Netee su stvari i valovi i cestice čitavo vrijedko je svemir toliko divlji i nepred-Ijiv, toliko pun mogućnosti, zašto su aša razmišljanja o vlastitome životu tako ograničena?'rije više stotina godina znanost i religija 'šle su se svaka na svoju stranu; postale su protivnici u velikoj igri objašnjavanja i otkrivanja stvarnosti. Ali znanost i religija dvije su strane istoga novčića. I jedna i druga pomažu nam u objašnjavanju svemira, naše uloge u velikom planu i smisla našega života. Ustvari, one to mogu početi primjereno raditi tek tada kad surađuju.Koji k.... uopće znamo!? knjiga je o zapa-jujućoj znanosti. Uz pomoć brojnih istraži-tih i teorijskih znanstvenika, ona će vas okular kvantne fizike povesti u svemir oji je i bizarniji i življi nego što smo ikada imišljali. A onda će vas povesti dalje, do vanj-gh granica znanstvenih spoznaja o svijesti, Rcepciji, tjelesnoj kemiji i moždanoj štrukli Od čega je načinjena misao? Od čega je piTOrena stvarnost? I što je najvažnije, kako jmisao mijenja prirodu stvarnosti? i Ova znanost vodi ne samo u materijalni ¦svijet, nego duboko u područje duhovnosti. Ako promatranje utječe na ishod, mi onda nismo tek dio svemira, nego njegovi sudionici. Ako su misli ipak nešto više od slučajnog ispaljivanja neurona, tada je i svijest nešto više od slučajne anatomske pojave. Postoji viša Inoć, no je li ona stvarno tamo vani? Gdje je gja koja razdjeljuje to tamo vani i ovdje ralvo nije knjiga definitivnih odgovora. ;je knjiga pitanja koja naprežu um. To je ea koja vam pokazuje ne put, nego bes-itemogućnosti. Mislite li da trebate ići jjosao svaki dan, obavljati iste-stvari, ic%misli, osjećati se na isti način7 PaŠto znamo, znamo..',''** aŠto znamo, ne znamo.Što ne znamo, ne znamo.trT/SS1.1 iS obzirom da smo svjesni samo2000 bitovainformacije, od400 milijardi bitovainformacije koliko obrađujemou sekundi...Kad raspravljamo o novom znanju... ...koliko naše »svijesti« raspravlja?Kako možemo znati sve o svim stvarima koje ne znamo?Koji k.... fiopćS zr|aMa!?OTKRIVANJE BESKRAJNIH MOGUĆNOSTI ZA MIJENJANJE VAŠE SVAKODNEVNE STVARNOSTIVVILLIAM ARNTZ BETSY CHASSE MARK VICENTEVlb Z ZAGREBbiblioteka1000 CVJETOVAknjiga 62.glavni urednik Nenad RizvanovićVVilliam Arntz, Betsy Chasse, Mark Vincente Koji k.... uopće znamo!?copyrtght © za hrvatsko izdanje V.B.Z. d.o.o.10010 Zagreb, Dračevička 12 tel: 01/6235-419, fax: 01/6235-418 e-mail: info@vbz.hr www.vbz.hrza nakladnika: Boško Zatezalourednik: Bruno Šimlešalektura i korektura: Tanja Tolićs engleskoga prevela: Andrea Duspergrafička priprema: V.B.Z. studio, Zagrebtisak:Tiskarna Ljubljana, Ljubljana, 2006.copvright © 2006. za hrvatsko izdanje:V.B.Z. d.o.o.Zagrebnaslov izvornika:

VVilliam Arntz, Betsy Chasse, Mark VincenteWHAT THE BLEEP DO WE KNOW!?CIP — Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica — ZagrebUDK 130.121>530.145>(02.062)ARNTZ, VVilliamKoji k.... uopće znamo!? : otkrivanje beskrajnih mogućnosti za mijenjanje vaše svakodnevne stvarnosti / VVilliam Arntz, Betsy Chasse, Mark Vincente ; <s engleskoga prevela Andrea Dusper>. - Zagreb : V.B.Z., 2006. -(Biblioteka 1000 cvjetova ; knj. 62.)Prijevod djela: What the bleep do we know!?.ISBN: 953-201 -621 -X1. Chasse, Betsy 2. Vincente, Mark301018145Dizajn naslovnice i unutrašnjosti knjige:Larissa Hise HenochOblikovanje unutrašnjosti knjige:Lawna Patterson OldfieldAutorica originalnog umjetničkog rada za poglavlje 11:Gloria NaylorAutorska prava na ilustracijeu poglavlju 12 © Adam McLean 2002copyright © 2005 Capture Light Distribution, LLC AH rights reserved.Tiskano u SAD-u. Niti jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati i prenositi u bilo kojem obliku, elektronskim ili mehaničkim sredstvima, uključujući i fotokopiranje, presnimavanje ili bilo kakvo pohranjivanje podataka bez prethodnog pismenog odobrenja izdavača.Logotip i oznake HCI-a, zaštitni su znak Health Communications, Inc.What the Bleep Do We Know™ i svi njegovi logotipi su zaštitni znakovi i/ili registrirani znakovi Lord of the Wind Films, LLC. u SAD-u i/ili drugim zemljama. © Lord of The Wind Films, LLC AH rights reserved.$5.055Publisher: Health Communications, Inc. 3201 S.W. 15th Street, Deerfield Beach, FL 33442-8190Svi Ramthini citati u ovoj knjizi objavljeni su uz dopuštenje JZ Knight i JZK Publishing, odjela J, Inc. Niti jedan dio tih citata uljučujući crteže fotografije koji je objavio JZK, Inc. ne smije reproducirati i prenositi u bilo kojem obliki elektronskim ili mehaničkim sredstvima, ul fotokopiranje, presnimavanje ili bilo kakvo pohranjivanje podataka bez prethodnog pi: odobrenja JZK Publishinga, odjela JZK, Inc. AH rights reserved.Ramtha®, Ramtha Dialogues®, C&E®, Consciousness& Energys", The Tank®, Blue Body®, Twilight®,Fieldworks" i Torsion Process5" zaštitni su znakoviJZ Knight i JZK, Inc., VVashington i korišteni su sdopuštenjem.JZ Knight i JZK, Inc. ne podržavaju nužno stavove ikomentare, dijelove ili u cijelosti, iznesene u ovoj knjiziod strane sudionika ili autora.Za dodatne informacije o Ramthinim učenjimakontaktirajte Ramtha's School of Enlightenment, odjelJZK, Inc., P.O. Box 1210, Yelm, WA 98597, USA.www.ramtha.comISBN: 953-201-621-XSADRŽAJNekoliko riječi od autoraIXVelika pitanja lZnanost i religija: Veliki razvod 11Promjena paradigme23Što je stvarnost?33

Vid i percepcija43Kvantna fizika53Promatrač63Svijest75Um iznad materije85Svijest stvara stvarnost97Ja stvaram svoju stvarnost?107Zašto nismo čarobnjaci?119Kvantni mozak 131Mozak izbliza143Emocije157Želja —> IzborOvisnosti169—> Namjera181PromjenaBetsvn interludij192Paradigme: Druga Strana197Isprepletenost213Završna superpozicija229Epilog: Kvantna gozba237Stvaranje filma Koji k.... uopće znamo!?253Sudjelovali266Daljnje preporuke 273Nekoliko riječi od autora... apočeli smo ovaj projekt kao da nešto znamo. Za- c\\\ smo ga^ niri/ pa znate kako se zove...Dakle, ako sada stojite u prolazu između polica knjižare i čitate ovo jer tražite neki vodič koji će vam prenijeti znanje o tome »kako to učiniti« od nekih daleko naprednijih bića koja su »to« već učinila, vjerojatno želite knjigu vratiti na policu.Ali ako i dalje čitate, onda krećemo na putovanje.Ili radije, otišli smo na putovanje. Marširali smo po čitavoj zemlji intervjuirajući sve te genijalne ljude kako bismo stavili u film sve ono što su imali za reći. Ispalo je da smo htjeli snimiti nešto za što smo mi mislili da oni misle, a ubrzo shvatili da je ono što su oni stvarno imali za reći potpuno različito. Različito od nekih naših predodžbi, različito jedan od drugog, različito od onoga što smo učili u školi, različito od onog što su nam propovijedali u crkvi i različito od onoga što gledamo na" večernjim vijestima. I na kraju, sami smo morali odlučiti. Odlučiti za sebe gdje leži istina i što iskušati u vlastitim životima.Čini se da su ljudi skloni misliti kako postoji ma- ' gična formula, tajna ezoterična tehnika ili skrivena tradicija koja će učiniti da odjednom sve

