, očekujući glas

najbolje prijateljice svoje kćeri, koja je imala neugodnu naviku zvati unajkasnije moguće vrijeme noć prije nego što je trebalo predati nekudomaću zadaću.Brzo i plitko disanje dahtalo mu je u uhu prije nego što je glas

prekinuo šum statike. "Trebamo se naći. Koliko ti treba da dođešovamo?"Glas je prošao kroz Harrisona kao duh iz prošlosti, sledivši mu krv u

žilama. Prošlo je mnogo vremena otkako je zadnji put čuo taj glas, ato što ga je čuo sada moglo je značiti samo da je nešto krenulo loše.Užasno loše. Primijetio je da je slušalica u njegovu dlanu skliska odznoja i da se ukočio."Jedan sat", reče bezizražajno.Polako spusti slušalicu. Zatvori oči, nevoljko se u mislima vraćajući

u prošlost. Neko vrijeme, prije petnaest godina, znao bi se ukipiti nazvuk zvonjave telefona, sekunde bi tutnjale poput bubnjeva dok bičekao da glas s druge strane progovori. Postupno, kako je jednamirna godina slijedila drugu, naposljetku je uvjerio samoga sebe daje on čovjek koji je umaknuo tajnama vlastite prošlosti. Čovjek kojiživi uobičajenim životom, čovjek s divnom obitelji. Čovjek koji senema čega bojati.

U kuhinji, stojeći iznad sudopera, Harrison natoči čašu vode i prolijeje natrag. Vani je bilo posve mračno i njegov voštani odraz uzvraćaomu je pogled iz prozora ravno pred njim. Harrison kimne kao dasamome sebi govori kako će sve biti u redu. No laž mu je virila izočiju.Olabavi kravatu da smanji unutarnju napetost koja kao da mu je

zatezala kožu i natoči još jednu čašu. Voda se neugodno bućkala unjemu, prijeteći da će se vratiti natrag gore. Odloživši čašu na dnosudopera, dohvati ključeve automobila s pulta, načas oklijevajući,kao da će se predomisliti.Harrison je parkirao auto do ruba pločnika i ugasio svjetla. Sjedio je

u tami, dok mu se dah maglio i promatrao trošne ciglene kuće u nizuu otrcanom dijelu Portlanda. Prošle su već godine - točnije petnaest -otkako je zadnji put nogom kročio u tu četvrt, a oslanjajući se nasvoje zahrđalo pamćenje nije bio siguran da se nalazi na pravomemjestu. Otvorio je pretinac za rukavice i izvadio komadić papirapožutio od vremena. Monroe 1565. Već je htio izaći iz auta, alimučila ga je tišina na ulicama. Posegnuvši iza svog sjedala, izvukaoje napunjeni Smith & Wesson i zataknuo ga za rub hlača na križima.Nije pucao iz pištolja još od fakulteta i nikad izvan streljane. Jedinajasna misao koja mu je bubnjala glavom bila je kako se nada da ćeta tvrdnja ostati točna i nakon sat vremena.Tapkanje Harrisonovih koraka glasno se razlijegalo pustim

pločnikom, no on se nije obazirao na to, odlučivši se umjesto togausredotočiti na sjene koje je stvarala srebrna mjesečina. Čvršćestegnuvši kaput, prolazio je pored skučenih blatnjavih dvorištaomeđenih žičanim ogradama, iza kojih su stajale tamne i jezivo tihekuće. Dvaput je osjetio da ga netko prati, no kad se okrenuo, nije bilonikoga.Kod broja 1565 u ulici Monroe ušao je kroz dvorišna vrata i obišao

kuću do stražnjeg dijela. Pokucao je jednom i ugledao neku sjenukako se pomiče iza čipkastih zastora.Vrata se odškrinu."Ja sam", reče Harrison tiho.Vrata se otvore tek toliko da bi mogao proći."Je li te netko pratio?" začuje pitanje."Nije."

"Ona je u opasnosti."Harrisonovo srce zakuca brže. "Kakvoj opasnosti?""Kad navrši šesnaest, on će doći po nju. Moraš je odvesti daleko.

Negdje gdje je nikad neće pronaći."Harrison odmahne glavom. "Ne razumijem..."Prekine ga prijeteći pogled. "Kad smo se dogovarali, rekao sam ti

da će biti stvari koje nećeš moći razumjeti. Šesnaest godina prokletaje dob u - u mojem svijetu. To je sve što trebaš znati", završi otresito.Dva muškarca gledala su jedan drugoga, dok Harrison naposljetku

nije oprezno kimnuo."Morat ćeš zamesti svaki trag", naređeno mu je. "Kamo god odeš,

morat ćeš početi ispočetka. Nitko ne smije znati da si došao izMainea. Nitko. On je nikada neće prestati tražiti. Razumiješ?""Razumijem." No hoće li razumjeti njegova žena? Hoće li Nora?Harrisonov vid prilagodio se tmici i sa znatiželjnom je nevjericom

primijetio da čovjek ispred njega izgleda kao da nije ostario ni danaotkako su se zadnji put vidjeli. Zapravo nije ostario ni dana još odfakulteta, kad su se upoznali kao cimeri i postali dobri prijatelji.Svjetlosna varka? zapitao se Harrison. Nikako drugačije nije tomogao objasniti. Doduše, nešto se ipak promijenilo. Pri dnu vratanjegova prijatelja nalazio se mali ožiljak. Harrison je pomnijepogledao tu nagrdu i lecnuo se. Ožiljak od opekotine, uzdignut isvjetlucav, ne veći od novčića. Imao je oblik stisnute šake. Zgranut iužasnut, Harrison shvati da je njegov prijatelj žigosan. Kao stoka.Harrisonov prijatelj osjeti njegov pogled i oči mu postanu hladne,

kao da se brani. "Ima ljudi koji me žele uništiti. Koji me žele izopačiti ioduzeti mi ljudskost. S pouzdanim sam prijateljem osnovao jednodruštvo. Stalno pridružujemo nove članove." Zaustavi se usred misli,kao da se pita koliko bi još trebao reći, a potom žurno dovrši: "Stvorilismo to društvo da se zaštitimo i ja sam mu se zakleo na odanost.Ako me znaš dobro kao nekad, onda znaš i da ću učiniti sve štobudem trebao da zaštitim svoje interese." Zastade i gotovo odsutnododa: "I svoju budućnost.""Žigosali su te", reče Harrison, nadajući se da njegov prijatelj ne

osjeća odbojnost od koje je zadrhtao.Prijatelj ga samo pogleda.

Čas kasnije Harrison kimne u znak da razumije, čak i ako neprihvaća. Što je manje znao, to bolje. Njegov prijatelj to je izričitorekao nebrojeno puta. "Ima li još nešto što bih mogao učiniti?""Samo je dobro čuvaj."Harrison pogura naočale na korijen nosa. U neprilici, zausti:

"Možda bi volio znati da je narasla, zdrava je i jaka. Nazvali smo jeNor...""Ne spominji mi njezino ime", grubo ga prekine prijatelj. "Učinio sam

sve što sam mogao da je izbrišem iz uma. Ne želim znati ništa o njoj.Želim očistiti um od svih njezinih tragova, tako da onaj gad ništa neizvuče iz mene." Okrene se leđima i Harrison pretpostavi kako toznači da je razgovor završen. Još je malo stajao s mnogim pitanjimanavrh jezika, no istodobno je znao da pritiskom neće ništa postići.Zatomivši potrebu da shvati taj tamni svijet koji njegova kći ničimenije zaslužila, on izađe.Prošao je tek pola ulice, kad se kroz noć prolomi pucanj iz pištolja.

Harrison se nagonski sagne i okrene. Njegov prijatelj. Prasne i drugipucanj, a on bez razmišljanja mahnito pojuri natrag prema kući.Nahrupi kroz dvorišna vrata i dijagonalno presiječe do bočnogdvorišta. Već je gotovo zaobišao zadnji ugao, kad ga glasovi koji suse svađali natjeraše da stane. Unatoč hladnoći, znojio se. Stražnjedvorište bilo je zastrto tamom, a on se šuljao duž vrtnog zida, pazećida ne šutne kamenčiće koji bi ga mogli odati, sve dok nije ugledaostražnja vrata."Zadnja šansa", reče ugodan, miran glas koji Harrison nije

prepoznao."Idi k vragu", ispljune njegov prijatelj.Treći pucanj. Prijatelj zaurla od bola, a napadač vikne da ga

nadglasa: "Gdje je ona?"Uzbubnjala srca, Harrison shvati da nešto mora učiniti. Još pet

sekundi i moglo bi biti prekasno. Posegne rukom prema križima iizvuče pištolj. Primivši ga objeručke da umiri zahvat, primakne sevratima, približivši se tamnokosom napadaču s leđa. Harrison ugledasvojeg prijatelja iza napadača, ali kad su im se pogledi sreli,prijateljevo lice poprimi uzbunjen izraz.Odlazi!

Harrison začuje prijateljevo naređenje jasno poput zvona i načaspomisli da ga je viknuo naglas. No kako se napadač nije iznenađenookrenuo, Harrison sleđeno i zbunjeno shvati da mu je prijateljev glasodjeknuo u glavi.Ne, uzvrati Harrison u mislima tiho odmahnuvši glavom, njegova je

odanost prevagnula nad onime što nije mogao shvatiti. S tim ječovjekom proveo četiri najbolje godine života. Taj ga je čovjekupoznao s njegovom ženom. Nije ga mogao ostaviti na milost inemilost ubojice.Harrison povuče okidač. Začuje gromoglasan pucanj i pričeka da se

napadač sruši. Zapuca još jednom. Pa još jednom.Tamnokosi mladić polako se okrene. Prvi put u životu Harrison

doista osjeti strah. Strah od mladića koji je stajao pred njim spištoljem u ruci. Strah od smrti. Strah od toga što će biti s njegovomobitelji.Osjeti kako su ga hici proparali usijanom vatrom od koje kao da se

skrhao na milijun komadića. Padne na koljena. U vidnom poljumutno ugleda lice svoje žene, a potom i kćeri. Zine s njihovimimenima na usnicama i pokuša se domisliti načina da im kaže kolikoih voli prije nego što bude prekasno.Mladićeve ruke sada su bile na Harrisonu, vukao ga je u uličicu sa

stražnje strane kuće. Harrison je osjećao kako ga svijest napuštadok se bezuspješno trudio osoviti na noge. Nije smio iznevjeriti kćer.Nitko je neće moći zaštititi. Ovaj će je crnokosi ubojica pronaći i ubiti,ako je njegov prijatelj imao pravo."Tko si ti?" upita Harrison, a od tih mu se riječi razbukta vatra u

prsima. Držao se za slamku nade da još ima vremena. Možda bimogao upozoriti Noru s drugog svijeta - svijeta koji se nadvijao nadnjega poput tisuću crnih pera što padaju s neba.Mladić načas promotri Harrisona, a tada mu gotovo nevidljiv

osmijeh naruši ledeno tvrd izraz lica. "Griješiš. Već je prekasno."Harrison oštro pogleda uvis, zapanjen time što mu je ubojica

pročitao misli, i morao se zapitati koliko se već puta taj mladićnalazio u takvoj situaciji ako može pogoditi zadnje misli umirućeg.Ne malo.Kao da želi dokazati koliko je iskusan, mladić uperi pištolj bez

trunke oklijevanja i Harrison se zagleda u cijev oružja. Bijesnu

svjetlost pucnja i to bješe zadnja slika koju je vidio.

POGLAVLJE1

PLAŽA DELPHIC, MAINE SADAŠNJOSTPatch je stajao iza mene s rukama na mojim kukovima, opuštenog

tijela. Bio je malo viši od metar i osamdeset pet, a njegovo tijelo vitkeatletske građe nisu mogle prikriti ni široke traperice i majica kratkihrukava. Imao je kosu crnu kao ponoć i oči u istom tonu. Osmijeh muje bio seksi i obećavao je nevolje, no ja sam bila zaključila da nisusve nevolje loše.Nebo iznad nas obasjavao je vatromet, potoci boje pljuštali su u

Atlantski ocean. Gomila je podcikivala uuu i aaa. Bio je kasni lipanj iMaine je objeručke dočekao ljeto, slaveći početak dva mjesecasunca, pijeska i turista s dubokim džepovima. Ja sam slavila dvamjeseca sunca, pijeska i provođenja mnogo vremena nasamo sPatchem. Bila sam se upisala na jedan tečaj u ljetnu školu - kemiju -i namjeravala sam Patchu dopustiti da monopolizira ostatak mojegslobodnog vremena.Pirotehničari su ispucavali rakete s mola koji nije mogao biti više od

dvjesto metara udaljen od plaže na kojoj smo stajali, pa samosjećala vibracije svakog praska u pijesku ispod stopala. Nizbrdo odnas valovi su nasrtali na plažu, a vesela glazba treštala je najglasniješto je mogla. Gust miris šećerne vune, kokica i mesa provijao sezrakom i želudac me podsjetio da ništa nisam pojela još od ručka."Idem po cheeseburger", rekla sam Patchu. "Želiš li ti nešto?""Ništa s jelovnika."Nasmiješila sam se. "No, no, Patch, ti to očijukaš sa mnom?"Poljubio me u tjeme. "Ne još. Idem ti ja po cheeseburger. Uživaj u

kraju vatrometa."Povukla sam ga za remen da ga zaustavim. "Hvala, ali idem ja. Ne

mogu podnijeti breme krivnje."Upitno je podignuo obrve."Kad ti je zadnji put cura na štandu za hamburgere dopustila da

platiš?""Nije već dosta dugo.""Nije nikad. Ostani ovdje. Ako te vidi, cijelu će me noć mučiti grižnja

savjesti."

Patch je otvorio novčanik i izvukao dvadeseticu. "Ostavi joj dobrunapojnicu."Sad sam ja podignula obrve. "Pokušavaš se iskupiti za sve one

prilike kad ti je dala jelo besplatno?""Zadnji put kad sam platio potrčala je za mnom i ugurala mi novac u

džep. Pokušavam izbjeći još jedno šlatanje."Zvučalo je kao da izmišlja, no poznavajući Patcha, vjerojatno je bilo

istinito.Potražila sam kraj dugačkog reda koji je okruživao štand za

hamburgere i pronašla ga u blizini ulaza na natkriveni vrtuljak.Prema dužini reda procijenila sam da će mi trebati petnaest minutasamo da naručim. Jedan štand za hamburgere na čitavoj plaži.Nimalo američki.Nakon nekoliko minuta nemirnog čekanja iz dosade sam valjda po

deseti put pogledala uokolo i opazila Marcie Millar kako stoji dvamjesta iza mene. Marcie i ja išle smo zajedno u školu još od vrtića i utih jedanaest godina viđala sam je više nego što sam se htjelasjećati. Zbog nje je čitava škola vidjela više mog donjeg rublja negošto je trebala. Pri kraju osnovne škole Marcien uobičajeni modusoperandi bio je da mi ukrade grudnjak iz ormarića za tjelesni ičavlićima ga pričvrsti na oglasnu ploču ispred ureda školske uprave,no ponekad bi postala kreativna pa bi ga upotrijebila kao središnjiukras za stol u školskoj kantini - obje moje košarice veličine Aispunila bi pudingom od vanilije i ukrasila višnjom. Otmjeno, znam.Marciene suknje bile su dva broja premale i najmanje desetcentimetara prekratke. Kosa joj je bila crvenkasto-plava, a bila jegrađena kao štapić za sladoled - okrenite je postrance i gotovo ćenestati. Ako je postojao semafor koji je bilježio naše međusobnepobjede i poraze, bila sam prilično sigurna da Marcie ima dvostrukoviše bodova od mene."Hej", rekla sam, nehotice joj uzvrativši pogled i ne vidjevši načina

da izbjegnem makar minimalan pozdrav."Hej", uzvratila je jedva uljudnim tonom.Vidjeti Marcie te noći na plaži Delphic bilo je kao da igrate Što nije u

redu s ovom slikom? Marcien tata bio je Toyotin zastupnik uColdwateru, obitelj joj je živjela u luksuznoj četvrti na brdu i Millari suse ponosili time što su jedini žitelji Coldwatera koji su dobrodošli u

prestižan jahtaški klub Harraseeket. Tog su se trenutka Marcieniroditelji vjerojatno nalazili u Freeportu, utrkivali se jedrilicama inaručivali lososa.Nasuprot tome, Delphic je bio sirotinjska plaža. Pomisao na jahtaški

klub bila je smiješna. Jedini restoran bio je u bijelo okrečen štand zahamburgere, gdje ste slobodno mogli birati između kečapa i senfa.Dobrim danima nudili su i pomfrit. Zabavni sadržaji naginjali suprema glasnim igračnicama i autićima za sudaranje, a bilo jepoznato da se na parkiralištu kad padne noć, prodaje yiše"preparata" nego u ljekarni.G. i gđa Miller ne bi baš dopuštali da im takva okolina kvari kćer."Može još malo sporije, ljudi?" dobacila je Marcie prema početku

reda. "Ima nas koji umiremo od gladi ovdje otraga.""Na pultu radi samo jedna osoba", rekla sam joj. "Pa? Trebali bi

zaposliti više ljudi. Ponuda i potražnja."Uzevši u obzir njezin prosjek ocjena, Marcie je bila zadnja koja bi

trebala baljezgati o ekonomiji.Deset minuta kasnije uznapredovala sam i našla se dovoljno blizu

štanda za hamburgere da pročitam riječ senf nažvrljanu crnimmarkerom na velikoj žutoj boci za istiskivanje. Iza mene se Marcieprenemagala premještajući težinu s noge na nogu i uzdišući."Totalno umirem od gladi", kukala je.Tip ispred mene platio je i odnio svoje jelo."Cheeseburger i kolu", rekla sam djevojci koja je radila na štandu.Dok je stajala iznad roštilja i pripremala mi jelo, okrenula sam se

prema Marcie. "Onda. S kim si?" Nije me osobito zanimalo s kime jedošla, pogotovo s obzirom na to da nismo imale zajedničkihprijatelja, ali je u meni prevagnuo osjećaj za uljudnost. Osim toga,Marcie mi već tjednima nije učinila ništa otvoreno nažao. I već smopetnaest minuta stajale u relativnom miru. Možda je to bio početakprimirja. Bilo pa prošlo i tako to.Ona je zijevnula kao da je razgovor sa mnom još dosadniji od

čekanja u redu i zurenja ljudima u potiljke. "Bez uvrede, ali ne pričami se. Čini mi se da stojim u redu već pet sati i čekam nesposobnucuru koja očito ne zna ispeći dva hamburgera odjednom."Djevojka iza pulta duboko je pognula glavu, koncentrirajući se na

vađenje već pripremljenih pljeskavica iz papirnatog omota.

Vjerojatno je mrzila svoj posao. Vjerojatno je kradom pljuvala napljeskavice za hamburgere kad bi se okrenula leđima. Ne bi mečudilo da je na kraju smjene odlazila u svoj auto i plakala."Tvom tati ne smeta što visiš tu na plaži Delphic?" upitala sam

Marcie, lagano suzivši oči. "To bi moglo okaljati besprijekornureputaciju obitelji Millar. Pogotovo sad kad su ti tatu primili u jahtaškiklub Harraseeket."Marcieno se lice smrknulo. "Čudi me što tvom tati ne smeta što si ti

ovdje. A, čekaj: Pa da. On je mrtav."Moja prva reakcija bila je šok. Druga je bila zgroženost njezinom

okrutnošću. Čvor bijesa stegnuo mi se u grlu."Što je?" ustrajala je, slegnuvši ramenima. "Mrtav je. To je činjenica.

Želiš da lažem o činjenicama?""Što sam ja tebi ikada napravila?""Rodila si se."Njezina me potpuna bezosjećajnost zaprepastila - i to toliko da joj

nisam čak ni uzvratila. Zgrabila sam svoj cheeseburger i kolu s pulta,zamijenivši ih onom dvadeseticom. Jako sam htjela požuriti natragPatchu, ali ovo je bilo između mene i Marcie. Da sam se sadpojavila, jedan pogled na moje lice Patchu bi odao da nešto nije uredu. Nisam ga htjela uvlačiti u to. Odlučivši malo ostati nasamo dase priberem, našla sam neku klupu koja se vidjela sa štanda zahamburgere i sjela što sam gracioznije mogla, ne želeći dopustitiMarcie da mi upropasti večer. Jedino što je ovaj trenutak mogloučiniti još gorim bila je svijest o tome da me ona gleda, zadovoljnašto me otjerala u malu crnu rupu samosažaljenja. Zagrizla samcheeseburger, ali ostavio mi je loš okus u ustima. Jedino što mi jepadalo na pamet bilo je mrtvo meso. Mrtve krave. Moj vlastiti mrtviotac.Bacila sam cheeseburger u smeće i nastavila hodati, gutajući suze i

osjećajući kao mi klize grlom.Čvrsto stisnuvši ruke oko laktova, požurila sam se prema brvnari s

toaletima na rubu parkirališta u nadi da ću se uspjeti zatvoriti u nekukabinu prije nego što mi suze poteku. Iz ženskog toaleta izlazio jepodugačak red, ali progurala sam se kroz vrata i stala pred jedno odprljavštinom zamusanih zrcala. Čak i pod slabom žaruljom, razabralasam da su mi oči crvene i staklaste. Namočila sam papirnati ubrus i

pritisnula ga na njih. U Čemu je bio Marcien problem? Što sam joj jaikada skrivila tako strašno da bih ovo zaslužila?Udahnuvši nekoliko puta da se umirim, izravnala sam leđa i u

mislima podigla cigleni zid, smjestivši Marcie na drugu stranu. Štome briga što ona kaže? Uopće mi nije stalo do nje. Nije mi bila čak nisimpatična. Njezino mišljenje nije značilo ništa. Bila je nepristojna,samoživa i udarala je ispod pojasa. Nije me poznavala, a nikako nijeni mojeg oca. Plakanje nad ijednom riječi koja joj izleti iz usta bilo jebesmisleno.Zanemari, rekla sam samoj sebi.Pričekala sam da mi crveni rubovi oko očiju nestanu, prije nego što

sam Izašla iz toaleta. Probijala sam se kroz gužvu tražeći Patcha ipronašla ga nti jednom štandu za gađanje lopticama, leđimaokrenutog prema meni. Pored njega bio je Rixon, vjerojatno sekladeći u novac da Patch nije kadar srušiti nijedan čunj s utegom.Rixon je bio pali anđeo koji je s Patchem dijelio dugu povijest, avezalo ih je prijateljstvo duboko kao da su braća. Patch nije puštaomnogo ljudi u svoj život i povjerenja je imao u još manje njih, no akoje postojala osoba koja je znala sve njegove tajne, onda je to bioRixon.Do prije dva mjeseca i Patch je bio pali anđeo. Tada mi je spasio

život, zaslužio svoja krila natrag i postao mojim anđelom čuvarom.Sad je navodno igrao za pozitivce, ali ja sam potajno osjećala da munjegova povezanost s Rixonom i sa svijetom palih anđela znači više.I mada to nisam htjela priznati, osjećala sam da žali zbog odlukearkanđela da ga učine mojim čuvarom. Najzad, to nije bilo ono što jeon htio.On je htio postati ljudsko biće.Mobitel mi je zazvonio, prenuvši me iz razmišljanja. Zvonio je

melodijom moje najbolje prijateljice Vee, ali javljanje sam prepustilagovornoj pošti. Uz žalac krivnje, odsutno sam primijetila da je to većdrugi njezin poziv toga dana koji sam izbjegla. Od krivnje sam seopravdala time što ću je vidjeti već sutra ujutro. Patcha, s drugestrane, neću vidjeti sve do sutra navečer. Htjela sam uživati u svakojminuti s njime.Gledala sam ga kako baca lopticu na stol gdje se uredno poredalo

šest čunjeva za kuglanje i leptirići su mi malo zatitrali u trbuhu kad

mu se majica podignula na leđima, razotkrivši usku traku gole kože.Iz iskustva sam znala da je svaki centimetar njegova tijela bioprekriven čvrstim, lijepo oblikovanim mišićima. Leda su mu takođerbila glatka i savršena, a ožiljke od njegova pada opet su zamijenilakrila - krila koja ja nisam mogla vidjeti, kao ni bilo koje drugo ljudskobiće."Pet dolara da to nećeš uspjeti ponoviti", rekla sam, prišavši mu

odostraga.Patch se osvrnuo i nacerio. "Ne želim tvoj novac, Anđele.""Hej, djeco, dajte da ovaj razgovor ostane prikladan za svačije uši",

rekao je Rixon."Sva tri preostala čunja", izazvala sam Patcha."O kakvoj je nagradi riječ?" upitao je."O, k vragu", rekao je Rixon. "A da to pričeka dok ne ostanete

sami?"Patch mi se krišom nasmiješio, a onda se nagnuo unatrag,

pritisnuvši lopticu na prsa. Spustio je desno rame, snažno zamahnuorukom i zavitlao lopticu što je snažnije mogao. Začuo se glasan pras!i preostala tri čunja raštrkala su se i pala sa stola."Joj, mala, sad si nadrapala", dobacio mi je Rixon kroz graju

nekolicine promatrača koji su pljeskali i zviždali Patchu.Patch se naslonio na štand i pogledao me podignuvši obrve. Gesta

je bila jasna: plati."Posrećilo ti se", rekla sam."Tek će mi se posrećiti.""Izaberi nagradu", dreknuo je Patchu starac zadužen za štand,

saginjući se da pokupi čunjeve koji su pali."Ljubičasti medvjed", rekao je Patch i uzeo ružnog medvjedića s

kuštravim krznom bez sjaja. Pružio ga je meni."Za mene?" rekla sam, stavivši dlan preko srca."Ti voliš odbačene. U dućanu uvijek biraš oštećene limenke.

Privuklo mi je pažnju." Zakvačio je prst o pojas mojih traperica iprivukao me bliže. "Idemo odavde.""Što si smislio?" No iznutra sam bila sva topla i ustreptala, jer sam

točno znala što je smislio."Kod tebe."

Odmahnula sam glavom. "Neće ići. Mama mi je doma. Mogli bismoići kod tebe", pokušala sam.Hodali smo već dva mjeseca, a ja još uvijek nisam znala gdje Patch

živi. I to ne zato što se nisam trudila doznati. Mislila sam da je i dvatjedna veze dovoljno da te pozovu doma, osobito s obzirom na to daje Patch živio sam. Dva mjeseca činilo se kao pretjerivanje.Nastojala sam biti strpljiva, ali moja mi radoznalost nije davala mira.Nisam znala ništa o privatnim, intimnim pojedinostima Patchevaživota, kao recimo kakva je boja njegovih zidova. Ima li električni iliručni otvarač za konzerve. Koju marku sapuna rabi za tuširanje. Imali pamučnu ili svilenu posteljinu."Da pogodim", rekla sam. "Živiš u nekom tajnom podzemnom

kompleksu.""Anđele.""Ima li neopranog suda u sudoperu? Prljavog donjeg rublja po

podu? Sigurno bismo imali više mira nego kod mene.""Tako je, ali odgovor je ipak ne.""Je li Rixon vidio tvoj stan?""Rixon treba biti upućen.""Ja ne trebam biti upućena?"Usta su mu se trznula. "Upućenost ima mračnu stranu.""Kad bi mi pokazao, morao bi me ubiti?" nabacila sam.Zagrlio me i poljubio u.čelo. "Na tragu si. Kad moraš biti kod kuće?""U deset. Sutra počinje ljetna škola." Osim toga, mojoj mami kao da

je dodatni posao bio pronalaženje prilika da oslabi moju i Patchevuvezu. Bila sam apsolutno sigurna da bi me pustila do deset i pol dasam izašla s Vee. Nisam mogla zamjeriti mami što ne vjeruje Patchu- prije nekog vremena i ja sam se tako osjećala - ali izuzetno bi miodgovaralo kad bi njezin oprez povremeno popustio.Kao recimo večeras. Uostalom, ništa se neće dogoditi. Ne kad moj

anđeo čuvar stoji nekoliko centimetara od mene.Patch je pogledao na sat. "Vrijeme je da krenemo."U 10:04 Patch je polukružno skrenuo ispred seoske kuće i parkirao

pokraj poštanskog sandučića. Ugasio je motor i svjetla, ostavivši nasposve same okružene tek mračnim krajolikom. Sjedili smo tako nekovrijeme prije nego što je rekao: "Zašto si tiha, Anđele?"Odmah sam se prenula. "Tiha sam? Samo sam se zamislila."

Jedva vidljiv osmijeh iskrivio je Patcheva usta. "Lažljivice. Što jebilo?""Ništa ti ne može promaknuti", rekla sam.Osmijeh mu se malo povećao. "Apsolutno ništa.""Naletjela sam na Marcie Millar na štandu za hamburgere", priznala

sam. Toliko o tome da ću svoje probleme zadržati za sebe. Očito sujoš uvijek tinjali pod površinom. S druge strane, ako nisam moglarazgovarati s Patchem, s kime onda jesam? Prije dva mjeseca unašoj je vezi bilo mnogo spontanog ljubljenja u automobilima, izvanautomobila, ispod tribina i na kuhinjskom stolu. Bilo je i zalutalihruku, raščupane kose i razmazanog sjajila za usne. Ali sada je u njojbilo mnogo više. Osjećala sam se emotivno povezana s Patchem.Njegovo mi je prijateljstvo značilo više od sto usputnih poznanstava.Kad mi je tata umro, u meni je ostala golema rupa koja je prijetila daće me proždrijeti iznutra prema van. Praznina je još bila tu, ali bolnije bila ni upola tako jaka. Nisam vidjela kakvog smisla ima daostanem zamrznuta u prošlosti ako sve što želim imam upravo sada.A na tome sam trebala zahvaliti Patchu. "Bila je toliko uviđavna dame podsjeti da mi je tata mrtav.""Hoćeš da ja razgovaram s njom?""To mi zvuči pomalo kao u Kumu.""Kako je počeo rat između vas dvije?""U tome i jest stvar. Ne znam. Nekada se radilo o tome tko će uzeti

zadnje čokoladno mlijeko iz kutije s užinom. Onda je jednog danapred kraj osnovne Marcie uletjela u školu i sprejem napisala 'kurva'na moj ormarić. Čak se nije pokušala sakriti. Gledala ju je cijelaškola.""Pukla je samo tako? Bez razloga?""Aha." Barem bez ijednog razloga kojeg sam ja bila svjesna.Zataknuo mi je jedan uvojak iza uha. "Tko pobjeđuje u tom ratu?""Marcie, ali ne s velikom prednošću."Osmijeh mu se proširio. "Sredi je, Tigrice.""I još nešto. Kurva? Ja u osnovnoj nikad nisam nikoga čak ni

poljubila. Marcie je to trebala napisati na svoj ormarić.""Počinješ zvučati jako ogorčeno, Anđele." Uvukao je prst ispod

bretele mog topa i od njegova su mi dodira kožom prošli žmarci."Kladim se da ti mogu odvratiti misli s Marcie."

Na gornjem katu seoske kuće gorjelo je nekoliko svjetala, no kakonisam vidjela mamino lice pritisnuto ni na koji prozor, zaključila samda imamo malo vremena. Otkopčala sam sigurnosni pojas i nagnulase preko središnje konzole, pronašavši Patcheva usta u mraku.Ljubila sam ga polako, uživajući u okusu morske soli na njegovojkoži. Bio se obrijao tog jutra, ali sad su mi njegove čekinje greblekožu. Ustima mi je okrznuo vrat i osjetila sam dodir jezika, od kojegmi je srce zabubnjalo unutar rebara.Njegov se poljubac primaknuo mojem golom ramenu. Povukao je

bretelu mog topa prema dolje i usnama mi klizio po ruci. U tom sammu trenutku poželjela biti što bliže. Željela sam da nikad ne ode.Trebala sam ga u svojem životu sada i sutra i prekosutra, trebalasam ga kao što nikada nikoga nisam trebala.Prebacila sam se preko središnje konzole, opkoračila ga i sjela mu

na krilo. Dlanovima sam ga pomilovala po prsima, uhvatila ga izavrata i privukla ga sebi. Rukama mi je obgrlilo struk privinuvši me uzsebe i ugnijezdila sam se dublje.Ponesena trenutkom, uvukla sam mu dlanove pod majicu, misleći

samo o tome da volim osjećati kako mi se toplina njegova tijela širirukama.Čim sam mu prstima okrznula ono mjesto na leđima gdje su se

nekada nalazili ožiljci od krila, u pozadini uma eksplodirala mi jeudaljena svjetlost. Savršena tama prerezana prsnućemzasljepljujućeg svjetla. Kao da gledate neku kozmičku pojavu usvemiru s udaljenosti od milijuna i milijuna kilometara. Osjetila samkako Patchev um usisava moj, kako upadam u sve tisuće osobnihsjećanja koja su ondje pohranjena, no tada me naglo primio za ruku iodmaknuo je niže, dalje od mjesta na kojem su mu se krila spajala sleđima i sve naglo vratilo u normalu."Dobar pokušaj", promrmljao je, pritom mi okrznuvši usnice

svojima.Gricnula sam ga za donju usnicu. "Da ti možeš vidjeti moju prošlost

tako da mi jednostavno dotakneš leđa i tebi bi bilo teško odoljeti.""Već mi je dovoljno teško držati ruke dalje od tebe i bez tog

dodatnog bonusa."Nasmijala sam se, ali lice mi se brzo uozbiljilo. Čak i kad bih se jako

usredotočila, jedva sam se uspijevala sjetiti kakav je bio moj život

bez Patcha. Noću, kad bih ležala u krevetu, mogla sam savršenojasno prizvati njegov dubok smijeh, njegov osmijeh koji ide malo višeudesno, dodir njegovih ruku - toplih, nježnih i tako ugodnih na mojojkoži. No tek sam sa znatnim naporom uspijevala razabrati sjećanjaiz prethodnih šesnaest godina. Možda zato što su ta sjećanjabila.blijeda u usporedbi s Patchem. Ili možda zato što u njima uopćenije bilo ničeg dobrog."Nemoj me nikada ostaviti", rekla sam Patchu, zakačivši mu prstom

ovratnik majice i privukavši ga bliže."Ti si moja, Anđele", promrmljao je, milujući mi dahom čeljust dok

sam izvijala vrat, pozivajući ga da me ljubi posvuda. "Imaš mezauvijek.""Pokaži mi da to doista misliš", rekla sam svečano.Načas me promatrao, a onda je posegnuo oko vrata i otkopčao

jednostavan srebrni lančić koji je nosio otkako sam ga upoznala.Nisam znala otkud mu taj lančić ni što je značio, no osjećala sam damu je važan. Bio je to jedini nakit koji je nosio, a držao ga je ispodmajice, na koži. Nikada ga nisam vidjela bez njega.Stavio mi je ruke oko vrata i zakopčao lančić. Metal mi je pao na

kožu, još uvijek topao od njega."Ovo sam dobio kad sam bio arkanđeo", rekao je. "Da mi pomogne

odijeliti istinu od laži."Nježno sam ga prevrtala po prstima, obuzeta strahopoštovanjem

pred njegovom važnošću. "Djeluje li još uvijek?""Ne za mene." Isprepleo nam je prste i savio mi šaku nadolje da mi

poljubi zglavke. "Sada ti."Skinula sam mali bakreni prsten sa srednjeg prsta lijeve ruke i dala

mu ga. Na glatkoj površini unutarnjeg ruba prstena nalazilo se ručnougravirano srce.Patch je držao prsten između prstiju, tiho ga promatrajući."Tata mi ga je dao nekoliko tjedana prije nego što su ga ubili", rekla

sam.Patch je brzo podigao pogled. "Ne mogu ga uzeti.""To mi je najvažnija stvar na svijetu. Želim ti ga dati." Savila sam mu

prste, pritisnuvši ih oko prstena."Nora." Oklijevao je. "Ne mogu ga uzeti."

"Obećaj mi da ćeš ga čuvati. Obećaj mi da se ništa nikada nećeispriječiti između nas." Netremice sam ga gledala u oči, nedopuštajući mu da skrene pogled. "Ne želim ostati bez tebe. Neželim da ovo ikada završi."Patcheve oči bile su crne poput škriljevca, mračnije od milijun tajni

složenih jedna na drugu. Spustio je pogled na prsten u svojoj ruci,polagano ga vrteći."Zakuni se da me nikada nećeš prestati voljeti", šapnula sam.

Kimnuo je, veoma lagano.Primila sam ga za ovratnik, privukla ga sebi i poljubila ga

strastvenije, da zapečatim naše obećanje. Provukla sam prste kroznjegove i čvrsto ih stisnula pa nam se oštar rub prstena utisnuo udlanove. Kao da nikako nisam mogla doprijeti dovoljno blizu njemu,nikad mi ga nije bilo dosta. Prsten mi se utiskivao dublje u dlan, svedok nisam bila sigurna da je probio kožu. Krvna zakletva.Kad sam pomislila da će mi prsa prepući zbog nedostatka zraka,

odmaknula sam se, naslonivši se čelom na njegovo. Oči su mi bilezatvorene, a ramena su mi se dizala i spuštala od disanja. "Volim te",promrmljala sam. "Više nego što mislim da bih smjela."Čekala sam da mi odgovori, no umjesto toga on me zagrlio čvršće,

gotovo zaštitnički. Okrenuo je glavu prema šumi s druge straneceste."Nešto nije u redu?" upitala sam."Nešto sam čuo.""Mene kako ti kažem da te volim", rekla sam smiješeći se dok sam

mu prstom milovala usnice.Očekivala sam da će mi uzvratiti osmijeh, ali njegove su oči još

uvijek netremice promatrale drveće koje je bacalo pokretne sjenedok su mu se grane zibale na povjetarcu."Što je tamo?" upitala sam, poprativši njegov pogled. "Kojot?""Nešto nije u redu."Krv mi se sledila i skliznula sam s njegova krila. "Počinješ me

plašiti. Je li medvjed?" Nismo vidjeli medvjeda već godinama, aliseoska kuća nalazila se na samom rubu grada, a medvjedi su znalidolutati bliže gradu nakon zimskog sna, kad su bili gladni i tragali zahranom.

"Upali svjetla i zatrubi", rekla sam. Pogledom uperenim u šumutražila sum znakove kretanja. Malo sam se uzrujala, prisjetivši sezgode kad sam s roditeljima s prozora seoske kuće gledalamedvjeda kako nam ljulja auto, njušeći hranu unutra.Upalila su se svjetla na trijemu iza mene. Nisam se trebala okretati

da bih znala kako moja mama stoji na ulaznim vratima, mršteći se itapkajući stopalom."Što je to?" ponovno sam upitala Patcha. "Moja mama izlazi. Je li

sigurna?"Upalio je motor i dovezao džip na kolni prilaz. "Idi unutra. Ja moram

nešto obaviti.""Idi unutra? Ti se šališ? Što se događa?""Nora!" ogorčeno je zazvala moja mama, silazeći stepenicama.

Stala je na metar i pol od džipa i rukom mi pokazala da otvorimprozor."Patch?" pokušala sam još jednom."Nazvat ću te kasnije."Mama je otvorila vrata. "Patch", pozdravila je otresito."Blythe." On je rastreseno kimnuo.Obratila se meni. "Zakasnila si četiri minute.""Jučer sam uranila četiri minute.""Vrijeme povratka kući nije klizno. Unutra. Odmah."Nisam htjela otići dok mi Patch ne odgovori, ali nisam imala mnogo

izbora pa sam mu rekla: "Nazovi me."Kimnuo je jednom, ali neobičan izraz njegovih očiju odao mi je da

su mu misli negdje drugdje. Čim sam izašla iz auta i našla se načvrstom tlu, džip je zagrmio naprijed, ubrzavši bez gubljenjavremena. Kamo god da je Patch pošao, žurilo mu se."Kad ti zadam rok povratka kući, očekujem da ga se držiš", rekla je

mama."Zakasnila sam četiri minute", odvratila sam, dajući joj glasom do

znanja da možda pretjeruje.Time sam zaradila pogled čistog neodobravanja. "Prošle je godine

tvoj tata ubijen. Prije nekoliko mjeseci i sama si imala blizak susretsa smrću.Mislim da se imam puno pravo ponašati previše zaštitnički." Kruto

je otišla natrag u kuću, ruku prekriženih preko grudi.

Dobro, znači, bila sam bezosjećajna, bezdušna kći. Shvatila sam.Usmjerila sam pozornost prema nizu stabala s druge strane ceste.

Ništa se nije činilo neobično. Čekala sam ne bih li osjetila ledenuslutnju da se ondje nešto krije, nešto što ne vidim, ali ništa se nijedoimalo nenormalno. Topao ljetni povjetarac šuškao je pored drveća,zrak je treperio od cvrčanja cvrčaka. Suma se doimala posve mirnapod srebrnom svjetlošću mjesečine.Patch nije vidio ništa u šumi. Okrenuo se jer sam ja rekla dvije jako

velike, jako glupe riječi, koje su mi. izletjele prije nego što sam ihuspjela zaustaviti. Što li sam mislila? Ne. Što li Patch sada misli? Jeli otišao zato da ne bi morao odgovoriti? Bila sam prilično sigurna uto da znam odgovor. I bila sam prilično sigurna da je to razlog zaštosam ostala stajati i zuriti u stražnji kraj džipa.

POGLAVLJE2

Zadnjih jedanaest sekundi ležala sam licem nadolje, s jastukompreko glave, pokušavajući ignorirati izvještaj Chucka Delaneyja ostanju na cestama u centru Portlanda, koji se na sav glas orio izmoje budilice. 1 sto sam tako pokušavala ignorirati logični diomozga, koji je vikao na mene da se odjenem i prijetio miposljedicama ako to ne učinim. No pobjeđivao je onaj dio mojegmozga koji je tražio užitak. On se nije mogao odlijepiti od mojeg sna- ili bolje rečeno, subjekta mojeg sna. Imao je valovitu crnu kosu iubojit osmijeh. Trenutačno je sjedio unatraške na svom motoru, a jasam sjedila okrenuta prema naprijed pa su nam se koljenadodirivala. Zgrabila sam njegovu majicu i privukla ga sebi da gapoljubim.U mom je snu Patch osjećao kad bih ga poljubila. Ne samo

emotivno, nego je osjećao stvarni, tjelesni dodir. Anđeli nemaju osjetopipa - to sam znala - no u snu sam željela da Patch osjeti mekan,svilen pritisak naših usnica kad se spoje, željela sam da osjeti mojeprste kad mu ih provlačim kroz kosu. Žudjela sam za time da osjetiuzbudljivo i neporecivo magnetsko polje koje je privlačilo svemolekule njegova tijela prema mojem.Kao što sam ga osjećala ja.Patch je prstom prešao ispod srebrnog lančića oko mojega vrata, a

od njegova dodira tijelom su mi prošli titravi drhtaji užitka. "Volim te",promrmljao je.Oduprijevši se prstima o njegov tvrd trbuh, nagnula sam se prema

njemu, zastavši neposredno prije nego što ću ga poljubiti. Ja tebevolim više, rekla sam, okrznuvši mu usta dok sam to izgovarala.Samo što riječi nisu izašle. Zapele su mi u grlu.Dok je Patch čekao da mu odgovorim, njegov se osmijeh

pokolebao.Volim te, pokušala sam ponovno. I opet su riječi ostale stegnute u

meni.Patchevo lice poprimilo je tjeskoban izraz. "Volim te, Nora", ponovio

je.Mahnito sam kimala glavom, ali on se okrenuo od mene. Sišao je s

motora i otišao ne osvrćući se.

Volim te! Vikala sam za njim. Volim te, volim te!No kao da mi je netko sipao živi pijesak u grlo; što sam se jače

trsila izvući te riječi van, to su one brže tonule.Patch je nestajao u gomili ljudi. Oko nas se začas spustila noć pa

sam jedva razabirala njegovu crnu majicu između stotina drugihtamnih majica u masi. Potrčala sam da ga sustignem, no kad sam gauhvatila za ruku, prema meni se okrenuo netko drugi. Jednadjevojka. Bilo je suviše mračno da bih joj dobro vidjela crte lica, aliznala sam da je lijepa."Ja volim Patcha", rekla je, smiješeći mi se strašno crvenim ružem

za usne. "I ja se to ne bojim reći.""Ja sam to rekla!" usprotivila sam se. "Rekla sam mu sinoć.'"Progurala sam se pored nje pogledom pretražujući gužvu, dok

načas nisam opazila Patchev zaštitni znak, plavu šiltericu. Mahnitosam si prokrčila put do njega i posegnula da ga uhvatim za ruku.Okrenuo se, ali promijenio se u onu istu lijepu djevojku. "Zakasnila

si", rekla je. "Sada ja volim Patcha.""Počujmo sada od Angie kakvo nas vrijeme očekuje danas", Chuck

Delaney mi je veselo brbljao u uho.Na riječ "vrijeme" oči su mi se širom otvorile. Još sam malo ležala u

krevetu, pokušavajući se otresti onoga što je bio samo ružan san iorijentirati se. Vremenska prognoza išla je u dvadeset minuta dopunog sata, pa nije bilo moguće da slušam vremensku prognozu,osim ako...Ljetna škola! Zaspala sam!Snažno odgurnuvši pokrivač, jurnula sam prema ormaru. Ugurala

sam noge u iste traperice koje sam sinoć bacila na njegovo dno,navukla bijelu majicu kratkih rukava i prekrila je vestom bojelavande. Na brzinu sam nazvala Patcha, ali nakon tri zvona mojpoziv bio je preusmjeren na govornu poštu. "Nazovi me!" rekla sam,oklijevajući pola sekunde da se zapitam izbjegava li me nakonjučerašnjeg velikog priznanja. Bila sam se odlučila praviti da se touopće nije dogodilo sve dok ne padne u zaborav pa se sve vrati unormalu, no nakon jutrošnjeg sna počela sam dvojiti hoću li moćisamo tako prijeći preko toga. Možda je i Patchu to bilo jednakoteško, Kako bilo, trenutačno nisam mogla mnogo učiniti u vezi s tim.

Premda sam se mogla zakleti da mi je bio obećao kako će mevoziti...Umjesto sređivanja frizure, navukla sam traku za kosu, dograbila

ruksak s kuhinjskog pulta i izjurila kroz vrata.Zastala sam na kolnom prilazu tek toliko da ozlojeđeno ciknem u

smjeru betonske površine od dva i pol s tri metra, na kojoj je nekadstajao moj Fiat spider iz 1979. Mama je prodala Fiat kako bi platila trimjeseca zakašnjenja računa za struju i napunila hladnjak s dovoljnonamirnica da imamo što jesti do kraja mjeseca. Čak je otpustila našukućnu pomoćnicu Dorotheu, također poznatu kao moju surogatmajku, kako bi smanjila troškove. Proklevši okolnosti, stavila samruksak na rame i potrčala. Većina ljudi smatra maminu i moju seoskukuću u ruralnom predjelu Mainea slikovitom, no istini za volju, nemaničeg slikovitog u trčanju dva kilometra do najbližih susjeda. A osimako slikovito nije sinonim za osamnaestostoljetnu vilu propuh kojaguta novac i nalazi se u središtu atmosferske inverzije koja usisavasvu maglu odavde pa do obale, ja se s time ne bih složila.Na uglu Hawthorneove i Beechove ugledala sam znakove života,

aute koji su jurili uobičajenim jutarnjim putom na posao. Podigla sampalac jedne ruke u zrak, a drugom sam odmotala komad gume zažvakanje koja služi umjesto paste za zube i osvježava dah.Uz pločnik se zaustavila crvena Toyota 4Runner i suvozački prozor

zujeći se spustio. Za volanom je sjedila Marcie Millar. "Problem sautom?" upitala je.Problem s autom u smislu da auta nema. No to joj nisam htjela

priznati. "Da te povezem?" nestrpljivo je promijenila pitanje kad jojnisam odgovorila.Nisam mogla vjerovati da mi je od svih automobila koji prolaze

ovom dionicom morala stati baš Marcie. Jesam li se htjela voziti sMarcie? Nisam. Jesam li još uvijek bila uzrujana zbog onoga što jerekla o mojem tati? Jesam. Jesam li joj kanila oprostiti? Nipošto. Bilabih joj mahnula rukom da nastavi Voziti, no mučila me jedna sitnica.Pričalo se da g. Loucks od periodnog sustava elemenata više volisamo dijeliti kazne Školskog zatvora učenicima koji zakasne."Hvala", prihvatila sam nevoljko. "Idem u školu.""A tvoja debela prijateljica te nije mogla povesti?"

Ukipila sam se s rukom na kvaki. Vee i ja odavno smo odustale odpodučavanja plitkoumnih kako "debela" i "raskošna" nisu isto, no tonije značilo da toleriramo neznanje. I drage bih volje bila zamolilaVee da me poveze, ali pozvali su je na sastanak za obuku mladihuredničkih nada školskog eZinea, pa je već bila u školi."Kad bolje razmislim, radije ću hodati." Gurnula sam Marciena

vrata, zalupivši ih.Marcie je pokušala složiti zbunjen izraz lica. "Uvrijedila si se jer sam

rekla da je debela? Mislim, to je istina. Što je tebi? Osjećam se kaoda moram cenzurirati sve što kažem. Prvo tvoj tata, sad ovo. Kamoje nestala sloboda govora?"Načas sam pomislila kako bi bilo baš lijepo i praktično kad bih još

uvijek imala Spidera. Ne samo što se ne bih našla nasukana bezprijevoza, nego bih si mogla priuštiti zadovoljstvo da pregazimMarcie. Na školskom parkiralištu bilo je kaotično nakon nastave.Nezgode se dogode.Budući da nisam mogla pogoditi Marcie prednjim branikom, učinila

sam drugu najbolju stvar. "Da je moj tata Toyotin zastupnik, mislimda bih ja bila dovoljno ekološki osviještena da zatražim hibrid.""E pa tvoj tata nije Toyotin zastupnik.""Tako je. Moj tata je mrtav."Slegnula je ramenom. "To si ti rekla, ne ja.""Mislim da je od sada nadalje najbolje da izbjegavamo jedna

drugu."Promotrila je svoje nokte. "U redu.""Dobro.""Samo pokušavam biti ljubazna, a vidi što sam time postigla", rekla

je sebi u bradu."Ljubazna? Rekla si da je Vee debela.""Isto sam ti tako ponudila vožnju." Dala je gas do daske, podignuvši

gumama prašinu koja me zapuhnula.Nisam se tog jutra probudila tražeći još razloga da mrzim Marcie

Millar, ali tako vam je to.Coldwaterska gimnazija sagrađena je u kasnom devetnaestom

stoljeću i zgrada je bila eklektična mješavina gotičkog i viktorijanskogpa je više sličila katedrali, nego obrazovnoj ustanovi. Prozori su biliuski i lučni, s olovnim staklom. Kamen je bio raznih boja, no

uglavnom siv. Ljeti je bršljan puzao vanjskim zidovima i školipridavao određenu novoenglesku draž. Zimi je taj bršljan sličiodugačkim skeletnim prstima koji guše zgradu.Mulo sam brzo hodala, a malo trčala hodnikom prema učionici za

kemiju, kad mi je u džepu zazvonio mobitel. "Mama?" rekla sam, neusporavajući. "Mogu li te nazvati kas...""Nikad ne bi pogodila koga sam jučer srela! Lynn Parnell. Sjećaš se

Parnellovih. Scottovu mamu."Bacila sam oko na sat na mobitelu. Imala sam sreće što me do

škole dovezao potpuni stranac - neka žena koja je išla na kickboxingu gimnastičku dvoranu - ali ipak nisam imala vremena napretek.Manje od dvije minute do zvona. "Mama? Počinje mi škola. Mogu lite nazvati za vrijeme ručka?""Ti i Scott ste bili jako dobri prijatelji."Sad mi je iskrsnulo slabašno sjećanje. "Kad smo imali pet godina",

rekla sam. "Nije li on uvijek piškio u gaće?""Sinoć sam popila piće s Lynn. Upravo se razvela pa se ona i Scott

sele natrag u Coldwater.""Ma sjajno. Nazvat ću te...""Pozvala sam ih na danas večeru."Dok sam prolazila pored ureda ravnateljice, kazaljka na satu iznad

njezinih vrata pomaknula se na sljedeću minutu. S mjesta na kojemsam stajala, izgledala mi je kao da se nalazi između 7:59 i točnoosam. Uputila sam joj prijeteći pogled u smislu Da se nisi usudilazvoniti prerano. "Večeras mi ne odgovara, mama. Patch i ja...""Ne budi blesava!" presjekla me mama. "Scott ti je jedan od

najstarijih prijatelja na svijetu. Znaš ga puno duže nego Patcha.""Scott me silio da jedem bube baburice", rekla sam kad mi se

sjećanje počelo vraćati."A ti njega nikad nisi silila da se igra barbikama?""To uopće nije isto!""Večeras u sedam", rekla je mama glasom koji je stao nakraj svakoj

diskusiji.Žurno sam ušla u učionicu za kemiju nekoliko sekundi prije zvona i

sjela na metalni tronožac iza laboratorijskog stola od crnog granita uprvom redu. Raspored sjedenja bio je dvoje po dvoje za stolovimapa sam držala fige da se nađem u paru s nekime čije shvaćanje

znanosti nadmašuje moje, što s obzirom na moju razinu i nije biloteško. Više sam naginjala romantici, nego realizmu i prije bihodabrala slijepu vjeru, nego hladnu logiku. Što je značilo da smoznanost i ja zavađene od samog početka.U učionicu je ušetala Marcie Millar u visokim petama, trapericama i

svilenom topu marke Banana Republic, koji se nalazio na mojempopisu želja za početak nove školske godine. Do početka rujna ta ćemajica biti na polici sa sniženom robom i u mojem cjenovnomdometu. Baš sam u mislima križala tu majicu s popisa kad se Marciesmjestila na tronožac pokraj mene."Što ti je to s kosom?" rekla je. "Ponestalo ti je učvršćivača?

Strpljenja?! Nasmiješila se kutom usana. "Ili je to zato što si moralatrčati sedam kilometara da stigneš na vrijeme?""Što je bilo s onime da ćemo izbjegavati jedna drugu?" Znakovito

sam pogledala njezin tronožac pa svoj, dajući joj do znanja daudaljenost od 60 centimetara nije dovoljna za izbjegavanje."Trebam nešto od tebe."Tiho sam izdahnula da umirim tlak. Trebala sam znati. "Ovako,

Marcie", rekla sam. "Obje znamo da će ovaj tečaj biti luđački težak.Dopusti da ti učinim uslugu i upozorim te da mi znanstveni predmetinajgore idu. Jedini razlog zbog kojeg idem u ljetnu školu je taj štosam čula da je kemija ovaj semestar lakša. Bolje ti je da ne budemtvoj partner. To neće biti lagana petica.""Misliš da sjedim pored tebe zbog dobrobiti svojeg prosjeka

ocjena?" reče ona, nestrpljivo odmahnuvši rukom. "Trebam te zanešto drugo. Prošli sam tjedan dobila posao."Marcie? Posao?Sladunjavo se iskesila pa sam mogla samo pretpostaviti da mi je

pročitala misli ravno s lica. "Sređujem spise u referadi. Jedanprodavač koji radi kod mog tate muž je tajnice referade. Nikad nijenaodmet imati veze. Jasno, ti nemaš pojma o tim stvarima."Znala sam da je Marcien tata utjecajna osoba u Coldwateru.

Zapravo, bio je toliko važan donator u klubu za podršku škole da jeimao svoju riječ pri zapošljavanju svakog učitelja, ali ovo je bilosmiješno."Tu i tamo neki dosje padne na pod i otvori se pa naprosto vidim

neke stvari", reče Marcie.

Da, svakako."Na primjer, znam da ti još nisi preboljela smrt svojeg tate. Ideš na

razgovore školskom psihologu. U biti znam sve o svakome. Osim oPatchu. Prošli sam tjedan primijetila da je njegov dosje prazan.Zanima me zašto. Želim znati što skriva.""Što to tebe briga?""Jučer navečer je stajao na mojem kolnom prilazu i zurio u prozor

moje sobe."Trepnula sam. "Patch je stajao na tvojem kolnom prilazu?""Osim ako ne poznaješ nekog drugog tipa koji vozi Jeep

Commander, odijeva se sasvim u crno i jako je zgodan."Namrštila sam se. "Je li nešto rekao?""Vidio me kako ga gledam s prozora i otišao je. Da razmislim o

zabrani približavanja? Je li to za njega tipično ponašanje? Znam daje pomaknut, ali koliko je točno pomaknut?"Nisam se obazirala na nju, previše zaokupljena mozganjem o tome.

Patch? Kod Marcie? To je sigurno bilo nakon što je otišao od mene.Nakon što sam ja rekla "volim te", a on se izvukao."Nema problema", reče Marcie, uspravivši se. "Ima i drugih načina

da se dođe do informacija, kao što je školska uprava. Pretpostavljamda će Ih jako zanimati prazan školski dosje. Nisam imala namjeruišta reći, ali zbog vlastite sigurnosti..."Nije me mučilo što će Marcie otići u upravu. Patch se znao brinuti

za sebe. Mučila me prethodna večer. Patch je naglo otišao, tvrdećida nešto mora obaviti, no bilo mi je teško povjerovati da je to neštoiskrsnulo baš nu Marcienu kolnom prilazu. Bilo mi je mnogo lakšeprihvatiti da je otišao zbog onoga što sam rekla."Ili policija", dodala je Marcie, tapkajući se prstom po usnici.

"Prazan školski dosje zvuči skoro protuzakonito. Kako se Patchupisao u školu? Izgledaš uzrujano, Nora. Na dobrom sam tragu?"Osmijeh iznenađenog zadovoljstva razlio joj se licem. "Jesam, zarne? Ima nešto u toj priči."Hladno sam je pogledala. "Za nekoga tko izričito tvrdi da vodi bolji

život od svih ostalih učenika ove škole, ti baš uporno proučavašsvaki vid naših dosadnih, bezvrijednih života."Marcien je osmijeh nestao. "Ne bih morala kad biste mi se svi micali

s puta."

"S puta? Pa nije ovo tvoja škola.""Ne razgovaraj tako sa mnom", reče Marcie, trgnuvši glavom u

nevjerici, gotovo nehotice. "U biti, uopće ne razgovaraj sa mnom."Podigla sam dlanove uvis. "Nema problema.""A kad si već kod toga, makni se?Spustila sam pogled na svoj tronožac, pomislivši kako nije moguće

da misli... "Ja sam prva bila ovdje."Oponašajući me, Marcie je podigla svoje dlanove. "To nije moj

problem.""Neću se maknuti.""Ja ne mislim sjediti s tobom.""Drago mi je da to čujem.""Makni se", naredi Marcie."Neću."Prekinulo nas je zvono, a kad je njegov prodoran zvuk prestao, i

Marcie i ja shvatile smo da je učionica utihnula. Osvrnule smo se izabolio me želudac kad sam vidjela da su sva druga mjesta uučionici zauzeta.G. Loucks stajao je u prolazu s moje desne strane, mašući listom

papira."Ovo što držim je prazan raspored sjedenja", rekao je. "Svaki

pravokutnik odgovara jednoj klupi u učionici. Napišite svoje ime uodgovarajući pravokutnik i proslijedite papir." Tresnuo je rasporedpred mene. "Nadam se da ste zadovoljni svojim partnerom", rekaonam je. "Provest ćete osam tjedana s njim."U podne, kad je nastava završila, Vee me odvezla u Enzov bistro,

naše omiljeno mjesto za ispijanje ledenih kava ili cappuccina spjenušavim mlijekom, ovisno o godišnjem dobu. Osjećala sam kakomi sunce prži lice dok smo hodale parkiralištem, a onda sam gaugledala. Bijeli Volkswagen kabriolet na čijem je prozoru biozalijepljen oglas da se prodaje: 1000 $, početna cijena."Curi ti slina", rekla je Vee, zatvorivši mi usta vrhom prsta."Nemaš slučajno tisuću dolara da mi posudiš?""Nemam ni pet da ti posudim. Moja kasica prasica službeno je

anoreksična."Čeznutljivo sam uzdahnula prema kabrioletu. "Trebam novac.

Trebam posao." Zatvorila sam oči, zamislivši se za volanom,

spuštenoga krova, s vjetrom u kovrčavoj kosi. Kad bi bio moj, višenikad ne bih morala žicati prijevoz. Mogla bih slobodno ići kamo godželim, kad god želim."Da, ali naći posao znači da u biti moraš raditi. Mislim, jesi li sigurna

da želiš potratiti cijelo ljeto rintajući za minimalac? Mogla bi se, neznam, oznojiti ili tako nešto."Iskopala sam komadić papira iz ruksaka i nažvrljala telefonski broj

napisan na oglasu. Možda bih uspjela nagovoriti vlasnika da mispusti cijenu za nekoliko stotica. U međuvremenu sam na popispopodnevnih obaveza dodala pregledavanje malih oglasa u potraziza honorarnim poslovima. Posao je značio da to vrijeme neću moćiprovoditi s Patchem, ali je isto tako značio vlastiti prijevoz. Kolikogod da sam voljela Patcha, on kao da je uvijek bio zauzet... radećinešto. Što ga je činilo nepouzdanim po pitanju prijevoza.Kad smo ušle u Enzo, Vee i ja naručile smo ledene kave i pikantne

salate I pckan orasima pa se s jelom uvalile za jedan stol. U zadnjihnekoliko tjedana Enzo je prošao kroz znatno preuređenje kako biodržao korak s 21. stoljećem pa je Coldwater sada imao svoj prvi ijedini internet cafe. Budući da je moje računalo bilo staro šestgodina, to me doista veselilo."Ne znam za tebe, ali ja sam spremna za odmor", reče Vee,

podignuvši naočale za sunce na tjeme. "Još osam tjedanašpanjolskog. To je više dana nego što želim zamišljati. Treba namrazonoda. Treba nam nešto što će nam odvratiti misli od togbeskrajnog puta prema kvalitetnom obrazovanju koji se pruža prednama. Trebamo otići u kupnju. Portlande, stižemo. Macy ima velikurasprodaju. Trebaju mi cipele, trebaju mi haljine i treba mi noviparfem.""Nedavno si kupila novu odjeću. Za dvjesto dolara. Mami će ti

pozliti kad dobije izvadak iz MasterCarda.""Da, ali treba mi dečko. A da nađeš dečka, moraš dobro izgledati.

Ne škodi ni da dobro mirišeš."Zagrizla sam u kockicu kruške na svojoj viljušci. "Imaš nekoga na

umu?""Da budem iskrena, imam.""Samo mi se zakuni da nije Scott Parnell.""Scott tko?"

Nasmiješila sam se. "Vidiš? Sad sam zadovoljna.""Ne znam ni za kakvog Scotta Parnella, ali tip koji mi je zapeo za

oko je zgodan. Neizmjerno zgodan. Zgodniji od Patcha." Zastala je."Dobro, možda ne toliko zgodan. Nitko nije toliko zgodan. Ozbiljno,ostatak ovog dana mi je bez veze. Portland ili propast, kažem ti."Zaustila sam, ali Vee je bila brža."Ajoj", rekla je. "Znam taj pogled. Sad ćeš mi reći da već imaš nekih

planova.""Premotaj na Scotta Parnella. Živio je ovdje kad smo imale pet

godina." Vee je izgledala kao da čeprka po dugoročnom pamćenju."Često je piškio u gaće", dometnula sam da joj pripomognem.Veeine su oči zaiskrile. "Skotica Tutica?""Seli se natrag u Coldwater. Moja ga mama danas zove na večeru.""Vidim kamo to ide", reče Vee, mudro kimajući. "To se zove

'iznenadan susret'. To je ono kad se životi dva potencijalna ljubavnapartnera ukrste. Sjećaš se kad je Desi slučajno ušla u muški zahod ividjela Ernesta na pisoaru?"Zastala sam s viljuškom na pola puta između tanjura i usta. "Što?""U Corazćnu, onoj španjolskoj sapunici. Ne? Nema veze. Tvoja

mama hoće spetljati tebe i Skoticu Tuticu. Pronto.""Ne, neće. Zna da sam s Patchem.""To što zna ne znači da je sretna zbog toga. Tvoja će mama utrošiti

puno vremena i energije da pretvori jednadžbu Nora plus Patchjednako ljubav u Nora plus Skotica Tutica jednako ljubav. A tko zna?Možda je Skotica Tutica postao Skotica Slatkica. Jesi pomislila nato?"Nisam bila pomislila, a nisam niti namjeravala. Imala sam Patcha i

savršeno mi je odgovaralo da tako i ostane."Možemo razgovarati o nečemu malo važnijem?" upitala sam,

pomislivši kako je vrijeme da promijenimo temu prije nego što ovatrenutačna raspiri još više ludih ideja u Vee. "Kao o činjenici da jemoja nova partnerica iz kemije Marcie Millar?""Drolja.""Navodno sređuje spise u referadi pa je pogledala u Patchev

dosje.""Još je uvijek prazan?"

"Čini se da jest, budući da ona želi da joj kažem sve što znam onjemu." Uključujući zašto je jučer visio na njezinom kolnom prilazu ipiljio u prozor njezine sobe. Jednom sam čula trač da Marcienaslanja teniski reket na svoj prozor kad je spremna primiti novac zaodređene "usluge", ali nisam htjela razmišljati o tome. Nisu li tračeviionako devedeset posto izmišljeni?Vee mi se nagnula bliže. "A što znaš?"Naš razgovor zapao je u neugodnu tišinu. Nisam bila pristalica tajni

između najboljih prijateljica. No postoje tajne... i postoje opake istine.Strašne istine. Nezamislive istine. Hodanje s palim anđelom koji jepostao anđeo čuvar spada u sve navedeno."Nešto mi skrivaš", reče Vee."Ne skrivam.""Skrivaš."Mučna šutnja."Rekla sam Patchu da ga volim."Vee je rukom prekrila usta, ali nisam bila načisto potiskuje li

zaprepašteni uzdah ili smijeh. Što je samo pojačalo moj osjećajnesigurnosti. Zar je to bilo toliko smiješno? Zar je to što sam učinilabilo još gluplje nego što sam već mislila?"Što je rekao?" upita Vee.Samo sam je pogledala."Tako je gadno?" upita ona.Nakašljala sam se. "Pričaj mi o tom tipu koji ti se sviđa. Mislim, je li

to nešto u stilu napaljenosti izdaleka ili si već stvarno pričala s njim?"Vee se upecala. "Pričala s njim? Jučer sam s njim išla u Skippy na

hotdog za ručak. Dogovor je bio zamišljen kao jedan od onakvihspojeva naslijepo i ispalo je bolje nego što smo očekivali. Puno bolje.I još da ti kažem, sve bi ti to do sada već znala da si mi uzvraćalapozive umjesto da si se non-stop žnjarala s dečkom.""Vee, ja sam ti jedina prijateljica, a nisam vas ja spojila.""Znam. Spojio nas je tvoj dečko."Zagrcnula sam se kuglicom gorgonzole. "Patch vam je sredio spoj

naslijepo?""Da, i?" reče Vee glasom koji je zvučao kao da se brani.

Nasmiješila sam se. "Mislila sam da ne vjeruješ Patchu.""Ne vjerujem."

"Ali?""Pokušala sam te nazvati da mi prvo ti procijeniš kako tip izgleda,

ali da ponovim, više mi uopće ne uzvraćaš pozive.""Misija ispunjena. Osjećam se kao najgora prijateljica na svijetu."

Uputila sam joj urotnički osmijeh. "Sad mi ispričaj ostatak."Otpor u Veeinu glasu nestao je i uzvratila mi je osmijeh. "Zove se

Rixon i Irac je. Taj njegov irski naglasak me rastura. Opako je seksi.Malo je mršav s obzirom na to da ja imam teške kosti, alinamjeravam izgubiti deset kila ovo ljeto pa će se sve srediti dokolovoza.""Rixon? Nemoguće! Obožavam Rixona!" U pravilu nisam vjerovala

palim anđelima, ali Rixon je bio izuzetak. Kao i Patcheve, njegovemoralne granice prolazile su kroz sivo područje između crnog ibijelog. Nije bio savršen, ali nije bio ni posve loš.Nasmiješila sam se, uperivši viljušku u Vee. "Ne mogu vjerovati da

si izašla s njim. Mislim, on je Patchev najbolji prijatelj. Ti mrzišPatcha."Vee me počastila svojim najboljim pogledom crne mačke, a kosa joj

se gotovo nakostriješila. "Najbolji prijatelj ne znači ništa. Pogledajnas dvije. Uopće nismo slične.""To je sjajno. Nas četiri možemo se družiti cijelo ljeto.""A ne. Nema teorije. Nemam se namjeru družiti s tim tvojim

čudakom od dečka. Sto god ti meni pričala, ja ipak mislim da on imaneke veze s Julesovom zagonetnom smrću u gimnastičkoj dvorani."Mračan obiak nadvio se nad razgovor. U gimnastičkoj dvorani one

noći. kada je Jules poginuo bile su tri osobe, a ja sam bila jedna odnjih. Nikad nisam ispričala Vee sve što se dogodilo, nego tekdovoljno da me prestane salijetati, a za njezinu vlastitu sigurnostnamjeravala sam ostati na tome.Vee i ja provele smo dan vozikajući se uokolo, skupljajući obrasce

za zapošljavanje u obližnjim lokalima brze hrane pa je bilo većgotovo pola sedam kad sam se vratila kući. Odložila sam ključeve nakuhinjski ormarić i provjerila ima li poruka na telefonskoj sekretarici.Bila je jedna, mamina. Bila je u Michaud's Marketu uzimala kruh sačešnjakom, gotove lazanje i jeftino vino i klela se preko groba da ćestići kući prije Parnellovih.

Izbrisala sam poruku i popela se na kat, u svoju sobu. Budući da seujutro nisam istuširala i da se moja kosa maksimalno nakovrčalatijekom dana, zaključila sam da ću se presvući u čistu odjeću kakobih smanjila štetu. Svako sjećanje na Scotta Parnella bilo mi jeneugodno, ali gosti su bili gosti. Otkopčala sam vestu do pola, kad jenetko pokucao na ulazna vrata. S njihove druge strane zatekla samPatcha s rukama u džepovima.Obično bih ga pozdravila skočivši mu u zagrljaj. Danas sam se

obuzdala. Sinoć sam mu rekla da ga volim, a on je pobjegao inavodno se uputio ravno prema Marcienoj kući. Osjećala sam neštoizmeđu povrijeđenog ponosa, srdžbe i nesigurnosti. Nadala sam seda je prema mojoj suzdržanoj šutnji shvatio da nešto ne valja i daneće valjati sve dok ne učini nešto da to popravi, bilo isprikom iliobjašnjenjem."Hej", rekla sam, hineći opuštenost. "Zaboravio si me nazvati sinoć.

Kamo si na kraju otišao?""Okolo. Hoćeš me pozvati da uđem?"Nisam ga pozvala. "Drago mi je da čujem da je Marciena kuća tu

negdje okolo."Trenutačna iskra iznenađenja u njegovim očima potvrdila mi je ono

što nisam željela vjerovati: Marcie je rekla istinu."Hoćeš li mi reći što se događa?" rekla sam malo neljubaznije.

"Hoćeš li mi reći što si radio kod nje jučer navečer?""Zvučiš ljubomorno, Anđele." U tome se možda naslućivao prizvuk

peckanja, ali za razliku od inače, nije bilo ni trunke nježnosti niobijesti."Možda ne bih bila ljubomorna kad mi ne bi davao razloga za to",

odbrusila sam. "Sto si radio u njezinoj kući?""Imao sam nekog posla."Podigla sam obrve. "Nisam znala da ti i Marcie poslujete.""Da, ali radi se samo o tome, nekom poslu.""Bi li mi to možda objasnio?" Između mojih riječi čulo se puno

gorčine."Optužuješ me za nešto?""Bih li trebala?"Patch je obično majstorski skrivao emocije, ali usnice su mu se

stisnule. "Ne."

"Ako je tvoj jučerašnji posjet njezinoj kući tako nevin, zašto ti jeonda toliko teško objasniti mi što si ondje radio?""Nije mi toliko teško", rekao je, pomno odmjerivši svaku riječ. "Ne

objašnjavam ti što sam radio kod Marcie jer to nema nikakve veze snama."Kako je mogao reći da to nema nikakve veze s nama? Marcie je

bila jedina osoba koja nije propuštala nijednu priliku da me napadne iomalovaži. U zadnjih jedanaest godina zadirkivala me, širila užasneglasine o meni i javno me ponižavala. Kako je mogao misliti da ću jato prihvatiti samo tako, bez pitanja? Povrh svega, zar mu nije bilojasno da me užasava pomisao da će ga Marcie iskoristiti za to da mepovrijedi? Bude li naslutila da je makar malčice zainteresiran, učinitće sve što bude mogla da mi ga preotme. Nisam mogla podnijetipomisao da izgubim Patcha, ali ubilo bi me da ga izgubim zbog nje.Preplavljena tim iznenadnim strahom, rekla sam: "Ne vraćaj se dok

mi ne budeš spreman reći što si radio kod nje."Patch se nestrpljivo progurao unutra i zatvorio vrata za sobom.

"Nisam se došao svađati. Htio sam ti reći da je Marcie danaspopodne nadrapala."Opet Marcie? Zar mu se nije činilo da je jaz koji je iskopao već

dovoljno dubok? Pokušala sam ostati mirna toliko da ga saslušam,ali htjela sam se izvikati na njega. "Da?" rekla sam hladno."Uletjela je usred frke dok je grupa palih anđela pokušavala

natjerati nekog nefila da se zakune na odanost u muškom zahodu uBoovoj igračnici. Taj nefil još nema šesnaest godina pa ga nisu moglinatjerati, ali zabavljali su se pokušavajući. Dosta su ga iskasapili ipolomili mu nekoliko rebara. Tu se upetljala Marcie. Previše je popilai ušetala u krivi zahod. Pali anđeo koji je čuvao stražu napao ju jenožem. U bolnici je, ali će je uskoro pustiti. Površinska rana."Tlak mi je skočio i shvatila sam da me uznemirava što je Marcie

ranjena nožem, no to nipošto nisam htjela pokazati Patchu. Krutosam prekrižila ruke. "Jao, a je li nefil dobro?" Mutno sam se sjećalada mi je Patch prije nekog vremena objašnjavao kako pali anđeli nemogu natjerati nefila da se zakune na odanost dok ne navršišesnaest godina. Isto tako ni on nije mogao žrtvovati mene kako bidobio vlastito ljudsko tijelo dok nisam navršila šesnaest. Šesnaest

godina bila je opasno magična, čak i presudna dob u svijetu anđela inefila.Patch mi je uputio pogled u kojem se nazirao tračak gnušanja.

"Marcie je bila pijana, ali postoji vjerojatnost da se sjeća što jevidjela. Sigurno ti je, jasno da pali anđeli i nefili žele ostati izvandometa radara, a netko lajav kao Marcie mogao bi ugroziti njihovutajnost. Nipošto ne žele da svima ispriča što je vidjela. Naš svijetfunkcionira puno bolje kad ljudi za njega ne znaju. Ja poznajem tepale anđele koji su umiješani." Čeljust mu se stisnula. "Učinit će svešto bude potrebno da ušutkaju Marcie."Zadrhtala sam od bojazni za Marcie, ali sam to potisnula. Otkad je

to Patchu na bilo koji način stalo do toga što se događa Marcie?Otkad se on to više brine za nju, nego za mene? "Pokušavam sezabrinuti," rekla sam, "ali čini mi se da se ti već dovoljno brineš zanas oboje." Povukla sam kvaku i širom otvorila vrata. "Možda bitrebao posjetiti Marcie da vidiš zacjeljuje li njezina površinka ranakako spada."Patch mi je strgnuo ruku s kvake i nogom zalupio vrata. "Događaju

se važnije stvari od tebe, mene i Marcie." Oklijevao je kao da će rećijoš nešto, ali je u zadnji čas zatvorio usta."Tebe, mene i Marcie? Otkad ti to stavljaš nas troje u istu rečenicu?

Otkad to ona tebi nešto znači?" prasnula sam.Dlanom se primio za vrat, doimajući se vrlo svjesnim toga da treba

pomno odabrati riječi prije nego što odgovori."Jednostavno mi reci o čemu razmišljaš!" ispalila sam. "Pljuni! Već

mi je dovoljno teško što nemam pojma što osjećaš, a kamoli još dane znam ni o čemu razmišljaš!"Patch se osvrnuo oko sebe kao da se pita razgovaram li s nekim

drugim. "Da pljunem?" rekao je preneraženo. Možda čak i srdito. "Ašto misliš, što pokušavam? Kad bi se smirila, mogao bih. Ovako ćešpočeti histerizirati što god ja rekao."Osjetila sam kako mi se oči sužavaju. "Imam se pravo ljutiti. Ne

želiš mi reći što si jučer navečer radio kod Marcie."Patch je podignuo ruke. Evo ga opet, značila je ta gesta."Prije dva mjeseca", započela sam, nastojeći ubaciti ponos u glas

kako bih mu prikrila drhtanje, "Vee, mama - svi - upozoravali su meda si ti tip koji doživljava djevojke samo kao trofeje. Govorili su da

sam ja samo još jedna recka na remenu, još jedna glupača koju sizaveo zbog vlastite zadovoljštine. Govorili su mi da će trenutak ukojem se zaljubim u tebe biti trenutak kada ćeš me ostaviti."Progutala sam knedlu. "Trebam se uvjeriti da nisu imali pravo."Premda ga nisam htjela prizivati, sjećanje na prošlu noć iskrsnulo

mi je savršeno jasno u mislima. Prisjetila sam se cijelogponižavajućeg prizora do najživljih pojedinosti. Rekla sam mu da gavolim, a on me ostavio na cjedilu. Postojale su stotine različitihnačina tumačenja njegove šutnje, ali nijedan dobar.Patch je u nevjerici odmahnuo glavom. "Želiš da ti kažem da nisu

imali pravo? Jer imam dojam da mi nećeš vjerovati, što god rekao."Ošinuo me pogledom."Je li ti stalo do ove veze isto koliko je meni?" Nisam mogla to ne

upitati. Ne nakon što sam od jučer navečer gledala kako se sve ruši.Najednom sam prihvatila da nemam pojma što Patch zapravo osjećaprema meni. Mislila sam da mu ja značim sve, ali što ako sam vidjelasamo ono što sam htjela vidjeti? Što ako sam jako precijenilanjegove osjećaje? Netremice sam ga gledala u oči, ne želeći muolakšati, ne želeći mu pružiti drugu priliku da zaobiđe to pitanje.Trebala sam znati. "Voliš li me?" Ne mogu odgovoriti na to, rekao je,iznenadivši me jer mi se obratio u mislima. Bio je to dar koji su imalisvi anđeli, ali nisam shvaćala zašto ga je odlučio upotrijebiti bašsada. "Svratit ću sutra. Lijepo spavaj", rekao je odsječno i krenuoprema vratima."Glumiš li kad se ljubimo?"Stao je kao ukopan. Opet je odmahnuo glavom u nevjerici.

"Glumim?""Kad te dodirnem, osjećaš li išta? Dokle ide tvoja želja? Osjećaš li

išta nalik onome što ja osjećam prema tebi?"Patch me gledao u tišini. "Nora..." započeo je."Želim izravan odgovor."Za neko vrijeme je rekao: "Emocionalno, da.""Ali fizički ne, je li tako? Kako da budem u vezi kad nemam pojma

koliko to tebi uopće znači? Doživljavam li ja sve to na posvedrugačijoj razini? Jer čini se da je tako. I mrzim to", dodala sam. "Neželim da me ljubiš zato što moraš. Ne želim da se praviš kako ti tonešto znači, ako je sve to zapravo samo pretvaranje."

"Samo pretvaranje? Čuješ li ti sebe?" Naslonio se potiljkom na zid iopet se nasmijao, još mračnije. Dobacio mi je pogled iskosa. "Jesi ligotova s optužbama?""Tebi je ovo smiješno?" rekla sam, preplavljena novim valom

gnjeva. "Naprotiv." Prije nego što sam stigla dodati još nešto,okrenuo se prema vratima. "Nazovi me kad budeš spremna razumnorazgovarati.""Što bi to trebalo značiti?""To znači da si luda. Nemoguća si." "Ja sam luda?"Prstom mi je podignuo bradu i posadio mi brz, grub poljubac na

usta. "A i ja sam lud jer trpim sve to."Odmaknula sam se i ogorčeno protrljala bradu. "Zbog mene si

odustao od toga da postaneš ljudsko biće, a što ja imam od toga?Dečka koji visi kod Marcie, ali mi neće reći zašto. Dečka koji bježi naprvu naznaku svađe. Vidi kako ti se ovo sviđa: ti si - kreten!"Kreten? obratio mi se u mislima, hladno i oštro. Pokušavam se

držati pravila. Ne smijem se zaljubiti u tebe. Oboje znamo da seovdje ne radi o Marcie. Radi se o tome što ja osjećam prema tebi.Moram se suzdržavati. Hodam po opasnoj litici. Upravo zbogzaljubljenosti uvalio sam se u nevolje i prvi put. Ne mogu biti s tobomonako kako bih želio."Zašto si zbog mene odustao od toga da postaneš ljudsko biće ako

si znao da ne možeš biti sa mnom?" upitala sam glasom koji jelagano drhtao, dok mi je iz dlanova izbijao znoj. "Što si uopćeočekivao od veze sa mnom? Koja je svrha..." glas mi je zapeo inehotice sam progutala slinu "... nas?"Što sam ja očekivala od veze s Patchem? U nekom trenutku

zacijelo sam razmišljala o tome kamo naša veza ide i što će sedogoditi. Dakako da jesam. No toliko sam se užasavala budućnostiza koju sam shvatila da dolazi, da sam se gradila kako neizbježnone postoji. Gradila sam se da veza s Patchem može funkcionirati jersam duboko u sebi osjećala kako je i malo vremena s njim bolje odnimalo.Anđele.Podigla sam pogled kad me je Patch zazvao u mislima.Biti s tobom na bilo koji način bolje je nego ne biti uopće. Ne želim

te izgubiti. Zastao je i prvi put otkako sam ga poznavala ugledala

sam iskricu zabrinutosti u njegovim očima. Ali već sam jednom pao.Ako arkanđelima dam razloga da pomisle kako sam makar i malčicezaljubljen u tebe, poslat će me u pakao. Zauvijek.Ta me vijest pogodila poput udarca šakom u trbuh. "Što?"Ja sam anđeo čuvar ili su mi barem tako rekli, ali arkanđeli mi ne

vjeruju. Nemam nikakvih povlastica, nemam privatnosti. Dvojica sume jučer zaskočila da popričamo i kasnije sam imao dojam da želeda opet pogriješim. Zbog nekog razloga sada su odlučili paziti držimli se pravila. Traže bilo kakav izgovor da me se riješe. Ja sam nauvjetnoj i ako ovo zeznem, moja priča nema sretan kraj.Zablenula sam u njega, pomislivši kako zacijelo pretjeruje,

pomislivši kako nije moguće da je situacija tako loša, no kad sam muvidjela lice, shvatila sam da nikad nije bio ozbiljniji."I što sad?" zapitala sam se naglas.Umjesto da odgovori, Patch je frustrirano uzdahnuo. Ruku na srce,

našoj se vezi loše pisalo. Bez obzira koliko mi to izbjegavali,odugovlačili ili od toga odvraćali pogled, jednoga previše skorogdana naši će se životi razići. Što će biti kad maturiram i odem nafakultet? Što će biti kad u potrazi za poslom iz svojih snova krenemna drugi kraj države? Što će biti kad mi dođe vrijeme da se udam iimam djecu? Nikome nisam činila dobro time što sam svakoga danasve više voljela Patcha. Jesam li uistinu htjela ostati na tom putu,znajući da će završiti jedino katastrofom?Na kratak trenutak pomislila sam da znam rješenje - odustat ću od

svojih snova. Ništa lakše. Zatvorila sam oči i zamislila kako puštamsvoje snove kao balone s dugim tankim vrpcama. Nisam trebala tesnove. Nisam mogla čak niti znati hoće li se ispuniti. A sve da se iispune, nisam htjela provesti ostatak života sama i mučenaspoznajom da mi sve što sam postigla bez Patcha ne znači ništa.A onda sam s užasom shvatila da nijedno od nas ne može odustati

od svega. Moj će se život i dalje kretati prema budućnosti, a ja ganisam bila kadra zaustaviti. Patch će zauvijek ostati anđeo; nastavitće putem kojim ide otkako je pao."Zar ništa ne možemo učiniti?" pitala sam."Radim na tome."Drugim riječima, nije mogao ništa. Put nam je bio zapriječen u oba

smjera - sjedne strane pritisak arkanđela, a s druge dvije budućnosti

posve različitih smjerova."Želim prekinuti", rekla sam mirno. Znala sam da nisam fer - štitila

sam samu sebe. Što sam drugo mogla? Nisam smjela Patchu pružitipriliku da me razuvjeri. Morala sam učiniti što je bilo najbolje zaoboje. Nisam mogla samo stajati i držati se nečega ako je to za štosam se držala svakim danom sve više nestajalo. Nisam moglapokazivati koliko mi je stalo ako će to na koncu samo učiniti svenemoguće teškim. A iznad svega nisam htjela biti razlog da Patchizgubi sve što se trudio postići. Ako su arkanđeli tražili izgovor da gazauvijek protjeraju, onda sam im ja samo olakšavala stvar.Patch se zagledao u mene kao da ne zna mislim li ozbiljno. "To je

to? Ti želiš prekinuti? Ti si dobila svoju priliku da mi kažeš što misliš,u što ja, usput, uopće ne vjerujem, ali sad kad je na meni red, ja bihtrebao samo progutati tvoju odluku i otići?"Obgrlila sam laktove i okrenula mu leda. "Ne možeš me prisiliti da

ostanem u vezi koju ne želim.""Možemo li razgovarati o tome?""Ako želiš razgovarati, reci mi što si jučer navečer radio kod

Marcie." No Patch je imao pravo. Tu se nije radilo o Marcie. Radilose o tome da me plašila i uznemiravala budućnost koju su namodredile sudbina i okolnosti.Okrenula sam se i ugledala Patcha kako prelazi dlanovima niz lice.

Kratko se, neveselo nasmijao."Da sam ja jučer navečer bila kod Rixona, i ti bi se pitao što se

događa!" odrezala sam."Ne bih", reče on, opasno dubokim glasom. "Ja bih tebi vjerovao."Ustrašena da će mi ponestati odlučnosti ne budem li odmah

djelovala, udarila sam ga dlanovima o prsa, odgurnuvši ga korakunatrag. "Odlazi", rekla sam glasom muklim od suza. "Želim raditidruge stvari u životu. Stvari u kojima nema mjesta za tebe. Fakultet ibudući poslovi. Neću sve to odbaciti zbog nečega čemu nikada nijebilo suđeno."Patch se lecnuo. "Je li to stvarno ono što želiš?""Kad poljubim dečka, želim znati da on to osjeća!"Čim sam to izgovorila, zažalila sam. Nisam ga htjela povrijediti -

samo sam htjela da taj trenutak završi što je brže moguće, prije nego

što puknem i počnem ridati. No otišla sam predaleko. Vidjela samkako se ukočio. Stajali smo licem prema licu, oboje teško dišući.Zatim je izašao, snažno zalupivši vrata za sobom.Kad su se vrata zatvorila, srušila sam se na njih. Suze su me žarile

u očima, ali nijedna kap nije pala. U meni se kovitlalo previšenemoćna bijesa i srdžbe da bih osjećala bilo što drugo, alinaslućivala sam, i zbog toga mi je grlo stisnuo jecaj, da ću petminuta kasnije, kada sve drugo splasne i kada shvatim punu težinutoga što sam učinila, osjetiti kako mi puca srce.

POGLAVLJE3

Sjela sam na ugao svojeg kreveta, zagledana u prazno. Bijes jepolako jenjavao, no gotovo sam poželjela zauvijek ostati u njegovužaru. Praznina koja je ostajala iza njega tištala me više od oštre,žestoke boli koju sam osjetila kad je Patch otišao. Pokušala samshvatiti što se upravo dogodilo, ali misli su mi bile nesuvisle. Riječikoje smo vikali odzvanjale su mi u ušima, ali odjekivale sunepovezano, kao da se prisjećam ružnog sna, a ne stvarnograzgovora. Jesam li ja to doista prekinula s njim? Jesam li doistaželjela da to bude trajno? Zar nije bilo načina da zaobiđemo sudbinuodnosno, neposrednije, prijetnje arkanđela? U vidu odgovora,želudac me zabolio kao da ću povratiti.Sa zvonjavom u ušima i plitko isprekidano dišući, požurila sam u

kupaonicu i kleknula iznad zahodske školjke. Što sam učinila? Ništatrajno, sigurno ništa trajno. Sutra ćemo se ponovno vidjeti i sve će sevratiti na staro. To je bila samo svađa. Glupa svađa. Nije bio kraj.Sutra ćemo shvatiti koliko smo bili sitničavi i ispričat ćemo se. Ostavitćemo to iza nas. Pomirit ćemo se.Polako sam se osovila na noge i odvrnula slavinu na umivaoniku.

Namočivši ručnik, pritisnula sam ga o lice. Još uvijek mi se strahovitovrtjelo u glavi pa sam čvrsto stisnula oči da to prestane. Ali što sarkanđelima? upitala sam se ponovno. Kako Patch i ja možemoimati normalnu vezu ako nas oni neprestano motre? Ukipila sam se.Možda i mene sada promatraju.Možda promatraju Patcha. Pokušavaju razabrati je li prešao crtu.

Traže bilo kakav izgovor da ga pošalju u pakao i daleko od mene,zauvijek.Osjetila sam kako mi se bijes ponovno rasplamsava. Zašto nas ne

puste na miru? Zašto su toliko zapeli uništiti Patcha? Patch mi jerekao da je on prvi pali anđeo koji je dobio krila natrag i postaoanđeo čuvar. Jesu li arkanđeli bili kivni zbog toga? Jesu li osjećali daih je Patch nekako nasamario? Ili da se prijevarom popeo natrag sdna? Jesu li mu htjeli pokazati gdje mu je mjesto? Ili mu naprostonisu vjerovali?Zatvorila sam oči, osjetivši kako mi jednom stranom nosa klizi suza.

Povlačim sve, pomislila sam. Očajnički sam željela nazvati Patcha,

ali nisam znala hoću li ga time dovesti u nekakvu opasnost. Jesu liarkanđeli mogli prisluškivati telefonske razgovore? Kako bismoPatch i ja mogli iskreno razgovarati ako oni prisluškuju?Usto nisam tako brzo mogla odustati od svojeg ponosa. Zar nije

razumio da je i on podjednako kriv? Razlog zbog kojeg smo seuopće počeli svađati bio je što mi nije htio reći što je radio kodMarcie jučer navečer. Ja nisam bila ljubomoran tip, ali on je znao zamoju priču s Marcie. Znao je da baš u toj situaciji moram biti u toku.Još mi je od nečega bilo zlo. Patch je rekao da je Marcie napadnuta

u muškom zahodu u Boovoj igračnici. Što je Marcie radila kod Boa?Koliko sam znala, nitko iz Coldwaterske gimnazije nije visio u Bou.Zapravo, prije nego što sam upoznala Patcha, nikad nisam niti čulaza to mjesto. Je li bila slučajnost što je jedan dan nakon što je Patchgledao kroz prozor Marciene sobe, ona dolutala kroz Boova ulaznavrata? Patch je tvrdio da između njih nema ništa osim poslovnogodnosa, ali što je to uopće značilo? A Marcie je bila puno toga, uzostalo zavodljiva i uvjerljiva. Ne samo što nije prihvaćala negativanodgovor, nego nije prihvaćala nikakav odgovor koji nije bio upravoonakav kakav je htjela.Što ako je ovaj put htjela... Patcha?Glasno kucanje na ulaznim vratima prenulo me iz snatrenja.Sklupčala sam se na hrpama jastuka na krevetu, zatvorila oči i

nazvala mamu. "Stigli su Parnellovi.""Uh! Ja sam na semaforu na Walnutovoj. Dolazim za dvije minute.

Reci im da uđu.""Jedva se sjećam Scotta, a njegove se mame uopće ne sjećam.

Reći ću im da uđu, ali neću brbljati s njima. Bit ću u svojoj sobi dokse ti ne vratiš." Pokušala sam joj intonacijom dati do znanja da neštonije u redu, ali nisam se baš mogla povjeravati mami. Mrzila jePatcha. Ne bi suosjećala sa mnom. Ne bih mogla podnijeti prizvuksreće i olakšanja u njezinu glasu. Ne sada."Nora.""Dobro! Pričat ću s njima." Zaklopila sam telefon i bacila ga na drugi

kraj sobe.Odugovlačeći, došla sam do ulaznih vrata i povukla zasun. Momak

koji je stajao na otiraču za cipele bio je visok i dobro građen - vidjelasam jer mu je majica bila dosta uska i na njoj je razmetljivo pisala

reklama DVORANA PLATINUM, PORTLAND. Srebrna rinčicaprolazila mu je kroz desnu ušnu resicu, a Levisice su mu visjeleopasno nisko na kukovima. Nosio je ružičastu šiltericu s havajskimuzorkom koja je izgledala kao da ju je maločas uzeo s police za robuna sniženju i zacijelo je bila nekakva interna šala, a njegove su menaočale za sunce podsjećale na Hulka Hogana, Unatoč svemu, imaoje neki dječački šarm.Uglovi usnica iskosili su mu se uvis. "Ti si sigurno Nora.""Ti si sigurno Scott."Ušao je i skinuo naočale za sunce. Pogledom je prešao hodnikom

prema kuhinji i dnevnoj sobi. "Gdje ti je mama?""Stiže kući s večerom.""Što imamo?"Nije mi se svidjelo što rabi riječ "mi". Nije ovdje bilo nikakvoga "mi".

Jedno je bila obitelj Grey, a drugo obitelj Parnell. Dvije zasebnecjeline koje su slučajno jedne večeri sjedile za istim stolom.Kako nisam odgovarala, on je nastavio: "Coldwater je malo manji

od onoga na što sam navikao."Prekrižila sam ruke preko grudi. "I malo je hladniji od Portlanda."Odmjerio me od glave do pete, a potom se vrlo lagano nasmiješio.

"Primijetio sam." Zaobišao me, uputivši se prema kuhinji i otvorio jevrata hladnjaka. "Imaš neko pivo?""Što? Ne."Ulazna su vrata još bila otvorena i izvana su se začuli glasovi. Moja

mama stupila je preko praga s dvije smeđe papirnate vreće urukama. Za njom je ušla okrugla žena s lošom dječačkom frizurom iteškom ružičastom šminkom."Nora, ovo je Lynn Parnell", reče mama. "Lynn, ovo je Nora.""Ajme meni", reče gđa Parnell, pljesnuvši rukama. "Jako ti je slična,

zar ne, Blythe? A vidi te noge! Duže od Vegas Stripa."Uzela sam riječ. "Znam da je ovo nije pravi trenutak, ali ne osjećam

se dobro pa idem malo prileći..."Ušutjela sam zbog smrknutog pogleda kojim me mama ošinula.

Uzvratila sam naciljavši je svojim najboljim ogorčenim pogledom."Scott je zbilja narastao, zar ne, Nora?" rekla je."Izvrsno zapažanje."

Mama je spustila vreće na pult i obratila se Scottu. "Nora i ja smojutros bile malo nostalgične, prisjećale smo se svega što ste vasdvoje nekad radili. Nora mi je rekla da si je pokušavao natjerati dajede bube baburice."Prije nego što se Scott uspio obraniti, rekla sam: "Pekao ih je žive

ispod i povećala i nije me pokušavao natjerati da ih pojedem. Sjediobi na meni i držao mi začepljen nos sve dok mi ne bi ponestalo zrakapa bih morala i otvoriti usta. Onda ih je ubacivao unutra."Mama i gđa Parnell izmijenile su brz pogled."Scott je uvijek bio vrlo uvjerljiv", reče gđa Parnell brzo. "Može

nagovoriti ljude da čine stvari o kojima nikada nisu sanjali. Ima daraza to. Mene je nagovorio da mu kupim Ford Mustang iz 1966. ubesprijekornom i stanju. Dobro, uletio mi je u pravi trenutak, strašnome pekla savjest zbog razvoda. No dobro. Kao što rekoh, Scott jevjerojatno pripremao najbolje pečene baburice u ulici."Svi su pogledali u mene, očekujući da to potvrdim.Nisam mogla vjerovati da raspravljamo o tome kao da je to

najnormalnija tema za razgovor."Onda", oglasi se Scott, češući se po prsima. Pritom mu je titrao

biceps, ali toga je vjerojatno bio svjestan. "Što je za večeru?""Lazanje, kruh s češnjakom i žele-salata" reče mama uz osmijeh.

"Nora je napravila salatu."To mi je bila novost. "Jesam li?""Ti si kupila žele", podsjetila me."To baš i nije isto.""Nora je napravila salatu", potvrdila je mama Scottu. "Mislim da je

sve spremno. Hoćemo li jesti?"Kad smo sjeli, svi smo si dali ruke i mama je blagoslovila hranu."Pričaj mi o stanovima u susjedstvu", reče gđa Parnell, režući

lazanje i stavljajući prvi komad na Scottov tanjur. "Koliku cijenu moguočekivati za dvije spavaće i dvije kupaonice?""Ovisi o tome koliko je stan adaptiran", odgovori mama. "Skoro sve

u ovom dijelu grada sagrađeno je prije 1900-te i to se vidi. Kad smose vjenčali, Harrison i ja pogledali smo nekoliko povoljnih stanova sdvije spavaće sobe, ali uvijek nešto ne bi valjalo - rupe u zidovima,problemi sa žoharima ili nije bilo parka u pješačkom dometu. Budućida sam bila trudna, zaključili smo da nam treba veći stan. Ova se

kuća tada prodavala već osamnaest mjeseci i uspjeli smo postićicijenu za koju smo mislili da je predobra da bi bila istinita." Osvrnulase uokolo. "Harrison i ja planirali imo je potpuno obnoviti jednogdana, ali... no i onda... kao što znate..." Pognula je glavu.Scott se nakašljao. "Žao mi je zbog tvojeg tate, Nora. Još se

sjećam kad me moj tata nazvao one noći kad se to dogodilo. Ja samradio nekoliko ulica dalje u jednom dućanu. Nadam se da će uhvatitionoga tko ga je ubio."Pokušala sam se zahvaliti, ali riječi su mi se raspale u grlu. Nisam

htjela razgovarati o tati. Dovoljno me mučila oštra bol zbog prekida sPatchem. Gdje je sada bio? Je li žalio? Je li shvaćao kako jako želimpovući sve Sto sam rekla? Odjednom sam se zapitala je li mi poslaokakvu poruku i požalila što nisam ponijela telefon dolje doblagovaonice. Ali koliko bi uopće mogao reći? Jesu li arkanđeli mogličitati njegove poruke? Koliko nu mogli vidjeti? Jesu li bili posvuda?Pitala sam se sve to i osjećala se vrlo ranjivo."Reci nam, Nora", reče gđa Parnell. "Kako je u Coldwaterskoj

gimnaziji? Scott se u Portlandu bavio hrvanjem. Njegov je timpobijedio na državnom natjecanju zadnje tri godine. Je li ovdašnjihrvački tim dobar? Bila sam sigurna da smo se već natjecali protivColdwatera, ali onda me Scott podsjetio da je Coldwater u klasi C."Polako sam se izvukla iz magle vlastitih misli. Jesmo li mi uopće

imali hrvački tim?"Ne znam za hrvanje," rekla sam bezizražajno, "ali košarkaški tim

jednom je išao na državno natjecanje."Gđa Parnell zagrcnula se vinom. "Jednom?" Očima je vrludala

između mene i mame, zahtijevajući objašnjenje."Fotografija tog tima visi preko puta referade", rekla sam. "Sudeći

prema izgledu te slike, to je bilo prije više od šezdeset godina."Oči gđe Parnell razrogačile su se. "Prije šezdeset godina?"

Potapkaia je usta ubrusom. "Možda nešto nije u redu sa školom? Strenerom? Sa sportskim ravnateljem?""Nije bitno", reče Scott. "Pauzirat ću jednu godinu."Gđa Parnell spusti viljušku uz glasan cink. "Ali ti voliš hrvanje."Scott si utrpa još jedan zalogaj lazanja i ravnodušno slegne jednim

ramenom."I to ti je završni razred."

"Pa?" reče Scott punih usta.Oda Parnell se nalakti na stol i nagne se naprijed. "Pa se nećeš

upisati na fakultet na osnovi svojih ocjena, gospodine. Tvoja jedinanada ovako kasno u igri jest da te primi neka viša škola.""Ima drugih stvari koje želim raditi."Njezine obrve strelovito sunu uvis. "O? Kao recimo ponoviti prošlu

godinu?" Čim je to rekla, opazila sam iskricu straha u njezinimočima.Scott je još dvaput prožvakao, a onda progutao velik komad.

"Dodaš salatu, Blythe?"Mama pruži zdjelu želea gospođi Parnell, koja je malo previše

oprezno postavi pred Scotta."Što je bilo prošle godine?" upita mama da ispuni napetu tišinu.Gđa Parnell nehajno odmahne rukom. "Ma znaš kako to ide. Scott

je upao u neke probleme, ništa posebno. Ništa što svaka majkadječaka u tim godinama nije već vidjela." Nasmijala se, ali previšeresko."Mama", reče Scott intonacijom koja je jako zvučala kao

upozorenje, j"Znate kakvi su dečki", uporno je brbljala gđa Parnell, mašući

viljuškom. "Ne misle. Žive samo u sadašnjem trenutku. Nemarni su.Budi sretna što i imaš kćer, Blythe. O, joj. Sline mi cure na taj kruh sčešnjakom - dodaš mi krišku?""Nisam trebala ništa pitati", promrmlja moja mama, dodajući kruh.

"Nemaš pojma koliko smo oduševljeni što ste opet u Coldwateru."Gđa Parnell snažno kimne. "Nama je samo drago što smo se vratili

živi i zdravi."Prekinula sam s jelom, naizmjenično pogledavajući Scotta i gđu

Parnell, pokušavajući shvatiti što se događa. Dečki su dečki, to sammogla prihvatiti. No nisam mogla prihvatiti tjeskobno inzistiranje gđeParnell na tome da problemi njezina sina spadaju u kategorijutipičnih. A Scottov poman nadzor svake riječi koja bi izašla iz njezinihusta nije mi pomagao da promijenim mišljenje.Pretpostavivši da u toj priči ima više od onoga što govore, pritisnula

sam ruku na srce i rekla: "Čuj, Scott, pa nisi se valjda šetao po noći ikrao znakove s ceste da si ih staviš u sobu, ha?"

Gđa Parnell prasnula je u iskren, gotovo rasterećen smijeh.Pogodak. U kakav se god problem Scott uvalio, nije bio bezazlenpoput krađe cestovnih znakova. Nisam imala pedeset dolara, ali dajesam, kladila bih se u svih pedeset na slutnju da je Scottov problembio sve, samo ne tipičan."Pa", reče moja mama, stisnuvši uglove usnica u osmijeh, "ma što

se dogodilo, sigurna sam da je to sada prošlost. Coldwater je sjajnomjesto za novi početak. Jesi li se već upisao na neke predmete,Scott? Neki se brzo popune, osobito oni za dodatne bodove.""Dodatne bodove", ponovi Scott, frknuvši uz osmijeh. "Bodove za

fakultet? Bez uvrede, ali ja ne ciljam tako visoko. Kao što je mama..."on ispruži ruku u stranu i prodrma joj rame malo pregrubo da bi biloprijateljski"... tako ljubazno istaknula, ako i upadnem na fakultet, toneće biti zbog ocjena."Kako nikome za stolom nisam htjela dati priliku da nas odvuče dalje

od teme Scottovih prijašnjih problema, rekla sam: "Ma daj, Scott. Nebudi okrutan. Što je to tako loše u vezi s tvojom prošlosti? Ne možebiti tako strašno da ne želiš reći starim prijateljima.""Nora..." započne moja mama."Dobio si nekoliko kazni jer si vozio pijan? Krađa auta? Divljanje u

vožnji?"Ispod stola sam osjetila mamino stopalo na svojem. Uputila mi je

oštar pogled u smislu Što ti je?Scottov stolac zastrugao je po podu i on je ustao. "Kupaonica?"

upitao je moju mamu. Razvukao je okovratnik. "Probavne smetnje.""Na vrhu stepenica." Glas joj je zvučao kao da se ispričava.

Ispričavala se, naime, zbog mog vladanja, a upravo je ona osmislilacijelu tu smiješnu večer. Svatko s imalo pronicljivosti shvatio bi da bitte večere nije bila da podijelimo obrok sa starim obiteljskimprijateljima. Vee je imala pravo - ovo je bio iznenadan susret. E, paimala sam vijest za mamu. Scott i ja? Neće ići.Kad se Scott ispričao, gđa Parnell se široko osmjehnula, kao da će

time izbrisati zadnjih pet minuta i početi ispočetka. "Onda, da čujem",rekla je malo previše veselo. "Ima li Nora dečka?""Ne", rekla sam u isti tren kad je mama rekla: "Na neki način.""Zbunjujete me", reče gda Parnell, žvačući zalogaj lazanja i

zirkajući malo u mamu, malo u mene.

"Zove se Patch", reče mama."Čudno ime", zamisli se gđa Parnell. "Što li je spopalo njegove

roditelje?""To je nadimak", objasni mama. "Patch često upada u tučnjave.

Stalno ga treba krpati."1

Odjednom sam požalila što sam joj ikad objasnila da je Patchnjegov nadimak.1 Patch uz ostalo znači zakrpa.Gđa Parnell odmahne glavom. "Ja mislim da je to nadimak iz ulične

bande. Sve bande dijele nadimke. Slasher, Slayer, Maimer, Mauler,Reaper. Patch."Zakolutala sam očima. "Patch nije u bandi.""To ti misliš", reče gđa Parnell. "Bande čine kriminalci iz loših četvrti

zar ne? To su žohari koji izlaze samo noću." Ušutjela je i učinilo mise da sam vidjela kako je škicnula prema Scottovu praznom stolcu."Vremena se mijenjaju. Prije nekoliko tjedana gledala sam Zakon ired o novoj vrsti bogatih bandi iz predgrađa. Zvali su ih tajnimdruštvima ili krvnim društvima ili tako neka glupost, ali sve se tosvodi na isto. Mislila sam da je to tipično senzacionalističkeholivudsko smeće, ali Scottov tata je rekao da sve češće viđa takvestvari. On zna - on je drot i sve to.""Vaš muž je drot?" upitala sam."Bivši muž, proklet bio."Sad je dosta, začuo se Scottov glas iz zamračenog hodnika, a ja

sam se trgnula. Umalo sam se zapitala je li uopće otišao ukupaonicu ili je stajao odmah do blagovaonice i prisluškivao, no tadami je sinulo da mi se čini kako to nije izgovorio naglas. U biti...Bila sam prilično sigurna da se obratio mojim... mislima. Ne. Ne

mojim mislima. Nego mislima svoje majke. A ja sam to nekako čula.Gđa Parnell okrenula je dlanove prema gore. "Samo sam rekla

proklet bio - neću to povući, točno tako se osjećam.""Rekap sam da ušutiš." Scottov glas bio je miran, jeziv.Moja se mama naglo okrenula, kao da je tek sad primijetila da je

Scott ušao u sobu. Ja sam trepnula u smušenoj nevjerici. Nisamvaljda stvarno čula kako se obratio mislima svoje majke? Mislim,Scott je bio ljudsko biće... nije li?

"Tako ti razgovaraš s vlastitom majkom?" reče gđa Parnell,priprijetivši mu prstom. No meni je bilo jasno da je to više za naše očinego zato da izgrdi Scotta.Još ju je malo hladno i netremice gledao, a zatim se povukao

prema ulaznim vratima i čvrsto ih zatvorio za sobom.Gđa Parnell obrisala je usta, umrljavši ubrus ružičastim ružem.

"Ružna strana razvoda." Ispustila je dug, patnički uzdah. "Scott senikad nije znao obuzdati. Dobro, može biti i da odrasta u sina svojegoca. Eto. Neugodna je to tema i nije prikladna za večeru. Da li sePatch hrva, Nora? Kladim se da bi ga Scott mogao naučiti nekestvari.""Igra pool", rekla sam bezvoljno. Nije mi se razgovaralo o Patchu.

Ne ovdje, ne sada. Ne kad mi je od teme o njegovu imenu nastaokamen u grlu. Još sam jače požalila što nisam ponijela mobitel zastol. Nisam se više osjećala ni upola onoliko ljutito, što je značilo dase i Patch vjerojatno ohladio. Je li mi oprostio dovoljno da mi pošaljeporuku ili da me nazove? Sve je bio užasan kaos, ali sigurno jepostojalo neko rješenje. Nije ovo bilo toliko loše kao što je izgledalo.Već ćemo to nekako srediti. Gđa Parnell je kimnula. "Polo. Etopravog mainskog sporta.""Pool kao biljar u igračnicama", ispravila ju je mama, pomalo

blijedim tonom.Gda Parnell nakrivila je glavu, kao da nije sigurna da je dobro čula.

"To su rasadnici bandi", rekla je najzad. "Onaj Red i zakon koji samgledala. Bogati momci iz više klase upravljali su biljarskimigračnicama u svojem susjedstvu kao lasvegaškim kasinima. Bolje tidobro pazi na tog svojeg Patcha, Nora. Možda ima neku stranu kojuti skriva. Stranu koju skriva u mraku.""On nije u bandi", ponovila sam uz osjećaj da je to milijunti put,

trudeći se održati uljudan ton.No čim sam to izgovorila, shvatila sam da nikako ne mogu biti

sigurna da Patch nikada nije bio u nekoj bandi. Ubraja li se skupinapalih anđela u bande? Nisam znala mnogo o njegovoj prošlosti,osobito prije nego što me je upoznao..."Vidjet ćemo", reče gđa Parnell sumnjičavo. "Vidjet ćemo."Jedan sat kasnije hrane je nestalo, suđe je bilo oprano, gda Parnell

najzad je otišla loviti Scotta, a ja sam se povukla u svoju sobu.

Mobitel mi je bio na podu, prednjom stranom nagore, pokazujući danemam novih tekstualnih poruka, poruka na govornoj pošti nipropuštenih poziva.Usnica mi je zadrhtala i pritisnula sam donji dio dlanova na oči da

mi suze ne zamute vid. Kako bih odvratila misli od svih grozota kojesam rekla Patchu, pokušala sam se domisliti načinu da se svepopravi. Arkanđeli nam nisu mogli zabraniti da razgovaramo ili da seviđamo - ne ako je Patch moj anđeo čuvar. On je morao ostati umojem životu. Nastavit ćemo raditi ono što smo uvijek i radili. Zanekoliko dana, kad se budemo otresli naše prve prave svađe, stvariće se vratiti u normalu. I tko mari za moju budućnost? Sve to mogusrediti kasnije. Nisam baš morala ovaj čas isplanirati cijeli život.No jedna se stvar nikako nije uklapala. Patch i ja proveli smo

zadnja dva mjeseca otvoreno razmjenjujući nježnosti, bez ikakvezadrške. Pa zašto se onda tek sada zabrinuo zbog arkanđela?Mama je provirila glavom u sobu. "Idem kupiti nekoliko kozmetičkih

potrepština za sutrašnji put. Trebala bih se brzo vratiti. Trebaš nešto,kad sam već vani?"Primijetila sam da nije spomenula Scotta kao potencijalni materijal

za dečka. Čini se da je njegova neizvjesna prošlost oslabila njezinupotrebu za sklapanjem veza. "Ne trebam, ali hvala."Počela je zatvarati vrata, no onda je stala. "Imamo mali problemi

Slučajno sam izlanula pred Lynn da nemaš auto. Ponudila je da teScott vozi u ljetnu školu. Rekla sam joj da to stvarno neće bitipotrebno, ali čini mi se da je pomislila kako odbijam samo zato štone želim opterećivati Scotta. Rekla je da mu možeš uzvratiti tako dasutra s njim obiđeš Coldwater.""Vee me vozi u školu.""Rekla sam joj to, ali ona ne prihvaća ne kao odgovor. Možda bi bilo

bolje da ti to objasniš izravno Scottu. Zahvali mu na ponudi, ali recimu da već imaš prijevoz."Baš sam to htjela. Još interakcije sa Scottom."Voljela bih da se nastaviš voziti s Vee", rekla je polako. "U biti, ako

Scott navrati dok sam izvan grada ovaj tjedan, možda bi bilo najboljeda budeš na distanci.""Ne vjeruješ mu?"

"Ne poznajemo ga baš dobro", rekla je oprezno. "Ali Scott i ja smonekad bili najbolji prijatelji, sjećaš se?" Pogledala me izražajno. "Toje bilo davno. Stvari se mijenjaju." Pa to i govorim."Samo bih željela doznati malo više o Scottu prije nego što počneš

provoditi previše vremena s njim", nastavila je. "Kad se vratim, vidjetćemo što ću otkriti."No to je bio neočekivan obrat događaja. "Misliš kopati po njegovom

prljavom rublju?""Lynn i ja smo dobre prijateljice. Ona je pod velikim stresom. Možda

treba nekoga kome će se povjeriti." Zakoračila je prema mojojkomodi, istisnula malo losiona za ruke na dlan i protrljala ruke. "Akospomene Scotta, neću je ne slušati.""Ako ti to pomogne da ustanoviš da je još uvijek loš, ja mislim da se

za večerom ponašao jako čudno.""Roditelji su mu se upravo razveli", rekla je istim pažljivo neutralnim

tonom. "Sigurna sam da prolazi kroz jako burno razdoblje. Teško jeizgubiti roditelja."Pričaj mi o tome."Dražba završava u srijedu popodne pa bih trebala stići kući do

večere. Vee ti dolazi prespavati sutra navečer, zar ne?""Tako je", rekla sam, sjetivši se da o tome još moram razgovarati s

Vee, ali mislila sam da ionako neće biti problema. "Nego, razmišljam0 tome da si nađem posao." Bolje da joj odmah otvoreno kažem,pogotovo zato što sam se nadala da ću uz malo sreće imati posaoprije nego što se ona vrati kući.Mama je trepnula. "Otkud sad to?""Trebam auto.""Mislila sam da Vee ne smeta da te vozi.""Osjećam se kao parazit." Nisam mogla čak ni hitno skočiti do

dućana po tampone, a da ne nazovem Vee. Još gore, danas sam seautostopirajući umalo morala voziti u školu s Marcie Millar. Nisamhtjela mami postavljati nepotrebne zahtjeve, pogotovo ne kad jenovac bio toliko oskudan, ali nisam htjela ni reprizu toga jutra.Čeznula sam za autom još otkako je moja mama prodala Fiata, adanašnji susret s onim kabrioletom natjerao me u akciju. Platiti autosama činilo mi se dobrim kompromisom.

"Ne misliš da će ti se posao kositi sa školom?" upitala je mamatonom koji je odavao da nije oduševljena tom idejom. Što nisam niočekivala."Idem na samo jedan predmet.""Da, ali to je kemija.""Bez uvrede, ali mislim da mogu raditi dvije stvari odjednom."Nato je sjela na rub mog kreveta. "Nešto nije u redu? Večeras si

užasno otresita."Trebala mi je sekunda više da joj odgovorim i bila sam vrlo blizu

toga da joj priznam istinu. "Ne. Dobro sam.""Izgledaš uzrujano.""Naporan dan. O, a jesam li spomenula da mi je Marcie Millar

partnerica na kemiji?"Po izrazu njezina lica znala sam da točno zna koliko me to boli.

Najzad, veći dio zadnjih jedanaest godina trčala sam kući maminakon što bi me Marcie izmrcvarila. I mama je bila ta koja jesakupljala moje komadiće, sastavljala me i slala natrag u školusnažniju, mudriju i naoružanu s nekoliko vlastitih trikova."Zaglavila sam s njom na osam tjedana.""Ovako ćemo, ako preživiš osam tjedana bez da je ubiješ, možemo

razgovarati o tome da ti kupimo auto.""Puno tražiš, mama."Poljubila me u čelo. "Očekujem puni izvještaj o prvih nekoliko dana

kad se vratim s puta. Nikakvih divljih tuluma dok me nema.""Ništa ne obećavam."Pet minuta kasnije mama je izvela svoj Taurus s kolnog prilaza.

Pustila sam zastor da padne na mjesto, sklupčala se na kauču izagledala u mobitel.No nije bilo nikakvih poziva.Posegnula sam za Patchevim lančićem još uvijek zakopčanim oko

mojeg vrata i stisnula ga jače nego što sam namjeravala. Sinula mije užasna pomisao da je to možda sve što mi je od njega ostalo.

POGLAVLJE4

San je bio u tri boje: crnoj, bijeloj i blijedo sivoj.Bila je hladna noć. Stajala sam bosonoga na blatnoj cesti čije su se

kozičave rupe brzo punile glibom i kišom. Kamene gromade i kosturigrmlja izmjenjivali su se uz rub. Tama je obavijala čitav krajolik osimjedne svijetle točke: nekoliko stotina metara od ceste stajala jekrčma od kamena i drveta. U prozorima su se topile svijeće i bašsam se naumila uputiti prema krčmi u zaklon, kad sam začulaudaljeno brencanje zvona.Dok je zvuk zvonjave postajao glasniji, otišla sam na sigurnu

udaljenost od ceste. Vidjela sam kočiju s upregnutim konjima kakouz štropot izlazi iz mraka i zaustavlja se na mjestu gdje sam maločasstajala. Čim su se kotači prestali okretati, kočijaš je skočio s kočije,poprskavši se blatom do polovice čizama. Povukao je vrata iustuknuo.Pojavio se taman lik. Muškarac. S ramena mu je visio ogrtač koji se

širom rastvorio na vjetru, ali navučena kapuljača zastirala mu je lice."Čekaj tu", reče on kočijašu."Gospodaru, jako kiši..."Muškarac u ogrtaču kimne prema krčmi. "Imam posla. Neću dugo.

Neka konji budu spremni."Kočijaš skrene pogled na krčmu. "Ali gospodaru... tamo se

skupljaju tati i skitnice. A noćas je nešto loše u zraku. Osjećam to ukostima." Žustro si protrlja podlaktice, kao da želi odagnati hladnoću."Gospodaru bi bilo bolje požuriti kući gospi i malcima.""Ni riječi o ovome mojoj ženi." Muškarac u ogrtaču stisne i otvori

šaka u rukavicama, pogleda prikovana na krčmu. "Ona ima dovoljnobriga", promrmljao je.Usmjerila sam pozornost na krčmu i zloslutnu svjetlost svijeća koja

je i titrala u malim nakošenim prozorima. I krov je bio iskrivljen, malonagnuti udesno, kao da alati kojima je napravljen nisu bili ni izdalekaprecizni. Izvana ju je gušio korov, a kroz njezine zidove povremenobi se začuo kakav grub povik ili zvuk razbijanja stakla.Kočijaš povuče rukavom kaputa ispod nosa. "Moj sin je umro od

kuge, nema tome ni dvije godine. Strašno nešto, kroz što prolazite vii gospa."

U neugodnoj tišini koja je uslijedila konji su nestrpljivo toptalinogama, a dlaka im se pušila. Oblačići mraza izvijali su im se iznozdrva. Prizor je bio toliko autentičan da sam se najednom uplašila.Nijedan moj san još se nikad nije doimao toliko stvarnim.Muškarac u ogrtaču krenuo je kaldrmom koja je vodila prema krčmi.

Rubovi sna nestajali su iza njega pa sam ga nakon malo oklijevanjapočela slijediti, uplašivši se da ću i ja nestati ne budem li ga sedržala. Šmugnula sam za njim kroz vrata krčme.Na polovici stražnjeg zida nalazila se divovska peć s dimnjakom od

cigle. Razne drvene zdjele, limene šalice i kuhinjsko posude visjeloje s velikih čavala na zidovima s obje strane peći. U kutu su bilenagurane tri bačve. Ispred njih se šugav pas sklupčao u usnululoptu. Preokrenuti tronošci i razbacani prljavi tanjuri i šalice zakrčivalisu pod, koji se jedva i mogao nazvati podom. Bio je od blata,nabijenog u ravnu plohu i posutog nečime što je izgledalo kaopiljevina, a čim sam stala na njega, glib koji se već stvrdnuo namojim petama upio je prašnjavu zemlju. Moja jedina želja bio je vrućtuš, no tada mi je do svijesti dopro izgled desetak gostiju koji susjedili za raznim stolovima u krčmi.Većina muškaraca imala je kosu do ramena i čudne usiljene brade.

Hlače su im bile široke i zataknute u visoke čizme, a rukavi su im senadimali. Nosili su šešire širokih oboda koji su me podsjetili nahodočasnike.Zacijelo sam sanjala o vremenu u dalekoj prošlosti, a kako su

pojedinosti sna bile tako žive, trebala sam imati barem okvirnupredodžbu o vremenskom razdoblju u koje me odveo vlastiti san. Nobila sam u nedoumici. Najvjerojatnije Engleska, ali bilo kada izmeđupetnaestog i osamnaestog stoljeća. Prošle godine imala sam pet izpovijesti svijeta, ali način odijevanja u povijesnim razdobljima nije bioni u kojem testu. Kao ni bilo što u prizoru preda mnom."Tražim jednog čovjeka", reče muškarac u ogrtaču krčmaru iza

stola visokog do struka koji je, koliko sam shvatila, služio kao šank."Rečeno mi je da se noćas ovdje nađem s njim, ali bojim se da neznam njegovo ime."Krčmar, nizak muškarac, ćelav osim nekoliko čekinjavih vlasi koje

su mu stršile s tjemena, odmjeri muškarca u ogrtaču. "Nešto za

piće?" upita, raširivši usnice i pokazavši škrbave crne batrljke odzuba.Potisnula sam mučninu koja mi se zakotrljala želucem na prizor

njegovih zuba i ustuknula.Čovjek u ogrtaču nije pokazivao znakove takvog gnušanja. Samo je

odmahnuo glavom. "Trebam pronaći tog čovjeka što je prije moguće.Rekli su mi da ćete mi vi znati pomoći."Krčmarov truli osmijeh nestade mu iza usnica. "Je, ja vam mogu

pomoći da ga nađete, gospodaru. Ali vjerujte starcu i prvo popijtepiće ili dva. Da vam ugrije krv u hladnoj noći." Gurne neku čašicuprema muškarcu.Zaklonjen kapuljačom, muškarac opet odmahne glavom. "Bojim se

da mi se jako žuri. Recite mi gdje ću ga naći." Gurne nekolikoiskrivljenih novčića preko stola.Krčmar spremi novčiće u džep. Trznuvši glavom prema stražnjim

vratima, reče: "Boravi u šumi tamo prijeko. Ali gospodaru? Čuvajtese. Priča se da je ta šuma opsjednuta. Priča se da onaj koji uđe u tušumu više nikad ne izađe."Muškarac u ogrtaču nagne se nad stol između njih dvojice i spusti

glas. "Želio bih vas pitati nešto osobno. Znači li vam što židovskimjesec hešvan?""Ja nisam Židov", reče krčmar bezizražajno, ali iz nečega u

njegovim očima shvatila sam da to nije prvi put da mu netkopostavlja to pitanje."Čovjek s kojim sam se noćas došao naći rekao mi je da ga

potražim ovdje prve noći Hešvana. Rekao je da me treba kako bihmu napravio nekakvu uslugu, i to u trajanju od čitava dva tjedna."Krčmar se pogladi po bradi. "Dva tjedna je puno vremena.""Previše. Ne bih ja niti došao, ali bojao sam se što bi taj čovjek

mogao učiniti ako ne dođem. Spominjao mi je članove obiteljipoimence. Poznaje ih. Imam lijepu ženu i četiri sina. Ne želim da ihsnađe zlo."Krčmar spusti glas kao da će mu ispričati kakvu sablažnjivu glasinu.

"Čovjek s kojim ste se došli naći je..." Zastade, bacivši sumnjičavpogled po krčmi."Neobično je snažan"", reče muškarac u ogrtaču. "Već sam vidio

njegovu snagu i jak je to čovjek. Došao sam razumno porazgovarati

s njim. Sigurno neće očekivati od mene da napustim svoje obaveze iobitelj na tako mnogo vremena. Čovjek je razuman.""Ništa ja ne znam o njegovom razumu", reče krčmar."Moj najmlađi sin je dobio kugu", objasni muškarac u ogrtaču, a

glas mu zdvojno zadrhti. "Liječnici misle da neće dugo. Moja obiteljme treba Moj sin me treba.""Popijte nešto", reče krčmar tiho. Pogura čašu prema naprijed p

drugi put.Muškarac u ogrtaču naglo se okrene od stola i zagrabi prema

stražnjim vratima. Slijedila sam ga.Vani sam bosonoga šljapkala kroz ledeno blato za njim. Kiša je još

uvijek lijevala i morala sam hodati oprezno, da se ne poskliznem.Otrla sam oči i spazila kako čovjekov ogrtač nestaje iza stabala narubu šume.Posrtala sam za njim i oklijevajući zastala kod prvih stabala.

Rukama si pridržavši mokru kosu unatrag da mi ne pada preko lica,zavirila sam u duboke sjene pred sobom.Ugledala sam brz pokret i odjednom je muškarac u ogrtaču potrčao

natrag prema meni. Spotaknuo se i pao. Ogrtač mu je zapeo zagrane; mahnito se koprcao da si ga odveže s vrata. Prodorno jevrisnuo od užasa. Divljački je lamatao rukama, cijelo mu se tijelogrčevito uvijalo i trzalo.Probila sam se do njega, grančice su me greble po rukama,

kamenje mi se zabadalo u bosa stopala. Kleknula sam pored njega.Kapuljača mu je još uvijek bila uglavnom navučena, ali uspjela samnazrijeti da su mu usta blago otvorena, ukočena u vrisku."Preokrenite se!" naredila sam mu, potegnuvši tkaninu koja je

zapela ispod njega, da je izvučem.No nije me mogao čuti. Prvi je put san zadobio poznate obrise. Kao

i u svakoj drugoj noćnoj mori u kojoj sam ikada zaglavila, što sam sejače trudila, to mi je ono što sam željela više izmicalo.Zgrabila sam ga za ramena i protresla ga. "Preokrenite se! Mogu

vas izvući odavde, ali mi morate pomoći.""Ja sam Barnabas Underwood", profrfljao je. "Znaš li put do krčme?

Dobra si ti djevojka", rekao je, tapšući zrak kao da tapša zamišljeniobraz.

Ukipila sam se. Nije me nikako mogao vidjeti. Halucinirao je o nekojdrugoj djevojci. Sigurno je halucinirao. Kako bi me mogao vidjeti akome nije mogao čuti?"Trči i reci krčmaru da pošalje pomoć", nastavio je. "Reci mu da tu

nema nikakvog čovjeka. Reci mu da je to jedan od vražjih anđela, daje došao opsjesti moje tijelo i odbaciti moju dušu. Reci mu da pošaljepo svećnika, svetu vodicu i ruže."Na spomen vražjih anđela, naježile su mi se dlačice na rukama.Okrenuo je glavu prema šumi, napevši vrat. "Anđeo!" šapnuo je

uspaničeno. "Anđeo dolazi!"Usta su mu se izvijala u iskrivljene oblike i činilo se da se bori za

nadzor nad vlastitim tijelom. Silovito je izvio leđa unatrag i kapuljačamu je potpuno spala.Ja sam još uvijek držala ogrtač, ali osjetila sam kako mi se šake

refleksno opuštaju. Blenula sam u njega, ostavši bez daha odzaprepaštenja. Nije to bio Barnabas Underwood.Bio je to Hank Millar.Marcien tata.Trepnula sam, probudivši se.Zrake svjetlosti blještale su kroz prozor moje sobe. Prozorsko krilo

bilo je odškrinuto i lijeni povjetarac puhnuo mi je prvi dah jutra prekokože. Srce mi je još uvijek udaralo dvostruko jače zbog ružnog sna,ali duboko sam udahnula i utješila se da to nije bilo stvarno.Zapravo, sad kad sam nogama čvrsto stajala u vlastitu svijetu,činjenica da sam sanjala Marcicna tatu uznemiravala me više odsvega ostaloga. U žurbi da zaboravim na to, potisnula sam san ustranu.Izvukla sam mobitel ispod jastuka i provjerila ima li poruka. Patch

nije zvao. Privukavši jastuk na sebe, sklupčala sam se oko njega ipokušala se ne obazirati na osjećaj praznine u meni. Koliko je satiprošlo otkako je Patch otišao? Dvanaest. Koliko još dok se opet nebudemo vidjeli? Nisam znala. To je ono što me zapravo mučilo. Štoje više vremena prolazilo, to sam više osjećala kako ledeni zidizmeđu nas raste.Samo izdrži današnji dan, rekla sam si, progutavši knedlu u grlu. Ta

neobična distanca između nas nije mogla trajati vječno. Ništa seneće riješiti budem li se skrivala u krevetu cijeli dan. Opet ću vidjeti

Patcha. Možda čak svrati poslije škole. Ili to, ili bih ga mogla nazvati.Držala sam se tih smiješnih misli, odbijajući si dopustiti pomisao naarkanđele. Na pakao. Na to koliko me plaši što se Patch i jasuočavamo s problemom za čije rješavanje ni jedno od nas nemadovoljno snage.Izvukla sam se iz kreveta i našla žuti samoljepivi papirić na zrcalu u

kupaonici.Dobre vijesti: nagovorila sam Lynn da jutros ne pošalje Scotta po

tebe. Loše vijesti: Lynn je zapela za obilazak grada.Trenutačnonisam sigurna da će proći ako kažeš ne. Bi li ti bilo prošetati ganakon nastave. Samo na kratko. Stvarno kratko. Ostavila sam tinjegov broj na kuhinjskom pultu.Pusa, mamaP.S. Nazvati ću te večeras iz hotela.Zastenjala sam i čelom se oslonila na ormarić. Nisam htjela

provesti više ni deset minuta sa Scottom, a kamoli nekoliko sati.Četrdeset minuta kasnije istuširala sam se, odjenula i pojela

zdjelicu zobene kaše s jagodama. Netko je pokucao na vrata pa samih otvorila i zatekla nasmiješenu Vee. "Spremna za još jedanzabavan dan u ljetnoj školi?" upitala je.Dohvatila sam ruksak s kuke u ormaru za kapute. "Samo da ovaj

dan završi, dobro?""Opa. Tko ti se popiškio u Cheerios?""Scott Parnell." Patch."Vidim da teškoće s inkontinencijom nisu nestale s vremenom.""Trebala bih ga prošetati gradom nakon nastave.""Provest ćeš neko vrijeme nasamo s jednim dečkom. Što je tu tako

strašno?""Trebala si biti ovdje sinoć. Večera je bila bizarna. Scottova mama

nam je počela pričati o njegovoj problematičnoj prošlosti, ali Scott juje prekinuo. I ne samo to, nego se činilo kao da joj prijeti. Onda seispričao da ide u kupaonicu, ali na kraju nas je prisluškivao izhodnika." A onda se obratio svojoj mami u mislima. Možda."Zvuči kao da želi zadržati svoj privatni život za sebe. Zvuči kao da

ćemo možda morati nešto poduzeti da to promijenimo."Bila sam dva koraka ispred Vee na putu prema van i stala sam kao

ukopana. Upravo sam doživjela bljesak nadahnuća. "Imam sjajnu

ideju", rekla sam, okrenuvši se. "Zašto ti ne bi odvela Scotta uobilazak? Ne, ozbiljno, Vee. Tebi će se on svidjeti. Ima onaj nehajan,mangupski stav,protiv svih pravila. Čak je pitao imamo li piva - skandalozno, ne?

Mislim da je kao stvoren za tebe.""Ne može. Idem s Rixonom na ručak."Osjetila sam kako me nešto neočekivano štrecnulo pri srcu. Patch i

ja imo isto imali planove za današnji ručak, ali nekako sam sumnjalada će se ostvariti. Što sam učinila? Morala sam ga nazvati. Moralasam smisliti način da razgovaram s njim. Nisam htjela da sve takozavrši. Bilo je apsurdno. No u meni se glasić koji sam preziralaraspitivao zašto on nije prvi nazvao. Imao je isto toliko razloga zaispričavanje koliko i ja."Platim ti osam dolara i trideset dva centa da prošećeš Scotta po

gradu, zadnja ponuda", rekla sam."Zamamno, ali neću. I još nešto. Patch vjerojatno neće biti

presretan ako ti i Scott uvedete običaj provođenja vremena nasamo.Nemoj me krivo shvatiti. Mene ni najmanje ne zanima što Patch mislipa ako ga ti želiš izluditi, izvrsno. Ipak, učinilo mi se da bi bilo dobroda te upozorim."Bila sam sišla već do pola stepenica koje su vodile na trijem i

poskliznula sam se na spomen Patcha. Razmišljala sam o tome bihli rekla Vee da sam prekinula, ali nisam to bila spremna izgovoritinaglas. Osjećala sam kako me mobitel, u kojem je bila snimljenaPatcheva slika, peče kroz džep. Jedan dio mene želio je zavitlatimobitel u stabla s druge strane ceste. Drugi dio nije htio tako brzoizgubiti Patcha. Osim toga, kad bih rekla Vee, ona bi neizbježnoistaknula kako nas prekid oslobađa da se nalazimo s drugim ljudima,što je bio pogrešan zaključak. Nisam tražila drugu vezu, a nije niPatch. Barem sam se nadala. Ovo je bila samo poteškoća. Našaprva prava svađa. Prekid nije bio trajan. Poneseni trenutkom, obojesmo rekli stvari koje nismo mislili."Da sam na tvojem mjestu, smuljala bih nešto", reče Vee, dok su

njezine potpetice od deset centimetara nabadale stepenicama izamene. "Radim to uvijek kad sam u škripcu. Nazovi Scotta i reci muda tvoja mačka iskašljava mišja crijeva i da je poslije škole morašodvesti veterinaru."

"Bio je ovdje jučer. Zna da nemam mačku.""Onda će, ako umjesto mozga nema raskuhane špagete, shvatiti da

nisi zainteresirana."Razmislila sam o tome. Ako se izvučem iz vođenja Scotta u

obilazak grada, možda bih mogla posuditi Veein auto i pratiti ga.Koliko sam god nastojala racionalizirati ono što sam sinoć čula,nisam mogla ignorirati slutnju koja me izjedala, da se Scott doistaobratio mislima svoje mame. Prije godinu dana otpisala bih tu idejukao smiješnu. No sada je bilo drugačije. Patch se meni mnogo putaobratio u mislima. Isto kao Chauncey (odnosno Jules), nefil iz mojeprošlosti. Kako pali anđeli nisu starjeli, a Scotta sam znala otkako jeimao pet godina, tu sam mogućnost već isključila. Ali čak i ako Scottnije bio pali anđeo, ipak je mogao biti nefil.No ako je bio Nefil, što je radio u Coldwateru? Zašto je živio

običnim tinejdžerskim životom? Je li znao da je nefil? Je li Lynnznala? Je li se Scott već zakleo na odanost nekom palom anđelu?Ako nije, je li moja odgovornost bila da ga upozorim na to što gačeka? Scott mi se nije odmah svidio, no to nije značilo da mislimkako zaslužuje biti primoran na to da se odriče svojeg tijela dvatjedna godišnje.Dakako, možda uopće nije bio nefil. Možda sam se ja zanijela u

umišljenom uvjerenju da sam ga čula kako se obraća mislima svojemame.Poslije kemije došla sam do svojeg ormarića, zamijenila bilježnicu

za ruksak i mobitel, a zatim otišla do bočnih vrata kroz koja se jasnovidjelo učeničko parkiralište. Scott je sjedio na poklopcu motorasvojeg srebrno-plavog Mustanga. Još uvijek je nosio havajsku kapu isinulo mi je da ga, bude li tako nastavio, neću znati prepoznati beznje. Dokaz: nisam znala čak ni kakve mu je boje kosa. Iz džepa samizvukla samoljepivi papirić koji mije mama ostavila i nazvala njegovbroj."To je sigurno Nora Grey", javio se. "Nadam se da me nećeš

otkantati.""Loše vijesti. Mačka mi se razboljela. Veterinar me ugurao u termin

u pola jedan. Morat ću ti odgoditi obilazak. Žao mi je", završila sam,ne očekujući da ću se osjećati toliko krivom. Najzad, bila je to samomala laž. I nijednim djelićem sebe nisam iskreno vjerovala da Scott

želi u obilazak Coldwatera. Barem sam si to govorila da si olakšamsavjest."Dobro", rekao je Scott i prekinuo vezu.Tek sam zatvorila mobitel, kad je Vee došla iza mene. "Tako treba,

razočaraj ga obzirno.""Bi li ti smetalo da popodne posudim Neon?" upitala sam, gledajući

Scotta kako silazi s Mustanga i zove nekoga na mobitel. "Kojimdobrom?""Želim pratiti Scotta.""Čemu to? Jutros si jasno i glasno rekla da misliš da je bitanga.""Nešto u vezi njega je... čudno.""Da, to se zove njegove naočale za sunce. Hulk Hogan, poznato?

Kako god bilo, ne može. Idem na ručak s Rixonom.""Da, ali Rixon te može voziti pa ja mogu dobiti Neon", rekla sam,

bacivši pogled kroz prozor da se uvjerim da Scott još nije ušao uMustang. Nisam htjela da ode prije nego što nagovorim Vee da miprepusti ključeve Neona."Jasno da može. Ali onda bi izgledalo kao da mi je to potrebno.

Današnji dečki hoće jake, neovisne žene.""Ako mi daš Neon, napunit ću ti rezervoar."Veein izraz lica malčice se smekšao. "Do kraja?""Do kraja." Ili onoliko koliko ću dobiti za osam dolara i trideset dva

centa.Vee je zagrizla usnicu. "Dobro", rekla je polako. "Ali možda bih ja

trebala ići s tobom da ti pravim društvo i pazim da se ništa loše nedogodi.""A Rixon?""To što sam si ubola seksi dečka ne znači da ću ostaviti najbolju

prijateljicu na cjedilu. Osim toga, imam osjećaj da ćeš trebati mojupomoć.""Ništa se loše neće dogoditi. Pratit ću ga. Neće niti znati da sam

tu." No svidjela mi se njezina ponuda. Prošlih me nekoliko mjesecipromijenilo. Nisam više bila onako naivna i nerazborita kao prije pami je Veeino društvo bilo zanimljivo zbog više razloga. Osobito ako jeScott nefil. Jedini drugi nefil kojeg sam poznavala pokušao me ubiti.Kad je Vee nazvala Rixona i otkazala mu, pričekale smo da se

Scott uvuče iza volana i da u rikverc izađe s parkirališnog mjesta

prije nego što smo izašle iz zgrade. S parkirališta je skrenuo lijevo, aVee i ja potrčale smo do njezina ljubičastog Dodge Neona iz 1995."Ti voziš", reče Vee, dobacivši mi ključeve. Nekoliko minuta kasnijesustigle smo Mustang i držala sam se tri automobila iza njega. Scottje izašao na autoput, uputivši se na istok prema obali, a ja sam pošlaza njim.Pola sata kasnije Scott je izašao s autoputa na mol i dovezao se do

parkirališta na kraju niza dućana koji je vodio prema oceanu. Ja samvozila sporije, dajući mu vremena da zaključa vrata i ode, a zatimsam parkirala dva reda dalje."Čini se da Skotica Tutica ide u kupnju", reče Vee. "Kad sam već

kod kupnje, ne smeta ti da malo razgledam dok se ti bavišamaterskom špijunažom? Rixon je rekao da voli kad cure nosemarame, a u mojem ormaru nema ni jedne jedine.""Samo ti daj."Držeći se na udaljenosti od pola bloka iza Scotta, gledala sam ga

kako ulazi u dućan moderne odjeće i petnaest minuta kasnije izlazi svrećicom. Ušao je u još jedan dućan i izašao deset minuta kasnije.Ništa neobično i ništa što bi me navelo na pomisao da bi mogao bitinefil. Nakon trećeg dućana Scottovu je pozornost privukla skupinadjevojaka fakultetske dobi, koje su ručale na drugoj strani ulice.Sjedile su za stolom ispod suncobrana na terasi restorana, odjeveneu izrezane traperice i gornje dijelove bikinija. Scott je izvukao mobitels fotoaparatom i potajno snimio nekoliko fotografija.Okrenula sam se prema staklenom izlogu kafića do sebe da

napravim zgađenu grimasu i tada sam unutra ugledala njega kakosjedi u separeu. Nosio je svjetlosmeđe hlače, plavu košulju iplatnenu jaknu boje slonovače. Valovita plava kosa sada mu je biladuža, skupljena u niski konjski rep odostraga. Čitao je novine.Moj tata.Presavio je novine i pošao prema stražnjem dijelu kafića.Potrčala sam pločnikom prema ulazu u kafić i progurala se unutra.

Moj tata bio je nestao u gužvi. Požurila sam prema stražnjem dijelukafića mahnito se osvrćući. Hodnik popločen crno-bijelim pločicamazavršavao je s muškim toaletom na lijevoj strani, a ženskim nadrugoj. Drugog izlaza nije bilo. Što je značilo da je moj tata sigurnona muškom toaletu.

"Što to radiš?" upitao me Scott ravno preko ramena.Strelovito sam se okrenula. "Kako... što... što ti ovdje radiš?""Baš sam ja to tebe htio pitati. Znam da si me slijedila. Nemoj se

toliko čuditi. To se zove retrovizor. Uhodiš me iz nekog konkretnograzloga?"Moje misli bile su previše sluđene da bih marila što govori. "Uđi u

muški zahod i reci mi je li unutra neki čovjek u plavoj košulji."Scott me kvrcnuo po čelu. "Droge? Poremećaj u ponašanju?

Ponašaš se šizofrenično.""Učini to."Scott je šutnuo vrata, širom ih otvorivši. Čula sam otvaranje vrata

kabina i začas se vratio."Nada.""Vidjela sam čovjeka u plavoj košulji kako ide ovamo. Nema drugog

izlaza." Pogledala sam vrata s druge strane hodnika - jedina drugavrata. Ušla sam u ženski toalet i otvorila vrata svake kabine jedna pojedna, sa srcem u grlu. Sve tri kabine bile su prazne.Shvatila sam da zadržavam dah i ispustila sam ga. U meni se

napinjalo više emocija, no razočaranje i strah bili su na vrhu popisa.Učinilo mi se da sam ugledala tatu, živog. No ispalo je da je to biookrutan trik mojeg priviđenja. Mojeg tate nije bilo. Nikada se nećevratiti, a ja sam trebala pronaći način da to prihvatim. Skvrčila samse leđima oslonjena na zid i osjetila kako mi se cijelo tijelo trese odplača.

POGLAVLJE5

Scott je stajao na ulazu prekriženih ruku. "Znači, ovako izgleda uženskom zahodu. Moram priznati da je puno čišće." Držala sampognutu glavu i obrisala nos nadlanicom. "Možeš li izaći?""Ne idem dok mi ne kažeš zašto si me pratila. Znam da sam

fascinantan, ali ta mi se opsesija čini pomalo bolesnom."S mukom sam ustala i polila se hladnom vodom po licu.

Izbjegavajući Scottov odraz u zrcalu, dohvatila sam papirnati ubrus iobrisala se."Isto ćeš mi tako reći koga si tražila u muškom zahodu", reče Scott."Učinilo mi se da sam vidjela tatu", odbrusila sam, prikupivši sav

gnjev koji sam uspjela kako bih prikrila bol koja me razdirala dubokounutra. "Eto ti. Zadovoljan?" Zgužvala sam papirnati ubrus i bacilaga u koš. Krenula sam prema izlazu, no je Scott pustio vrata da sezatvore i naslonio se na njih, prepriječivši mi put."Kad konačno pronađu tipa koji je to učinio i daju mu doživotnu,

osjećat ćeš se bolje.""Hvala za najgori savjet koji sam ikada dobila", rekla sam ogorčeno,

pomislivši kako bih se bolje osjećala kad bi mi se tata vratio."Vjeruj mi. Moj tata je drot. Živi za to da kaže preživjelim članovima

obitelji da su pronašli ubojicu. Uhvatit će tipa koji ti je uništio obitelj inatjerati ga da plati. Život za život. Onda ćeš se smiriti. Idemoodavde. Osjećam se kao čudak dok ovako stojim u ženskomzahodu." Pričekao je. "Ovo te trebalo nasmijati.""Nisam raspoložena."Isprepleo je prste na tjemenu i slegnuo ramenima kao da mu je

nelagodno, kao da mrzi neprijatne trenutke, a kamoli da ih znarazriješiti. "Čuj večeras igram biljar u onoj rupi u Springvaleu. Ideš samnom?""Ne, hvala." Nisam bila raspoložena za biljar. Time bih samo

napunila glavu neželjenim uspomenama na Patcha. Sjećala sam seone prve noći kad sam ga ganjala da završim zadaću iz biologije ipronašla ga na biljaru u Boovu podrumu. Sjećala sam se kako meučio igrati biljar. Sjećala sam se kako je stajao iza mene, toliko blizuda sam osjećala električni naboj.

Još sam se jače sjećala kako se uvijek pojavljivao kada bih gatrebala. Ali trebala sada sam ga. Gdje je bio? Je li mislio na mene?Stajala sam na prednjem trijemu kopajući po torbici u potrazi za

ključevima. Moje kišom promočene cipele škripale su po daskama, aod mokrih traperica dobila sam osip s unutarnje strane bedara.Nakon praćenja Scotta, Vee me odvukla u nekoliko butika da čujemoje mišljenje o maramama, a dok sam joj izlagala svoje stavove oljubičastoj svilenoj protiv jednostavne ručno obojane marameneutralnih boja, nadrla je oluja s mora. Dok smo dotrčale doparkirališta i uskočile u Neon, više nismo bile suhe, negopromočene. Držale smo grijanje na najjače za vrijeme cijele vožnjekući, ali zubi su mi cvokotali, odjeća mi je bila poput ledene slikarijena koži i još uvijek sam bila potresena jer mi se učinilo da samvidjela tatu.Ramenom sam gurnula vrata nabubrena od vlage, a zatim tapkala

po unutarnjem zidu dok prstima nisam napipala prekidač za svjetlo.U kupaonici na katu zgulila sam odjeću sa sebe i objesila je prekošipke zastora za tuširanje da se osuši. S druge strane prozora munjaje rasparala nebo i grom je prasnuo kao da tutnji po krovu.Mnoge sam oluje već provela sama u toj seoskoj kući, ali ni sve to

iskustvo nije me nimalo naviknulo na njih. Oluja tog popodneva nijebila izuzetak. Vee je sada trebala biti ovdje, trebala je ostati spavati,ali odlučila se naći s Rixonom na nekoliko sati jer mu je bila otkazalaranije. Poželjela sam da se mogu vratiti kroz vrijeme i reći joj da ćusama pratiti Scotta ako će mi ona sigurno navečer praviti društvo useoskoj kući.Svjetla u kupaonici dvaput su žmignula. Bilo je to sve upozorenje

koje sam dobila prije nego što su nestala, ostavivši me u sjenovitojtami. Kiša je udarala o prozor, lijevajući niz njega poput rijeke. Načassam ostala stajati na mjestu, čekajući hoće li se struja vratiti. Kiša sepretvorila u tuču, lupala je o prozorska okna tako jako da sam sebojala da će se razbiti staklo.Nazvala sam Vee. "Upravo mi je nestalo struje.""Aha, ovdje su mi se baš ugasile ulične lampe. Niškoristi.""Želiš li se vratiti i praviti mi društvo?""Da razmislim. Ne baš.""Obećala si da ćeš spavati kod mene."

"I Rixonu sam obećala da ću se naći s njim u Taco Bellu. Neću muotkazati dvaput u istom danu. Daj mi nekoliko sati pa ću biti samotvoja. Nazvat ću te kad završimo. Sigurno stižem prije ponoći."Prekinula sam vezu i ižmikala pamćenje pokušavajući se sjetiti gdje

sam zadnji put vidjela šibice. Nije bilo toliko mračno da ne bih vidjelabez svijeća, no sviđala mi se zamisao da rasvijetlim kuću što je višemoguće, osobito stoga što sam bila sama. Svjetlost je znala kakodržati čudovišta iz moje mašte dalje od mene.Na stolu u blagovaonici bilo je običnih svijeća, sjetila sam se,

omotavši se u ručnik i uputivši se stepenicama na donji kat. A uormarićima je bilo samostojećih svijeća. No gdje su bile šibice?Neka sjena pomaknula se u poljima iza kuće i okrenula sam glavu

prema kuhinjskim prozorima. Pljusak je lijevao po oknima,iskrivljujući vanjski svijet pa sam im prišla da bolje pogledam. Štogod da sam vidjela, sada je nestalo.Kojot, rekla sam sebi, iznebuha osjetivši navalu adrenalina. Samo

kojot.Kuhinjski je telefon zakriještao pa sam ga brzo dograbila, malo zato

što sam se preplašila, a malo zato što sam htjela čuti ljudski glas.Molila sam se da je to Vee koja zove da mi kaže kako sepredomislila."Halo?"Čekala sam."Halo?"Statika mi je krčkala u uhu."Vee? Mama?" Na rubu vidnog polja ugledala sam još jednu sjenu

kako se šulja poljima. Duboko udahnuvši da se umirim, podsjetilasam se da ne mogu biti ni u kakvoj pravoj opasnosti. Patch mimožda nije bio dečko, ali još uvijek je bio moj anđeo čuvar. Ako budeproblema, pojavit će se. No čim sam to pomislila, zapitala sam semogu li još uvijek računati na Patcha za bilo što.Sigurno me mrzi, pomislila sam. Sigurno ne želi imati nikakvog

posla sa mnom. Sigurno je još uvijek ljut pa mi se zato nije potrudiojaviti.Problem s tim načinom razmišljanja bio je u tome što me samo opet

razljutio. Ja se tu brinem zbog njega, a veliki su izgledi da se on, magdje bio, ne brine zbog mene. Rekao da je nema namjeru progutati

moju odluku da prekidamo, ali učinio je upravo to. Nije poslaoporuku, nije nazvao. Nije ništa. A nije da nije imao razloga. Mogaomi je pokucati na vrata ovog trena i reći mi što je radio kod Marcieprekjučer navečer. Mogao mi je reći zašto je otišao kad sam murekla da ga volim.Da, bila sam ljuta. Samo što sam ovaj put naumila nešto i poduzeti

u vezi s tim.S treskom sam poklopila slušalicu i dohvatila mobitel, tražeći

Scottov broj. Odlučila sam baciti oprez u vjetar i prihvatiti njegovuponudu. Premda sam znala da to činim iz posve krivih razloga, htjelasam izaći sa Scottom. Htjela sam Patchu pokazati srednji prst. Akoje mislio da ću sjediti u kući i plakati za njim, varao se. Prekinuli smo;mogla sam slobodno izlaziti s drugim dečkima. A kad sam već bilakod toga, naumila sam i provjeriti koliko me je Patch kadar čuvati.Možda je Scott doista bio nefil. Možda je čak bio i opasan. Možda jebio upravo onakav tip kakvih bih se trebala kloniti. Osjetila sam kakomi se licem širi okrutan osmijeh i shvatila da nije važno što ja učinimili što bi Scott mogao učiniti; Patch me morao štititi. 1"Jesi li već krenuo u Springvale?" pitala sam Scotta nakon što sam

pritisnula njegov broj."Na kraju ipak nije tako strašno družiti se sa mnom?""Ako ćeš mi sad to nabijati na nos, ne idem."Gula sam kako se nasmiješio. "Polako, Grey, samo te zezam."Bila sam obećala mami da ću se držati podalje od Scotta, ali nisam

bila zabrinuta. Bude li me Scott gnjavio, Patch će morati uskočiti."Onda?" rekla sam. "Dođeš po mene ili što?""Navratit ću poslije sedam."Springvale je mali ribarski grad i većinom se svodio na glavnu ulicu:

pošta, nekoliko zalogajnica koje nude ribu i krumpiriće, dućani sribarskom opremom i biljarska igračnica Z.Z je bila prizemnica, a kroz stakleni izlog vidjeli su se stolovi za

biljar i šank. Smeće i korov krasili su eksterijer. Dva muškarca sobrijanim glavama i kozjim bradicama pušila su na pločniku odmahispred vrata; zgazili su opuške i nestali unutra.Scott je parkirao na uglu u blizini vrata. "Otrčat ću nekoliko ulica

dalje da nađem bankomat", rekao je, ugasivši motor.

Proučila sam znak koji je visio iznad izloga. Z BILJAR. To imepoškakljalo mi je pamćenje."Zašto mi ovo mjesto zvuči poznato?" upitala sam."Prije dva tjedna neki je tip iskrvario na jednom stolu. Barska

tučnjava. Bilo je u svim vijestima."Aha."Idem s tobom", brzo sam ponudila.Izašao je iz auta pa sam izašla i ja. "Ne", doviknuo mi je kroz kišu.

"Pokisnut ćeš. Čekaj unutra. Vraćam se za deset minuta." Nepruživši mi više ni jednu priliku da pođem za njim, pogrbio je ramenazbog kišc, turio ruke u džepove i otrčao pločnikom.Obrisavši kišu s lica, stala sam pod nadstrešnicu zgrade i razmotrila

mogućnosti. Mogla sam ući sama ili sam mogla ovdje čekati Scotta.Nisam čekala ni pet sekundi i već sam se uzvrpoljila. Premda napločniku nije bilo puno pješaka, nije bio ni posve pust. Ljudi koji supo tom vremenu bili vani nosili su košulje od flanela i radničke čizme.Izgledali su veći, jači i opakiji od ljudi koji su se skitali po Glavnoj uliciu Coldwateru. Nekolicina me odmjerila u prolazu.Pogledala sam niz pločnik u smjeru kojim je Scott otišao i vidjela ga

kako zalazi za ugao zgrade i nestaje u pokrajnjoj uličici. Prvo sampomislila da će se loše provesti tražeći bankomat u uličici do Z-a.Zatim sam pomislila da mi je možda lagao. Možda uopće nije otišaopronaći bankomat. Ali što je onda radio u nekakvoj uličici, vani nakiši? Htjela sam ga pratiti, ali nisam znala kamo bih se sakrila. Ninajmanje mi nije trebalo da me opet uhvati. To nipošto ne bipridonijelo povjerenju između nas.Pomislivši kako ću možda dokučiti što radi budem li ga gledala kroz

neki prozor iz Z-a, povukla sam kvaku na vratima.Unutra je zrak bio hladan, prožet dimom i muškim znojem. Strop je

bio nizak, zidovi betonski. Nekoliko postera nabrijanih auta, kalendarIlustrirani sportovi i zrcalo Budweiser bili su jedini ukrasi. Na zidu kojime dijelio od Scotta nije bilo nikakvih prozora. Pošla sam središnjimprolazom, probijajući se dublje u mračnu igračnicu i disala plitko,nastojeći filtrirati unos karcinogena. Kad sam došla do stražnjegdijela Z-a, prikovala sam pogled za vrata koja su vodila u stražnjuuličicu. Nisu bila prikladna poput prozora, no morala su dostajati.Bude li me Scott uhvatio kako ga gledam, uvijek sam se mogla

praviti nevina i tvrditi da sam izašla na svježi zrak. Uvjerivši se da menitko ne gleda, otvorila sam vrata i izvirila glavom.Nečije ruke zgrabile su me za ovratnik traper jakne, izvukle me van

i gurnule me leđima o vanjski zid od cigle."Što ti ovdje radiš?" zanimao se Patch. Iza njega šuštala je kiša,

slijevajući se s metalne nadstrešnice."Igram biljar", promucala sam, još uvijek ukipljena od zaprepaštenja

zbog tog iznenadnog pometanja s nogu."Igraš biljar", ponovio je, ne djelujući ni izdaleka kao da vjeruje u to."Došla sam s prijateljem. Scottom Parnellom."Njegov se izraz lica stvrdnuo."Imaš možda nešto protiv?" ispalila sam. "Prekinuli smo, sjećaš se?

Mogu izlaziti s drugim dečkima ako hoću." Bila sam ljuta - naarkanđele, na sudbinu, na posljedice. Bila sam ljuta jer sam došlaovamo sa Scottom, a ne s Patchem. I bila sam ljuta što me Patchnije zagrlio i rekao mi kako želi zaboraviti sve što nam se dogodilo uzadnja dvadeset i četiri sata. Kako je sve što nas razdvaja nestalo ikako smo od sada važni samo on i ja.Patch je spustio pogled na tlo i primio se za hrbat nosa. Bilo mi je

jasno da se očajnički pokušava smiriti. "Scott je nefil. Čistokrvni, prvageneracija. Baš kao što je bio Chauncey."Trepnula sam. Znači, to je bila istina. "Hvala na informaciji, ali već

sam naslutila."Napravio je ozlojeđenu gestu. "Prestani glumatati hrabrost. On je

nefil.""Nije svaki nefil Chauncey Langeais", rekla sam razdražljivo. "Kad

bi Scottu pružio priliku, on je zapravo prilično...""Scott nije bilo koji nefil", reče Patch, prekinuvši me. "On pripada

krvnom društvu Nefila, koje je sve moćnije. To društvo želi osloboditinefile od obaveze prema palim anđelima za vrijeme hešvana.Novače članove kao ludi kako bi se oduprli palim anđelima i izmeđudvije strane kuha se rat za teritorij. Ako to društvo postane dovoljnosnažno, pali anđeli će se povući... i početi se oslanjati na ljude kaosvoje vazale, umjesto nefila."Ugrizla sam se za usnicu i pogledala ga s nelagodom. Nehotice

sam se prisjetila noćašnjega sna. Hešvan. Nefili. Pali anđeli. Ničemuod toga nisam mogla pobjeći.

"Zašto pali anđeli i inače ne opsjedaju ljude?" pitala sam. "Zaštobiraju Nefile?""Ljudska tijela nisu toliko snažna i otporna kao nefilska", odvrati

Patch. "Dvotjedno opsjedanje ih ubija. Deseci tisuća ljudi pomrli bisvakog hešvana. I puno je teže opsjesti ljudsko biće", nastavio je."Pali anđeli ne mogu natjerati ljude da se zakunu na odanost, morajuih nagovoriti da im prepuste svoja tijela. Za to je potrebno vrijeme imoć uvjeravanja. Usto, ljudska tijela brže propadaju. Mnogi palianđeli ne žele se truditi opsjesti ljudsko tijelo ako ono može umrijetiza tjedan dana."Zloslutni drhtaj prošao mi je tijelom, ali rekla sam: "Tužna priča, ali

teško je zbog toga kriviti Scotta ili uostalom bilo kojeg nefila. Ni ja nebih htjela da mi pali anđeo oduzima nadzor nad tijelom dva tjednasvake godine. Mislim da to nije problem nefila. Mislim da je toproblem palih anđela."Zatitrao mu je mišić u čeljusti. "Z nije mjesto za tebe. Idi kući.""Tek sam stigla.""Bo je pitom u usporedbi s ovim mjestom.""Hvala na savjetu, ali stvarno se ne želim sažalijevati cijelu večer

sama kod kuće."Patch je prekrižio ruke i pomno me promotrio. "Izlažeš se opasnosti

zato da mi se osvetiš?" nagađao je. "Za slučaj da si zaboravila,nisam ja taj koji je prekinuo.""Ne laskaj si. To nema veze s tobom."Patch je potražio ključeve u džepu. "Vozim te kući." Po njegovu

tonu shvatila sam da sam golema neprilika i da bi se drage voljeizvukao iz toga, samo kad bi znao kako."Ne želim da me voziš. Ne želim tvoju pomoć."Nasmijao se, ali neveselo. "Ulaziš u džip, makar te ja morao odvući

u njega, jer ne ostaješ ovdje. Previše je opasno.""Ne možeš mi ti naređivati što da radim."Samo me pogledao. "A kad smo već kod toga, prestat ćeš se družiti

sa Scottom."Osjetila sam kako u meni ključa bijes. Kako se samo usuđuje

pretpostavljati da sam slaba i bespomoćna. Kako se samo usuđujepokušati me kontrolirati, određivati mi kamo smijem, a kamo ne

smijem ići i s kime smijem provoditi vrijeme. Kako se samo usuđujeponašati kao da mu ne značim ništa.Pogledala sam ga hladno i prkosno. "Nemoj mi više praviti usluge.