funkcionira. Ako i postoji neka takva lagana formula, mi je, u našim združenim desetljećima prakticiranja duhovnosti, nismo pronašli.S obzirom da mi, kako se čini, i ne znamo baš osobito mnogo, možda se pitate zašto onda pišemo knjigu. Pa, mnogim je ljudima film Koji k....!? predstavio mnoge noveWill Arntz (lijevo) i svjetski priznati znanstvenik dr. Ervin Laszloideje i načine gledanja na svijet. Za druge je, izgleda, potvrdio nešto za što su već dugo osjećali da je istina, ali nisu još susreli nekoga tko bi tako mislio. Tako da je knjiga dijelom informativna jer otkriva dublje dimenzije znanosti. Tu su, s druge strane, dijelovi koji zrcale nas same, kako opažamo (ili ne), što radimo, kako se naši stavovi sudaraju s našim iskustvom i stvarnošću. Također proučavamo ono što su otkrili neki istraživači, a što bi nam moglo dati odgovor na pitanje zašto radimo to što radimo.K tome, tu je i kristalna kugla. Mnogi od ljudi koje smo intervjuirali jesu vizionari, pioniri i proroci. Svi osjećamo da smo na korak do nečega; nečega velikog. Kroz povijest, velike promjene u načinu na koji ljudi gledaju svijet (tj. promjene paradigmi) nagovijestili su vizionari koji su ili osjećali da to novo dolazi ili/i predvodili put. Jesu li vizionari stvorili novu paradigmu, ili je nova paradigma sko-knula natrag kroz vrijeme i stvorila vizionare? Stvara li jedna stvar drugu ili, kako to sugeriraju neki novi modeli; ne postoji netko tko stvara ono drugo, nego postoji samq stanje zajedničkog postojanja u kojemu su uzrok i poslje-j dica zamijenjeni s jest?To je zečja rupa. I koliko god mistično zvučalo, i kolikoi god se činilo bizarnim, postoje neki znanstveni podaci kojij sugeriraju da je upravo tako. \Intervjuirati naš grčki zbor znanstvenika, filozofa i mi-j stika bilo je, kako smo otkrili, posve ugodno. Do te mjerej da bi, nakon što bismo završili s intervjuom, obično uska-j kala i naša snimateljska ekipa i postavljala im pitanja. A tui ekipu nisu činili ljudi kojima bi ovakva materija bila bliska. Bili su to snimatelji profesionalci koje smo birali u svakom od gradova u kojima smo snimali. I čim bi se susreli s tim idejama i konceptima, oni bi živnuli i ne bi mogli odoljeti tome da se počnu zapitkivati o mogućnostima. I to je razlog zašto pišemo ovu knjigu - jer ljude, mnoge ljude, zanimaju ove teme. A mnogi od njih nisu ni znali da ihj zanimaju dok ih nisu i sami kušali. Pa ako možemo poslu-i žiti malo »kvantne kuhinje«, bit će nam drago. Lijepo se zabavite, jer je ovo veliko putovanje u neke stvarno zapanjujuće stvari.-WMArntz\10NEKOLIKO RIJEČI OD AUTORA... i1Prije pet godina, sjećam se, žalio sam se samome sebi (kako to već često činim) da Hollywood jednostavno ne radi onakve filmova za kakve sam stvarno osjećao da vrijede i da ih svijet treba. U to sam vrijeme bio filmski snimatelj i zaista sam želio pronaći redatelje s kojima bih radio, a koji bi htjeli snimati transformativne filmove. Čitavo vrijeme uporno sam se žalio na plitkoću filmske industrije. Jednoga dana pogodila me gola stvarnost i shvatio sam da ne mora Hollywood raditi filmove koji će nekome mijenjati život. Možda ja moram. A sve te godine krivio sam »njega« što ne ide u susret mojim zahtjevima. Pomalo drsko, zar ne?Nikad mi nije palo na pamet da bih, umjesto što se žalim, trebao jednostavno početi režirati. Uf! Nedugo poslije sreo sam VVilliama Arntza, vjerojatno najhrabrijeg čovjeka kojeg znam. Vrlo, vrlo rijetki ljudi zaista stanu iza onoga što su rekli, kako je to učinio Will. Zajedno s veoma talentiranom Betsy Chasse stvorili smo kreativno partnerstvo iz kojeg će se roditi ovaj film, ova knjiga i posve novi osjećaj sebstva za svakog od nas. U tri godine, koliko nam je trebalo da napravimo film, proživljavali smo sve emocionalne ovisnosti koje vidite u filmu i iz tog izašli drukčiji i stariji i mudriji. Ova knjiga sadrži i poneke misli koje nikako nisu uspjele ući u film, ali i isti koncept i istu informaciju koja ga je učinila toliko popularnim. Vjerujem da su ovo znanje i ove informacije stvari koje mijenjaju život. Zavirite s nama u budućnost čovječanstva, i uživajte.

^ ^ - Mark VicenteDo prije četiri godine živjela sam sretno u svojoj prizemnoj svijesti. Kakve cipele nosim? Kakav automobil vozim... A onda mi je ovaj film doslovno sletio u krilo. Pa mi vi pričajte o svemiru koji vam šalje poruku! Tijekom zadnje četiri godine veći dio vremena provela sam ispitujući sve i svakoga »kakve veze ovo ima sa mnom?« i »kako da to iskoristim u životu?«. Kod većine ovih stvari, sam pokušaj da ih se uopće počne shvaćati, a onda i primjenjivati, može se katkad činiti preteškim. Ova knjiga bila je fantastična mogućnost da objasnimo kakoNEKOLIKO RIJEČI OD AUTORA...11shvaćamo šašavi, čudni svijet u kojem živimo. Nadam se! da će i vama pomoći da započnete isto. Ovo je naše puto-i vanje, naša iskustva i naš pogled na sve to. Nemam nam-! jeru biti učiteljica ili guru - ali mogu reći da me je iskust-| vo pretvaranja svega toga u film, a potom i zapisivanja uj ovu knjigu, zauvijek promijenilo. Nadam se da ćete ovdje] naći neke korisne informacije. Ali ne vjerujte nam na riječ" - probajte sami. j'\- Betsy Chasse\12NEKOLIKO RIJEČI OD AUTORA...Što JE Veliko Pitanje?Zašto bismo se time zamarali?Što ga čini velikim?Recimo da svemirski brod sleti baš ispred vas ravno na stol (zar je veličina važna?) i u njemi se nalazi Univerzalna knjiga o svemu. A vi mo zete postaviti jedno jedino pitanje. Koje je to pitanje?Možda se čini šašavim, ali vrijedi truda. Dajte si mi nutu i razmislite. Koje bi to pitanje bilo? Može biti bil< što. Hajde, zapišite to u dnevnik.E sad, recimo da se Knjiga ovih dana osjeća pomak nekorišteno, pa dobijete bonus-pitanje. Neka to bud< nešto u vezi čega ste naprosto znatiželjni. Primjerice, j< li Elvis još živ ili gdje ste ostavili ključ od auta. Nešt( što vam jednostavno golica maštu. I to zapišite.Sad se knjiga već osjeća malo potrošeno, a i kakva b to naposljetku bila Univerzalna knjiga o svemu kad ni bi postavljala pitanja o svakome - i dobivala prave od govore. Dakle, pitanje za vas (a vaš odgovor bit će uvrš ten u Knjigu) glasi: ;Koja je to Jedna Stvar koju sigurno znate? i14Velika Pitanja - otvarač za konzervu jSvijesti -1¦I Osim rijetkih ljudi poput Freda Alana Wolfa (kojejsmo citirali na prethodnoj stranici), kad nas itko ohrab ruje da postavljamo pitanja? Pa ipak, većina velikih ot krića i otkrivenja koje je prigrlilo naše društvo dolazi oc postavljanja pitanja. Te stvari, ti odgovori, koje prouča vamo u školi, dolaze od pitanja. Pitanja su prve pretpoVELIKA PITANJ,1stavke, ili prvi uzrok, u svakoj grani ljudskoga znanja. Indijski mudrac Ramana Maharshi rekao je svojim učenicima kako se put prosvjetljenja rezimira u pitanju »Tko sam ja?«. Fizičar Niels Bohr pitao je »Kako se elektron može kretati od A do B, a nikada ne biti između?«.Ta nas pitanja otvaraju prema nečemu što prethodno nismo znali. I ona su zapravo jedini način da do toga i dođemo - na onu stranu nepoznatoga.Zašto postaviti Veliko Pitanje? Postavljanje Velikog Pitanja je poziv u avanturu, na putovanje otkrivanja. Uzbudljivo je otisnuti se u novu avanturu; tu je bljesak slobode, slobode istraživanja novog teritorija.Zašto onda ne postavljamo takva pitanja? Jer postavljanje pitanja otvara vrata kaosa, onog nepoznatog i nepredvidljivog. U trenutku kad postavljate pitanje, zaista ne znate odgovor i otvarate se polju svih mogućnosti. Jeste li spremni prihvatiti odgovor koji vam se možda neće svidjeti ili s kojim se nećete

složiti? Što ako vam on izazove nelagodu ili vas odnese izvan područja sigurnosti koje ste za sebe izgradili? Što ako odgovor nije nešto što biste željeli čuti!?Postavljanje pitanja ne traži snagu, ali traži hrabrost.Pogledajmo sada što je to što pitanje čini velikim. Veliko Pitanje ne mora biti sadržano u filozofskim knjigama, niti se odnositi na Glavne Teme Života.Za vas, Veliko Pitanje može biti i »Što bi bilo ako se odlučim vratiti u školu i diplomirati na novom području?« ili, »Trebam li poslušati unutarnji glas koji mi stalno govori da odem u Kinu ili Kaliforniju?« ili »Je li moguće otkriti stoje unutar neutrina?«. Postavljanje bilo kojeg od ovih i tisuća drugih pitanja može promijeniti smjer vašega života. To je Veliko Pitanje: ono koje može promijeniti smjer vašega života.Dakle, još jednom, zašto ne postavljamo takva pitanja? Većina ljudi radije bi ostala u sigurnosti poznatoga, nego otišla tražiti nevolje. Upravo i da se sudare s pitanjem, više je nego vjerojatno da će pobjeći od njega,odakle dolazimo? što bls,m.D trebali cikuti.?- Miceal Ledwith

Razlika između mene s pet godina i sadašnjeg mene u tome je što s pet godina još nisam, u emocionalnom smislu, mnogo investirao u to da Svemir postoji na određeni način. Biti u »krmi« nije bio nikakav problem. Sve je to bilo učenje. Sada se stalno podsjećam: u znanosti ne postoji pogrešan eksperiment. Doznati da ono što sam pokušavao jednostavno ne funkcionira, zapravo je uspjeh.-WILLVELIKA PITANJA15Kad gledam svoju kćerkicukako se igra s bilo kojomigračkom ili predmetomkoji dohvati, na njezinu licuvidim čisti užitak dokpokušava shvatiti što je to.Nikada se ne obeshrabri;jednostavno upornopokušava dok god nepostigne to što želi. Čimuspije, već je na novomzadatku, na novom pitanju.Gledala sam je jutros dok jepokušavala shvatiti kakootvoriti zasun na ormariću.Trebalo joj je vremena, alipokušavala je sve dok nijeupalilo. Jednom kad jesvladala zasun, sljedećiužitak bio je: idemo otvoritivrata! Kako su se vrataotvorila, njezino lice ozarilose od uzbuđenja. Vidi štosve ima unutra! Što je ono?Tamo na polici? Bio je topravi istraživački podvig,pun radosti nasvakom koraku.Upitala sam se, a sad pitami vas: gdje je vaš zasun? Štovi želite danas doznati?-BETSYzabiti glavu u pijesak ili se brzo okupirati nečim, bik čime drugim.Većini nas potrebna je prava osobna kriza da bismc postavili Veliko Pitanje: smrtonosna bolest, smrt bliske osobe, propast posla ili braka, ponovljeni, čak i

ovisnič-ki obrazac ponašanja koji, kako se čini, ne možemo pro mijeniti ili pak usamljenost toliko neizdrživa da se čin kako ju nećemo moći podnijeti još jedan dan. U takve dane, Velika Pitanja dolaze na površinu, ključajući popu lave iz dubina našeg bića. Ta pitanja nisu intelektualne vježbe, nego vapaji duše. »Zašto ja? Zašto on? Gdje sarr pogriješio? Je li život nakon ovoga vrijedan življenja? Kako je to Bog mogao dopustiti?«.Kad bismo sada, i bez neposredne krize, mogli šaku piti istu vrstu strasti s kojom si inače postavljamo Veli ka Pitanja o životu, tko zna što bi se dogodilo? <Kako kaže dr. VVolf, postavljanje Velikog Pitanja može otvoriti nove načine bivanja u svijetu. Može biti ka talizator transformacije. Rasta. Nadrastanja. Kretanja.Radost pitanja .!Sjetite se kad ste imali pet godina i stalno pitali »zaš to?«. Vaši roditelji su, nakon nekog vremena, moždć mislili da to činite samo zato da biste ih izluđivali, no v ste zaista željeli znati! Što se dogodilo s tim petogodiš njim djetetom? ;Možete li se sjetiti sebe dok ste bili to dijete? Možete 1 osjetiti kako je to bilo? To je važno, jer kad ste imali pet go dina rado ste živjeli u zagonetki. Rado ste željeli shvatit stvari. Voljeli ste životno putovanje. Svaki dan bio j< pun novih otkrića i novih pitanja. iI koja je razlika između onda i sad? jDobro pitanje! j16VELIKA PITANJjUžitak i radost života su u putovanju. U našoj kulturi, naučeni smo »neznanje« doživljavati kao nešto neprihvatljivo i loše; ono je neka vrsta neuspjeha. Da bismo položili ispit, moramo znati odgovore. Ali čak i kad je riječ o činjeničnom znanju o konkretnim stvarima, ono što znanost ne zna daleko nadmašuje ono što zna. Mnogi od najvećih znanstvenika zagledali su se u misterij svemira i života na našem planetu i iskreno ustvrdili: »Znamo vrlo malo. Uglavnom imamo samo mnogo pitanja«. To u svakom slučaju vrijedi za izvanredne mislioce koje smo intervjuirali. Kako je rekao Terence McKenna: »Čim više kriješ znanja raste, tim se više tame otkriva pred našim zapanjenim očima«.Još je teže pronaći jednoznačan odgovor na pitanje: »Koji je smisao i svrha moga života?«. Odgovor na takvo Veliko Pitanje može se javiti samo kroz putovanje života. Do njega se možemo dovesti jedino putujući cestom neznanja ili bismo možda radije trebali reći još-ne-zna-nja. Ako stalno mislimo da znamo odgovor, kako ćemo rasti? Kakvom ćemo učenju uopće biti otvoreni?»Sveučilišni profesor posjetio je zen-učitelja Nan-ina kako bi se raspitao o ženu. No umjesto da sluša učitelja, profesor je bez prestanka govorio o svojim idejama.Nakon što gaje neko vrijeme slušao, Nan-in je poslužio čaj. Natočio je svom posjetitelju punu šalicu te nastavio točiti. Čaj je prelio šalicu, napunio tanjurić, izlio se po njegovim hlačama i po podu.»Zar ne vidite da je šalica puna?«, vikne profesor. »Više ne stane!«»Upravo tako«, odgovori Nan-in mirno. »I poput ove šalice, ti si pun ideja i stavova. Kako da ti pokažem zen ako ne isprazniš svoju šalicu?«Isprazniti šalicu znači napraviti mjesta za Velika Pitanja. To znači biti otvoren, stvoriti u sebi preduvjete da možemo prihvatiti, u ovom trenutku, ne-znanje. Iz toga će svanuti veće znanje.Otkrio sam kako otkrivam posebno uzbuđenje u onom trenutku kad odjednom shvatim da ne znam odgovor na nešto. Sviđa mi se dolaziti na rub litice svoga uma.U tom prostoru »ničega« ili ne-znanja, doživljavam onaj jaki osjećaj anticipacije. Uzbudim se zbog toga što sam došao do ruba onoga što znam, i znam da će se uskoro u mojoj glavi pojaviti razumijevanje, i da će biti zapanjujuće, i da samo trenutak ranije ono nije postojalo u meni.Bit će to ono veliko a-ha.Nedavno sam shvatio da svaki a-ha stimulira centre za ugodu u mozgu... Očito, ovisan sam o tom osjećaju.-MARK