Nisam to nikad ni tražila. I više ne želim da mi budeš anđeo čuvar."Patch se nadvijao nad mene i s kose mu je skliznula kapljica kiše,

sletjevši mi na ključnu kost poput leda. Osjetila sam kako mi klizikožom i nestaje ispod ovratnika majice. Pogledom je pratio kapljicu,a ja sam zadrhtala iznutra. Htjela sam mu reći da mi je žao zbogsvega što sam rekla. Htjela sam mu reći da mi nije bilo stalo doMarcie ni do toga što misle arkanđeli. Bilo mi je stalo do nas. Nohladna, neumoljiva istina bila je da ništa što bih rekla ili učinila nijemoglo promijeniti sudbinu. Nije mi smjelo biti stalo do nas. Ne akosam htjela zadržati Patcha u blizini. Ne ako nisam htjela da gaprognaju u pakao. Što smo se više svađali, to mi je lakše bilo utonuti!mržnju i uvjeriti samu sebe da mi on ne znači ništa i da mogu beznjega."Povuci to", reče Patch dubokim glasom.Nisam se mogla natjerati da ga pogledam i nisam se mogla

natjerati da to povučem. Isturila sam bradu i prikovala pogled zamutan zastor kiše preko njegova ramena. Proklet bio moj ponos, aproklet bio i njegovi"Povuci to, Nora", ponovi Patch odlučnije."S tobom ne mogu činiti prave stvari u životu", rekla sam, mrzeći

sebe! zbog toga što dopuštam da mi drhturi brada. "Svakome će bitilakše ako jednostavno... želim čisti prekid. Razmislila sam o tome."Nisam. Nisam uopće razmislila o tome. Nisam htjela izgovoriti teriječi. Ali jedan malen, užasan, prezira vrijedan dio mene htio je daPatch pati isto koliko i ja. | "Želim da nestaneš iz mojeg života.Potpuno."Nakon trenutka teške tišine, Patch posegne rukama iza mene i

ugurali mi nešto duboko u stražnji džep traperica. Nisam bila načistozamišljam li da mu je ruka ostala ondje pola sekunde duže nego štoje bilo potrebno|"Lova", objasnio je. "Trebat će ti."Iskopala sam novac. "Ne želim tvoj novac." Kad nije uzeo svežanj

novčanica koje sam mu pružala, pljusnula sam ga njime po prsima u

namjeri da se proguram mimo njega u istom pokretu, ali Patch mi jeprimio ruku i čvrsto je zadržao uz tijelo."Uzmi to." Ton njegova glasa značio je da nemam pojma ni o čemu.

Nisam ga razumjela, a ni njegov svijet. Bila sam stranac i nikad sene bih uklopila. "Pola tipova unutra nosi neko oružje. Ako se bilo štodogodi, baci taj novac na stol i trči prema vratima. Nitko te nećepratiti dok se treba grabiti za hrpu love."Sjetila sam se Marcie. Je li htio reći da bi me netko mogao napasti

nožem? Umalo sam se nasmijala. Zar je stvarno mislio da bi me topreplašilo? Nije bilo važno želim li ja njega kao anđela čuvara ili ne.Činjenica je bila da ništa što ja kažem ili učinim nije mijenjalonjegovu dužnost. Morao me čuvati. Dokaz je bilo to što je upravosada ovdje.Pustio mi je ruku i povukao kvaku na vratima, a mišići duž njegove

podlaktice ukrutili su se. Vrata su se zatvorila iza njega, škripeći našarkama.

POGLAVLJE6

Zatekla sam Scotta naslonjenog na biljarski štap pokraj stola ublizini prednjeg dijela. Proučavao je raspored biljarskih kugli kad sammu prišla."Pronašao si bankomat?" pitala sam, odbacivši vlažnu traper-jaknu

na sklopivi metalni stolac odguran uza zid."Da, ali tek nakon što sam progutao deset bačvi kiše." Podignuo je

havajsku kapu i istresao vodu iz kose kako bi to naglasio. Možda ijest pronašao bankomat - ali ne prije nego što je obavio ma što biloto što je obavljao u sporednoj uličici. I koliko god da sam željelasaznati što je to bilo, vjerojatno to neću otkriti tako brzo. Propustilasam priliku kad me Patch odvukao da mi kaže kako sam se uvalilapreko glave ovdje u Z-u i kako bih trebala odjuriti ravno kući.Raširila sam ruke na rub biljarskog stola i opušteno se nagnula nad

njega u nadi da izgledam posve u svom elementu, no zapravo mi jesrce ubrzano kucalo. Ne samo što sam se maločas svađala sPatchem, nego se usto nitko u bližoj okolici nije doimao ni izdalekaprijateljski. I bez obzira koliko sam se trudila, nisam mogla izbrisatisjećanje na to da je netko iskrvario na jednom od stolova. Moždabaš na ovome? Odgurnula sam se od stola i protrljala ruke da ihočistim."Sad ćemo početi igrati", reče Scott. "Pedeset dolara i upadaš. Idi

po štap."Nije mi se igralo i bila bih više voljela gledati, ali brzim pregledom

prostorije ustanovila sam da Patch sjedi za stolom za poker upozadini Iako tijelom nije bio okrenut izravno prema meni, znala samda me promatra. Promatrao je sve u prostoriji. On nikad nikamo nijeišao ako ne bi pomno i detaljno procijenio svoju okolinu.Znajući to, iskušala sam najblještaviji osmijeh koji sam trenutačno

uspjela navući. "Vrlo rado." Nisam htjela da Patch vidi koliko samuzrujana, koliko patim. Nisam htjela da pomisli da se ne provodimdobro sa Scottom.No prije nego što sam stigla otići do štapova na zidu, Scottu je

prišao neki nizak čovjek sa žicanim naočalama i prslukom. Sve nanjemu djelovalo je neprimjereno okolišu - bio je dotjeran, hlače su

mu bile izglačane na crtu, a cipele ulaštene. Upitao je Scotta gotovopretiho da bi ga se čulo: "Koliko?""Pedeset", odgovorio je Scott pomalo razdraženo. "Isto kao uvijek.""Igra je minimalno sto.""Od kada?""Da objasnim. Za tebe je minimalno sto."Scott je pocrvenio u licu, posegnuo za svojim pićem na rubu stola i

nagnuo ga. Onda je izvukao novčanik i ugurao svežanj novčanica uprednji džep čovjekove košulje. "Ovo je pedeset. Drugu polovicu ćuplatiti nakon igre. A sad miči svoj smrdljivi dah od mene da se mogukoncentrirati."Nizak čovjek lupkao se kemijskom olovkom po donjoj usnici. "Prvo

ćeš trebati poravnati račune s Dewom. Postaje nestrpljiv. Bio jevelikodušan prema tebi, a ti nisi uzvratio uslugu.""Reci mu da će imati novac do kraja večeri.""Ta rečenica se izlizala već prije tjedan dana."Scott mu se primakne, ušavši u njegov osobni prostor. "Nisam ja

ovdje jedini koji malo duguje Dewu.""Ali si jedini za kojeg se on brine da mu neće platiti." Nizak čovjek

izvuče novac koji mu je Scott zataknuo u džep i pusti novčanice dase razlete po podu. "Kao što rekoh, Dew postaje nemiran." UputiScottu znakovito podizanje obrva i odšeće."Koliko duguješ Dewu?" upitala sam Scotta.Srdito me pogledao.U redu, sljedeće pitanje. "Kakvi su suparnici?" rekla sam tiho,

mjerkajući druge igrače, raštrkane za ostalim biljarskim stolovima.Dvojica od svake trojice pušila su. Trojica od svake trojice na rukamasu imala tetovažc noževa, pištolja i kojekakvog oružja. Neke bih sedruge noći bojala ili bi mi barem bilo vrlo nelagodno, ali Patch je jošuvijek bio u uglu. Dok je on bio tu, znala sam da sam sigurna.Scott je frknuo. "Ti tipovi su amateri. Mogao bih ih pobijediti i da me

probudiš usred noći. Moji pravi suparnici su tamo unutra." Skrenuo jepogled prema hodniku koji se odvajao iz glavne prostorije. Hodnik jebio uzak i mračan, a vodio je prema sobi iz koje je dopirala jarkanarančasta svjetlost. Na vratima je visio zastor od perlica. Finoizrezbaren biljarski stol stajao je odmah do ulaza."Tamo se igra za velik novac?" nagađala sam.

"Tamo bih u jednoj igri mogao zaraditi koliko ovdje zaradim upetnaest."Krajičkom oka vidjela sam kako me Patch brzo pogledao. Hineći da

nisam primijetila, zavukla sam ruku u stražnji džep i prišla korak bližeScottu. "Trebaš ukupno sto za sljedeću igru, zar ne? Evo ti...pedeset" rekla sam, na brzinu prebrojavši dvije dvadesetice i jednudeseticu koje mi je Patch dao. Nisam bila luda za kockanjem, alihtjela sam dokazati Patchu da me Z neće živu pojesti i potomispljunuti. Mogla sam se uklopiti. Ili barem postići da me nitko nemaltretira. A ako se usput bude činilo da očijukam sa Scottom, e paneka. Tko te šljivi, pomislila sam, uputivši to na drugi kraj prostorijeiako sam znala da me Patch ne može čuti.Scott je gledao čas mene, čas novac u mojoj ruci. "Šališ se?""Ako pobijediš, podijelit ćemo dobitak."Scott je piljio u novac s požudom koja me zatekla. Trebao je novac.

On večeras nije došao u Z zbog zabave. Bio je ovisan o kockanju.Istrgnuo mi je novac i otrčao do niskog muškarca u prsluku, koji je

kemijskom olovkom žustro, ali pedantno bilježio brojeve i izglededrugih igrača. Krišom sam pogledala Patcha da vidim njegovureakciju na to što sam upravo učinila, ali njegove su oči bileprikovane na poker, a izraz lica neproničan.Čovjek u prsluku izbrojao je Scottov novac, vješto presloživši

novčanice tako da su sve bile okrenute u istom smjeru. Kad jezavršio, nasmiješio se Scottu stisnutim usnicama. Činilo se da smoupali.Scott se vratio, mažući štap kiksom. "Znaš što kažu za sreću.

Moraš poljubiti moj štap." Nabio mi ga je u lice.Ustuknula sam. "Neću poljubiti tvoj štap."Scott se razmahao rukama i podrugljivo oponašao kokodakanje.Bacila sam pogled prema stražnjem dijelu prostorije da se uvjerim

kako, Patch ne gleda taj ponižavajući prizor i tada sam vidjela kakomu Marcie Millar opušteno prilazi s leđa, naginje se i stavlja mu rukeoko vrata.Srce mi je potonulo do koljena.Scott je nešto govorio, lupkajući me biljarskim štapom po čelu, ali

njegove su riječi prolazile pored mene. Prisilila sam se doći do daha iusredotočila se na mutan beton ravno pred sobom kako bih uzemljila

potpuni šok i osjećaj izdanosti. To je, znači, mislio kad je rekao da jenjegov odnos s Marcie isključivo poslovan? Jer meni nipošto nijetako izgledao! I što ona radi ovdje odmah nakon što su je izbolinožem u Bou? Osjeća li se sigurno jer je s Patchem? Na djelićsekunde upitala sam se radi li on to da me učini ljubomornom. Noako je tako, morao je znati da ću ja večeras doći u Z. A to nijemogao znati, osim ako me špijunirao. Je li mi u zadnja dvadeset ičetiri sata bio bliže nego što sam mislila?Zarila sam nokte u dlanove, nastojeći se usredotočiti na tu bol, a ne

na zagušujući osjećaj poniženja koji me obuzimao. Stajala sam tako,tupa, potiskujući suze koje su prijetile, a tada mi je pozornostprivuklo nešto na vratima koja su vodila u onaj hodnik. Na dovratakse naslanjao neki tip u pripijenoj crvenoj majici. Imao je nešto čudnona djeliću kože pri dnu grla - izgledalo je gotovo nakazno. Prije negošto sam uspjela bolje pogledati, paralizirao me deja vu. Nešto nanjemu bilo mi je neobično poznato, iako sam znala da se nikadnismo upoznali. Osjetila sam snažan poriv da bježim, noistovremeno me preplavila potreba da ga nekamo smjestim.Podignuo je bijelu kuglu sa stola najbližeg sebi i lijeno je nekoliko

puta bacio uvis."Daj", reče Scott, mašući biljarskim štapom naprijed-natrag kroz

mojeg vidno polje. Ostali dečki oko stola smijali su se. "Poljubi ga,Nora", rekao je Scott. "Samo mala pusica. Za sreću."Uvukao mi je vrh štapa ispod donjeg ruba majice i podignuo ga.Mlatnula sam štap od sebe. "Prekini."Ugledala sam pokret tipa u crvenoj majici. Bio je tako brz da mi je

trebalo dvije sekunde da shvatim što će se dogoditi. Zamahnuo jerukom unatrag i zavitlao bijelu kuglu preko prostorije. Čas kasnijezrcalo na suprotnom zidu skršilo se i krhotine stakla rasule su se popodu.Prostorija je utihnula, osim klasičnog rocka koji je svirao iz

zvučnika."Ti", rekao je tip u crvenoj majici. Uperio je pištolj u čovjeka s

prslukom. "Daj mi novac." Trzajem pištolja mahnuo mu je da priđe."Drži ruke tako da ih vidim."Scott se pokraj mene progurao u prednji red gužve. "Nema šanse,

čovječe. To je naš novac." Nekoliko povika odobravanja uzdiglo se iz

prostorije.Tip u crvenoj majici pištoljem je još uvijek ciljao u čovjeka u prsluku,

ali iskosa je pogledao u Scotta. Nacerio se, ogoljevši zube. "Višenije.""Ako uzmeš taj novac, ubit ću te." Scottov glas bio je bijesno miran,

zvučao je kao da to uistinu misli. Ja sam stajala ukopana na mjestu,jedva dišući, užasnuta onime što bi se moglo dogoditi jer nisamnimalo sumnjala tlu je pištolj napunjen.Osmijeh naoružanog nasilnika proširio se. "Ma da?""Nitko te ovdje neće pustiti da odeš s našim novcem", reče Scott.

"Učini li uslugu i spusti taj pištolj."Još jedan žamor odobravanja obišao je prostoriju. Unatoč tome što

je temperatura u prostoriji rasla, tip u crvenoj majici lijeno si jepočešao vrat s pištoljem. Nije uopće izgledao zabrinuto. "Neću."Naciljavši pištoljem u Scotta, naredio mu je: "Popni se na stol.""Popni se na stol!"Tip u crvenoj majici držao je pištolj objeručke, ciljajući u Scottovu

prsa. Veoma polako, Scott je podignuo dlanove na visinu ramena isjeo na biljarski stol, unatraške se popevši na njega. "Nećeš otići živ.Brojčano si nadmašen trideset prema jedan."Tip u crvenoj majici prišao je Scottu u tri duga koraka. Načas je stao

ravno pred Scotta, s prstom na okidaču. Kap znoja skliznula je nizScottovo lice. Nisam mogla vjerovati da mu nije istrgnuo pištolj. Zarnije znao da ne može umrijeti? Zar nije znao da je nefil? Ali Patch jerekao da pripada nekom nefilskom krvnom društvu - kako je mogućeda nije znao?"Jako griješiš", reče Scott glasom koji je još uvijek bio smiren, ali u

kojem se naslućivao prvi tračak panike.Pitala sam se zašto mu nitko ne pritječe u pomoć. Kao što je Scott

istaknuo, gomila je brojčano bila posve nadmoćna tipu u crvenojmajici. No u njemu je bilo nešto opako i zastrašujuće snažno.Nešto... onosvjetsko. Zapitala sam se jesu li svi ostali užasnuti njimekao ja.Također sam se zapitala znači li drhturav i nelagodno poznat

osjećaj u meni da je to pali anđeo. Ili nefil.Od svih lica u gomili, moj pogled iznenada se ukrstio s Marcienim.

Stajala je s druge strane gomile, s izrazom na licu koji bih mogla

opisati samo kao zbunjenu fascinaciju. U tom trenutku shvatila samda ona nema pojma što će se dogoditi. Nije znala da je Scott nefil ida u jednoj ruci ima više snage nego ljudsko biće u cijelom tijelu.Ona nije vidjela Chaunceyja prvog nefila kojeg sam upoznala, kakošakom gnječi moj mobitel. Nije bila prisutna one noći kad me ganjaopo gimnazijskim hodnicima. A tipa crvenoj majici? Bio on nefil ili palianđeo, vjerojatno je bio jednako snažan. Što god se bude dogodilo,to neće biti obična tučnjava.Trebala je naučiti lekciju u Bou i ostati kod kuće. A trebala sam i ja.Tip u crvenoj majici gurnuo je Scotta pištoljem i on je odletio

poleđuške na stol. Zbog iznenađenja ili straha, Scott je ispružio svojbiljarski štap a tip u crvenoj majici istrgnuo mu ga je iz ruku. Bezstanke je skočio na stol i uperio biljarski štap prema dolje, u Scottovolice. Zabio je štap u stol dva centimetra od Scottova uha. Biljarskištap sjurio se s takvom silinom da je probio filcem Obloženupovršinu. Trideset centimetara štapa virilo je ispod stola.Progutala sam vrisak.Scottu je zadrhtala adamova jabučica. "Ti si lud, čovječe", rekao je.Najednom barski stolac proleti zrakom, udarivši poprijeko u tipa

crvenoj majici. Povratio je ravnotežu, ali morao je skočiti sa stola daje održi"Na njega!" vrisnuo je netko u gomili.Prolomilo se nešto nalik ratnom pokliču i mnogi su dograbili barske

stolce. Spustila sam se na sve četiri i kroz šumu nogu potražilanajbliži izlaz. Nekoliko tijela dalje od mene stajao je netko s pištoljemzataknutim u futrolu oko gležnja. Posegnuo je za njim i čas kasnijeprolomio se parajući prasak pucnja. Nije uslijedila tišina, nego jošveći urnebes, psovke, urlanje i zvuči udaranja šaka po mesu. Ustalasam i u čučnju otrčala prema stražnjim vratima.Tek što sam nogom kročila van, netko je zakvačio struk mojih

traperica i povukao me uvis. Patch."Uzmi džip", naredio je, gurajući mi ključeve od auta u ruku.

Užurbana, stanka. "Što čekaš?"Oči su mi zasuzile, ali ljutito sam trepnula da odagnam suze.

"Prestani se ponašati kao da sam ja grozna neprilika! Uopće tenisam molila za pomoć!"

"Rekao sam ti da ne ideš ovamo večeras. Ne bi bila neprilika kad bislušala. Ovo nije tvoj svijet - moj je. Toliko želiš dokazati da semožeš u njemu snaći da ćeš učiniti nešto glupo i nastradati."To me rasrdilo i zaustila sam da mu to kažem."Tip u crvenoj majici je nefil", reče Patch, preotevši mi riječ. "Njegov

ožiljak od žigosanja znači da je duboko povezan s onim krvnimdruštvom o kojem sam ti ranije govorio. Zakleo im se na odanost.""Ožiljak od žigosanja?""Ono pored njegove ključne kosti."Ona nakaznost je bila od žigosanja? Svrnula sam pogled na

prozorčić ugrađen u vrata. Unutra su se tijela komešala prekobiljarskih stolova, udarci su pljuštali u svim pravcima. Nisam viševidjela tipa u crvenoj majici, ali sada sam shvatila zašto sam gaprepoznala. Bio je nefil. Podsjetio me na Chaunceyja onako kakoScott ni izdaleka nije. Zapitala sam se znači li to na neki način da jeon, kao i Chauncey, zao. A da Scott nije.Glasan zvuk probio mi je bubnjiće i Patch me povukao na tlo.

Krhotine stakla zapljuštale su oko nas poput tuče. Netko je bio pucaou prozorčić na stražnjim vratima."Odlazi odavde", reče Patch, gurajući me prema ulici.Okrenula sam se. "A kamo ti ideš?""Marcie je još unutra. Ona će me povesti."Kao da su mi se pluća zaglavila, zrak nije ulazio niti izlazio. "A što

sa mnom? Ti si moj anđeo čuvar."Patch me oštro pogledao u oči. "Više nisam, Anđele." Prije nego što

sam stigla uzvratiti, prošao je kroz vrata i nestao u kaosu.Na ulici sam otključala džip, pomaknula sjedalo prema naprijed i

dala gas do daske, izlazeći s parkirališnog mjesta. On više nije biomoj anđeo čuvar? On to ozbiljno? Samo zato što sam mu rekla da jatako želim? Ili je to rekao samo da me uplaši? Pa ako nije bio mojčuvar, to je bilo zato što sam se trudila učiniti pravu stvar! Trudilasam se oboma nam olakšati. Trudila sam se zaštititi ga odarkanđela. Točno sam mu rekla zašto sam to učinila, a on mi je tonabijao na nos kao da sam na neki način ja kriva za cijelu tu zbrku.Kao da sam ja to htjela! Više je bio kriv on, nego ja. Osjetila samporiv da otrčim natrag i kažem mu da nisam bespomoćna. Da nisampijun u njegovu veliku zlu svijetu. I da nisam slijepa. Da vidim

dovoljno dobro da bih shvatila da se nešto zbiva između njega iMarcie. Zapravo, sada sam bila gotovo sigurna da se nešto zbivalo.Zaboravi. Bolje mi je bilo bez njega. Ljigavac. Hulja. Nepouzdanahulja. Nisam ga trebala - ni za što.Dokotrljala sam džip pred seosku kuću. Noge su mi se još uvijek

tresle i dah mi je malo škripao pri izdisanju. Bila sam vrlo svjesnatišine oko sebe. Taj džip uvijek je bio utočište; večeras se doimaonepoznatim i izoliranim, a i puno prevelikim za samo jednu osobu.Spustila sam glavu na volan i zaplakala. Nisam razmišljala o tomekako Patch vozi Marcie kući u njezinu autu - samo sam pustila da mitopli zrak iz ventilacijskih otvora prelazi preko kože i udisala Patchevmiris.Sjedila sam tako zgrbljena i uplakana dok igla na mjeraču benzina

nije pala za pola crtice. Osušila sam oči tapkanjem i ispustila dug,uznemiren uzdah. Baš sam htjela ugasiti motor, kad sam ugledalaPatcha kako stol na trijemu, naslanjajući se na jedan od potpornihstupova.Načas sam pomislila da se vratio kako bi provjerio kako sam i na

oči s mi navrle suze olakšanja. No ja sam vozila njegov džip.Najvjerojatnije je došao zato da ga uzme. S obzirom na to kako se tevečeri ponašao prema meni, nisam mogla vjerovati da postoji ikakavdrugi razlog.Sišao je kolnim prilazom i otvorio vozačka vrata. "Jesi dobro?"Kruto sam kimnula. Bila bih rekla da, ali mi se glas još uvijek

skrivao negdje u blizini želuca. Hladnooki Nefil još mi je bio svjež umislima i nisam se mogla prestati pitati što se događalo nakon štosam otišla iz Z-a. Je li se Scott izvukao? Je li se Marcie?Naravno da se ona izvukla. Patch je izgledao odlučan da će se

pobrinuti za to."Zašto je nefil u crvenoj majici htio novac?" upitala sam, odmičući

se postrance prema suvozačkom sjedalu. Još je uvijek roskalo ipremda sam znala da Patch ne osjeća vlažnu hladnoću kiše, nekakomi nije bilo u redu da ga ostavim da stoji na njoj.Nakon male stanke, sjeo je za volan, zatvorivši nas zajedno u džip.

Prije! dvije večeri ta bi gesta bila intimna. Sada je bila samo napeta inespretna. "Skuplja sredstva za nefilsko krvno društvo. Žao mi je štonemam bolju predodžbu o tome što planiraju. Ako trebaju novac,

najvjerojatnije ga trebaju za resurse. Ili to, ili da potkupljuju paleanđele. Ali kako, tko i zašto, ne znam. Odmahnuo je glavom. "Trebami netko iznutra. Prvi put me to što sam anđeo stavlja u nepovoljanpoložaj. Oni me neće pripustiti ni na kilometar od akcije."Na djelić sekunde pomislila sam da me možda moli za pomoć, ali ja

baš i nisam bila nefil. Mojim je žilama tekla vrlo mala količina nefilskekrvi čije se podrijetlo moglo pratiti četiristo godina unatrag do mojegnefilskog pretka, Chaunceyja Langeaisa. U praksi, ja sam bilaljudsko biće. Nisam se mogla naći iznutra ništa više nego Patch.Rekla sam: "Kažeš da su i Scott i nefil u crvenoj majici članovi tog

krvnog društva, ali izgleda da se nisu poznavali. Jesi siguran da jeScott umiješan u to?""Umiješan je.""Kako je onda moguće da se ne poznaju?""Jedino što zasad mogu naslutiti jest da onaj tko upravlja tim

društvom odvaja pojedinačne članove kako bi ih držao u neznanju.Bez solidarnosti, izgledi za udar su mali. Osim toga, ako ne znajukoliko su snažni, nefili taj podatak ne mogu odati neprijatelju. Palianđeli ne mogu doći do informacija ako ni sami članovi društva neznaju ništa."Probavljajući njegove riječi, nisam bila načisto na čijoj sam strani.

Dio mene grozio se pomisli na to da pali anđeli opsjedaju tijela nefilasvakog hešvana. Nešto manje plemenit dio mene bio je zahvalan štosu im meta nefili, a ne ljudi. Ne ja. Ni bilo tko koga sam voljela."A Marcie?" rekla sam, nastojeći zvučati neutralno."Ona voli poker", odgovorio je Patch suzdržano. Ubacio je džip U

rikverc. "Moram ići. Bit ćeš dobro noćas? Mama ti je otišla?"Okrenula sam se na sjedalu prema njemu. "Marcie te zagrlila.""Marcien smisao za osobni prostor ne postoji.""Znači, sada si stručnjak za Marcie?"Oči su mu se smrknule i shvatila sam da u to ne smijem dirati, ali

nisam marila. Još kako ću dirati u to. "Što se događa između vasdvoje? Ono što sam ja vidjela nije sličilo poslovnom odnosu.""Bio sam usred igre kad mi je prišla s leđa. To nije prvi put da mi je

neka cura to napravila, a vjerojatno nije ni zadnji.""Mogao si je odgurnuti."

"U jednom trenutku me zagrlila, a u drugom je nefil bacio bijelukuglu. Nisam razmišljao o Marcie. Istrčao sam van provjeriti okolinu,za slučaj da nije sam.""Vratio si se po nju.""Nisam je mogao ostaviti ondje."Ostala sam još malo sjediti, čvor u želucu bio mi je toliko stegnut da

je bolio. Što sam trebala misliti? Da se vratio po Marcie izpristojnosti? Osjećaja dužnosti? Ili nečega posve drugačijeg i mnogoneugodnijeg?"Sinoć sam sanjala Marcienog tatu." Nisam uopće bila sigurna

zašto sam to rekla. Možda zato da Patch shvati da je moja patnjatoliko jaka da mi se uvukla čak i u snove. Jednom sam pročitala da usnovima obrađujemo ono što nam se događa u životu, a ako je tobila istina, onda je moj san zacijelo značio da nisam izašla nakraj sonime što se zbivalo između Patcha i Marcie, ma što to bilo. Ne akosam sanjala pale anđele i hešvan. Ne ako sam sanjala Marcienaoca."Sanjala si Marcienog tatu?" Patchev glas bio je miran kao i uvijek,

ali zbog nečega u prodornom pogledu koji mi je dobacio pomislilasam da ga je ta vijest iznenadila. Možda čak i uznemirila."Mislim da je to bila Engleska. Davno. Marcienog tatu netko je

ganjao po šumi. Ali nije uspio pobjeći jer mu se ogrtač zapleo ugranje. Stalno je ponavljao da ga neki pali anđeo želi opsjesti."Patch je malo razmislio o tome. Njegova šutnja potvrdila mi je da

sam rekla nešto što ga je zanimalo. No nisam mogla dokučiti što.Pogledao je na sat. "Hoćeš da ti prođem kroz kuću?"Podigla sam pogled na mračne, prazne prozore seoske kuće.

Kombinacija noći i roskanja kiše cijeloj je okolici davala sumoran,odbojan dojam. Nisam znala što je gore: da uđem sama ili daostanem sjediti s Patchem,bojeći se da on možda ide dalje. K Marcie Millar."Oklijevam zato što se ne želim smočiti. Osim toga, ti očito moraš

nekamo ići." Gurnula sam vrata i izašla jednom nogom. "A i našaveza je gotova. Nemaš nikakvih obaveza prema meni."Pogledali smo se u oči.Rekla sam to da ga povrijedim, ali ja sam bila ta koja je ostala s

knedlom u grlu. Prije nego što sam stigla reći nešto što bi zarezalo

dublje, jurnula sam prema trijemu s rukama iznad glave da zaštitimkosu od kiše.Kad sam ušla, naslonila sam se na ulazna vrata i slušala kako

Patch odlazi. Vid mi se zamutio od suza i zatvorila sam oči. Željelasam da se Patch vrati. Željela sam da dođe. Željela sam da meprivuče sebi poljupcima otjera osjećaj hladnoće i praznine koji mepolako zamrzavao iznutra. No zvuka klizanja guma po mokroj cestinikako nije bilo.Bez najave mi je iz pamćenja iskrsnulo neželjeno sjećanje na našu

zadnju večer zajedno prije nego što se sve srušilo. Automatski samga počela potiskivati. Problem je bio u tome što sam se htjelaprisjećati. Trebalo mi je da na neki način zadržim Patchevu blizinu.Odustavši od opiranja, dopustila sam si osjetiti njegove usne nasvojima. Prvo lagano, zatim jače. Osjetila sam njegovo tijelo, toplo ičvrsto, pripijeno uz moje. Njegove ruke iza mog vrata, kako mizakopčavaju njegov srebrni lančić. Obećao je da će me voljetizauvijek...Povukla sam zasun, raspršivši sjećanje tim škljocajem. Tko ga šljivi.

Namjeravala sam to ponavljati koliko god puta trebalo.Svjetla u kuhinji reagirala su na pritisak prekidača i s olakšanjem

sam ustanovila da se struja vratila. Telefon je treptao crveno pa sampustila poruke."Nora," rekao je glas moje mame, "ovdje u Bostonu lijeva kiša pa su

odlučili odgoditi preostale dražbe. Krećem kući i vjerojatno ću stići dojedanaest. Možeš poslati Vee kući ako želiš. Volim te, vidimo seuskoro."Pogledala sam na sat. Bilo je nekoliko minuta do deset. Još svega

jedan sat samoće.

POGLAVLJE7

Sljedeće jutro izvukla sam se iz kreveta i nakon brze posjetekupaonici, gdje sam razmazala sredstvo za skrivanje podočnjaka ipoprskala kosu regeneratorom za uvojke, dobazala sam u kuhinju izatekla mamu kako već sjedi za stolom. U rukama je držala šalicubiljnog čaja, a kosa joj je bila raščupana od sna, što je ljubazan načinda se sroči da je izgledala kao dikobraz. Dobacivši mi pogled prekošalice, nasmiješila se. "Jutro."Sjela sam na stolicu preko puta i istresla jastučiće od integralne

pšenice u zdjelu. Mama je bila izvadila jagode i vrčić mlijeka pa samoboje dodala u žitarice. Nastojala sam paziti što jedem, ali to seuvijek činilo lakše kad mi je mama bila kod kuće i vodila računa otome da se moji obroci ne svode samo na ono što mogu zgrabiti udeset sekundi."Jesi li dobro spavala?" upitala je.Kimnula sam, s obzirom na to da sam upravo stavila punu žlicu

žitarica u usta."Jučer sam te zaboravila pitati", reče mama. "Jesi li na kraju vodila

Scotta u obilazak?""Otkazala sam mu." Vjerojatno je najbolje da ostane na tome.

Nisam bila sigurna kako bi reagirala kad bi otkrila sam ga pratila namol, a zatim provela večer s njim u nekoj rupi za biljar u Springvaleu.Mama je nabrala nos. "Njušim li ja to... dim?"O joj."Upalila sam neke svijeće jutros u svojoj sobi", rekla sam, požalivši

što se nisam potrudila istuširati. Bila sam sigurna da se Z zadržao umojoj odjeći, posteljini, kosi.Namrštila se. "To što njušim sigurno je dim. Stolac joj je zaškripao

unatrag i počela je ustajati, krenuvši prema meni da to istraži.Sad nije imalo smisla odugovlačiti. Nervozno sam se počešala po

obrvi, "Jučer sam otišla na biljar.""S Patchem?" Ne tako davno dogovorile smo pravilo da nipošto, ni

pod kakvim okolnostima, ne smijem izlaziti s Patchem dok mamanije kod kuće."Bio je tamo, da.""I?"

"Nisam išla s Patchem, išla sam sa Scottom." Prema izrazu njezinalica bila sam prilično sigurna da je to još gore. "Ali prije nego štopukneš", brzo sam dodala, "želim samo reći da me ubija znatiželja.Stvarno mi je teško ne obazirati se na to da se Parnellovi jako trudeda Scottova prošlosti ostane tajna. Zašto je svaki put kad gospodaParnell otvori usta Scott na pet centimetara od nje i gleda je kaosokol? Što je on to tako strašno mogao učiniti?"Očekivala sam da će mama skočiti na noge i reći mi da od trenutka

kad se popodne vratim iz škole imam zabranu izlaska do četvrtogsrpnja, ali ona je rekla: "I ja sam to primijetila.""Čini li se to meni ili ona izgleda kao da ga se boji?" nastavila sam s

olakšanjem jer se činilo da je više zanima razgovor o Scottu od togada me kazni što sam provela večer u nekoj otrcanoj igračnici biljara."Kakva se to majka boji vlastitog sina?" pitala se mama naglas."Mislim da ona zna njegovu tajnu. Zna što je učinio. I on zna da ona

zna." Možda je Scottova tajna bila jednostavno to da je on nefil, ali tomi se nije činilo vjerojatnim. Sudeći prema njegovoj reakciji kad ga jejučer napao Nefil u crvenoj majici, polako sam sumnjala da on znaistinu o tome tko je i što može. Možda je primijetio svoju nevjerojatnusnagu ili mogućnost da se obraća ljudima u mislima, ali vjerojatno tonije znao objasniti. No ako Scott i njegova mama nisu skrivalinjegovo nefilsko naslijeđe, što su onda skrivali? Što je on to učinio, atrebalo je toliko zataškavati?Pola sata kasnije ušetala sam na kemiju i vidjela da Marcie već

sjedi za našim stolom, razgovarajući na mobitel i potpuno ignorirajućiznak na ploči, na kojem je pisalo MOBITELI ZABRANJENI, BEZIZUZETAKA. Kad me ugledala, okrenula mi je leđa i rukom prikrilausta, jasno mi dajući do znanja da želi privatnost. Kao da sammarila. Dok sam stigla do stola, jedini dio razgovora koji sam načulabio je zavodnički "Pusa i tebi".Ugurala je mobitel u džep na prednjoj strani ruksaka i nasmiješila

mi se. "Moj dečko. On ne ide u srednju školu."Odmah sam se osjetila nesigurno i zapitala sam se je li na drugom

kraju bio Patch, ali on se kleo da ono što se jučer događalo izmeđunjega i Marcie nije ništa značilo. Mogla sam ili poludjeti od ljubomoreili mu vjerovati. Samilosno sam kimnula. "Sigurno je teško hodati spropalicom."

"Ha, ha. Samo da znaš, danas poslije nastave šaljem poruku svimakoji su pozvani na moj godišnji ljetni tulum u utorak navečer. Napopisu si",rekla je nehajno. "Propustiti moj tulum najsigurniji je način da si

sabotiraš društveni život... doduše, ti se ne trebaš brinuti zbogsabotiranja nečega što nemaš.""Godišnji ljetni tulum? Nikad čula."Izvukla je kutijicu za šminkom koja joj je već izlizala krug na

stražnjem džepu traperica i puderom natapkala nos. "Zato što jošnikad nisi bila pozvana."Dobro, sad čekaj malo. Zašto me Marcie pozvala? Premda je moj

IQ bio dvostruko veći od njezina, morala je primijetiti netrpeljivostizmeđu nas. Usto nismo imale nikakvih zajedničkih prijatelja. A niinteresa, kad sam već kod toga. "Super, Marcie. Baš lijepo od tebešto me pozivaš. Malo neočekivano, ali lijepo. Svakako ću se potruditidoći." Ali ne baš jako.Marcie se nagnula prema meni. "Vidjela sam te jučer."Srce mi je zakucalo malo brže, ali uspjela sam održati bezizražajan

glas. Čak i suzdržan. "Aha, i ja tebe.""Ono je bilo baš... ludo." Ostavila je rečenicu nedorečenom, kao da

od mene očekuje da je razradim."Valjda.""Valjda! Jesi ti vidjela onaj biljarski štap? Još nikad nisam vidjela da

je netko učinio takvo što. Probio je biljarski stol. Zar se ti stolovi nerade od škriljevca?""Bila sam odostraga. Nisam uspjela puno vidjeti. Žao mi je." Nisam

namjerno pokušavala biti nesusretljiva; naprosto nisam htjelarazgovarati o tome. I je li me zbog toga pozvala na tulum? Da u našodnos ubaci malo povjerenja i prijateljstva pa da joj kažem što znamo tome što se jučer dogodilo, ako uopće išta znam?"Nisi ništa vidjela?" ponovi Marcie, a bora sumnje pojavi joj se na

čelu."Ne. Jesi učila za današnji test? Ja znam napamet većinu

periodnog sustava, ali me stalno buni najniži red.""Je Ii te Patch ikada vodio onamo na biljar? Jesi već vidjela takvo

što?" Ne obazirući se na nju, otvorila sam udžbenik. "Čula sam daste ti i Patch prekinuli", rekla je, pokušavši iz drugog kuta. Udahnula

sam malo zraka, ali prekasno, s obzirom na to da sam već osjetilavrućinu u licu."Tko je prekinuo?" upita Marcie. "Je li to važno?"Marcie se namršti. "Znaš što? Ako nećeš pričati, možeš zaboraviti

na moj tulum.""Ionako nisam mislila doći."Zakolutala je očima. "Ljuta si zato što sam ja bila s Patchem u Z-u

jučer? Meni on ništa ne znači. Samo se zabavljamo. Nije ništaozbiljno.""Da, zbilja je tako izgledalo", rekla sam, puštajući taman dovoljna

cinizma u glas."Ne budi ljubomorna, Nora. Patch i ja smo samo vrlo, vrlo dobri

prijatelji. Ali ako te zanima, moja mama poznaje jako dobruterapeutkinju za veze. Reci mi ako trebaš preporuku. Kad boljerazmislim, dosta je skupa. Mislim, znam da tvoja mama ima onajfenomenalan posao i sve...""Da te nešto pitam, Marcie." Glas mi je bio pun hladnog upozorenja,

ali ruke su mi drhtale na krilu. "Što bi ti učinila da se sutra probudišsaznaš da ti je tata ubijen? Misliš da bi honorarni posao tvoje mameu dućanu JC Penney pokrio vaše račune? Sljedeći put kadspomeneš moju obiteljsku situaciju, na trenutak zamisli da si namojem mjestu. Samo na kratki mali trenutak."Dugo me gledala u oči, ali s toliko ravnodušnim izrazom lica da sam

posumnjala da je uopće razmislila o tome. Jedina osoba s kojom jeMarcie ikada mogla suosjećati bila je ona sama.Nakon nastave zatekla sam Vee na parkiralištu. Izvalila se preko

Neonova poklopca motora i podigla rukave iznad ramena, sunčajućise. "Moramo razgovarati", rekla je dok sam joj prilazila. Podigla se usjedeći položaj i spustila naočale za sunce niz nos toliko da sepogledamo u oči. "Ti i Patch ste prekinuli, zar ne?"Popela sam se na poklopac motora do nje. "Tko ti je rekao?""Rixon. I da znaš, boljelo je. Ja sam ti najbolja prijateljica i ne bih

trebala saznavati takve stvari preko prijateljevih prijatelja. Ni prekoprijatelja od bivšeg", dodala je, porazmislivši. Stavila mi je ruku narame i stisnula je. "Kako se držiš?"Ne osobito dobro. No to je bila jedna od stvari koje sam nastojala

zakopati na dno srca, a ondje je nisam mogla zadržati govoreći o

njoj. Naslonila sam se na vjetrobran, podignuvši bilježnicu dazaklonim sunce. "Znaš što je najgore?""To što sam ja cijelo vrijeme imala pravo i što sad moraš pretrpjeti

moje 'A lijepo sam ti rekla'?""Ha, ha.""Nije tajna da je Patch opasan. Tipičan primjerak pokvarenjaka

kojem treba iskupljenje, ali kvaka je u tome što većina pokvarenjakane žele iskupljenje. Vole biti pokvareni. Vole moć koju osjećaju zbogtoga što posvuda ulijevaju strah i paniku u majčinska srca.""To je bilo... pronicljivo.""Uvijek, draga. A osim toga...""Vee..."Zamahala je rukama. "Saslušaj me. Najbolje čuvam za kraj. Mislim

da je vrijeme da si presložiš prioritete u vezi dečki. Trebamo tipronaći nekog dragog dobricu koji će te naučiti cijeniti vrijednostdobrog muškarca u životu. Kao Rixona, na primjer."Pričepila sam je pogledom ti se sigurno šališ."Ne gledaj me tako", reče Vee. "Rixon je slučajno stvarno dobar

dečko." Piljile smo jedna u drugu još tri sekunde."Dobro, možda sam pretjerala s onim dragim dobricom", reče Vee.

"Ali bit svega ovoga jest da bi ti dobro došao neki dragi dečko, dečkočija odjeća nije isključivo crna. U čemu je tu stvar, uostalom? Patchmisli da je komandos?""Jučer navečer sam vidjela Marcie i Patcha zajedno", rekla sam,

uzdahnuvši. Eto. Izgovorila sam to.Vee je trepnula nekoliko puta, probavljajući to. "Što?" rekla je,

razjapivši usta.Kimnula sam. "Vidjela sam ih. Ona ga je zagrlila. Zajedno su došli

na biljar u Springvale.""Pratila si ih?"Htjela sam reći Zar misliš da bih se spustila tako nisko, ali uspjela

sam samo bezizražajno izgovoriti: "Scott me pozvao na biljar. Otišlasam s njim i tamo smo naletjeli na njih." Poželjela sam ispričati Veesve što se dogodilo nakon tog trenutka, ali kao ni Marcie, ni njojnisam mogla objasniti neke stvari. Kako da joj pričam o nefilu ucrvenoj majici ili o tome kako je biljarskim štapom probio stol?

Vee je izgledala kao da smišlja odgovor. "Pa eto. Kao što sam reklakad jednom ugledaš svjetlost, više se nikad ne okrećeš. MoždaRixon ima nekog prijatelja. Osim Patcha, mislim..." Zašutjela je uneprilici."Ne treba mi dečko. Treba mi posao."Vee je iskrivila lice u grimasu. "Opet razgovor o poslu, uh.

Jednostavno ne razumijem što je tu toliko privlačno.""Treba mi auto, a da ga nabavim, treba mi novac. Pa zato i posao."

U glavi sam imala otvoren popis razloga da kupim onaj Volkswagenkabrioleti Auto je bio malen, lagan za parkiranje i malo je trošio - štoje bio bonus, s obzirom na to da neću imati puno novca za benzinnakon što pljunem više od tisuću dolara za sam auto. I premda samznala da je smiješno osjećati povezanost s nečime tako neživim ipraktičnim kao što je auto, polako sam ga počela doživljavati kaometaforu promjene u svojem životu. Slobode da idem kamo godželim, kada god želim. Slobode od Patcha i svih uspomena koje smodijelili, a kojima još nisam naučila zalupiti vrata."Moja mama je prijateljica s jednim od noćnih šefova u Enzu i tamo

traže šankerice", predloži Vee."Ne znam kako se to radi."Vee slegne ramenima. "Skuhaš kavu. Natočiš je. Odneseš je malim

nestrpljivim gostima. Koliko bi to moglo biti teško?"Četrdeset pet minuta kasnije Vee i ja bile smo na obali, šetale

daščanim šetnicama, odgađale domaću zadaću i suzdržano zirkaleprema izlozima dućana. Kako ni jedna od nas nije imala posao paposljedično ni novca, brusile smo vještine razgledavanja. Stigle smodo kraja šetnice i u oči nam je upala pekarnica. Gotovo da sammogla čuti kako Vee cure sline dok je pritiskala lice o staklo i piljila ukutiju s uštipcima."Mislim da je prošao Čitav sat otkako sam zadnji put jela", rekla je.

"Uštipci s glazurom, stižemo, ja častim." Jurnula je četiri korakaispred mene i povukla vrata."Mislila sam da pokušavaš smršaviti za sezonu kupaćih kostima.

Mislila sam da imaš teške kosti i da se želiš uskladiti s Rixonom.""Ti baš znaš kako čovjeku pokvariti veselje. Uostalom, kako jedan

mali uštipak može naškoditi?"

Još nikad nisam vidjela da je Vee pojela samo jedan uštipak, alizačepila sam.Naručile smo šest uštipaka s glazurom i tek što smo sjele za stol do

izloga, opazila sam Scotta s druge strane stakla. Čelom se osloniona izlog i smiješio se. Meni. Zatečeno sam se trgnula, odskočivšinekoliko centimetara sa stolca. Savio je kažiprst, pozivajući me van."Odmah se vraćam", rekla sam Vee.Popratila je moj pogled. "Zar to nije Skotica Slatkica?""Prestani ga tako zvati. Kamo je nestao Skotica Tutica?""Narastao je. Zašto hoće razgovarati s tobom?" Nešto nalik

shvaćanju prešlo joj je licem. "A ne, nećeš. Ne smiješ se tješiti snjime. On je opasan - sama si to rekla. Pronaći ćemo ti nekogdobricu, sjećaš se?"Prebacila sam ruksak preko ramena. "Ne tješim se s njime. Što?"

rekla sam u vidu odgovora na pogled koji mi je uputila. "Očekuješ dasamo sjedim ovdje i ignoriram ga?"Okrenula je dlanove prema gore. "Samo požuri ili će se tvoj uštipak

naći na popisu ugroženih vrsta."Kad sam izašla, otišla sam iza ugla i vratila se do mjesta na kojem

sam maloprije vidjela Scotta. Stajao je oslonjen o naslon uličneklupe, s palčevima zataknutima u džepove. "Preživjela si jučer?"upitao je."Još sam tu, ne vidiš?"Nasmiješio se. "Malo uzbudljivije nego što si navikla?"Nisam ga podsjetila na to da je upravo on ležao raširen na

biljarskom stolu i da je štap probio rupu dva centimetra od njegovauha."Oprosti što sam te ostavio na cjedilu", rekao je Scott. "Uspjela si

naći nekoga da te odveze kući?""Ma ne brini", rekla sam ozlojeđeno, ne potrudivši se prikriti srditost.

"Samo sam shvatila da više nikad neću izaći s tobom.""Odužit ću ti se. Imaš vremena za brzi zalogajčić?" Palcem je

pokazao prema turističkom restoranu nešto niže niz daščanušetnicu. Alfeo. Ondje sam jela s tatom prije tri godine i sjećala samse da je skup. Jedino što sam mogla dobiti za manje od pet dolarabila je voda. Kola ako mi se posreći. Uzevši u obzir pretjerane cijenei društvo - najzad, moje zadnje sjećanje na Scotta bilo je kako mi

pokušava podignuti majicu biljarskim štapom - htjela sam samo otićidovršiti svoj uštipak."Ne mogu. Došla sam s Vee", rekla sam Scottu. "Što se jučer

događalo u Z-u? Nakon što sam otišla.""Dobio sam natrag svoj novac." Zbog načina na koji je to rekao

nekako sam stekla dojam da to baš i nije bilo jednostavno."Naš novac", ispravila sam ga."Tvoja polovica mi je ostala kod kuće", neodređeno je rekao.

"Navratit ću večeras da ti je dam."Da, sigurno. Imala sam osjećaj da je već potratio sav taj novac pa i

više. "A tip u crvenoj majici?" upitala sam."Izvukao se.""Izgledao je strašno jak. Je ii se i tebi tako činilo? Nešto u vezi s

njim bilo je... drugačije."Iskušavala sam ga, pokušavajući uvidjeti koliko zna, ali njegov

jedini komentar bio je rastreseni: "Da, valjda. Nego, mama me stalnodavi da izlazim i da si nađem nove prijatelje. Bez uvrede, Grey, ali tinisi jedna od njih. Prije ili kasnije morat ću proširiti krug. Ali nemojplakati. Samo se prisjeti sretnih trenutaka koje smo dijelili i siguransam da ćeš se utješiti.""Izvukao si me tu van zato da prekineš naše prijateljstvo? Kako to

da mi se toliko posrećilo?"Scott se nasmijao. "Mislio sam početi od tvojeg dečka. Ima on neko

ime? Već mi se pomalo čini da ti je to izmišljeni dečko. Mislim, nikadvas ne viđam zajedno.""Prekinuli smo."Nešto nalik iskrivljenom osmijehu razlilo mu se licem. "Da, tako sam

i čuo, ali htio sam vidjeti hoćeš li ti priznati.""Čuo si za mene i Patcha?""To mi je rekla neka vruća koka po imenu Marcie. Naletio sam na

nju na benzinskoj i nije propustila prići mi da se predstavi. Usput,rekla mi je da si luzer.""Marcie ti je rekla za mene i Patcha?" Kralježnica mi se ukrutila."Mali savjet? Iskreni savjet dečka curi? Zaboravi Patcha. Idi dalje.

Nađi nekog tipa kojeg zanimaju iste stvari kao tebe. Učenje, šah,skupljanje i razvrstavanje mrtvih buba... i ozbiljno razmisli o tome daobojiš kosu."

"Molim?"Scott se nakašljao u šaku, ali nije mi promaknulo da je time želio

prikrili osmijeh. "Budimo iskreni. Crvenokose su tlaka."Suzila sam oči. "Moja kosa nije crvena."Otvoreno se nacerio. "Moglo je biti gore. Mogla je biti narančasta.

Narančasta kao u zle vještice.""Jesi ti prema svakome takav debil? Jer to je razlog zašto nemaš

prijatelja.""Malo sam neotesan, to je sve."Gurnula sam naočale za sunce na tjeme i pogledala ga ravno u oči.

"Samo da znaš, ne igram šah i ne skupljam bube.""Ali učiš, znam da učiš. Znam taj tip. Glavno obilježje cijele tvoje

ličnosti definira se u dvije riječi. Analno-retentivna. Ti si samo jošjedan standardni slučaj opsesivno-kompulzivnog poremećaja."Razjapila sam usta. "Dobro, možda malo učim. Ali nisam dosadna

nisam toliko dosadna." Barem sam se nadala da nisam. "Ti me očitoUopće ne poznaješ.""Dooobro.""U redu", rekla sam, braneći se. "Što tebe zanima, a u što misliš da

se ja nikad ne bih upustila? Prestani se smijati. Ozbiljna sam. Recijednu stvar."Scott se počešao iza uha. "Jesi ikad bila na borbi bendova? Glasna

neuvježbana glazba. Glasne buntovne gomile. Puno skandaloznogseksa po zahodima. Deset puta više adrenalina nego u Z-u.""Nisam", rekla sam oklijevajući."Pokupit ću te u nedjelju navečer. Ponesi lažne dokumente."

Podignuo je obrve i počastio me samoljubivim, podrugljivimosmijehom."Nema problema", rekla sam, nastojeći održati neutralan izraz lica.

Tehnički, pojela bih vlastite riječi kad bih ponovno izašla sa Scottom,ali nisam kanila stajati ovdje i dopuštati mu da mi govori da samdosadna. A pogotovo mu nisam kanila dopuštati da me nazivacrvenokosom. "Što da obučem?""Što je manje zakonski moguće."Skoro sam se ugušila. "Nisam znala da te zanimaju bendovi", rekla

sam, kad sam došla do daha.

"U Portlandu sam svirao bas u bendu koji se zvao Stari konj.Nadam se da će me pobrati neki lokalni bend. Plan mi je da unedjelju izvidim talente.""Zvuči zabavno", slagala sam. "Računaj na mene." Uvijek sam se

mogla kasnije izvući. Jedna brza poruka i riješena stvar. Trenutačnome zanimalo samo to da me Scott ne naziva analno-retentivnombezveznjakušom u lice.Scott i ja razišli smo se i zatekla sam Vee kako čeka za našim

stolom, a polovica mojeg uštipka bila je pojedena."Nemoj reći da te nisam upozorila", rekla je, vidjevši kako gledam u

svoj uštipak. "Što je Skotica htio?""Pozvao me na borbu bendova.""O, joj.""Zadnji put ti kažem, ne tješim se s njime.""Kako god ti kažeš.""Nora Grey?"Vee i ja smo podignule poglede i ugledale jednu od radnica u

pekarnici kako stoji pokraj našeg stola. Njezina radna uniformasastojala se od polo majice boje lavande i pločice za ime bojelavande, na kojoj je pisalo MADELINE. "Oprostite, vi ste Nora Grey?"upitala me po drugi put."Da", rekla sam, pokušavajući shvatiti kako zna moje ime.Na grudi je privijala žutu omotnicu, a sad mi ju je pružila. "Ovo je za

vas.""Što je to?" upitala sam, primivši omotnicu.Slegnula je ramenima. "Neki tip je maloprije ušao i zamolio me da

vam to dam.""Koji tip?" upita Vee, izvijajući vrat da se osvrne po cijeloj pekarnici."Već je otišao. Rekao je da je važno da Nora dobije omotnicu.

Pomislila sam da vam je to možda dečko. Jednom je neki čovjekovamo dao dostaviti cvijeće i rekao nam je da ga predamo njegovojdjevojci. Sjedila je za stolom u stražnjem uglu." Uprla je prstom inasmiješila se. "Još uvijek se sjećam."Zavukla sam prst ispod pečata i zavirila. Unutra su se nalazili list

papira i velik prsten. Ništa drugo.Pogledala sam Madeline, koja je na jednom obrazu imala mrljicu od

brašna. "Jeste li sigurni da je ovo za mene?"

"Tip je prstom upro ravno u vas i rekao "Dajte ovo Nori Grey.' Vi steNora Grey, zar ne?"Počela sam uvlačiti prste u omotnicu, ali Vee mi je poklopila ruku

svojom. "Bez uvrede", rekla je Madelini, "ali cijenile bismo maloprivatnosti.""Što misliš, od koga je?" upitala sam Vee kad je Madeline izašla iz

slušnog dometa."Ne znam, ali naježila sam se kad ti ju je dala."Na Veeine riječi i mojom su kralježnicom prošli hladni žmarci.

"Misliš da je Scott?""Ne znam. Što je u omotnici?" Privukla je stolac odmah do mog

kako bi bolje vidjela.Izvukla sam prsten i proučile smo ga u tišini. Na prvi pogled znala

sam da mi je prevelik čak i za palac - sigurno muški prsten. Bio ježeljezan, a na vrhu, ondje gdje se obično nalazi dragulj, imao jeuzdignuti žig u obliku šake. Šaka je bila stisnuta u čvrstu, prijetećupest. Vrh prstena bio je pougljenjen, crn i izgledao je kao da gajenetko u nekom trenutku palio."Što je..." započne Vee.Zašutjela je kad sam izvukla papir. Poruka nažvrljana crnim

markerom glasila je:OVAJ PRSTEN PRIPADA CRNOJ RUCI. ON JE UBIO TVOJEG

TATU.

POGLAVLJE8

Vee je prva skočila sa stolca.Jurnula sam za njom do vrata pekarnice pa smo izjurile na

zasljepljujuću sunčevu svjetlost. Zaklonivši oči, pogledale smo nizpločnik u oba smjera. Otrčale smo dolje na pijesak i učinile isto. Ljudisu bili raštrkani po cijeloj plaži, ali nisam vidjela nijedno poznato lice.Srce mi je tuklo i upitala sam Vee: "Misliš da je to bila šala?""Nije mi smiješno.""Je li to bio Scott?""Možda. On je maloprije bio tu, na kraju krajeva.""Ili Marcie?" Marcie je bila jedina druga osoba koje sam se mogla

sjetiti, a koja bi mogla biti dovoljno bezobzirna da izvede takvo što.Vee me oštro pogledala. "Kao psina? Možda."No je li Marcie bila toliko okrutna? I bi li si čak i ona dala toliko

truda? Ovo je bilo mnogo zahtjevnije od zlobnog usputnogkomentara. Poruka, prsten - čak i isporuka. Trebalo je to isplanirati.Marcie je djelovala kao osoba kojoj planiranje dojadi nakon petminuta."Ispitajmo stvar do kraja", reče Vee, uputivši se natrag prema

vratima pekarnice. Kad je ušla, pozvala je Madeline na stranu."Moramo razgovarati. Kako je taj tip izgledao? Nizak? Visok?Smeđokos? Plav?""Nosio je kapu i naočale za sunce", odgovori Madeline, kradomice

pogledavajući druge radnice u pekarnici, koje su počinjale obraćatipozornost na Vee. "Zašto? Štoje bilo u omotnici?""Morat ćete se više potruditi", reče Vee. "Što je točno imao na sebi?

Je li na njegovoj kapi pisao logotip nekog tima? Je li imao bradu ilibrkove?«"Ne sjećam se", promuca Madeline. "Crna kapa. Možda smeđa.

Mislim da je nosio traperice.""Vi mislite?""Daj", rekla sam, povukavši Vee za ruku. "Ne sjeća se." Pogledala

sam Madeline u oči. "Hvala vam na pomoći.""Pomoći?" reče Vee. "Ništa nije pomogla. Ne može samo tako

primati omotnice od nepoznatih ljudi i onda se ne sjećati kako suizgledali.'"

"Mislila je da mi je to dečko", rekla sam.Madeline snažno kimne. "Da! Tako mi je žao! Mislila sam da je toj

poklon! Zar je u omotnici bilo nešto loše? Želite li da nazovempoliciju?""Želimo da se sjetite kako je taj psihopat izgledao", odvrati Vee."Crne traperice!" ispali Madeline iznenada. "Sjećam se da je nosio

crne traperice. Mislim, skoro sam sigurna da ih je nosio.""Skoro sigurna?" reče Vee.Izvukla sam je van i teglila je daščanom šetnicom. Kad se za neko

vrijeme ohladila, rekla je: "Draga, tako mi je žao zbog ovoga. Trebalasam prvo ja pogledati u omotnicu. Ljudi su glupi. A najgluplji je onajtko ti je dao tu omotnicu, tko god to bio. Da mogu, najradije bih gapogodila šurikenom."Znala sam da me želi razvedriti, ali moje su misli bile pet koraka

ispred. Više nisam razmišljala o tatinoj smrti. Stigle smo do uskogprolaza između dva dućana i odvukla sam je sa staze, uguravši nasizmeđu zgrada. "Slušaj, moram razgovarati s tobom. Jučer mi seučinilo da sam vidjela tatu. Tu na molu."Vee je blenula u mene, ali nije rekla ništa."To je bio on, Vee. To je bio on.""Draga..." započela je skeptično."Mislim da je još živ." Na pogrebu mojeg tate lijes je bio zatvoren.

Možda je došlo do pogreške, nesporazuma pa te noći nije poginuomoj lulu. Možda je imao amneziju i zato se nije vratio. Možda ga jespriječilo nešto drugo. Ili netko drugi...""Ne znam kako da ti ovo kažem", rekla je Vee, gledajući gore, dolje,

posvuda osim u mene. "Ali on se neće vratiti.""Kako onda objašnjavaš to što sam vidjela?" branila sam se,

povrijeđena time što mi baš ona ne vjeruje. U očima su me zapeklesuze i brzo sam Ih otrla."To je bio netko drugi. Neki drugi čovjek koji sliči tvojem tati.""Nisi bila sa mnom. Vidjela sam ga!" Nisam se htjela prepirati. No

nisam se htjela niti pomiriti s činjenicama. Ne nakon svega kroz štosam prošla. Prije dva mjeseca bacila sam se sa stropne grede uškolskoj gimnastičkoj dvorani. Znala sam da sam umrla. Nisammogla zanijekati ono čega sam se sjećala iz te noći. A opet.A opet sam danas živa.

Postojala je mogućnost da je živ i moj tata. Jučer sam ga vidjela.Jesam. Možda mi je pokušavao nešto reći, prenijeti mi neku poruku.Htio je da znam da je još živ. Nije htio da odustanem od njega.Vee je odmahnula glavom. "Nemoj si to raditi.""Neću odustati od njega. Ne dok ne saznam istinu. Moram otkriti

što se dogodilo te noći.""Ne, ne moraš", rekla je Vee čvrsto. "Pusti duh svojeg tate da

počiva u miru. Kopanje po tome neće ti pomoći da promijenišprošlost - natjerat će te da je ponovno proživiš."Da pustim tatin duh da počiva u miru? A što sa mnom? Kako da ja

nađem mir prije nego što doznam istinu? Vee nije shvaćala. Njezinotac nije neobjašnjivo i nasilno nestao. Njezina obitelj nije bilarazorena. Ona je još uvijek imala sve.Ja sam imala još samo nadu.Nedjelju popodne provela sam u Enzovu bistrou u društvu

periodnog sustava elemenata, posvetivši svu koncentraciju domaćojzadaći kako bih potisnula svaku pomisao na tatu ili na omotnicu kojusam dobila, a u kojoj je pisalo da je Crna Ruka odgovoran zanjegovu smrt. To je zacijelo bila psina. Omotnica, prsten, poruka -sve je to bila nečija okrutna šala. Možda Scottova, možda Marciena.No ruku na srce, nisam vjerovala da je to učinilo ijedno od njih. Scottje zvučao iskreno kad je izrazio sućut meni i mami. A Marcienaokrutnost gotovo je uvijek bila nezrela i spontana.Budući da sam sjedila pred računalom i da sam već bila prijavljena,

potražila sam Crnu Ruku na internetu. Htjela sam samoj sebidokazati da ta poruka nije vjerodostojna. Vjerojatno je netko našaotaj prsten u dućanu rabljenih stvari, smislio maštovito ime CrnaRuka, slijedio me daščanom šetnicom i zamolio Madeline da mi uručiomotnicu. Kad sam porazmislila o tome, nije uopće bilo važno što seMadeline ne sjeća kako je onaj tip izgledao jer on po svoj priliciionako nije bio osoba koja je smislila psinu. Ta je osoba vjerojatnonasumično zaustavila nekoga na pločniku i platila mu nekoliko dolarada isporuči omotnicu. Tako bih ja učinila. Da sam bolesna, izopačenaosoba koja uživa nanositi bol drugima.Na monitoru se pojavila stranica puna veza na Crnu Ruku. Prva

veza vodila je na tajno društvo koje je navodno izvršilo atentat nanadvojvodu Franju Ferdinanda Austrijskog 1914. godine, gurnuvši

svijet u Prvi svjetski rat. Sljedeća veza vodila je na neku rock grupu.Crna Ruka također je bilo ime skupine vampira u nekoj igri. Najzad,početkom 20. stoljeća, neka talijanska banda pod nazivom CrnaRuka naglo se proširila New Yorkom Ni jedna veza nije spominjalaMaine. Nijedna slika nije prikazivala željezni prsten sa žigompesnice.Vidiš! Rekla sam samoj sebi. Psina.Shvativši da sam odlutala baš na onu temu o kojoj nisam željela

razmišljati, prikovala sam pogled na domaću zadaću raširenu predsobom. Trebala sam pohvatati konce kemijskih formula iizračunavanja atomske mase. Primicale su mi se prve vježbe izkemije, a uz partnera kao što je Marcie pripremala sam se nanajgore, posvećujući dodatne sate izvan škole tome da vučem njezinbalast. Utipkala sam nekoliko brojki u kalkulator, a onda pažljivoprepisala odgovor na otvorenu stranicu u bilježnici, artikulirano gaponavljajući u mislima kako bih odagnala misli o Crnoj Ruci.U pet sam nazvala mamu, koja je bila u New Hampshireu. "Javljam

se", rekla sam. "Kako posao?""Po starom. Ti?""Ja sam u Enzu i pokušavam učiti, ali frape od manga stalno mi

domahuje.""Sad sam i ja ogladnjela.""Dovoljno da dođeš kući?"Ispustila je jedan od onih uzdaha tipa "to nije u mojoj moći". "Da

barem mogu. U subotu ćemo raditi vafle i frape za kasni doručak."U šest me nazvala Vee i nagovorila me da se nađemo i vozimo

sobne bicikle u teretani. U pola osam dovezla me do seoske kuće.Baš sam se bila istuširala i stajala sam pred hladnjakom u potrazi zaostacima složenca koji je moja mama ondje spremila jučer prije negošto je otputovala, kad se začulo glasno kucanje na ulaznim vratima.Virnula sam kroz špijunku. S druge strane vrata Scott Parnell uputio

mi je znak peace."Borba bendova!" rekla sam naglas, pljesnuvši se dlanom po čelu.

Posve sam zaboravila otkazati. Spustila sam pogled na donji diopidžame i zastenjala.Nakon neuspjelog pokušaja da razbarušim mokru kosu, povukla

sam zasun i otvorila vrata.

Scott je pogledao moju pidžamu. "Zaboravila si.""Šališ se? Veselim se tome cijeli dan, samo što malo kasnim."

Pokazala sam preko ramena na stepenice. "Idem se obući. Ti bimogao... podgrijati malo složenca? U plavoj Tupperware posudi uhladnjaku."Potrčala sam stepenicama dvije po dvije, zatvorila vrata svoje sobe

i nazvala Vee."Moraš doći odmah", rekla sam. "Krećem na borbu bendova sa

Scottom.""Je li bit ovog poziva da me učiniš ljubomornom?"Prislonila sam uho na vrata. Zvučalo je kao da Scott otvara i

zatvara ormariće po kuhinji. Koliko sam znala, vjerojatno je tražiolijekove ili pivo. Čekalo ga je razočaranje po oba pitanja, osim akonije gajio nerealne nade da će se ušlagirati mojim tabletama željeza."Ne pokušavam te učiniti ljubomornom. Ne želim ići sama.""Pa onda mu reci da ne možeš ići.""Stvar je u tome... što nekako želim ići." Nisam imala pojma otkud

mi ta iznenadna želja. Znala sam samo da ne želim sama provestinoć. Cijeli sam dan radila zadaću, nakon toga sam vozila sobni bicikli večeras ni najmanje nisam htjela ostati kod kuće i stavljati kvačicena popis zadataka koje je trebalo obaviti preko vikenda. Bila samdobra cijeli dan. Bolje rečeno, dobra cijeli život. Zaslužila sam malozabave. Scott nije bio najbolji frajer na svijetu, ali nije bio ni najgori."Dolaziš ili ne?""Moram priznati da mi to zvuči puno bolje od konjugiranja

španjolskih glagola u mojoj sobi cijelu noć. Nazvat ću Rixona da gapitam želi li i on doći."Prekinula sam vezu i na brzinu promotrila što imam u ormaru.

Odlučila sam se za svijetli svileni top, minicu, neprozirne tajice ibalerinke. Poprskala sam parfem u zrak i prošla kroz njega dadobijem lagan miris koji vuče na grejp. Negdje u primozgu zapitalasam se zašto se trudim urediti za Scotta. On nije imao budućnosti,mi nismo imali ništa zajedničko, a većina naših kratkih razgovorasastojala se od dobacivanja uvreda jedno drugome. Ne samo to,nego mi je i Patch rekao da ga se klonim. I tada sam shvatila.Scott me po svoj prilici privlačio zbog nekog dubokog psihološkog

razloga koji je uključivao prkos i osvetu. A sve to opet je ukazivalo na

Patcha,Po mojem mišljenju, mogla sam učiniti jednu od dvije stvari: sjediti

kod kuće i dopustiti Patchu da upravlja mojim životom ili odbacitisvoju stranu dobre-curice-koja-nedjeljom-piše-zadaće i malo seprovesti. I premda nisam bila spremna priznati, nadala sam se da ćePatch saznati da sam sa Scottom otišla na borbu bendova. Nadalasam se da ga izluđuje pomisao na mene s nekim drugim.Kad sam odlučila, pognula sam glavu i osušila kosu tek toliko da

malo definiram uvojke pa uletjela u kuhinju."Spremna", rekla sam Scottu.Po drugi put te večeri odmjerio me od glave do pete, ali ovaj sam

se put osjećala mnogo nesigurnije. "Izgledaš dobro, Grey", rekao je."I ti." Nasmiješila sam se, pokušavajući stvoriti prijateljski dojam, ali

bila sam nervozna. Što je bilo smiješno, budući da se radilo o Scottu.Mi smo bili prijatelji. Čak ni prijatelji. Poznanici."Upad je deset dolara."Zastala sam. "O. Da. Znam to. Možemo li usput stati kod nekog

bankomata?" Imala sam pedeset dolara od rođendanskog poklonana tekućem računu. Taj sam novac već bila namijenila za auto, alipodizanje deset dolara tu baš i neće mnogo značiti. Tempom kojimsam štedjela ionako ga neću moći kupiti prije dvadeset petogrođendana.Scott je na pult bacio mainsku vozačku dozvolu s mojom slikom iz

godišnjaka. "Spremna, Marlene?"Marlene?"Nisam se šalio o lažnim dokumentima. Ne misliš valjda sad

odustati?" Nacerio se kao da točno zna koliko mi je porastao tlak napomisao da ću rabiti ilegalne dokumente i kao da se okladio u savsvoj novac na to da ću se povući za pet sekundi. Četiri, tri, dva...Uzela sam vozačku s pulta. "Spremna."Scott je vozio Mustang kroz centar Coldwatera prema drugoj strani

grada, a zatim po nekoliko zavojitih, zabačenih ulica i prekoželjezničke pruge. Parkirao je ispred trokatnog ciglenog skladištaobraslog korovom koji se uspinjao uz fasadu. Ljudi su čekali predvratima u dugačkom redu. Koliko sam mogla vidjeti, prozori suiznutra bili prekriveni crnim papirom, ali kroz pukotine izmeđuzalijepljenih mjesta zamijetila sam bljesak stroboskopskog svjetla.

Plavi neonski znak iznad vrata svijetlio je riječima VRAŽJATORBICA.Jednom sam već bila u tom dijelu grada, u četvrtom osnovne, kad

su moji roditelji odveli mene i Vee u kuću duhova postavljenu za Noćvještica. Još nikad nisam bila u Vražjoj torbici, ali već jedan pogledna nju dostajao mi je da shvatim kako bi mama više voljela da natome i ostane. Iznenada sam se prisjetila Scottova opisa tog mjesta.Glasna neuvježbana glazba. Glasne buntovne gomile. Punoskandaloznog seksa po zahodima.O, joj."Ostavit ću te ovdje", reče Scott, skrenuvši prema pločniku. "Nađi

nam dobra sjedala. Blizu pozornice, sredina."Izašla sam i otišla do kraja reda. Iskreno, još nikad nisam bila u

klubu gdje se plaćao upad. Još nikad nisam bila u klubu, točka. Mojnoćni život nastojao se od odlazaka u kino i na sladoled s Vee.Mobitel mi je zapjevao Veeinu melodiju."Čujem glazbu za zagrijavanje, ali vidim samo željezničku prugu i

nekakve napuštene vagone.""Sad si nekoliko ulica odavde. Dolaziš Neonom ili pješice?""Neonom.""Doći ću pred tebe."Izašla sam iz reda, koji je svake minute bivao sve veći. Na kraju

ulice skrenula sam iza ugla, uputivši se prema pruzi koju je Scottprešao Mustangom pri dolasku ovamo. Pločnik je bio raspucan ineravan nakon mnogih godina neodržavanja, a kako su uličnesvjetiljke bile rijetke i vrlo razmaknute, morala sam paziti kakohodam da ne bih zapela nožnim palcem i spotaknula se. Skladišta utoj ulici bila su mračna, a njihovi prozori prazne očne duplje.Skladišta su ustupila mjesto napuštenim, grafitima išaranim ciglenimkućama u nizu. Prije sto godina to je vjerojatno bilo središteColdwatera. Sada više ne. Mjesec je bacao tajanstvenu prozirnusvjetlost na to groblje zgrada.Prekrižila sam ruke stisnuvši ih uz tijelo i ubrzala hod. Dva bloka

dalje neka spodoba materijalizirala se iz mutne tame."Vee?" viknula sam prema naprijed.Spodoba je nastavila prema meni, pognute glave, s rukama u

džepovima. To nije bila Vee, nego neki muškarac, visok i vitak,

širokih ramena i nekako poznata hoda. Nije mi bilo baš ugodnoprolaziti sama mimo nekog muškarca na tom dijelu ulice i posegnulasam za mobitelom u džepu. Baš sam htjela nazvati Vee da čujemgdje se točno nalazi, kad je čovjek prošao ispod snopa svjetlostiulične lampe. Nosio je kožnatu pilotsku jaknu mojeg tate.Stala sam kao ukopana.Posve nesvjestan mene, uspeo se po nekoliko stepenica sa svoje

desne strane i nestao u jednoj od napuštenih kuća u nizu.Nakostriješile su mi se dlačice na vratu. "Tata?"Automatski sam potrčala. Pretrčala sam ulicu, ne trudeći se

provjeriti ima li prometa, znajući da ga nema. Kad sam stigla do kućeu koju je ušao pokušala sam otvoriti visoka dvostruka vrata. Bila suzaključana. Drmala sam kvake, tresla vratima, ali ona nisupopuštala. Zaklonivši oči rukama sa strane, provirila sam kroz jedanod prozora koji su se nalazili s obje strane vrata. Svjetla su bilaugašena, ali uspjela sam razabrati gromade pokućstva prekriveneblijedim plahtama. Srce mi je udaralo kao ludo. Zar je moj tata bioživ? Sve ovo vrijeme - zar je živio ovdje?"Tata!" viknula sam kroz staklo. "Ja sam - Nora!"Njegove su cipele nestale u hodniku na vrhu stepeništa unutar kući

"Tata!" povikala sam, lupajući po staklu. "Tu sam, vani!"Udaljila sam se zabačene glave, gledajući prozore na prvom katu

čekajući da prođe njegova sjena.Stražnji ulaz.Ta mi je misao doplutala na površinu uma i odmah sam reagirala.

Sjurila sam se niza stepenice i uvukla se u uski prolaz koji je dijeliota niz kuća od sljedećeg. Naravno. Stražnja vrata. Ako su bilaotključana mogla bih ući unutra tati...Led me poljubio u vrat. Studen mi se prošuljala kralježnicom, načas

me paraliziravši. Stajala sam na kraju prolaza, pogleda prikovanogna stražnje dvorište. Grmlje se pitomo njihalo na povjetarcu.Otvorena dvorišna vrata škripala su na šarkama. Ustuknula sam vrlopolako, nimalo ne vjerujući tome miru. Ne vjerujući da sam sama. Iprije sam već znala imati takav osjećaj i uvijek je upozoravao naopasnost.Nora, nismo sami! Još je netko tu. Vrati se!"Tata?" šapnula sam preneraženo.

Idi po Vee. Moraš otići! Opet ću te pronaći. Požuri!Nisam marila što govori - nisam htjela otići. Ne prije nego što

saznam što se zbiva. Ne prije nego što ga vidim. Kako je mogaoočekivati da odem? Bio je tu. U meni su nabujali titravo olakšanje inervozno uzbuđenje, zasjenivši sav strah koji sam osjećala."Tata? Gdje si?"Ništa."Tata?" pokušala sam ponovno. "Neću otići." Ovaj put sam dobila

odgovor.Stražnja vrata su otključana.Dotaknula sam si glavu, osjetivši u njoj odjek njegovih riječi. Ovaj

put mu Je glas bio nekako drugačiji, ali nedovoljno da bih moglatočno reći zašto. Možda malo hladniji? Oštriji? "Tata?" šapnula samnajtiše što sam mogla.Unutra sam.Glas mu je sada bio glasniji, pravi zvuk. Ne samo u mojoj glavi,

nego i u ušima. Okrenula sam se prema kući, uvjerena da jeprogovorio kroz prozor. Sišavši s popločane staze, oprezno sampoložila dlan na prozorski okvir. Očajnički sam željela da to bude on,ali istodobno su me žmarci od kojih sam se cijela naježilaupozoravali da bi to mogla biti varka. Zamka."Tata?" Glas mi je zadrhtao. "Bojim se."S druge strane prozorskog stakla jedna je ruka odrazila moju, pet

vrhova prstiju poravnali su se s mojima. Tatin zlatni vjenčani prstenbio mu je na prstenjaku lijeve ruke. Krv mi je jurnula tako snažno dami se zavrtjelo u glavi. To je bio on. Moj tata bio je deset centimetaraod mene. Živ.Uđi unutra. Neću ti nauditi. Dođi, Nora.Uplašila me prijekost u njegovu glasu. Grebla sam po prozoru

pokušavajući pronaći zasun, u očajničkoj želji da mu se bacim unaručje i spriječim ga da ikada ponovno ode. Suze su mi tekle policu. Razmislila sam o tome da otrčim okolo do stražnjeg ulaza, alinisam se mogla natjerati da ga napustim, čak ni na nekoliko sekundi.Nisam ga mogla ponovno izgubiti.Pritisnula sam ruku u prozor, ovaj put snažnije. "Tu sam, tata!"Ovaj se put staklo zamrznulo na moj dodir. Sićušna vlakna leda

sunula su staklom uz krut, praskav zvuk. Trgnula sam se unatrag

zbog iznenadne hladnoće koja mi se naglo proširila podlakticom, alikoža mi se zalijepila za staklo. Zaledila. Vrisnuvši, pokušala sam seosloboditi drugom rukom. Tatina ruka prošla je kroz okno i primilamoju, uhvativši me tako da nisam mogla potrčati. Grubo me povukaonaprijed, odjećom sam zagrebla o cigle i moja je ruka nemogućeprošla kroz okno. Pogled mi je uzvraćao moj užasnut odraz s ustimaotvorenim u zaprepaštenom vrisku. Jedina misao koja mi je tutnjalapo glavi bila je da to ne može biti moj tata."Upomoć!" viknula sam. "Vee! Čuješ li me? Upomoć!"Koprcajući se tijelom s jedne strane na drugu, pokušala sam se

osloboditi pomoću vlastite težine. Parajuća bol prožela mi jepodlakticu za koju me držao i u umu mi je prsnula slika noža, tolikointenzivno da sam pomislila kako mi se glava raspolovila. Vatra mi jeliznula podlakticu - on me rezao."Stani!" kriknula sam. "Boli me!"Osjetila sam kako njegova prisutnost zauzima moj um, njegov

pogled zasjenio je moj. Krvi je bilo posvuda. Crne i skliske... i moje.Žuč mi je navrla u grlo."Patch!" vrisnula sam u noć, posve užasnuta i apsolutno očajna.Ona ruka pustila je moju i pala sam unatrag na zemlju. Nagonski

sam privukla ranjenu ruku na majicu da zaustavim krvarenje, ali namoju prepast nije bilo nikakve krvi. Nikakve rane.Gutajući zrak, pogledala sam u prozor. Savršeno netaknut,

odražavao je stablo iza mene, koje se njihalo naprijed-natrag nanoćnom vjetriću Uspentrala sam se na noge i oteturala na pločnik.Potrčala sam u smjeru Vražje torbice, okrećući se svakih nekolikokoraka da pogledam preko ramena. Očekivala sam da ću vidjeti tatu- ili njegova dvojnika - kako izlazi iz neke kuće u nizu s nožem u ruci,ali pločnik je ostao prazan.Okrenula sam se naprijed da prijeđem ulicu i ugledala neku osobu

pola sekunde prije nego što sam se zaletjela u nju."Eto te", reče Vee, pružajući ruke da me uravnoteži dok sam ja

potiskivala vrisak. "Mislim da smo se promašile. Stigla sam do Vražjetorbice i i krenula natrag da te pronađem. Jesi li dobro? Izgledaš kaoda ćeš svaki čas povratiti."Nisam više ni trenutka htjela stajati na uličnom uglu. Razmislivši o

onome što se upravo dogodilo u toj kući u nizu, nisam se mogla ne

prisjetiti one zgode kad sam udarila Chaunceyja Neonom. Neštokasnije se auto vratio u normalu, ne pružajući više nikakav dokaz onesreći. Ali ovaj put je bilo osobno. Ovaj se put radilo o mojem tati.Oči su me žarile i čeljust mi je drhtala dok sam govorila. "Ja... učinilomi se da sam opet ugledala tatu."Vee me zagrlila. "Draga.""Znam. Nije bilo stvarno. Nije bilo stvarno", ponavljala sam,

nastojeći se smiriti. Trepnula sam nekoliko puta zaredom, suze su mimutile vid. Ali činilo se stvarno. Tako stvarno..."Želiš razgovarati o tome?"O čemu se moglo razgovarati? Nešto me opsjedalo. Netko je dirao

u moj um. Igrao se sa mnom. Neki pali anđeo? Nefil? Duh mojegtate? Ili me vlastiti um izdavao? Ovo nije bio prvi put da mi se učiniloda vidim tatu. Mislila sam da pokušava stupiti u kontakt sa mnom, alimožda je to bio samoobrambeni mehanizam. Možda me moj umnavodio da vidim nešto za što nisam htjela prihvatiti da je nestalozauvijek. Popunjavao je prazninu jer je to bilo lakše od mirenja sastvarnošću.Što god se ondje dogodilo, nije bilo stvarno. Ono nije bio moj tata.