VELIKA PITANJA17.svatea dob, svatea gei/veraoij'aima vlastite ugrađenpretpostavtee - daje svijetravi/u? ploča, daje svijetoterugno. Postoje stotihsteriveiAih pretpostavki teojeuz'tmakn.0 -zdravo za gotovo, ateoje m.ogu. i. cve moraju, biti.istinite, u. goLew<.o^M. broju.slučajeva, ove teoi/u>epcij'e ostvarnosti - teoje pripadajuprevladavajućoj paradigmi ili. svjeto^v-azoru. -nisu točW. Tateo, ateo je povijest iteateav vodit,toga što o svijetu uzlyn.anu> zdravo za gotovo- John Hagelin, dr. se.U REDU JE NE ZNATI ODGOVOR 1I Nedavno mi je moja šesnaestogodišnja neća-ikinja poslala dugački e-mail. Poanta pisma je; bila: »Život je besmislen. Gledam kako moj tata svaki dan dolazi s posla potpuno slomljen. Ne želim upasti u zamku te svakodnevne utrke, ali ne vidim ni tračka nade da bih ju mogla izbjeći.! Je li to život? Gdje je tu svrha? Mogla bih se isto; tako i ubiti«. j»Christina«, napisao sam joj, »možda ti ovo ne-i će izgledati kao neki sjajan odgovor, ali ja sam! ponosan na tebe. Mogu ti reći da ćeš razriješiti; svoju dilemu i pronaći Odgovor. Znam da želiš odgovore - ali život ih ponekad ne pruža odmah. I Ali ti postavljaš prava pitanja, i to je važno«. iWILLVi ste u odabranom društvu ;Ljudi postavljaju Velika Pitanja već tisućama godin Uvijek su postojale žene i muškarci koji su gledali zv jezde i pitali se o velikom misteriju svega. Ljudi koji s gledali kako žive ljudi oko njih i pitali se: »Nije li živ« nešto više od ovoga?«.Filozofi antičke Grčke postavljali su Velika Pitanja nad njima razbijali glavu. Neki od njih, kao što su S< krat i Platon, pitali su: »Što je ljepota? Što je dobrote Što je pravda? Koji način upravljanja zajednicom je na bolji? Kakvi bi trebali biti vladari?«.Religijski učitelji, mistici i duhovni vode poput Bud< Lao Tsea, Isusa, Muhameda, svetog Franje, Meistera Ecl harta, Apolonija iz Tijane i mnogih drugih, u svim svje skim tradicijama, postavljali su Velika Pitanja.18VELIKA PITAN]Ljudi znanstvenog uma uvijek su pitali. Kako to funkcionira? Što ima unutra? Jesu li stvari zaista onakve kakvima se čine? Odakle dolazi svemir? Je li Zemlja središte Sunčeva sustava? Postoje li neki zakoni i obrasci u podlozi onoga što se događa u dnevnome životu? Što povezuje moj um i moje tijelo?Kad je riječ o najvećim znanstvenicima u povijesti, ovakva pitanja poticala su strast za razumijevanjem koja znatno nadmašuje znatiželju. Oni nisu tek znatiželjni -oni moraju znati!Kad je Albert Einstein bio dječak, upitao se: »Što ako vozim bicikl brzinom svjetlosti i upalim svjetlo na biciklu - hoće li se ono upaliti?«. Postavljajući si to pitanje punih deset godina umalo je sam sebe doveo do ludila, no iz njegove je odlučne potrage proizišla teorija relativnosti. I to je veliki primjer postavljanja pitanja. Svojih se pitanja držao godinama, u nepoznatom, sve dok se nije pojavio s potpuno drugačijim pogledom na stvarnost.Propadanje paradigmiJedna od velikih stvari u vezi sa znanošću je njezina pretpostavka da će se ono što se danas smatra izvjesnim vjerojatno već sutra pokazati kao pogrešno. Jučerašnje teorije poslužile su kao platforme da se popnemo više, kako je to

mislio i Sir Isaac Newton kad je rekao: »Ako sam imao privilegiju da vidim dalje od drugih, bilo je to stoga što sam stajao na ramenima divova«.Znanost napreduje samo putem postavljanja pitanja, propitivanja pretpostavki i »istina« koje su se u nekom razdoblju uzimale zdravo za gotovo. Što ako se to pokaže točnim i kad je riječ o našim osobnim životima, našem individualnom rastu i napretku?Znate što? To i jest točno. Kad se oslobodite vlastitih predrasuda o samome sebi, razvit ćete se više no što ste ikad mislili da možete.iNe možete do6ido vveteog zatetjuđea o život«..život je vječan, baš" teao t mi.Moramo foŽeti tražiti višesmisla w. tome što jesmo.ustvari, smisao toga štojesmo tete treba otteritt,i to je \*A!*a uloga.- RamthaVELIKA PITANJA19itra stojim pred ogledalom i pokušavam si postaviti Veliko Pitanje. »Što je to što ne znam, a želim saznati?« Ovog jutra bilo je: »Želim znati jesam li zaista sposobna osjetiti bezuvjetnu ljubav«.Za mene to nije samoapstraktna ideja. Bezuvjetnaljubav na mom je dnevnomrasporedu - to je kakvaželim biti, u najmanju rukuza svog supruga i svoju kćer- ali ako sam iskrena premasebi, nisam sigurna da samju ikad zaista osjetila.- BETSYPonesite to kući ]Mozganje o Velikim Pitanjima odličan je način da se kvalitetno podružite sa svojim umom. Kad ste zadnji put poveli svoj um na ludu vožnju kroz zagonetno? Ili pokušali dosegnuti drugu stranu Beskonačnosti?Postavljanje pitanja ima također golemu praktičnu vrijednost. Ono je prolaz u promjenu. >Primjerice: jeste li se ikada pitali, kao što se pitao Joej Dispenza: »Zašto mi stalno iznova stvaramo istu realnost? Zašto stalno održavamo iste odnose? Zašto uvijek preuzimamo iste poslove, opet i opet? U ovom beskrajnom moru mogućnosti koje postoji oko nas, kako to da uvijek iznova stvaramo iste stvarnosti?« ;Ili, kako je to Einstein formulirao - raditi uvijek istei stvari, ponovno i ponovno, a očekivati različit rezultat,! jedna je od definicija ludila. 5I tu na scenu dolaze Velika Pitanja. Ona su Velika jer] nas otvaraju većoj stvarnosti, većoj vizuri i većim mo-j gućnostima. I javljaju se u obliku Pitanja zato što dola-] ze s druge strane Poznatoga. A dospjeti tamo znači pro-j mijeniti se. !VELIKA PITANJA IPromislite malo o ovome...Bilješka uz »Promislite malo«: Na neka od ovih pitanja mnogi će od nas lako odgovoriti. Stvar je u tome da ne gledamo samo ono očito, nego da gledamo neočito - podsvijest. To je mjesto u koje ne zavirujemo često, ako uopće zavirujemo. Kad razmatrate ova pitanja, sjetite se pogledati u sebe. Razmislite o stvarima koje ste možda »pokupili« u djetinjstvu. Kao, primjerice, strah: je li se strah od pasa u vašoj svijesti pretvorio u neki drugi strah? Ne žurite. Nitko vam ne stoji iza leda sa štopericom!• Sjećate li se svojih triju pitanja s početka poglavlja? Kako ona glase sada?