On mi nikad ne bi naudio. On me volio."Vratimo se u Vražju torbicu", rekla sam, drhtavo izdahnuvši. Htjela

sam se udaljiti od one kuće, što brže, to bolje. Još sam si jednomponovila da koga god da sam ondje vidjela, to nije bio moj tata.Pojačao se odjek lupanja, treštanja i cviljenja bubnjeva i gitara koji

su se zagrijavali za nastup, i premda je moja panika jenjavala vrlopolako, osjetila sam kako mi se otkucaji srca umiruju. Donekle meohrabrivala pomisao da se izgubim u gomili od stotina tijelanagužvanih u tom skladištu. Unatoč tomu što se dogodilo, nisamhtjela ići kući i nisam htjela biti sama; htjela sam se uvući usredgužve. Snaga je doista bila u masi.Vee me primila za zapešće i zaustavila me. "Je li to ona koja mislim

da jest?"Pola bloka dalje Marcie Millar ulazila je u auto. Izgledala je kao da

se ulila u nekakav mali crni komadić tkanine, toliko kratak da joj jeotkrivao čipkaste crne čarape i haltere. Opravu su upotpunjavalecrne čizme do Iznad koljena i crni fedora šešir. No moju pozornostnije privukla njezina oprava. Nego auto. Sjajno crni Jeep

Commander. Motor se upalio, džip je zašao za ugao i nestao svidika.

POGLAVLJE9

"Koji kaos", šapnula je Vee. "Sto je ovo bilo? Jesam li stvarnoupravo vidjela Marcie kako ulazi u Patchev džip?"Zaustila sam da nešto kažem, ali imala sam osjećaj da mi je netko

nagurao čavle u grlo."Je li mi se učinilo", reče Vee, "ili su joj se ispod haljine vidjele

crvene tange?""To nije bila haljina", rekla sam, naslonivši se leđima na zgradu radi

oslonca."Htjela sam biti optimistična, ali imaš pravo. To nije bila haljina. To je

bio rastezljivi top nategnut preko njezine koščate guzice. Jedino štoga sprečava da joj ne odskoči natrag do struka je gravitacija.""Mislim da će mi pozliti", rekla sam jer mi se osjećaj čavala u grlu

proširio na želudac.Vee mi je pritisnula ramena, natjeravši me da sjednem na pločnik.

"Duboko diši.""On hoda s Marcie." Bilo je to gotovo previše strašno da bi bih

povjerovala."Marcie mu daje", reče Vee. "To je jedini razlog. Ona je podmukla

kokoš.""Rekao mi je da nema ničega između njih.""Patch je svakakav, ali nije iskren."Trepnula sam prema ulici niz koju je nestao džip. Osjetila sam

neobjašnjiv poriv da bijesno pojurim za njima i učinim nešto što bihkasnije zažalila - recimo, da zadavim Marcie njezinim glupimtangama."Nisi ti kriva", reče Vee. "On je kreten koji te iskoristio.""Želim ići kući", rekla sam tupo.U taj čas policijski automobil zaustavio se blizu ulaza u klub. Iz

njega je izašao visok mršav drot u crnim hlačama i svečanoj košulji.Ulica je bila dosta mračna, ali odmah sam ga prepoznala. IstražiteljBasso. Jednom sam već potpala pod njegovu nadležnost i nisamželjela reprizu. Pogotovo s obzirom na to što sam bila priličnosigurna da nisam na njegovu popisu najomiljenijih ljudi.Istražitelj Basso ramenima se progurao do početka reda, pokazao

značku izbacivaču i ušao ne usporavajući.

"Ideš", reče Vee. "Je li to bio drot?""Da, i prestar je, pa nemoj ni pomisliti na to. Želim ići kući. Gdje si

parkirala?""Ne izgleda puno stariji od trideset. Otkad su to tridesetogodišnjaci

prestari?""Zove se istražitelj Basso. Ispitivao me nakon incidenta sa Julesom

u školi." Interesantno kako sam to stalno nazivala incidentom,umjesto onime što je doista bilo. Pokušaj umorstva."Basso. Sviđa mi se to ime. Kratko i seksi, baš kao moje. Je li te

prepipao?"Pogledala sam je iskosa, ali ona je još uvijek piljila u vrata kroz koja

je prošao. "Ne. Ispitivao me.""Ne bih se bunila da mi on stavi lisičine. Ali nemoj reći Rixonu.""Idemo. Ako je policija ovdje, nešto će se strašno dogoditi.""Strašno je moje drugo ime", rekla je, zahvativši me pod ruku i

povukavši me prema ulazu u skladište."Vee...""Unutra ima nekih dvjesto ljudi. Mrak je. Neće baš tebe izdvojiti iz

gomile, ako te se uopće sjeća. Vjerojatno te zaboravio. Osim toga,neće te uhapsiti - ne radiš ništa protuzakonito. Dobro, osim cijele tepriče s lažnim dokumentima, ali to svi rade. A kad bi zbilja htio svepohapsiti, doveo pojačanje. Jedan drot ne može svladati ovolikugomilu.""Kako znaš da imam lažne dokumente?"Uputila mi je pogled u stilu "nisam tako glupa kao što izgledam"."Ovdje si, zar ne?""A kako ćeš ti ući?""Isto kao ti.""Ti imaš lažne dokumente?" Nisam mogla vjerovati. "Od kada?"

Vee namigne. "Rixon je dobar za još neke stvari osim za ljubljenje.Daj, idemo. Kao dobra prijateljica kakva jesi, ne bi ti palo na pamettražiti od mene da pobjegnem od kuće i prekršim uvjete svojezabrane izlaska ni zbog čega. Pogotovo s obzirom na to da sam većnazvala Rixona i on stiže ."Zastenjala sam. No Vee nije bila kriva. Ja sam mislila da je dolazak

ovamo dobra ideja. "Pet minuta, ne više."

Red se brzo pomicao, ulijevajući se u zgradu. Protiv zdrave pametiplatila sam upad i ušla za Vee u mračno, sparno i zaglušujućeskladište Na neki način osjećaj okruženosti mrakom i glazbom bio jeneobično dobar; glazba je bila preglasna da bi se moglo razmišljati,što je značilo da se, čak i da sam htjela, ne bih mogla koncentriratina Patcha i na to što u tom trenutku radi s Marcie.U pozadini se nalazio bar obojen u crno, s metalnim barskim

stolcima i visećim svjetlima zakvačenima o strop, pa smo Vee i jazauzele zadnja dva slobodna stolca."Dokumente?" upitao je tip za šankom.Vee je odmahnula glavom. "Samo dijetnu kolu, molim.""Ja ću cherry kolu", dometnula sam.Vee me drmnula u rebra i nagnula se prema meni. "Jesi vidjela?

Tražio nas je dokumente. Koje ludilo, ha? Kladim se da je htiosaznati kako se zovemo, ali je previše stidljiv da bi pitao."Šanker nam je napunio dvije čaše i gurnuo ih šankom pa su

kliznule i zaustavile se točno pred nama."Dobra fora", doviknula mu je Vee glasnije od glazbe.Pokazao joj je srednji prst i otišao niz šank do sljedećeg gosta."Ionako je prenizak za mene", rekla je."Jesi li vidjela Scotta?" upitala sam, uspravivši se na stolcu kako bih

pokušala pogledati preko gomile. Do sad je imao sasvim dovoljnovremena za parkiranje, ali nisam ga vidjela. Možda nije htio parkiratinegdje gdje se naplaćuje pa se odvezao dalje kako bi pronašaoneko besplatno mjesto. Pa ipak. Ako nije parkirao tri kilometra dalje,a to mi se činilo vrlo malo vjerovatnim, trebao je već biti tu."O, joj. Pogodi tko je upravo ušao?" Vee je netremice gledala preko

mog ramena, a izraz lica joj se smrknuo u namrštenu grimasu."Marcie Millar, eto tko.""Mislila sam da je otišla!" Ošinuo me nalet bijesa. "Je li Patch s

njom?" '"Negativno."I Izravnala sam ramena i sjela još uspravnije. "Mirna sam. Mogu ja

to. Najvjerojatnije nas neće vidjeti. Čak i ako nas vidi, neće doćiovamo pričati." I premda ni najmanje nisam vjerovala u to,dometnula sam: "Vjerojatno postoji neko čudno objašnjenje zašto jeušla u njegov džip.""Kao što postoji neko čudno objašnjenje zašto nosi njegovu kapu?"

Oduprla sam se dlanovima o šank i okrenula se. I stvarno, Marciese probijala kroz gomilu, a njezin crvenkasto-žut konjski rep lepršaoje sa stražnje strane Patcheve kape. Ako to nije bio dokaz da su bilizajedno, onda ne znam što bi bio dokaz."Ubit ću je", rekla sam Vee, okrenuvši se natrag prema šanku i

stisnuvši svoju cherry kolu, dok mi je vrućina žarila obraze."Jasno da hoćeš. Evo ti i prilike. Ide ravno ovamo."Čas kasnije Marcie je naredila tipu pokraj mene da ustane sa stolca

i sjela. Skinula je Patchevu kapu i protresla kosu, a onda pritisnulakapu na lice, duboko udahnuvši. "Zar ne miriše čudesno!""Hej, Nora", reče Vee, "nije li Patch prošli tjedan imao uši?""Što je to?" upita Marcie retorički. "Svježe pokošena trava? Neki

egzotičan začin? Ili možda... metvica?"Spustila sam čašu na šank malo prejako pa se malo cherry kole

prolilo."Stvarno si ekološki nastrojena", reče Vee Marcie. "Recikliraš Norin

bačeni otpad.""Bolje seksi otpadnik, nego debela otpadnica", reče Marcie."Debelo ti ovo", reče Vee, uzme moju cherry kolu i zamahom ruke

odozdo izlije je po Marcie. No netko iz gomile udario je u Veeodostraga pa se mlaz kole, umjesto da pljusne ravno na Marcie,raširio i zalio nas sve tri."Gle što si napravila!" reče Marcie, skočivši s barskog stolca tako

silovito da ga je prevrnula. Obrisala je kolu s krila. "Ova haljina jeBebe! Znaš ti koliko je koštala? Dvjesto dolara.""Više ne vrijedi toliko", reče Vee. "I uopće ne znam zašto se žališ."Da? I? Što želiš reći?""Kod tebe, što vidiš, to i dobiješ. A ja vidim bijedu. Ništa ne odaje

bijedu bolje od krađe u dućanu.""Ništa ne odaje debljinu bolje od dvostrukog podbratka."Veeine oči suze se u tanke proreze. "Mrtva si. Čuješ me? Mrtva."Marcie svrne pogled prema meni. "Nego, Nora, mislila sam da bi ti

bilo drago da ovo čuješ. Patch mi je rekao da je prekinuo s tobom jernisi bila dovoljno droljasta."Vee torbicom zvizne Marcie po glavi."Čemu sad to?" krikne Marcie, primivši se za glavu.

Vee je raspali po drugom uhu. Marcie zatetura unatrag ošamućenihočiju koje su se unatoč tome brzo suzile. "Ti obična..." započne."Dosta!" viknula sam, uguravši se između njih i ispruživši ruke.

Privukle smo pozornost gomile i ljudi su nam se primicali,zaintrigirani izgledima za žensku tučnjavu. Bilo mi je svejedno što ćebiti s Marcie, ali Vee je bila nešto drugo. Ako se potuče, istražiteljBasso će je vjerojatno odvući u postaju. U kombinaciji s time što jepobjegla od kuće, činilo mi se da ne bi dobro prošla kod roditelja kadbi završila u zatvoru. "Idemo svatko na svoju stranu. Vee, idi poNeon, nađemo se vani.""Rekla mi je da sam debela. Zaslužuje smrt. I sama si to rekla."

Veeino disanje bilo je iskrzano."Kako me misliš ubiti?" podrugne se Marcie. "Sjest ćeš na mene?"U tom trenutku nastao je lom. Vee je dograbila svoju kolu sa šanka i

naciljala da je prolije. Marcie se okrenula da potrči, ali u žurbi sespotaknula na svoj prevrnuti barski stolac i zaplivala po podu. Jasam se okrenula prema Vee u nadi da ću spriječiti daljnje nasilje, notada me netko udario u koljeno odostraga. Pala sam i sljedeće što mije bilo jasno bilo je da je Marcie sjedi na meni."Ovo ti je zato što si mi ukrala Toda Berota u petom razredu", rekla

je, udarivši me šakom u oko.Zajaukala sam i primila se za oko. "Toda Berota?" viknula sam. "O

čemu ti pričaš? To je bilo u petom osnovne!""A ovo ti je zato što si prošle godine nabila onu moju sliku s

golemim prištom na obrazu na naslovnu stranicu eZinea!"Kladim se da si je ukrala."Nisam ja!"Dobro, možda sam imala koju riječ u odabiru slika, ali nisam bila

jedina. I uostalom, to je meni Marcie zamjerala? Nije li godina danabila malo previše vremena da čovjek bude kivan na nekoga?Marcie vikne: "A ovo ti je za tvoju kurvu od...""Ti si luda!" Ovaj sam put blokirala udarac i uspjela dohvatiti nogu

najbližeg barskog stolca pa ga prevrnuti na nju.Marcie odgurne barski stolac. Prije nego što sam se uspjela

uspentrati na noge, otela je piće nekom prolazniku i zalila me njime."Oko za oko", rekla je. "Ti poniziš mene, ja ponizim tebe."

Obrisala sam kolu iz očiju. Desno oko rascvjetalo mi se od bolaondje gdje me Marcie odalamila. Osjećala sam kako mi se podljevširi pod kožom, crtajući mi plavo-ljubičastu tetovažu. Iz kose mi jekapala kola, moj najbolji top bio je poderan, a ja sam se osjećalaobeshrabreno, pobijeđeno... i odbačeno. Patch me zamijenio sMarcie Millar. A Marcie je samo naglasila tu činjenicu.Moji osjećaji nisu bili isprika za ono što sam zatim učinila, no

svakako su bili katalizator. Ništa nisam znala o tučnjavi, ali stisnulasam šake i tresnula Marcie u bradu. Lice joj se načas ukočilo odzaprepaštenja. Odmaknula se, držeći se za čeljust s obje ruke,zablenuvši se u mene. Ohrabrena tom malom pobjedom, nasrnulasam na nju, ali sam stala kao ukopana jer me netko primio ispodpazuha i povukao unatrag da se uspravim."Odmah odlazi odavde", reče mi Patch na uho, vukući me prema

vratima."Ubit ću je!" rekla sam, koprcajući se da mu se otmem.Oko nas okupljala se sve veća gomila, pjevušeći: "Šora! Šora!

Šora!" Patch ju je razgrnuo jednim pokretom i provukao me kroz nju.Patchu iza leđa Marcie je ustala i pokazala mi srednji prst. Osmijehjoj je bio samodopadan, obrve visoko podignute. Poruka je bilajasna: samo navali.Patch me prepustio Vee, a onda se vratio i šakom stisnuo Marcienu

nadlakticu. Prije nego što sam uspjela vidjeti kamo ju je poveo, Veeme odvukla do najbližeg izlaza. Našle smo se u uličici."Koliko god bilo zabavno gledati te kako se tučeš s Marcie, palo mi

je na pamet da to možda nije vrijedno toga da provedeš noć uzatvoru", reče Vee."Mrzim je!" Glas mi je još uvijek zvučao histerično."Istražitelj Basso probijao se kroz gužvu kad te Patch skinuo s nje.

Zaključila sam da je to znak da uletim.""Kamo je odveo Marcie? Vidjela sam da ju je Patch zgrabio.""Je li to važno? Nadajmo se da će oboje završiti na murji."Cipele su nam škriputale po šljunku dok smo trčale uličicom prema

mjestu gdje je Vee parkirala. Plavo i crveno svjetlo policijskog autaprojurilo je mimo izlaza iz uličice pa smo se Vee i ja leđima privile oskladište.

"Pa ovo je bilo uzbudljivo", reče Vee kad smo se našle zaključane uNeonu."O da, jako", rekla sam kroza zube.Vee mi je liznula podlakticu. "Imaš dobar okus. Sad sam ožednjela,

mirišeš na cherry kolu.""Za sve si ti kriva!" rekla sam. "Ti si bacila moju kolu na Marcie! Da

nije bilo tebe, ja se ne bih potukla.""Potukla? Ti si samo ležala i puštala je da te mlati. Trebala si naučiti

nešto od Patcha prije nego što si prekinula s njim."Zazvonio mi je mobitel i iščupala sam ga iz torbice. "Što?" prasnuli

sam. Kad mi nitko nije odgovorio, shvatila sam da sam tolikosmetena da sam pobrkala cvrkut poruke sa zvonom poziva.Čekala me jedna nepročitana poruka s nepoznatog broja. NOĆAS

OSTANI DOMA."Ovo je zastrašujuće", reče Vee, nagnuvši se prema meni da

pročita. "Kome si sve dala svoj broj?""Netko je valjda pogriješio broj. To je vjerojatno za nekog drugoga

Naravno, pomislila sam na kuću U nizu, na tatu i na priviđenje kakomi reže ruku.Ubacila sam mobitel u otvorenu torbicu koja mi je stajala do nogu i

sagnula glavu na ruke. Oko mi je pulsiralo. Bila sam uplašena,sama, zbunjena i na rubu nekontroliranog plača."Možda je od Patcha", reče Vee."Njegov broj mi se još nikad nije prikazivao kao nepoznat. To je

neka psina." Da sam se barem mogla natjerati da povjerujem u to."Možemo krenuti? Treba mi paracetamol.""Mislim da bismo trebale nazvati istražitelja Bassa. Policija voli

takva sranja s progoniteljima.""Želiš ga nazvati samo da bi očijukala s njim."Vee ubaci Neon u prvu. "Samo pokušavam pomoći.""Možda si trebala pokušati pomoći prije deset minuta, kad si bacila

moje piće na Marcie.""Ja sam barem imala muda za to."Okrenula sam se na sjedalu, bijesno je pogledavši. "Optužuješ me

da se ne mogu suočiti s Marcie?""Ukrala ti je dečka, zar ne? Dobro, ja se njega bojim, ali da je

Marcie meni ukrala dečka, pakleno bi to platila."

Uprla sam ukočeni prst prema cesti. "Vozi!""Znaš što? Tebi zbilja treba novi dečko. Trebaš malo dobrog starog

žnjaranja da se opustiš."Zašto su svi mislili da trebam novog dečka? Nisam trebala novog

dečka. Bilo mi ih je dosta za cijeli život. Dečki su dobri jedino za toda ti slome srce.

POGLAVLJE10

Sat vremena kasnije napravila sam i pojela kasnu užinu od sirnognamaza na graham krekerima, pospremila kuhinju i malo gledalateleviziju. U nekom mračnom zakutku uma nisam mogla zaboravitiporuku koja me upozoravala da ostanem kod kuće. Bilo ju je lakšeotpisati kao pogrešan broj ili psinu dok sam bila na sigurnom uVeeinu autu, ali sad kad sam ostala sama, nisam se osjećala nipribližno toliko samouvjereno. Razmislila sam o tome da pustimmalo Chopina da razbije tišinu, ali nisam si htjela uskratiti mogućnostda čujem druge zvukove. Ni najmanje mi nije trebalo da mi se netkoprišulja s leđa...Saberi se! Naredila sam samoj sebi. Nitko ti se neće prišuljati s

leđa.Za neko vrijeme, kad na televiziji više nije bilo ničeg suvislog, otišla

sam gore u svoju sobu. Soba mi je bila gotovo čista pa sampospremila ormar prema bojama, nastojeći se zaposliti kako ne bihpala u iskušenje da zaspim. Najranjivija bih bila kad bih zadrijemalapa sam to htjela što više odgoditi. Obrisala sam prašinu s radnogstola, a zatim posložila knjige abecednim redom. Tješila sam se dase neće dogoditi ništa loše. Najvjerojatnije ću se sutra probuditi ishvatiti koliko je moja paranoja smiješna bila.A opet, možda mi je tu poruku poslao netko tko mi je naumio

prerezati grlo dok spavam. U jezivoj noći poput ove ništa nije biloodviše nevjerojatno.Za neko vrijeme probudila sam se u mraku. Zastori na drugom kraju

sobe lelujali su kad bi se električni ventilator okrenuo prema njima.Temperatura zraka bila je previsoka pa su mi se rastezljivapotkošulja i ženske bokserice lijepili za kožu, no bila sam suvišezabrazdila u zamišljanje najgorih scenarija da bih uopće pomislila nato da odškrinem prozor. Pogledavši na stranu, trepnula sam premabrojevima na svojem satu. Skoro tri ujutro.Ljutito tutnjanje vibriralo mi je desnom stranom lubanje, a oko mi je

bilo toliko otečeno da je bilo zatvoreno. Upalivši sva svjetla u kući,bosonoga sam otapkala do zamrzivača i pripremila ledeni oblog odkockica leda u plastičnoj vrećici s patentom za zatvaranje. Odvažilasam se na pogled u zrcalo u kupaonici i zastenjala. Opaka

ljubičasto-crvena modrica rascvjetala mi se od obrve sve dojagodične kosti."Kako si mogla dopustiti da se to dogodi?" upitala sam svoj odraz.

"Kako si mogla dopustiti Marcie da te pretuče?"Istresla sam zadnje dvije kapsule paracetamola iz bočice u

ormariću sa zrcalom, progutala ih i sklupčala se u krevetu. Led mi ježigao kožu oko oka i od toga sam zadrhtala. Dok sam čekala daparacetamol proradi, hrvala sam se s mentalnim prizorom Marciekako ulazi u Patchev džip. Prizor se odvijao, premotavao unatrag pase opet odvijao. Okretala sam se i namještala, stavila sam čak ijastuk preko glave ne bih li ugasila prizor, ali titrao mi je tik izvandohvata, izazivajući me.Nekih sat vremena kasnije mozak mi se iscrpio od razmišljanja o

svim maštovitim načinima na koje bih voljela ubiti i Marcie i Patchapa sam opet utonula u san.Probudio me zvuk brave koja se otključava.Otvorila sam oči, ali otkrila sam da sve vidim u istim onakvim crno-

bijelim nijansama loše kvalitete kao kad sam u snu otišla u Engleskunekoliko stotina godina ranije. Pokušala sam to popraviti treptanjemkako bih povratila normalan vid, no boje mojeg svijeta ostale su bojedima i leda.Dolje su se ulazna vrata otvorila uz duboko škripanje.Nisam očekivala da će se mama vratiti sve do subote ujutro, što je

značilo da je to bio netko drugi. Netko kome nije bilo mjesto unutra.Osvrnula sam se po sobi u potrazi za nečime što bih mogla

upotrijebiti kao oružje. Nekoliko malih okvira za slike bilo jeposloženo na noćnom ormariću, pokraj jeftine svjetiljke iz trgovine.Nečiji koraci meko su prešli pod od tvrdog drva u hodniku. Nekoliko

sekundi kasnije čuli su se na stepenicama. Uljez nije zastajaoOsluškujući ima li znakova da ga je netko čuo. Točno je znao kamoide. Tiho izašavši iz kreveta, dohvatila sam odbačene tajice s poda,nategnula ih između ruku i leđima se naslonila o zid odmah do vratamoje sobe, a vlažan i hladan znoj orosio mi je kožu. Bilo je tako tihoda sam čula vlastito disanje.Ušao je u sobu i nategnula sam mu tajice oko vrata, povukavši ga

unatrag iz sve snage. Uslijedila je kratka borba prije nego što samcijelom težinom zateturala naprijed i našla se licem o lice s Patchem.

Podignuo je pogled s tajica koje mi je zaplijenio. "A da miobjasniš?""Što ti radiš ovdje?" upitala sam, ubrzano dišući. Zbrojila sam dva i

dva. "Ono je bila tvoja poruka? Ona koja mi kaže da noćas ostanemkod kuće? Otkad ti to imaš skriveni broj?""Morao sam nabaviti novi broj. Neki sigurniji."Nisam htjela čuti zašto. Kakvoj bi to osobi trebala tolika tajnovitost?

Čijeg se to prisluškivanja razgovora Patch bojao? Arkanđela?"Je li ti uopće sinulo da pokucaš?" rekla sam, dok mi je srce još

uvijek mahnito udaralo. "Mislila sam da si netko drugi.""Očekuješ nekog drugog?""Očekujem, da!" Psihopata koji mi Šalje anonimne poruke u kojima

piše neka mu budem na raspolaganju."Prošlo je tri", reče Patch. "Koga god čekala, vjerojatno nije baš

uzbudljiv - zaspala si." Nasmiješio se. "Još spavaš." Izgledao jezadovoljno kad je to rekao. Možda čak i umireno, kao da se neštošto ga je mučilo napokon sredilo.Trepnula sam. Još spavam? O čemu on to? Čekaj. Pa jasno. Zato

nije bilo boja i zato sam sve vidjela crno-bijelo. Patch nije doista biou mojoj sobi - bio je u mojem snu.No jesam li ja sanjala o njemu ili je on stvarno znao da je tu? Jesmo

li dijelili isti san?"Samo da znaš, zaspala sam očekujući... Scotta." Nisam imala

pojma zašto sam to rekla, osim zato što mi je jezik bio brži odmozga."Scotta", ponovio je."Ne počinji. Vidjela sam kako ti je Marcie ušla u džip.""Trebala je nekog da je prebaci."Stavila sam ruke na kukove. "Preko čega?""Ne u tom smislu", rekao je polako."Da, sigurno! Koje su boje bile njezine tange?" Bio je to test i uistinu

sam se nadala da će ga pasti.Nije odgovorio, ali već i samim pogledom u njegove oči shvatila

sam da ga nije pao.Odmarširala sam do kreveta, dohvatila jastuk i bacila ga na njega.

Zakoračio je u stranu i jastuk je pogodio zid. "Lagao si mi", reklasam. "Rekao si mi da se ništa ne događa između tebe i Marcie, ali

kad se između dvoje ljudi ništa ne događa, onda ne razmjenjujugarderobu i ne ulaze jedan drugome u auto kasno po noći odjeveni unešto što bi moglo proći kao donje rublje!" Odjednom sam postalasvjesna vlastite odjeće, odnosno njezina manjka. Stajala sam metarili dva od Patcha ni u čemu osim u rastezljivoj potkošulji i ženskimboksericama. No sada to više baš i nisam mogla popraviti, zar ne?"Razmjenjuju garderobu?""Nosila je tvoju kapu!""Nije joj se sviđalo kako joj danas stoji kosa."Zinula sam. "To ti je rekla? I ti si nasjeo?""Nije ona tako loša kako je ti prikazuješ."Nije valjda to rekao.Pokazala sam prstom na oko. "Nije tako loša? Vidiš li ovo? To mi je

od nje! Što radiš ovdje?" ponovo sam zapitala, uskipjevši od bijesakao nikada ranije.Patch se naslonio na radni stol i prekrižio ruke. "Navratio sam da

vidim kako si.""Da ponovim, imam šljivu na oku, hvala na pitanju", odsjekla sam.

"Trebaš leda?""Trebam da se izgubiš iz mojeg sna!" Zgrabila sam još jedan jastuk

s kreveta i snažno ga zavitlala prema njemu. Ovaj ga je put uhvatio."Vražja torbica, šljiva na oku. To je takvo mjesto." Bacio je jastuk

natrag na mene, kao da želi podcrtati svoje mišljenje."Braniš Marcie?"On odmahne glavom. "Nije potrebno. Ona se snašla. Ti, s druge

strane..."Pokazala sam mu vrata. "Van."Kako se nije pomaknuo, odlučno sam mu prišla i udarila ga

jastukom. "Rekla sam, van iz mojeg sna, ti lažljivi, izdajnički..."Istrgnuo mi je jastuk iz ruku i gurao me unatrag dok nisam leđima

došla do zida, a njegove se motociklističke čizme našle tik do mojihnožnih prstiju. Udahnula sam da dovršim rečenicu i izgovorim munajgoru uvredu koju uspijem smisliti, no Patch mi je povukao gumicuna gaćicama i privukao me još bliže. Oči su mu bile tekuće crnilo, adisanje sporo i duboko. Stajala sam tako između njega i zida, a pulsmi se ubrzavao kako sam postajala svjesnija njegova tijela i

muževnog mirisa kože i metvice kojim je odisao. Osjetila sam kakomi otpor jenjava.Iznebuha, ne obazirući se ni na što osim na vlastitu želju, prstima

sam mu uhvatila košulju i sasvim ga privila na sebe. Bilo je takodobro opet biti uz njega. Strašno mi je nedostajao, ali sve do togtrenutka nisam točno shvatila koliko."Nemoj da požalim zbog ovoga", rekla sam bez daha."Nijednom nisi požalila zbog mene." Poljubio me i odgovorila sam

mu toliko izgladnjelo da sam pomislila kako će mi ostati modrice nausnicama. Provukla sam mu prste kroz kosu, privijajući ga bliže sebi.Moja usta proždirala su njegova, kaotično, divlje i pohlepno. Svezbrkane i komplicirane emocije kroz koje sam prošla otkako smoprekinuli nestale su dok sam se utapala u sluđenoj i kompulzivnojpotrebi da budem s njim.Njegove ruke zašle su mi pod potkošulju, iskusno se krećući prema

mojim križima da me priviju k njemu. Zarobljena između zida i njega,usprtljala sam se s gumbima na njegovoj košulji, okrznuvši čvrstemišiće ispod nje zglobovima prstiju.Odgurnula sam mu košulju s ramena, zalupivši vrata vlastitoj

pameti, koja me upozoravala da užasno griješim. Nisam htjelasaslušati samu sebe, zazirući od onoga što bih našla s druge strane.Znala sam da ću si time nanijeti još veću bol, ali nisam mu moglaodoljeti. Jedino o čemu sam mogla razmišljati bilo je da ako se Patchdoista nalazi u mojem snu, onda cijela ova noć može biti naša tajna.Arkanđeli nas tako ne bi mogli vidjeti. Ovdje su sva njihova pravilanestajala u dimu. Mogli smo činiti što smo htjeli, a oni to nikada ne biotkrili. Nitko ne bi otkrio.Patch mi je pomogao na pola puta, izvukavši ruke iz rukava i

odbacivši košulju u stranu. Rukama sam milovala savršeno isklesanmišić, od kojeg se u meni uzburkala pomama. Znala sam da onfizički ne osjeća ništa, ali sam si rekla da ga sada vodi ljubav.Njegova ljubav prema meni. Nisam htjela razmišljati o tome da on nemože osjetiti moj dodir ni o tome koliko mu mnogo ili malo taj susretzapravo znači. Naprosto sam ga željela. Odmah.Podigao me i ovila sam mu noge oko struka. Vidjela sam kako je

pogledao prema komodi pa prema krevetu i srce mi je ustreptalo odželje. Više nisam mogla racionalno razmišljati. Znala sam samo da

ću učiniti sve da zadržim taj neobuzdani užitak. Sve se odvijaloprebrzo, ali divlja izvjesnost smjera u kojem to vodi bila je melem zahladan, destruktivan bijes čije sam ključanje osjećala ispod površineprošli tjedan.Bila je to zadnja misao koju sam osvijestila prije nego što je vrh

mojeg kažiprsta prešao preko mjesta gdje su mu se krila spajala sleđima.Prije nego što sam to uspjela spriječiti, našla sam se usisana u

njegovo pamćenje.Po mirisu kože i njezinu ugodnu, glatku dodiru na donjoj strani

bedara, uhvatila sam da se nalazim u Patchevu džipu već i prijenego što su mi se oči posve naviknule na tamu. Bila sam nastražnjem sjedalu, Patch je vozio, a Marcie je bila suvozač. Nosila jeonu istu usku haljinu i visoke čizme u kojima sam je vidjela prijemanje od tri sata."Uništila mi je haljinu", rekla je Marcie, čupkajući tkaninu koja joj je

prianjala uz bedra. "Sad se smrzavam. I bazdim na cherry kolu.""Hoćeš moju jaknu?" upitao je Patch, gledajući cestu."Gdje je?""Odostraga."Marcie je otkopčala sigurnosni pojas, koljenom se oduprla o

središnju konzolu i dohvatila Patchevu jaknu sa sjedala pokraj mene.Kad se opet okrenula naprijed, svukla je haljinu preko glave i bacilaje na pod do nogu. Bila je posve gola, osim donjeg rublja.Oteo mi se tih grleni uzdah.Uvukla je ruke u Patchevu jaknu i zakopčala je. "Skreni u sljedeću

lijevo", naredila mu je."Znam put do tvoje kuće", rekao je Patch, skrenuvši džip nadesno."Ne želim kući. Sad skreni u drugu lijevo."No nakon druge lijevo Patch je nastavio ravno."E pa uopće nisi zabavan", rekla je Marcie, umorno se dureći. "Zar

te uopće ne zanima kamo sam nas mislila odvesti?""Kasno je.""Daješ mi košaricu?" upitala je tobože plaho. "Kad te odvezem,

idem kući.""Zašto ja ne mogu s tobom?""Možda jednog dana", rekao je Patch.

O, zbilja? poželjela sam odbrusiti Patchu. To je više nego što simeni ikada dao!"Nisi baš precizan", iskesila se Marcie, podignuvši čizme na

kontrolnu ploču i pokazujući noge.Patch nije ništa odgovorio."Onda, do sutra navečer", rekla je Marcie i nastavila baršunastim

glasom: "Nije baš da imaš drugog posla. Znam da je Nora prekinulas tobom."Patcheve ruke čvrsto su stisnule volan."Čujem da je sada sa Scottom Parnellom. Znaš, onaj novi. Sladak

je ali to joj nije bila promjena na bolje.""Stvarno ne želim razgovarati o Nori.""Fino, jer ne želim ni ja. Želim razgovarati o nama.""Mislio sam da si imala dečka.""Ključna je riječ u toj rečenici imala."Patch je oštro skrenuo desno, uletjevši džipom na Marcien kolni

prilaz. Nije ugasio motor. "Laku noć, Marcie."Ona je malo ostala sjediti, a onda se nasmijala. "Nećeš me otpratiti

do vrata?""Ti si snažna, sposobna djevojka.""Ako moj tata ovo gleda, neće biti zadovoljan", rekla je, ispruživši

ruku da izravna Patchev ovratnik, ali ruka joj se zadržala duže negošto je bilo potrebno."Ne gleda.""Kako znaš?""Vjeruj mi."Marcie je još dublje spustila glas, progovorivsi zamamno i nježno.

"Znaš, stvarno se divim tvojoj snazi volje. Tjeraš me da nagađam i tomi se sviđa. Ali želim da ti jedna stvar bude savršeno jasna. Ja netražim vezu. Ne volim naporne, komplicirane odnose. Ne želimpovrijeđene osjećaje, zbunjujuće signale ni ljubomoru - ja se samoželim zabavljati. Tražim dobar provod. Razmisli o tome."Patch se prvi put licem okrenuo prema Marcie. "Imat ću to na umu",

rekao je najzad.Iz profila sam vidjela kako se Marcie nasmiješila. Nagnula se preko

konzole i poljubila Patcha, polako, strastveno. On se počeo odmicati,

ali onda je stao. Mogao je prekinuti poljubac u bilo kojem trenutku, alinije."Sutra navečer", promrmljala Marcie, najzad se odvojivši. "Kod

tebe.""Tvoja haljina", rekao joj je, pokazavši na mokru hrpu na podu."Operi je i vrati mi je sutra navečer." Gurnula je vrata džipa i izašla

pa otrčala do svojih ulaznih vrata i nestala unutra.Ruke su mi omlitavile oko Patcheva vrata. Osjećala sam se previše

izmož-deno time što sam vidjela da bih izgovorila ijednu riječ. Kao daje na mene bacio vjedro ledene vode. Usnice su mi bile otečene odžestine njegova poljupca, a srce jednako bolno.Patch je bio u mojem snu. Dijelili smo ga. Na neki način, to je bilo

stvarno. Sve je to bilo strahovito nadrealno, gotovo nemoguće, alisigurno je bilo istinito. Da nije bio tu, da se nije tiho i neopaženouvukao u moj san, ja mu ne bih mogla dotaknuti ožiljke i upasti mu upamćenje.A upala sam. Sjećanje je bilo živo, vjerodostojno i suviše stvarno.Patch je prema mojoj reakciji shvatio da što god da sam vidjela, nije

valjalo. Rukama mi je obgrlio ramena i zabacio glavu, zagledavši seu strop. "Što si vidjela?" mirno je upitao.Zvuk mojeg srca bubnjao je između nas."Poljubio si Marcie", rekla sam, snažno se ugrizavši za usnicu da

usporim suze koje su navirale.Prešao je dlanovima niz lice, a onda se uhvatio za korijen nosa."Reci mi da je to mentalna igra. Reci mi da je trik. Reci mi da ona

ima nekakvu moć nad tobom, da ti nemaš izbora, nego da moraš bitis njom.""Komplicirano je.""Ne", rekla sam, snažno odmahnuvši glavom. "Ne govori mi da je

komplicirano. Više ništa nije komplicirano - ne nakon svega kroz štosmo prošli. Što uopće očekuješ da ćeš dobiti iz veze s njom?"Pogledao me u oči. "Ne ljubav."Neka praznina progrizla je put u mene. Svi su se djelići posložili i

odjednom sam shvatila. Marcie mu je predstavljala jeftinozadovoljstvo. Samo-zadovoljstvo. On nas je stvarno smatraotrofejima. Bio je igrač. Svaka djevojka bila mu je novi izazov,kratkoročna zanimacija da si proširi horizonte. Uspjeh je nalazio u

umijeću zavođenja. Nije ga zanimala ni sredina ni kraj priče - samopočetak. A kao i sve ostale djevojke, i ja sam napravila gadnupogrešku zaljubivši se u njega. Istog je časa pobjegao. Pa nikad ganeće morati brinuti da će mu Marcie izjaviti ljubav. Jedina osoba kojuje ona voljela bila je ona sama."Zlo mi je od tebe", rekla sam glasom koji je drhtao od ogorčenja.Patch je čučnuo s laktovima na koljenima, lica ukopana u dlanove.

"Nisam došao ovamo da te povrijedim.""A zašto si došao? Da se malo poigraš arkanđelima iza leđa? Da

me povrijediš još više nego što već jesi?" Nisam čekala odgovor.Podignuvši ruku prema vratu, potegnula sam srebrni lančić koji mi jedao nekoliko dana ranije. Puknuo mi je iza vrata tako silovito da samse trebala lecnuti, ali sve me ionako previše boljelo da bih osjetila joši tu neznatnu bol, Trebala sam mu vratiti taj lančić istog dana kadsam prekinula, ali pomalo sam prekasno shvatila da sve do togtrenutka nisam bila izgubila nadu. Još sam bila vjerovala u nas.Uzdala sam se u vjeru da još postoji način da sa zvijezdamapostignemo dogovor koji bi mi vratio Patcha. Kakvog li gubljenjavremena.Dobacila sam mu lančić. "I vrati mi moj prsten."Njegove tamne oči mirovale su na meni još koji čas, a onda se

sagnuo i pokupio košulju. "Ne.""Kako to misliš, ne? Hoću da mi ga vratiš!""Dala si mi ga", rekao je mirno, ali ne i nježno."E pa predomislila sam se!" Lice mi se crvenjelo, cijelo mi je tijelo

gorjelo od gnjeva. Zadržat će prsten jer zna koliko mi znači. Zadržatće ga jer je njegova duša, unatoč tome što se statusno uspeo doanđela čuvara, još uvijek crna kao i onog dana kad sam gaupoznala. A najveća pogreška koju sam ikada učinila bila je to štosam napravila budalu od sebe vjerujući u suprotno. "Dala sam ti gakad sam bila toliko glupa da sam mislila da te volim!" Ispružila samruku. "Vrati ga. Odmah." Nisam mogla podnijeti pomisao na to daizgubim tatin prsten zbog Patcha. On to nije zaslužio. Nije zaslužiozadržati moju jedinu opipljivu uspomenu na pravu ljubav.Ne obazirući se na moj zahtjev, Patch je izašao. Otvorila sam oči.Upalila sam svjetiljku uz škljocaj i sve su mi se boje vratile. Sjela

sam, vruća navala adrenalina grijala mi je kožu. Podignuvši ruku do

vrata, opipala sam ga tražeći Patchev lančić, ali nije ga bilo. Prešlasam dlanom preko zgužvane posteljine, pomislivši da mi je pao doksam spavala.No lančić je nestao.San je bio stvaran.Patch je otkrio način da me posjeti u snu.

POGLAVLJE11

U ponedjeljak poslije škole Vee me prebacila do knjižnice. Malosam se zadržala pred ulazom da nazovem mamu i obavimsvakodnevno javljanje. Kao i obično, rekla mi je da ima puno poslana poslu, a ja sam njoj rekla da imam i ja u školi.Kad sam ušla, dizalom sam otišla do medijskog labosa na trećem

katu, provjerila e-mail, pročačkala po Facebooku i na brzinu pročitalanešto o Perezu Hiltonu. Da samoj sebi zadam muke, ponovno samna Googleu potražila Crnu Ruku. Pojavile su se iste veze. Nisamuistinu očekivala nešto novo, zar ne? Najzad, kad više ni na čemunisam mogla odugovlačiti, otvorila sam udžbenik iz kemije i pomirilase s učenjem.Bilo je već kasno kad sam odlučila završiti i otići potražiti prodajni

automat. Kroz zapadne prozore knjižnice vidjela sam da je suncepotonulo duboko iza obzora i da se noć brzo primiče. Prošla sampored dizala da bih sišla stepenicama, osjetivši potrebu za malokretanja. Predugo sam sjedila, noge su me počele peckati odutrnuća.U predvorju sam u prodajni automat ubacila nekoliko dolara i

ponijela perece i limenku soka od brusnice na treći kat. Kad sam sevratila u medijski labos, Vee je sjedila na mojem stolu, zataknuvšilakirane žute štikle za moj stolac. Njezin izraz lica bio je mješavinasamodopadne zabavljenosti i nelagode. U zraku je s dva prsta držalamalu crnu omotnicu."Ovo je za tebe", rekla je, bacivši omotnicu na stol. "A i ovo."

Pružila mi je papirnatu vrećicu iz pekarnice, presavijenu na otvoru."Pomislila sam da si možda gladna."Opazivši prezir na Veeinu licu, obuzeo me loš osjećaj u vezi s tom

porukom i iskoristila sam priliku da posvetim pozornost onome što senalazilo u vrećici. "Muffini!"Vee se nacerila. "Gospoda u pekarnici mi je rekla da su organski.

Nisam sigurna kako se pravi organski muffin, a ni zašto koštaju više,ali eto ti.""Ti si moj junak.""Što misliš, koliko ćeš još?""Najviše pola sata."

Odložila je ključeve od Neona pored mog ruksaka. "Rixon i jaidemo nešto pojesti pa ćeš se večeras morati voziti sama. Parkiralasam Neon u podzemnoj garaži, red B. Imam još samo četvrtinurezervoara pa nemoj divljati,"Uzela sam ključeve, nastojeći se ne obazirati na neugodno stezanje

pri srcu koje sam odmah prepoznala kao ljubomoru. Bila samljubomorna na Veeinu vezu s Rixonom. Ljubomorna na njezineplanove o večeri. Ljubomorna na to što je ona sada bliskija sPatchem od mene, jer premda Vee to nikada nije spominjala, bilasam uvjerena da susreće Patcha kada je s Rixonom. Koliko samznala, njih troje možda su navečer zajedno gledali filmove. Njih troje,izvaljeni na Rixonovu kauču, dok sam ja sjedila sama u seoskoj kući.Očajno sam željela upitati Vee nešto o Patchu, ali, istini za volju,nisam mogla. Prekinula sam s njim. Prostrla sam si krevet i bilo jevrijeme da u njega i legnem.A opet, kako bi jedno malo pitanje moglo naškoditi?"Hej, Vee?"Okrenula se prema meni na vratima. "Da?"Zaustila sam, a onda sam se sjetila svog ponosa. Vee je bila moja

najbolja prijateljica, ali je isto tako bila lajava. Kad bih je pitala zaPatcha, riskirala bih da on za to dozna iz druge ruke. Otkrio bi kolikose mučim s time da ga prebolim.Navukla sam osmijeh. "Hvala na muffinima.""Sve za tebe, draga."Kad je Vee otišla, ogulila sam papirnati omot s jednog muffina i

pojela ga sama, okružena tihim mehaničkim zujanjem labosa.Još pola sata radila sam zadaću i pojela još dva muffina prije nego

što sam se usudila pogledati crnu omotnicu koja mi je ležala na rubuvidnog polja. Znala sam da je ne mogu izbjegavati cijelu noć.Slomivši pečat, izvukla sam crnu karticu s malim reljefnim srcem u

sredini. Preko njega bila je otisnuta riječ oprosti. Kartica je bilanamirisana gorko-slatkim parfemom. Podigla sam je do nosa iduboko udahnula, pokušavajući smjestiti taj neobično opojan miris.Vonj spaljenog voća i kemijskih začina opržio me sve do grla.Otvorila sam karticu.Jučer sam bio budala. Opraštaš mi?

Automatski sam odmaknula karticu ispruživši ruku od sebe. Patch.Nisam znala što bih s njegovom isprikom, ali nije mi se sviđao nemirkoji je pobudila u meni. Da, bio je budala. I mislio je da bi kartica izdućana to mogla srediti? Ako je tako, podcjenjivao je štetu koju jeprouzročio. Poljubio je Marcie. Poljubio! I ne samo to, nego mi je iprovalio u snove. Nisam imala pojma kako je to uspio, ali kad sam seujutro probudila, znala sam da je bio ondje. To me poprilično plašilo.Ako je mogao provaliti u privatnost mojih snova, što je još mogao?"Zatvaramo za deset minuta", šapnula je knjižničarka s vrata.Poslala sam svoj esej o aminokiselinama od tri odlomka na pisač, a

zatim pokupila knjige i utrpala ih u ruksak. Uzela sam Patchevukarticu, malo oklijevala, a onda je poderala nekoliko puta i bacilakomadiće u koš za smeće. Ako se htio ispričati, mogao je to učinitiosobno. Ne preko Vee i ne u mojim snovima.Krenula sam pokupiti ispis i na pola puta niz prolaz do pisača

ispružila sam ruku da povratim ravnotežu oslonivši se na najbliži stol.Desna strana tijela bila mi je teža od lijeve i zateturala sam.Zakoračila sam još jednom i desna mi se noga savila kao da je odpapira. Čučnula sam, držeći se za stol s obje ruke i gurnuvši glavumeđu laktove da mi se krv vrati do mozga. Topao, pospan osjećajvrtložio mi se venama.Izravnavši noge, nesigurno sam ustala, ali nešto nije valjalo sa

zidovima. Bili su nenormalno dugački i uski, kao da ih gledam kroziskrivljeno zrcalo u kući smijeha. Snažno sam trepnula nekoliko puta,pokušavajući izoštriti vid.Kosti su mi se napunile željezom, odbijajući se pomaknuti, a kapci

su mi se spustili pred jarkim fluorescentnim svjetlima. Panično samim naredila da se otvore, ali moje je tijelo sve pregazilo. Osjetila samkako mi se topli prsti savijaju oko uma i prijete da će ga odvući usan.Miris, nejasno sam pomislila. Na Patchevoj kartici.Sad sam bila na sve četiri. Čudnovati pravokutnici lelujali su

posvuda, vrtjeli se preda mnom. Vrata. Soba je bila okruženaotvorenim vratima. No što sam brže puzala prema njima, to su onabrže odskakivala unazad, Iz daljine sam začula kruti tik-tak. Krenulasam u smjeru suprotnom od zvuka, dovoljno lucidna da znam da sesat nalazi u pozadini prostorija nasuprot vratima.

Uskoro sam shvatila da mi se ruke i noge više ne pomiču i da jeosjećaj puzanja tek privid u mojoj glavi. Bockav industrijski tepih biomi je jastuk uz obraz. Još jednom sam se napela da se podignem, aonda sam sklopila oči i sva svjetlost spiralno se udaljila.Probudila sam se u mraku.Umjetno rashlađen zrak bockao mi je kožu, a tiho zujanje strojevi

šaputalo je svuda oko mene. Podvukla sam ruke pod sebe, ali kadsam se pokušala ustati, ljubičaste i crne točkice zaplesale su mividnim poljem. Progutala sam gustu pamučnu hrapavost u ustima iprevrnula se na leđa.Onda sam se sjetila da sam još uvijek u knjižnici. Barem sam bila

prilično sigurna da sam u njoj. Nisam se sjećala da sam otišla. Nošto sam radila na podu? Pokušala sam se sjetiti kako sam tamodospjela.Patcheva kartica. Udahnula sam onaj oštar, gorak miris. Ubrzo

nakon toga srušila sam se na pod. Jesam li drogirana? Je li mePatch drogirao?Ležala sam tako, uzbubnjala srca, trepćući očima tako brzo da je

svaki treptaj slijedio odmah nakon prethodnog. Opet sam pokušalaustati, ali osjećala sam se kao da mi je netko čizmom nagazio nagrudi. U drugom, odlučnijem pokušaju uspjela sam sjesti. Mozak mise bunio vrtoglavicom, ali oči su mi pronašle mutni zeleni znak zaizlaz iznad vrata medijskog labosa. Doteturala sam do njih.Pritisnula sam kvaku. Vrata su se otvorila dva centimetra, a onda

stala. Htjela sam povući snažnije, kad mi je za oko zapelo nešto sdruge strane prozorčića u vratima. Baš čudno. Netko je zavezaojedan kraj užeta za vanjsku kvaku, a drugi kraj za kvaku vrata jedneprostorije dalje.Dlanom sam udarila o staklo. "Halo?" viknula sam omamljeno.

"Čuje li me tko?"Ponovno sam pokušala otvoriti vrata, povukavši ih što sam jače

mogla, što i nije bilo mnogo, s obzirom na to da su mi se mišići topilipoput vrućeg maslaca čim sam ih pokušala napregnuti. Uže je bilotako napeto između dvije kvake, da sam vrata labosa uspjela odvojitisvega desetak centimetara od dovratka. Ni približno dovoljno da seprovučem.

"Ima li koga?" viknula sam kroz odškrinuta vrata. "Zarobljena samna trećem katu!"Knjižnica je odgovorila tišinom.Sad su mi se oči posve priviknule na tamu i pronašla sam sat na

zidu. Jedanaest? Može li biti? Zar sam doista spavala više od dvasata?Izvukla sam mobitel, ali nije bilo signala. Pokušala sam se prijaviti

na internet, ali stalno sam dobivala poruku da nema raspoloživihmreža.Mahnito se ogledavajući po medijskom labosu, očima sam prelazila

preko svakog predmeta u potrazi za nečime što bih mogla iskoristitida izađem. Računala, stolice na okretanje, ormarići za spise... ništami nije upadalo u oči. Kleknula sam pokraj podne ventilacije iviknula: "Čuje li me itko? Zarobljena sam u medijskom labosu natrećem katu!" Pričekala sam, moleći se da začujem odgovor. Mojajedina nada bila je daje knjižničarka još uvijek tu negdje, da neštodovršava prije nego što izađe. No bilo je sat vremena do ponoći iznala sam da su izgledi masovno protiv mene.Izvana, u glavnom dijelu knjižnice, zupčanici su se štropotavo

pokrenuli kad se dizalo na kraju hodnika uzdiglo iz prizemlja. Naglosam okrenula glavu prema tom zvuku.Jednom, kad sam imala četiri ili pet godina, tata me odveo u park

da me nauči voziti bicikl bez pomoćnih kotača. Do kraja popodnevamogla sam voziti cijeli krug od četiristo metara, sama. Tata mesnažno zagrlio i rekao mi da je vrijeme da krenemo kući i pokažemomami. Kumila sam ga da mi dopusti još dva kruga i kompromisnosmo se dogovorili za jedan. Na pola kruga izgubila sam ravnotežu iprevrnula se u stranu. Dok sam uspravljala bicikl, Ugledala samvelikog smeđeg psa nedaleko od sebe. Zurio je u mene. U tomtrenutku, dok smo stajali i gledali jedno drugo, začula sam neki glaskako mi šapće ne miči se. Progutala sam dah i zadržala ga, iako sumoje noge željele potrčati što su brže mogle tati na sigurno.Pas je naćulio uši i krenuo prema meni agresivnim kasom. Drhtala

sam od straha, ali ostala sam ukopana na mjestu. Što mi se višepribližavao, to sam više željela potrčati, ali znala sam da će istogčasa kad potrčim u psu proraditi životinjski nagon za lovom. Na polaputa do mene pas je izgubio zanimanje za moje ukipljeno tijelo i

promijenio smjer. Pitala sam tatu je li i on čuo taj glas koji mi je rekaoda budem mirna, a on je rekao da je to instinkt. Budem li ga slušala,devet od deset puta donijet ću najbolju odluku.Instinkt je progovorio i sada. Izlazi.Zgrabila sam monitor s najbližeg stola i bacila ga na prozor prema

hodniku. Staklo se skršilo i u sredini je ostala velika rupa. Uzela samperforator za papir sa zajedničkog radnog stola odmah do vrata ipomoću njega izbila preostalo staklo. Zatim sam privukla stolac,popela se na njega, oduprla nogom o okvir i iskočila na hodnik.Dizalo je šištalo i vibriralo glasnije, prolazeći pored drugog kata.Prešla sam hodnik u sprintu. Snažno sam radila rukama, znajući da

moram stići do stubišta, odmah do dizala, prije nego što se dizalopopne malo više pa me onaj iznutra, ma tko to bio, ugleda. Povuklasam vrata stubišta, potrošivši nekoliko dragocjenih sekundi zastavšida ih bešumno zatvorim. S druge strane vrata, dizalo se zaustavilo.Vrata dizala otvorila su se uz zveket i netko je izašao. Odgurivalasam se od rukohvata da se ubrzam, nastojeći ne praviti bukucipelama po stepenicama. Bila sam na pola drugog kata, kad su seiznad mene otvorila vrata stubišta. Stala sam usred koraka daonome gore ne odam gdje se nalazim.Nora?Ruka mi je skliznula s ograde. Bio je to glas mojeg tate. Nora? Jesi

li ovdje?Progutala sam knedlu, obuzeta željom da mu doviknem. Onda sam

se sjetila one kuće u nizu.Prestani se skrivati. Možeš mi vjerovati. Daj da ti pomognem. Dođi

da te mogu vidjeti.Glas mu je bio čudan i zapovjednički. U kući u nizu, kad mi se tatin

glas obratio prvi put, bio je blag i nježan. Isti takav glas rekao mi jeda nismo sami i da moram otići. Kad mi se obratio ponovno, glas muje bio drugačiji. Zvučao je nasilno i prijetvorno. A što ako mi se tatapokušao javiti? Što ako ga je netko otjerao i ako taj drugi, neobičanglas pripada i nekome tko glumi da je on? Zapanjila me pomisao dabi netko mogao oponašati mojeg tatu da me privuče.Teški koraci trkom su krenuli stepenicama, prenuvši me iz mojih

nagađanja. Lovio me.

Stuštila sam se stepenicama, više se ne zamarajući time da budemtiha. Brže! Vrištala sam samoj sebi. Trči brže!Sustizao me, bio je tek jedan polukat iza mene. Kad sam napokon

stigla do prizemlja, proletjela sam kroz stubišna vrata, projurilapredvorjem i bacila se kroz ulazna vrata u noć.Zrak je bio topao i miran. Trčala sam prema betonskim

stepenicama koje su vodile na ulicu, kad sam u djeliću sekundepromijenila plan. Preskočila sam rukohvat s lijeve strane vrata i palanekih tri metra na sićušnu travnatu površinu ispod. Iznad mene,otvorila su se vrata knjižnice. Pritisnula sam leda o betonski zid,gazeći po smeću i korovu.Čim sam čula kako polagano tapkanje cipela silazi betonskim

stepenicama, jurnula sam duž zgrade. Knjižnica nije imala vlastitoparkiralište; dijelila je podzemnu garažu sa sudnicom. Potrčala samniz rampu, provukla se ispod brklje i pogledom preletjela garažu upotrazi za Neonom. Što je Vee rekla, gdje je parkirala?Red B...Potrčala sam do sljedećeg prolaza i ugledala stražnji kraj Neona

kako viri iz jednog parkirališnog mjesta. Nabila sam ključ u bravu,uskočila iza volana i upalila motor. Baš sam se penjala Neonom navrh rampe, kad je neki tamni luksuzni terenac dojurio iza ugla. Vozačje turirao motor, jureći ravno prema meni.Ubacila sam Neon u drugu i nagazila na gas, prošavši ispred

terenca sekundu prije nego što bi mi prepriječio izlaz i zarobio me ugaraži.Bila sam previše sluđena da bih mogla jasno razmišljati o tome

kamo idem. Davala sam gas do daske još dva bloka, projurila krozkrižanje unatoč znaku stop, a zatim skrenula na Walnutovu. Terenacje ubrzao na Walnutovoj i došao iza mene, nalijepivši mi seodostraga. Ograničenje brzine popelo se na sedamdeset i stvorile suse dvije trake. Natjerala sam Neon na osamdeset, neprestanovrludajući pogledom od ceste do retrovizora i natrag.Ne davši žmigavac, trgnula sam volan i skrenula u bočnu ulicu.

Terenac je zastrugao po rubu pločnika, slijedeći me. Još sam dvaputskrenula desno zaobišavši cijeli blok i vratila se na Walnutovu.Prestrojila sam se ispred bijelog kupea s dvoja vrata, ugnijezdivši gaizmeđu sebe i terenca. Na semaforu ispred mene upalilo se žuto i

ubrzala sam kroz raskrižje u trenutku kad se palilo crveno svjetlo.Očiju prikovanih na retrovizor, gledala sam kako se bijeli autozaustavlja. Iza njega je terenac stao uz škripu kočnica.Nekoliko sam puta oštro udahnula. Bilo mi je bubnjalo u rukama, a

šake su mi čvrsto stezale volan.Krenula sam Walnutovom uzbrdo, no čim sam se našla s druge

strane brežuljka, prešla sam preko trake za suprotan smjer,skrenuvši lijevo. Poskakujući sam prešla željezničku prugu,probijajući se kroz mračnu, ruševnu četvrt ciglenih jednokatnica.Znala sam gdje se nalazim: u Pokoljgradu. Taj nadimak četvrt jezaradila prije više od deset godina, kad su se tri tinejdžerameđusobno ustrijelila na igralištu.Usporila sam kad mi je u oči upala kuća dosta daleko od ceste. Nije

bilo svjetala. Otvorena, prazna garaža stajala je na samom krajuzemljišta. Krenula sam Neonom u rikverc kolnim prilazom i ušla ugaražu. Triput provjerivši jesu li brave na vratima zaključane, ugasilasam prednja svjetla. Čekala sam u strahu da će se svjetla terencasvaki čas pojaviti na ulici.Čeprkajući po torbi, iskopala sam mobitel."Hej", javila se Vee."Tko je još dirao onu karticu osim Patcha?" upitala sam, frfljajući.

"Ha?""Je li ti Patch osobno dao tu karticu? Ili je Rixon? Tko ju je još

dirao?""A da mi objasniš o čemu se radi?""Mislim da me netko drogirao." Tajac."Misliš da je na kartici bila neka droga?" najzad sumnjičavo ponovi

Vee."Papir je bio nečime namirisan", nestrpljivo sam objasnila. "Reci m

tko ti ju je dao. Reci mi kako si je točno dobila.""Kad sam krenula u knjižnicu da ti donesem muffine, Rixon me

nazvao da vidi gdje sam", polako je prepričavala. "Našli smo se kodknjižnice i Patch se vozio kao suvozač u Rixonovom kamionu. Patchmi je dao karticu i zamolio me da ti je predam. Odnijela sam tikarticu, muffine i ključeve od Neona, a onda sam se vratila van inašla se s Rixonom.""Nitko drugi nije dirao tu karticu?"

"Nitko.""Manje od pola sata nakon što sam je pomirisala, srušila sam se na

pod knjižnice. Nisam se probudila dva sata."Vee nije odmah odgovorila i gotovo da sam čula kako razmišlja o

svemu tome, pokušavajući to probaviti. Najzad je rekla: "Sigurna sida to nije od umora? Dugo si bila u knjižnici. Ja ne bih mogla takodugo raditi zadaću, a da malo ne prilegnem.""Kad sam se probudila" ustrajala sam, "netko je bio u knjižnici sa

mnom. Mislim da je to ta osoba koja me drogirala. Lovila me poknjižnici. Izvukla sam se, ali pratila me po Walnutovoj."Još jedna smetena stanka. "Koliko god mi Patch ne bio drag,

moram ti reći da ne mogu zamisliti da bi te on drogirao. On je lud, aliima granice.""Onda tko?" Glas mi je bio malo kreštav."Ne znam. Gdje si sad?""U Pokoljgradu.""Što! Briši odande dok te netko nije napao! Dođi k meni. Prespavaj

tu. Riješit ćemo to. Shvatit ćemo što se dogodilo." No njezine suriječi bile isprazno rješenje. Vee je bila jednako zapanjena kao ja.Ostala sam skrivena u garaži sigurno još dvadeset minuta prije

nego što sam se ohrabrila dovoljno da se vratim na ulice. Živci su mibili tanki, misli nepovezane. Odlučila sam ne ići Walnutovom,pomislivši kako terenac možda upravo krstari gore-dolje po njoj,čekajući da mi stavi soli na rep. Držeći se sporednih ulica, ignoriralasam ograničenje brzine i vratolomnom brzinom vozila prema Veeinojkući.Nisam bila daleko od nje kad sam u retrovizoru ugledala crveno-

plava svjetla.Zaustavila sam Neon sa strane i pognula glavu na volan. Znala

sam da sam prebrzo vozila i bila sam ljuta na sebe zbog toga, ali zarme od svih noći baš sada morala zaustaviti policija.Malo kasnije zglobovi nečijih prstiju pokucali su na prozor. Stisnula

sam gumb da ga spustim."Gle, gle", reče istražitelj Basso. "Dugo se nismo vidjeli."Daj mi bilo kojeg drugog drota, pomislila sam. Bilo kojeg.Izvukao je notes. "Vozačku i prometnu, znaš kako to ide."

Budući da sam znala da se na lijepe riječi nikako ne mogu izvući,ne kod istražitelja Bassa, nisam vidjela svrhu u tome da glumimnekakvo kajanje. "Nisam znala da istražiteljski posao obuhvaćadavanje kazni za prekoračenje brzine."Uputio mi je osmijeh tanak kao britva. "Gdje gori?""Mogu li samo dobiti kaznu pa da odem kući?""Ima li alkohola u autu?""Pogledajte", rekla sam, raširivši ruke.Otvorio mi je vrata. "Izlazi.""Zašto?""Izlazi" - pokazao je na isprekidanu crtu na pola ulice - "i hodaj po

crti.""Mislite da sam pijana?""Mislim da si luda, ali provjeravam jesi li trijezna kad si mi već tu."

Izašla sam iz auta i zalupila vrata za sobom. "Do kuda?""Dok ti ne kažem da staneš."Koncentrirala sam se na to da stavljam stopala na crtu, ali svaki put

kad bih spustila pogled, vid bi mi se iskrivio. Još sam osjećala kakomi djelovanje one droge nagriza koncentraciju i što sam se višetrudila i mi stopala budu na crti, to sam jače osjećala zanošenjeprema cesti. "No možete mi jednostavno napisati kaznu, dati mipacku po nadlanici i poslati me kući?" Moj glas bio je buntovan, aliiznutra sam bila sleđena. Ako ne uspijem hodati po crti, istražiteljBasso mogao bi me odvesti u zatvor. Već sam bila uzdrmana i činilomi se da ne bih izdržala noć iza rešetaka. Što ako mi opet dođečovjek iz knjižnice?"Mnogo provincijskih policajaca pustilo bi te samo tako, da. Neki bi

čak i uzeli mito. Ja nisam jedan od njih.""Je li važno to što su me drogirali?"Mračno se nasmijao. "Drogirali.""Nešto ranije večeras moj bivši dečko dao mi je karticu namirisanu

nekim parfemom. Otvorila sam karticu i onesvijestila se."Kako me istražitelj Basso nije prekidao, nastavila sam. "Spavala

sam više od dva sata. Kad sam se probudila, knjižnica je bilazatvorena. Ja sam bila zaključana u medijskom labosu. Netko jezavezao kvaku..." ušutjela sam, zatvorivši usta.

Napravio je pokret da nastavim. "Dalje. Nemoj prekidati baš kad jenajnapetije."Malo sam prekasno shvatila da sam se upravo inkriminirala. Rekla

sam da sam bila u knjižnici, noćas, u medijskom labosu. Kad seknjižnica ujutro otvori, odmah će prijaviti razbijeni prozor policiji. Inisam dvojila koga će istražitelj Basso prvo potražiti."Bila si u medijskom labosu", potaknuo me. "Što je onda bilo?"Bilo je prekasno za izvlačenje. Morala sam dovršiti i nadati se

najboljem. Možda će nešto što budem rekla uvjeriti istražitelja Bassada nisam kriva - da je sve što sam učinila opravdano. "Netko jezavezao vrata medijskog labosa tako da se ne mogu otvoriti. Bacilasam računalo kroz prozor da izađem."Nagnuo je glavu unatrag i nasmijao se. "Postoji naziv za cure kao

što si ti, Nora Grey. Gnjavatorice. Ti si kao muha koju nitko ne možeotjerati." Vratio se do policijskog auta i razvukao žicu mikrofonaradiostanice kroz otvorena vozačka vrata. Stupivši u vezu scentralom, rekao je: "Trebam nekoga da svrati u knjižnicu i provjerimedijski labos. Javite mi što ima."Naslonio se na auto, bacivši pogled na sat. "Što misliš, koliko će im

trebati da mi se jave? Imam tvoje priznanje, Nora. Mogao bih teprivesti zbog ometanja posjeda i uništavanja imovine.""Ometanje posjeda značilo bi da nisam bila zarobljena u knjižnici

protiv svoje volje." Zvučala sam živčano."Ako te netko drogirao i zatvorio u labos, što onda radiš ovdje,

jureći Hickoryjevom devedeset na sat?""Nisam se trebala izvući. Pobjegla sam iz te prostorije dok se on

dizalom penjao po mene.""On? Vidjela si ga? Da čujemo opis.""Nisam ga vidjela, ali bio je muško. Koraci su mu bili teški dok je

jurio stepenicama iza mene. Preteški za žensko.""Mucaš. To obično znači da lažeš.""Ne lažem. Bila sam zarobljena u labosu i netko je dizalom dolazio

po mene.""Naravno.""Tko bi drugi tako kasno bio u zgradi?" prasnula sam. "Domar?"

odgovorio je nehajno.

"Nije bio odjeven kao domar. Kad sam na stubištu pogledala uvis,vidjela sam tamne hlače i tamne tenisice.""Znači, kad te odvedem na sud, reći ćeš sucu da si stručnjak za

domarsku odoru?""Tip me pratio do izlaza iz knjižnice, ušao u svoj auto i jurio za

mnom. Domar to ne bi učinio."S radiostanice zašumjela je statika i istražitelj Basso se nagnuo

unutra, bliže prijemniku."Obišli smo knjižnicu", krčkao je neki glas kroz radio stanicu.

"Ništa."Istražitelj Basso pogledao me hladnim sumnjičavim očima. "Ništa?

Sigurni ste?""Ponavljam: ništa."Ništa! Umjesto olakšanja, obuzela me panika. Razbila sam prozor

labosa. Jesam. To je bilo stvarno. Nije bilo u mojoj mašti. Naprosto -nije.Smiri se! naredila sam samoj sebi. Takve su se stvari već događale.

To nije bila novost. Prije je sve to bila mentalna igra. Netko jedjelovao iz prikrajka, manipulirajući mojim umom. Zar je opet sve išloispočetka? Ali... zašto! Trebala sam temeljito razmisliti o tome.Odmahnula sam glavom, besmisleno poželjevši da tim pokretomistresem neki odgovor.Istražitelj Basso istrgnuo je prvi list iz notesa i tutnuo mi ga u ruku.Pogledom sam preletjela preko iznosa na dnu. "Dvjesto dvadeset

devet dolara?!""Prekoračila si brzinu za pedeset kilometara i vozila auto koji nije

tvoj. Plati globu ili se vidimo na sudu.""Ja... ja nemam toliko novca.""Nađi posao. Možda će ti pomoći da se kloniš nevolja.""Molim vas, nemojte", rekla sam, ubacujući u glas svu molećivost

koju sam imala.Istražitelj Basso me promatrao. "Prije dva mjeseca klinac bez

dokumenata, bez obitelji i bez odredive prošlosti našao se mrtav uškolsk gimnastičkoj dvorani.""Julesova smrt bila je samoubojstvo", rekla sam automatski, ali

osjeti sam znoj po vratu. Kakve je to veze imalo s mojom globom?

"Iste noći kad je poginuo, školska psihologija zapalila je tvoju kuću,a onda i sama nestala. Postoji veza između ta dva bizarna slučaja."Njegove tamnosmeđe oči prikovale su me na mjesto. "Ti.""Što želite reći?""Reci mi što se stvarno dogodilo te noći i sredit ću da tvoja kazna

nestane.""Ne znam što se dogodilo", slagala sam jer nije bilo druge. Kad bih

rekli istinu, lošije bih prošla nego s plaćanjem te kazne. Nisam moglapričati istražitelju Bassu o palim anđelima i nefilima. Nikad ne bipovjerovao u moju priču kad bih priznala da je Dabria bila anđeosmrti. Ili da je Jules bio potomak palog anđela."Odluka je na tebi", reče istražitelj Basso, dodavši mi svoju vizitku

prije nego što se uvukao u auto. "Ako se predomisliš, znaš kako ćešmi se javiti."Pogledala sam vizitku dok se bučno udaljavao. DETEKTIV

ECANUS BASSO, 207-555-3333.Kazna mi je bila teška u ruci. Teška i vruća. Kako da pronađem

dvjesto dolara? Nisam mogla posuditi novac od mame - imala jejedva dovoljno za hranu. Patch je imao novca, ali rekla sam mu dase mogu sama brinuti o sebi. Rekla sam mu da nestane iz mojegživota. Kakva bih ispala kad bih mu se trkom vratila čim naletim nanevolju? Bilo bi to priznanje da je cijelo vrijeme imao pravo.Bilo bi to priznanje da ga trebam.

POGLAVLJE12

U utorak nakon nastave baš sam izlazila iz škole da se nađem sVee, koja je markirala kako bi bila s Rixonom, ali je obećala da ćesvratiti do škole u podne i odvesti me kući, kad mi je zapištaomobitel. Otvorila sam poruku točno kad je Vee viknula moje ime sulice."Bok, draga! Ovamo!"Došla sam do mjesta gdje se bočno parkirala na rub pločnika i

prekrižila ruke pred otvorenim prozorom. "Onda? Je li vrijedilo?""Markirati? O, da. Rixon i ja proveli smo jutro igrajući Xbox kod

njega. Halo 2." Nagnula se na drugu stranu i otključala suvozačkavrata."Zvuči romantično", rekla sam, ulazeći."Ne sprdaj se dok ne probaš. Nasilje ih stvarno napali.""Napali? Ima li tu nešto što bih trebala znati?"Vee me zabljesnula osmijehom od sto watta. "Ljubili smo se. O

čovječe, kako je bilo dobro. Počelo je sasvim polako i nježno, a ondase Rixon počeo stvarno uživljavati...""Dobro!" glasno sam je sasjekla. Jesam li i ja bila tako sladunjava

dok smo Patch i ja bili zajedno, a Vee autsajder? Molila sam se dane. "Kamo sada?"Naglo se uključila natrag u promet. "Umorna sam od učenja. Moram

unijeti malo uzbuđenja u život, a to se neće dogoditi dok mi je nosnad knjigom.""Što si smislila?""Plažu u Old Orchard Beachu. Zaželjela sam se malo sunca i

pijeska. Osim toga, mojem bi tenu dobro došla podloga."Plaža u Old Orchard Beachu zvučala je savršeno. Imala je dugačak

mol koji se protezao iznad vode, zabavni park te vatromet i plesnjakkad padne noć. Nažalost, plaža će morati pričekati.Lagano sam mahnula mobitelom. "Već imamo planove za večeras."Vee se nagnula na stranu da pročita poruku i napravila grimasu.

"Podsjetnik na Marcien tulum? Zbilja? Nisam znala da ste odjednomnajbolje prijateljice.""Rečeno mi je da je propuštanje njezinog tuluma najsigurniji način

da si sabotiram društveni život."

"Koja droca. Propuštanje njezinog tuluma najsigurniji je način dabudem posve zadovoljna životom.""Možda bi bilo dobro da promijeniš stav jer ja idem - a ti ideš sa

mnom."Vee se naslonila dublje u sjedalo, ukrutivši ruke na volanu. "Što ju

je uopće spopalo? Zašto te pozvala?""Partnerice smo na kemiji.""Čini mi se da joj užasno brzo opraštaš onu šljivu na oku.""Moram se pojaviti makar na sat vremena. Jer mi je partnerica na

kemiji", dometnula sam."Znači, ti tvrdiš da je razlog zašto večeras idemo na Marcien tulum

to što ti svako jutro sjediš pored nje na kemiji." Vee mi je uputilapogled nekoga tko ne nasjeda na takvo što.Znala sam da je to bijedan izgovor, ali ne toliko bijedan kao istina.

Morala sam se apsolutno uvjeriti da je Patch sada s Marcie. Kadsam mu prije dvije noći dotaknula ožiljke i upala u pamćenje, doimaose rezerviran prema Marcie. Sve dok se nisu poljubili, bio je otresitprema njoj. Nisam bila sigurna što prema njoj osjeća. Ali ako jekrenuo dalje, meni će biti tim lakše učiniti isto. Potvrđena vezaPatcha i Marcie olakšat će mi da ga zamrzim. A htjela sam ga mrziti.Za dobrobit nas oboje."Iz usta ti smrdi na laž", reče Vee. "Tu se ne radi o tebi i Marcie.

Radi se o Patchu i Marcie. Želiš otkriti što se događa između njih."Podignula sam ruke u zrak. "U redu! Je li to tako loše?""Čovječe", reče ona, odmahujući glavom. "Stvarno si željna patnje.""Mislila sam da možda pogledamo u njezinu sobu. Da vidimo

hoćemo li pronaći neki dokaz da su zajedno.""Kao, recimo, potrošene kondome?"Odjednom mi se doručak popeo do jednjaka. Na to nisam pomislila.

Spavaju li oni zajedno? Ne. Nisam u to vjerovala. Patch mi to ne binapravio. Ne s Marcie."Znam!" reče Vee. "Mogle bismo joj ukrasti dnevnik!""Onaj koji vuče sa sobom od prvog srednje?""Onaj za koji se kune da je National Enquirer pitom u usporedbi s

njim", reče ona neobično veselo. "Ako se nešto zbiva između nje iPatcha, pisat će u dnevniku.""Ne znam."

"Joj, daj. Vratit ćemo joj ga kad završimo. I nikom ništa.""A kako? Bacit ćemo joj ga na trijem i pobjeći? Ubit će nas ako

otkrije da smo ga uzele.""Naravno. Baciti ga na trijem ili ćemo ga uzeti na tulumu, negdje ga

pročitati i vratiti na mjesto prije nego što odemo.""To mi jednostavno nije u redu.""Nikome nećemo reći da smo ga pročitale. To će biti naša tajna. U

redu je ako nitko ne nastrada."Nisam bila za to da ukrademo Marcien dnevnik, ali vidjela sam da

Vee neće odustati. Najvažnije mi je bilo da je nagovorim da pristanedoći na tulum sa mnom. Nisam bila sigurna da sam dovoljno hrabrada idem sama. Pogotovo zato što nisam mogla računati na to da ćuondje imati ijednog prijatelja. Pa sam rekla: "Onda, pokupiš mevečeras?""Računaj na mene. Hej, a da joj zapalimo sobu prije nego što

odemo?""Ne. Ne smije saznati da smo njuškale po njoj.""Da, ali suptilnost stvarno nije u mojem stilu."Pogledala sam je iskosa, podignutih obrva. "Ma daj?"Bilo je malo poslije devet kad smo se Vee i ja popele na brdo kojim

je vodio put prema Marcienoj četvrti. Socioekonomska kartaColdwatera lako se određuje jednostavnim testom: bacite pikulu nabilo koju gradsku ulicu. Ako se pikula otkotrlja nizbrdo, u višoj steklasi. Ako se uopće ne kotrlja, u srednjoj ste klasi. A ako izgubitepikulu u sivoj izmaglici prije nego što uspijete ustanoviti kotrlja li se,onda... pa onda živite u mom susjedstvu. U prigradskoj šumi.Vee je tjerala Neon uzbrdo. Marciena četvrt bila je dosta stara,

krošnje velikih stabala nadvijale su se nad Ulicu, posve zaklanjajućimjesečinu. Dvorišta kuća bila su profesionalno dotjerana, a kolniprilazi polukružni. Arhitektura je bila georgijansko kolonijalna; svekuće bile su bijele s crnim ukrasima. Vee je bila spustila prozoreNeona, pa smo iz daljine čule uporni ritam treštavog hip-hopa."Koja je ono njezina adresa?" upita Vee, škiljeći kroz vjetrobran. "Te

kuće su tako daleko od ceste da ne mogu pročitati brojeve iznadgaraža.""Brenchleyjeva ulica 1220."

Došle smo do križanja i Vee je skrenula u Brenchleyjevu. Glazba sepojačavala dok smo krstarile ulicom i zaključila sam kako to znači daidemo u dobrom smjeru. Auti su bili parkirani jedan do drugoga sobje strane ulice. Dok smo prolazile pored elegantno renoviranogspremišta za kočije, glasnoća glazbe postigla je rekord - auto jepočeo vibrirati. Gomile ljudi kretale su se prečicom preko travnjaka iulijevale u Marcienu kuću. Već nakon jednog pogleda na nju, moralasam se zapitati zašto ona krade po dućanima. Zbog uzbuđenja? Dapobjegne od pomno i savršeno smišljenog imidža svojih roditelja?Nisam dugo razmišljala o tome. Duboka bol zavrnula mi je želudac.

Na kolnom prilazu parkiran je stajao Patchev crni Jeep Commander.Očito je stigao među prvima. Vjerojatno je bio u kući s Marcie satimaprije nego što je tulum počeo. Što je radio, nisam htjela znati.Duboko sam udahnula i rekla sebi da ja to mogu. I nije li to bio dokazpo koji sam došla?"O čemu razmišljaš?" upita me Vee, pogleda također prikovanog za

Commander dok smo vozile pored njega."O tome da mi se bljuje.""Po Marcienom predvorju bi bilo sjajno. Nego ozbiljno. Možeš li

podnijeti to što je Patch ovdje?"Stisnula sam čeljust, malo isturivši bradu. "Marcie me pozvala

večeras. Imam jednako pravo biti ovdje kao Patch. Neće on menidiktirati kamo da idem i što da radim." Zanimljivo, jer upravo sam setako ponašala.Marciena ulazna vrata bila su otvorena i kroz njih se ulazilo u

mračno mramorno predvorje krcato tijelima koja su se vrtjela na JayZ-a. Predvorje se stapalo s velikom primaćom sobom visokog stropai tamnog viktorijanskog pokućstva. Na svakom komadu pokućstva pai na stoliću za kavu, sjedili su ljudi. Vee je malo oklijevala na vratima."Samo da se psihički pripremim", doviknula mi je preko glazbe.

"Mislim, ovo će mjesto biti prepuno Marcie. Marcieni portreti,Marcieno pokućstvo, Marcieni mirisi. Kad sam već kod portreta,trebale bismo pokušati pronaći neke stare obiteljske slike. Htjela bihvidjeti kako je njezin tata izgledao prije deset godina. Kad na televizijividim reklame za njegovo zastupstvo, nisam sigurna izgleda li takomlado zbog plastične kirurgije ili samo zbog tone šminke."

Zgrabila sam je za lakat i privukla je do sebe. "Nećeš me sadaostaviti samu."Vee je povirila unutra, mršteći se. "U redu, ali upozoravam te, ako

ugledam samo jedne gaćice, odlazim odavde. Isto vrijedi zapotrošene kondome."Otvorila sam usta, a onda ih brzo zatvorila. Izgledi da ugledamo

obje stvari bili su prilično visoki, a u mojem je interesu bilo daslužbeno prihvatim njezine uvjete.Od daljnje diskusije spasila me Marcie, koja je dolelujala iz mraka

držeći zdjelu za punč. Obje nas je kritički pogledala. "Pozvala samtebe", obratila mi se, "ali nisam pozvala nju.""I meni je drago što te vidim", rekla je Vee.Marcie je polako odmjerila Vee od glave do pete. "Zar ti nisi bila na

nekoj glupoj dijeti po bojama? Izgledaš kao da si odustala prije negošto si uopće počela." Usmjerila je pozornost prema meni. "A ti.Krasna šljiva na oku.""Jesi ti čula nešto, Nora?" upitala je Vee. "Učinilo mi se da sam

nešto čula.""Sigurno si nešto čula", složila sam se."Je li to možda bio... pseći prdež?" upitala me Vee.Kimnula sam. "Mislim da jest."Marciene oči suzile su se u proreze. "Ha, ha.""Evo ga opet", rekla je Vee. "Čini se da tog psa stvarno jako muče

plinovi. Možda bismo mu trebale dati Gastal."Marcie je gurnula zdjelu za punč prema nama. "Donacija. Nitko ne

ulazi ako ne donira.""Što?" rekle smo Vee i ja istovremeno."Do-naa-ci-ja. Niste valjda ozbiljno mislile da bih vas pozvala bez

nekog razloga? Trebam vaše pare. Vrlo jednostavno."Vee i ja pogledale smo zdjelu u kojoj su plivale novčanice."Što će ti taj novac?" upitala sam."Za nove uniforme za navijačice. Skupina želi uniforme s golim

trbusima, ali škola je previše jadna da se isprsi za nove pa jaskupljam sredstva.""To bi moglo biti zanimljivo", rekla je Vee. "Pojam hrpa drolja dobiti

će posve novo značenje."

"Sad je dosta!" rekla je Marcie, sve rumenijeg lica. "Hoćete unutra?Bolje vam je da imate dvadeseticu. Ako čujem još kakvu primjedbu,podići ću upad na četrdeset."Vee me bocnula prstom u ruku. "Ja ovo nisam htjela. Ti plati.""Svaka po deset?" ponudila sam."Nikako. Ovo je bila tvoja zamisao. Preuzmi račun."Okrenula sam se prema Marcie i razvukla osmijeh. "Dvadeset

dolara je puno", rasuđivala sam."Da, ali zamisli kako ću divno izgledati u toj uniformi", rekla je ona.

"Svake večeri moram napraviti petsto trbušnjaka da smanjim struksa šezdeset tri na šezdeset jedan centimetar prije nego što počneškola. Ne smijem imati ni centimetar sala ako ću imati goli trbuh."Nisam se usuđivala zagađivati si mozak mentalnom predodžbom

Marcie u promiskuitetnoj uniformi navijačice pa sam umjesto togarekla: "A petnaest?"Marcie je stavila ruku na kuk kao da nam je spremna zalupiti vrata."Dobro, smiri se, platit ćemo", rekla je Vee, posegnuvši u stražnji

džep. Utrpala je svežanj love u zdjelu, ali bio je mrak i nisam moglavidjeti koliko. "Dužna si mi do grla", rekla mi je."Prvo ste mi trebale dati da prebrojim novac" rekla je Marcie,

kopajući po zdjeli i pokušavajući pronaći Veeinu donaciju."Pretpostavila sam da ne znaš brojati do dvadeset", rekla je Vee.

"Ispričavam se."Marciene oči opet su se suzile, a onda se okrenula na peti i odvukla

zdjelu natrag u kuću."Koliko si joj dala?" upitala sam Vee."Ništa. Ubacila sam kondom."Podigla sam obrve. "Otkad ti to nosiš kondome?""Pokupila sam jedan s travnjaka kad smo išle prilazom prema kući.

Tko zna, možda ga Marcie upotrijebi. Tako ću odigrati svoju ulogu utome da spriječim da njezin genetski materijal uđe u gensku zalihu."Vee i ja ušle smo i stale leđima prema zidu. Na baršunastoj

počivaljki u primaćoj sobi nekoliko se parova ispreplelo poputspajalica za papir. Sredina prostorije bila je puna rasplesanih tijela. Izprimaće sobe jedan lučni prolaz vodio je prema kuhinji, gdje su ljudipili i smijali se. Nitko se nije obazirao na mene i Vee pa sam sepokušala ohrabriti spoznajom da nezamijećeno ući u Marcienu sobu

neće biti tako teško kao što sam mislila. Problem je bio u tome štosam polako zaključivala da večeras nisam došla ovamo kako bihnjuškala po Marcienoj sobi i pronašla dokaz da hoda s Patchem.Zapravo, bila sam opasno blizu zaključka da sam došla jer samznala da će Patch biti ovdje. A ja sam ga htjela vidjeti.Činilo se da ću dobiti priliku. Patch se pojavio na ulazu u Marcienu

kuhinju, odjeven u crnu polo majicu i tamne traperice. Nisam bilanaviknuta na to da ga promatram iz daljine. Oči su mu bile su bojenoći, a kosa, koja mu se kovrčala do ispod ušiju, djelovala je kao daju je trebao ošišati već prije mjesec i pol. Njegovo tijelo odmah jeprivlačilo suprotni spol, ali njegovo držanje govorilo je nisamraspoložen za razgovor. Još uvijek nije imao kapu, što je značilo daje vjerojatno u Marcienu posjedu. Ništa strašno, podsjetila sam samusebe. To više nije moja stvar. Patch je mogao davati svoju šiltericukome je god htio. Nije me boljelo što je meni nikad nije posudio.Jenn Martin, djevojka s kojom sam išla na matematiku u prvom

srednje, razgovarala je s Patchem, no on je izgledao rastreseno.Pogledom je kružio po primaćoj sobi, oprezan, kao da ne kanivjerovati nijednoj duši u njoj. Držao se opušteno, ali oprezno, gotovokao da očekuje da će se svaki čas nešto dogoditi.Prije nego što je njegov pogled dospio do mene, ja sam skrenula

svoj. Bolje da me ne uhvati kako zurim u njega sa žaljenjem ičežnjom.Anthony Amowitz nasmiješio mi se i domahnuo mi s druge strane

prostorije. Automatski sam mu uzvratila osmijeh. Ove godinezajedno smo imali tjelesni i premda sam mu uputila jedva desetakriječi, bilo je lijepo misliti da je barem nekome drago što ovdje vidimene i Vee."Zašto te Anthony Amowitz časti svojim svodničkim osmijehom?"

upita Vee.Zakolutala sam očima. "Nazivaš ga svodnikom samo zato što je

ovdje. Kod Marcie.""Da, pa?""Ljubazan je." Trknula sam je laktom. "Nasmiješi mu se.""Ljubazan? Napaljen je."Anthony je podignuo crvenu plastičnu čašu prema meni i nešto

viknuo, ali ga nisam mogla čuti zbog glazbe.

"Što?" viknula sam mu zauzvrat."Sjajno izgledaš!" Nabio je glupav osmijeh na lice."O, joj", reče Vee. "Ne samo svodnik, nego naroljan svodnik.""Pa dobro, možda je malo pijan.""Pijan i nada se da će te pričepiti nasamo u nekoj spavaćoj sobi na

katu." Uf.Pet minuta kasnije još smo držale poziciju odmah do ulaznih vrata.

Netko mi je slučajno prolio pola limenke piva po cipelama, ali srećomnije bilo bljuvotine. Baš sam htjela predložiti Vee da se maknemo odotvorenih vrata - smjera u kojem kao da su svi trčali trenutak prijenego što bi prosuli sadržaj želuca - kad nam je prišla Brenna Duboisi pružila mi crvenu plastičnu čašu."Ovo je za tebe, s komplimentima tipa na drugom kraju sobe.""Rekla sam ti", šapne mi Vee sa strane.Kradom sam pogledala Anthonyja, koji mi je namignuo."Uh, hvala, ali ne zanima me", rekla sam Brenni. Nisam imala bal

mnogo iskustva s tulumarenjem, ali znala sam da ne smijemprihvaćati pića upitnog podrijetla. Nisam mogla znati je li ga moždazačinio tekućim Rohypnolom. "Reci Anthonyju da ne pijem ni iz čegaosim iz zatvorenih limenki." Ideš, zvučala sam još gluplje nego štosam se osjećala."Anthonyju?" Složila je zbunjenu grimasu."Da, Anthonyju Svodniwitzu", reče Vee. "Tipu koji te tjera da se

igraš dostavljačice.""Misliš da mi je Anthony dao tu čašu?" Odmahnula je glavom.

"Probaj s onim tipom na drugom kraju sobe." Okrenula se premamjestu gdje je do maločas stajao Patch. "No bio je tamo. Valjda jeotišao. Bio je zgodan i imao je crnu majicu, ako ti to pomaže.""O, joj", reče Vee opet, ovaj put potiho."Hvala", rekla sam Brenni, ne vidjevši drugog izbora osim da

uzmem čašu. Izgubila se u gomili, a ja sam odložila čašu nečega štoje mirisalo na cherry kolu pokraj sebe, na stolić u hodniku. Je li miPatch htio nešto poručiti? Podsjetiti me na moj propali pokušajtučnjave u Vražjoj torbici, kad me Marcie zalila cherry kolom?Vee mi je gurnula nešto u ruku."Što je to?" upitala sam.

"Voki-toki. Posudila sam ih od brata. Ja ću sjediti na stepenicama ičuvati stražu. Ako netko naiđe, javim.""Hoćeš da sada odem njuškati po Marcienoj sobi?""Hoću da ukradeš dnevnik.""E da, u vezi s tim. Nekako sam se predomislila.""Zezaš me?" reče Vee. "Ne možeš se sada izvući. Zamisli što je u

tom dnevniku. Ovo ti je velika prilika da otkriješ što se zbiva izmeđuMarcie i Patcha. Ne smiješ je propustiti.""Ali to je krivo.""Neće se činiti krivo ako ga ukradeš dovoljno brzo da se krivnja ne

stigne upiti."Oštro sam je pogledala."Pomaže i da razgovaraš sama sa sobom", dometne Vee.

"Dovoljno si puta ponovi da nije krivo i počet ćeš vjerovati u to.""Neću uzeti dnevnik, samo želim... pogledati. I ukrasti joj Patchevu

kapu.""Dat ću ti cijeli godišnji budžet eZinea ako mi isporučiš taj dnevnik u

sljedećih pola sata", reče Vee, već pomalo očajna."A zato ti hoćeš taj dnevnik? Da ga objaviš u eZineu?""Razmisli malo. Mogla bih stvoriti karijeru.""Ne", rekla sam odlučno. "Osim toga - zločesta Vee."Duboko je uzdahnula. "Pa vrijedilo je pokušati."Pogledala sam voki-toki koji sam držala u ruci. "Zašto si

jednostavno ne bismo slale poruke?""Špijuni si ne šalju poruke.""Kako znaš?""Kako ti znaš da šalju!"Zaključivši kako to nije vrijedno svađe, zataknula sam voki-toki za

struk traperica. "Sigurna si da je Marciena spavaća soba na prvomkatu?""Jedan od njezinih bivših sjedi iza mene na španjolskom. Rekao mi

je da se svake noći točno u deset Marcie svlači pod upaljenimsvjetlima. Ponekad, kad je njemu i njegovim prijateljima dosadno,dovezu se da vide predstavu. Rekao je da se Marcie nikad ne žuripa dok ona završi, ukoči mu se vrat od zurenja uvis. I još je rekao daje jednom..."Rukama sam začepila uši. "Dosta."

"Čuj, ako si ja moram zagađivati mozak takvim detaljima, mislim datrebaš i ti. Sve te stvari od kojih mi se bljuje znam samo zato što tipokušavam pomoći."Bacila sam pogled prema stepenicama. Činilo mi se da mi je

želudac dvaput teži nego prije tri minute. Još nisam ništa učinila, aveć mi je bilo zlo od loše savjesti. Kada sam to toliko nisko pala danjuškam po Marcienoj sobi? Kada sam dopustila Patchu da me tolikoiskrivi i pokvari? "Mislim da idem gore", rekla sam neuvjerljivo."Čuvaš mi leđa?""Može."Uspela sam se stepenicama. Na vrhu se nalazila kupaonica s

popločanim podom i ukrasnim stropnim vijencem. Krenula samhodnikom nalijevo prošavši pored sobe koja mi je izgledala kao sobaza goste i pored sobe za vježbanje, opremljene trakom za trčanje ispravom za hodanje. Vratila sam se i krenula desnom stranomhodnika. Prva vrata bila su odškrinuta i zavirila sam unutra. Ta jesoba cijela bila blago ružičasta - ružičasti zidovi ružičasti zastori,ružičasti poplun s ružičastim ukrasnim jastucima. Ormar se izbljuvaopo krevetu, podu i površinama ostalog pokućstva. Nekolikofotografija uvećanih na veličinu postera bilo je čavlićima pričvršćenona zidove, a sve su prikazivale Marcie kako zavodnički pozira usvojoj navijačkoj uniformi Razorbillsa. Osjetila sam blagu navalumučnine, a onda sam zamijetila Patchevu šiltericu na komodi.Zatvorivši se u sobu, smotala sam šilt kape u uski stožac i ugurala jeu stražnji džep. Na komodi, ispod kape, bio je jedan ključ od auta.Bio je rezervni, ali imao je privjesak marke Jeep. Patch je dao Marcierezervni ključ svojeg džipa.Pokupivši ključ s komode, zagurala sam ga duboko u drugi stražnji

džep. Kad sam već bila tu, zaključila sam da isto tako mogu potražitiima li još štogod njegovo.Otvorila sam i zatvorila nekoliko ladica komode. Pogledala sam pod

krevet, u škrinju za miraz i na gornju policu Marciena ormara. Nakraju sam uvukla ruke između madraca i nosača s oprugama.Izvukla sam dnevnik. Marcien mali plavi dnevnik o kojem segovorkalo da sadrži više skandala od tabloida. Držeći ga u rukama,osjetila sam silan poriv da ga otvorim. Što je napisala o Patchu?Kakve su se tajne krile na njegovim stranicama?

Voki-toki je zakrčao."O, sranje", rekla je Vee kroz njega.Iščeprkala sam ga iz struka traperica i pritisnula gumb za

govorenje. "Što je bilo?""Pas. Veliki pas. Upravo je dobazao u dnevnu sobu ili kako se već

zove ovaj golemi prostor. Zuri u mene. Ono, zuri ravno u mene.""Kakav pas?""Nisam baš u toku s vrstama pasa, ali mislim da je doberman.

Šiljata, iskešena glava. Malo previše sliči Marcie, ako ti to pomaže.O, joj. Upravo je naćulio uši. Ide prema meni. Mislim da je to jedanod onih vidovitih pasa. Zna da ne sjedim ovdje samo tako, gledajućisvoja posla.""Ostani mirna...""Iš, pas, rekla sam iš!"Prepoznatljivo režanje velikog psa začulo se iz voki-tokija. "Hm,

Nora? Imamo problem", reče Vee trenutak kasnije. "Pas nije otišao?""Još gore. Upravo je otrčao na kat."U taj čas začula sam oštar lavež iza vrata. Lavež nije prestajao -

pas je lajao sve glasnije i sve je više režao."Vee!" siknula sam u voki-toki. "Riješi me tog psa!"Nešto mi je odgovorila, ali nisam je čula zbog psećeg režanja.

Dlanom sam pritisnula drugo uho. "Što?""Ide Marcie! Miči se odande!"Počela sam gurati dnevnik natrag pod madrac, ali ispao mi je. Iz

njega se prosula hrpa papirića i slika. Panično sam skupila svepapiriće i slike na hrpu u ugurala ih natrag u dnevnik. Onda samutrpala dnevnik, koji je bio prilično malen s obzirom na sve tajne kojese govorkalo da sadrži, i voki-toki ispod struka traperica, pa pritisnulaprekidač, ugasivši svjetlo. Kasnije ću se baktati s vraćanjemdnevnika. Sada sam trebala izaći.Podignula sam prozor, očekujući da ću morati maknuti mrežicu, ali

to je netko već učinio. Vjerojatno ju je Marcie davno uklonila kako biizbjegla gnjavažu dok se iskrada van. Ta mi je pomisao ulila malonade. Ako je Marcie već izlazila kroz taj prozor, onda sam mogla i ja.Neću pasti i ubiti se. Jasno, Marcie je bila navijačica te je bila znatnogipkija i spretnija.

Provirivši glavom kroz otvoren prozor, pogledala sam dolje. Ulaznavrata nalazila su se točno ispod mene, pod nadstrešnicom trijemakoja je stajala na četiri stupa. Prebacivši jednu nogu kroz prozor,oduprla sam se o daščice šindre. Kad sam se uvjerila da se nećuodsklizati po nakošenoj nadstrešnici, prebacila sam i drugu nogu.Održavajući ravnotežu, spustila sam prozor natrag na mjesto. Bašsam se sagnula ispod prozora, kad se staklo rasvijetlilo. Psećepandže škljocale su po staklu i pas je više puta bijesno zalajao.Legla sam na trbuh i privila se što sam više mogla uza zid, moleći seda Marcie ne otvori prozor i ne pogleda dolje."Što je?" Marcien prigušeni glas dopro je kroz okno. "Što je bilo,

Boomer?"Curak znoja potekao mi je kralježnicom. Marcie će pogledati dolje i

ugledati me. Zatvorila sam oči i pokušala zaboraviti da joj je kućapuna ljudi s kojima ću morati ići u školu još sljedeće dvije godine.Kako ću objasniti njuškanje po Marcienoj sobi? Kako ću objasniti tošto imam njezin dnevnik? I sama pomisao na to bila je neizdrživoponižavajuća."Začepi, Boomer!" viknula je Marcie. "Hoće mi netko pričuvati psa

dok otvorim prozor? Ako ga netko ne drži, dovoljno je glup da iskoči.Ti - ti tamo, u hodniku. Da, ti. Drži mojeg psa za ogrlicu i ne puštaj.Daj, no, učini to."U nadi da će pseći lavež prekriti moje zvukove, preokrenula sam se

i legla na šindru poleđuške. Progutala sam knedlu straha u grlu.Imala sam nekakvu fobiju od visina pa mi se od pomisli na sav tajzrak između mene i tla koža orosila znojem.Oduprijevši se petama o krov kako bih se odgurala što je moguće

dalje od prozorske izbočine, iščupala sam voki-toki iz hlača. "Vee?"šapnula sam."Gdje si?" rekla je kroz glazbu koja je treštala u pozadini."Misliš da se ovih dana možeš riješiti tog psa?""Kako?""Budi kreativna.""Da ga, recimo, otrujem?"Nadlanicom sam obrisala znoj sa čela. "Mislila sam više nešto u

stilu da ga zatvoriš u neki ormar.""Misliš, da ga dotaknem?"

"Vee!""Dobro, dobro, smislit ću nešto."Prošlo je pola minute prije nego što sam začula Veein glas kroz

prozor Marciene sobe."Hej, Marcie?" viknula je da nadglasa lavež. "Ne bih se htjela

miješati, ali imaš policiju na vratima. Kažu da su došli zbog pritužbena buku. Da ih pozovem da uđu?""Sto?" zakreštao je Marcien glas točno iznad mene. "Ne vidim

nijedan policijski auto.""Vjerojatno su morali parkirati nekoliko ulica dalje. Kako bilo, kao

što rekoh, primijetila sam ilegalne supstance u rukama nekolicineuzvanika.""Pa?" odbrusila je. "Ovo je tulum.""Alkohol je ilegalan za mlađe od dvadeset jedne godine.""Super!" viknula je Marcie. "Što ću sada?" Zastala je, a onda opet

podigla glas. "Vjerojatno si ih ti pozvala!""Tko, ja?" rekla je Vee. "Pa da ostanem bez besplatne klope?

Nema šanse."Trenutak kasnije Boomerovo mahnito lajanje jenjalo je u kući, a

svjetlo u sobi se ugasilo.Bila sam posve mirna još neko vrijeme, osluškujući. Kad sam bila

sigurna da je Marciena soba prazna, preokrenula sam se na trbuh idopuzala do prozora. Pas je otišao, Marcie je otišla i kad bih samomogla...Pritisnula sam dlanove o prozor da ga na silu podignem, ali nije niti

mrdnuo. Oduprijevši se rukama o okvir, nešto niže, napregnula samse iz sve snage. Nije se dogodilo ništa.Dobro, pomislila sam. Ništa strašno. Marcie je sigurno zatvorila

prozor. Morala sam samo čubiti ovdje još pet sati do kraja tuluma, aonda natjerati Vee da se vrati s ljestvama.Začula sam korake na prilazu ispod sebe i iskrivila vrat da vidim

pristiže li mi to nekim čudom Vee u pomoć. Na moj užas, Patch mi jebio okrenut leđima i hodao je prema svojem džipu. Pritisnuo je nekibroj na mobitelu i prislonio ga na uho. Dvije sekunde kasnije mojmobitel propjevao mi je u džepu. Prije nego što sam ga uspjelazavitlati u grmlje na rubu zemljišta, Patch je stao.

Pogledao je preko ramena, podižući pogled. Ugledao me i pomislilasam kako bi bolje bilo da me Boomer živu raskomadao."Pa nisam pojma imao da si voajerka." Nisam ga trebala vidjeti da

bih znala da se smiješi."Prestani se smijati", rekla sam, obraza zažarenih od poniženja.

"Spusti me dolje.""Skoči.""Molim?""Uhvatit ću te.""Jesi li lud? Dođi iznutra i otvori prozor. Ili donesi ljestve.""Ne trebaju mi ljestve. Skoči. Neću te ispustiti.""Da, sigurno! Baš ti vjerujem!""Hoćeš da ti pomognem ili nećeš?""Ti ovo zoveš pomaganjem?" bijesno sam siknula. "To nije

pomaganje!" Zavrtio je lanac za ključeve oko prsta i počeo seudaljavati. "Kako si pokvaren! Vraćaj se ovamo!""Pokvaren?" ponovio je. "Ti si ona koja špijunira kroz prozor.""Nisam špijunirala. Nego sam... nego sam..." Smisli nešto!Patch je bacio pogled na prozor iza mene i vidjela sam kako mu

shvaćanje sviće na licu. Nagnuo je glavu unatrag i grohotom senasmijao. "Pretraživala si Marcienu sobu.""Nisam." Zakolutala sam očima kao da nikada nisam čula ništa

apsurdnije."Što si tražila?""Ništa." Izvukla sam Patchevu šiltericu iz stražnjeg džepa i zavitlala

je prema njemu. "I usput, evo ti tvoja glupa kapa.'""Išla si u njezinu sobu zbog moje kape?""Užasno traćenje vremena, očito!"Stavio je kapu na glavu. "Hoćeš li skočiti?"S nelagodom sam pogledala preko ruba nadstrešnice i tlo kao da je

propalo još šest metara dublje. Izbjegavajući odgovor, pitala sam:"Zašto si me zvao?""Unutra sam te izgubio iz vida. Htio sam provjeriti jesi li dobro."Zvučao je iskreno, ali on je bio prekaljeni lažljivac. "A cherry kola?""Mirovna ponuda. Hoćeš ti skočiti ili nećeš?"Ne vidjevši nikakvu alternativu, oprezno sam dopuzala na stražnjici

do ruba nadstrešnice. Želudac mi je izvodio kolute. "Ako me

ispustiš..." upozorila sam ga.Patch je podignuo ruke. Čvrsto zažmirivši, skliznula sam s ruba.

Osjetila sam zrak oko tijela i onda se našla u Patchevu naručju,privijena uz njega. Ostala sam tako još malo, srca ustreptala i odadrenalina padanja i od toga što sam bila tako blizu Patchu. Bio jetopao i prisan. Bio je čvrst i siguran. Poželjela sam se privinuti uznjegovu košulju, utisnuti lice u toplu krivulju njegova vrata i nikada gane pustiti.Patch mi je zataknuo jednu odbjeglu kovrču za uho. "Hoćeš se

vratiti na tulum?" promrmljao je.Odmahnula sam glavom."Odvest ću te kući." Bradom je pokazao prema džipu jer me još

uvijek držao u naručju."Došla sam s Vee", rekla sam. "Trebala bih se vratiti s njom.""Vee neće uzeti kinesko jelo za van na putu kući."Kinesko jelo za van. Patch bi dakle ušao k meni da pojedemo.

Mama mi nije bila kod kuće, što je značilo da bismo bili sasvimsami...Dopustila sam da mi oprez još malo popusti. Vjerojatno smo bili

sigurni. Vjerojatno arkanđela nije bilo u blizini. Patch nije izgledaozabrinuto pa se ni ja nisam trebala brinuti. I bila je to samo večera.Imala sam dug i težak dan u školi i bila sam izgladnjela nakon satvremena u teretani. Večera za van s Patchem zvučala je savršeno.Što je bilo loše u opuštenoj zajedničkoj večeri? Ljudi su stalnovečerali jedni s drugima i nikad ne bi otišli dalje od toga. "Samovečera", rekla sam, više zato da uvjerim sebe, nego Patcha.Salutirao mi je kao izviđač, ali njegov osmijeh nije slutio na dobro.

Mangupski osmijeh. Zločest, šarmantan osmijeh dečka koji je prijesamo dvije noći poljubio Marcie... i koji mi je nudio da noćas večerasa mnom, najvjerojatnije u nadi da će se ta večera pretvoriti u neštoposve drugo. Mislio je da će jedan zamaman osmijeh biti dovoljan daizbriše moju bol. Da me navede da zaboravim da je poljubio Marcie.Sva moja unutarnja previranja raspršila su se kad sam se naglo

vratila u sadašnjost. Moja su umovanja nestala, zamijenjenaiznenadnim snažnim osjećajem nelagode koja nije imala veze ni sPatchem ni s nedjeljom navečer. Koža mi se naježila. Promotrilasam sjene koje su obrubljivale travnjak.

"Mmm?" promrmljao je Patch osjetivši moju napetost, zaštitničkipojačavši stisak svojih ruku oko mene.A onda sam to opet osjetila. Promjenu u zraku. Nevidljivu maglu,

neobično toplu, nisku, koja nas je okruživala, krivudajući premanama poput stotina nevidljivih zmija u zraku. Osjećaj je bio takorazoran da nisam mogla vjerovati kako Patch nije barem primijetioda nešto nije u redu, čak i ako to nije mogao izravno osjetiti."Što je, Anđele?" Glas mu je bio tih, upitan."Jesmo li sigurni?""Je li to važno?"Pogledom sam prešla preko dvorišta. Nisam znala zašto, ali

neprestano sam mislila Arkanđeli. Tu su. "Mislim... arkanđeli", reklasam, tako tiho da sam i sama jedva čula svoj glas. "Gledaju nas?""Da."Pokušala sam se odvojiti od njega, ali Patch me nije puštao. "Baš

me briga što će vidjeti. Dosta mi je te šarade." Prestao mi je licemmaziti vrat i u njegovim sam očima opazila neki izmučeni prkos.Snažnije sam se uskoprcala da se izvučem. "Pusti me.""Ne želiš me?" Osmijeh mu je bio čista obijest."Nije stvar u tome. Ne želim biti odgovorna za to da ti se nešto

dogodi. Pusti me." Kako je mogao biti toliko nehajan? Oni su tražiliizliku da ga se riješe. Nisu ga smjeli vidjeti kako me grli.Pomilovao mi je nadlaktice, ali kad sam pokušala iskoristiti tu priliku

da se oslobodim, uhvatio me za ruke. Začula sam njegov glas uglavi. Mogao bih se odmetnuti. Mogao bih otići ovaj čas i onda bismomogli prestati igrati po pravilima arkanđela. Rekao je to tolikoodlučno, s takvom lakoćom, da sam shvatila da to nije prvi put da otome razmišlja. Bio je to plan o kojem je već mnogo puta potajnomaštao.Srce mi je mahnito zakucalo. Otići? Prestati igrati po pravilima? "O

čemu ti pričaš?"Živio bih u bijegu, stalno bih se skrivao, nadao se da me arkanđeli

neće pronaći..."A ako te pronađu?"Išao bih na sud. Presudili bi mi da sam kriv, ali tako bismo dobili

nekoliko tjedana nasamo, dok oni razmišljaju.Osjećala sam pogođen izraz svog lica. "A onda?"

Poslali bi me u pakao. Zastao je pa s mirnim uvjerenjem dometnuo:Ne bojim se pakla. Zaslužujem što me ide. Lagao sam, varao,iznevjerio mnoge. Nanosio sam bol nevinima. Počinio sam višepogrešaka nego što ih se sjećam. Ovako ili onako, plaćam za njihvećinu svojeg postojanja. Pakao neće biti ništa drugačiji. Usta su muse iskrivila u kratak, gorak osmijeh. Ali siguran sam da arkanđeliimaju nekoliko karata u rukavima. Osmijeh mu je nestao i pogledaome posve iskreno. Nikad nisam osjećao da je biti s tobom pogrešno.To je jedina stvar koju sam dobro napravio. Ti si jedino što samdobro napravio. Ne marim za arkanđele. Reci mi što želiš da učinim.Samo reci i učinit ću sve što želiš. Možemo odmah otići.Trebalo je malo vremena da mi se njegove riječi slegnu. Pogledala

sam džip. Ledeni zid između nas nestao je. Postojao je samo zbogarkanđela. Bez njih, sve oko čega smo se Patch i ja svađali nijeznačilo ništa. Problem je bio u njima. Poželjela sam ostaviti i njih isve ostalo iza sebe te pobjeći s Patchem. Poželjela sam bitineodgovorna, razmišljati samo o sada i ovdje. Mogli bismo simeđusobno pomagati da zaboravimo na posljedice. Smijali bismo sepravilima, granicama i, ponajviše, budućnosti. Postojali bismo samoPatch i ja i ništa drugo ne bi bilo važno.Ništa, osim izvjesnosti onoga što bi se dogodilo kad se ti tjedni

približe kraju.Imala sam dva moguća izbora, ali odgovor je bio jasan. Jedini način

da zadržim Patcha bio je da ga pustim da ode. Da nemam nikakveveze s njim.Nisam shvatila da plačem dok mi Patch nije palcima prošao ispod

očiju. "Ššš", promrmljao je. "Sve će biti u redu. Želim te. Ne moguviše ovako napola živjeti.""Ali poslat će te u pakao", promucala sam, nemoćna suzbiti

drhtanje donje usnice."Imao sam dovoljno vremena da se pomirim s tim."Čvrsto sam odlučila ne pokazati Patchu koliko mi je teško, ali

zagrcnula sam se od suza koje su mi se slijevale niz grlo. Oči su mibile vlažne i otečene, a u prsima me boljelo. Sve je to bila mojakrivnja. Da nije bilo mene, on ne bi bio anđeo čuvar. Da nije bilomene, arkanđeli ga ne bi htjeli uništiti. Ja sam bila odgovorna za tošto se našao u toj situaciji.

"Molim te za jednu uslugu", najzad sam tiho rekla, glasom koji jezvučao kao da pripada nekom strancu, a ne meni. "Reci Vee da samotišla kući pješice. Trebam biti sama.""Anđele?" Patch je posegnuo za mojom rukom, ali oslobodila sam

se. Osjetila sam kako mi se stopala udaljavaju od njega, korak pokorak. Nosila su me sve dalje i dalje od Patcha, kao da mi je umotupio i sve prepustio mojem tijelu.

POGLAVLJE13

Sljedećeg dana Vee me iskrcala u blizini ulaza u Enzo. Imala samžutu haljinu s uzorkom, na granici između koketne i poslovne, mnogooptimističniju nego što sam se osjećala. Zastala sam pred izlogomda si rastresem kosu, koja se nakon cjelonoćnog spavanja bilaopustila u blage valove, ali osjetila sam da je taj pokret ukočen.Primorala sam se na osmijeh. Onaj koji sam uvježbavala cijelo jutro.Bio je napet na rubovima i krhak svuda između. U izlogu je izgledaolažno i šuplje. No nakon što sam cijelu noć provela plačući, toga jutrami bolji nije išao.Kad sam sinoć dopješačila kući od Marcie, sklupčala sam se u

krevetu, ali nisam zaspala. Cijelu noć mrcvarile su meautodestruktivne misli. Što sam dulje bila budna, to su mi se mislivrtoglavije odmicale od stvarnosti. Htjela sam objaviti svoj stav, adovoljno sam patila da nisam marila koliko je drastičan. Spopala memisao kakva mi još nikad u životu nije pala na pamet. Kad bih sioduzela život, arkanđeli bi shvatili. Htjela sam da ih grize savjest.Htjela sam da posumnjaju u svoje arhaične zakone. Htjela sam ihpozvati na odgovornost zato što su mi upropastili život, a na kraju gai posve uništili.Takve misli komešale su mi se i vrtložile po glavi cijelu noć. Moji

osjećaji prolazili su kroz bol zbog gubitka, nijekanje, gnjev. Načassam požalila što nisam pobjegla s Patchem. Bilo kakva sreća, makoliko kratka, činila se boljom od tog dugotrajnog mučenja na laganojvatri, svakodnevnog buđenja sa spoznajom da ga nikada neću moćiimati.No čim je sunce jutros rasvijetlilo nebo, donijela sam odluku. Morala

sam nastaviti dalje. Ili to ili pasti u zamrznutu depresiju. Prisilila samse da odradim tuširanje i odijevanje pa otišla u školu s čvrstomnamjerom da nikome ne dopustim uvid u svoju nutrinu. Cijelimtijelom prolazili su mi trnci, ali nisam htjela pokazati nijedan vanjskiznak samosažaljenja. Neću dopustiti arkanđelima da pobijede. Opetću stati na noge pronaći ću posao, platiti globu za prekoračenjebrzine, završiti ljetnu školu s najboljom ocjenom i natrpat ću si tolikoobaveza da ću samo noću, kad ostanem nasamo sa svojim mislimapa to neću moći spriječiti, razmišljati o Patchu.

U Enzu su se dva polukružna balkona širila s moje lijeve i desnestrane, a široke stepenice vodile su dolje prema glavnoj sali zajedenje i prednjem šanku. Balkoni su me podsjećali na modne pisteiznad partera. Stolovi na balkonima bili su puni, ali na parteru jepreostalo svega nekoliko gostiju koji su pili kavu i čitali jutarnjenovine.Uz pomoć dubokog uzdaha, krenula sam dolje stepenicama i prišla

šanku."Oprostite, čula sam da zapošljavate šankere", rekla sam ženi za

blagajnom. Moj glas bio je bezizražajan čak i mojim ušima, ali nisamimala energije da to pokušam ispraviti. Sredovječna crvenokosažena s pločicom za ime na kojoj je pisalo ROBERTA, podignula jepogled. "Htjela bih ispuniti molbu." Uspjela sam se napolaosmjehnuti, ali nekako sam se bojala da uopće nisam bila uvjerljiva.Roberta je obrisala pjegave ruke o krpu i zaobišla šank. "Šankere?

Više ne."Gledala sam je zadržavajući dah, osjećajući kako iz mene istječe

svaka nada. Taj mi je plan bio sve. Nisam razmotrila što ću učinitiako mi ijedan njegov korak propadne. Trebao mi je plan. Trebao mije taj posao. Trebao mi je strogo kontroliran život u kojem je svakaminuta isplanirana i svaki osjećaj pospremljen u vlastitu ladicu."Ali još uvijek tražim pouzdanu pomoćnicu, samo za noćnu smjenu,

od šest do deset", dometnula je Roberta.Trepnula sam, usnice su mi malo zadrhtale od iznenađenja. "O",

rekla sam. "Baš... dobro.""Navečer prigušimo svjetla, šankeri postaju konobari, svira se malo

jazza i pokušavamo stvoriti malo profinjeniji ugođaj. Ovdje je znalobiti mrtvo poslije pet, ali nadamo se da ćemo ovako privući mnogoljudi. Vremena su teška", objasnila je. "Bila bi zadužena zapozdravljanje gostiju,zapisivanje narudžbi i njihovo prenošenje u kuhinju. Kad je jelo

spremno nosiš ga do stolova."Pokušala sam oduševljeno kimnuti u čvrstoj namjeri da joj pokažem

koliko želim taj posao i osjetila sam kako mi se sitne pukotine nausnicama šire kad sam se nasmiješila. "To... zvuči savršeno",uspjela sam muklo protisnuti."Imaš li kakvog radnog iskustva?"

Nisam ga imala. Ali Vee i ja dolazile smo u Enzo najmanje triputtjedno. "Znam jelovnik napamet", rekla sam, počevši se osjećatičvršće, stvarnije. Posao. O tome je sve ovisilo. Izgradit ću novi život."To volim čuti", reče Roberta. "Kada možeš početi?""Večeras?" Jedva sam mogla povjerovati da mi nudi posao. Nisam

se mogla čak niti iskreno osmjehnuti, ali ona se na to nije obazirala.Davala mi je priliku. Ispružila sam ruku da se rukujemo i tada sam,pola sekunde prekasno, primijetila da mi drhti.Ignorirala je moju ispruženu ruku odmjeravajući me nakrivljene

glave pa sam se osjetila tim izloženije i nesigurnije. "Je li sve uredu?"Tiho sam udahnula i zadržala dah. "Da - dobro sam."Žustro je kimnula. "Dođi ovamo u petnaest do šest i izdat ću ti

uniformu prije tvoje smjene.""Velika vam hvala..." započela sam glasom u kojem se još uvijek

čula zapanjenost, ali ona se već uvlačila natrag iza šanka.Kad sam izašla na zasljepljujuće sunce, računala sam u mislima.

Pod pretpostavkom da ću zarađivati minimalac, budem li radilasvake noći sljedeća dva tjedna, taman ću možda uspjeti platiti globuza prekoračenje brzine. A budem li radila svake noći sljedeća dvamjeseca, to bi bilo šezdeset noći za kojih ću biti previše zaokupljenaposlom da bih razmišljala o Patchu. Šezdeset noći bliže kraju ljetnihpraznika, nakon kojih ću opet moći posvetiti svu svoju energiju školi.Već sam bila odlučila da ću si natrpati raspored zahtjevnimpredmetima. Mogla sam izaći nakraj s domaćim zadaćama svih vrstai oblika, ali slomljeno srce bilo je nešto posve drugo. "Onda?" upitaVee, došavši do mene u Neonu. "Kako je prošlo?" Sjela sam nasuvozačko sjedalo. "Dobila sam posao.""Lijepo. Izgledala si jako nervozno kad si ulazila, skoro kao da će te

odbiti, ali sad više nema razloga za brigu. Službeno si marljiv i radinčlan društva. Ponosna sam na tebe, draga. Kad počinješ?"Pogledala sam što piše na kontrolnoj ploči. "Za četiri sata.""Navratit ću večeras i zatražiti da me smjeste u tvoju zonu.""Pazi da mi ostaviš napojnicu", rekla sam, a moj pokušaj da se

našalim gotovo me rasplakao."Ja sam tvoj vozač. To je bolje od napojnice."

Šest i pol sati kasnije Enzo je bio pun kao šipak. Moja radnauniforma sastojala se od bijele košulje s našivenim naborima, sivihhlača od tvida u kompletu s prslukom i kačketom. Kačket mi nije bašdobro držao kosu, koja se odbijala skloniti od pogleda ispod nje.Trenutačno sam osjećala kako mi se odbjegle kovrče lijepe zaoznojene obraze. Unatoč tome što sam bila posve sluđena, osjećajda sam u poslu do grla donio mi je čudnovato olakšanje. Nisamimala vremena razmišljati o Patchu, čak ni usput."Nova curo!" Jedan od kuhara - Fernando - vikao je prema meni.

Stajao je iza niskog zida koji je odvajao štednjake od ostatka kuhinjei mahao kuhinjskom lopaticom. "Narudžba ti je spremna!"Uzela sam tri tanjura sa sendvičima, oprezno ih poslagala na

podlakticu i unatraške izašla kroz krilna vrata. Hodajući po parteru,uhvatila sam pogled jedne od šefica sale. Bradom je trgnula premamaločas zauzetom stolu na balkonu. Odgovorila sam brzimkimanjem glave. Odmah."Jedan sendvič s govedinom, jedan sa salamom i jedna pečena

puretina", rekla sam, spuštajući tanjure pred tri poslovna čovjeka uodijelima. "Želim vam dobar tek."Potrčala sam uza stepenice koje su vodile s partera, izvlačeći blok

za narudžbe iz stražnjeg džepa. Na pola galerije stala sam kaoukopana. Ravno preda mnom bila je Marcie Millar, sjedila je zamojim najnovijim stolom. Prepoznala sam i Addyson Hales, OakleyjaWilliamsa i Ethana Tylera, sve iz škole. Razmislila sam o tome dakrenem čelom nazad i kažem šefici sale da tom stolu dodijeli nekogadrugoga - bilo koga - no Marcie je baš tada podigla pogled i shvatilasam da sam u zamci.Osmijeh tvrd poput granita oblikovao joj se na usnicama.Stao mi je dah. Je li ikako mogla znati da sam joj ja uzela dnevnik?

Nisam se sjetila da ga još imam sve dok sinoć nisam dopješačilakući i uvukla se u krevet. Bila bih ga odmah vratila, ali tada mi je biozadnja rupa na svirali. Dnevnik mi se činio nevažnim u odnosu naoštru bol koja me strugala na živo. Trenutačno je netaknut stajao napodu moje sobe, odmah do odjeće koju sam jučer svukla i bacila."Ma zar ti ta uniforma nije najslađa na svijetu?" rekla je Marcie,

nadglasavši snimljeni jazz. "Ethane, nisi li ti imao baš takav prsluk na

lanjskoj proslavi kraja školske godine? Mislim da ti je Nora kopala poormaru."Dok su se smijali, držala sam olovku spremnu za pisanje na bloku

za narudžbe. "Želite li nešto popiti? Večerašnji specijalitet je našfrape od kokosa s limetom." Jesu li svi u mojem glasu mogli razabratitu promuklost od krivnje? Progutala sam slinu, nadajući se da će miglas prestati zapinjati kad ponovo progovorim."Zadnji put kad sam bila ovdje, moja mama je slavila rođendan",

reče Marcie. "Konobarica joj je otpjevala 'Sretan rođendan'."Trebale su mi čitave tri sekunde da shvatim. "O. Ne. Mislim... ne. Ja

nisam konobarica. Ja sam šankerska pomoćnica.""Nije me briga što si. Hoću da mi otpjevaš 'Sretan rođendan'."Paralizirano sam stajala, um mi je mahnito tražio neki izlaz. Nisam

mogla vjerovati da Marcie od mene traži da se tako ponizim. Čekaj.Pa jasno da traži da se ponizim. U zadnjih jedanaest godina potajnosam bilježila rezultate svake od nas, ali sad sam bila sigurna da ihbilježi i ona. Živjela je za priliku da me nadmaši za jedan bod. Jošgore, znala je da je njezin rezultat dvostruko veći od mojeg i jošuvijek je skupljala bodove. Što ju je činilo ne samo nasilnom, nego ipokvarenom.Ispružila sam ruku. "Da vidim dokumente."Marcie je nehajno slegnula ramenom. "Zaboravila sam ih."Obje smo znale da nije zaboravila vozačku dozvolu i obje smo

znale da joj nije rođendan."Večeras stvarno imamo gužvu", rekla sam, glumeći da se

ispričavam. "Moj šef ne bi htio da oduzimam vrijeme drugimgostima.""Tvoj bi šef htio da gosti budu zadovoljni. A sad pjevaj.""A kad si već kod toga," doda Ethan, "donesi jednu od onih

besplatnih čokoladnih torti.""Smijemo davati samo po jednu krišku, a ne čitavu tortu", rekla

sam."Smijemo davati samo po jednu krišku", oponašala me Addyson i

svi za stolom prasnuli su u smijeh.Marcie je zavukla ruku u torbicu i izvukla Flip videokameru. Crveni

se gumb za uključivanje osvijetlio i uperila je leću prema meni."Jedva čekam da pošaljem ovaj video svima u školi. Baš dobro što

imam pristup svim e-mail adresama. Tko bi si mislio da će posaopomoćnice u referadi biti tako koristan?"Znala je za dnevnik. Sigurno je znala. I ovako mi je vraćala.

Pedeset bodova meni za to što sam joj ukrala dnevnik. Dvostrukotoliko njoj za to što će svima iz Coldwaterske gimnazije poslati videosnimku mene kako pjevam 'Sretan rođendan, Marcie'.Palcem sam preko ramena pokazala kuhinju i polako uzmaknula.

"Čuj, gomilaju mi se narudžbe...""Ethane, idi reći onoj divnoj šefici sale tamo preko da želimo

razgovarati sa šefom. Reci joj da je naša šankerska pomoćnicasmušena", reče Marcie.Nisam mogla vjerovati. Nisam radila ni tri sata, a već ću dobiti otkaz

zbog Marcie. Kako ću platiti globu? I zbogom autiću. A najvažnije,posao mi je trebao da mi odvuče misli od uzaludnih nastojanja dapronađem način na koji da podnesem gorku istinu: Patch je otišao izmojeg života. Zauvijek."Vrijeme je isteklo", rekla Marcie. "Ethane, traži šefa.""Čekaj", rekla sam. "Učinit ću to."Marcie je ciknula i pljesnula rukama. "Baš dobro što sam napunila

bateriju."Podsvjesno sam navukla kačket niže, zaklonivši lice. Otvorila sam

usta. "Sretan rođendan ti...""Glasnije!" povikali su svi."Sretan rođendan ti", zapjevala sam glasnije, suviše posramljena

da bih procijenila je li mi glas previše monoton. "Sretan rođendanMarcie. Tebi želimo svi."Nitko nije rekao ni riječ. Marcie je vratila kameru u torbicu. "Ovo je

bilo dosadno.""Zvučalo je... normalno", rekao je Ethan.Malo rumenila iscijedilo mi se iz lica. Nasmiješila sam se kratko,

uzbuđeno, pobjednički. Petsto bodova. Moj solo vrijedio je baremtoliko. Toliko o tome da će me Marcie razbiti na komadiće. Službenosam preuzela vodstvo. "Nešto za piće?" upitala sam neobičnovedrim glasom.Zapisavši njihove narudžbe, okrenula sam se da se vratim u

kuhinju, kad me Marcie zazvala: "E, da, Nora?"

Stala sam kao ukopana. Oštro sam udahnula, zapitavši se krozkakve će me obruče sada tjerati da skačem. O ne. Samo da... menije naumila odati. Upravo sada. Pred svim tim ljudima. Reći ćecijelom svijetu da sam joj ukrala dnevnik pa će svi vidjeti koliko samzapravo niska i podla."Možeš nam požuriti narudžbu?" dovrši Marcie. "Moramo stići na

neki tulum.""Da vam požurim narudžbu?" tupavo sam ponovila. Je li to značilo

da ne zna za dnevnik?"Nalazimo se s Patchem na plaži Delphic i ne želim zakasniti."

Marcie smjesta pokrije usta dlanom. "Tako mi je žao. Nisamrazmislila. Nisam smjela spomenuti Patcha. Sigurno ti je teško kadga vidiš s nekim drugim."I ono malo osmijeha što sam imala nestalo je. Osjetila sam kako mi

se vrućina penje uz vrat. Srce mi je zakucalo tako snažno da mi sezavrtjelo u glavi. Soba se nakrivila prema unutra, a Marcien okrutanosmijeh postao je središte svega, ismijavajući me. Znači, sve sevratilo u normalu. Patch se vratio Marcie. Kad sam jučer otišla,pomirio se s onime što nam je sudbina namijenila. Ako ne možeimati mene, pristat će na Marcie. Kako to da su oni smjeli hodati?Gdje su bili arkanđeli kad je trebalo kontrolirati Patcha i Marcie? Štos njihovim poljupcem? Jesu li im arkanđeli kanili progledati kroz prstezato što su znali da nijednome od njih to ništa ne znači? Poželjelasam zavrištati na nepravdu svega toga. Marcie je smjela bit sPatchem iako nije ga voljela, a ja nisam smjela jer jesam i jer suarkanđeli to znali. Što je bilo tako loše u tome da se volimo? Zar suanđeli i ljudi doista toliko drugačiji?"U redu je, preboljela sam", rekla sam, ubacivši malo hladne

uljudnosti u glas."Bravo", rekla je Marcie, zavodnički grickajući slamku i uopće ne

izgledajući kao da mi vjeruje.Kad sam se vratila u kuhinju, prenijela sam narudžbu Marciena

društva kuharima. Rubriku "posebne napomene" ostavila sampraznu. Marcie se žurilo da se nađe s Patchem u Delphicu? Baššteta.Uzela sam narudžbu koja me čekala i iznijela poslužavnik iz

kuhinje. Iznenadila sam se ugledavši Scotta kako pored ulaza

razgovara sa šeficama sale. Bio je udobno odjeven u široke Levisicei usku majicu kratkih rukava, a sudeći prema njihovu govoru tijela,dvije šefice sale u crnoj odjeći očijukale su s njim. Uhvatio je mojpogled i spuštenom mi rukom domahnuo pozdrav. Odnijela samnarudžbu za stol broj petnaest i popela se stepenicama."Hej", rekla sam Scottu, skinuvši kačket da ga iskoristim kao lepezu

za lice."Vee mi je rekla da ću te ovdje naći.""Nazvao si Vee?""Da, jer mi nisi odgovorila ni na jednu poruku."Prešla sam podlakticom preko čela, vrativši nekoliko raskuštranih

vlasi na mjesto. "Mobitel mi je odostraga. Nisam ga stigla provjeritiod početka smjene. Što trebaš?""Kad si gotova?""U deset. Zašto?""Ima neki tulum na plaži Delphic. Tražim nekog jadnička da ga

odvučem sa sobom.""Svaki put kad izađemo zajedno, dogodi se nešto loše." Njegove

oči nisu zaiskrile. "Tučnjava u Z-u", podsjetila sam ga. "I u Vražjojtorbici. Oba puta morala sam užicati vožnju kući.""Treća sreća." Nasmiješio se i prvi put sam uvidjela da ima vrlo lijep

osmijeh. Štoviše, dječački. Omekšao mu je osobnost i potaknuo meda se zapitam ima li on još neku stranu, stranu koju još nisamvidjela.Po svoj prilici, bio je to isti tulum na koji je išla Marcie. Isti tulum na

kojem je trebao biti Patch. I na istoj plaži na kojoj sam bila s njimprije samo tjedan i pol, kad sam brzopleto izjavila da je moj životsavršen. Uopće i nisam naslućivala koliko će se brzo preokrenutinaglavce.Na brzinu sam provela inventuru svojih osjećaja, ali trebalo mi je

više od nekoliko sekundi da dokučim kako se osjećam. Željela samvidjeti Patcha - uvijek bih to željela - no nije se radilo o tome. Trebalasam ustanoviti mogu li podnijeti da ga vidim. Jesam li se mogla nositis time da ga vidim s Marcie? Pogotovo nakon svega što mi je sinoćrekao?"Razmislit ću o tome", rekla sam Scottu, shvativši da suviše otežem

s odgovorom.

"Da svratim u deset i pokupim te?""Ne. Ako idem, Vee me može voziti." Pokazala sam prema

kuhinjskim vratima. "Čuj, moram se vratiti na posao.""Nadam se da se vidimo", rekao je, dobacivši mi još jedan osmijeh

prije nego što je otišao.Nakon zatvaranja našla sam se s Vee na parkiralištu. "Hvala što si

došla po mene", rekla sam sjedajući na suvozačko mjesto. Noge sume boljele od stajanja, a u ušima mi je još odzvanjalo od razgovora iglasnog smijeha u krcatom restoranu - da i ne spominjem koliko suputa kuhari i konobarice vikali na mene da nešto krivo radim.Odnijela sam najmanje dvije pogrešne narudžbe i dvaput sam ušla ukuhinju kroz pogrešna vrata. Oba puta umalo sam srušila konobaricus punim rukama tanjura. Dobre vijesti bile su da sam imala tridesetdolara napojnica u džepu. Nakon što platim globu, sve napojniceštedjet ću za auto. Čeznula sam za danom kad se više neću moratioslanjati na Vee da me vozi uokolo.No ne toliko koliko sam čeznula za danom kad ću zaboraviti

Patcha.Vee se nacerila. "Ova usluga nije besplatna. Sve ove vožnje

zapravo su dugovi koji će ti se vratiti i proganjati te.""Ozbiljno, Vee. Ti si najbolja prijateljica na svijetu. Najnajbolja.""Ajme, možda da obilježimo ovaj srceparajući trenutak i skočimo do

Skippyja na sladoled. Baš bi mi pasao sladoled. Zapravo, baš bi mipasalo malo mononatrij glutamata. Ništa me ne usrećuje kao hrpasvježe ispržene brze hrane pune dobrog starog mononatrijglutamata.""Drugi put?" upitala sam. "Večeras sam pozvana na plažu Delphic.

Ti si i više nego dobrodošla", brzo sam dometnula. Nipošto nisambila načisto da mi je odluka da večeras odem tamo bila najpametnija.Zašto sam se opet mučila susretom s Patchem? Znala sam da točinim jer mu želim biti blizu, čak i ako ta blizina nije bila dovoljna.Neka snažnija, hrabrija osoba porušila bi sve mostove i otišla. Nekasnažnija osoba ne bi šakama mlatila po vratima sudbine. Patch jezauvijek otišao iz mojeg života. Znala sam da to trebam prihvatiti, nopostoji velika razlika između znanja i činjenja."Tko sve ide?" upita Vee.

"Scott i još neki ljudi iz škole." Nisam htjela spominjati Marcie iodmah dobiti veto. Imala sam predosjećaj da bi mi te večeri dobrodošla Veeina podrška."Mislim da ću se radije ušuškati s Rixonom i gledati neki film. Mogu

ga pitati ima li još kakvih prijatelja s kojima bi te mogao upoznati.Mogli bismo imati dvostruki spoj. Jesti kokice, pričati viceve, žnjaratise.""Ne bih." Nisam htjela nekog drugog. Htjela sam Patcha.Do trenutka kad je Vee skrenula na parkiralište plaže Delphic, nebo

je bilo crno kao katran. Snažni reflektori koji su me podsjećali na onena školskom nogometnom igralištu blještali su na bijelo okrečenedrvene konstrukcije koje su zaklanjale vrtuljak, igračnicu i mini-golf,stvarajući prsten difuzne svjetlosti oko cijelog mjesta. Ni dalje nizplažu ni na okolnim poljima nije bilo struje pa je to bilo jediniosvijetljen dio obale na kilometre uokolo. Očekivala sam da u todoba noći nitko ne kupuje hamburgere i ne igra zračni hokej pa sampokazala Vee da stane pored staze od željezničkih pragova koja sespuštala prema moru.Izašla sam iz auta i usnicama nečujno pozdravila. Vee mi je

zauzvrat mahnula, držeći mobitel na uhu jer su se ona i Rixondetaljno dogovarali o tome gdje će se naći.U zraku se još osjećala Sunčeva toplina i bio je pun svakojakih

zvukova, od udaljene glazbe koja je dopirala iz zabavnog parka lukeDelphic visoko na liticama, do valova što su zapljuskivali pijesak.Prošla sam kroz krijestu visoke priobalne trave koja je paralelnoslijedila obalu poput živice, potrčala niz padinu i krenula po tankojtraci suha pijeska tik izvan dosega plime.Mimoišla sam omanje grupe ljudi koji su se još uvijek igrali u vodi,

preskakivali valove i bacali naplavljeno drvlje prema tami oceana,iako su spasitelji odavno otišli. Širom otvorenim očima tražila samPatcha, Scotta, Marcie ili bilo koga drugoga koga bih prepoznala.Nešto dalje preda mnom palucao je i treperio plamen krijesa. Izvuklasam mobitel i nazvala Scotta."Hej.""Stigla sam", rekla sam. "Gdje si?""Odmah južno od krijesa. Ti?""Odmah sjeverno od njega."

"Naći ću te."Dvije minute kasnije Scott se svalio na pijesak do mene. "Misliš

visiti tu na rubu cijelu noć?" upitao me. Dah mu je bazdio na alkohol."Nisam velik ljubitelj devedeset posto ljudi na ovom tulumu."Kimnuo je s razumijevanjem i ponudio mi metalnu termosicu.

"Nemam nikakve klice, časna izviđačka. Pij koliko hoćeš."Nagnula sam se tek toliko da ponjušim sadržaj termosice. Odmah

sam se povukla natrag, osjetivši kako mi isparenja žežu grlo. "Sto jeto?" iskašljala sam. "Benzin?""Moj tajni recept. Kad bih ti rekao, morao bih te ubiti.""Nema potrebe. Kad bih malo popila, sigurna sam da bi rezultat bio

isti."Scott se izvalio, oslonivši se laktovima na pijesak. Bio se presvukao

u majicu Metallica s otrgnutim rukavima, svjetlosmeđe bemude ijapanke. Ja sam imala radnu uniformu, ali bez kačketa, prsluka ikošulje s volanima. Na sreću, bila sam navukla uski top prije negošto sam krenula na posao, ali nisam imala ništa čime bih zamijenilahlače od tvida."Onda, Grey, reci mi, što radiš ovdje? Moram priznati da sam mislio

da ćeš me otkantati zbog domaće zadaće za sljedeći tjedan."Oslonila sam se na pijesak pored njega i dobacila mu pogled

iskosa. "Prestani glumiti kretena, više nije zanimljivo. Dobro, ja samdosadna. Pa što?"Nacerio se. "Volim dosadne. Dosadni će mi pomoći da prođem

razred. Pogotovo engleski."O joj. "Ako je to bilo pitanje, odgovor je ne, neću pisati tvoje referate

iz engleskog.""To ti misliš. Još nisam upotrijebio Scottov šarm."Frknula sam od smijeha, a njegov se osmijeh povećao. Rekao je:

"Što? Ne vjeruješ mi?""Ne vjerujem da ti i riječ 'šarm' spadate u istu rečenicu.""Nijedna cura ne može odoljeti Šarmu. Kažem ti, polude za njim.

Evo li čemu je bit: pijan sam dvadeset četiri sata na dan, sedamdana na tjedan. Ne mogu zadržati nijedan posao, padam iz osnovamatematike, a dane provodim igrajući video igrice i urokan."Zabacila sam glavu i osjetila kako mi se ramena tresu od smijeha.

Polako mi se činilo da mi se Scott u pijanom izdanju sviđa više nego

trijezan. Tko bi mislio da bi Scott mogao biti toliko samokritičan?"Prestani sliniti", reče Scott, obijesno mi zatvorivši usta prstom.

"Svašta ću si umisliti."Opušteno sam mu se nasmiješila. "Ti voziš Mustanga. To bi ti

trebalo donijeti barem deset bodova.""Fenomenalno. Deset bodova. Trebam još samo dvjesto da izađem

iz crvene zone.""Zašto ne prestaneš piti?" predložila sam."Da prestanem? Zezaš se? Moj život je sranje čak i kad sam ga

samo napola svjestan. Kad bih prestao piti i shvatio kakav je doista,vjerojatno bih skočio s mosta."Malo smo šutjeli."Kad se nalijem, skoro da uspijevam zaboraviti tko sam", reče on s

nešto manjim osmijehom. "Znam da sam još tu, ali jedva. Dobro mije tako." Nagnuo je iz termosice, pogleda prikovanog na tamno morepred nama."Da, pa moj život isto nije bajan.""Tvoj tata?" nabacio je, obrisavši gornju usnu nadlanicom. "Nisi ti

kriva za to.""Zbog toga mi je skoro još gore.""Kako to?""Da sam ja kriva, to bi značilo da sam ja nešto zaribala. Dugo bi me

grizla savjest, ali na kraju bih možda uspjela nastaviti dalje. Ovakosam zaglavila pred jednim te istim pitanjem: zašto baš moj tata?""Pošteno", reče Scott.Počela je padati blaga kiša. Ljetna kiša, s velikim toplim kapima

koje su prskale posvuda."Koji vrag?" začula sam kako Marcie zapitkuje malo dalje na plaži,

u blizini krijesa. Motrila sam obrise tijela kad su ljudi počeli ustajati.Patcha nije bilo među njima."Svi k meni!" zaurlao je Scott, strelovito skočivši na noge. Zateturao

je postrance, jedva održavši ravnotežu. "Deacon Road sedamdesetdva, stan trideset dva. Vrata su otključana. Hrpa piva u hladnjaku. E,a jesam rekao da mi je mama otišla igrati Bunco cijelu noć?"Prolomio se uzvik odobravanja, svi su dohvatili cipele i ostalu

porazbacanu odjeću pa se krenuli penjati pijeskom premaparkiralištu.

Scott me vrhom japanke gurnuo u rebra. "Trebaš prijevoz? Dođi,čak ti dam da voziš.""Hvala na pozivu, ali mislim da mi je dosta." Patcha nije bilo. On je

bio jedini razlog zašto sam došla i odjednom sam osjetila da je ovanoć ne samo promašaj, nego i gubljenje vremena. Trebalo mi jeodlanuti jer nisam morala gledati Patcha i Marcie zajedno, aliuglavnom sam se osjećala razočarano, usamljeno i prepuno tuge. Iiscrpljeno. Htjela sam se samo uvući u krevet i završiti s ovim danomšto je prije moguće."Prijatelji ne puštaju prijatelje da voze pijani", nagovarao me Scott."Ti to pokušavaš utjecati na moju savjest?"Zaljuljao je ključeve preda mnom. "Kako možeš odbiti neponovljivu

priliku da voziš Mustanga?"Ustala sam i stresla pijesak s hlača. "A da mi prodaš tog Mustanga

za trideset dolara? Mogu ti čak platiti u gotovini."Nasmijao se, prebacivši mi ruku preko ramena. "Jesam pijan, ali

nisam toliko pijan, Grey."

POGLAVLJE14

Kad smo se vratili na područje Coldwatera, vozila sam Mustangpreko grada i Beechovom došla do Deaconove. Kiša je i dalje sjetnoškrapala. Cesta je bila uska i zavojita, a zimzelena stabla gurala suse po samom rubu kolnika. Iza sljedećeg zavoja Scott je pokazao nastambenu zgradu u stilu Cape Coda, sa sićušnim balkonima i sivomsindrom. Na malenom travnjaku ispred zgrade nalazilo se zapuštenotenisko igralište. Opći dojam mjesta bio je da bi mu dobro došao slojsvježe boje.Skrenula sam Mustanga u nakošeno parkirališno mjesto."Hvala na vožnji", rekao je Scott, prebacivši ruku preko naslona

mog sjedala. Oči su mu bile staklaste, a lijen osmijeh krivio mu jejednu stranu usta."Možeš sam unutra?" upitala sam."Ne želim unutra", profrfljao je. "Tepih smrdi na pseću mokraću, a

strop u kupaonici je pljesniv. Želim ostati ovdje s tobom."Jer si pijan. "Ja moram kući. Kasno je, a danas još nisam nazvala

mamu. Poludjet će ako joj se uskoro ne javim." Nagnula sam sepreko njega i gurnula suvozačka vrata da se otvore.On je pritom omotao jedan moj uvojak oko prsta. "Slatko."Odmotala sam uvojak. "Ništa od toga. Pijan si."Nacerio se. "Malčice.""Sutra se ovoga nećeš niti sjećati.""Mislio sam da smo se zbližili tamo na plaži.""Jesmo. I ta bliskost ne ide dalje od toga. Ozbiljna sam. Izbacit ću

te van. Idi unutra.""A moj auto?""Večeras ću se u njemu odvesti kući i vratit ću ti ga sutra popodne."Scott je zadovoljno izdahnuo i naslonio se dublje u sjedalo. "Želim

ući i odmoriti se sam uz Jimija Hendrixa. Možeš li svima reći da jetulum gotov?"Zakolutala sam očima. "Maloprije si pozvao šezdeset ljudi. Ja ne

idem unutra zato da im kažem da je otkazano."Scott se nagnuo na stranu kroz vrata i povratio.Uf.

Zgrabila sam ga za majicu na leđima, uvukla ga u auto i dodalaMustangu toliko gasa da se otkotrlja pola metra naprijed. Onda sampodigla ručnu i izašla. Zaobišla sam auto, došla do Scottove strane iizvukla ga za ruke, pazeći da ne stanem u izbačeni sadržaj njegovaželuca. Prebacio mi je ruku preko ramena i na jedvite sam se jadeuspjela ne srušiti pod njegovom težinom. "Koji stan?" pitala sam."Trideset dva. Gornji kat desno."Gornji kat. Naravno. Zašto bi me život sada poštedio?Odvukla sam Scotta uz stepenice teško dišući i uteturala kroz

otvorena vrata njegova stana, kojim je vladao živahan kaos tijela štosu pulsirala i koprcala se na rap tako glasan da sam osjetila kako miotkida komadiće mozga."Spavaća soba je odostraga", promrmljao mi je Scott u uho.Progurala sam ga naprijed kroz gužvu, otvorila vrata na kraju

hodnika i istovarila ga na donji ležaj kreveta na kat u uglu sobe. Ususjednom uglu stajali su mali radni stol, sklopivi koš za rublje, stalakza gitaru i nekoliko utega za vježbanje. Zidovi su bili ostarjele bijeleboje i oskudno ukrašeni filmskim plakatom za Kum III i zastavicomNew England Patriotsa."Moja soba", reče Scott, uhvativši me kako razgledavam. Potapšao

je ležaj odmah do sebe. "Raskomoti se.""Laku noć, Scott."Počela sam otvarati vrata kad je rekao: "Možeš mi donijeti nešto za

piće? Vodu. Moram isprati taj okus iz usta."Jedva sam čekala da izađem odande, ali nisam mogla obuzdati sve

jači val suosjećanja prema Scottu. Kad bih sada otišla, on bi se sutravjerojatno probudio u lokvi vlastite bljuvotine. A mogla bih ga očistiti idonijeti mu malo ibuprofena.Sićušna kuhinja u obliku slova U gledala je na dnevnu sobu

pretvorenu u plesni podij, i kad sam se provukla kroz nagurana tijelakoja su stajala na ulazu u nju, počela sam otvarati i zatvaratiormariće u potrazi za čašama Iznad sudopera pronašla samnaslagane bijele plastične čaše, odvrnula slavinu i stavila jednu čašupod nju. Okrenuvši se da odnesem vodu natrag Scottu, srce mi jenačas stalo. Blizu mene stajao je Patch, naslonjen na ormarićepreko puta hladnjaka. Bio se izdvojio iz gomile, a šiltericu je navukao

nisko, dajući znak da nije raspoložen za razgovor. Držanje mu je bilonestrpljivo. Pogledao je na sat.Budući da nisam vidjela nikakav način da ga izbjegnem osim da se

popnem preko šanka ravno u dnevnu sobu i budući da sam osjećalada ga moram barem pozdraviti - uostalom, nismo li oboje bilidovoljno odrasli da se zrelo nosimo s time? - navlažila sam usnice,koje su mi odjednom bile suhe kao pijesak i prišla mu. "Zabavljašse?"Krute crte njegova lica smekšale su se u osmijeh. "Mogu se sjetiti

barem jedne stvari koju bih sada više volio raditi."Ako je to bila aluzija, odlučila sam je ignorirati. Sjela sam na

kuhinjski šank tako da su mi se noge klatile u zraku. "Ostaješ cijelunoć?""Ako moram ostati cijelu noć, radije me odmah upucaj."Raširila sam ruke. "Žao mi je, nisam naoružana."Osmijeh mu je bio savršen mangupski. "To je jedino što te

sprečava?""Da te i upucam, ne bih te ubila", istaknula sam. "Što je jedan od

nedostataka besmrtnosti."Kimnuo je, razvukavši usta u bijesan osmijeh pod sjenom šilterice.

"Ali bi, kad bi mogla?"Oklijevala sam prije nego što sam odgovorila. "Ne mrzim te, Patch.

Ne još.""Mržnja nije dovoljno jaka?" nagađao je. "Nešto još dublje?"Nasmiješila sam se, ali ne toliko da pokažem zube.Oboje kao da smo osjetili da taj razgovor neće uroditi ničim dobrim,

pogotovo ne ovdje, pa nas je Patch oboje spasio nakrenuvši glavuprema gomili iza nas. "A ti? Ostaješ dugo?"Skočila sam s pulta. "Ne. Idem odnijeti Scottu vodu, a i tekućinu za

ispiranje usta ako je pronađem, i onda odlazim."Uhvatio me za lakat. "Mene bi ubila, ali Scottu ideš liječiti

mamurluk?""Scott mi nije slomio srce."Između nas je nekoliko sekundi vladala tišina, a onda je Patch

dubokim glasom rekao: "Idemo." Po načinu na koji me pogledaotočno sam shvatila na što misli. Htio je da pobjegnem s njim. Da

prkosimo arkanđelima. Da se ne obaziremo na to da će ga na krajupronaći.Nisam mogla ni pomisliti što bi mu učinili, a da se ne ukipim od

hladnoće, ne sledim od straha i ne smrznem od čistog užasa. Patchmi nikad nije pričao o tome kakav je pakao. No znao je. A zbogčinjenice da mi nije pričao, imala sam vrlo živopisnu i tmurnupredodžbu o njemu.Netremice sam gledala dnevnu sobu. "Obećala sam Scottu čašu

vode.""Provodiš puno vremena s tipom kojeg bih čak i ja nazvao mračnim,

a uz moje kriterije, to je teško osvojena titula.""To ti kao mračni princ prepoznaješ sebi sličnog?""Drago mi je da si zadržala smisao za humor, ali ozbiljan sam.

Čuvaj se."Kimnula sam. "Cijenim tvoju brigu, ali znam što radim." Zaobišla

sam Patcha i postrance se probijala kroz tijela koja su se vrtjela podnevnoj sobi. Morala sam pobjeći. Nisam mogla podnijeti da stojimtako blizu njega i osjećam taj tako debeo i nepropustan ledeni zid.Da znam kako oboje želimo nešto što ne možemo dobiti, premdanam to što želimo stoji nadohvat ruke.Prevalila sam već pola puta kroz gužvu, kad me netko odostraga

potegnuo za naramenicu topa. Okrenula sam se, očekujući da ćuzateći Patcha koji mi je naumio još malo soliti pamet ili me možda,još gore, poljubiti, poslavši oprez k vragu, no bio je to Scott i lijeno mise smiješio svisoka. Sklonio mi je kosu s lica i nagnuo se, pritisnuvšimi usta svojima. Imao je okus na tekućinu za usta s aromom metvicei svježe oprane zube. Počela sam se odmicati, a onda sam shvatilada nema veze ako nas Patch vidi. Nisam radila ništa što on već nijenapravio. Imala sam jednaka prava kao on na to da krenem dalje.On je iskorištavao Marcie da ispuni prazninu u srcu, a sada je biored na mene da to učinim sa Scottom.Prešla sam dlanovima preko Scottovih prsa i ovila mu ruke oko

vrata. On je shvatio i privukao me bliže, klizeći rukama po obrisumoje kralježnice. Takav je znači bio osjećaj ljubiti se s nekim drugim.Dok je Patch bio spor, iskusan i nikud nije žurio, Scott je bio zaigranopožudan i pomalo šeprtljav. Bilo je posve drugačije i novo... i sve usvemu, uopće nije bilo loše.

"Moja soba", šapnuo mi je Scott u uho, ispreplevši prste s mojima ipovukavši me prema hodniku.Brzo sam svrnula pogled prema mjestu na kojem sam maločas

vidjela Patcha. Pogledi su nam se susreli. Ruka mu je bila ukočena sdlanom oko potiljka, kao da se duboko zamislio i smrznuo ugledavšime kako se ljubim sa Scottom.Eto ti kakav je to osjećaj, uputila sam mu u mislima.Jedino što se nisam osjećala nimalo bolje nakon što sam to

pomislila. Osjećala sam se tužno, nisko i nezadovoljno. Ja nisam bilasklona igricama i nisam se oslanjala na prljave trikove da se utješimili da si podignem samopoštovanje. No iznutra me još uvijek žarilaoštra bol i zbog nje sam dopustila Scottu da me povede niz hodnik.Scott je nogom otvorio vrata svoje sobe. Ugasio je svjetlo i oko nas

su i se spustile mekane sjene. Pogledala sam mali dvostruki madracna donjem ležaju kreveta na kat, a zatim prozor. Bio je odškrinut. Utrenutku panike čak sam zamislila kako se provlačim kroz prozor ibježim u noć. Što je vjerojatno bio znak da strašno griješim. Jesam lise doista upuštala u sve ovo samo zato da nešto dokažem? Jesam lina taj način htjela pokazati Patchu koliko sam bijesna i koliko patim?Što je to govorilo o meni?Scott me primio za ramena i jače me poljubio. U glavi sam

prevrtjela opcije. Mogla sam reći Scottu da mi je zlo. Mogla sam mureći da sam se predomislila. Mogla sam mu naprosto reći ne...Scott je svukao majicu i bacio je na stranu."Ovaj..." počela sam. Još sam se jednom osvrnula u potrazi za

izlazom, primijetivši da su se vrata sobe zacijelo otvorila jer je nekasjena zastirala i svjetlost koja je prodirala s hodnika. Sjena je ušla izatvorila vrata, a ja sam osjetila da mi je donja čeljust omlohavila.Patch je bacio Scottovu majicu na njega, pogodivši ga posred lica."Koji ku..." upitao je Scott, navukavši majicu preko glave i potežući

je prema dolje da se pokrije."Šlic", rekao mu je Patch.Scott je zatvorio rasporak. "Što to radiš? Ne smiješ ovamo. Zauzet

sam. I ovo je moja soba!""Jesi ti lud?" rekla sam Patchu dok mi je krv nadirala u obraze.Patch me prostrijelio pogledom. "Ovo ti nije pametno. Ne s njim.""To nije tvoja stvar!"

Scott se progura pored mene. "Daj, ja ću ga se riješiti."Scott je uspio prijeći još pola metra prije nego što mu je Patch sjurio

šaku u čeljust uz ogavan prasak."Što radiš?' vrisnula sam Patchu. "Jesi li mu slomio čeljust?""Aaaah!" stenjao je Scott grčevito se držeći za donji dio lica."Nisam mu slomio čeljust, ali ako te samo pipne, čeljust je tek prvo

što ću mu slomiti", rekao je Patch."Vani" naredila sam Patchu, uperivši prst u vrata."Ubit ću te", zarežao je Scott na Patcha, otvarajući i zatvarajući usta

da provjeri jesu li u redu.No umjesto da na to izađe, Patch je prišao Scottu u tri koraka.

Obrnuo ga je licem prema zidu. Scott se pokušao snaći, ali Patch gaje opet tresnuo o zid, dezorijentiravši ga još više. "Dotakni je", rekaoje Scottu na uho dubokim i prijetećim glasom, "i požalit ćeš kaonikad u životu."Prije nego što je otišao, Patch mi je dobacio pogled. "On toga nije

vrijedan." Zastao je. "A nisam ni ja."Zaustila sam, ali nisam imala što uzvratiti. Nisam bila tu zato što

sam to željela. Bila sam tu zato da to nabijem Patchu na nos. To smooboje znali.Scott se okrenuo i naslonio leđima na zid. "Mogao sam ga srediti

da nisam pripit", rekao je, masirajući si donji dio lica. "Što on misli,tko je on, k vragu? Ja ga niti ne poznajem. Ti ga znaš?"Scott očito nije prepoznao Patcha iz Z-a, ali te večeri ondje je bilo

puno ljudi. Nisam od Scotta mogla očekivati da će se sjećati svakoglica. "Žao mi je zbog ovoga", rekla sam, mahnuvši prema vratimakroz koja je Patch upravo izašao. "Jesi li dobro?"Polako se osmjehnuo. "Nikad bolje." Natučena modrica cvjetala mu

je preko čeljusti."Bio je izvan pameti.""Ondje je najbolje", procijedio je, nadlanicom obrisavši curak krvi iz

raspuknute usnice."Moram ići", rekla sam. "Sutra poslije škole vratit ću ti Mustanga."

Zapitala sam se kako da izađem iz stana pored Patcha, a dazadržim makar malo dostojanstva. Isto sam mu tako mogla prići ipriznati da je imao pravo: pošla sam onamo za Scottom samo zatoda ga povrijedim.

Scott mi je podvukao prst ispod majice, zadržavši me na mjestu."Ne idi, Nora. Ne još."Otkačila sam mu prst. "Scott...""Reci mi ako hoćeš da stanem", rekao je, ponovo svukavši majicu

preko glave. Blijeda mu se koža sjajila u mraku. Očito je provodiomnogo vremena u teretani, što se vidjelo po mišićima koji su mu seocrtavali na rukama."Hoću da staneš", rekla sam."Nije zvučalo uvjerljivo." Odmaknuo mi je kosu s vrata i licem mi

zagnjurio u pregib između vrata i ramena."Ne zanimaš me na takav način", rekla sam, odgurujući ga rukama.

Bila sam umorna i između ušiju mi je tinjala glavobolja. Stidjela samse sami sebe i htjela sam ići kući, spavati i spavati, sve dok nezaboravim tu noć."Kako znaš? Nikad me nisi probala na takav način."Pritisnula sam prekidač i preplavila sobu svjetlošću. Scott je

podignuo ruku na oči i zateturao unatrag."Ja idem..." započela sam, a onda se prekinula kad mi je u oči upao

komadić kože visoko na Scottovim prsima, na pola puta izmeđunjegove bradavice i ključne kosti. Koža mu je ondje bila iznakažena isjajna. Negdje u podsvijesti shvatila sam da je to zacijelo ožiljak odžigosanja kojem je Scott bio podvrgnut kad se zakleo na odanostnefilskom krvnom društvu, no ta je pomisao bila nejasna i mutna uusporedbi s onime što mi je zapravo zaplijenilo pozornost. Ožiljak jebio u obliku stisnute šake. Oblikom i veličinom bio je istovjetanuzdignutom žigu na željeznom prstenu iz oni omotnice.Još uvijek zaklanjajući oči jednom rukom, Scott je zastenjao i

drugom se uhvatio za stup kreveta na kat da bi povratio ravnotežu."Što ti je to na koži?" upitala sam suhih usta.Scott se načas smeo, a onda pomaknuo ruku dolje da prekrije

ožiljak. "Jedne noći prijatelj i ja nešto smo se glupirali. Ništa ozbiljno.Samo ožiljak."Imao je drskosti lagati o tome? "Ti si mi dao onu omotnicu." Kako

nije odgovorio, dodala sam oštrije: "Na daščanoj šetnici. U pekarnici.Omotnica sa željeznim prstenom." Soba se doimala jezivo izolirano,odvojeno od vibriranja basa iz dnevne sobe. Odjednom se u njoj višenisam osjećala sigurno nasamo sa Scottom.

Scottove oči suzile su se i zaškiljio je na mene kroz svjetlost, kojakao da mu je još uvijek smetala. "O čemu ti to?" Glas mu je bioneprijateljski, zbunjen."Misliš da je to glumatanje zabavno! Znam da si mi ti dao taj

prsten.""Pr... prsten?""Prsten koji ti je napravio taj ožiljak na prsima!"Jednom je odmahnuo glavom kao da se želi otresti tupila. Zatim me

dohvatio strelovitim pokretom ruke i gurnuo me na zid. "Otkud ti znaši za prsten?""To me boli", rekla sam jetko, ali drhtala sam od straha. Shvatila

sam da se Scott ne pretvara. Osim ako je bio mnogo bolji glumacnego što sam mislila, doista nije znao ništa o toj omotnici. No znao je"za prsten."Kako je izgledao?" Zahvatio mi je top šakom i protresao me. "Tip

koji ti je dao prsten - kako je izgledao?""Skini ruke s mene", naredila sam mu, odgurujući ga. No Scott je

bio puno teži od mene i noge su mu ostale na mjestu, a tijelom mepričepio uza zid. "Nisam ga vidjela. Isporučio mi ga je preko nekogdrugog.""Zna li on gdje sam ja? Zna li da sam u Coldwateru?""On?" odbrusila sam. "Tko je on! Što se događa?""Zašto ti je dao taj prsten?""Ne znam! Ne znam ništa o njemu! Zašto ti to ne kažeš meni!"Snažno se stresao da suzbije mahnitu paniku koja ga je hvatala. "A

što znaš?"Netremice sam gledala Scotta, ali grlo mi se toliko stisnulo da me

disanje boljelo. "Prsten je bio u omotnici s porukom na kojoj je pisaloda je Crna Ruka ubio mojeg tatu. I da je taj prsten njegov." Liznulasam usnice. "Jesi li ti Crna Ruka?"Scottov izraz lica još je odavao nepovjerenje; očima je zvjerao amo-

tamo, odvagujući bi li mi vjerovao ili ne. "Zaboravi da smo imali ovajrazgovor ako znaš što ti je pametno."Pokušala sam istrgnuti ruku iz njegova zahvata, ali još me držao."Izlazi", rekao je. "I kloni me se." Na to me pustio, odgurnuvši me

prema vratima.