• Svemirski brod slijeće pokraj vas, u njemu je Univerzalna knjiga o svemu. Imate bonus-pitanje, takvo da zadovolji znatiželju. Koje je to pitanje?• I bonus-bonusa: Jesmo li opet na početku? Ili smo se pomaknuli naprijed?Imajte na umu ta pitanja dok budete čitali ovu knjigu. Ona će rasti kako vi rastete. To je zabavan dio! Vodite dnevnik tako da možete pratiti svoj razvoj i prisjetiti se.Vedrome srcu dostupne su sve dobre stvari!- Ramtha

¦%*(.«tereaoije teoja vms. okružuje,u ukvtjetiAiftteokM. izrazu, uvapaju frtvua 'Bogu, dušaraste, a oi^o i/vešto stoje u iaj'uusađena proi/ualazi ispuiAJeiA-je...Z-Kvai/istve*«) istraživale[također] proizlazi iz oje je svijest slijediti, izpropitivala koje ^ w.ože bitisuspreg^uto. i u zcvai'vstvev'vojin-telektuali'toj potrazi i upj potrazi duthfl, svjetlo privlači, a svrha teoja w. i /uidire odziva ^vtn. se.- Sir Arthur Eddington,astrofizičar, u knjizi The Natureof the Physical World (Prirodamaterijalnog svijeta)Čovječanstvo ima dva velika pristupa Istini:duh i znanost. I jedan i drugi traganje su zaistinom u nama i našem univerzumu; ijedan i drugi traže odgovore na VelikaPitanja. To su dvije strane istoga novčića.Ujedinjeni u izvoruiNama najranija poznata civilizacija, drevni Su-mer (3800 g. prije Krista) smatrala je da su potraga za razumijevanjem svijeta oko nas i potraga za razumijevanjem spiritualnoga jedna te ista stvar. Postojao je bog astrologije, bog poljoprivrede i bog navodnjavanja. Hramski svećenici bili su zapisi-vači i tehnolozi koji istražuju ova područja znanja.Sumerani su znali za vremenski ciklus od 26.000 godina, precesiju ekvinocija, znali su mutirati biljke tako da proizvedu voće i povrće, te otkrili sustav navodnjavanja kojim su hranili čitav »rastući polumjesec« (riječni bazen Eufrata i Tigrisa).Krenimo 3000 godina naprijed, do antičke Grčke. Filozofi su postavljali Velika Pitanja poput: »zašto smo ovdje« ili »što bismo trebali učiniti sa svojim životima«. Također su razvili teoriju atoma, proučavali kretanja zvijezda i tražili univerzalne principe etičkog ponašanja. Tisućama godina, jedini način proučavanja neba bila je astrologijaj Od astrologije se razvila moderna astronomija. Iz astronomije je rođena matematika i fizika. Alkemija, potraga za transmutacijom i besmrtnošću, iznjedrila je znanost o kemiji, koja se kasnije specijalizirala u fiziku atomskih čestica i molekularnu biologiju. Današnju potragu zaj besmrtnošću predvode DNK biokemičari. '24ZNANOST I RELIGIJA: VELIKI RAZVODŽivi svijetSvijet u kojem su ljudi živjeli prije znanstvene revolucije bio je živ. U Kini su ljudi svijet promatrali kao dinamičku međuigru energetskih sila koje su u stalnom gibanju. Ništa nije fiksirano ni statično; sve teče, mijenja se ili se vječno rada.

Ljudi na Zapadu vjerovali su da svijet u cijelosti izražava volju i inteligenciju Božanskog Stvoritelja. Njegovi sastavni dijelovi povezani su u »veliki lanac postojanja«, koji se proteže od Boga preko anđela do ljudi, životinja, biljaka i minerala, a svatko od njih ima svoje mjesto u cjelini života. Ništa nije bilo samo za sebe; svaki dio bio je u odnosu sa svim drugim dijelovima.Starosjedilačko stanovništvo na svim kontinentima živjelo je u harmoničnom odnosu sa svojom okolinom -životinjama i biljkama, suncem i kišom, živućom Zemljom. Takav svjetonazor često su izražavali pronalazeći »duhove« u planinama, brzacima i šumskim lugovima, a svoje su religije i svoju znanost temeljili na učenju o tome kako živjeti na način ugodan duhovima Zemlje i neba.Cilj znanosti u svim tim kulturama bio je dosegnuti znanje koje će omogućiti da ljudski život bude usklađen s velikim silama prirodnoga svijeta i s transcendentnim silama za koje su sve kulture osjećale da postoje iza fizičkog svijeta. Ljudi su htjeli znati kako funkcionira priroda, ne zato da bi je kontrolirali ili njome dominirali, nego da bf živjeli u skladu s njezinim osekama i plimama. Kako je fizičar i filozof Fritjof Capra napisao u knjizi Turning Point (Trenutak preokreta): »Od drevnih vremena cilj znanosti bila je mudrost, razumijevanje prirodnog poretka i život u skladu s njim. Znanost je bila traganje 'za slavom Gospodnjom' ili, kako bi to postavili Kinezi, 'traganje za prirodnim redom' i 'tijekom u struji Taoa'«.Sve se to radikalno promijenilo, počevši sa sredinom 16. stoljeća.ZNANOST I RELIGIJA: VELIKI RAZVODU. najvećim. drt\zvu>qa svijeta postojale s.ustepenice lzw.edu Lj (oožflnsteogn. z-em-ljl i obraćalo se s »TU, a ne s »to«. Ljudi su osjećali da sudjeluju u velikoj kozmičkoj zagonetki koje s.u bili dio. osjećali subožflcvsko kflO Imanentnomaterijalnom, svijetu. Prirodai svemir bili s,u. oduhovLjeiA.1božanskom prlsutnošću.Takvi obredi slavljeni su ustonehengeu... spajajućiz,emiju s nebom, I jačajućiosjećaj sudjelovanja u božanskoj stvarnosti.- Anne Baring25Kao dječak mnogo sammozgao o Bogu. Rekli su mije da je Bog iznad mene i daje on tajna koja se nikad nemože dosegnuti. Kako sambio drzak i znatiželjan,odlučio sam da su u krivu.Mora postojati način,mislio sam. Kad sam utinejdžerskoj dobi otkrioznanost, veoma sam seuzbudio. Iako sam znao daznanost proučava samopopratne pojave višeg reda,osjećao sam da me ono štosam učio čudu životadovodi bliže no što su touspijevali učiniti mnogisuhi trenuci koje sam kaodijete doživio u crkvi. Kadsam otkrio da postojikvantna mehanika, bio samu nebesima! (Oprostite naigri riječi). To je bio jezik za

koji sam mislio da bi mogaopočeti objašnjavatibožansko, a ideja opromatraču možda ukazujena to da je božansko unama. Znanost i duh nisutoliko različiti. To surazličite discipline kojepokušavaju shvatitiistu stvar.-MARKPrkošenje crkvenoj moći-iU srednjovjekovnoj Europi, Crkva je imala vrhovnu moć. Crkva, koja je proglašavala kraljeve, posjedovala zemlju i bila glavni dobavljač istine, na sebe je preuzela ulogu onoga koji zna sve. Njezina dogma bila je zakon, a njezina moć apsolutna. Ne samo da su - kroz pojmove raja, pakla i čistilišta - propisivali način na koji funkcionira duhovni svijet, nego su i fizičkom svemiru propisivali kako se treba ponašati.Godine 1543. Nikola Kopernik odvažio se prkositi Crkvi i Bibliji. Objavio je knjigu u kojoj je sugerirao da je Sunce, a ne Zemlja, središte našega svemira. Suočivši se s primjedbom da možda griješi, Crkva je postupila na najlogičniji način - zabranjujući svojim sljedbenicima da čitaju tu knjigu. Uvrstila ju je na svoj popis zabranjenih knjiga s kojeg ju, zanimljivo, nije uklonila sve dc 1835. godine!Na svoju sreću, Kopernik je umro prirodnom smrću prije nego što ga se dočepala Crkva. Dva znanstvenika koja su podržavala njegov rad nisu se izvukla baš takc lako. Giordano Bruno potvrdio je Kopernikove izračune i spekulirao da bi Sunce i njegovi planeti mogli biti tek mnogi od takvih sustava u beskrajnom svemiru Zbog ove užasne blasfemije, Bruno je doveden pred Inkviziciju (koja još postoji kao dio Crkve), proklet kao heretik i spaljen na lomači.Galileo Galilei također je podržavao kopernikansk model. I on je pozvan pred Inkviziciju, ali zbog toga štc mu je papa bio osobni prijatelj kažnjen je samo kućnirr pritvorom do smrti (no tad mu je već bilo oko sedamdeset godina). Dobro je imati visokopozicionirane prijateljeGalileo je često nazivan »ocem moderne znanosti« jer je bio prvi koji je svoj rad temeljio na dvije osnovne postavke koje od tada karakteriziraju svaki znanstven poduhvat: iskustvenom promatranju i matematičkirr proračunima.26ZNANOST I RELIGIJA: VELIKI RAZVOIZbog otkrića koja je Galileo napravio tijekom prvih desetljeća 17. stoljeća, znanje više nije bilo svojina svećenstva. Njegovu ispravnost više neće utvrđivati drevni autoriteti ili svećenička hijerarhija. Umjesto toga, do znanja se počelo dolaziti otvorenim propitivanjem i promatranjem, te proq'enjivanjem putem dogovorenih principa, koji su uskoro postali poznati kao znanstvena metoda.Znanstvenici nisu željeli borbu s Crkvom. Znali su da bi ta borba bila beznadna i opasna. Umjesto da pokušavaju formulirati matematičke zakone o Bogu, duši ili bar ljudskoj prirodi i društvu, radije su ograničili svoje aktivnosti na otkrivanje tajni materije.Sa svoje strane, Crkva je učinila sve što je mogla kako bi ih ušutkala, spriječila širenje ideja koje bi mogle ugroziti njezin autoritet. No, dogodilo se upravo ono čega se Crkva bojala. Kako su znanstvenici ustrajali u avanturi otkrivanja, kako su odašiljan" vijesti sa samih granica poznatoga i koristili sve veće znanje kako bi stvorili sve moćnije i moćnije tehnologije, šarm znanstvenog otkrića dobivao je sve veću podršku.Descartes odjeljuje um od tijela, ljudskost od prirodeFrancuski filozof i matematičar iz 17. stoljeća, Rene Descartes, produbio je jaz između znanosti i duhovnosti. »Ne postoji ništa u konceptu tijela što bi pripadalo umu«, govbrio je Descartes. »I ništa u umu što bi pripadalo tijelu.«