Stala sam na vratima. Obrisala sam znojne dlanove o hlače. "Nedok mi ne kažeš tko je Crna Ruka."Pomislila sam da bi Scotta mogao obuzeti još silovitiji bijes, ali

samo me ošinuo pogledom kojim bi pogledao kakvog psa kad bi gauhvatio da mu čuči na travnjaku. Dohvatio je majicu i umalo je opetnavukao na sebe, no tada su mu se usta razvukla u prijetećiosmijeh. Bacio je majicu na krevet. Otkopčao je pojas, otvoriorasporak i svukao bermude pa je ostao samo u uskim pamučnimboksericama. Išao je na šok, očito me pokušavao zastrašiti kako bihotišla. Bio je prilično uvjerljiv, ali nisam mu kanila dopustiti da me sesamo tako riješi.Rekla sam: "Na koži imaš ožiljak od žigosanja prstenom Crne

Ruke. Ne očekuješ valjda da ću ti povjerovati kako ne znaš ništa otome pa čak ni kako si ga dobio."Nije mi odgovorio."Čim izađem odavde, zovem policiju. Ako nećeš razgovarati sa

mnom, možda ćeš htjeti s njima. Možda su oni već vidjeli taj žig.Meni je na prvi pogled jasno da ne sluti na dobro." Glas mi je biomiran, ali osjećala sam vlagu ispod pazuha. Kako glupa i opasnaizjava. Što ako mi sada Scott ne bude dao da odem? Očito sam oCrnoj Ruci znala dovoljno da bi ga to uzrujalo. Je li mislio da znampreviše? Što ako me ubije, a zatim baci moj leš u kontejner zasmeće? Mama nije znala gdje sam, a svi koji su me vidjeli uScottovu stanu bili su pijani. Hoće li se sutra itko sjećati da me vidio?Bila sam toliko zaokupljena paničarenjem, da nisam ni primijetila da

je Scott sjeo na krevet. Lice je pokrio dlanovima. Leđa su mu setresla i shvatila sam da tiho plače, snažno i grčevito jecajući. Isprvasam pomislila da glumi, da je to neka zamka, ali zvukovi grcanja kojisu se čuli duboko iz njegova prsnog koša bili su stvarni. Bio je pijan,emotivno rastrojen i nisam znala koliko je zbog svega toga stabilan.Ostala sam mirno stajati, plašeći se da bi mogao puknuti i zbognajmanjeg pokreta."Uvalio sam se u velik kockarski dug u Portlandu", rekao je glasom

hrapavim od očaja i iscrpljenosti. "Šef biljarske igračnice dahtao mije za za vratom i tražio novac pa sam morao čuvati leđa svaki putkad bih izašao iz kuće. Živio sam u strahu, znajući da će me jednogdana pronaći i da ću biti sretan ako se izvučem smrskanih koljena.

Jedne noći kad sam se vraćao kući s posla netko me zaskočio sleđa, odvukao u neko skladište i privezao na sklopivi stol. Bilo jepremračno da dobro vidim tipa, ali zaključio sam da ga je poslao šefigračnice. Rekao sam mu da ću platiti koliko god bude htio ako mepusti, ali on se nasmijao i rekao da ga ne zanima moj novac - i da jezapravo već podmirio moj dug. Prije nego što sam uspio prokljuvitinavlači li me, rekao je da je on Crna Ruka i da je novac zadnje štomu je potrebno.Imao je upaljač Zippo i držao je plamen na prstenu koji mu je bio na

lijevoj ruci, zagrijavajući ga. Preznojavao sam se kao konj. Rekaosam mu da ću učiniti što god hoće - samo neka me pusti s tog stola.Rasparao mi je majicu i pritisnuo mi taj prsten na prsa. Koža mi seusijala i vrištao sam iz petnih žila. Presavio mi je prst, slomio mi kosti rekao da će mi slomiti svih deset jedan po jedan ako odmah nezačepim. Rekao je da me obilježio svojim znakom." Scottov glasspustio se do hripanja. "Popišao sam se u gaće. Tamo na tom stolu.Tresao sam se od straha. Učinit ću što god treba da ga više nikad nevidim. Zato smo se i preselili natrag u Coldwater. Bio sam prestao ićiu školu i skrivao sam se u teretani po cijele dane, bildajući za slučajda me počne tražiti. Namjeravao sam biti spreman ako me pronađe."Prekinuvši, obrisao je nos nadlanicom.Nisam znala bih li mu vjerovala. Patch je jasno rekao da mu ne

vjeruje, ali Scott se tresao. Koža mu je bila blijeda, svjetlucava odznoja i provukao je ruke kroz kosu, ispustivši dug, uzdrhtao dah. Je limogao izmisliti takvu priču? Sve pojedinosti poklapale su se sasvime što sam već znala o Scottu. Bio je ovisnik o kockanju. UPortlandu je radio noćnu smjenu u nekom malom dućanu. UColdwater se preselio zato da pobjegne od svoje prošlosti. Naprsima je imao taj ožiljak, dokaz da ga je netko žigosao. Je li mogaosjediti pola metra od mene i lagati mi kroz što je prošao?"Kako je izgledao?" upitala sam. "Crna Ruka."Odmahnuo je glavom. "Bio je mrak. Visok, samo toga se sjećam."Pokušala sam nekako povezati Scotta i mojeg tatu - obojica su

imali veze s Crnom Rukom. Crna Ruka dočepao se Scotta nakon štose ovaj uvalio u dug. Sredio je Scottov dug i zauzvrat ga žigosao. Jeli se i mojem tati dogodilo isto? Je li njegovo umorstvo bilo baš takoslučajno kao što je policija izvorno procijenila? Je li Crna Ruka platio

neki dug mojeg tate, a onda ga ubio jer se tata odupirao žigosanju?Ne. Nisam vjerovala u to. Moj tata nije kockao i nije gomilao dugove.Bio je računovođa. Znao je vrijednost novca. Nije bio nimalo nalikScottu. Zacijelo je posrijedi bilo nešto drugo."Je li Crna Ruka rekao još nešto?" upitala sam."Pokušavam zaboraviti sve u vezi s tom noći." Zavukao je ruku pod

madrac te izvadio plastičnu pepeljaru i kutiju cigareta. Zapalio je,polako izdišući dim i zatvorivši oči.Misli su mi se neprestano vraćale na ista tri pitanja. Je li stvarno

Crna Ruka ubio mojeg tatu? Tko je on? Gdje ga mogu naći?A zatim jedno novo pitanje. Je li Crna Ruka bio vođa nefilskog

krvnog društva? Ako je on taj koji žigoše nefile, to je imalo smisla.Samo bi vođa ili netko s velikim utjecajem bio zadužen za aktivnonovačenje članova u cilju borbe protiv palih anđela."Je li rekao zašto te žigosao?" upitala sam. Bilo mi je jasno da se

žigosanjem obilježavaju članovi krvnog društva, no možda je tu bilojoš nečega. Nečega što su znali samo članovi nefili.Scott je odmahnuo glavom, povukavši još jedan dim."Nije ti dao nikakav razlog?""Ne", odrezao je Scott."Je li te još tražio nakon te noći?""Ne." Po divljem izrazu u njegovim očima shvatila sam da se boji

kako neće uvijek moći to reći.U mislima sam se vratila u Z. Na nefila u crvenoj majici. Je li on

imao isti ožiljak kao Scott? Bila sam gotovo sigurna da jest. Imalo jesmisla da svi članovi imaju isti ožiljak. A to je značilo da ih je u Z-ubilo još poput Scotta i tog nefila. Prisilno unovačenih članova bilo jeposvuda, ali bili su neupućeni u svoju pravu snagu ili svrhu jer su ihdržali u neznanju. Sto je Crna Ruka čekao? Zašto je otezao sujedinjavanjem svojih članova? Zato da pali anđeli ne saznaju štosmjera?Je li moj tata zato ubijen? Zbog nečega što je imalo veze s tim

krvnim društvom?"Jesi li ikada vidio žig Crne Ruke na nekome drugome?" Znala sam

da riskiram gnjaveći previše, ali morala sam ustanoviti koliko točnoScott zna,

Scott nije odgovorio. Ležao je izvaljen u krevetu, onesviješten. Ustasu mu bila razjapljena, a dah mu je snažno bazdio na alkohol i dim.Blago sam ga protresla. "Scott? Što mi možeš reći o tom društvu?

Nježno sam ga pljusnula po obrazima. "Scott, probudi se. Je li tiCrna Ruka rekao da si nefil? Je li ti rekao što to znači?"No on je utonuo u dubok pijani san.Ugasila sam mu cigaretu, pokrila ga plahtom do ramena i izašla.

POGLAVLJE15

Duboko sam spavala kad je mobitel zaurlao. Ispružila sam ruku nastranu, prešla dlanom preko noćnog ormarića i napipala ga. "Halo?"rekla sam brišući slinu iz ugla usta."Jesi vidjela vremensku prognozu?" upita Vee. "Što?" promumljala

sam. Pokušala sam trepnuti da otvorim oči, ali još su bile izvrnute usan. "Koliko je sati?""Plavo nebo, paklena temperatura, bez vjetra. O, kako idemo na

plažu u Old Orchard Beach poslije škole. Baš trpam daske zaplivanje u Neon." Gromko je zatulila prvu kiticu "Summer Nights" izfilma Grease. Stresla sam se i odmaknula telefon od uha.Istrljala sam san iz očiju i gledala kako se brojevi na mojem satu

krivudavo izoštravaju. Ono na početku nije valjda bio broj šest... ilijest?"Da uzmem seksi ružičasti dvodijelni s trakom preko grudi ili metalik

zlatni bikini? U biti, mislim da bih trebala dobiti malo boje prije negošto odjenem taj bikini. Od zlatne boje koža će mi izgledati još bijeđe.Možda da ovaj put uzmem ružičasti dobijem podlogu pa...""Zašto na mojem satu piše da je šest i dvadeset pet?" upitala sam,

pokušavajući se probiti kroz izmaglicu sna dovoljno da to uspijemizgovoriti nešto glasnije."Je li to trik pitanje?""Vee!""Joj. Jako ljuta?"Tresnula sam mobitelom i uvukla se dublje pod pokrivač. Dolje u

kuhinji počeo je zvoniti kućni telefon. Nabila sam jastuk na glavu.Javila, se automatska sekretarica, ali Vee se nije bilo tako lakootarasiti. Nazvala je ponovno. I ponovno i ponovno.Nazvala sam je na mobitel brzim biranjem. "Sto?""Zlatni ili ružičasti? Ne bih te pitala da nije važno. Ali... Rixon će isto

doći i prvi put će me vidjeti u kupaćem.""Čekaj malo. Plan je da idemo sve troje zajedno? Ne mislim

potegnuli sve do Old Orchard Beacha zato da vam držim svijeću!""A ja te ne mislim ostaviti da sjediš doma cijelo popodne s onim

tvojim kiselim licem.""Ja nemam kiselo lice."

"E imaš. I upravo ga pokazuješ.""To je moje izluđeno lice. Probudila si me u šest ujutro!"Nebo je bilo ljetno, plavo od jednog do drugog obzora. Prozori

Neona bili su spušteni i topao vjetar prolazio je kroz Veeinu i mojukosu, a opojan miris slane vode prožimao je zrak. Vee je izašla sautoputa i vozila ulicom Old Orchard, širom otvorenih očiju vrebajućiparkirališno mjesto. Obje trake ulice bile su zagušene autima koji suvozili polako, daleko ispod ograničenja brzine, u nadi da će sepojaviti neko mjesto prije nego što ga prođu i izgube priliku."Ovo je sve krcato", žalila se Vee. "Pa gdje da ja parkiram?"

Skrenula je u neku uličicu i usporila iza jedne knjižare. "Izgleda da jeovdje dobro. Tu otraga ima puno mjesta za parkiranje.""Na onom znaku piše da je to parkiralište samo za zaposlenike.""A kako će znati da mi nismo zaposlenici? Neon se baš uklapa. Svi

ovi| auti su niža klasa.""Na znaku piše da će vozila koja prekrše zabranu biti prijavljena.""To kažu samo zato da uplaše i otjeraju ovakve poput nas. Prazna

prijetnja. Ne brini."Ugurala je Neon na jedno mjesto i povukla ručnu. Iz prtljažnika smo

izvadile suncobran i veliku torbu punu boca vode, grickalica, kremaza sunčanje i ručnika pa pješice krenule ulicom Old Orchard donjezina slijepog završetka na plaži. Pijesak je bio istočkan šarenimsuncobranima, a pjenušavi valovi prolazili su kroz kržljave potpornegrede mola. Prepoznala sam skupinu tipova iz škole, uskoro izzavršnog razreda, koji su ravno pred nama igrali Ultimate Frisbee."Inače bih rekla da bismo im se trebale javiti," rekla je Vee, "ali

Rixon je toliko seksi da me ovi uopće ne privlače.""A kada će Rixon uopće doći?""Čuj. To nije zvučalo baš veselo. Zapravo, zvučalo je malo cinično."Zaklonivši oči, zaškiljila sam prema obali u potrazi za idealnim

mjestom za suncobran. "Već sam ti rekla: mrzim držati svijeću."Zadnje što sam trebala i htjela bilo je da cijelo popodne sjedim navrućem suncu i gledam Vee i Rixona kako se žnjaraju."Kad već pitaš, Rixon je morao obaviti neke posliće, ali obećao je

da će stići ovamo do tri.""Kakve posliće?"

"Tko zna? Vjerojatno ga je Patch uhapsio da mu učini neku uslugu.Patch stalno treba Rixona da nekamo trči i nešto sređuje. Čovjek bimislio da Patch to naprosto može napraviti sam. Ili neka barem platiRixonu umjesto da ga iskorištava. Što misliš, da se namažemkremom za sunčanje? Stvarno ću podivljali ako ne pocrnim nakoncijelog ovog truda.""Rixon mi se baš ne čini kao tip koji dopušta ljudima da ga

iskorištavaju.""Ljudima? Ne. Patchu? Da. Rixon kao da ga obožava. To je tako

jadno. Želudac mi se diže od toga. Patch nije tip u kakvog želim dase moj dečko ugleda.""Oni se dugo znaju.""To sam čula. Bla, bla, bla. Patch vjerojatno dila drogu. Ne.

Vjerojatno dila oružje pa Rixona izlaže kao žrtveno janje da mu gabesplatno šverca i stavlja glavu na kocku."Zakolutala sam očima iza svoje kopije Ray-Ban naočala. "Rixona

muči njihov odnos?""Ne", rekla je sva zajapurena."Onda pusti."No Vee nije imala namjeru odustati. "Ako Patch ne dila oružje,

otkud mu onda toliko love?""Znaš kako on dolazi do novca.""Reci mi", navalila je, tvrdoglavo prekriživši ruke preko grudi. "Reci

mi jasno i glasno kako on dolazi do novca.""Isto kao Rixon.""Aahaa. To sam i mislila. Sram te to izgovoriti."Pogledala sam je ispod oka. "Molim te. Nešto gluplje još nikad

nisam čula.""Ma da?" Vee je odmarširala do žene koja je nedaleko od nas

gradila dvorac od pijeska s dvoje male djece. "Oprostite, gospođo?Žao mi je što vas uznemiravam u kvalitetnom provođenju vremena smalenima, ali moji prijateljica htjela bi vam reći kako njezin bivšizarađuje za život."Čvrsto sam primila Vee ispod ruke i odvukla je."Vidiš?" rekla je Vee. "Sramiš se. Ne možeš to izgovoriti, a da ne

osjetiš kako ti trune utroba."

"Poker. Biljar. Eto. Rekla sam i nisam se sasušila i umrla.Zadovoljna?! Ne znam u čemu je toliki problem. Rixon zarađuje zaživot na isti način."Vee je odmahnula glavom. "Pojma nemaš, curo. Odjeću kakvu

Patch nosi ne možeš kupiti dobivanjem oklada u Boovoj igračnici.""O čemu ti pričaš? Patch nosi traperice i majice."Podbočila se rukom na kuk. "Znaš ti pošto su takve traperice?""Ne", rekla sam zbunjeno."Recimo samo da takve traperice ne možeš kupiti u Coldwateru.

Vjerojatno ih nabavlja iz New Yorka. Četiristo dolara.""Lažeš.""Kunem ti se čime hoćeš. Prošli tjedan nosio je majicu s koncerta

Rolling Stonesa, s autogramom Micka Jaggera. Rixon je rekao da jepravi. Patch ne plaća račune svoje Master kartice žetonima za poker.Prije nego što ste ti i Patch prekinuli, jesi li ga ikad pitala kakostvarno dolazi do novca? Ili otkud mu taj krasni blještavi džip?""Patch je džip osvojio na pokeru", usprotivila sam se. "Ako je

osvojio džip, sigurna sam da je mogao osvojiti dovoljno da si kupitraperice za četiristo dolara. Možda jednostavno dobro igra poker.""Patch ti je rekao da je osvojio džip. Rixonova priča je drugačija."

Otresla sam kosu s ramena, nastojeći hiniti kako me uopće nezanima kamo taj razgovor vodi jer ne vjerujem u to. "Ma da? A kakvaje?""Ne znam. Rixon mi neće reći. Rekao je samo: 'Patch bi htio da

mislite da je osvojio taj džip. Ali zaprljao je ruke da dođe do togauta.'""Možda si krivo čula.""Da, možda", ponovi Vee cinično. "A možda je Patch poremećeni

manijak koji se bavi nečim protuzakonitim."Dodala sam joj tubu kreme za sunčanje, možda malo previše

agresivno. "Namaži mi to na leđa i nemoj ništa preskočiti.""Mislim da ću ja odmah uzeti ulje", reče Vee, packajući mi kremu za

sunčanje po leđima. "Bolje malo izgorjeti, nego provesti čitav dan naplaži i ostati jednako bijel kao kad si došao."Iskrivila sam vrat da pogledam preko ramena, ali nisam mogla

vidjeti koliko je Vee temeljita. "Pazi da me namažeš ispod trakica."

"Misliš da bi me uhapsili ako skinem grudnjak? Stvarno mrzim onebijele crte."Raširila sam ručnik ispod suncobrana i sklupčala se u hlad,

provjerivši jesu li mi i stopala zaklonjena od sunca. Vee je rasprostrlasvoj ručnik malo dalje i natrackala si noge dječjim uljem. Negdje uprimozgu iskrsnule su mi slike raka kože koje sam vidjela koddoktora."Kad smo već kod Patcha," reče Vee, "što ima novo? Je li još uvijek

s Marcie?""To je zadnje što sam čula", rekla sam kruto, pomislivši da je

postavila to pitanje samo zato da me još malo podbada."Pa znaš moje mišljenje."Znala sam ga, kao i to da ću ga ponovno čuti, htjela ili ne htjela."Njih dvoje zaslužuju jedno drugo", reče Vee, prskajući si Sun-In po

kosi, od čega je u zraku ostao kemijski miris limuna. "Jasno, jamislim da to neće dugo trajati. Patchu će dojaditi i naći će nekudrugu. Baš kao i nakon,..""Možemo li razgovarati o nečemu drugome, a ne o Patchu?"

presjekla sam je, zažmirivši i masirajući si vratne mišiće."Sigurna si da ne želiš razgovarati? Izgledaš kao da te nešto jako

muči."Uzdahnula sam. Nije se imalo smisla pretvarati. Koliko god bila

naporna, Vee mi je bila najbolja prijateljica i zasluživala je da jojkažem istinu ako mogu. "Prije neku večer me poljubio. Nakon Vražjetorbice.""Što te je?"Pritisnula sam oči donjim dijelom dlanova. "U mojoj sobi." Nije mi se

činilo da mogu objasniti Vee da me poljubio u snu. Bit je bila u tomeda me poljubio. Mjesto nije bilo važno. Usto uopće nisam htjelarazmišljati o tome kako odjednom ispada da mi se može uvlačiti usnove."Pustila si ga da uđe?"""Ne baš, ali svejedno je ušao.""Dobro", reče Vee kao da se trudi smisliti pristojan odgovor na moju

tupavost. "Evo kako ćemo. Zaklet ćemo se krvlju. Ne gledaj me tako.Ozbiljna sam. Ako se zakunemo krvlju, morat ćeš se držati zakletveili će ti se dogoditi nešto zbilja strašno - recimo, štakori će ti pojesti

stopala dok spavaš. A kad se probudiš ostat će ti samo krvavibatrljci. Imaš džepni nožić? Naći ćemo džepni nožić i onda ćemo siobje porezati dlanove pritisnuti ih. Zaklet ćeš mi se da se nikad višenećeš naći nasamo s Patchem,Na taj način, ako dođeš u iskušenje, moći ćeš se za nešto uhvatiti."

Zapitala sam se bih li joj trebala reći kako do situacija kad samnasamo s Patchem ne dolazi uvijek mojom voljom. On se kretao kaopara. Kad je htio biti nasamo sa mnom, to bi i učinio. A iako mi je bilomrsko priznati,to mi i nije baš uvijek smetalo."Trebam nešto djelotvornije od krvne zakletve", rekla sam."Draga, urazumi se. To su ozbiljne stvari. Nadam se da vjeruješ u to

jer ja vjerujem. Idem pronaći neki nož", rekla je, počinjući ustajati.Povukla sam je dolje. "Imam Marcien dnevnik." "Št... što?"zapanjeno je profrfljala Vee. "Uzela sam ga, ali nisam ga pročitala.""Zašto mi to tek sada kažeš? I zašto ti toliko treba da ga otvoriš?

Zaboravi Rixona - idemo odmah doma da ga pročitamo! Znaš da jeMarcie u njemu pisala o Patchu.""Znam.""Pa što onda čekaš? Bojiš se onoga što bi mogla saznati? Jer ja ga

mogu pročitati prva, filtrirati sve što je loše i reći ti samo čisteodgovore.""Ako ga pročitam, možda više nikad neću razgovarati s Patchem.""Pa to se i traži!Pogledala sam Vee iskosa. "Ne znam je li to ono što želim.""O, draga. Nemoj si to raditi. Ubija me to. Pročitaj glupi dnevnik i

dopusti si da skončaš tu priču. Svijet je pun drugih frajera. Samo daznaš. Nikad neće nastati nestašica frajera.""Znam", rekla sam, no imala sam dojam da sam izgovorila prozirnu

laž. Nisam imala nijednog dečka prije Patcha. Kako sam se moglauvjeravati u to da ću imati nekoga poslije njega? "Nemam namjerupročitati dnevnik. Mislim ga vratiti. Marcie i ja se već godinamasvađamo i umorna sam od toga. Samo hoću krenuti dalje."Vee je razjapila usta i nastavila žustro frfljati: "A ne može li to

kretanje dalje pričekati dok ne pročitaš taj dnevnik? Ili barem dok nedaš meni da malo zavirim? Pet minuta, to je sve što tražim."

"Odabrat ću pravi put." Sad je bio red na Vee da uzdahne. "I nećešse predomisliti, ha?""Neću."Neka sjena pala je preko naših ručnika. "Slobodno se pridružim,

krasne gospe?"Podignule smo poglede i zatekle Rixona kako stoji iznad nas u

boksericama za kupanje i majici bez rukava, s ručnikom prekoramena. Bio je krakate građe, tijelo mu je izgledalo neobično žilavo iotporno, imao je kukasti nos i čupavu crnu kosu koja mu je padalana čelo. Par crnih anđeoskih krila bio mu je tetoviran na lijevomramenu, a u kombinaciji s dugačkom sjenom u pet popodne djelovaoje kao da radi za neku zločinačku bandu. Šarmantno, obijesno iopasno."Stigao si!" rekla je Vee i osmijeh joj je ozario cijelo lice.Rixon se izvalio na pijesak pred nas, oslonivši se na lakat i položivši

glavu na ruku. "Što sam propustio?""Vee hoće da joj se zakunem krvlju", rekla sam.Podigao je jednu obrvu. "Zvuči ozbiljno.""Misli da će to držati Patcha izvan mojeg života."Rixon je zabacio glavu i nasmijao se. "Puno sreće s time.""Slušaj", rekla je Vee. "Krvne zakletve su ozbiljna stvar."Rixon joj je prisno položio ruku na bedro i nježno joj se nasmiješio,

a ja sam osjetila kako me u prsima probada zavist. Prije nekolikotjedana Patch je tako dodirivao mene. Ironija je bila u tome što seprije nekoliko tjedana Vee vjerojatno osjećala ovako kao ja sada, kadgod je morala biti pored Patcha i mene. Zbog te sam činjenicetrebala malo lakše podnijeti ljubomoru, ali bol je rezala duboko.Reagirajući na Rixona, Vee se nagnula naprijed i spustila mupoljubac na usta. Skrenula sam pogled, no to nije ublažilo zavist kojami je zapela u grlu kao kamen.Rixon se nakašljao. "Da nam odem po kole?" upitao je, dovoljno

senzibilan da primijeti kako mi je neugodno zbog njih dvoje."Pusti, ja ću", rekla je Vee, ustajući i otresajući pijesak sa stražnjice.

"Mislim da Nora želi razgovarati s tobom, Rixone." Oko riječi"razgovarati" stavila je zračne navodnike. "Ostala bih, ali nisam velikljubitelj te teme."

"Ovaj..." započela sam u neprilici, nesigurna na što je Vee aludirala,ali oštro svjesna toga da mi se neće dopasti.Rixon mi se osmjehnuo s iščekivanjem."Patch", rekla je Vee da pojasni, učinivši ozračje deset puta težim

nego što je već bilo. Riješivši to, odmarširala je.Rixon si je protrljao bradu. "Želiš razgovarati o Patchu?""Zapravo i ne. Ali znaš kakva je Vee. Uvijek možeš računati na to

da će neugodnu situaciju učiniti deset puta gorom", promrmljala sampotiho.Rixon se nasmijao. "Srećom, mene nije lako posramiti.""Sada bih voljela da to i ja mogu reći.""Kako ide?" upitao je, pokušavši probiti led. "S Patchem ili

općenito?""Oboje.""Znalo je biti bolje." Shvativši da postoje veliki izgledi da Rixon

prenese Patchu sve što mu kažem, brzo sam dometnula: "Ide nabolje. Ali mogu li te pitati nešto osobno? U vezi s Patchem, ali ako tibude neugodno odgovoriti na to pitanje, stvarno ću razumjeti.""Slobodno pitaj.""Je li on još uvijek moj anđeo čuvar? Prije nekog vremena, nakon

neke i svađe, rekla sam mu da više ne želim da to bude. Ali sadnisam sigurna na čemu smo. Zar on više nije moj anđeo čuvar samozato što sam rekla da ja tako hoću?""Još je uvijek dodijeljen tebi.""Kako to da ga više nikad nema u blizini?"Rixonu su zaiskrile oči. "Ti si prekinula s njim, sjećaš se? Nije mu

ugodno. Dečki se uglavnom ne vole zadržavati u blizini svoje bivšedulje nego što moraju. Osim toga, znam da mi je rekao da muarkanđeli dašću za vratom. Daje sve od sebe kako bi sve bilo strogoprofesionalno.""Još uvijek me čuva?""Naravno. Ali iz pozadine.""Tko mi ga je dodijelio?"Rixon je slegnuo ramenima. "Arkanđeli.""Postoji li način na koji im mogu javiti da želim da ga otpuste kao

mojeg čuvara? Ovo baš i ne funkcionira dobro. Barem ne nakon

prekida." Ne funkcionira? Razdire me iznutra. Svi ti brzi susreti,viđanja s njim, a da ga ne mogu imati, razarali su me.Prešao je palcem preko usnice. "Mogu ti reći što znam, ali te su

informacije vjerojatno zastarjele. Prošlo je dosta vremena otkakosam bio u toku. Ironično, ali... držiš se?... trebaš prisegnuti krvnomzakletvom.""Ti me zezaš?""Porežeš si dlan i pustiš nekoliko kapi krvi na zemlju. Ne na tepih ili

beton - baš na zemlju. Onda se zakuneš, objavljujući nebesima dase ne bojiš proliti vlastitu krv. Iz zemlje si nastala, u zemlju ćeš sepretvoriti. Zakletvom se odričeš svojeg prava na anđela čuvara iizjavljuješ da prihvaćaš svoju sudbinu - bez nebeske pomoći. Pazi, jati to ne savjetujem. Oni su ti dali čuvara s dobrim razlogom. Netkogore misli da si u opasnosti. Ovo je samo moj instinkt, ali mislim da utome ima više od neke paranojice."To mi i nije bila velika novost - osjećala sam da nešto mračno

pritišće moj svijet, prijeteći da će ga zastrijeti. Ponajviše onaj fantomiza duha mojeg oca koji se povremeno pojavljivao. Pala mi je napamet jedna misao. "Što ako je osoba koja me proganja ujedno i mojanđeo čuvar?" upitala sam polako.Rixon je puknuo od smijeha. "Patch!" Zvučao je kao da o tome

nema ni govora. Što me nije čudilo. Rixon je s Patchem prošao sve.Čak i da je Patch kriv, Rixon bi stao na njegovu stranu. Slijepaodanost iznad svega."Kad bi mi on htio nauditi, bi li to netko znao?" pitala sam.

"Arkanđeli? Anđeli smrti? Dabria je znala kada su ljudi na pragusmrti. Bi li neki drugi anđeo smrti mogao zaustaviti Patcha prije negošto bude prekasno?""Ako sumnjaš u Patcha, na krivoga si se namjerila." Glas mu je

postao hladniji. "Ja ga poznajem bolje od tebe. On ozbiljno shvaćasvoj posao čuvara."Ali ako me Patch htio ubiti, smislio je savršeno umorstvo, zar ne?

Bio je moj anđeo čuvar. Bio je zadužen za moju sigurnost. Nitko nebi posumnjao na njega...No već je imao priliku da me ubije. I nije ju iskoristio. Žrtvovao je

ono što je htio više od svega - ljudsko tijelo - kako bi mi spasio život.Ne bi to učinio da je želio moju smrt.

Bi li?Otresla sam svoje sumnje. Rixon je imao pravo. Sada je bilo

smiješno sumnjati u Patcha."Je li sretan s Marcie?" Pritisnula sam ruku na usta. Uopće nisam

htjela postaviti to pitanje. Samo mi je izletjelo. Obrazi su mi sezarumenjeli.Rixon me promatrao, očito razmišljajući o odgovoru. "Meni je Patch

najpribližnije što imam od obitelji i volim ga kao brata, ali on nije zatebe. Ja to znam, on to zna, a mislim da i ti to znaš negdje duboko usebi. Možda to ne želiš čuti, ali Marcie i on su slični. Na isti su kalup.Patchu bi trebalo dopustiti da se malo zabavlja. I može - jer gaMarcie ne voli. Ništa što ona osjeća prema njemu neće uznemiritiarkanđele."Sjedili smo u tišini i pokušala sam duboko potisnuti osjećaje.

Drugim riječima, ja sam uznemirila arkanđele. Odali su nas mojiosjećaji prema Patchu. A ne nešto što je Patch učinio ili rekao. Jasam bila kriva za sve. Prema Rixonovu objašnjenju, Patch me nikadnije volio. Nikad mi nije uzvraćao. Nisam to htjela prihvatiti. Željelasam misliti kako je Patchu bilo stalo do mene jednako kao meni donjega. Nisam htjela čuti da sam mu bila tek razonoda, načinprovođenja vremena.Još sam jedno pitanje očajnički htjela postaviti Rixonu. Da smo

Patch i ja još bili u dobrim odnosima, bila bih pitala njega, no sada tonije bilo izvjesno. Međutim, Rixon je bio jednako iskusan kao Patch.Znao je stvari koje drugi nisu - osobito u vezi s palim anđelima inefilima - a ono što nije znao, mogao je doznati. Moja jedina nada daću pronaći Crnu Ruku trenutačno je bio Rixon.Navlažila sam usnice i odlučila prevaliti to pitanje. "Jesi li ikada čuo

za Crnu Ruku?"Rixon se lecnuo. Načas me tiho promatrao prije nego što mu je lice

obasjao smiješak kao da se dobro zabavlja. "Zezaš me? Već dugonisam čuo to ime. Mislio sam da Patch ne voli kad ga tako zovu.Znači, on ti ga je rekao?"Srce mi se polako smrznulo. Umalo sam ispričala Rixonu o

omotnici sa željeznim prstenom i porukom koja je tvrdila da mi jeCrna Ruka ubio oca, ali sada sam se pokušala sjetiti nekog drugogodgovora. "Crna Ruka je Patchev nadimak?"

"Nitko ga tako ne zove već godinama. Ne otkako sam ga ja prozvaoPatch. Nikad mu se nije sviđalo Crna Ruka." Počešao se po obrazu."Bilo je to u ona vremena kad smo radili kao plaćenici francuskogkralja. Tajni agenti u osamnaestom stoljeću. Zgodan poslić. Dobarnovac."Kao da me netko ošamario. Čitav trenutak doimao se

neuravnoteženo nahereno. Nejasno sam shvaćala Rixonove riječi,kao da govori na stranom jeziku pa ga ne mogu pratiti. Odmah sume spopale sumnje. Ne Patch. On nije ubio mojeg tatu. Bilo tko,samo ne on.Sumnje su se postupno raspršile, istisnute drugim mislima. Zatekla

sam se kako čeprkam po činjenicama, analiziram ih tražeći dokaze.One noći kad sam Patchu dala svoj prsten: čim sam rekla da ga jemeni dao tata, ustrajao je u tome da ga ne može uzeti, gotovonepopustljivo. Pa i samo ime Crna Ruka. Pristajalo mu je, gotovo ipredobro. Primoravši se da se još malo svladam, da pomnoobuzdam osjećaje, vrlo sam oprezno izabrala sljedeće riječi:"Znaš što mi je najviše krivo?" rekla sam što sam mogla opuštenije.

"Jako je glupo, vjerojatno ćeš se smijati." Kako bih zvučala uvjerljivo,odnekuda sam izvukla neki površni smijeh, niti ne znajući da dubokou meni postoji takvo mjesto. "Ostavila sam omiljenu majicu kodnjega. Iz Oxforda je - škole mojih snova", objasnila sam. "Tata mi juje donio s puta u Englesku pa mi puno znači.""Bila si kod Patcha?" Zvučao je iskreno iznenađeno."Samo jednom. Mama mi je bila kod kuće pa smo se odvezli do

njega da pogledamo neki film. Ostavila sam majicu na kauču." Znalasam da hodam po tankom ledu - što više pojedinosti budem otkrivalao Patchevu stanu, to su veći izgledi da se nešto neće poklopiti pa ćeshvatiti da muljam. No isto sam se tako bojala da bi Rixon mogaoshvatiti da lažem budem li previše neodređena."Impresioniran sam. On voli držati svoju kućnu adresu izvan

dometa radara."A zašto, zapitala sam se. Što skriva? Zašto je Rixon jedini koji ima

pristup u Patchevo unutarnje svetište? Što je on to mogao dijeliti sRixonom, ali ni s kim drugim? Zar me nikad nije pustio k sebi zatošto je znao da bi mi nešto što bih ondje vidjela otkrilo istinu - da je onodgovoran za umorstvo mojeg tate?

"Puno bi mi značilo da opet dođem do te majice", rekla sam.Osjećala sam se nekako udaljeno, kao da gledam sebe kakorazgovaram s Rixonom s udaljenosti od nekoliko metara. Netko jači,pametniji i suzdržaniji od mene izgovarao je riječi koje su mi silazile susana. Ja nisam bila ta osoba. Ja sam bila ona djevojka koja jeosjećala da se mrvi u prašinu, sitnu kao pijesak ispod njezinih nogu."Idi onamo odmah sutra ujutro. Patch rano izlazi, ali ako stigneš

prije pola sedam, trebala bi ga uloviti.""Ne bih ga voljela sresti.""Hoćeš da ti ja pokupim tu majicu sljedeći put kad odem k njemu?

Sigurno sam kod njega sutra navečer. Najkasnije ovaj vikend.""Više bih je voljela dobiti što prije. Mama me stalno pita gdje je.

Patch mi je dao ključ i ako nije promijenio bravu, još uvijek moguunutra. Problem je u tome što je bio mrak kad smo išli k njemu, pase ne sjećam kako se onamo dolazi. Nisam pazila jer nisam mislilada ću se morati sama vraćati po svoju majicu nakon prekida.""Swathmore. U blizini industrijske zone."Moj um upamtio je taj podatak.Ako je stanovao blizu industrijske zone, mogla sam se kladiti da je

živio u jednoj od ciglenih stambenih zgrada na rubu coldwaterskogstarog grada. Ondje nije mogao mnogo birati, osim ako se nastaniou kakvoj napuštenoj tvornici ili skitničkoj daščari pored rijeke, u štosam sumnjala.Nasmiješila sam se u nadi da izgledam opušteno. "Znala sam da je

negdje pored rijeke. Gornji kat, je 1' da?" rekla sam, pogađajućinaslijepo. Činilo mi se da Patch ne bi volio slušati tutanj korakasusjeda iznad sebe."Aha", reče Rixon. "Broj trideset četiri.""Misliš da će Patch noćas biti kod kuće? Ne bih htjela naletjeti na

njega. Pogotovo ako bude s Marcie. Samo želim uzeti tu majicu iizaći."Rixon se nakašljao u šaku. "Ovaj, ne, mislim da bi trebalo sve biti u

redu." Počešao se po obrazu i uputio mi nervozan, gotovosamilostan pogled. "Zapravo, Vee i ja se večeras nalazimo sPatchem i Marcie i idemo u kino."Osjetila sam kako mi se kralježnica ukočila. Zrak u plućima kao da

mi se rasprsnuo... a onda, baš kad sam osjetila kako sav privid mojih

pomno kontroliranih emocija isparava, odjednom sam opet jasnoprogovorila. Morala sam. "Vee to zna?""Još uvijek razmišljam kako da joj to priopćim.""Kako da mi što priopćiš?"I Rixon i ja okrenuli smo se kad se Vee svalila na ručnik s

kartonskom | kutijom kola."Ovaj... iznenađenje", rekao je Rixon. "Isplanirao sam nešto za

večeras."Vee se nacerila. "Što, što? Daj reeeeeci?"Rixon i ja razmijenili smo brz pogled, ali ja sam ga skrenula. Uopće

nisam htjela sudjelovati u tome. Osim toga, već sam se bila isključila.Moje su misli robotski prosijavale ta nova saznanja: Večeras. Patch iMarcie. Spoj. Patchev stan bit će prazan.Morala sam ući.

POGLAVLJE16

Tri sata kasnije prednja strana Veeinih bedara bila je prepečenocrvenu, na gornjoj strani stopala imala je plikove, a lice joj je bilootečeno od vrućine. Rixon je bio otišao prije sat vremena pa smoVee i ja vukle suncobran i torbu za plažu uličicom koja se odvajalaod ulice Old Orchard."Čudno se osjećam", reče Vee. "Kao da ću se onesvijestiti. Možda

sam pretjerala s onim uljem za bebe."Ja sam bila ošamućena i također mi je bilo neugodno toplo, ali to

nije imalo nikakve veze s vremenom. Glavobolja me rezala posredlubanje. Stalno sam pokušavala progutati loš okus u ustima, no štosam više gutala, to mi je želudac bio nadraženiji. Ime "Crna Ruka"skakutalo mi je po glavi kao da me izaziva da mu posvetim punupozornost, zabadajući mi nokte u glavobolju svaki put kad bih gapokušala ignorirati. Nisam sada mogla razmišljati o njemu, pred Vee,jer sam bila dovoljno dalekovidna da shvatim da ću puknuti čimpočnem. Morala sam još malo žonglirati s tom boli, bacati je uvissvaki put kad zaprijeti da će me smlaviti. Držala sam se sigurnostitupe obamrlosti, odgađajući neumitno koliko sam mogla. Patch. CrnaRuka. Ne može biti.Vee se zaustavila. "Što je ono?"Stajale smo na parkiralištu iza knjižare, nekoliko metara od Neona, i

zurile u velik komad metala pričvršćen za stražnji lijevi kotač."Mislim da je to lisičina za kotače", rekla sam. "To vidim. Što radi na

mojem autu?""Valjda ozbiljno misle kad kažu da će vozila koja prekrše zabranu

biti prijavljena.""Nemoj mi soliti pamet. Što ćemo sada?""Nazvati Rixona?" predložila sam."Neće biti oduševljen time da se vraća skroz ovamo. A tvoju

mamu? Je li se vratila?""Nije još. A tvoje roditelje?"Vee je sjela na rub pločnika i zagnjurila lice u ruke. "Skidanje

lisičine za kotače vjerojatno košta cijelo bogatstvo. To će bitiposljednja kap. Mama će me poslati u samostan."Sjela sam do nje i zajedno smo razmotrile mogućnosti.

"Zar nemamo više nikakvih prijatelja?" upita Vee. "Nekoga kogabismo mogle nazvati da dođe po nas bez prevelike grižnje savjesti?Ne bih se grizla kad bismo natjerale Marcie da se doveze skrozovamo, ali prilično sam sigurna da ona to ne bi učinila. Ne za nas.Pogotovo ne za nas. Ti si dobra sa Scottom. Misliš da bi on došaopo nas? Čekaj malo... nije li ono Patehev džip?"Popratila sam Veein pogled prema suprotnom kraju uličice. Izbijala

je na ulicu Imperial i naravno, na suprotnoj strani ulice Imperialparkiran je stajao sjajno crni Jeep Commander. Prozori su bilizatamnjeni i odražavali su odbljesak sunčeve svjetlosti.Srce mi je ubrzalo. Nisam se mogla susresti s Patchem. Ne ovdje.

Ne još. Ne kad me od potpunog rasula odvajala samo pomnoizgrađena brana čiji su temelji svake sekunde sve više pucali."Sigurno je tu negdje", reče Vee. "Pošalji mu poruku i kaži da smo

zaglavile. Ja ga možda ne volim, ali iskoristit ću ga ako mi to značiprijevoz do kuće.""Prije bih poslala poruku Marcie, nego Patchu." Nadala sam se da

Vee nije osjetila neobičan, tup prizvuk patnje i gađenja u mojemglasu. Crna Ruka... Crna Ruka... ne Patch... pobogu, ne Patch...pogreška, objašnjenje... Glavobolja me ošinula kao da me vlastitotijelo upozorava da prestanem s takvim mislima za svoje dobro."Koga još možemo zvati?" reče Vee.Obje smo znale koga još možemo zvati. Apsolutno nikoga. Bile smo

bezveznjakinje bez prijatelja. Nitko nam nije dugovao uslugu. Jedinaosoba koja bi odmah sve ostavila da mi pritekne upomoć sjedila jepored mene. I obratno.Opet sam usmjerila pozornost na džip. Ničim izazvana, ustala sam.

"Ja ću nas odvesti u tom džipu." Nisam bila načisto kakvu porukutime želim prenijeti Patchu. Oko za oko? Ti si povrijedio mene pa ćuja tebe? Ili možda Ako si ikako upleten u smrt mojeg oca, ovo je tekpočetak..."Hoće Patch biti ljut kad shvati da si mu ti ukrala džip?""Briga me. Neću sjediti ovdje cijele večeri.""Imam loš predosjećaj u vezi ovoga", reče Vee. "Patch mi se ne

sviđa ni kad je normalan, a kamoli kad poludi.""Gdje ti je nestao smisao za pustolovinu?" Obuzela me neka

žestoka želja i ništa mi nije bilo draže od toga da uzmem taj džip i

prenesem Patchu poruku. Zamislila sam kako udaram džipom ustablo. Ne tako jako da iskoče zračni jastuci, nego tek toliko da gauleknem. Kao malu uspomenu na mene. Kao upozorenje."Moj smisao za pustolovinu prestaje pred samoubilačkom misijom

za kamikaze", reče Vee. "Bit će ružno kad otkrije da si ti kriva za to."Glas logike u mojoj glavi možda bi me upozorio da malo stanem na

loptu, ali sva me logika napustila. Ako je naudio mojoj obitelji, ako jeuništio moju obitelj, ako mi je lagao..."Znaš li ti uopće upaliti auto bez ključa?""Patch me naučio."Nije djelovala uvjereno. "Misliš, ti si gledala kako Patch krade auto

pa sad i sama misliš probati?"Grabila sam uličicom prema ulici Imperial, a Vee mi je trčkarala za

petama. Pogledala sam lijevo i desno pa prešla ulicu do džipa.Pokušala sam otvoriti kvaku. Zaključano."Nema nikoga doma", reče Vee, zaklonivši oči rukama da zaviri

unutra. "Mislim da bismo se trebale udaljiti. Idemo, Nora. Dalje odtog džipa.""Treba nam prijevoz. Zaglavile smo.""Još uvijek imamo po dvije noge, desnu i lijevu. Moje su

raspoložene za vježbicu. Baš bi im godila duga šetnja... Jesi li luda?"vrisnula je.Stajala sam s vrhom suncobrana uperenim prema vozačkom

prozoru. "Što je?" rekla sam. "Moramo ući.""Spusti taj suncobran! Privući ćeš puno negativne pozornosti ako

razbiješ prozor. Što te spopalo?" rekla je, gledajući me izbečenihočiju.Zabljesnula me vizija. Ugledala sam Patcha kako stoji iznad mojeg

tate s pištoljem u ruci. Pucanj je rasparao tišinu.Oduprla sam se rukama o koljena i nagnula se naprijed, osjećajući

kako me suze peku u očima. Tlo je posrnulo, mučno se zavrtjevši.Licem su mi vijugali tragovi znoja. Gušila sam se kao da je iz zrakanajednom posve nestalo kisika. Što sam jače pokušavala udahnuti,to su mi se pluća više kočila. Vee je urlala na mene, ali to je dopiraloizdaleka, kao zvukovi pod vodom.Odjednom se tlo zaustavilo. Triput sam duboko udahnula. Vee mi je

naređivala da sjednem, vičući nešto o iscrpljenosti od vrućine.

Oslobodila sam se njezina stiska."Dobro sam", rekla sam, podižući ruku kad je opet krenula prema

meni. "Dobro sam."Da joj dokažem da sam dobro, sagnula sam se da podignem svoju

torbu za plažu, koja mi je zacijelo bila pala i u tom sam trenuzamijetila rezervni ključ džipa kako se zlatno presijava na dnu. Onajključ koji sam ukrala iz Marciene sobe na tulumu."Imam ključ od džipa", rekla sam, iznenadivši time čak i sebe.Veeinim čelom razvukla se namrštena bora. "Patch ni jednom nije

zatražio da mu ga vratiš?""Nije mi ga on niti dao. Našla sam ga u Marcienoj sobi u utorak

navečer"Ideš."Ugurala sam ključ u bravu, popela se i sjela na vozačko sjedalo.

Pomaknula sam sjedalo prema naprijed, dala kontakt i s obje rukestegnula volan. Unatoč vrućini, ruke su mi bile hladne i uzdrhtale."Ne razmišljaš valjda o tome da počiniš veću štetu od toga da nas

naprosto odvezeš kući?" reče Vee, zakopčavajući se na suvozačkosjedalo. "Jer pulsira ti vena na sljepoočnici, a zadnji put sam tovidjela trenutak prije nego što si zviznula Marcie po bradi u Vražjojtorbici."Liznula sam usnice, koje su bile hrapave i gumaste u isti mah. "On

je Marcie dao rezervni ključ od džipa - trebala bih ga parkirati uocean, na šest metara dubine.""Možda je imao neki dobar razlog", reče Vee uzrujano.Kratko sam se i prodorno zasmijuljila. "Neću mu učiniti ništa dok

prvo ne odbacim tebe." Okrenula sam volan nalijevo i odlijepila se naulicu."Kuneš se da ćeš dodati tu napomenu kad budeš pokušala objasniti

Patchu zašto si mu ukrala džip?""Ne kradem ga. Zaglavile smo. To se kaže posuđivanje.""To se kaže ti si luda." Osjećala sam Veeinu zapanjenost mojom

srdžbom. Vidjela sam riječ bezumno u načinu na koji je piljila umene. Možda sam bila bezumna. Možda sam pretjerivala. Dvoje ljudimogu imati isti nadimak, pomislila sam, nastojeći uvjeriti samu sebe.Mogu. Mogu, mogu, mogu. Nadala sam se da ću sve više vjerovati u

to, što si više budem to ponavljala, no prostor u mojem srcunamijenjen vjerovanju činio se prazan."Idemo odavde", reče Vee opreznim, ustrašenim glasom kakvim mi

se još nikad nije obratila. "Kod mene ima limunade. Onda možemogledati televiziju. Možda odrijemati. Večeras ne radiš?"Baš sam joj htjela reći da me Roberta večeras nije stavila na

raspored, kad sam nagazila na kočnicu. "Što je ono?"Vee je popratila moj pogled. Nagnula se naprijed, dohvativši

komadić ružičaste tkanine s kontrolne ploče. Zaljuljala je gornji diobikinija između nas.Pogledale smo se i obje pomislile isto. Marcie.Nije bilo sumnje, bila je ovdje s Patchem. Upravo sada. Na plaži.

Ležali su na pijesku. Radili tko zna što još.Zapljusnuo me silovit, neobuzdan val mržnje. Mrzila sam ga. I

mrzila sam sebe zbog toga što sam dodala svoje ime na popisdjevojaka koje je zaveo pa izdao. Preplavila me snažna želja daispravim svoju naivnost. Ja neću biti samo još jedna u nizu. Ne možeme natjerati da nestanem. Ako je on Crna Ruka, ja ću to otkriti. Aako je imao ikakve veze s tatinom smrti, platit će mi to."Neka se sam snađe za prijevoz kući", protisnuta sam kroz drhtavu

čeljust. Dala sam gas, ostavivši tragove od guma na ulici.Nekoliko sati kasnije stajala sam pred hladnjakom s otvorenim

vratima i proučavala njegov sadržaj u potrazi za nečime što bi mogloproći kao večera. Kako mi ništa nije privuklo pažnju, prešla sam nausku ostavu dijagonalno od hladnjaka i ponovila postupak. Odlučilasam se za kutiju tjestenine u obliku masnica i staklenku umaka zašpagete.Kad je sat na štednjaku zapištao, ocijedila sam tjesteninu i

pretovarila je u zdjelu, a umak gurnula u mikrovalnu. Bilo nam jeponestalo parmezana pa sam se zadovoljila time da naribam maločedara. Oglasilo se zvono na mikrovalnoj i žlicom sam nanijelanekoliko slojeva umaka i sira preko tjestenine. Kad sam se okrenulada sve to prenesem na stol, zatekla sam Patcha naslonjenog nanjega. Zdjela tjestenine umalo mi je ispala iz ruku."Kako si ušao?" upitala sam."Trebala bi zaključavati vrata. Pogotovo kad si sama kod kuće."

Držanje mu je bilo opušteno, ali ne i oči. Bile su boje crnogmramora i prodirale ravno u mene. Nisam sumnjala da je znao dasam ja ukrala džip. Teško da nije, s obzirom na to da je bio parkiranna kolnom prilazu. U blizini kuće okružene otvorenim poljima s jednestrane, a neprohodnim šumama s druge, baš i nije bilo mnogomjesta gdje bi Čovjek mogao sakriti džip. Kad sam ga parkirala nakolnom prilazu, nisam razmišljala o skrivanju; razdirali su me užasnognušanje i šok. Sve mi se izoštrilo s kristalnom jasnoćom: njegoveugodne riječi, njegove crne iskričave oči, njegovo veliko iskustvo ulaganju, zavođenju, ženama. Bila sam zaljubljena u Vraga."Uzela si džip", reče Patch. Mirno, ali ne i zadovoljno."Vee je parkirala na zabranjenom mjestu i stavili su joj lisičinu na

kotač. Morale smo se vratiti kući i onda sam primijetila džip na drugojstrani ulice." Dlanovi su mi se orosili znojem, ali nisam ih seusuđivala obrisati. Ne pred Patchem. Večeras je izgledao drugačije.Strože, grublje. Na slabašnoj svjetlosti kuhinjskih lampi isticala seoštra linija njegovih jagodičnih kostiju, a crna mu je kosa, raščupananakon dana provedenog na plaži, padala duboko preko čela, gotovomu dodirujući šokantno dugačke trepavice. Njegova usta, koja samuvijek smatrala senzualnima, cinično su se iskrivila. Taj osmijeh nijebio topao."A nisi me mogla nazvati i upozoriti me?""Nisam imala mobitel.""A Vee?""Ona nema tvoj broj u mobitelu. A ja se ionako ne sjećam tvojeg

novog broja. Nismo te nikako mogle nazvati.""Ti nemaš ključ od džipa. Kako si ušla?"Na jedvite sam jade uspjela suzbiti izdajnički pogled. "Tvoj rezervni

ključ."Gledala sam ga kako razmišlja o tome na što ciljam. Oboje smo

znali da mi nikad nije dao rezervni ključ. Pomno sam ga motrilapazeći na ikakav znak da zna kako govorim o Marcienu ključu, aliiskrica razumijevanja nijednom mu nije obasjala oči. Sve na njemubilo je kontrolirano, nepronično, nečitko."Koji rezervni ključ?" upitao je.Time me samo još više rasrdio jer sam očekivala da će točno znati

o kojem ključu govorim. Koliko je rezervnih ključeva imao? Koliko je

još djevojaka u torbicama nosilo ključ toga džipa? "Od tvoje cure",rekla sam. "Ili to nije bilo dovoljno jasno?""Da vidim jesam li dobro shvatio. Ukrala si džip zato da mi se

osvetili jer sam dao rezervni ključ Marcie?""Ukrala sam džip zato što smo ga Vee i ja trebale", rekla sam

hladnokrvno. "Neko si vrijeme uvijek bio tu kad bih te zatrebala.Mislila sam da to možda još vrijedi, ali čini se da sam pogriješila."Patch nije skretao pogled s mene. "A da mi kažeš o čemu se

zapravo radi?" Kako mu nisam odgovorila, izvukao je jedan kuhinjskistolac, koji Je bio podvučen pod stol. Sjeo je, prekrižio ruke iopušteno ispružio noge. "lmam vremena."Crna Ruka. O tome se zapravo radilo. No bojala sam se otvorenog

sukoba s njim. Zbog onoga što bih mogla saznati i zbog toga kako bion mogao reagirati. Bila sam uvjerena da uopće ne sluti koliko znam.Kad bih ga optužila da je Crna Ruka, više ne bi bilo uzmaka. Moralabih se suočiti s istinom koja bi me možda slomila.Patch je podignuo obrve. "Tiho durenje?""Stvar je u govorenju istine", rekla sam. "Što ti nikad nisi radio." Ako

mi je on ubio tatu, kako me mogao toliko puta pogledati u oči, reći mikako mu je žao, a nikada mi ne reći istinu? Kako me mogao ljubiti,milovati, grliti i imati mirnu savjest?"Što ja nikad nisam radio? Od dana kad smo se upoznali nijednom

ti nisam slagao. Tebi se nije uvijek sviđalo što sam imao za reći, ali jasam uvijek bio iskren.""Naveo si me da vjerujem da me voliš. Laž!""Žao mi je što ti se učinilo da je to laž." Nije mu bilo žao. U očima

mu se vidio krut bijes. Mrzio je što ga pozivam na red. Htio je dabudem kao sve one druge djevojke i da nestanem u njegovojprošlosti, a da ni ne pisnem."Da si išta osjećao prema meni, ne bi se spetljao s Marcie u

rekordnom roku.""A ti se nisi spetljala sa Scottom u rekordnom roku? Radije bi imala

pola čovjeka, nego mene?""Pola čovjeka? Scott je osoba.""On je nefil." Nehajno je mahnuo prema ulaznim vratima. "I džip je

vredniji od njega.""Možda on tako misli o anđelima."

Slegnuo je ramenima, lijeno i arogantno. "Sumnjam. Da nema nas,njegova rasa ne bi postojala.""Ni Frankensteina nije voljelo njegovo čudovište.""I?""Rasa nefila već se želi osvetiti anđelima. Možda je ovo tek

početak."Patch je podignuo šiltericu i provukao ruku kroz kosu. Zbog izraza

njegova lica, obuzeo me dojam da je situacija znatno opasnija negošto mi je izvorno dao naslutiti. Koliko je nefilska rasa bila blizupobjedi nad palim anđelima? Sigurno neće uspjeti do sljedećeghešvana. Nije bilo moguće da je Patch želio reći da će za manje odpet mjeseci rojevi palih anđela opsjesti, a na koncu i ubiti, desetketisuća ljudskih bića. No iz držanja čitavog njegova tijela pa i iz izrazanjegovih očiju, shvatila sam da se sprema upravo to."Pa što poduzimaš u vezi toga?" užasnuto sam upitala.Uzeo je čašu vode koju sam bila natočila sebi i ostavila je na stolu i

otpio. "Rečeno mi je da se ne miješam.""Arkanđeli su ti to rekli?""Nefili su zli. Nikada nisu trebali nastanjivati Zemlju. Postoje samo

zbog ponosa palih anđela. Arkanđeli ne žele imati nikakve veze snjima. Nemaju se namjeru uplitati ni u što vezano za nefile.""A svi ljudi koji će umrijeti?""Arkanđeli imaju vlastiti plan. Ponekad se loše stvari moraju odigrati

prije nego što se mogu dogoditi dobre.""Plan? Kakav plan? Da gledaju pomor nevinih ljudi?""Nefili će uletjeti ravno u zamku koju su sami postavili. Ako ljudi

moraju umrijeti zato da se rasa nefila uništi, arkanđeli će to riskirati."Nakostriješile su mi se dlake na glavi. "I ti se s njima slažeš?""Ja sam sada anđeo čuvar. Moja odanost pripada arkanđelima."

Plamen ubojite mržnje buknuo mu je u očima i načas sam pomislilada je upućen meni. Kao da mene krivi za to u što se pretvorio. Uvlastitu obranu, osjetila sam nalet srdžbe. Je li zaboravio sve iz onenoći? Ja sam žrtvovala život za njega, a on ga je odbacio. Ako je htionekoga okriviti za okolnosti u kojima se našao, mene nije mogao!"Koliko su nefili jaki?" upitala sam."Dovoljno." Glas mu je bio uznemirujuće bezbrižan."Mogli bi odbiti pale anđele već ovoga hešvana, zar ne?"

Kimnuo je.Zagrlila sam samu sebe da odagnam duboku, iznenadnu studen, ali

bila je više psihološka, nego fizička. "Moraš nešto učiniti." Zatvorio jeoči."Ako pali anđeli ne budu mogli opsjedati nefile, prijeći će na ljude",

rekla sam, pokušavajući se probiti kroz njegov rezervirani stavnemiješanja i doprijeti mu do savjesti. "Sam si mi to rekao. Nadesetke tisuća ljudi. Možda na Vee. Moju mamu. Možda na mene."Još uvijek je šutio."Zar tebe uopće nije briga?"Bacio je pogled na sat i odgurnuo se od stola. "Jako mi je žao što

hitno moram krenuti dok imamo nedovršena posla, ali kasnim."Rezervni ključ džipa ležao je na tanjuriću na kredencu i strpao ga jeu džep. "Hvala na ključu. Dopisat ću ti posudbu džipa na račun."Stala sam između njega i vrata. "Na račun?""Dovezao sam te kući iz Z-a, spasio te s Marcienog krova, a sad

sam ti posudio džip. Ne dijelim usluge zabadava."Bila sam prilično sigurna da se ne šali. Zapravo, prilično sigurna da

je mrtav ozbiljan."Možemo se dogovoriti tako da mi vraćaš nakon svake pojedine

usluge, ali mislio sam da bi s računom bilo jednostavnije." Osmijehmu se podrugljivo krivio. Prvoklasni samodopadni kreten.Suzila sam oči. "Ti zbilja uživaš u ovome, je li?""Jednog od ovih dana navratit ću da ti naplatim sve te usluge i tada

ću zbilja uživati.""Nisi ti meni posudio džip", raspravljala sam. "Ja sam ga ukrala. I to

nije bila usluga - uzela sam ga protiv tvoje volje."Opet je pogledao na sat. "Morat ćemo nastaviti s time kasnije. Sad

jurim.""Tako je", odrezala sam. "U kino s Marcie. Samo se ti zabavljaj dok

moj svijet visi o koncu." Rekla sam samoj sebi kako želim da ode.Zaslužio je Marcie. Nisam marila. Bila sam u iskušenju da ga nečimegađam; razmislila sam o tome da mu zalupim vratima iza leđa. Nonisam ga namjeravala pustiti bez da mu postavim pitanje koje jepeklo svaku moju misao. Zarila sam zube u unutrašnju stranu obrazakako mi glas ne bi podrhtavao. "Znaš li tko je ubio mojeg tatu?" Glas

mi je bio hladan i kontroliran i nije bio moj. Bio je to glas osobe kojaje do vrhova prstiju ispunjena mržnjom, boli i gorčinom.Patch je zastao, okrenut leđima."Što se dogodilo te noći?" Nisam se trudila skriti očaj u svojem

glasu.Nakon trenutka tišine, rekao je: "Pitaš me to kao da misliš da

znam.""Znam da si ti Crna Ruka." Načas sam zažmirila, osjetivši da se

ljuljam pod valom mučnine.Pogledao me preko ramena. "Tko ti je to rekao?""Znači, istina je?" Shvatila sam da su mi šake stisnute u pesti na

kukovima i da se strahovito tresu. "Ti si Crna Ruka." Motrila samnjegovo lice, moleći se da to nekako opovrgne.Starinska ura u hodniku odbila je puni sat dubokim zvonkim

zvukom."Izlazi", rekla sam. Nisam htjela plakati pred njim. Nipošto. Ne bih

mu priuštila to zadovoljstvo.Ostao je na mjestu, zasjenjenog hladnog lica, pomalo sotonskog.Sat je odbrojavao u tišini. Jedan, dva, tri."Platit ćeš mi za to", rekla sam još uvijek čudnovato stranim

glasom. Četiri, pet."Smislit ću način. Zaslužuješ da odeš u pakao. Bilo bi mi žao jedino

kad bi te arkanđeli poslali onamo prije mene."Oči su mu bljesnule užarenim crnilom."Zaslužuješ sve što će te snaći", rekla sam mu. "Svaki put kad si

me ljubio i grlio znajući što si učinio mojem tati..." zajecala sam iokrenula se, pucajući po šavovima u trenutku kad sam si to najmanjesmjela dopustiti.šest."Odlazi", rekla sam tiho, ali ne i smireno.Podigla sam pogled, sijevajući očima, u namjeri da natjeram Patcha

da ode snagom mržnje i gnušanja u mojim očima, no bila sam samau hodniku. Osvrnula sam se, očekujući da mi je samo izašao izvidnog polja, ali nije ga bilo. Čudnovata tišina uvukla se izmeđusjena i shvatila sam da se starinska ura zaustavila.Kazaljke su stale na šest i na dvanaest, točno u trenutku kada je

Patch otišao.

POGLAVLJE17

Kad je Patch otišao, iz odjeće za plažu presvukla sam se u tamnetraperice i majicu kratkih rukava pa se zakopčala u crnu vjetrovkuRazorbillsa koju sam osvojila na lanjskoj eZineovoj božićnoj zabavi.Premda mi se od te pomisli nelagodno okretao želudac, morala sampregledati Patchev stan i morala sam to učiniti noćas - prije nego štobude prekasno.Bilo je glupo što sam rekla Patchu da znam da je on Crna Ruka. To

mi je izletjelo u trenutku ogorčene brzopletosti. Izgubila samprednost iznenađenja. Sumnjala sam da me smatra stvarnomopasnošću - moje obećanje da ću ga poslati u pakao vjerojatno jeshvatio kao crni humor -ali ja sam raspolagala informacijama koje seočito jako trudio sakriti. Na osnovi onoga što sam znala osveznajućim, uvijek budnim arkanđelima, nije bilo lako od njihskrivati upletenost u umorstvo mojeg tate. Ja ga nisam mogla poslatiu pakao, ali arkanđeli jesu. Kad bih uspjela stupiti u kontakt s njima,njegova pomno čuvana tajna izašla bi na vidjelo. Arkanđeli su tražiliizgovor da ga pošalju u pakao. E pa ja sam imala razlog.Oči su mi se navlažile i brzo sam trepnula da odagnam suze. U

jednom razdoblju svojeg života ne bih nikad povjerovala da mi jePatch kadar ubiti tatu. Ta bi mi pomisao bila smiješna, besmislena -uvredljiva. No to je samo dokazivalo koliko me pametno i temeljitozavarao.Sve je ukazivalo na to da je stan u Swathmoreu mjesto gdje čuva

svoje tajne. Jedino je tu bio ranjiv. Osim Rixona, nitko nije smioonamo. Kad sam danas spomenula Rixonu da sam bila ondje,reagirao je s iskrenim iznenađenjem. On voli držati svoju kućnuadresu izvan dometa radara, tada je rekao. Je li je Patch uspioodržati izvan dometa radara arkanđela? To mi se činilo vrlo malovjerojatnim, gotovo nemogućim, no Patch je dokazao da izvrsno znazaobići svaku prepreku koja mu se nađe na putu. Ako je itko biodovoljno snalažljiv ili pametan da nasamari arkanđele, onda je to bioPatch. Odjednom sam zadrhtala, upitavši se što čuva u svojemstanu. Neki zloslutan osjećaj švrljao mi je kralježnicom i kao da meupozoravao da ne odem, ali dugovala sam tati da njegova ubojicuprivedem pravdi.

Pronašla sam baterijsku svjetiljku ispod kreveta i zakopčala je uprednji džep vjetrovke. Dok sam ustajala, u oči mi je upao Marciendnevnik. Ležao je poprijeko na knjigama naslaganim na mojoj polici.Malo sam oklijevala, osjetivši kako mi od grizodušja nastaje rupa usavjesti. Uzdahnuvši, ugurala sam dnevnik pored baterijskesvjetiljke, zaključala za sobom i krenula pješice.Prehodala sam kilometar i pol do Beechove pa uhvatila autobus do

Herringove. Prešla sam tri bloka do Keatove, uskočila na drugiautobus do Clementinske i na koncu se pješice popela zavojitomslikovitom uzbrdicom prema Marcienoj četvrti, koja je bila vrhunaccoldwaterske otmjenosti U večernjem uzduhu osjećao se mirissvježe pokošene trave i hortenzija, a prometa uopće nije bilo.Automobili su bili uredno pospremljeni u garaže pa su ulice izgledalešire, čišće. Prozori bijelih kolonijalnih kuća odražavali su buktinjusunca koje je polako zalazilo i zamislila sam obitelji koje zajednosjedaju za kasnu večeru iza prozorskih kapaka. Ugrizla sam se zausnicu, zatečena iznenadnim naletom neutješne tuge. Moja obiteljviše nikad neće zajedno objedovati. Tri večeri tjedno večerala samsama ili kod Vee. Preostale četiri večeri, kad mi je mama bila kodkuće, obično smo jele s pladnjeva, pred televizorom.Zbog Patcha.Skrenula sam u Brenchleyjevu, odbrojavajući kuće do Marciene.

Njezina crvena Toyota 4-Runner bila je parkirana na kolnom prilazu,ali znala sam da nije kod kuće. Patch ju je vjerojatno odvezao u kinodžipom. Krenula sam prečicom preko travnjaka u namjeri da ostavimdnevnik na trijemu, kad su se otvorila ulazna vrata.Marcie je objesila torbicu preko ramena i držala je ključ u ruci, očito

na izlasku. Ukipila se na vratima čim me ugledala. "Što ti ovdjeradiš?" upitala je.Zaustila sam, no prošle su pune tri sekunde prije nego što su riječi

izašle. "Ja... ovaj, mislila sam da nisi kod kuće."Suzila je oči. "E pa jesam.""Mislila sam da ti... i Patch..." bila sam gotovo nesuvisla. Dnevnik

mi je bio u rukama, posve vidljiv. Marcie će ga svaki čas ugledati."Otkazao je", odbrusila mi je kao da se to mene nimalo ne tiče.Jedva sam je čula. Svaki čas primijetit će dnevnik. Kao nikada

ranije, poželjela sam se vratiti kroz vrijeme. Trebala sam razmisliti o

tome prije nego što sam došla, trebala sam razmotriti mogućnost daće biti kod kuće. Nervozno sam se osvrnula, pogledavši ulicu kao dabi mi nekako mogla priteći u pomoć.Marcie je naglo udahnula kroza zube. "Otkud tebi moj dnevnik?"

Brzo sam se okrenula, zažarenih obraza.Stuštila se niz trijem. Istrgnula mi je dnevnik iz ruku i refleksno ga

privila na grudi. "Ti... ti si ga uzela?"Ruke su mi beskorisno pale niz bokove. "Uzela sam ti ga one

večeri na tulumu." Odmahnula sam glavom. "Vrlo glupo od mene.Jako mi je žao...""Jesi ga pročitala?" upitala je."Nisam.""Lažeš", podsmjehnula se. "Pročitala si ga, zar ne? Tko ne bi?

Mrzim te! Život ti je toliko dosadan da moraš njuškati po mojem? Jesipročitala sve ili samo one dijelove o tebi?"Upravo sam htjela čvrsto zanijekati da sam ga uopće otvorila, no

zbog Marcienih riječi misli su mi se zaustavile i premotale unatrag."O meni? Što si pisala o meni?"Bacila je dnevnik na trijem iza sebe, a onda se isprsila i izravnala

ramena. "Ma što me briga?" rekla je, prekriživši ruke i sijevajućipogledom. "Sad znaš istinu. Kakav je to osjećaj kad znaš da ti semama jebe s tuđim muževima?"Nasmijala sam se u nevjerici, no u tom smijehu bilo je čak i previše

srdžbe. "Molim?""Ti zbilja misliš da ti je mama svih tih noći na putu? Ha!"Zauzela sam isti položaj tijela kao Marcie. "Da, mislim." Što je htjela

reći?"Zašto joj je onda, po tvojem mišljenju, auto parkiran malo niže u

ovoj ulici jednu noć tjedno?""Pogriješila si osobu", rekla sam, osjetivši da kipim od bijesa. Sad

sam bila prilično sigurna da znam na što Marcie cilja. Kako seusuđuje optuživati moju mamu da ima ljubavnika. I to baš s njezinimtatom, ništi manje. Da je on zadnji muškarac na svijetu, moja mamani mrtva ne bila s njim. Ja sam mrzila Marcie i moja je mama toznala. Nije spavala Marcienim ocem. Nikad mi to ne bi napravila.Nikad to ne bi napravifl mojem tati. Nikad.

"Svjetlosmeđi Taurus, registracija X4I24?" Marcien glas bio jepolarno hladan."Dobro, znaš njezinu registraciju", rekla sam nakon nekoliko

sekundi, nastojeći se ne obazirati na osjećaj stezanja u prsima. "Toništa ne znači.""Probudi se, Nora. Naši roditelji znali su se u srednjoj školi. Tvoja

mama i moj tata. Bili su zajedno."Odmahnula sam glavom. "To je laž. Mama mi nikad ništa nije

pričala o tvojem tati.""Jer ne želi da saznaš." Oči su joj bljesnule. "Jer je još uvijek s njim!

On je njezina prljava mala tajna."Odmahnula sam glavom još jače, osjećajući se kao potrgana lutka.

"Možda je moja mama znala tvojeg tatu u srednjoj školi, ali to je bilodavno, prije nego što je upoznala mojeg tatu. Kriviš pogrešnu osobu.Vidjela si neki drugi auto parkiran u ulici. Kad nije kod kuće, onda jena putu i radi.""Vidjela sam ih zajedno, Nora. To je bila tvoja mama pa nemoj ni

pokušavati smisliti neki izgovor za nju. Toga dana otišla sam u školui na tvojem ormariću sprejem napisala poruku za tvoju mamu. Nije tijasno?" Siktala je s gnušanjem. "Spavali su zajedno. Rade to sveove godine. Što znači da je moj tata možda tvoj tata. I da si ti moždamoja - sestra."Marciene riječi pale su između nas poput oštrice.Rukama sam se obgrlila oko struka i okrenula se, pomislivši da ću

povratiti. Suze su me gušile u grlu, pekle me u nosu. Ukočeno i bezriječi otišla sam niz Marcienu prilaznu stazu. Očekivala sam da će miiza leđa dobaciti nešto još gore, ali ništa gore nije joj preostalo.Nisam otišla u Patchev stan.Zacijelo sam dopješačila sve do Clementinske, prošavši autobusnu

stanicu, park i gradski bazen, jer sljedeće čega sam se sjećala bilo jeda sjedim na klupi na travnjaku ispred gradske knjižnice. Po meni jepadao stožac svjetlosti ulične lampe. Noć je bila topla, ali privuklasam koljena na grudi i tijelo mi je bilo iscrpljeno od drhtanja. Misli sumi bile metež pun užasnih teorija.Gledala sam u tamu koja se spuštala oko mene. Prednja svjetla

nekog automobila skrenula su u ulicu, povećala se, produžila dalje.Povremeni smijeh iz humorističnih serija razlijegao se kroz otvoren

prozor s druge strane ulice. Pod naletima hladnog zraka ježila mi sekoža na rukama. Gušio me opojni miris trave, mošusan i vlažan zbogranije vrućine.Legla sam na leđa na klupu, zatvorivši oči pod nebom posutim

zvijezdama kao slojem prašine. Ispreplela sam drhtave ruke natrbuhu, prsti su mi bili poput smrznutih grančica. Pitala sam se zaštoživot ponekad mora biti takvo sranje, pitala se zašto me ljudi kojenajviše volim mogu najviše razočarati, pitala se koga više želimmrziti - Marcie, njezinog tatu ili svoju mamu.Duboko u sebi još sam se nadala da Marcie nema pravo. Nadala

sam se da ću joj to jednoga dana skresati u lice. No malaksalost kojakao da mi je rastvarala utrobu bila mi je znak da ću se tako samorazočarati.Nisam mogla točno smjestiti sjećanje na taj događaj, ali bilo je to

otprilike unutar zadnjih godinu dana. Možda malo prije nego što mi jetata umro... ne. Poslije. Bio je topao dan - proljeće. Sprovod jeprošao, moji su slobodni dani za žalovanje završili i opet sam išla uškolu. Vee me nagovorila da markiramo, a tih se dana ničemu nisamosobito opirala. Samo sam lelujala, nekako se snalazila. Misleći daje moja mama na poslu, pješice smo došle do moje kuće. Sigurnosmo hodale cijeli sedmi sat.Kad smo ugledale seosku kuću, Vee me povukla s ceste."Neki auto stoji na tvojem kolnom prilazu", rekla je."Čiji bi mogao biti? Izgleda kao Land Cruiser.""Tvoja mama nema takav auto.""Misliš da je to neki istražitelj?" Nije bilo vjerojatno da neki istražitelj

vozi terenac od šezdeset tisuća dolara, ali bila sam toliko navikla naposjete istražitelja da mi je to prvo palo na pamet."Priđimo bliže."Došle smo već skoro do kolnog prilaza, kad su se ulazna vrata

otvorila i kroz njih se začuli glasovi. Glas moje mame... i neki dubljiglas. Muški.Vee me odvukla iza ugla kuće, da nas ne vide.Gledale smo Hanka Millara kako ulazi u Land Cruiser i odlazi."Koji kaos", reče Vee. "Inače bih posumnjala u nešto prljavo, ali

tvoja mama je čistunka prve klase. Kladim se da joj je pokušavaoprodati auto."

"Da je došao čak ovamo radi toga?""O, da, draga. Prodavači auta ne znaju kad je dosta.""Ona već ima auto.""Ima Forda. To je, ono, Toyotin najgori neprijatelj. Marcien tata neće

biti zadovoljan dok cijeli grad ne bude vozio Toyote..."U mislima sam odlutala od tog sjećanja. No što ako joj nije

prodavao auto? Što ako su - nehotice sam progutala knedlu - bililjubavnici?Kamo bih ja sad trebala poći? Kući? Seosku kuću više nisam

osjećala kao dom. Više nisam osjećala da je topla i sigurna.Osjećala sam da je puna laži. Roditelji su mi prodavali priču oljubavi, zajedništvu i obitelji. No ako je Marcie govorila istinu - a mojnajveći strah bio je da jest - moja je obitelj bila vic. Golema laž kojuuopće nisam naslutila. Zar nije trebalo biti nekih naznaka? Ne bi lime trebala ošinuti spoznaja da sam to potajno cijelo vrijemenaslućivala, ali da sam radije zatvarala oči pred bolnom istinom? Tomi je bila kazna zato što sam vjerovala drugima. To mije bila kaznazato što sam u ljudima tražila dobrotu. Koliko god da sam u tom časumrzila Patcha, zavidjela sam mu na onoj hladnoj ravnodušnostikojom se distancirao od svih. On je u ljudima naslućivao najgore;bez obzira na to koliko bi nisko pali, on bi to uvijek unaprijed znao.Bio je okorjeo i iskusan, ali ljudi su ga zbog toga poštovali.Njega su poštovali, a meni lagali.Uspravila sam se na klupi i pritisnula mamin broj na mobitelu.

Nisam znala što ću reći kad se javi; prepustit ću bijesu iiznevjerenosti da me vode. Kad joj je mobitel zazvonio, licem su mipotekle vruće suze. Ispljuskala sam se da ih odagnam. Brada mi jedrhtala i svaki mišić u tijelu bio mi je napet. Ljute prkosne rijeci frcalesu mi mislima. Zamislila sam kako joj ih izvikujem, prekidajući jesvaki put kad se pokuša obraniti novim lažima.A kad bi se rasplakala... ne bi mi bilo žao. Zaslužila je svu moguću

patnju zbog odluka koje je donosila. Javila se njezina govorna pošta,a ja sam se na jedvite jade obuzdala da ne zavitlam telefon u mrak.Zatim sam nazvala Vee."Hej, draga. Je li nešto važno? S Rixonom sam...""Odlazim od kuće", rekla sam, ne zamarajući se time što mi je glas

promukao od plakanja. "Mogu li neko vrijeme biti kod tebe? Dok ne

odlučim kamo ću."Veeino disanje ispunilo mi je uho. "Ponovi?""Mama mi se vraća u subotu. Do tada želim nestati. Mogu li ostatak

tjedna spavati kod tebe?""E, a mogu li pitati...""Ne.""Dobro, naravno", reče Vee, pokušavajući prikriti šok. "Možeš kod

mene, nema problema. Uopće nema problema. Reći ćeš mi u čemuje stvar kad budeš spremna za to."Osjetila sam kako mi opet naviru suze. Trenutačno je Vee bila

jedina osoba na koju sam mogla računati. Znala je biti neugodna,naporna i lijena, ali nikad mi nije lagala.Stigla sam do seoske kuće oko devet i uvukla se u pamučnu

pidžamu. Noć nije bila hladna, ali zrak je bio vlažan i ta vlaga kao dami se uvlačila pod kožu, šireći mi neugodnu hladnoću do kostiju.Nakon što sam si pripremila šalicu vrućeg mlijeka, potonula sam ukrevet. Bilo je prerano za spavanje, no ne bih mogla zaspati ni dasam htjela; misli su mi se još uvijek sudarale i smrskavale nakrhotine. Zurila sam u strop, nastojeći izbrisati zadnjih šesnaestgodina i početi ispočetka. Ma koliko da sam se trudila, nisamuspijevala zamisliti Hanka Millara kao svojeg oca.Skočila sam iz kreveta i odlučno krenula hodnikom u maminu sobu.

Otvorila sam njezinu škrinju za miraz, tražeći srednjoškolskigodišnjak. Uopće nisam znala ima li ga, ali ako ga je imala, nisam semogla sjetiti ni jednog drugog mjesta gdje bih ga tražila osim teškrinje. Ako su ona i Hank Millar zajedno išli u školu, bit će na slici.Ako su se voljeli, on joj se vjerojatno potpisao u godišnjak na nekiposeban način da to pokaže. Pet minuta kasnije temeljito sampretražila škrinju i ostala praznih ruku.Otapkala sam u kuhinju i pregledala što ima za jelo po ormarićima,

ali nisam imala apetita. Nisam mogla jesti mozgajući o toj velikoj lažiu koju se pretvorila moja obitelj. Pogled mi je odlutao prema ulaznimvratima, no kamo sam mogla poći? Osjećala sam se izgubljeno u tojkući, nemirno sam željela otići, no nisam imala kud. Nekoliko minutastajala sam u hodniku i naposljetku se popela natrag u svoju sobu.Ležeći u krevetu s pokrivačem navučenim do brade, zatvorila samoči i gledala slike koje su mi poput filmske trake klizile mislima. Slike

Marcie; Hanka Millara, kojeg sam jedva poznavala i čije sam si licemogla predočiti tek uz velik napor; svojih roditelja. Slike su nadiralesve brže i brže, dok se nisu stopile u neobičan kolaž ludila.Najednom su slike krenule unatrag, putujući kroz vrijeme. Iz filmske

trake cijedile su se sve boje, sve dok nisu preostale samo mutnacrna i bijela. Tada sam shvatila da sam prešla s onu stranu zbilje.Sanjala sam.Stajala sam u prednjem dvorištu. Nasrtljiv vjetar vitlao je suhim

lišćem po kolnom prilazu, oko mojih gležnjeva. Čudnovat ljevkastoblak vrtložio se na nebu iznad mene, ali nije pokušavao dotaknutitlo, kao da čeka povoljan trenutak da napadne. Patch je sjedio naogradi trijema pognute glave, ruku mlohavo sklopljenih izmeđukoljena."Miči se iz mojeg sna", zaurlala sam na njega glasnije od vjetra.

Odmahnuo je glavom. "Neću dok ti ne kažem što se događa."Nategnula sam gornji dio pidžame malo niže. "Ne želim te slušati.""Ovdje nas arkanđeli ne mogu čuti."Ogorčeno sam se nasmijala. "Nije ti dosta što si manipulirao sa

mnom u stvarnom životu - nego moraš i ovdje?"Podignuo je glavu. "Manipulirao? Pokušavam ti reći što se događa.""Na silu upadaš u moje snove", predbacila sam mu. "To si napravio

nakon Vražje torbice i to radiš upravo sad."Između nas najednom je zapuhao silovit nalet vjetra, primoravši me

da ustuknem. Granje drveća škripalo je i cviljelo. Odmaknula samkosu s lica.Patch je rekao: "Nakon Z-a, u džipu si mi rekla da si sanjala

Marcienog tatu. Te noći kad si ga sanjala, ja sam razmišljao o njemu.Prisjećao sam se upravo toga o čemu si sanjala i želio da postojinačin na koji bih ti mogao reći istinu. Nisam znao da komuniciram stobom.""Ti si mi stvorio taj san?""Nije to bio san. Nego sjećanje."Pokušala sam to probaviti. Ako je san bio stvaran, Hank Millar živio

je u Engleskoj prije više stotina godina. Sjećala sam se sna. Recikrčmaru da pošalje pomoć, rekao je Hank. Reci mu da tu nemanikakvog čovjeka. Reci mu da je to jedan od vražjih anđela, da jedošao opsjesti moje tijelo i odbaciti moju dušu.

Je li Hank Millar bio - nefil!"Ne znam kako sam upao u tvoje snove", reče Patch, "ali još od

tada pokušavam komunicirati s tobom na taj način. Probio sam seone noći kad sam te poljubio nakon Vražje torbice, ali u zadnjevrijeme stalno nalijećem na zidove. Imam sreće što sam sada ovdje.Mislim da je stvar u tebi. Ti me ne puštaš unutra.""Jer te ne želim u svojoj glavi!"Spuznuo je s ograde i sišao u dvorište prema meni. "Trebaš me

pustiti unutra."Okrenula sam se od njega."Predodijeljen sam Marcie", rekao je.Prošlo je pet sekundi prije nego što mi je sve sjelo na svoje mjesto.

Mučan, vruć osjećaj koji mi se bućkao u želucu otkako sam otišla odMarcie proširio mi se u udove. "Ti si Marcien anđeo čuvar?""Nimalo ne uživam u tome.""Jesu li to učinili arkanđeli?""Kad su me dodijelili tebi kao anđela čuvara, izričito su rekli da

moram imati na umu što je najbolje za tebe. Moje hodanje s tobomnije najbolje za tebe. Znao sam to, ali mi se nije sviđala pomisao dami arkanđeli govore što da radim u privatnom životu. Gledali su nasone noći kad si mi dala prsten."U džipu. Noć prije nego što smo prekinuli. Sjećala sam se."Čim sam shvatio da nas gledaju, otišao sam. Ali šteta je bila

počinjena. Rekli su mi da sam najuren čim mi pronađu zamjenu.Onda su me dodijelili Marcie. Te noći otišao sam do njezine kućekako bih se natjerao da se suočim s time što sam učinio.""Zašto Marcie?" upitala sam jetko. "Da kazne mene?"Rukom si je prešao niz usta. "Marcien tata je nefil prve generacije,

čistokrvan. Sad kad je Marcie navršila šesnaest godina, izložena jeopasnosti da je netko žrtvuje. Prije dva mjeseca, kad sam japokušao žrtvovati tebe kako bih dobio ljudsko tijelo, ali sam ti nakoncu spasio život, nije bilo puno palih anđela koji su vjerovali da semogu promijeniti. Ja sam sada čuvar. Svi oni to znaju, a svi znaju ida sam to postao jer sam te spasio od smrti. Odjednom ih mnogoviše vjeruje kako i oni mogu prevariti sudbinu. Bilo tako da spaseneko ljudsko biće i opet dobiju krila" - izdahnuo je - "ili tako da ubijusvog nefilskog vazala i pretvore svoje tijelo palog anđela u ljudsko."

Prevrtjela sam u mislima sve što sam znala o palim anđelima inefilima. Henokova knjiga spominjala je palog anđela koji je postaoljudsko biće nakon što je ubio svojeg nefilskog vazala - žrtvovanjemjednog od vazalovih ženskih potomaka. Prije dva mjeseca Patch jepokušavao učiniti upravo to, namjeravao je iskoristiti mene da bi ubioChaunceyja. A sada, kad bi pali anđeo koji je prisilio Hanka Millarada mu se zakune na odanost želio postati čovjekom, morao bi...Žrtvovati Marcie.Rekla sam: "Znači, tvoja je dužnost da se pobrineš da pali anđeo

koji je prisilio Hanka Millara da mu se zakune na odanost ne žrtvujeMarcie kako bi dobio ljudsko tijelo."Kao da smatra da me poznaje dovoljno dobro kako bi naslutio moje

sljedeće pitanje, rekao je: "Marcie ništa ne zna. Nema pojma ni očemu."Nisam htjela razgovarati o tome. Nisam htjela da Patch bude tu. On

mi je ubio tatu. Oduzeo mi je za sva vremena nekoga koga samvoljela. Patch je bio čudovište. Ništa što bi mi rekao ne bi me naveloda promijenim stav."Chauncey je osnovao nefilsko krvno društvo", rekao je Patch.Odmah sam ponovno naćulila uši. "Što? Kako znaš?"Činilo mi se da nerado odgovara na to. "Ušao sam u neka sjećanja.

Tuđa sjećanja.""Tuđa sjećanja?" Bila sam zapanjena, iako bez potrebe. Kako bi on

mogao opravdati sve užase koje je počinio? Kako je mogao doćiovamo i reći mi da je potajno pregledao najskrivenije i najintimnijemisli nekih ljudi i još očekivati da mu se divim zbog toga? Ili uopćeočekivati da ga saslušam?"Neki nasljednik nastavio je gdje je Chauncey stao. Još mu nisam

uspio otkriti ime, ali priča se da nije zadovoljan Chaunceyjevomsmrću, što nema nikakvog smisla. On je sad glavni - već i samo totrebalo bi izbrisati svako žaljenje za Chaunceyjevom smrću. Zbogtoga se pitam je li taj nasljednik bio Chaunceyjev dobar prijatelj ilirođak."Odmahnula sam glavom. "Ja to ne želim slušati.""Nasljednik je raspisao nagradu za izručivanje Chaunceyjevog

ubojice. Svi moji daljnji prigovori ugušili su se u korijenu. Patch i jarazmijenili smo pogled. "Želi da ubojica plati."

"Misliš, želi da ja platim", protisnula sam jedva čujnim glasom."Nitko ne zna da si ti ubila Chaunceyja. Čak ni on nije znao da si ti

njegov ženski potomak sve do nekoliko sekundi prije nego što jeumro pa su mali izgledi da zna itko drugi. Chaunceyjev nasljednikmožda i pokuša ući u trag Chaunceyjevim potomcima, ali neka mu jesa srećom. Meni je dugo trebalo da te pronađem." Zakoračio jeprema meni, no ustuknula sam. "Kad se probudiš, trebaš opet rećida želiš da tvoj anđeo čuvar budem ja. Izgovori to s uvjerenjem, takoda te arkanđeli čuju i nadajmo se da će ti izaći ususret. Ja činim svešto mogu da te zaštitim, ali ograničen sam. Trebam veće mogućnostipristupa ljudima oko tebe, tvojim osjećajima, svemu u tvojemsvijetu."Što mu je to značilo? Da su mi arkanđeli napokon pronašli

zamjenskog anđela čuvara? Je li mi se zato večeras na silu uvukaou san? Zato što se našao isključen pa više nije mogao pristupatisvemu čemu je htio?Osjetila sam kako mu se ruke pomiču na moje kukove, zaštitnički

me zagrlio. "Neću dopustiti da ti se išta dogodi."Ukrutila sam se i iskobeljala. Misli su mi bile kaotične. Želi da

ubojica plati. Nisam se toga mogla otresti. Od pomisli da postojinetko tko me želi ubiti, sva sam obamrla. Nisam htjela biti tu. Nisamhtjela znati za to. Htjela sam se opet osjećati sigurnom.Shvativši da Patch nema namjeru otići iz mojeg sna, odlučila sam

nešto poduzeti sama. Napala sam nevidljive granice snaprisiljavajući se da se probudim. Otvori oči, rekla sam si. Otvori ih!Patch mi je stisnuo lakat. "Što radiš?Osjetila sam kako postajem lucidnija. Osjetila sam toplinu svojeg

pokrivača i mekoću jastuka ispod obraza. Svi poznati mirisi mojesobe umirili su me."Ne budi se, Anđele." Rukama me pogladio po kosi, obuhvativši mi

glavu, natjeravši me da ga pogledam u oči. "Moraš znati još nešto.Postoji jedan jako važan razlog zašto trebaš vidjeti ta sjećanja.Pokušavam ti reći nešto što ti ne mogu reći nikako drugačije. Morašshvatiti što ti pokušavam reći. Trebaš me prestati blokirati."Trgnula sam glavom u stranu. Stopala kao da su mi se izdigla s

trave i poletjela sam prema ljevkastom oblaku koji se vrtložio. Patch

me pokušao uhvatiti, psujući sebi u bradu, ali njegov stisak bio je lakkao pero, nestvaran.Probudi se, naredila sam si. Probudi se.Dopustila sam oblaku da me proguta.

POGLAVLJE18

Probudila sam se oštro udahnuvši zrak. Moja soba bila je punasjena, mjesec je poput kristalne kugle svijetlio kroz prozor. Posteljinami je bila vruća i vlažna, zapetljana oko nogu. Na satu je pisalo deveti trideset.Iskočila sam iz kreveta, otišla u kupaonicu i natočila si čašu hladne

vode. Ispila sam je i naslonila se na zid. Nisam više smjela zaspati.Što god radila, nisam smjela pustiti Patcha natrag u svoje snove.Ushodala sam se amo-tamo po hodniku na katu, mahnito senastojeći posve razbuditi, no bila sam toliko uzrujana da samsumnjala da bih zaspala čak i da sam htjela.Nekoliko minuta kasnije usporilo se bubnjanje mojeg bila, ali moje

se misli nisu tako lako htjele smiriti. Crna Ruka. Proganjale su me teriječi. Bile su neuhvatljive, prijeteće, zlobne. Nisam se moglanatjerati da pošteno razmislim o njima. Ne bez osjećaja da se mojveć ionako krhak svijet počinje urušavati. Znala sam da potragu zanačinom na koji bih arkanđelima dala do znanja da je Patch CrnaRuka i ubojica mojeg tate izbjegavam zato da sebe zaštitim odporazne istine: da sam se zaljubila u ubojicu. Dopustila sam mu dame ljubi, da mi laže, da me izda. Kad me dotaknuo u snu, sav se mojotpor skršio i opet sam se osjećala uhvaćenom u njegovu mrežu.Moje srce još je uvijek pripadalo njemu, i to je bila najveća izdaja.Kakva sam ja to osoba kad ne mogu privesti ubojicu vlastita ocapravdi?Patch je rekao da mogu reći arkanđelima da ga opet želim kao

anđela čuvara jednostavno tako da to izgovorim naglas. Dakle, činilose logično da bih naprosto mogla viknuti: "Patch je ubio mojeg tatu!"i završiti s time. Pravda bi bila zadovoljena. Patch bi završio u paklu,a ja bih polako mogla graditi svoj život ispočetka. No nisam moglasmoći snage da prevalim te riječi preko usta, kao da su lancimaprivezane za neko mjesto duboko u meni.Previše toga nije se poklapalo. Zašto bi se Patch, anđeo, petljao s

nefilskim krvnim društvom? Ako je on bio Crna Ruka, zašto bižigosao nefilske novake? Zašto bi ih uopće novačio? To nije bilosamo čudno - bilo je nelogično. Nefilska rasa mrzila je anđele i

obratno. A ako je Crna Ruka bio Chaunceyjev nasljednik i novi vodadruštva... kako je ta osoba mogla biti Patch?Uštipnula sam se za korijen nosa, pomislivši da će mi se glava

raspuknuti od neprekidnog prevrtanja istih pitanja. Zašto je svevezano uz Crnu Ruku sličilo beskrajnom labirintu zamki iza zamki izazamki?Trenutačno mi je Scott bio jedina preostala pouzdana veza s Crnom

Rukom. Znao je više nego što je odavao, bila sam uvjerena u to, alibio je previše ustrašen da bi progovorio. Kad je pričao o Crnoj Ruci,u glasu mu se čula čista panika. Trebala sam od njega čuti sve štozna, ali on je bježao od svoje prošlosti i nikako ga nisam moglanatjerati da se okrene i suoči s njom. Pritisnula sam dlanove na čelo,pokušavajući jasno razmišljati.Nazvala sam Vee."Dobre vijesti", rekla je prije nego što sam uspjela zucnuti.

"Nagovorila sam tatu da se sa mnom odveze natrag do plaže i platiglobu da mi skinu lisičinu s kotača. Opet sam u optjecaju.""Dobro, jer trebam tvoju pomoć.""Pomoć je moje drugo ime."Bila sam prilično sigurna da mi je već rekla kako je njeno drugo ime

Strašna, ali svoje sam mišljenje zadržala za sebe. "Trebam nekogada mi pomogne da pregledam Scottovu sobu." Znala sam da Scottvjerojatno ne čuva nikakve dokaze koji bi otvoreno upućivali nanjegovu upletenost u nefilsko krvno društvo, no što sam drugomogla? Do sada mu je izvrsno polazilo za rukom da mi ne dajeizravne odgovore, a nakon našeg zadnjeg susreta znala sam da mese čuva. Ako sam htjela otkriti što zna, morala sam malo istražitisama."Izgleda da je Patch otkazao naš dvostruki spoj pa mi je raspored

širom otvoren", reče Vee malo previše oduševljeno. Očekivala samda će me pitati što to tražimo u Scottovoj sobi."Pretraživanje Scottove sobe neće biti ni opasno ni uzbudljivo",

rekla sam joj, tek toliko da se osiguram da smo obje na istoj valnojduljini. "Ti trebaš samo sjediti u Neonu ispred njegovog stana inazvati me ako vidiš da dolazi kući. Sama idem unutra.""To što ja osobno ne idem u špijunažu, ne znači da nije uzbudljivo.

Biti će mi kao da gledam film. Jedino što u filmovima pozitivca skoro

nikad ne uhvate. Ali ovo je stvarni život i velike su šanse da će teuhvatiti. Vidiš? Faktor uzbuđenja je visok."Osobno mi se učinilo da je Vee malo previše željna toga da me vidi

uhvaćenu."Upozorit ćeš me ako se Scott bude vraćao kući, zar ne?" upitala

sam. "Normalno, draga. Čuvam ti leđa."Nakon toga sam nazvala Scotta na kućni telefon. Javila se gđa

Parnell."Nora, kako mi je drago što te čujem! Scott mi je rekao da se

zagrijavate jedno za drugo", dodala je urotnički."Pa, hm...""Uvijek sam mislila kako bi bilo stvarno krasno kad bi se Scott

oženio nekom djevojkom odavde. Baš mi se i ne sviđa pomisao dase oženi u neku nepoznatu obitelj. Što ako ženini srodnici ispadnuluđaci? Tvoja mama i ja smo tako dobre prijateljice, možeš li zamislitikoliko bi nam bilo zabavno da zajedno organiziramo vjenčanje? Alitrčim pred rudo! Sve u svoje vrijeme, kako se već kaže."O, čovječe."Je li Scott kod kuće, gospodo Parnell? Imam neke vijesti i mislim

da će ga zanimati."Čula sam kako je dlanom prekrila slušalicu i viknula: "Scott! Digni,

slušalicu! Nora je!"Trenutak zatim začula sam Scotta. "Mama, sad možeš spustiti."

Glas mu je bio malo nepovjerljiv."Samo da se uvjerim da si na liniji, dušo.""Na liniji sam.""Nora ima neke zanimljive vijesti.""Onda spusti da mi ih može reći."Začuo se razočaran uzdah i škljocaj."Čini mi se da sam ti rekao da me se kloniš", reče Scott."Jesi li već pronašao neki bend?" upitala sam nasrtljivo, nadajući se

da ću preuzeti kontrolu nad razgovorom i zainteresirati ga prije negošto mi spusti slušalicu."Nisam", rekao je s istom suzdržanom skepsom."Spomenula sam jednom prijatelju da sviraš gitaru...""Sviram bas."

"... i on je to razglasio i pronašao bend koji želi da dođeš naaudiciju.Večeras.""Kako se zove bend?"To pitanje nisam predvidjela. "Hm... Svinjari.""Zvuči kao nešto iz 1960-ih.""Želiš li na audiciju ili ne?""Kada?""U deset. U Vražjoj torbici." Da sam znala za neko skladište još

dalje, rekla bih mu ga. Ovako ću se morati snaći s dvadeset minutakoliko mu je trebalo do tamo i natrag."Treba mi ime kontakta i broj telefona."Uopće nisam pretpostavila da će me to pitati.Odgovorila sam: "Rekla sam tom prijatelju da ću ti prenijeti poruku,

ali nisam ga se sjetila pitati za imena i telefonske brojeve članovabenda.""Nemam namjeru popušiti cijelu noć na neku audiciju ako prvo ne

saznam tko su ti dečki, kakav stil sviraju i gdje su nastupali. Jesu lipunk, indie-pop, metal?""Što si ti?""Punk.""Saznat ću njihove brojeve i odmah ti se javim."Prekinula sam vezu sa Scottom i smjesta nazvala Vee. "Rekla sam

Scottu da sam mu večeras sredila audiciju s nekim bendom, ali hoćeznati kakvu muziku taj bend svira i gdje je nastupao. Ako mu damtvoj broj, možeš se praviti da si cura nekoga iz benda? Samo reci dase ti uvijek javljaš na telefon svojeg dečka dok on vježba. Nemojništa objašnjavati. Drži se činjenica; oni su punk bend, tek što senisu proslavili i bio bi glup da ne dođe na audiciju.""Stvarno mi se počinje sviđati sve to špijuniranje", reče Vee. "Kad

moj normalan život postane dosadan, trebam se samo prikrpati tebi."Sjedila sam na trijemu s koljenima privučenim do grudi, kad se Vee

polako dokotrljala."Mislim da moramo stati kod Skippyja i uzeti hotdogove prije nego

što prijeđemo na stvar", rekla je kad sam ušla. "Ne znam zašto, alimeni su hotdogovi kao trenutačna injekcija hrabrosti. Kad pojedemhotdog čini mi se da mogu sve."

"Zato što te nabriju svi oni otrovi koje stavljaju u njih.""Kao što rekoh, mislim da moramo stati kod Skippyja.""Ja sam već pojela tjesteninu za večeru.""Tjestenina baš i nije zasitna.""Tjestenina je vrlo zasitna.""Da, ali ne na isti način kao senf i umak", obrazložila je Vee.Petnaest minuta kasnije izašle smo iz Skippyjeva prolaza za

kupovanje j iz auta s dva hotdoga, jednim velikim pomfritom i dvafrapea od jagoda,"Mrzim takvu hranu", rekla sam, osjećajući kako mi se masnoća

probijaj na ruku kroz voštani papir omotan oko hotdoga. "Nijezdrava.""Nije zdravo ni hodanje s Patchem pa te to nije spriječilo."Nisam odgovorila.Četiristo metara od Scottove zgrade Vee je skrenula na rub ceste.

Najveći problem koji sam predvidjela bio je gdje ćemo se smjestiti.Deaconova je slijepa ulica i završava odmah iza te zgrade. Vee i jabile smo vani na otvorenom i čim Scott prođe onuda i ugleda Vee uNeonu, shvatit će da se nešto kuha. Nije me brinulo hoće liprepoznati njezin glas preko telefona, ali brinulo me hoće li se sjetitinjezina lica. Vidio nas je zajedno | više puta, a jednom nas je vidiočak i u Neonu, kako ga pratimo. Bila je asocijacijski kriva."Morat ćeš sići s ceste i parkirati iza onog grmlja", naredila sam

Vee.Vee se nagnula naprijed, zagledavši se u tamu. "Je li ono jarak

između mene i grmlja?""Nije jako dubok. Vjeruj mi, proći ćemo ga.""Meni se čini dubok. Ovo je Neon, nije Hummer.""Neon nije jako težak. Ako zapnemo, izaći ću i pogurati."Vee je krenula i prešla preko bankine, a odozdo po šasiji zastrugao

je, zapušteni korov."Dodaj g-gas!" rekla sam, a zubi su mi škljocnuli kad se auto

zanjihao preko kamenog nasipa. Nagnuo se nadolje, stuštio u jarak izaustavio se uz udarac prednjih kotača o dno."Mislim da se nećemo uspjeti popeti", reče Vee dodajući gas. Gume

su se vrtjele, ali su proklizavale. "Moram prići gadu iz drugog ugla."

Snažno je namotala volan ulijevo i opet stala na gas. "Ovo je većbolje", rekla je kad je Neon uhvatio i posrnuo naprijed."Pazi, kamen..." započela sam, ali bilo je prekasno.Vee je Neonom prešla točno preko velikog stršećeg kamena dopola

ukopanog u zemlju. Nagazila je kočnicu i ugasila motor. Izašle smo izapiljile se u prednju lijevu gumu."Izgleda malo čudno", reče Vee. "Treba li guma ovako izgledati?"Udarila sam glavom o najbliže stablo."Znači, pukla nam je guma", reče Vee. "Što sad?""Držimo se plana. Ja idem pretražiti Scottovu sobu, a ti drži stražu.

Kad se vratim, nazvat ćeš Rixona.""A što da mu kažem?""Da nam je istrčao jelen i da si naglo skrenula da ga ne pogodiš.

Onda si uletjela Neonom u jarak i na kraju pogodila taj kamen.""Sviđa mi se priča", reče Vee. "Ispada da sam ljubitelj životinja.

Rixonu će biti drago.""Imaš kakvih pitanja?" upitala sam je."Ne, sve kužim. Zovem te čim Scott ode odavde. Zovem te opet

ako se vrati da te upozorim da se odmah makneš." Vee je spustilapogled na moju obuću. "Misliš se pentrati po kući i upasti krozprozor? Možda si onda mogla obuti tenisice. Tvoje balerinke suslatke, ali nisu praktične.""Namjeravam ući kroz prednja vrata.""A što ćeš reći Scottovoj mami?""Nije važno. Ona me voli. Odmah će me pustiti unutra." Pružila sam

joj svoj hotdog, koji se već ohladio. "Hoćeš?""Ni govora. Trebat će ti. Ako se bilo što loše dogodi, samo uzmi

griz. Za deset sekundi iznutra ćeš osjetiti toplinu i srećicu."Pretrčala sam ostatak puta niz Deaconovu, sakrivši se u sjenu

stabala čim sam razabrala ljudski lik kako se mota amo-tamo izaosvijetljenih prozora Scottova stana na drugom katu. Koliko samuspjela vidjeti, gđa Parnell bila je u kuhinji i kretala se izmeđuhladnjaka i sudopera, vjerojatno praveći kolač ili užinu. Svjetlo uScottovoj sobi bilo je upaljeno, ali rolete su mu bile spuštene. Svjetlose ugasilo i čas kasnije Scott je ušao u kuhinju i dao mami pusu uobraz.

Pričekala sam još pet minuta, gnječeći komarce po sebi, prije negošto je Scott izašao iz zgrade s nečime nalik kutiji za gitaru. Ugurao jekutiji u Mustangov prtljažnik i na rikverc izašao s parkirališnogmjesta.Minutu kasnije u džepu mi se oglasilo Veeino zvono."Orao je odletio iz gnijezda", rekla je."Znam", rekla sam. "Ostani tamo. Ulazim."Popela sam se do ulaznih vrata stana i pozvonila. Vrata su se

otvorila i čim me gđa Parnell ugledala, lice joj se ozarilo širokimosmijehom."Nora!" rekla je, blagonaklono me primivši za ramena. "Upravo si se

mimoišla sa Scottom. Otišao je na audiciju s bendom. Ne mogu tireći koliko mu znači što si se potrudila da mu to središ. Oduševit ćeostale članove benda. Samo čekaj i vidjet ćeš." Nježno me uštipnulaza obraz."Zapravo, Scott me upravo nazvao. Zaboravio je ponijeti neke note

pa me zamolio da ih pokupim. Vratio bi se po njih, ali nije htiozakasniti na audiciju da ne ostavi loš dojam.""O! Da, naravno! Samo uđi. Je li rekao koje note treba?""Poslao mi je poruku s nekoliko naslova."Sirom je otvorila vrata. "Odvest ću te u njegovu sobu. Scott će se

jako gristi ako ta audicija ne prođe točno onako kako je zamislio.Obično jako pazi na to da ponese prave note, ali sve se ovo dogodilotako brzo. Sigurna sam da je izbezumljen, jadničak.""Zvučao je dosta uzrujano", složila sam se. "Požurit ću što više

mogu.'Gđa Parnell me povela hodnikom. Kad sam prešla preko praga

Scottove sobe, vidjela sam da je potpuno drugačija. Prvo što samprimijetila bila je crna boja na zidovima. Zadnji put kad sam došla bilisu bijeli. Nestali su poster Kuma i zastavica New England Patriotsa.Zrak je prožimao težak miris boje i osvježivača."Moraš mu oprostiti te zidove", reče gđa Parnell. "Scott prolazi kroz

emocionalne tegobe. Selidbe znaju biti teške. Trebao bi više izlaziti."Znakovito me pogledala. Pravila sam se da ne razumijem."Znači, to su note?" pitala sam, pokazavši na hrpu papira na podu.

Gđa Parnell obrisala je ruke o pregaču. "Da ti pomognem dapronađeš te pjesme?"

"Nema potrebe, zaista. Ne bih vas htjela zadržavati. Začas ću bitigotova."Čim je otišla, zatvorila sam vrata. Stavila sam mobitel i Skippyjev

hotdog na stol preko puta kreveta pa prišla ormaru.Iz brežuljka od traperica i majica na dnu ormara stršao je par bijelih

gležnjača. Na vješalicama su preostale samo tri karirane košulje.Zapitala sam se je li ih kupila gđa Parnell, s obzirom na to da nisammogla zamisliti Scotta u flanelu.Pod krevetom sam našla aluminijsku palicu, rukavicu za baseball i

neku biljku u loncu. Nazvala sam Vee."Kako izgleda marihuana?""Pet listova", reče Vee."Scott ovdje uzgaja marihuanu. Ispod kreveta.""To te čudi?"Nije me čudilo, no sad mi je bilo jasno čemu osvježivač zraka.

Nisam bila sigurna da mogu zamisliti Scotta kako puši travu, ali ne bime iznenadilo kad bi je prodavao. Očajnički je trebao lovu."Nazvat ću te opet ako nađem još nešto", rekla sam. Spustila sam

mobitel na Scottov krevet i polako napravila krug po sobi. Nije bilomnogo mogućih skrovišta. Donja strana stola bila je čista.Ventilacijski otvori bili su prazni. Ništa nije bilo ušiveno u pokrivač.Baš sam namjeravala odustati, kad mi je u oči upalo nešto visoko naugrađenom ormaru. Zid je bio oštećen.Privukla sam radni stolac i stala na njega. Kvadratna rupa srednje

veličine bila je izrezana iz zida i popunjena gipsom kako bi izgledaloda je nema. Pomoću žičane vješalice posegnula sam što sam višemogla uvis i izbila kvadrat od gipsa. Koliko sam vidjela, u taj prostorbila je nagurana narančasta kutija za cipele marke Nike. Pokušalasam je zakačiti vješalicom, ali samo sam je odgurala dublje unutra.Tiho zujanje raspršilo mi je koncentraciju i shvatila sam da mi to

mobitel vibrira, dok posteljina Scottova kreveta prigušuje zvuk.Skočila sam. "Vee?" javila sam se."Izlazi odande!" siknula je uspaničeno. "Scott me opet nazvao i htio

da mu objasnim kako se dolazi do tog skladišta, ali ja nisam znalakoje si mu skladište rekla. Malo sam odugovlačila i rekla da sam jasamo cura tog tipa i da ne znam gdje bend održava audicije. Pitaome u kojem skladištu vježbaju pa sam rekla da ne znam ni to. Dobra

vijest je da mi je prekinuo vezu pa se nisam morala uvaljivati jošdublje u laž. Loša vijest je da ide kući. Upravo sad.""Koliko još imam vremena?""Budući da je već projurio ovuda brzinom od nekih petsto na sat,

možda minutu. Ili manje.""Vee!""Nisam kriva ja - ti se nisi javljala na telefon!""Pojuri za njim i malo ga zadrži. Trebam još dvije minute.""Da pojurim za njim? Kako? Neon ima probušenu gumu.""Na vlastitim nogama!""Misliš, da se krećem?"Pritisnuvši telefon između ramena i brade, iskopala sam neki

papirić iz torbe i pokušala pronaći olovku na Scottovu stolu. "To nijeni četiristo metara. Jedan krug oko trkaće staze. Kreni!""A što da mu kažem kad ga ulovim?""Upravo to špijuni rade - improviziraju. Već ćeš se nečega sjetiti.

Moram ići." Prekinula sam vezu.Gdje su mu bile olovke? Kako je Scott mogao imati stol bez ijedne

kemijske ili obične olovke? Najzad sam pronašla olovku u svojoj torbii na brzinu nažvrljala poruku na komadić papira. Papir sampodmetnula ispod hotdoga.Izvana sam začula kako je Mustang dogrmio na parkiralište ispred

zgrade.Otišla sam do ormara i opet se popela. Protegnula sam se na

nožne prste i vješalicom nabadala kutiju.Ulazna su vrata tresnula."Scott?" čula sam gđu Parnell iz kuhinje. "Kako to da si se već

vratio?"Kukom vješalice zakačila sam rub poklopca i izvukla kutiju iz rupe.

Kad sam je izvukla dopola, gravitacija je obavila ostalo. Kutija mi jepala u ruke. Upravo sam je ugurala u torbu i jednom rukom zavrnulastolac natrag na njegovo mjesto kod stola, kad su se vrata sobenaglo otvorila.Scott me odmah ugledao. "Što radiš?" ljutito je upitao."Nisam očekivala da ćeš se tako brzo vratiti", promucala sam."Izmislila si audiciju, zar ne?""Ja..."

"Htjela si da izađem iz stana." Prišao mi je u dva koraka i zgrabiome za ruku, grubo me protresavši. "Jako si pogriješila što si došlaovamo."Gđa Parnell došla je na vrata. "U čemu je problem, Scott? Pobogu,

pusti je! Došla je po note koje si zaboravio.""Laže. Nisam zaboravio nikakve note."Gđa Parnell me pogledala. "Je li to istina?""Lagala sam", priznala sam uzdrhtalo. Progutala sam slinu,

pokušavši unijeti malo smirenosti u glas. "Zapravo, jako sam htjelazamoliti Scotta da ide sa mnom na proslavu ljetnog solsticija uDelphicu, ali nisam mu se to usudila reći uživo. Stvarno mi je jakoneugodno." Otišla sam do stola i pružila mu hotdog zajedno spapirićem na koji sam nažvrljala onu poruku."Ne budi mlitava hrenovka", pročitao je Scott. "Dođi sa mnom na

ljetni solsticij.""Onda? Što kažeš?" pokušala sam zadržati osmijeh na licu. "Želiš li

biti mlitava hrenovka ili ne?"Scott je skrenuo pogled s poruke na hotdog pa na mene. "Molim?""Joj, ovo je tako slatko", priklopila je gđa Parnell. "Ne želiš biti

mlitava hrenovka, zar ne, Scott?""Mama, može malo?""Je li taj ljetni solsticij maskirana zabava?" upitala je gđa Parnell.

"Kao bal? Mogla bih nešto rezervirati u Toddovim smokinzima...""Mama.""O. Dobro onda. Ja sam u kuhinji. Nora, svaka čast. Nisam imala

pojma da si ga došla pozvati na proslavu. Stvarno sam mislila dabiraš nekakve notne zapise. Jako lukavo." Namignula mi je i izašla,zatvorivši vrata za sobom.Ostala sam nasamo sa Scottom i moje olakšanje posve je isparilo.

"Što stvarno radiš ovdje?" ponovio je Scott, znatno mračnijimglasom. "Pa rekla sam ti...""Ne pušim to." Pogledom je zvjerao iza mene, pretražujući sobu.

"Što si dirala?""Došla sam ti dati taj hotdog, kunem ti se. Po stolu sam tražila

olovku da napišem poruku s mlitavom hrenovkom, to je sve."Scott je zagrabio prema stolu, izvukao svaku ladicu i prebirao po

njihovim sadržajima. "Znam da lažeš."

Ustuknula sam prema vratima. "Znaš što? Zadrži hotdog, alizaboravi na ljetni solsticij. Samo sam htjela biti ljubazna. Htjela samti se ispričati za onu večer jer sam se osjećala odgovornom za to štosi dobio batina. Zaboravi da sam išta rekla."Tiho me odmjeravao. Nisam znala je li povjerovao u moju glumu, ali

nisam niti marila. Jedina misao koja mi se motala po glavi bila je dašto prije zbrišem."Držim te na oku", rekao je najzad, glasom koji mi se učinio strašno

prijetećim. Još nikad nisam vidjela toliko ledeno neprijateljstvo uScotta."Razmisli o tome. Svaki put kad misliš da si sama, razmisli opet.

Motrim te. Ako te ikada ponovno uhvatim u svojoj sobi, mrtva si.Jasno?"Progutala sam knedlu. "Kristalno."Na izlasku sam prošla pored gde Parnell, koja je stajala blizu

kamina, pijuckajući čašu ledenog čaja. Otpila je oveći gutljaj, odložilačašu na police iznad kamina i zaustavila me."Scott je baš sjajan dečko, zar ne?""Može se i tako reći.""Kladim se da si ga pozvala na tu proslavu tako rano zato što znaš

da će sve druge cure potrčati da stanu u red ako ti ne budeš brzodjelovala."Ljetni solsticij bio je sutra navečer i svi koji su išli već su imali

dogovore Budući da nisam bila to kadra reći gdi Parnell, opredijelilasam se za osmijeh. Neka ga protumači kako god želi."Da mu nabavim smoking?" upitala je."Ta proslava zapravo uopće nije svečana. Traperice i majica sasvim

su u redu."Lice joj se malo snuždilo. "Pa dobro, još uvijek preostaje svečanost

za početak školske godine. Namjeravaš li ga možda pozvati na nju?""Stvarno još nisam razmišljala o tome. Uostalom, Scott možda neće

htjeti ići sa mnom.""Ne budi blesava! Ti i Scott znate se jako dugo. Lud je za tobom."Ili samo lud, točka."Moram ići, gospodo Parnell. Jako mi je drago što smo se ponovno

vidjele.""Pazi kako voziš!" viknula je za mnom, mahnuvši mi prstima.

Našla sam se s Vee vani na parkiralištu. Stajala je pogrbljeno, sdlanovima pritisnutima o koljena i hvatala zrak. Na leđima joj se pomajici širila mrlja znoja."Sjajno obavljen zadatak", rekla sam.Pogledala je gore, lica ružičasta poput božićne šunke. "Jesi ti ikada

pokušala dostići auto?" prodahtala je."Nadmašila sam te. Dala sam Scottu svoj hotdog i pitala ga bi li

išao sa mnom na ljetni solsticij.""Kakve to veze ima s hotdogom?""Rekla sam mu da je mlitava hrenovka ako ne ide sa mnom."Vee je zahripala od smijeha. "Trčala bih i brže da sam znala da ću

te vidjeti kako mu govoriš da je mlitava hrenovka."Četrdeset pet minuta kasnije Veein me tata, nakon što je pozvao

vučnu službu koja je odvukla Neon natrag na cestu, iskrcao ispredseoske kuće. Bez otezanja raščistila sam kuhinjski stol i istreslaScottovu kutiju za cipele iz torbe. Kutija je bila omotana u mnogoslojeva ljepljive trake, debljine više od pola centimetra. Što god da jeScott skrivao, nije htio da to itko pronađe.Prerezala sam ljepljivu traku nožem za meso. Podigla sam

poklopac, odložila ga na stranu i zavirila u kutiju. Na dnu je nevinoležala jedna obična bijela čarapa.Zagledala sam se u čarapu, utučena od razočaranja. Onda sam se

namrštila. Raširila sam čarapu tek toliko da pogledam u nju. Koljenasu mi klecnula.U njoj je bio prsten. Jedan od prstena Crne Ruke.

POGLAVLJE19

Blijedo sam gledala u prsten. Jedva sam uspijevala slijediti vlastitemisli. Dva prstena? Nisam znala što to znači. Bilo mi je jasno daCrna Ruka ima više tih prstena, ali zašto je jedan bio kod Scotta? Izašto se on toliko namučio da ga sakrije u tajno skrovište u zidu?I zašto mu je, ako se toliko stidi tog ožiljka od žigosanja na prsima,

stalo do prstena koji mu ga je po svoj prilici napravio?U svojoj sobi izvukla sam violončelo iz ormara i stavila Scottov

prsten u džep sa zatvaračem, odmah do njegova blizanca, prstenakoji sam prošli tjedan dobila u omotnici. Nisam vidjela nikakvogsmisla u svemu tome. Otišla sam Scottu po odgovore, a sad sambila zbunjenija nego ikad. Još bih ja razmišljala o tim prstenima,možda bih skrpala nekoliko teorija, ali bila sam potpuno izgubljena.Kad je na starinskoj uri odbila ponoć još sam jednom provjerila jesu

li vrata zaključana pa se uvukla u krevet. Podigla sam jastuke, sjelauspravno i obojila nokte u ponoćno plavo. Nakon noktiju na rukama,nalakirala sam i one na nogama. Uključila sam iPod. Pročitalanekoliko poglavlja iz udžbenika za kemiju. Znala sam da ne mogudovijeka bez spavanja, ali naumila sam ga odgađati koliko godbudem mogla. Strašno sam se bojala da će me ako zaspim ondjedočekati Patch.Nisam niti znala da sam zaspala, dok me nije probudio neobičan

zvuk struganja. Ležala sam u krevetu, ukočena, napinjući se daponovno začujem taj zvuk i povežem ga s nečime. Zastori su bilinavučeni, soba mračna. Izvukla sam se iz kreveta i odvažila sepogledati iza zastora. Stražnje dvorište bilo je mirno. Varljivo tiho.Iz prizemlja se začulo tiho škripanje. Zgrabila sam mobitel s noćnog

ormarića i otvorila vrata svoje sobe tek toliko da provirim van. Hodnikje bio prazan pa sam iskoračila u njega, a srce mi je tako snažnoudaralo u rebra da sam pomislila kako će mi probiti prsni koš. Stiglasam do vrha stepenica kad me vrlo tih škljocaj upozorio da se kvakana ulaznim vratima okreće.Vrata su se otvorila i neka spodoba oprezno je kročila u mračan

hodnik. U mojoj kući bio je Scott, stajao je pet metara od mene, nadnu stepenica. Čvršće sam primila mobitel, koji je bio sklizak odznoja.

"Što ti radiš ovdje?" viknula sam dolje Scottu.Naglo je podignuo glavu, smeten. Podignuo je dlanove do ramena,

dajući mi znak da je bezopasan. "Moramo razgovarati.""Vrata su bila zaključana. Kako si ušao?" Glas mi je bio visok,

drhtav.Nije odgovorio, ali nije niti trebao. Scott je bio nefil - bio je

čudovišno snažan. Bila sam gotovo sigurna da bih, da siđem iprovjerim zaporni zasun, otkrila da ga je oštetio golim rukama."Obijanje brave i provala su protuzakoniti", rekla sam. "I krađa je. Ti

si ukrala nešto što pripada meni." Navlažila sam usta. "Imaš jedanprsten Crne Ruke.""Nije moj. Ja... ukrao sam ga." Prema tome kako je načas oklijevao

shvatila sam da laže. "Vrati mi taj prsten, Nora.""Neću, dok mi sve ne kažeš.""Možemo mi to i na teži način ako želiš." Popeo se na prvu

stepenicu."Ne miči se!" naredila sam, pokušavajući utipkati 112 u mobitel.

"Ako se popneš na sljedeću stepenicu, zovem policiju.""Policiji će trebati dvadeset minuta da stigne.""To nije istina." No oboje smo znali da jest.Prešao je na sljedeću stepenicu."Stani", naredila sam mu. "Nazvat ću. Kunem ti se da hoću.""I što ćeš im reći? Da si ti provalila u moju sobu? Da si ukrala

dragocjen nakit?""Tvoja mama me pustila unutra", rekla sam nervozno."Ne bi te pustila da je znala da mi namjeravaš nešto ukrasti."

Zakoračio je još jednom, stepenice su škripale pod njegovomtežinom.Pokušavala sam smisliti kako da ga spriječim da se ne popne još

više. Istovremeno sam ga htjela navući da mi kaže istinu, jednomzasvagda. "Lagao si mi o Crnoj Ruci. One noći u tvojoj sobi, čovječe,koja predstava. Suze su bile skoro uvjerljive."Vidjela sam kako brzo razmišlja, nastojeći proniknuti koliko sam

znala. "Lagao sam", rekao je najzad. "Nisam te htio uvlačiti u sve to.Ne želiš imati posla s Crnom Rukom.""Prekasno. Ubio mi je tatu."

"Nije tvoj tata jedini kojeg je Crna Ruka ubio. Želi ubiti i mene, Nora.Trebam taj prsten." Odjednom se našao na petoj stepenici.Ubiti? Crna Ruka nije mogao ubiti Scotta. On je bio besmrtan. Zar

je Scott mislio da ja to ne znam? I zašto mu je toliko stalo do togprstena? Mislila sam da mu se gadi njegov ožiljak. Jedna novamisao isplivala mi je na površinu uma. "Crna Ruka te nije prisilio nato žigosanje, zar ne?" rekla sam. "Ti si to želio. Htio si se priključitidruštvu. Htio si mu se zakleti na odanost. Zato si zadržao prsten. Onje sveti znak, zar ne? Je li ti ga Crna Ruka dao nakon što težigosao?"Rukom je stisnuo rukohvat. "Ne, prisilio me.""Ne vjerujem ti."Oči su mu se suzile. "Misliš da bih dao nekom psihopatu da mi

pritisne užareni prsten na prsa? Ako sam tako ponosan na taj žig,zašto ga uvijek skrivam?""Zato što se radi o tajnom društvu. Sigurna sam da si mislio kako je

žigosanje mala cijena za povlastice koje dobivaju članovi togmoćnog društva.""Povlastice? Misliš da je Crna Ruka ikada išta učinio za mene?"

Govorio je odsječno zbog srdžbe. "On je Smrt. Ne mogu mu pobjeći,a vjeruj mi, trudio sam se. Više puta nego što se mogu sjetiti."Razmotrila sam to, uhvativši Scotta u još jednoj laži. "Vratio se",

rekla sam, razmišljajući naglas. "Nakon što te žigosao. Lagao si kadsi rekao da ga više nikad nisi vidio.""Pa naravno da se vratio!" prasne Scott. "Zvao bi me kasno po noći

ili bi me zaskočio na povratku s posla, noseći skijašku masku. Stalnoje bio tu negdje.""Što je htio?"Odmjeravao me pogledom. "Ako ti kažem, vratit ćeš mi prsten?""Ovisi o tome hoću li misliti da govoriš istinu."Scott je bijesno protrljao zglobove prstiju iznad glave. "Prvi put sam

ga vidio na svoj četrnaesti rođendan. Rekao mi je da nisam ljudskobiće. Rekao mi je da sam nefil, kao i on. Rekao je da se morampridružiti toj nekakvoj grupi kojoj pripada. Rekao je da se svi nefilimoraju udružiti. Rekao je da ne postoji drugi način da se oslobodimood palih anđela." Scott me prodorno pogledao odozdo, prkosan, no uočima mu se nazirao tračak opreza, kao da se boji da ću pomisliti da

je lud. "Mislio sam da je skrenuo. Mislio sam da halucinira. Stalnosam ga izbjegavao, ali on se stalno vraćao. Počeo mi je prijetiti.Rekao je da će me se pali anđeli dočepati čim navršim šesnaest.Pratio me posvuda, poslije škole i poslije posla. Rekao je da mi čuvaleđa i da bih mu trebao biti zahvalan. Onda je otkrio moje kockarskedugove. Platio ih je, misleći da ću to shvatiti kao uslugu i da ću sehtjeti priključiti njegovoj grupi. Nije razumio - ja sam samo htio daode. Kad sam mu rekao da ću reći tati da mu prilijepi zabranuprilaženja, odvukao me u to skladište, svezao me i žigosao. Rekao jeda me jedino tako može zaštititi. Rekao je da ću jednoga danashvatiti i da ću mu biti zahvalan." Prema tonu Scottova glasa,shvatila sam da taj dan nikad neće doći."Zvuči kao da je opsjednut tobom."Scott odmahne glavom. "Misli da sam ga izdao. Mama i ja preselili

smo se ovamo da pobjegnemo od njega. Ona ništa ne zna o nefilimani o žigosanju, samo misli da me on progoni. Preselili smo se, ali onne želi da pobjegnem, a pogotovo ne želi riskirati da se nekomeizlajem i izdam njegov tajni kult.""Zna da si u Coldwateru?""Ne znam. Zato i trebam prsten. Kad me žigosao, dao mi je taj

prsten. Rekao mi je da ga čuvam i da tražim druge članove koji bi semogli unovačiti. Rekao mi je da ga ne izgubim. Rekao je da će senešto gadno dogoditi ako ga izgubim." Scottov glas lagano jezadrhtao. "On je lud, Nora. Svašta bi mi mogao napraviti.""Moraš mi pomoći da ga nađem."Približio se za još dva koraka. "Zaboravi. Neću ga tražiti." Ispružio

je ruku. "A sad mi daj prsten. Prestani odugovlačiti. Znam da je tu."Bez ikakvog razloga osim instinkta, okrenula sam se i potrčala.

Zalupila sam vratima kupaonice za sobom i zaključala ih."Ovo postaje dosadno", rekao je Scott kroz vrata. "Otvori." Pričekao

je. "Misliš li da će me ta vrata zaustaviti?"Nisam tako mislila, ali nisam znala što drugo učiniti. Priljubila sam

se uza stražnji zid kupaonice i uto na pultu ugledala nožić. Držalasam ga u kupaonici za otvaranje kozmetičkih ambalaža i za lakšeskidanje etiketi s odjeće. Podignula sam ga, uperivši oštricu od sebe.Scott je nasrnuo ramenom na vrata i otvorila su se uz prasak,

udarivši drugom stranom o zid.

Stajali smo licem o lice i podigla sam nož na njega.Scott mi je prišao, istrgnuo mi nož i uperio ga u mene. "Tko je sad

glavni?" podrugljivo je rekao.Hodnik iza Scotta bio je mračan, svjetlo iz kupaonice obasjavalo je

izblijedjele cvjetne tapete na zidovima. Sjena se tako neupadljivokretala preko tapeta da mi je umalo promakla. Rixon se pojavio izaScotta, držeći podnožje mjedene svjetiljke koju je mama bilasmjestila na stolić kod ulaza Svjetiljkom je odalamio Scotta po glavirazornim udarcem."Uuuh!" protisnuo je Scott, teturavo se okrenuvši da vidi što ga je

udarilo. Trzajem koji je izgledao refleksno podignuo je nož i naslijepoga zabio.Nož je promašio, a Rixon je svjetiljkom tresnuo Scotta po ruci pa

mu je nož ispao u istom času kad se postrance zabio u zid. Rixon ješutnuo nož niz hodnik, izvan dosega. Opalio je Scotta šakom u lice.Zid su poprskali kapljice krvi. Rixon je udario još jednom i Scott jekliznuo niza zid i zgrbljeno sjeo na pod. Zgrabivši ga za ovratnik,dovoljno ga je uspravio da ga odalami i treći put. Scottu su sešarenice izokrenute u glavu."Rixon!"Zvuk Veeina histeričnog glasa prenuo me iz prizora nasilja. Penjala

se stepenicama, pomažući se rukohvatom da bi išla brže. "Prestani,Rixon! Ubit ćeš ga!"Rixon je pustio Scottov ovratnik i ustuknuo. "Patch bi ubio mene

ako ga ne ubijem." Usmjerio je pozornost na mene. "Jesi li dobro?"Od Scottova krvavog lica okretao mi se želudac. "Dobro sam", tupo

sam rekla."Sigurno? Trebaš nešto za piće? Deku? Želiš li leći?"Pogledala sam između Rixona i Vee. "Što sada?""Ja ću nazvati Patcha", reče Rixon, otvorivši mobitel i podignuvši ga

na uho. "Htjet će doći vidjeti sve ovo."Bila sam previše u šoku da se usprotivim."Trebali bi zvati murju", reče Vee. Načas je kradom zirnula u

Scottovo isprebijano i onesviješteno tijelo. "Da ga zavežemo? Štoako se probudi i pokuša pobjeći?""Ja ću ga zavezati u kamion čim završim razgovor", reče Rixon.

"Dođi, draga", reče Vee zagrlivši me. Povela me niza stepenice,držeći me rukom oko ramena. "Jesi li dobro?""Da", odgovorila sam automatski, još uvijek ošamućena. "Kako ste

vi došli ovamo?""Rixon je došao do mene i bili smo u mojoj sobi kad me spopao

neki jeziv osjećaj da bismo trebali provjeriti kako si. Kad smo došli,Scottov Mustang bio je parkiran na kolnom prilazu. Zaključila sam danikako nije dobro što je ovdje, pogotovo s obzirom na to da smo munjuškale po sobi. Rekla sam Rixonu da nešto nije u redu i on mi jerekao da pričekam u autu dok on uđe. Sreća što smo stigli prije negošto se dogodilo nešto gore. Koji kaos. Što ga je spopalo da tenapadne nožem?"Prije nego što sam joj stigla reći da sam ja prva potegnula nož,

Rixon je dotrčao dolje i pridružio nam se u hodniku. "Ostavio samPatchu poruku", rekao je. "Trebao bi uskoro stići. Nazvao sam imurju."Dvadeset minuta kasnije istražitelj Basso zakočio je na početku

kolnog prilaza s bliještećom rotirkom na krovu automobila. Scott jepolako dolazio svijesti, vrpoljio se i stenjao na ležaju u Rixonovukamionu. Lice mu je bilo otečena izobličena mrlja, a ruke svezane nakrižima. Istražitelj Basso izvukao ga je van i uže na rukamazamijenio lisičinama."Nisam ništa skrivio", pobuni se Scott kroz usnicu nalik kaši od krvi i

tkiva, ljubičastoj poput borovnice."Obijanje i provala nisu ništa?" poklopi istražitelj Basso. "Čudno,

zakon se ne slaže s time.""Ona mi je nešto ukrala." Scott tržne bradom prema meni. "Pitajte

je. Bila je u mojoj sobi nešto ranije večeras.""Što je ukrala?""Ne... ne mogu govoriti o tome." Istražitelj Basso upitno pogleda u

mene."Ona je bila s nama cijelu noć", brzo se ubaci Vee. "Jelda, Rixon?""Apsolutno", reče Rixon.Scott me ošinuo iznevjerenim pogledom. "Odjednom više nisi

svetica, ha?"Istražitelj Basso ga je ignorirao. "Popričajmo malo o tom nožu kojim

si prijetio."

"Ona je prva meni priprijetila nožem!""Ti si meni provalio u kuću", rekla sam. "Samoobrana.""Zahtijevam odvjetnika", reče Scott.Istražitelj Basso nasmiješio se, ali bez imalo strpljenja. "Odvjetnika?Zvučiš kao da si kriv, Scott. Zašto si je napao nožem?""Nisam je napao nožem. Uzeo sam joj nož iz ruke. Ona je mene

napala nožem.""Dobro laže, to mu priznajem", reče Rixon."Uhapšen si, Scotte Parnelle", reče istražitelj Basso, stavljajući ruku

na Scottov potiljak da ga odvede do stražnjeg sjedala policijskogauta. "Imaš pravo šutjeti. Sve što kažeš može biti i bit ćeupotrijebljeno protiv tebe."Scott je zadržao mrk izraz lica, ali ispod svih posjekotina i modrica

kao da je problijedio. "Jako griješite", rekao je, ali sada je gledaoravno u mene. "Ako odem u zatvor, bit ću kao štakor u kavezu. Onće me pronaći i ubiti. Crna Ruka."Zvučao je iskreno užasnuto i našla sam se raspeta između toga da

mu potiho čestitam na izvanrednoj glumi... ili da pomislim kakomožda stvarno ne zna što je sve kadar učiniti kao nefil. No kako bibilo moguće da je žigosan kao član nefilskog krvnog društva, a danema pojma da je besmrtan? Kako bi društvo to moglo propustitispomenuti?Scott nije skretao oči s mojih. Molećivo je rekao: "To je to, Nora.

Ako odem odavde, mrtav sam.""Da, da", reče istražitelj Basso, snažno zalupivši vrata. Okrenuo se

prema meni. "Misliš li da ćeš se uspjeti kloniti nevolja ostatak noći?"

POGLAVLJE20

Podignula sam prozor u svojoj sobi i zamišljeno sjela na prozorskudasku. Društvo su mi pravili osvježavajući povjetarac i noćni zborkukaca. S druge strane polja u jednoj se kući upalilo svjetlo. Bilo jeneobično umirujuće znati da nisam jedina budna u to doba.Kad je istražitelj Basso odvezao Scotta, Vee i Rixon pregledali su

bravu na ulaznim vratima."Ideš", rekla je Vee, zureći u uništena vrata. "Kako je Scott uspio

ovako iskriviti zasun? Letlampom?"Rixon i ja samo smo se pogledali."Svratit ću sutra i staviti ti novu bravu", rekao je.To je bilo prije više od dva sata, a Rixon i Vee odavno su otišli,

ostavivši me nasamo s mojim mislima. Nisam htjela razmišljati oScottu, no um mi je ipak odlutao u tom smjeru. Je li pretjerivao ili ćusutra čuti da je zagonetno nadrljao pod policijskom paskom? Kakobilo, neće umrijeti. Možda nekoliko modrica, ali ne smrt. Nisam sidopuštala pomisao da bi Crna Ruka mogao otići dalje od toga - akoje Crna Ruka uopće predstavljao opasnost. Scott nije bio siguran čakni u to zna li Crna Ruka da je on u Coldwateru.Umjesto toga, uvjeravala sam samu sebe kako sada ništa ne mogu

učiniti. Scott mi je provalio u kuću i napao me nožem. Našao se izarešetaka vlastitom krivnjom. Bio je u zatvoru, a ja sam bila nasigurnom. Ironija je bila u tome što sam noćas i ja htjela biti uzatvoru. Ako je Scott bio mamac za Crnu Ruku, htjela sam biti ondjekako bih se jednom zasvagda suočila s njime.Potreba za snom otupila mi je koncentraciju, no davala sam sve od

sebe da posložim informacije koje sam dobila. Scotta je žigosaoCrna Ruka, nefil. Rixon je rekao da je Crna Ruka Patch, anđeo.Gotovo kao da tražim dvije različite osobe s istim nadimkom...Ponoć je već davno prošla, ali nisam htjela spavati. Ne ako je to

značilo postati otvorena za Patcha, osjetiti kako se njegova mrežasteže oko mene, kako me zavodi riječima i svilenim dodirom, još meviše zbunjujući. Više od sna, željela sam odgovore. Još nisam bila uPatchevu stanu, a više nego ikad bila sam uvjerena da su odgovoriupravo ondje.

Navukla sam uske tamne traperice i usku crnu majicu. Budući da jevremenska prognoza najavila kišu, odlučila sam se za tenisice isvoju nepropusnu vjetrovku.Taksijem sam otišla do najistočnijeg ruba Coldwatera. Rijeka je

svjetlucala poput široke crne zmije. Obrisi tvorničkih dimnjaka nasuprotnoj obali rijeke izvodili su trikove u noći, podsjećajući me naglomazna čudovišta svaki put kad bih ih pogledala krajičkom oka.Kad sam došla do bloka s brojevima na petsto u industrijskoj četvrti,ugledala sam dvije stambene trokatnice. Ušla sam u predvorje prvezgrade. Sve je bilo mirno pa sam zaključila da su stanari ušuškani ukrevete. Pregledala sam poštanske sandučiće na stražnjem zidu, alini najednom nije pisalo Cipriano. Doduše, Patch ne bi bio tolikonemaran da napiše svoje prezime ako se doista toliko trudio zadržatiovo mjesto izvan dometa radara. Popela sam se stepenicama navrh. Stanovi 3A, B i C. Nigdje stana 34. Otrčala sam niza stepenice,prešla još pola bloka i pokušala u drugoj zgradi.Iza ulaznih vrata nalazilo se skučeno predvorje s otrcanim

pločicama i tankim slojem boje koji je jedva prekrivao crvene i crnegrafite. Kao i u prethodnoj zgradi, poštanski sandučići stajali suposloženi u niz na stražnjem zidu. U prednjoj strani predvorjazvrndao je i zujao klima-uređaj, a rešetkasta vrata starinskog dizalabila su otvorena kao mrežaste ralje koje samo čekaju da meprogutaju. Odustala sam od dizala u korist stepenica. Zgrada sedoimala samotno, napušteno. Kao mjesto gdje susjedi gledaju svojaposla. Kao mjesto gdje nitko nikoga ne poznaje i gdje je lako čuvatitajne.Na trećem katu bilo je mrtvački mirno. Prošla sam pored stanova

31,32 i 33. Na kraju hodnika pronašla sam stan 34. Odjednom samse upitala što ću ako Patch bude kod kuće. U tom trenutku moglasam se samo nadati da nije. Pokucala sam, ali nitko nije odgovarao.Pritisnula sam kvaku. Na moje iznenađenje, popustila je.Zavirila sam unutra u tamu. Stajala sam nepokretno, slušajući ima li

kakvih pokreta.Pritisnula sam prekidač za svjetlo odmah do vrata, no ili su žarulje

pregorjele ili je struja bila isključena. Izvukavši baterijsku svjetiljku izjakne, ušla sam i zatvorila vrata.

Preplavio me užegao vonj pokvarene hrane. Uperila sam svjetiljkuu smjeru kuhinje. Na pultu je stajala tava s omletom starim nekolikodana i poluprazni tetrapak mlijeka koje se ukiselilo toliko da setetrapak napuhao. Nisam tako zamišljala mjesto koje Patch zovedomom, ali to je samo bio dokaz da mnogo toga nisam znala onjemu.Stavila sam ključeve i torbicu na pult i navukla majicu preko nosa

da se pokušam zaštititi od tog smrada. Zidovi su bili goli, pokućstvooskudno. U dnevnoj sobi antikni, vjerojatno crno-bijeli televizor sasobnom antenom, i otrcani kauč. Oboje su bili postavljeni tako da sene vide kroz prozor, preko kojeg je bio zalijepljen masni papir.Uperivši svjetlosnu zraku iz baterije u pod, prešla sam hodnikom do

kupaonice. Bila je prazna, osim svjetlosmeđeg zastora za tuširanje,koji je vjerojatno prije bio bijel i prljavog hotelskog ručnikaprebačenog preko šipke. Nigdje sapuna, nigdje žileta, nigdje kremeza brijanje. Linoleum na podu svijao se unatrag po rubovima, aormarić za lijekove iznad umivaonika bio je prazan.Nastavila sam hodnikom do spavaće sobe. Pritisnula sam kvaku i

gurnula vrata prema unutra. Ustajali vonj znoja i neoprane posteljineprožimao je zrak. Kako su svjetla bila ugašena, zaključila sam da jesigurno podići rolete i silom sam otvorila prozor, pustivši malosvježeg zraka unutra. Svjetlost ulične lampe cijedila se u sobu,obojivši je mutnim sivilom.Na noćnom ormariću bili su naslagani prljavi tanjuri sa sasušenim

ostacima hrane, a premda je krevet bio presvučen, posteljina nijeimala svjež izgled nedavno opranog rublja. U biti, sudeći premasmradu, deterdžent nije vidjela mjesecima. Mali radni stol sračunalnim monitorom stajao je u drugom uglu. Samog računala nijebilo i pomislila sam kako se Patch jako potrudio da iza sebe neostavi nikakav trag.Čučnula sam ispred stola, otvarajući i zatvarajući ladice. Ništa mi se

nije učinilo neobičnim: kemijske olovke, primjerak poslovnogtelefonskog imenika. Baš sam htjela zatvoriti vrata, kad mi je u očiupala kutijica za nakit zalijepljena ljepljivom trakom ispod površinestola. Prešla sam dlanom ispod stola, naslijepo odlijepivši kutijicu odtrake koja ju je držala. Podigla sam poklopac. Naježila mi se svakadlačica na tijelu.

U kutiji je bilo šest prstena Crne Ruke.Na drugom kraju hodnika ulazna su vrata zaškripala, otvorivši se.Sunula sam na noge. Je li se Patch vratio? Nisam mu smjela

dopustiti da me nađe. Ne sad, ne kad sam upravo otkrila prsteneCrne Ruke u njegovu stanu.Osvrnula sam se u potrazi za nekim skrovištem. Bračni krevet

stajao je između mene i ormara. Kad bih pokušala zaobići krevet,mogao bi me vidjeti s vrata. Kad bih se popela preko kreveta, moglebi zaškripati opruge.Ulazna su se vrata zatvorila uz tih škljocaj. Odlučni koraci prešli su

preko linoleuma u kuhinji. Ne vidjevši nikakvu drugu mogućnost,sjela sam na prozorsku dasku, prebacila noge van i skočila što samtiše mogla na požarne stepenice. Pokušala sam zatvoriti prozor izasebe, ali klizači su zaglavili i nije se htio niti mrdnuti. Sagnula sam seispod prozora sve do očiju i netremice gledala u stan.Na zidu hodnika pojavila se sjena koja mi se približavala. Sagnula

sam se da me ne vidi.Uplašila sam se da je gotovo - da će me uhvatiti - kad su se koraci

udaljili. Manje od minute kasnije, ulazna su se vrata otvorila izatvorila. Jeziva tišina opet se spustila na stan.Polako sam ustala. Stajala sam tako možda još minutu, a kad sam

se uvjerila da je stan doista prazan, otpuzala sam natrag unutra.Odjednom se osjetivši upadljivo i ranjivo, zagrabila sam hodnikom.Trebala sam otići na neko mirno mjesto, gdje bih mogla srediti misli.Što mi je promicalo? Patch je očito bio Crna Ruka, ali kakve je vezeimao s nefilskim krvnim društvom? Koja je bila njegova uloga? Štose, k vragu, događalo? Prebacila sam torbu preko ramena i krenulaprema izlazu.Stavila sam ruku na kvaku, kad mije u misli prodro neobičan zvuk.

Sat. Tiho ritmičko kuckanje sata. Namrštila sam se i vratila se ukuhinju. Tog zvuka nije bilo kada sam ušla - barem mi se tako činilo.Pažljivo slušajući, slijedila sam ga prostorijom. Čučnula sam predormarić ispod sudopera.Sve uznemirenija, otvorila sam ormarić. Unatoč svoj panici i

zbunjenosti, shvatila sam što je naprava koja mi je ležala nekolikocentimetara od koljena. Štapići dinamita. Ljepljiva traka. Bijele, plavei žute žice.

Posrnula sam na noge i istrčala kroz ulazna vrata. Noge su mi takobrzo toptale stepenicama, da sam se morala držati za rukohvat dane padnem. Na dnu stubišta, izletjela sam na ulicu i nastavila trčati.U jednom trenutku osvrnula sam se preko ramena i ugledala bljesaksvjetlosti trenutak prije nego što je kroz prozore na trećem katuzgrade prokuljala vatra. Oblak dima vinuo se u noć. Komadići cigle idrva, narančasti od usijanja, nahrupili su na ulicu poput tuče.Udaljeni zvuk sirena odbijao se od zgrada, a ja sam naizmjence

brzo hodala i trčala do sljedećeg bloka, užasnuta da ću privućipozornost, ali previše izvan sebe da prestanem bježati. Kad samzašla za ugao, počela sam mahnito trčati. Nisam znala kamo idem.Puls mi je divljao, misli se vrtložile. Da sam ostala u stanu još samonekoliko minuta, bila bih mrtva.Oteo mi se drhtavi jecaj. Nos mi je curio, želudac se grčio. Obrisala

sam oči nadlanicom i pokušala se usredotočiti na oblike koji suiskakati iz mraka preda mnom: ulični znakovi, parkirani auti, rubpločnika - varljivo svjetlucanje odbljeska uličnih lampi na prozorima.U nekoliko sekundi svijet se pretvorio u zbunjujući labirint; istina jebila tu i nije bila tu, provlačila mi se kroz noge, nestajala kad god bihje pokušala pogledati u lice.Je li netko pokušao raznijeti dokaze koji su preostali u stanu? Poput

prstena Crne Ruke? Je li to učinio Patch?Ispred mene pojavila se benzinska stanica. Doteturala sam do

vanjskog toaleta i zaključala se unutra. Noge su mi se klimale, a prstidrhtali tako jako da sam ih jedva mogla koordinirati da otvoreslavinu. Polila sam se ledenom vodom po licu da se trgnem i neupadnem u šok. Oslonivši se rukama o umivaonik, disala samdahtavo i isprekidano.

POGLAVLJE21

Nisam spavala trideset šest sati, osim vrlo kratko u četvrtaknavečer kad me Patch zaskočio u snu.Nije mi bilo teško ostati budna cijelu noć; svaki put kad bih osjetila

da mi se oči sklapaju, u glavi bi mi prasnula eksplozija od koje bih ses trzajem uspravila. Kako nisam mogla spavati, provela sam noćrazmišljajući o Patchu.Kad mi je Rixon rekao da je Patch Crna Ruka, posadio je u mene

sjeme sumnje koje je naraslo i procvjetalo u najgoru vrstu povredepovjerenja, ali me nije posve ugušilo. Nije još. Jedan dio mene još jeuvijek želio plakati i odrješito odmahivati glavom na pomisao da mi jePatch ubio tatu. Snažno sam zagrizla usnicu, usredotočivši se na tubol, radije nego na prisjećanje svih prigoda u kojima mi je prstommilovao usta ili mi ljubio krivulju uha. Nisam mogla razmišljati otakvim stvarima.Nisam se zamarala izlaženjem iz kreveta u sedam ujutro zbog

ljetne škole. Ostavila sam niz telefonskih poruka istražitelju Bassuujutro, zatim popodne i tako sve do navečer, zvala sam ga svakih satvremena, ali nije mi uzvratio nijedan poziv. Uvjeravala sam samusebe da zovem kako bih pitala za Scotta, ali duboko u sebi slutilasam da sam samo htjela znati da je policija u blizini. Koliko god danisam voljela istražitelja Bassa, osjećala sam se malčice sigurnijevjerujući da me od njega dijeli samo telefonski poziv. Jer jedan malidio mene počinjao je misliti kako svrha onoga sinoć nije bilauništavanje dokaza.Što ako me je netko pokušao ubiti?Prošle sam noći razmišljajući slagala djeliće informacija koje sam

imala, nastojeći pronaći nešto što se poklapa. Jedini jasan djelićkojem sam se stalno vraćala bilo je nefilsko krvno društvo. Patch jerekao da Chaunceyjev nasljednik želi osvetiti njegovu smrt. Patch sekleo da nitko ne može povezati Chaunceyjevu smrt sa mnom, ali jasam se počinjala plašiti da ipak može. Ako je nasljednik znao zamene, možda je ono sinoć bio prvi pokušaj osvete.Činilo mi se nevjerojatnim da me netko pratio do Patcheva stana

tako kasno prošle noći, ali ako sam nešto znala o nefilima, onda je tobilo da vrlo dobro rade nevjerojatne stvari.

Mobitel mi je zazvonio u džepu i iščupala sam ga prije nego što jeprvo zvono stiglo završiti."Halo?""Hajmo na ljetni solsticij", reče Vee. "Malo ćemo jesti šećernu vunu,

provozati se na nekoliko sprava, možda otići na hipnozu i raditiStvari od kojih će Mlade divljakuše izgledati pitomo."Srce, koje mi je već bilo u grlu, vratilo se na svoje mjesto. Dakle,

nije istražitelj Basso. "Hej.""Što kažeš? Jesi li za malo akcije? Jesi li za Delphic?"Iskreno, nije mi se išlo. Namjeravala sam zivkati istražitelja Bassa u

intervalima od po šezdeset minuta sve dok mi se konačno ne javi."Zemlja dragoj.""Nije mi dobro", rekla sam."Kako ti nije dobro? Boli te trbuh? Boli te glava? Imaš grčeve?

Trovanje hranom? Delphic će sve to izliječiti.""Suzdržat ću se, hvala.""Je li to zbog Scotta? Jer on je u zatvoru. Ne može do tebe. Dođi se

provesti. Rixon i ja nećemo se ljubiti pred tobom, ako ti to smeta.""Navući ću pidžamu i pogledati neki film.""Kažeš mi da je film zabavniji od mene?""Večeras jest.""Ha. Filmaj ovo. Znaš da te neću prestati gnjaviti dok ne dođeš.""Znam.""Pa daj onda skrati i jednostavno pristani."Otpuhnula sam. Mogla sam sjediti kod kuće cijelu noć i čekati da mi

se istražitelj Basso udostoji javiti na telefon ili sam si mogla priuštitimali odmor i nastaviti kad se vratim. Osim toga, imao je moj brojmobitela i mogao me nazvati bilo gdje."Dobro", rekla sam Vee. "Daj mi deset minuta."U sobi sam se uvukla u uske traperice, navukla majicu sa slikom i

vestu pa upotpunila dojam mokasinkama od antilopa za vožnju.Zagladila sam kosu u niski rep, pomaknuvši ga na stranu tako da mije visio preko lijevog ramena. Kako nisam spavala već više odjednog punog dana, oči su mi obrubljivali sivi krugovi. Stavila sammaskaru, srebrno sjenilo i sjajilo za usne, nadajući se da izgledamsređenije nego što se osjećam. Na kuhinjskom pultu ostavila sammami prilično šturu poruku, da sam otišla na ljetni solsticij u Delphic.

Nije se trebala vratiti sve do sutra navečer, ali često me znalaiznenaditi vrativši se kući ranije. Bude li večeras stigla kući,vjerojatno će ovaj put zažaliti što nije ostala malo duže. Bila samuvježbavala što ću joj reći. Što god da učinim, moram je gledati u očikad joj kažem da znam za njezinu vezu s Hankom. I ne smijem jojpružiti priliku ni da zucne prije nego što joj kažem da odlazim odkuće. Onako kako sam to uvježbala, namjera mi je bila da u tomtrenutku izađem. Htjela sam joj dati do znanja da je prekasno zarazgovor - ako mi je htjela reći istinu, imala je šesnaest godinavremena da to učini. Sada je bilo prekasno.Zaključala sam i potrčala niz kolni prilaz ususret Vee.Jedan sat kasnije Vee je uvukla Neon na parkirališno mjesto

između dva glomazna kamiona koja su obje strane prelazila u našprostor. Spustile smo prozore i izašle unatraške kroz njih kako nebismo ogulile boju otvaranjem vrata. Prešle smo parkiralište i platileulaz na glavnim vratima. Zbog ljetnog solsticija - najdužeg dana ugodini - u zabavnom parku bila je veća gužva nego inače. Odmahsam prepoznala nekoliko lica iz škole, ali uglavnom sam se osjećalakao da stojim u moru stranaca. Većina svjetine nosila je maske uobliku leptira, ukrašene lažnim draguljima, koje su im skrivale lice.Zacijelo ih je neki štand prodavao po sniženoj cijeni."Otkud da počnemo?" upita Vee. "Igračnica? Kuća smijeha?

Štandovi s jelom? Osobno mislim da bismo morale početi s jelom.Tako ćemo manje pojesti.""Tvoja logika?""Ako do štandova s jelom odemo na kraju, proradit će nam apetit.

Ja uvijek pojedem više kad mi proradi apetit."Nisam marila otkud ćemo početi. Bila sam ovdje samo zato da se

razonodim nekoliko sati. Pogledala sam mobitel, ali nije bilopropuštenih poziva. Koliko je vremena trebalo istražitelju Bassu dami uzvrati poziv?Je li mu se nešto dogodilo? Negdje u pozadini mojeg uma visio je

crn oblak i nije mi se sviđala nelagoda koju sam zbog toga osjećala."Blijeda si kao krpa", reče Vee."Rekla sam ti: nije mi baš dobro.""To je zato što nisi dovoljno jela. Sjedni. Ja nam idem po šećernu

vunu i hotdogove. Pomisli samo na sav onaj umak i senf. Ne znam

za tebe, ali ja već osjećam da mi je u glavi bistrije i da mi se pulssmanjuje.""Vee, nisam gladna.""Ma naravno da si gladna. Svi su gladni. Zato svi ti štandovi i jesu

ovdje." Prije nego što sam je uspjela spriječiti, otprašila je u gužvu.Hodala sam stazom i čekala Vee, kad mi je mobitel zacvrkutao. Na

ekranu se pojavilo ime istražitelja Bassa."Konačno", dahnula sam, otvorivši mobitel."Nora, gdje si?" rekao je čim sam se javila. Govorio je brzo i čulo se

da je uzrujan. "Scott je pobjegao. Nestao je. Cijela policija ga traži,ali želim ti reći da ga se dobro čuvaš. Stižem po tebe da te sklonimdok to ne prođe.Upravo idem prema tvojoj kući."Grlo mi se stegnulo pa mi je bilo teško istiskivati riječi. "Što? Kako

je izašao?"Istražitelj Basso oklijevao je prije nego što je odgovorio. "Savio je

šipke na svojoj ćeliji."Naravno. Bio je nefil. Prije dva mjeseca vidjela sam kako mi je

Chauncey zdrobio mobitel običnim stiskom ruke. Nije mi se činilonerealno zamisliti Scotta kako bježi iz zatvora zahvaljujući svojojnefilskoj snazi."Nisam kod kuće", rekla sam. "U Delphicu sam, u zabavnom

parku." Nehotice sam pogledom preletjela gomilu, tražeći Scotta. Noon nikako nije mogao znati da sam tu. Kad je pobjegao iz zatvora,vjerojatno je krenuo ravno mojoj kući, misleći da će me ondjepronaći. Bila sam neizrecivo zahvalna Vee što me večeras izvuklavan. Scott je vjerojatno upravo u tom trenutku bio kod mene...Mobitel mi je malo kliznuo u ruci. Poruka. Na pultu. Ona poruka

koju sam ostavila mami, da sam otišla u Delphic."Mislim da zna gdje sam", rekla sam istražitelju Bassu, osjetivši

prve naznake panike. "Koliko brzo možete doći ovamo?""U Delphic? Za trideset minuta. Javi se osiguranju. Što god radila,

imaj mobitel uza sebe. Ako vidiš Scotta, odmah me zovi.""U Delphicu nema osiguranja", rekla sam kroz usta suha poput

prašine. Bilo je općepoznato da park nije zapošljavao čuvare, što jebio jedan od razloga zašto mama nije voljela da zalazim u njega.

"Onda se miči odande", viknuo je. "Dovezi se natrag u Coldwater inađemo se u postaji. Možeš li to?"Da. To sam mogla. Vee me mogla odvesti. Već sam krenula u

smjeru u kojem je otišla, pogledom je tražeći u gomili.Istražitelj Basso je otpuhnuo. "Bit će sve u redu. Samo... požuri

ovamo, a ja šaljem sve preostale policajce u Delphic da traže Scotta.Naći ćemo ga." Tjeskoba u njegovu glasu nije me utješila.Prekinula sam vezu. Scott je bio vani. Policija je stizala i sve će biti

u redu... ako odmah odem odavde. Na brzinu sam smislila plan.Prvo sam morala pronaći Vee. Usto sam se morala skloniti sotvorenog prostora, Ako Scott ovog časa naiđe stazom, ugledat ćeme.Trčala sam prema štandovima s jelom, kad me netko odostraga

udario laktom u rebra. Po snazi udarca shvatila sam da to nije biloslučajno. Okrenula sam se i prije nego što sam napravila puni krugmozak mi je zabridio, snimivši poznato lice. Prvo što sam primijetilabio je odbljesak srebrne rinčice u njegovu uhu. Drugo je bilo kolikomu je lice isprebijano. Nos mu je bio slomljen - iskrivljen, stamnocrvenom masnicom. Masnica mu se razlijevala ispod oba oka,pretapajući se u tamnoljubičastu.U sljedećem trenutku Scott me već držao za lakat i gurao stazom."Skini ruke s mene", rekla sam hrvajući se s njim. No Scott je bio

jači i nije puštao."Hoću, Nora, kad mi kažeš gdje je.""Gdje je što?" rekla sam pasivno-agresivnim glasom.Neveselo se nasmijao.Pokušala sam zadržati što neproničniji izraz lica, ali misli su mi

jurile. Ako mu kažem da mi je prsten kod kuće, otići će iz parka.Mene će vjerojatno odvući sa sobom. Kad policija stigne, otkrit će dasmo oboje otišli. Nisam baš mogla zvati istražitelja Bassa i reći muda smo krenuli prema mojoj kući. Ne uz Scotta koji pazi što radim.Ne, morala sam ga zadržati ovdje, u parku."Jesi ga dala Veeinom dečku? Misliš da bi ga on mogao zaštititi od

mene? Znam da nije... normalan." U Scottovim očima opet se vidjelaona užasnuta nesigurnost. "Znam da može činiti stvari koje drugi nemogu.""Kao i ti?"

Bijesno me pogledao. "On nije kao ja. Nije isti. Toliko znam. Neželim ti nauditi, Nora. Samo trebam prsten. Daj mi ga i više me nikadnećeš vidjeti."Lagao je. Naudio bi mi. Bio je toliko očajan da je pobjegao iz

zatvora. U tom trenutku ništa nije bilo pretjerano - naumio se domoćiprstena pod svaku cijenu. Adrenalin mi je tekao nogama i nisammogla jasno razmišljati. No negdje u primozgu moj smisao zapreživljavanje govorio mi je da moram zavladati situacijom. Moralasam smisliti način da se odvojim od Scotta. Naslijepo, slijedećiinstinkt, rekla sam: "Imam prsten.""Znam da ga imaš", rekao je nestrpljivo. "Gdje?""Ovdje je, donijela sam ga sa sobom."Malo me gledao, a onda mi istrgnuo torbicu iz ruke i nasilno je

otvorio da je pretraži.Odmahnula sam glavom. "Bacila sam ga."Gurnuo je torbicu prema meni, a ja sam je uhvatila pritisnuvši je na

prsa. "Kamo?" upitao je."U koš za smeće pokraj glavnog ulaza", rekla sam automatski. "U

jednom od ženskih zahoda.""Pokaži mi."Dok smo hodali stazom, prisilila sam se da ostanem mirna toliko da

smislim sljedeći potez. Da potrčim? Ne. Scott bi me uhvatio. Da sesakrijem u neki ženski zahod? Ne, to ne bi dugo potrajalo. Scott nijebio stidljiv i ne bi mu bio nikakav problem ući onamo za mnom, akobi to značilo da će dobiti što hoće. Međutim, još sam imala mobitel.U zahodu bih mogla nazvati istražitelja Bassa."U ovom", rekla sam, uprijevši prstom u jednu kućicu od betonskih

blokova. Ulaz u ženski zahod nalazio se ravno pred nama, nizcementiranu nizbrdicu, a muški zahod bio je s druge strane.Scott me zgrabio za ramena i pretresao. "Ne laži mi. Ubit će me ako

ga izgubim. Ako mi lažeš..." Prekinuo se, ali znala sam što je umaloizrekao. Ako mi lažeš, ubit ću te."U zahodu je", kimnula sam, više zato da sebe uvjerim kako ja to

mogu, nego zato da ga umirim. "Idem po njega. A onda ćeš mepustiti na miru, dobro?"Umjesto odgovora, Scott je sunuo rukom, okrznuvši me po pupku.