I tu je pala sjekira. Po sredini jednog te istog novčića - stvarnosti. Ako su duh i znanost ikada doživjeli razvod, tada je Descartes bio odvjetnik koji ga je učinio prihvatljivim.Iako je Descartes mislio da je Bog stvorio i svijest i materiju, on ih je vidio kao posve različite i odijeljene. Ljudski um središte je inteligencije i misaonog, sa zadatkom da analizira i razumije. Pravo područje znanosti bio jeProcjep Između zi/vavtostlI duha još I dai/vns utječem nas, jer znanstvenici tepjlsu uključeni u ovu Vrsturasprave znaju vrlo maloo Istinskih duhovniku.a. Onljednostavnouzimaju sve d\m> što um. seIspriča sn svatee propovjedaonice u zen/djl I toshvaćaju kao duhovnu znai/ujst, dofeje to u stvaris.a\Mx> jtdv^a od varijanti, znanosti duha. A, nažalost,ni crtevenjflcl ne poznaju, znanost, taleo da obje strane zapravo santo Ispaljuju . paljbu. A rljecje o dvateom-plem-entarna viđenja stvarnosti. Miceal LedvvithZNANOST I RELIGIJA: VELIKI RAZVOD27Veći dio života provela sams glavom u pijesku. Budilasam se razmišljajući o tomekoje cipele da obujem i to jebila moja zona sigurnosti.Nikad nisam uspijevalashvatiti predodžbu o tipukoji mi sudi sa nebesa inikad nisam mogla iskrenoprigrliti predodžbu da samnastala od majmuna. Uvijekmi se činilo da morapostojati nešto drugo. Ali toje bilo preveliko da bih toja, ovako mala, moglapojmiti. Tako sam to dugoprepuštala »pametnijima odmene«. Sad shvaćam da će,ne probudim li se i nepostanem li sudionicomtoga dijaloga, znanost ireligija nastaviti istimnizbrdicama elitizma,dogme i nadmudrivanja.Mislim da im je potrebandobar terapeut za odnose -MI.- BETSY28materijalni svemir - priroda - a nju je promatrao ka stroj koji djeluje prema zakonima koji se mogu matemć tički formulirati. Prema Descartesu, velikom ljubitelj satova i mehaničkih igrački, sve stvari u prirodi, a n samo neživi objekti kao što su planeti i planine, dijel istu mehaničku prirodu. Svako se djelovanje tijela te koder može objasniti pojmovima koje pruža taj mehć nicistički model. Pisao je: »Ljudsko tijelo smatram stre jem«. Razdvajanje uma i tijela koje je Descartes učini temeljnim pravilom znanosti uzrokovalo je, kako ćem vidjeti, beskrajne probleme.Francis Bacon i dominacija prirode \

Francis Bacon, britanski filozof i znanstvenik, takode je odigrao značajnu ulogu u uspostavljanju znanstven metode, koju možemo skicirati ovako:jHipoteza —> istraživanje i eksperimentiranje —> op<zaključak koji proizlazi iz njih —> testiranje tih zć ključaka daljnjim istraživanjemNaravno, ta je metoda rezultirala izuzetnim napre kom za čovječanstvo, od čistog oduševljenja dubljim raži mijevanjem prirode, preko poboljšanja u zdravlju, tehn ci, poljoprivredi, i slično, do prvih dječjih koraka u svemii skim istraživanjima. No to je samo polovica priče.Kako je naglasio Fritjof Capra, Bacon je znanstver poduhvat promatrao u pojmovima koji su »često bili po puno pogrešni«. Iz prirode je morala biti protjerana či desnost, ona je morala biti »prisiljena da služi« i morć la je biti »porobljena«. Posao znanstvenika bio je »mi čenjem natjerati prirodu da prizna svoje tajne«. Nažć lost, taj stav koji je težio tome da iscrpi znanje kako 1 mogao kontrolirati i dominirati prirodom (»ona« je uv jek u ženskom rodu), postao je vodeći princip zapadu znanosti. Bacon ga je sažeo u frazi koju smo svi učili i školi: »Znanje je moć«. ;ZNANOST I RELIGIJA: VELIKI RAZVCNewtonov klasični modelOsoba koju najčešće blisko povezujemo s formuliranjem znanstvenog svjetonazora je Sir Isaac Newton, a mehanicistički model svijeta često se naziva »Newtono-vom fizikom« ili »Nevvtonovim modelom«. Ti pojmovi su opravdani, budući da je Newton napravio gigantske korake u odnosu na svoje prethodnike, sintetizirao njihove ideje i metode i znatno ih unaprijedio. Zaključci do kojih je došao, kao i matematički dokazi koje je pružio, bili su toliko snažni da su tijekom sljedećih 300 godina znanstvenici širom svijeta bili uvjereni da oni precizno opisuju način na koji funkcionira priroda.I Newton je, kao i Descartes, svijet vidio kao stroj, stroj koji funcionira u trodimenzionalnom prostoru, s događajima (kao što je kretanje zvijezda ili pad jabuke) koji se zbivaju u prostoru i vremenu. Materija je bila čvrsta, njezinu jezgru činile su sićušne čestice; ove čestice, baš kao i objekti golemi poput planeta, kretale su se prema zakonima prirode, kao što je sila gravitacije; ti se zakoni mogu opisati s takvom matematičkom preciznošću da nam dopuštaju da, ako znamo početne uvjete bilo kojeg objekta, primjerice položaj planeta i brzinu i putanju njegove orbite, možemo s apsolutnom sigurnošću predvidjeti njegovo buduće kretanje. Newtonovo spajanje pojava toliko udaljenih kao što su pad jabuke i kretanje planeta, bilo je krajnje revolucionarno. To spajanje omogućavala je »sila«, u ovom slučaju - gravitacija.Mehanicistički pristup ubrzo je primijenjen na sve znanosti: astronomiju, kemiju, biologiju i tako dalje. S nekoliko varijacija (kakav je primjerice nešto sofistici-raniji pogled na atomsku razinu stvarnosti), to je svijet u kakav smo svi mi naučeni vjerovati.Nevvton i religijaZamislite ovo: koliko god Nevvton i njegovi kolege bili revolucionarni u svojem radu, kad je o religiji riječ,u. ±y-. s.mj> stoljeću, iz razdoblja u \zojem, s.mx> svemir promatrali teao živ, vlbrirajućientitet, ušli u. razdoblje ukojemu, se o\n- -promatra feno stroj.t>escartes I Nevvton učvrstili s>u.toj teon^ept, koristeći zn-an-ost Im.atem.atVizu teateo bi.opisalinćžlvl svijet i/veoduhovLjeiA-ilibića. Napravili su neteeprekrasni Izračune Iunaprijedili n-ašerazumijevanje neživihsustava. t>escartes je svijetpromatrao feao stroj, veoi^ta se