"Tvoj mobitel."

Srce mi je potonulo. Ne vidjevši izlaza, izvadila sam mobitel ipružila mu ga. Ruka mi se malo tresla, no smirila sam je, ne želećimu dati do znanja da sam imala plan i da mi ga je upravo rasturio."Imaš jednu minutu. Ne pokušavaj ništa glupo."U zahodu sam brzo istražila okolinu. Pet umivaonika na jednom

zidu i pet kabina preko puta njih. Za umivaonicima su stajale dvijedjevojke studentske dobi s pjenom na rukama. Na suprotnom zidunalazio se prozorčio i bio je odškrinut. Ne gubeći vrijeme, jednomsam nogom stala na zadnji umivaonik i popela se na njega.Prozorčić mi je sad bio u visini laktova premda nije bilo mrežice kojabi mi prepriječila put, shvatila sam da ću se jedva nekako uspjetiprovući kroz njega. Osjećala sam kako me svi gledaju, ali se nisamobazirala na njih. Odskočivši, sjela sam na izbočinu, gotovanesvjesna mrlja od ptičje kakice i paučine.Kad sam gurnula prozorsko okno da se otvori, ono je ispalo i uz

štropot tresnulo van na zemlju. Oštro sam udahnula, pobojavši se daje Scott to čuo, ali gomila na stazama prigušila je buku. Oduprijevšise trbuhom o prozorski okvir, podigla sam lijevu nogu, privinuvši jeuz tijelo toliko da je mogu gurnuti kroz prozor. Izmigoljila samostatkom tijela, moja desna noga izašla je zadnja. Visjela sam sprozorskog okvira držeći se prstima, a onda skočila na stazu. Malosam ostala u čučnju, napola očekujući da Scott zaobiđe kućicu.Zatim sam potrčala prema glavnoj stazi u parku i uvukla se u

strujanje gomile.

POGLAVLJE22

Tama se širila nebom, zastirući blijede trake svjetlosti koje su selepezasto pružale s obzora. Brzo sam hodala prema izlazu iz parka.Vidjela sam vrata pred sobom. Još malo. Gurala sam se po vanjskimrubovima gomile i najednom stala kao ukopana. Pedesetak metaraispred mene Scott je koračao amo-tamo pored ulaza, pogledompretražujući gužvu koja se ulijevala u vrata i izlijevala iz njih. Shvatioje da sam pobjegla iz zahoda i prepriječio mi jedini izlaz iz parka.Park je okruživala visoka žičana ograda s bodljikavom žicom na vrhui mogla sam izaći jedino kroz glavna vrata. Oboje smo to znali.Naglo sam se okrenula i opet se stopila s gužvom, osvrćući se

svakih nekoliko sekundi da provjerim je li me Scott opazio.Probijala sam se dublje u park, zaključivši da je glavni ulaz zadnje

mjesto na kojem sam vidjela Scotta pa da mi je u najboljem interesuudaljiti se od njega što više mogu. Mogla bih se sakriti u mrak u kućismijeha dok ne stigne policija ili bih se mogla provozati žičaromiznad parka, odakle bih možda uspjela vidjeti Scotta na tlu i držati gana oku. Ako ne bi pogledao gore, bila bih na sigurnom. Dakako, akobi me vidio, nisam sumnjala da bi me čekao na kraju vožnje. Odlučilasam se nastaviti kretati, držati se najveće gužve i pričekati da sve toprođe.Staza se granala kod velikog vrtuljka, jedan puteljak odvajao se

prema sadržajima na vodi, a drugi je vodio prema Arkanđelu, vlakićusmrti. Tek što sam skrenula na potonji, ugledala sam Scotta. I on jeugledao mene. Bili smo na paralelnim puteljcima, razdvajala nas jestolica žičare. Neki momak i djevojka sjeli su na stolicu dok jezaobilazila okretište, načas nas jedno drugome sakrivši s vidika.Iskoristila sam taj trenutak da potrčim.Gurala sam se kroz svjetinu, ali na stazama je bila gužva pa se bilo

teško kretati brže od kreni-stani. Štoviše, staze u tom dijelu parkabile su obrubljene visokom živicom koja je tiskala svjetinu u labirintezavoja i zaokreta. Nisam se usuđivala osvrnuti, ali znala sam daScott sigurno nije daleko. Ne bi pokušao ništa pred svim tim ljudima,zar ne? Odmahnula sam glavom da odagnam tu misao i umjesto njeusredotočila sam se na to kamo idem. U Delphicu sam bila svega triili četiri puta do sada, uvijek noću i nisam dobro poznavala tlocrt.

Htjela sam se pojesti što nisam uzela mapu kad sam ulazila. Bilo mije apsurdno ironično što sam trideset sekundi ranije trčala što daljeod izlaza; sad mi je na umu bilo jedino doći do njega."Hej! Pazi!""Oprostite", rekla sam bez daha. "Gdje je izlaz?""Gdje gori, čovječe?"Borila sam se da se probijem kroz gužvu. "Oprostite. Moram proći...

oprostite." Iznad živice su svjetla atrakcija blještala i treperila napozadini noćnog neba. Zastala sam na nekom raskrižju,pokušavajući se orijentirati. Lijevo ili desno? Kuda ću prije doći doizlaza?"Eto te." Scottov dah zagrijao mi je uho. Stavio mi je ruku na vrat,

od čega su me prošli ledeni srsi do kosti."Upomoć!" vrisnula sam nagonski. "Neka mi netko pomogne!""Moja cura", objasnio je Scott nekolicini ljudi koji su zastali i skrenuli

pozornost na nas. "Tako se mi igramo.""Nisam mu ja cura!" vikala sam u panici. "Miči ruke s mene!""Dođi, dušo." Scott me hrvačkim pokretom zagrlio i priljubio uza

sebe. "Upozorio sam te da mi ne lažeš", promrmljao mi je u uho."Trebam prsten. Ne želim ti nauditi, Nora, ali hoću ako me natjeraš.""Maknite ga s mene!" urlala sam bilo kome tko je slušao.Scott mi je iskrivio ruku iza leda. Progovorila sam kroz stisnute

zube, nastojeći se othrvati boli. "Jesi li lud?" rekla sam. "Nemamprsten. Dala sam ga policiji. Jučer. Idi k njima po njega.""Prestani lagati!" zarežao je."Nazovi ih pa pitaj. To je istina. Dala sam im ga. Nemam ga."

Zaklopila sam oči, moleći se da mi povjeruje i da mi pusti ruku."Onda ćeš mi pomoći da ga dobijem natrag.""Neće mi ga dati. To je dokaz. Rekla sam im da je prsten tvoj.""Dat će ga", reče on polako, kao da kuje plan u hodu. "Mijenjat ću

tebe za prsten."Sve je sjelo na svoje mjesto. "Zadržat ćeš me kao taoca! Zamijeniti

me za prsten? Upomoć!" vrisnula sam. "Neka ga netko makne smene!"Jedan se čovjek u našoj blizini nasmijao."Ovo nije šala!" viknula sam, osjetivši kako mi se krv penje u vrat

pod navalom užasa i očaja. "Maknite ga s..."

Scott mi je dlanom začepio usta, ali ja sam podignula nogu izviznula ga u cjevanicu. Zastenjao je od boli i presavio se u struku.Zbog tog iznenadnog udarca malo je olabavio zahvat pa sam se

iskoprcala i oslobodila. Ustuknula sam jedan korak, gledajući kakomu agonija krivi lice, a onda se okrenula i jurnula, kratki bljeskoviatrakcija u zabavnom parku promicali su kroz rupe u svjetini. Moralasam samo stići do izlaza. Policija je zacijelo bila blizu. Onda ću bitina sigurnom. Na sigurnom, Mahnito sam ponavljala tu riječ kaomotivaciju da sačuvam glavu i ne podlegnem panici. Na zapadnomnebu preostalo je još slabašno svjetlo i pomoću njega sam odredilagdje je sjever. Nastavim li prema sjeveru, staza će me na koncudovesti do glavnog ulaza.Uho mi je rasparala eksplozija. Toliko me smela da sam se

spotaknula i pala na koljena. Ili sam to možda učinila refleksno, jersu se i drugi oko mene bacili na tlo. Uslijedio je trenutak tišine odkoje se diže kosa na glavi, a potom su svi zavrištali i razletjeli se usvim pravcima."Ima pištolj!" Riječi su mi nejasno odjekivale u ušima, kao da dopiru

iz velike udaljenosti.Premda to nimalo nisam htjela, otkrila sam da sam se okrenula

unatrag. Scott se držao za bok, a jarkocrvena tekućina širila mu sepo majici. Usta su mu bila otvorena, oči raskolačene od šoka.Pao je na jedno koljeno i ugledala sam nekoga kako stoji nekoliko

metara iza njega s pištoljem. Rixona. Vee je bila pokraj njega, rukupritisnutih na usta, lica bijela kao kreč.Nastao je kaotični stampedo nogu i udova popraćen paničnim,

jezivim kricima pa sam otpuzala s puteljka, da me netko ne bizgazio."Bježi!" začula sam Vee kako kriješti. "Ulovite ga!"Rixon je zapucao nekoliko puta, ali ovaj se put nitko nije bacio na

tlo. U biti se jurnjava prema izlazu pojačala. Osovila sam se na nogei pogledala ondje gdje sam maločas vidjela Rixona i Vee. Odjekpucnjeva još mi je zvonio u ušima, ali pročitala sam riječi s Rixonovihusana. Dođi ovamo.Mahnuo je praznom rukom. Kao u usporenom filmu, borila sam se

protiv struje pješaka i trčala prema njemu."Koji ti je?" zakriješti Vee. "Zašto si ga upucao, Rixon?"

"Građansko hapšenje", reče on. "To, a i Patch mi je tako rekao.""Ne možeš pucati u ljude samo zato što ti Patch tako kaže!" reče

Vee« izbezumljenih očiju. "Uhapsit će te. Što ćemo sad?" zacvili."Policija stiže", rekoh. "Znaju za Scotta.""Moramo pobjeći odavde", reče Vee, još uvijek histerična, mašući

rukama, zagrabivši nekoliko koraka samo kako bi se okrenula ivratila ondje gdje je i bila. "Ja vodim Noru u policijsku stanicu. Rixon,ti idi po Scotta, ali nemoj ga opet upucati - samo ga svezi, kao prošliput!""Nora ne može van kroz glavna vrata", reče Rixon. "On to očekuje.

Ja znam za drugi izlaz. Vee, idi po Neon i nađemo se na južnomkraju parkirališta, tamo pokraj kontejnera.""Kako ćete vi izaći?" htjela je čuti Vee."Kroz podzemne tunele.""Postoje tuneli ispod Delphica?" upita Vee.Rixon je poljubi u čelo"Brzo, ljubavi."Svjetina se raščistila i staza je bila prazna. Još sam čula

uspaničene krike i vrisku kako odjekuju nešto dalje niz stazu, ali kaoda su stizali s drugog svijeta. Vee je malo oklijevala, a onda odlučnokimnula. "Samo požurite, dobro?""U podrumu kuće smijeha nalazi se strojarnica", objasnio mi je

Rixon dok smo žurno hodali stazom u suprotnom pravcu. "U njoj suvrata koja vode u tunele ispod Delphica. Scott je možda čuo za tetunele, ali čak i ako shvati kamo smo krenuli pa pođe za nama,nema šanse da nas pronađe. Dolje je pravi labirint i proteže sekilometrima." Nervozno se osmjehnuo. "Ne brini, Delphic su sagradilipali anđeli. Ne ja osobno, ali neki moji prijatelji su pripomogli. Znamte putove napamet. Hm, uglavnom."

POGLAVLJE23

Kako smo se približavali nacerenoj klaunovoj glavi kroz koju seulazilo u kuću smijeha, udaljene krikove zamijenila je jeziva cirkuskaglazba u stilu glazbene kutije, koja je glasno zveckala iz utrobe kućesmijeha. Prošla sam kroz usta i pod se pomaknuo. Ispružila samruku da vratim ravnotežu, ali zidovi su se okrenuli, kotrljajući mi sepod rukama. Kad su mi se oči priviknule na slabašnu svjetlost koja jeprodirala kroz klaunova usta iza mene, vidjela sam da se nalazim ucijevi koja se okretala i naizgled protezala u beskraj. Cijev je bilaobojana u naizmjenične crvene i bijele pruge koje su se stapale umutnu ružičastu."Ovuda", reče Rixon, vodeći me kroz cijev.Stavljala sam nogu pred nogu, vukući stopala i tapkajući naprijed.

Najzad sam stupila na čvrsto tlo, ali samo zato da me s podazapahne mlaz ledenoga zraka. Hladnoća mi je liznula kožu iodskočila sam u stranu, zaprepašteno udahnuvši."To nije stvarno", smirivao me Rixon. "Moramo dalje. Ako Scott

odluči pretražiti tunele, moramo ući u njih prije njega."Zrak je bio ustajao, vlažan i smrdio je na hrđu. Klaunova glava bila

je već daleko iza nas. Jedino svjetlo davale su crvene žarulje ušupljikavom stropu, koje bi zasjale tek toliko da osvijetle kakavklateći kostur, zombija u raspadajućem stanju ili vampira koji ustajeiz lijesa."Koliko još?" upitala sam Rixona glasnije od izopačene kakofonije

krikova, kreštava smijeha i cviljenja koja je odjekivala svuda uokolo."Strojarnica je ravno naprijed. Nakon nje ulazimo u tunele. Scott

jako krvari. Neće umrijeti - Patch ti je pričao o nefilima, zar ne? - alimogao bi se onesvijestiti od gubitka krvi. Postoji šansa da nepronađe ulaz u tunele prije toga. Vratit ćemo se na površinu za trenoka." Njegovo samopouzdanja zvučalo je pomalo napuhano, malopreviše optimistično.Nastavili smo i obuzeo me stravičan osjećaj da nas netko prati.

Okrenula sam se, ali mrak je bio gust. Ako je netko i bio iza nas,nisam ga mogla vidjeti."Misliš da nas je Scott mogao pratiti?" tiho sam upitala Rixona.

Rixon je stao, okrenuo se. Poslušao. Za neko vrijemesamouvjereno je rekao: "Tamo nema nikoga."Brzali smo dalje prema strojarnici, kad sam ponovno osjetila neku

prisutnost iza sebe. Vlasištem su mi prošli žmarci i brzo sam seosvrnula preko ramena. Ovaj put se kroz tamu materijalizirao obrisnekog lica. Umalo sam kriknula, ali obris se tada učvrstio u jasno ipoznato lice.Moj tata.Njegova plava kosa snažno je odudarala od mraka, a oči su mu

iskrile, premda tužno. Volim te."Tata?" šapnula sam. Ali oprezno sam ustuknula jedan korak.

Prisjetila sam se zadnjih nekoliko puta. On je bio trik. Laž.Žao mi je što sam morao napustiti tebe i mamu.Pokušala sam ga otjerati snagom volje. Nije bio stvaran. Bio je

opasan. Želio mi je nauditi. Sjetila sam se kako me povukao za rukukroz prozor kuće u nizu i kako mi ju je pokušao razrezati. Sjetila samse kako me lovio po knjižnici.No njegov glas bio je blago uvjerljiv, baš poput glasa kojim mi se

prvi put obratio u kući u nizu. Ne krut, oštar glas koji ga je zamijenio.Bio je to njegov glas.Volim te, Nora. Štogod se dogodilo, obećaj mi da ćeš to zapamtiti.

Nije mi važno kako si i zašto ušla u moj život, važno mi je samo dajesi. Ne sjećam se svega što sam pogrešno učinio. Sjećam se štosam učinio dobro. Sjećam se tebe. Ti si dala smisao mojem životu.Ti si mi život učinila posebnim.Odmahnula sam glavom, pokušavši se otresti njegova glasa,

pitajući se zašto Rixon ništa ne govori - zar nije vidio mojeg tatu? Zarnismo mogli ništa učiniti da ga otjeramo? No ruku na srce, nisamhtjela ušutkati njegov glas. Nisam htjela da ode. Htjela sam da budestvaran. Htjela sam da me zagrli i kaže mi da će sve biti u redu. Aviše od svega čeznula sam da dođe kući.Obećaj da ćeš to zapamtiti.Suze su mi kapnule na obraze. Obećavam, uputila sam mu u

mislima, iako sam znala da me ne čuje.Jedan anđeo smrti pomogao mi je da dođem ovamo kako bih te

vidio. Ona zadržava vrijeme za nas, Nora. Pomaže mi da govorim

tvojim mislima. Moram ti reći nešto važno, ali nemam mnogovremena. Uskoro se moram vratiti i trebaš pažljivo slušati."Ne", protisnula sam kao da se davim. "Idem s tobom. Ne ostavljaj

me ovdje, idem s tobom! Ne možeš me opet ostaviti!"Ne mogu ostati, dušo. Sad pripadam negdje drugdje."Molim te, ne idi", jecala sam, stežući šaku na prsima kao da ću

lako suzbiti bol u srcu. Obuzela me očajnička panika kad sampomislila da će opet otići. Moj osjećaj napuštenosti prevagnuo je nadsvim ostalim. Ostavit će me ovdje. U kući smijeha. U mraku, bezikoga da mi pomogne onim Rixona. "Zašto me opet ostavljaš?Trebam te!"Dotakni Rixonove ožiljke. Ondje je istina.Lice mojeg tate udaljilo se u mrak. Ispružila sam ruku da ga

zaustavm, ali lice mu se pod mojim dodirom pretvorilo u trakuizmaglice. Srebrnkasto bijele niti rastopile su se u tami."Nora?"Prenula sam se na zvuk Rixonova glasa. "Moramo požuriti", rekao

je, kao da je prošao tek trenutak. "Bolje da ne naletimo na Scotta uvanjskom prstenu tunela, u koji vode svi ulazi."Moj je tata otišao. Nisam znala objasniti zašto, no bilo mi je jasno

da sam ga vidjela posljednji put. Bol i tuga bili su nepodnošljivi. Utrenutku kad sam ga najviše trebala, kad sam išla u tunele, uplašenai izgubljena,on me ostavio da se sama suočim s time."Ne vidim kuda idem", uzdahnula sam, potapšavši se po očima da

ih osušim i hvatajući se u koštac s jalovim pokušajem dausredotočim misli na jedan određeni cilj: ući u tunele i naći se s Vees druge strane. "Trebam se uhvatiti za nešto."Rixon mi je nestrpljivo pružio rub svoje majice. "Primi moju majicu i

prati me. Drži korak. Nemamo puno vremena."Prstima sam stisnula topao pamuk, a srce mi je jače zakucalo.

Njegova gola leđa bila su nekoliko centimetara od moje ruke. Tata mije rekao da mu dotaknem ožiljke; sada bi to bilo tako lako. Trebalasam samo malo pomaknuti ruku...Prepustiti se tamnoj usisnoj sili koja će me cijelu progutati...Pomislila sam na prilike kad sam dotaknula Patcheve ožiljke i na to

kako sam tada nakratko ulazila u njegova sjećanja. Bez imalo

sumnje, znala sam da će se to dogoditi i kad dotaknem Rixonove.Nisam to željela. Željela sam zadržati tlo pod nogama, doći do

tuneli i izaći iz Delphica.No moj se tata vratio zato da mi kaže gdje ću pronaći istinu. Što

god da vidim u Rixonovoj prošlosti, zacijelo je bilo važno. Ma kolikome boljeli] spoznaja da me tata ostavio ovdje, morala sam muvjerovati. Morala san vjerovati da je stavio sve na kocku kako bi mito rekao.Pomaknula sam ruku dublje pod Rixonovu majicu. Napipala sam

glatku kožu... a onda kvrgav greben ožiljnog tkiva. Pritisnula samdlan na ožiljak, znajući da ću se začas naći u neobičnom, stranomsvijetu.Ulica je bila tiha, mračna. Kuće s obje strane bile Su zapuštene,

trošne. Dvorišta mala i ograđena. Prozori prekriveni daskama ilirešetkama. Teška studen zarila mi je zube u kožu.Dva glasna praska probila su tišinu. Okrenula sam se prema kući s

druge strane ulice. Pucnjevi? panično sam pomislila. Odmah sam podžepovima potražila mobitel u namjeri da nazovem 112, no tada samse sjetila da sam zarobljena u Rixonovu sjećanju. Sve što samvidjela dogodilo se u prošlosti. Sada više ništa nisam moglapromijeniti.Zvuk trčećih koraka odjeknuo je kroz noć i zabezeknuto sam

ugledala tatu kako ulazi kroz dvorišna vrata kuće preko puta panestaje u bočnom dvorištu. Ne gubeći vrijeme, pošla sam za njim."Tata!" vrisnula sam, ne mogavši se suzdržati. "Ne idi tamo!" Na

sebi je imao odjeću u kojoj je izašao one noći kada je ubijen. Prošlasam kroz dvorišna vrata i uhvatila ga kod stražnjeg ugla kuće.Jecajući, bacila sam mu se oko vrata. "Moramo se vratiti. Moramootići odavde. Dogodit će se nešto užasno."Tata mi je prošao ravno kroz ruke, presjekavši dvorište do niskog

kamenog zida uz zemljište. Šuljao se uza zid u čučnju, netremicegledajući stražnji ulaz u kuću. Naslonila sam se na zid, pognulaglavu na ruke i plakala. Nisam to htjela gledati. Zašto mi je tata rekaoda dotaknem Rixonove ožiljke? Nisam to željela. Zar nije znao kolikosam već propatila?"Zadnja šansa." Te je riječi izgovorio netko u kući i začule su se

kroz otvoren stražnji ulaz.

"Idi k vragu."Još jedan pucanj, a ja sam pala na koljena, privijajući se uza zid,

nastojeći snagom volje zaustaviti sjećanje."Gdje je ona?" Pitanje je bilo izgovoreno tako tiho, tako mirno, da

sam ga jedva uspjela čuti od vlastita tihog plakanja.Krajičkom oka vidjela sam kako se tata pomaknuo. Šuljao se preko

dvorišta, krećući se prema vratima. U ruci je imao pištolj i podignuoga je, naciljavši. Potrčala sam prema njemu, zgrabila ga za ruke,pokušala mu oteti pištolj i gurnuti ga natrag u sjenu. No kao da samhtjela pomaknuti duha - moje ruke prošle su ravno kroz njega.Tata je pritisnuo okidač. Pucanj je razrezao noć, rasparao tišinu

popola. Zapucao je opet pa još jednom. Premda nijedan djelić meneto nije htio, okrenula sam se prema kući, ugledavši mršav lik momkakojem je tata pucao u leđa. Odmah ispred njega jedan drugi čovjeksjedio je zgrbljen na podu, leđima naslonjen na kauč. Krvario je, alice mu je bilo iskrivljeno od agonije i užasa.U trenutku ošamućene zbunjenosti, shvatila sam da je to Hank

Millar."Trči!" viknuo je Hank mojem tati. "Pusti mene! Trči i spasi sebe!"Tata nije potrčao. Držao je pištolj ravno i samo je pucao i pucao,

meci su letjeli kroz otvorena vrata u mladića s plavom šiltericom kojikao da je bio otporan na njih. A tada se veoma polagano okrenuoprema mojem tati.

POGLAVLJE24

Rixon me zgrabio za zapešće i čvrsto ga stisnuo. "Pazi u čija poslazabadaš nos." Čeljust mu je bila stisnuta od gnjeva, a nosnice maloraširene. "Možda možeš tako s Patchem, ali moje ožiljke nitko nedira." Značajno je podignuo obrve.Želudac mi je bio stegnut u tako čvrst čvor da sam se gotovo

presavila. "Vidjela sam kako je moj tata umro", ispalila sam, posveužasnuta."Jesi li vidjela ubojicu?" upitao je Rixon, tresući mi zapešće da me

sasvim dovuče do sadašnjosti."Vidjela sam Patcha s leđa", dahnula sam. "Imao je svoju šiltericu."Kimnuo je kao da prihvaća da se to što sam vidjela ne može

promijeniti. "On ti nije htio skrivati istinu, ali znao je da bi te izgubiokad bi ti je rekao. To se dogodilo prije nego što te upoznao.""Ne zanima me kada se dogodilo", rekla sam kreštavim i drhtavim

glasom. "Treba ga predati pravdi.""Ne možeš ga predati pravdi. To je Patch. Ako ga prijaviš, stvarno

misliš da će dopustiti murjacima da ga odvuku?"Nisam to mislila. Policija Patchu nije ništa značila. Samo su ga

arkanđeli mogli zaustaviti. "Ali jednu stvar ne razumijem. U sjećanjusu bile samo tri osobe. Moj tata, Patch i Hank Millar. Njih trojicavidjeli su što se dogodilo. Kako sam onda to vidjela u tvojemsjećanju?"Rixon nije ništa rekao, ali usnice su mu se stisnule.Sinula mi je užasna misao. Sva sigurnost u to tko je ubio mojeg tatu

isparila je. Vidjela sam ubojicu s leđa i zbog šilterice pretpostavila daje to Patch. No što sam duže razmišljala o tom sjećanju, to sam bilasigurnija da je ubojica bio premršav da bi bio Patch, obris njegovihramena bio je previše uglast.U biti, ubojica je veoma sličio..."Ti si ga ubio", šapnula sam. "To si bio ti. Nosio si Patchevu kapu."

Šok trenutka spoznaje brzo su proždrli gnušanje i ledeni užas.Svaki trag ljubaznosti ili suosjećanja nestao je iz Rixonovih očiju.

"Vidiš, sad mi je neugodno.""Nosio si Patchevu kapu te noći. Posudio si je, zar ne? Nisi mogao

ubiti mojeg tatu, a da ne promijeniš identitet. Mogao si to učiniti

samo ako sebe ukloniš iz cijele situacije", rekla sam, izvlačeći svečega sam se sjećala iz lekcije o psihologiji u prvom srednje. "Ne.Čekaj. To nije to. Pravio si se da si Patch zato što želiš biti on.Ljubomoran si na njega. U tome je stvar, zar ne? Ti bi htio biti on..."Rixon me palcem i kažiprstom stisnuo ispod jagodičnih kostiju,

primoravši me da ušutim. "Začepi."Odmaknula sam se unatrag, čeljust me boljela ondje gdje me

stisnuo. Poželjela sam se baciti na njega, udariti ga iz sve snage, noznala sam da moram ostati mirna. Trebala sam otkriti sve što sammogla. Polako sam naslućivala da me Rixon nije doveo u tunele zatoda mi pomogne da pobjegnem. Štoviše, polako sam naslućivala dame nema namjeru ikada odvesti natrag na površinu."Ljubomoran na njega?" reče on okrutno. "Naravno da sam

ljubomoran. Nije on taj koji je na brzoj traci za pakao. Bili smo u tomezajedno, a on je sad otišao i opet si nabavio krila." Strijeljao mepogledom, zgađen. "Zbog tebe."Odmahnula sam glavom, ne vjerujući u to. "Ti si mi ubio tatu prije

nego što si uopće znao tko sam ja."Nasmijao se, ali bez veselja. "Znao sam da negdje postojiš i tražio

sam te.""Zašto?"Rixon je izvadio pištolj koji mu je bio ispod majice i mahnuo mi

njime da krenem dublje u kuću smijeha. "Hodaj.""Kamo idemo?"Nije odgovorio."Policija je na putu ovamo.""Koga briga za policiju", rekao je Rixon. "Završit ću prije nego što

stignu ovamo." Završiti?Ostani mirna, rekla sam si. Odugovlači. "Sad kad znam istinu, ubit

ćeš me? Sad kad znam da si mi ti ubio tatu?""Harrison Grey nije bio tvoj tata."Zaustila sam, ali izostao je odgovor za koji sam očekivala da će

samo izletjeti. Jedina slika koja mi se razvukla cijelim prednjimplanom uma bila je Marcie kako stoji ispred svoje kuće i govori mi dabi Hank Millar mogao biti moj otac. Osjetila sam da mi se podižeželudac. Je li to značilo da je Marcie rekla istinu? Da sam šesnaestgodina živjela u ne znajući istinu o svojoj obitelji? Zapitala sam se je

li moj tata znao - moj pravi tata. Harrison Grey. Čovjek koji meodgojio i volio. Ne moj biološki otac, koji me napustio. Ne HankMillar, koji je, što se mene ticalo, mogao otići u pakao."Tvoj tata je nefil po imenu Barnabas", rekao je Rixon. "U zadnje

vrijeme predstavlja se kao Hank Millar."Ne.Zateturala sam u stranu, ošamućena od istine. Onaj san. Patchev

san. To je bilo stvarno sjećanje. Nije lagao. Barnabas - Hank Millar -bio je nefil.I moj otac.Moj svijet umalo se urušio oko mene, ali prisilila sam se da još malo

ostanem prisebna. U nekom dalekom zakutku uma pretresala sampamćenje, mahnito se pokušavajući sjetiti gdje sam već prije čulaime Barnabas. Nisam ga mogla smjestiti, ali znala sam da to nije bioprvi put da sam ga čula. Bilo je previše neobično da bih gazaboravila. Barnabas, Barnabas, Barnabas...Upinjala sam se da povežem dva nevezana okrajka. Zašto mi je

Rixon to govorio? Što je on znao o mojem biološkom ocu? Zašto jemario? A onda mi je sinulo. Kad sam jednom dotaknula Patcheveožiljke i ušla u njegovo sjećanje, čula sam kako govori o svomnefilskom vazalu, Chaunceyju Langeaisu. Spomenuo je i Rixonovavazala Barnabasa..."Ne", izletjelo mi je šapatom."Da."Očajnički sam poželjela potrčati, ali noge su mi bile teške, krute kao

stupovi."Kad je Hank napravio dijete tvojoj mami, bio je čuo već dovoljno

glasina o Henokovoj knjizi da bi se zabrinuo kako ću se ja htjetidomoći te bebe, pogotovo ako bude djevojčica. Pa je učinio jedinošto je mogao. Sakrio ju je. Sakrio je tebe. Kad je Hank rekao svojemprijatelju Harrisonu Greyju da je tvoja mama u nevolji, on ju je pristaooženiti i praviti se da si ti njegova."Ne, ne, ne. "Ali ja sam Chaunceyjev potomak. Po očevoj liniji. Po

liniji Harrisona Greyja. Imam madež na ruci koji to dokazuje.""Da, imaš. Prije mnogo stoljeća, Chauncey se zabavljao s nekom

naivnom seljančicom. Rodila je sina. Nitko nije mislio ništa neobičnoo tom malom ni o njegovim sinovima ni o njihovim sinovima i tako

dalje kroz stoljeća, sve dok jedan od sinova nije spavao s nekomženom izvan braka. Ubacio je plemenitu nefilsku krv svog pretka,vojvode od Langeaisa, u drugu krvnu lozu. Lozu koja je na koncustvorila Barnabasa, odnosno Hanka, kako u zadnje vrijeme više volida ga zovu." Rixon mi je nestrpljivom gestom pokazao da zbrojimdva i dva. Već jesam."Želiš reći da i Harrison i Hank imaju Chaunceyjevu nefilsku krv",

rekla sam. No Hank, čistokrvni nefil prve generacije, bio je besmrtan,dok nefilska krv u mojem ocu, stoljećima razrjeđivana, kao i moja,nije bila takva. Hank, čovjek kojeg sam jedva poznavala i još manjepoštovala, mogao je živjeti vječno.Dok je moj tata zauvijek otišao."Da, ljubavi.""Ne zovi me ljubavi.""Više ti se sviđa Anđele?"Rugao mi se. Poigravao se sa mnom jer me doveo točno gdje je

htio. Već sam prošla kroz sve to s Patchem pa sam znala što slijedi.Hank Millar bio je moj biološki otac i Rixonov nefilski vazal. Rixon ćeme žrtvovati kako bi ubio Hanka Millara i dobio ljudsko tijelo."Može nekoliko odgovora u zadnji čas?" upitala sam ga pomalo

prkosno,unatoč strahu.Slegnuo je ramenima. "Zašto ne?""Mislila sam da se samo čistokrvni nefili prve generacije mogu

zakleti na odanost. Da bi Hank bio prva generacija, roditelji su mutrebali biti ljudsko biće i pali anđeo. A njegov otac nije bio pali anđeo.Bio je jedan od Chaunceyjevih muških potomaka.""Promaknula ti je činjenica da muškarci mogu spavati sa ženskim

palim anđelima."Odmahnula sam glavom. "Pali anđeli nemaju ljudska tijela. Ženke

ne mogu rađati. Patch mi je to rekao.""Ali ženski pali anđeo koji zaposjedne žensko ljudsko tijelo za

vrijeme hešvana može začeti bebu. Ljudska žena može roditi tubebu dugo nakon hešvana, ali ta je beba obilježena. Začeo ju ježenski pali anđeo.""Odvratno."Mlako se nasmiješio. "Slažem se."

"Čisto iz bolesne radoznalosti, kad me žrtvuješ, hoće li se tvojetijelo jednostavno pretvoriti u ljudsko ili ćeš zauvijek opsjesti nekodrugo ljudsko tijelo?""Ja postajem ljudsko biće." Usta su mu se malo iskrivila. "Znači,

ako se budeš vraćala iz groba kako bi me proganjala, traži mojuzgodnu njušku.""Patch bi se mogao pojaviti svaki čas i zaustaviti te", rekla sam,

pokušavajući biti hrabra, iako nisam mogla zaustaviti nepodnošljivodrhturenje svakog uda svoga tijela.Nasmijao mi se očima. "Bilo je teško, ali siguran sam da sam zabio

klin između vas dvoje najdublje što se moglo. Ti si sve zakuhala kadsi prekinula s njim - ni sam to ne bih mogao bolje isplanirati. Onda sudošle stalne svađe, tvoja ljubomora zbog Marcie i Patcheva kartica -koju sam ja natopio drogom samo zato da ubacim još koje sjemenepovjerenja. Kad sam Barnabasu ukrao prsten i dao da ti gaisporuče u onoj pekarnici, nisam sumnjao da je Patch zadnja osobakojoj ćeš se obratiti. Da progutaš svoj ponos i zamoliš ga za pomoć?Dok misliš da se spanđao s Marcie? Nema šanse. Dolila si vode namoj mlin kad si me pitala je li on Crna Ruka. Kad sam ti odgovorio dajest, dokazi protiv njega učinili su ti se neoborivima. Onda samiskoristio promjenu teme u našem razgovoru da spomenem adresujednog od Barnabasovih utočišta za nefile kao Patchev stan, znajućivrlo dobro da ćeš otići pronjuškati i da ćeš vjerojatno pronaćidrangulije Crne Ruke. Ja sam jučer otkazao dogovor za kino, a nePatch. Nisam htio zaglaviti u kinu dok si ti sama u tom stanu. Trebaosam te pratiti. Dok si bila unutra, postavio sam dinamit, nadajući seda ću te žrtvovati, ali izvukla si se.""Rixone, dirnuta sam. Bomba. Koliko truda. Zašto nisi

pojednostavio i naprosto mi jedne noći ušao u sobu i smjestio mimetak među oči?"Raširio je ruke pred sebe. "Meni je ovo velik trenutak, Nora. Možeš

li me kriviti što ga želim lijepo obilježiti? Pokušao sam glumitiHarrisonova duha da te namamim u svoju blizinu, činilo mi se da bibilo fantastično da te pošaljem u grob dok misliš da te ubio vlastitiotac, ali nisi mi vjerovala. Stalno si bježala." Malo se namrštio."Ti si psihopat.""Više mi se sviđa kreativac."

"Što je još bila laž? Na plaži, jesi li mi rekao da je Patch još uvijekmoj anđeo čuvar...""Zato da te uljuljkam u lažan osjećaj sigurnosti? Da.""A krvna zakletva?""Trenutačno nadahnuće. Tek toliko da bude zanimljivije.""Znači, ti mi zapravo govoriš da ništa što si mi ikada rekao nije bila

istina.""Osim onog dijela u kojem te žrtvujem. U vezi s tim bio sam mrtav

ozbiljan. Dosta priče. Idemo dalje." Pištoljem me gurnuo dublje ukuću smijeha. Od tog grubog podbadanja zateturala sam i zakoračilau stranu da ne padnem, no stala sam na dio poda koji je počeovijugati gore-dolje. Osjetila sam kako je Rixon posegnuo za mojimzapešćem da mi povrati ravnotežu, ali nešto je pošlo naopako.Njegova ruka kliznula je niz moju. Čula sam mek udarac njegovatijela o pod. Taj zvuk kao da je dopro točno od ispod. Glavom mi jeproletjela misao da je upao u jednu od brojnih zamki sa zaklopnimvratima za koje se govorkalo da su raspoređene po cijeloj kućismijeha - ali nisam se zadržala dovoljno da provjerim jesam li dobropogodila.Jurnula sam natrag u smjeru iz kojeg smo došli, tražeći klaunovu

glavu. Neki lik iskočio je pred mene i svjetlo mi je bljesnulo iznadglave, obasjavši krvlju oblivenu sjekiru zabijenu u glavu bradatoggusara. Zlobno mi se nacerio trenutak prije nego što su mu sešarenice iskrenule i nestale u glavi, a svjetlo utrnulo.Nekoliko puta oštro sam udahnula, uvjeravajući se da je sve to

lažno, no nisam se mogla smiriti jer mi se pod tresao i pomicao podcipelama. Kleknula sam na sve četiri, pužući po prljavštini i nečistišto mi se zabadala u dlanove, pokušavajući razbistriti glavu, koja kaoda je pratila promjenjivi nagib poda. Puzala sam nekoliko metara,nisam htjela stati toliko da za to vrijeme Rixon uspije izaći iz zamke."Nora!" dosegne me grub Rixonov povik.Podigla sam se na noge, pridržavajući se za zidove da se oslonim,

ali zidovi su bili prekriveni sluzi koja mi se cijedila po rukama. Negdjeodozgo odjeknuo je smijeh koji se pretopio u kreštavo hihotanje.Snažno sam otresla ruke da se otarasim sluzi. Zatim sam se bacila učisto crnilo ispred sebe. Izgubljena, izgubljena, izgubljena.

Potrčala sam nekoliko koraka prema naprijed, zaobišla ugao izaškiljila u slabašan odsjaj narančastog svjetla nekoliko metaradalje. To nije bila klaunova glava, ali obećanje svjetlosti privuklo mekao noćnog leptira. Kad sam došla do fenjera, neukusno svjetlo ustilu Noći vještica obasjavalo je riječi TUNEL SUDBE. Našla sam sena molu za čamce. Mali plastični čamci bili su poredani jedan zadrugim, a voda iz kanala lizala im je bokove.Začula sam korake na stazi iza sebe. Kako se nisam imala

vremena predomišljati, zakoračila sam u čamac koji mi je bionajbliže. Tek što sam uhvatila ravnotežu, čamac se naglo pokrenuopa sam pala na drvenu letvu koja je služila kao sjedalo. Čamci su sekretali u redu po jedan, a podvodne tračnice štropotale su navodećiih u tunel koji se nalazio malo podalje. Krilna vrata širom su seotvorila i tunel je progutao moj čamac.Napipavši put do prednjeg dijela, popela sam se na pramac preko

sigurnosne ograde. Ondje sam se malo zadržala, jednom se rukomdržeći za čamac, a drugom pokušavajući dohvatiti stražnju šipkučamca ispred sebe. Nedostajalo mi je nekoliko centimetara. Moralasam skočiti. Puzala sam pramcem što sam se dalje usuđivala.Podvila sam noge pod sebe pa skočila i uspjela se kližući zaustavitina krmi prethodnoga čamca.Dopustila sam si trenutak predaha, a onda se vratila posao. Opet

sam došla do pramca, u namjeri da tako skačem s čamca na čamacsve do kraja vožnje. Rixon je bio veći, brži i imao je pištolj. Mojajedina nada da ću preživjeti nalazila se u tome da se neprestanokrećem, da neprestano odgađam trenutak u kojem će me uhvatiti.Bila sam na sljedećem pramcu i pripremala se za skok, kad je

zatulila sirena i odozgo me zaslijepio me iznenadan bljesak crvenesvjetlosti. Nekakav kostur pao je sa stropa tunela, udarivši u mene.Izgubila sam ravnotežu i osjetila napadaj vrtoglavice dok samteturala na stranu, preko ruba pramca. Ledena voda natopila mi jeodjeću i zatvorila mi se iznad glave. Odmah sam se preokrenulanogama nadolje, izronila i počela gacati kroz vodu do prsa natragprema čamcu. Škripeći zubima od hladnoće, rukama sam. stisnulasigurnosnu šipku na čamcu i podigla se unutra.Nekoliko glasnih pucnjeva odbilo se kroz tunel i jedan metak

prozujao mi je kraj uha. Sagnula sam se nisko u čamcu, a Rixonov

se smijeh začuo s nekog čamca nedaleko iza mene. "Pitanjevremena", dobacio je.Još neka svjetla bljeskala su odozgo i od jednog svjetlosnog vala

do drugog gledala sam Rixona kako prelazi čamce prema meni.Tiha grmljavina začula se odnekud ispred nas. Želudac mi se

skvrčio. Osjetila sam da mi se koncentracija odvaja od Rixona iprelazi na vlagu raspršenu po zraku. Srce mi je načas stalo, a ondapočelo prejako udarati.Zgrabivši metalnu šipku, pripremila sam se na pad. Pramac se

nagnuo i čamac se obrušio niz vodopad. Podignuo je velik val nadnu, voda me poprskala preko njegovih bokova. Možda bi bilahladna da već nisam bila promočena i promrzla. Obrisala sam oči iuto ugledala malu platformu za održavanje izdubljenu u zidu tunela smoje desne strane. Na stražnjem zidu platforme stajala su vrata snatpisom OPREZ: VISOKI NAPON.Osvrnula sam se prema vodopadu. Rixonov čamac još nije pao pa

sam sa svega nekoliko sekundi na raspolaganju donijela opasnuodluku. Skočivši preko boka čamca, gacala sam što sam brže moglaprema platformi, popela se i pokušala otvoriti vrata. Otvorila su sepropustivši glasno šištanje i zveket strojeva, stotina zupčanika koji seokreću i taru. Pronašla sam mehaničko srce kuće smijeha i ulaz upodzemne tunele.Iza sebe sam zatvorila vrata skoro do kraja, ostavivši ih malčice

odškrinuta kako bih vidjela van.S jednim okom na tom uskom otvoru, gledala sam kako sljedeći

čamac pada niz vodopad. U njemu je bio Rixon. Naginjao se prekobočne metalne šipke, gledajući u vodu. Je li me vidio kad samiskočila? Je li me tražio? Njegov je čamac nastavio, no on seprebacio preko boka i na noge skočio u vodu. Rukama je pridržavaomokru kosu dalje od lica i gledao u tamnu vodenu površinu. Tadasam shvatila da su mu ruke prazne. Nije me tražio - tražio je pištoljkoji mu je ispao na vodopadu.Tunel je bio mračan i činilo mi se nemogućim da Rixon vidi do dna

kanala. A to je značilo da će morati napipati pištolj. To će trajati nekovrijeme. Dakako, meni nije trebalo samo vrijeme. Trebala mi jenevjerojatna sreća. Policija je do sad već sigurno pročešljavala park,

no hoće li se sjetiti pogledati duboko u utrobu kuće smijeha prijenego što bude prekasno?Tiho sam zatvorila vrata, ponadavši se da ću iznutra pronaći neku

bravu, ali nije je bilo. Odjednom sam zažalila što nisam pokušalastići do izlaza iz tunela prije Rixona umjesto da se sakrijem. AkoRixon uđe u servisnu prostoriju, bit ću u zamci.Začula sam isprekidano disanje s lijeve strane, iza nekog ormarića

za struju.Naglo sam se okrenula, pogledom zvjerajući po tami. "Tko je tu?""A što misliš?"Trepnula sam u mraku. "Scott?" Ustuknula sam nekoliko nervoznih

koraka."Izgubio sam se u tunelima. Prošao sam kroz neka vrata i našao se

ovdje.""Još krvariš?""Aha. Začudo, još nisam posve iscijeđen." Riječi su mu bile

isprekidane i shvatila sam da mu treba mnogo energije da bi govorio."Treba ti liječnik."Iscrpljeno se nasmijao. "Treba mi prsten."U tom trenutku nisam znala koliko je Scott ozbiljan u vezi toga da

se opet domogne prstena. Bio je iscrpljen od boli, a ja sam bilaprilično sigurna da oboje znamo da me neće izvlačiti odande kako bime zadržao kao taoca. Rana ga je oslabila, no bio je nefil. Preživjetće. Kad bismo surađivali, možda bismo uspjeli izaći. No prije negošto sam ga mogla nagovoriti da mi pomogne da pobjegnem Rixonu,morala sam zadobiti njegovo povjerenje.Došla sam do ormarića za struju i kleknula pokraj njega. Jednom se

rukom držao za bok, odmah ispod rebara, kako bi zaustaviokrvarenje. Lice mu je bilo boje kukuruznog škroba, a uveli izglednjegovih očiju dokazivao je ono što sam već znala: jako je patio. "Nevjerujem da ćeš tim prstenom novačiti nove članove", rekla sam tiho."Ti nećeš primoravati druge ljude da se pridruže tom društvu."Scott je odmahnuo glavom, složivši se sa mnom. "Moram ti nešto

reći. Sjećaš se kad sam ti rekao da sam radio one noći kada ti je tataubijen?"Mutno sam se sjećala da mi je rekao kako je bio na poslu kad je

primio poziv u vezi ubojstva mojeg tate. "Kamo to vodi? " upitala sam

s oklijevanjem."Radio sam u dućanu koji se zvao Quickies, svega nekoliko ulica

dalje." Zastao je kao da čeka da dođem do nekog velikog zaključka."Te noći trebao sam slijediti tvojeg tatu. Crna Ruka mi je to rekao.Rekao je da tvoj tata ide na neki sastanak i da moram paziti nanjega.""Što želiš reći?" upitala sam glasom suhim poput krede."Nisam ga slijedio." Scott je sagnuo glavu na ruke. "Htio sam

pokazati Crnoj Ruci da mi ne može govoriti što da radim. Htio sammu pokazati da ne želim pripadati njegovom društvu. Pa sam ostaona poslu. Nisam otišao. Nisam slijedio tvojeg tatu. I on je umro.Umro je zbog mene."Kliznula sam leđima niza zid i sjela do njega. Nisam mogla govoriti.

Nije bilo pravih riječi."Mrziš me, zar ne?" upitao je."Nisi ti ubio mojeg tatu", tupo sam rekla. "To nije tvoja krivnja.""Znao sam da je u nevolji. Zašto bi se Crna Ruka inače brinuo hoće

li sigurno stići na taj sastanak? Trebao sam otići. Da sam poslušaozapovijedi Crne Ruke, tvoj bi tata bio živ.""To je prošlost", šapnula sam, trudeći se da zbog te informacije ne

počnem okrivljavati Scotta. Trebala sam njegovu pomoć. Zajednobismo mogli izaći odavde. Nisam si smjela dopustiti da ga zamrzim.Morala sam surađivati s njim i trebalo mi je njegovo povjerenje."To što je to prošlost, ne znači da ju je lako zaboraviti. Manje od sat

vremena nakon što sam trebao slijediti tvojeg tatu, nazvao me mojtata s tom viješću."Nehotice sam tiho zajecala."Onda je u dućan ušao Crna Ruka. Nosio je masku, ali prepoznao

sam njegov glas." Scott je zadrhtao. "Nikad neću zaboraviti taj glas.Dao mi je pištolj i rekao da se pobrinem da se više nikad ne pojavi.Bio je to pištolj tvojeg tate. Rekao je da želi da policijski izvještajustvrdi kako ti je tata umro nevin i nenaoružan. Htio je poštedjetitvoju obitelj boli i zbunjenosti kroz koje bi prošla kad bi doznala štose zapravo dogodilo te noći. Nije htio da itko posumnja da ti je tataimao posla s kriminalcima kao što je on. Htio je da to izgleda kaonasumičan napad.

Trebao sam baciti pištolj u rijeku, ali zadržao sam ga. Htio sam izaćiiz tog društva. Jedinu mogućnost vidio sam u tome da imam čimeucijeniti Crnu Ruku. Zato sam zadržao pištolj. Kad smo se mama i japreselili ovamo, za sobom sam ostavio poruku za Crnu Ruku.Poručio sam mu da ću se, ako me bude došao tražiti, pobrinuti da sepolicija domogne pištolja Harrisona Greyja. Da ću se pobrinuti dacijeli svijet sazna da je bio povezan s Crnom Rukom. Zakleo sam seda ću provući ime tvojog tate kroz blato koliko god puta bude trebaloako ću na taj način opet moći normalno živjeti. Još imam taj pištolj."Otvorio je ruke i pao mu je među koljena, zaštropotavši na betonu."Još ga imam."Ošinula me tupa i žestoka bol."Bilo mi je užasno teško biti u tvojoj blizini", reče Scott drhtavo.

"Htio sam da me zamrziš. Bog zna da sam mrzio samog sebe. Svakiput kad bih te vidio, razmišljao sam samo o tome kako sam zakazao.Mogao sam spasiti život tvojeg tate. Žao mi je", reče napuklimglasom."U redu je." Rekla sam to koliko zbog sebe, toliko i zbog Scotta.

"Sve će biti u redu." No to je zvučalo kao najgora laž.Scott je podignuo pištolj i potapšao ga vrhovima prstiju. Prije nego

što sam uspjela shvatiti što se zbiva, vidjela sam kako si ga podižeprema glavi. "Ne zaslužujem živjeti", rekao je.Krv mi se sledila u žilama. "Scott..." počela sam."Tvoja obitelj to zaslužuje. Ne mogu te više gledati u oči. Ne mogu

ni sebe." Prst mu se pomaknuo na okidač.Nije bilo vremena za razmišljanje. "Ti nisi ubio mojeg tatu", rekla

sam. "Rixon ga je ubio - Veein dečko. On je pali anđeo. Sve, sve jeto stvarno. Ti si nefil, Scott. Ne možeš se ubiti. Ne ovako. Besmrtansi. Nikada nećeš umrijeti. Ako se želiš iskupiti zbog krivnje kojuosjećaš zbog smrti mojeg tate, pomogni mi da se izvučem odavde.Rixon je s druge strane ovih vrata i ubit će me. Preživjet ću jedinoako mi ti pomogneš."Scott je bez riječi zurio u mene. Prije nego što je uspio odgovoriti,

vrata servisne prostorije škripavo su se otvorila. U otvoru se pojavioRixon. Sklonio je kosu sa čela i pogledom preletio malu servisnuprostoriju. Nagon za samoodržanjem privukao me bliže Scottu.Rixonov pogled premjestio se s mene na Scotta.

"Do nje ćeš samo preko mene mrtvog", reče Scott, zakrilivši melijevom rukom i pomaknuvši težinu tako da zaštiti moje tijelo svojim.Ubrzano je disao."Nema problema." Rixon podigne pištolj i ispali nekoliko metaka u

Scotta. Scott se zgrči i klone preko mene.Suze su mi potekle licem. "Prestani", šapnula sam."Ne plači, ljubavi. Nije mrtav. Da se razumijemo - užasno će ga

boljeti kad se osvijesti, ali to je cijena koju plaćaš za tijelo. Ustani idođi ovamo.""Nosi se." Nisam znala otkud mi hrabrost, ali ako sam trebala

umrijeti, nisam se htjela predati bez borbe. "Ti si ubio mojeg tatu.Neću učiniti ništa za tebe. Ako me hoćeš, sam dođi po mene."Rixon palcem prijeđe preko usnica. "Ne razumijem zašto se toliko

uzrujavaš oko toga. Tehnički gledano, Harrison nije bio tvoj tata.""Ti si ubio mojeg tatu", ponovila sam, pogledavši Rixona u oči i

osjetivši bijes, tako oštar i ljut, da mi se učinilo da će me progristiiznutra kako bi izašao."Harrison Grey ubio se sam. Nije se smio miješati.""Pokušavao je spasiti život drugog čovjeka!""Čovjeka?" frkne Rixon, zasukavši mokre rukave do laktova. "Teško

da bih Hanka Millara nazvao čovjekom. On je nefil. Životinja je boljariječ."Nasmijala sam se, uistinu sam se nasmijala, ali smijeh mi je u grlu

otekao poput mjehura, zagušivši me. "Znaš što? Skoro da mi te ježao.""Zanimljivo, to sam baš i ja tebi htio reći.""Sada ćeš me ubiti, zar ne?" Očekivala sam da će zbog te spoznaje

iz mene nahrupiti još straha, ali sav moj strah bio je potrošen.Osjetila sam nekakav ledeni mir. Vrijeme se nije niti usporilo nitiubrzalo. Gledalo me ravno u oči, hladno i bezosjećajno, baš kao ipištolj koji je Rixon sada uperio u mene."Ne, neću te ubiti. Žrtvovat ću te." Usta su mu se iskrivila na jednu

stranu. "To je golema razlika."Pokušala sam potrčati, no prasnula je usijana vatra i tijelo mi je

odletjelo natrag u zid. Bol je bila posvuda i otvorila sam usta dazavrištim, ali bilo je prekasno. Gušila sam se između naboranevidljivog pokrivača. Dok sam se uzalud koprcala ispod tog

pokrivača, Rixonovo mi se lice izoštravalo i zamućivalo pred očima.Pluća su mi se proširila kao da će eksplodirati i baš kad sampomislila da ne mogu više izdržati, prsa su mi se smekšala. PrekoRixonova ramena, na vratima sam ugledala Patcha.Pokušala sam mu nešto doviknuti, ali nestala je očajnička potreba

da dođem do zraka.Bilo je gotovo.

POGLAVLJE25

"Nora?"Pokušala sam otvoriti oči, no premda je moj mozak prenosio tu

poruku, moje tijelo ga nije slušalo. Nejasni glasovi približavali su se iudaljavali. Negdje u primozgu znala sam da je noć topla, ali kupalasam se u hladnom znoju. I još nečemu. Krvi.Svojoj krvi."Dobro si", rekao je istražitelj Basso kad sam kriknula kao da se

gušim. "Tu sam. Nikamo ne idem. Ostani sa mnom, Nora. Sve će bitiu redu."Pokušala sam kimnuti, ali još uvijek sam se osjećala kao da

postojim negdje izvan vlastita tijela."Hitna te vodi u bolnicu. Sad su te stavili na kolica. Upravo izlazimo

iz Delphica."Nekoliko vrućih suza skotrljalo mi se niz obraze i trepnula sam da

otvorim oči. "Rixon." Jezik mi je bio sklizak, riječi su mi ispadale izusta. "Gdje je Rixon?"Istražitelj Basso stisnuo je uglove usnica. "Ššš. Ne govori. Metak te

pogodio u ruku. Površinska rana. Imala si sreće. Sve će biti u redu.""Scott?" rekla sam, odjednom se sjetivši. Pokušala sam se podići,

ali otkrila sam da sam svezana. "Jeste izvukli Scotta?""Scott je bio s tobom?""Iza kutije za struju. Ozlijeđen je. Rixon je pucao i u njega."Istražitelj Basso viknuo je prema jednom od uniformiranih

policajaca koji su stajali pokraj kola hitne pomoći, a on se trgnuo ižurno mu prišao. "Da, gospodine istražitelju?""Kaže da je Scott Parnell bio u strojarnici."Policajac je odmahnuo glavom. "Pretražili smo prostoriju. Nije bilo

više nikoga.""Onda je ponovno pretražite!" zaurlao je istražitelj Basso, snažno

zamahnuvši rukom prema ulazu u Delphic. Obratio mi se. "Tko je,dovraga, Rixon?"Rixon. Ako policija nije našla nikoga osim mene u strojarnici, znači

da je pobjegao. Bio je negdje okolo, vjerojatno nas je gledaoizdaleka i čekao sljedeću priliku da me se dočepa. Zagrabila samprema ruci istražitelja Bassa i stisnula je. "Ne ostavljajte me samu."

"Nitko te neće ostaviti samu. Što mi možeš reći o Rixonu?"Kolica su drndala preko parkirališta i medicinski tehničari podignuli

su me u kola hitne pomoći. Istražitelj Basso popeo se i sjeo domene. Jedva sam ga primjećivala; pozornost mi je pobjegla udrugom smjeru. Morala sam razgovarati s Patchem. Morala sam mureći za Rixona..."Kako izgleda?"Zvuk istražiteljeva glasa prenuo me. "Bio je tamo. Jučer. On je

zavezao Scotta u kamion.""Taj tip je pucao na tebe?" Istražitelj Basso progovorio je u radio-

stanicu. "Sumnjivac se odaziva na ime Rixon. Visok i mršav, crnakosa. Orlovski nos. Dvadeset godina, više ili manje.""Kako ste me pronašli?" Pamćenje mi se polako krpalo i sjetila sam

se da sam ugledala Patcha na vratima strojarnice. Trajalo je tekdjelić sekunde, ali bio je ondje. Bila sam sigurna u to. Gdje je biosada? Gdje je bio Rixon?"Anonimna dojava. Tip koji me nazvao rekao mi je da ću te pronaći

u strojarnici na dnu Tunela sudbe. Nisam mu baš vjerovao, ali nisamto mogao ignorirati. Još je rekao da će se on pobrinuti za onoga tkote ustrijelio. Mislio sam da misli na Scotta, ali ti mi kažeš da je krivacRixon. A da mi objasniš što se događa? Počevši od toga kako sezove taj tip koji ti čuva leđa i gdje ga mogu naći?"Nekoliko sati kasnije istražitelj Basso usporio je uz rub pločnika

ispred seoske kuće. Bližilo se dva ujutro i prozori su odražavali nebobez zvijezdu Pustili su me iz bolnice, očišćenu i u zavojima. Iako jebolničko osoblje razgovaralo s mojom mamom na telefon, ja nisam.Znala sam da ću morati razgovarati s njom prije ili kasnije, ali strka izbrka u bolnici nije mi se činila pogodnim mjestom pa sam niječnoodmahnula glavom sestri kad mi je pružila telefon.Također sam dala izjavu policiji. Bila sam prilično sigurna da je

istražitelj Basso smatrao da sam halucinirala kad sam vidjela Scottau strojarnici. Isto tako, bila sam prilično sigurna da je smatrao datajim neke informacije o Rixonu. U vezi potonjega imao je pravo, aličak i da sam istražitelju Bassu rekla sve, on svejedno ne bi pronašaoRixona. Međutim, Patch očito jest - ili je barem objavio da tonamjerava. No nisam znala ništa više od toga. Imala sam knedlu u

grlu još otkako sam otišla iz Delphica, pitajući se gdje je Patch i štose dogodilo nakon što sam se onesvijestila.Izašli smo iz auta i istražitelj Basso otpratio me do vrata."Hvala još jednom", rekla sam mu. "Za sve.""Zovi me ako me trebaš."Kad sam ušla, upalila sam svjetla. U kupaonici sam svukla odjeću,

što mi je teško išlo jer mi je gornja polovica ruke bila umotana uzavoje. Odjeća mi je snažno vonjala na strah i paniku pa sam jeostavila u hrpi na podu. Omotavši zavoje plastičnom folijom, stalasam pod vrući tuš.Dok je topla voda prskala po meni, u mislima sam na mahove

ponovno proživljavala prizore te noći. Zamislila sam da voda možesve to isprati, da sve kroz što sam prošla može odnijeti u odvod. Biloje gotovo. Sve. No nešto nisam mogla isprati. Crnu Ruku.Ako Patch nije bio Crna Ruka, tko onda jest? I kako to da je Rixon,

pali anđeo, toliko znao o njemu?Dvadeset minuta kasnije umotala sam se u ručnik i provjerila

poruke na kućnom telefonu. Jedan poziv iz Enza, pitali su mogu livečeras preuzeti nečiju smjenu. Bijesan poziv od Vee, koju jezanimalo gdje sam. Policajci su je otjerali s parkirališta i zatvorilizabavni park - ali ne prije nego što su joj rekli kako joj osobno jamčeda sam dobro i zamolili je da se odveze kući i ostane ondje. Završilaje poruku viknuvši: "Ako sam propustila neku zbilja veliku akciju,totalno ću podivljati!"Treća poruka bila je s nepoznatog broja, ali prepoznala sam

Scottov glas čim je progovorio. "Ako kažeš policiji za ovu poruku,znaj da ću nestati mnogo prije nego što mi uđu u trag. Samo sam tise htio još jednom ispričati." Zastao je i čula sam kako mu sesmiješak ušuljao u glas. "Budući da znam da si luda od brige zamene, htio sam ti reći da mi je bolje i da ću ubrzo biti kao nov. Hvalati na savjetu u vezi mojeg, hm, zdravlja."Sićušan smiješak probio se iz mene i nestala je težina

neizvjesnosti. Scott je ipak bio dobro."Drago mi je što sam te upoznao, Nora Grey. Tko zna. Možda ovo

ne bude zadnji put da čuješ za mene. Možda ćemo se sresti ubudućnosti." Opet stanka. "Još nešto. Prodao sam Mustanga.Previše je upadljiv. Nemoj se previše uzbuđivati, ali kupio sam ti

jednu sitnicu s viškom novca. Čuo sam da si bacila oko naVolkswagen. Vlasnica će ti ga sutra dopremiti. Platio sam i za punrezervoar pa provjeri je Ii to obavila."Poruka je završila, a ja sam još uvijek blenula u telefon.

Volkswagen? Za mene? Bila sam ošamućena od sreće i ushićenogiznenađenja. Auto. Scott mi je kupio auto. Da mu pokušam uzvratitiuslugu, izbrisala sam tu poruku, uklonivši dokaz da je ikada nazvao.Ako policija pronađe Scotta, to neće biti moja krivnja. No nekako mise činilo da ga i onako neće pronaći.S telefonom u ruci, nazvala sam mamu. Nisam to više htjela

odgađati. Noćas sam bila previše blizu smrti. Namjeravala samsrediti svoj život, počistiti i početi ispočetka, i to odmah. Na putu mije stajao još samo taj poziv."Nora?" javila se uspaničeno. "Dobila sam istražiteljevu poruku.

Upravo sam na putu kući. Jesi li dobro? Reci mi da si dobro!"Drhtavo sam udahnula. "Sada jesam.""O, dušo, toliko te volim. Znaš to, zar ne?" jecala je."Znam istinu."Tajac."Znam istinu o tome što se doista dogodilo prije šesnaest godina",

pojasnila sam."O čemu govoriš? Uskoro stižem. Ne prestajem se tresti otkako

sam razgovarala s istražiteljem. Skrhana sam, potpuno samskrhana. Imaju li ikakvog pojma o tome tko je taj čovjek - taj Rixon?Što je htio od tebe? Ne razumijem kako si se uvukla u to.""Zašto mi jednostavno nisi mogla reći?" šapnula sam sa suzama u

očima."Dušo?""Nora." Nisam više mala djevojčica. "Sve ove godine ti si mi lagala.

Svaki put kad sam puknula zbog Marcie. Svaki put kada smo sesmijale Millarovima jer su glupi, bogati i bezobzirni..." Glas mi jezapeo.Prije sam kipjela od bijesa, ali sada nisam znala kako se osjećam.

Uzrujano? Umorno? Izgubljeno i posve zbunjeno? Moji su roditeljipočeli tako što su Hanku Millaru činili uslugu, ali očito su zavoljelijedno drugo... i mene. Dobro nam je išlo. Bili smo sretni. Mojeg tatesada više nije bilo, ali još uvijek je mislio na mene. Još me volio. On

bi želio da održim ono što je ostalo od naše obitelji na okupu, a neda pobjegnem od mame.To sam i ja željela.Udahnula sam malo zraka. "Kad dođeš kući, moramo razgovarati.

O Hanku Millaru."Pripremila sam šalicu vruće čokolade u mikrovalnoj i odnijela je u

svoju sobu. Moja prva reakcija na samoću u seoskoj kući bila jestrah jer sam znala da je Rixon možda na slobodi. Moja drugareakcija bila je miran spokoj. Nisam znala zašto, ali nekako samznala da sam na sigurnom. Pokušala sam se sjetiti što se događalou strojarnici u trenucima prije nego što sam izgubila svijest. Patch jeušao u prostoriju...I nakon toga ništa. A to me frustriralo jer sam osjećala da u tom

sjećanju ima još nečega. Lelujalo mi je tik izvan dosega, ali znalasam da je važno.Nakon nekog vremena odustala sam od pokušaja da se sjetim, a

misli su mi oštro skrenule u opasnom pravcu. Moj biološki otac bio ježiv. Hank Millar podario mi je život, a zatim me se odrekao da bi mezaštitio. Trenutačno mu se nisam imala volje javiti. I sama pomisaona to da mu priđem bila mi je previše bolna. To bi značilo dapriznajem da mi je on otac, a to nisam htjela. Već mi je bilo teškozadržati lice svojeg pravog tate u sjećanju; nisam htjela zamijeniti tusliku niti sam htjela da izblijedi brže nego što ionako hoće. Ne,ostavit ću Hanka Millara upravo ondje gdje je bio - daleko. Zapitalasam se hoću li se jednoga dana predomisliti i ta me mogućnostužasnula. Ne samo zbog činjenice da mi je čitav jedan moj život biozatajen, nego i zbog činjenice da će se, kad ga razotkrijem, mojtrenutačni život zauvijek promijeniti.Nisam više htjela razmišljati o Hanku, ali nešto se još uvijek nije

uklapalo. Hank me sakrio kao bebu da me zaštiti od Rixona jer samžensko. A što s Marcie? Mojom - sestrom. U njoj je bilo isto tolikonjegove krvi kao u meni. Zašto onda nije sakrio nju? Pokušala samto nekako protumačiti u glavi, ali nisam imala odgovor.Tek što sam se uvukla pod pokrivač začulo se kucanje na vratima.

Odložila sam šalicu vruće čokolade na noćni ormarić. Nije bilomnogo ljudi koji bi navratili ovako kasno noću. Otapkala sam nizastepenice i provirila kroz špijunku. No nisam trebala špijunku da mi

potvrdi tko stoji s druge strane vrata. Znala sam da je to Patch potome kako mi srce nije uspijevalo održati ravnomjeran ritam.Otvorila sam vrata. "Ti si rekao istražitelju Bassu gdje će me naći. Ti

si spriječio Rixona da me ne ustrijeli."Patch me odmjerio tamnim očima. Načas sam u njima ugledala

čitav niz emocija. Iscrpljenost, zabrinutost, olakšanje. Bazdio je nahrđu, ustajalu šećernu vunu i hladnu vodu pa sam shvatila da je biou blizini kad me istražitelj Basso pronašao duboko u utrobi kućesmijeha. Bio je u blizini cijelo vrijeme i čuvao me.Ovio je ruke oko mene i snažno me zagrlio, stisnuvši me uza sebe.

"Mislio sam da sam stigao prekasno. Mislio sam da si mrtva."Umotala sam ruke u prednjicu njegove majice i naslonila glavu na

njegova prsa. Nisam marila što plačem. Bila sam na sigurnom iPatch je bio sa mnom. Ništa drugo nije bilo važno."Kako si me pronašao?" upitala sam."Već sam neko vrijeme mislio da je Rixon iza svega toga", mirno je

rekao. "Ali morao sam se uvjeriti."Podigla sam pogled. "Znao si da me Rixon želi ubiti?""Stalno sam nalijetao na takve naznake, ali nisam htio vjerovati u

njih. Rixon i ja bili smo prijatelji..." Patchu je puknuo glas. "Nisam htiovjerovati da bi me on prevario. Dok sam bio tvoj anđeo čuvar,osjećao sam da te netko namjerava ubiti. Nisam znao tko, jer je taosoba pazila. Nije aktivno razmišljala o tome kako će te ubiti panisam mogao dobro razabrati. Znao sam da ljudsko biće ne bi takopažljivo prikrivalo misli. Ne bi znalo da misli anđelima prenosesvakakve informacije. Tu i tamo bi me zabljesnula neka vizija. Malestvari zbog kojih sam posumnjao u Rixona, iako to nisam htio.Namjestio sam mu spoj s Vee zato da ga mogu pobliže promatrati. Ai zato što mu nisam htio dati nikakav razlog da pomisli kakosumnjam u njega. Znao sam da je jedini razlog zbog kojeg bi te onubio taj da dobije ljudsko tijelo pa sam počeo kopati poBarnabasovoj prošlosti. Tako sam shvatio istinu. Rixon je bio dvakoraka ispred mene, ali sigurno te otkrio tek nakon što sam te japronašao i upisao se u školu prošle godine. Htio te žrtvovati istokoliko i ja. Silno me se trudio nagovoriti da odustanem od Henokoveknjige i da te ne ubijem, tako da bi mogao on.""Zašto mi nisi rekao da me on pokušava ubiti?"

"Nisam mogao. Otjerala si me kao anđela čuvara. Fizički nisamsmio intervenirati u tvoj život u vezi s tvojom sigurnosti. Arkanđeli sume blokirali svaki put kada sam pokušao. Ali otkrio sam kako immogu doskočiti. Shvatio sam da ti mogu prenositi svoja sjećanja dokspavaš. Pokušao sam ti dati informacije koje su ti trebale da shvatišda ti je Hank Millar biološki otac i Rixonov nefilski vazal. Znam damisliš kako sam te napustio kad si me najviše trebala, ali nikadnisam prestao tražiti način da te upozorim na Rixona." Iskrivio je ustau smiješak, ali umorno. "Čak i kad si me stalno blokirala."Shvatila sam da zadržavam dah i polako sam izdahnula. "Gdje je

sada Rixon?""Poslao sam ga u pakao. Nikad se neće vratiti." Patch se zagledao

ravno pred sebe, smrknuto, ali ne i ljuto. Možda razočarano. Sažaljenjem što nije završilo drugačije. No slutila sam da ispod togapati više nego što pokazuje. Poslao je svog najbližeg prijatelja ijedinu osobu koja je uvijek stajala uz njega u vječnost tame."Tako mi je žao", šapnula sam.Neko vrijeme stajali smo u tišini, svatko sa svojom predodžbom o

Rixonovoj sudbini. Ja je nisam vidjela svojim očima, ali slika kojusam zamislila bila je dovoljno stravična da zadrhtim.Na koncu mi se Patch obratio u mislima. Odmetnuo sam se, Nora.

Čim arkanđeli to shvate, počet će me tražiti. Imala si pravo. Zapravome uopće nije briga što kršim pravila.Osjetila sam poriv da izguram Patcha kroz vrata. Njegove riječi

bubnjale su mi o glavi. Odmetnuo? Prvo mjesto gdje će ga arkanđelipotražiti bilo je ovdje. Zar je namjerno bio nepažljiv? "Jesi li lud?"rekla sam."Lud za tobom.""Patch!""Ne brini, imamo vremena.""Kako znaš?"Zateturao je korak unatrag s rukom na srcu. "Tvoj manjak vjere

boli."Ja sam ga samo još strože pogledala. "Kada si to učinio? Kada si

se odmetnuo?"Noćas. Navratio sam ovamo da provjerim jesi li dobro. Znao sam

da je Rixon u Delphicu, a kad sam na pultu vidio poruku da si i ti

otišla onamo, shvatio sam da će noćas učiniti svoj potez. Raskrstiosam s arkanđelima i krenuo za tobom. Da nisam raskrstio s njima,Anđele, fizički se ne bih mogao umiješati. Rixon bi pobijedio."Hvala ti", šapnula sam.Patch me čvršće zagrlio. Htjela sam ostati u njegovu naručju i

zaboraviti na sve osim dodira njegova snažnog, čvrstog tijela, aliipak je bilo pitanja koja nisu mogla čekati."Znači li to da više nećeš biti Marcien anđeo čuvar?" upitala sam.

Osjetila sam kako se Patch nasmiješio. "Sad sam slobodni strijelac.Ja biram svoje klijente, a ne obratno.""Zašto je Hank sakrio mene, a Marcie nije?" Spustila sam lice na

njegovu majicu da mi ne vidi oči. Nisam marila za Hanka. Uopće.Nije mi ništa značio, a opet sam, u tajnom zakutku srca, željela dame voli isto koliko i Marcie. I ja sam bila njegova kći. A vidjela samsamo da je izabrao Marcie, a ne mene. Mene je udaljio, a nju jeobožavao."Ne znam." Bila je takva tišina da sam čula njegovo disanje.

"Marcie nema tvoj madež. Hank ga ima i Chauncey ga je imao.Mislim da to nije slučajno, Anđele."Pogled mi je odlutao na unutarnju stranu desnog zapešća, na

tamnu prugu koju su ljudi često smatrali ožiljkom. Uvijek sam mislilada je taj madež jedinstven. Sve dok nisam upoznala Chaunceyja. Asad i Hanka. Obuzeo me osjećaj da je značenje tog madeža dubljeod puke biološke povezanosti sa Chaunceyjevom krvnom lozom, ato je bila jeziva pomisao."Sa mnom si sigurna", promrmljao je Patch, milujući me po rukama.Nakon malo šutnje rekla sam: "I na čemu smo sada?""Zajedno smo." Upitno je podigao obrve i prekrižio prste kao da se

moli za sreću."Mnogo se svađamo", rekla sam."Mnogo se i mirimo." Patch me uhvatio za ruku i s vrha svojeg prsta

gurnuo mi tatin prsten u dlan, svinuvši mi prste oko njega. Poljubiomi je zglobove na prstima. "Htio sam ti ga dati već prije, ali nije biogotov."Otvorila sam dlan i podignula prsten. Ono isto srce bilo je

ugravirano s unutarnje strane, ali sada su ga okruživala dva imena:NORA i JEV.

Podigla sam pogled. "Jev? To ti je pravo ime?""Nitko me već dugo nije tako zvao." Prstom mi je prešao preko

usnica, gledajući me nježnim crnim očima.Prožela me želja, vruća i jaka.Kao da je osjetio isto, Patch je zatvorio vrata i okrenuo ključ. Ugasio

je glavno svjetlo i soba je utonula u tamu, osvijetljenu tek mjesečnomkoja je prodirala kroz zastore. Istovremeno smo pogledali u kauč."Mama mi uskoro stiže kući", rekla sam. "Trebali bismo ići k tebi."Patch je dlanom povukao po čekinjama duž čeljusti. "Ja imam

pravila u vezi s tim koga vodim onamo."Već me stvarno zamarao taj odgovor."Ako mi pokažeš, morat ćeš me ubiti?" nabacila sam, potiskujući

poriv da se rasrdim. "Kad jednom uđem, više nikad ne mogu otići?"Patch me malo proučavao. Onda je posegnuo u džep, skinuo jedan

ključ sa svojeg privjeska za ključeve i ubacio mi ga u prednji džepgornjeg dijela pidžame."Kad jednom uđeš, moraš se stalno vraćati."Četrdeset minuta kasnije otkrila sam koja vrata otključava taj ključ.

Patch je parkirao džip na praznom parkiralištu zabavnog parka uDelphicu. Prešli smo parkiralište držeći se za ruke, prohladan ljetnipovjetarac mrsio mi je kosu na licu. Patch je uz škripu otvorio vrata,pridržavajući ih dok sam prolazila.Delphic se doimao posve drugačije bez baražne buke i festivalske

rasvjete. Mirno, sablasno, čarobno mjesto. Bačena limenka tonikastrugala je pločnik kako ju je gurao vjetar. Držeći se staze, netremicesam gledala taman kostur Arkanđela koji se dizao u crno nebo. Zrakje mirisao na kišu. Iznad nas se zakotrljala udaljena grmljavina.Na sjevernoj strani Arkanđela Patch me povukao sa staze. Popeli

smo se stepenicama kućice za osoblje. Otključao je vrata baš kad ses neba obrušila kiša, plešući po asfaltu. Vrata su se zatvorila izamene, okruživši nas olujnom tamom. Park je bio jezivo tih, osimravnomjernog škrapanja kiše po krovu. Osjetila sam kako se Patchpomaknuo iza mene, s rukama na mojem struku, nježno mi govorećiu uho."Delphic su sagradili pali anđeli i to je jedino mjesto kojem se

arkanđeli neće približavati. Noćas smo sami ti i ja, Anđele."

Okrenula sam se, upijajući toplinu njegova tijela. Patch mi je prstompodignuo bradu i poljubio me. Poljubac je bio topao i cijelim tijelomprošao mi je drhtaj užitka. Kosa mu je bila vlažna od kiše i osjećalasam lagan miris sapuna. Okrznuli smo se usnama, koža nam je bilaskliska od kiše koja je kapala kroz nizak strop i prskala nasbodljicama studeni. Patch je ovio ruke oko mene, zagrlivši mesnagom od koje sam samo poželjela utonuti još dublje u njega.Usisao mi je kap kiše s donje usnice i osjetila sam kako su mu se

usta razvukla u osmijeh tik uz moja. Pomaknuo mi je kosu u stranu ipoljubio me iznad ključne kosti. Gricnuo mi je uho, a onda meugrizao za rame.Zakačila sam prste ispod struka njegovih traperica, privukavši ga

bliže.Patch mi je zagnjurio lice u pregib između vrata i ramena, rukama

mi milujući leđa. Tiho je zastenjao. "Volim te", promrmljao mi je ukosu. "Ne sjećam se da sam ikada bio sretniji nego sada.""Kako je to dirljivo." Dubok glas začuo se iz najmračnijeg ugla

kućice, negdje uza stražnji zid. "Uhvatite anđela."Šačica previsokih mladića, nesumnjivo nefila, izašla je iz sjena i

opkolila Patcha, iskrenuvši mu ruke iza leđa. Na moje čuđenje,Patch im je dopustio da to učine bez ikakvog otpora.Kad se počnem boriti, bježi, rekao mi je Patch u mislima, a ja sam

shvatila da je odugovlačio s borbom zato da mi se obrati, da mipomogne da pobjegnem. Ja ću ih zadržati. Ti trči. Uzmi džip. Sjećašse kako se pali bez ključa? Ne idi kući. Ostani u džipu dok te nepronađem...Čovjek koji se bio zadržao u stražnjem dijelu kućice i naređivao

ostalima istupio je u mutnu zraku svjetlosti koja je prodirala krozjednu od brojnih pukotina u zidovima. Bio je visok, mršav, neprirodnomladolik za svoju dob i besprijekorno odjeven u bijelu polo majicu ipamučne keper hlače."Gospodine Millar", šapnula sam. Nisam znala kako da ga drugačije

nazovem. Hank mi se činilo previše neslužbeno; tata odvratnoprisno."Dopusti da se ispravno predstavim", rekao je. "Ja sam Crna Ruka.

Dobro sam poznavao tvojeg oca, Harrisona. Drago mi je što sadanije ovdje i ne gleda te kako se ponižavaš s nekim iz Vražjeg legla."

Odmahnuo je glavom. "Nisi onakva djevojka u kakvu sam mislio daćeš izrasti, Nora. Slizuješ se s neprijateljem, izruguješ se vlastitojbaštini. Mislim da si jučer navečer čak raznijela jedno od mojihnefilskih skrovišta. Ali nije važno. To mogu oprostiti." Znakovito jezastao. "Reci mi, Nora. Jesi li ti ubila mojeg dragog prijateljaChaunceyja Langeaisa?"

Chia

Table of ContentsBECCA FITZPATRICKZahvalePROLOGPOGLAVLJE 1POGLAVLJE 2POGLAVLJE 3POGLAVLJE 4POGLAVLJE 5POGLAVLJE 6POGLAVLJE 7POGLAVLJE 8POGLAVLJE 9POGLAVLJE 10POGLAVLJE 11POGLAVLJE 12POGLAVLJE 13POGLAVLJE 14POGLAVLJE 15POGLAVLJE 16POGLAVLJE 17POGLAVLJE 18POGLAVLJE 19POGLAVLJE 20POGLAVLJE 21POGLAVLJE 22POGLAVLJE 23POGLAVLJE 24POGLAVLJE 25