zaiA.ikw.ao za satove. Proble^vijeu tofu.e stoje ov^, teao i drugirani zi'uai'v.stvei'u.ci, i^-a živesustave prikulje^io \M.odel sataili vojitltea vuk i>u?vijai/y'e.osn-ovm? se ideja sastojala utonte da 6ei/v*o, ateo dovoljetpdobro razuknijekvto dijelove,različite komponente sustava,razumjeti i feateo fun-feoloniraČitav sustav. To je ku-oždaistim* tead je rljea o satu, noproblei'M.je u toi^-e što mi uoy>6en.iskvto strojevi, v\i satovi, nitivojnici vM n-avijanje.- dr. se. Daniel MontiZNANOST I RELIGIJA: VELIKI RAZVOD29Filozofijaje zapisan uovoj velikoj tevylzl - sveyvu.ru -teoja ktepresta^v) stoji otvorent^nšekvi. pogledu.. Ali te/y'lgn v^t*uože biti shvaćen sve doteeovjete iMt vMuii razumjetiježite I tumačiti zvutteoveteojlvua je eutf>lsai<u?. en suzvvflteovl troteutl, druge geo*u«trljstee figure. "&ez tog«, Sovjete samo luta lablrltvtu.- Galileo Galilei30oni nisu postavljali pitanja o dominantnom svjetonazc ru svojega vremena. Bili su uronjeni u njega. Iako su pc krenuli radikalno novu paradigmu, koja će preispitati preokrenuti način razmišljanja koji je preživio stoljeće svoje osobne živote itekako su živjeli usred srednjovje kovnog svijeta u kojem su rođeni. Baš kao i drugi ljud vjerovali su da je Bog glavni arhitekt i gospodar svije ta. U svom najvažnijem znanstvenom djelu, Principi mathematica, Newton je napisao:»Ovaj predivni sustav sunca, planeta i kometa mo- i gao je nastati jedino po zamisli i upravljanu inteligent- ; nog i moćnog bića... To Biće upravlja svim stvarima, i ne kao duša svijeta, nego kao Gospodar nad svime... On je vječan i beskrajan, svemoguć i sveprisutan... On i upravlja svime i zna sve što jest ili bi moglo biti... '¦Ne znam zašto bi postojalo jedno tijelo u našem su- i stavu dostojno da daje svjetlost i toplinu svima drugi- ; ma, nego zbog toga što je Stvoritelj sustava to srna- i trao prikladnim.« 'Kao da je htio nadolazeća vremena oboružati proti materijalističke filozofije koja će dominirati zapadnor misli u ime Newtonove mehanike, Sir Isaac je napisac »Ateizam je tako besmislen i stran ljudskoj vrsti da n kada nije ni imao mnogo zagovornika«.Gorki razvodTek su kasnije generacije znanstvenika, u potpuno; ti fokusirane na svjetski stroj, otkrile da im ne treba i Bog niti duhovnost. Oslobođeni stega religiozne doL me, znanstvenici su žestoko reagirali, proglašavajući sv nevidljivo i nemjerljivo - fantazijom i iluzijom. Mnogi o njih postali su jednako dogmatični kao i crkveni autor teti, tvrdeći s pravedničkom sigurnošću da smo mi s; mo i isključivo mali strojevi koji jurcaju okolo po predvicZNANOST I RELIGIJA: VELIKI RAZVCljivom stroju-svemiru kojim, kao i nama, upravljaju nepromjenjivi zakoni.

Sljedbenici Danvina dali su završni zamah materijalističkom trijumfu. Ne samo da nema Boga, pa tako ni kreativne inteligencije koja potiče odvijanje međugalaktič-kog života, nego ni mi sami, koji smo nekoć bili središte svijeta, nismo ništa drugo do niz slučajnih mutacija, nositelji nesmiljene potrage DNK za još više toga, u svemiru koji nema smisla.Nada u pomirenje?Razdvajanje uma i tijela koje je Descartes učinio fundamentalnim znanstvenim pravilom, kojim su se znanstvena otkrića rukovodila stotinama godina, uzrokovalo je beskrajan niz problema. Promatranje svijeta izvan naše svijesti kao ničeg drugog doli beživotne materije, koja se ponaša prema predvidljivim zakonima mehanike i lišena je bilo koje duhovne ili duševne kvalitete, odvojilo nas je od žive prirode koja nas održava na životu. A ljudskoj je vrsti pružilo savršen izgovor za iskorištavanje »prirodnih potencijala« za naše sebične i neposredne svrhe, bez ikakva obzira prema drugim živim bićima ili prema budućnosti na planetu.A planet je stradao. Opljačkan i lišen svoje čistoće, naš zagađeni dom počeo se kretati prema rubu izumiranja.Dok je kopala dublje u svoj mrtvi svemir, znanost je nabasala na tajnu. I otključala je. U ranim godinama 20. stoljeća, smrtni stisak materijalizma s treskom su rastvorili znanstvenici poput Alberta Einsteina, Nielsa Bohra, Wernera Heisenberga, Erwina Schrodingera i drugih utemeljitelja kvantne teorije, koji su svijetu otkrili - uđete li dovoljno duboko u materiju, ona nestaje i rastvara se u nedokučivu energiju. Slijedimo li Galileja i opišemo to matematički, pokazuje se da svemir uopće nije materijalan! Fizički svemir u svojoj biti je ne-fizički i moguće je da izvire iz polja koje je čak i finije od same energije,Ako znanost i duh istražuju prirodu neograničene stvarnosti - a očito, čim je manje ograničena, to je bliža stvarnosti - tada im se putovi u konačnici moraju susresti. Najstariji poznati spisi, Vede, o fizičkom svijetu govore kao o iluziji, mayi. Kvantna fizika kaže da stvarnost nije onakva kakvom ju vidimo; umjesto toga, ona je u najboljem slučaju uglavnom prazna, u stvari, više je poput valova netvarne ne-stvari.Tibetanski budisti govore o svemu kao o »međuovisnim pokretačima«. U fizici postoji zaplet prema kojem su sve čestice povezane, i takve su sve od Velikog praska (gdje su se u prvom redu i zapetljale). A mnogo poetičnije imamo to i u zen budizmu, u znamenitom koanu: »Kako zvuči pljesak jedne ruke?«, na koji se poput eha nadovezuje fizikalno pitanje: »Kako čestica može biti na dva mjesta u isto vrijeme?«.Profesionalci s obje strane vlastitih ograda duboko su zaronili u svoje zasebne discipline, a povijest ljudskog napretka ipak pokazuje da evolucija nastaje uključivanjem sve širih i širih područja proučavanja i njihovim integriranjem.Kako zvuči poljubac dvaju protivnika?-WILLZNANOST I RELIGIJA: VELIKI RAZVOD31toate« gledišta, UI kui.šljei^je teojeg se drži ortev/a s i vua vjeru ili i rpolja koje izgleda više kao informacija, inteligencija! svijest, nego kao materija. iDvije strane istoga novčića iU ovom poznom trenutku, novčić je i dalje razdijelje s religijom na jednoj, a znanošću na drugoj strani. Zašt Ne zato što je stvarnost uistinu razdijeljena, nego za što ljudi ustraju na toj razdijeljenosti. Sjećate li se zaš ljudi ne postavljaju Velika Pitanja? Zato što odgovor k< bi mogli dobiti možda nije onaj kojega bi htjeli čuti.Što ako um i materija nisu odvojeni? Što ako izmec njih postoji vidljiva povratna sprega? Već smo u 21. stolj ću, a glavna znanstvena struja i dalje to odbija vidjeti.Dr. Dean Radin, glavni znanstvenik na Institutu : noeticke znanosti, prionuo je istraživanju fizičkih fenom na strogo poštujući znanstvenu metodu. Pa ipak, naila na otpor u prevladavajućoj znanstvenoj zajednici.

Kako kaže dr. Radin: j»Oni [znanstvenici koji pripadaju središnjoj struji] i imaju osobna, privatna uvjerenja koja su razvili na te- j melju svojeg iskustva, ali o tome ne govore u javnosti ; jer se u javnosti, barem onoj unutar akademskog svijeta, o tome ne govori. A to je jedno od nekoliko područja akademskog mišljenja u kojem taj tabu ne samo da , je jak, nego postoji već barem stotinu godina. Znam mnogo, mnogo akademskih kolega... uglednih u svojim j područjima - psihologiji, kognitivnoj neuroznanosti, te- j meljnoj neuroznanosti, fizici - koji se osobno veoma, j veoma zanimaju za... psihičke fenomene. Neki od njih j postižu sjajne rezultate u svojim eksperimentima. Pa | zašto o tome ništa ne čujemo? Jer kultura akademsko- i ga svijeta kaže da o tome ne možete govoriti. Tako mi ; živimo u priči o carevu novom ruhu. Mislim, čak i u ovom i trenutku, tabu je toliko jak da se o njemu ni ne govori, i To je poput vrlo tajnog vladinog projekta, pri čemu je 1ZNANOST I RELIGIJA: VELIKI RAZVOglavna tajna sama činjenica da vlada ima taj projekt. Pa, tabu je tajna; ni od koga se ne očekuje da govori o njoj. Kad je tabu konačno imenovan, što je prvi korak u smjeru njegova razrješenja, odmah ćete naići na golemu količinu zanimanja za proučavanje tih stvari i unutar srednjostrujaške znanstvene zajednice.«Na koja pitanja VI želite odgovore?Dakle?Utječu li molitve na ozdravljenje? Jeste li svojim umom sposobni utjecati na fizičku stvarnost? Možete li percipirati stvari koje su izvan vremena/prostora? Može li netko hodati po vodi? Postoji li Higgsova čestica?Što!?Teorijska fizika elementarnih čestica pretpostavlja postojanje Higgsove čestice - čestice koja daje masu ostalim česticama. Stotine milijuna dolara potrošene su kako bi se izgradili jači akceleratori, putem kojih bi se ona mogla otkriti. Pa ipak, mislimo da bi većina stanovnika planeta Zemlje radije čula odgovor na prva četiri pitanja.Svakako, odgovori na ta prva četiri pitanja imali bi masovan učinak na to kako vidimo sebe i svijet. Mnogo veći nego otkriće još jedne čestice. Ali ugledni znanstveni svijet ne želi gledati u nešto za što smatra da je »izvan znarfstvene domene«. Zanimljivo, jer baš odatle dolaze nova otkrića.Dakle, tko je sad preoteo potragu za istinom?Dvije strane istoga novčića.Najprije Crkva, a sada novo svećenstvo - Znanstvenici.HIGGSOVA ČESTICA cestica je teorijski xam.ld.Wa cestico koja svim. drugim, cesticama usvemiru daje masu.v>esetlje6ima su -zvMv^sbJevd.cigradili sve veie akceleratorekako biju proi/mšll, jer bitttggsova cestica trebala bitivrlo teška (masivna). Nekvu>guju prosci jer imapreveliku masu Ijer daje masucesticama, .što ovuia daje masuHtggsovoj cestld?je U to još i^ekomz poznalo cudw? Moždabi trebali tragati za#Uvfomtacljskow.« cestico^*.,vitkom, koja informira cesticeda budu takve kakve jesu (masa, vMboj, brziiAa vrtmje...).ZNANOST I RELIGIJA: VELIKI RAZVOD33ri\iRazmislite malo o ovome...Jeste li vi otmičar vlastite potrage za istinom? Što vama znači duhovnost?

Koja je razlika, ako je uopće ima, između dogme i prirodnih zakona?Koje dogme postoje u vašem životu?Na koji način one upravljaju vašom percepcijom samoga sebe i vaše realnosti?Koristite li znanstvenu metodu u vlastitom životu?Kako rascjep između znanosti i religije utječe na vaš život?Koja je razlika između znanosti i religije?Kako je dualizam utjecao na način na koji shvaćate sebe i stvarnost?Živite li svoj život odvojeni od prirode i svih ostalih ili se osjećate istinski povezanima?Koliko često se osjećate kao gušter? Možete li razviti rep?

Paradigma je poput teorije, ali malo drugačija. Teorija je ideja koja objašnjavaj kako nešto funkcionira, kao primjerice i Danvinova teorija evolucije. Ona se mora testirati, dokazati ili opovrgnuti, poduprijet ili pobiti eksperimentom i promišljanjem. Paradigma je, s druge strane, skup implicitnih pretpostavki koje se ne testiraju; u stvar one su zapravo nesvjesne. One su dio našej modusa djelovanja kao pojedinaca,znanstvenika ili društva. iJeste li ikad radili božičnekolače uz pomoč kalupa zakolačiče? Koje god sastojkekoristili, svi oni izlaze izpećnice veoma nalikjedan drugome.-WILLP36karadigme se nikada ne dovode u pitanje jer n ko o njima ni ne razmišlja. To je kao da čitavo v: jeme nosimo poslovične ružičaste naočale; s1 vidimo kroz njih. To je stvarnost koju nasljedujem Kroz taj okvir dolazi naša ukupna percepcija, a unut tog sustava nalaze se sve stvari koje uzimamo zdra^ za gotovo. Nikad ih ne propitujemo - čak ih ne postaj mo ni svjesni - dok ne naletimo na zid i dok se ružičas naočale ne razbiju, i odjednom svijet izgleda drukčije.Paradigme i sustavi vjerovanja ]Paradigmu možemo promatrati i kao sustav vjerovan Ako ste ikad pokušali definirati što je vaš sustav vjer vanja, što cijenite i u što vjerujete, onda znate kako je teško. Možda neke od stvari o kojima ste svjesno misi i nisu tako teške; možda vjerujete u važnost obitelji, pi jateljstva, vježbe, zdrave prehrane; možda imate razlPROMJENA PARAD1G1ga vjerovati kako su vaša politička opredjeljenja razborita, i tako dalje. No, postoje deseci, možda i stotine nesvjesnih, nepropitanih vjerovanja prema kojima se naš život upravlja, počevši od najdubljih razina maglovite svjesnosti. Takva su vjerovanja u vlastitu vrijednost i kompetenciju, primjerice, ili uvjerenje da se ljudima može ili ne može vjerovati - a utemeljena su u djetinjstvu i od tada nastavljaju određivati naš odnos prema svijetu.Paradigma je svojevrsni nesvjesni sustav vjerovanja jedne kulture. Mi živimo i dišemo ta vjerovanja, mislimo i djelujemo prema njima.Stara znanstvena paradigma ne funkcioniraPraktički svakodnevno pojavljuju se nove znanstvene informacije koje se ne mogu objasniti putem klasičnog Newtonovog modela. Teorija relativnosti, kvantna mehanika, utjecaj misli i emocija na naša tijela, takozvane anomalije kao što su izvanosjetilna percepcija, mentalno liječenje, vidovitost, pa ljudi koji su mediji i kanali, iskustva bliska smrti i izvantjelesna iskustva - sve to ukazuje na potrebu za drugačijim modelom, novom paradigmom koja će uključiti sve te fenomene u jednoj teoriji koja bi na razumljiviji način objašnjavala kako svijet funkcionira.Nije riječ samo o tome da stari model nije dovoljan da bi odgovorio na pitanja koja otvaraju nova istraživanja. Ozbiljniji je problem taj što stari model nije učinio ni izblizaMovoljno da se ljudski život oslobodi patnje, siromaštva, nepravde i rata. U stvari, dalo bi se dokazati da su se mnogi od tih problema

pogoršali zbog mehaničkog modela koji je dugo dominirao načinom na koji doživljavamo svijet.Ograničenja newtonovske paradigmeMaterijalistički model stvarnosti odavno se odmaknuo od pozicije »teorije« i postao u kamen uklesani, implicitniPROMJENA PARADIGMENa početku nastojanja da shvatim koje paradigme upravljaju mojim životom, mogu krenuti od razmišljanja o tome kako sam stvorila određene situacije u svom životu. Rad na ovom filmu i pisanje ove knjige razbili su jednu od mojih velikih nesvjesnih paradigmi, onu zbog koje sam mislila da »nisam tako pametna«. Nikad o sebi nisam mislila kao o osobi koja bi mogla shvatiti bilo koji od tih koncepata. Naravno, bila sam razborita i vješta i mogla sam prokrčiti svoj put kroz svijet i postati uspješna. Ali nisam imala »knjiško znanje«. Tijekom mog prvog tjedna na ovom filmu, Will i Mark su mi uručili dvadesetak knjiga govoreći: »Počni čitati, jer ti ćeš zvati ove znanstvenike i nagovoriti ih da budu u našem filmu«. Trebalo mi je neko vrijeme da samu sebe prestanem uvjeravati kako ja to ne mogu. To mi je posao - eto, moram. I kad sam konačno popustila stisak kojim sam se držala za vlastite granice, uronila sam u projekt. Čak me i sada katkad progoni ta misao kako nisam dovoljno pametna, ali onda si samo počnem ponavljati: »Ja sam genije!«.- BETSYdfcj*Promjena paradigme javlja sei u okviru običnoga života. Tomože biti nešto jednostavnokao što je iznenada seprobuditi i shvatiti nešto osebi što je uvijek bilo tu;jedino što to nismo ranijeshvaćali. Nedavno sam otkriokoji je razlog mojoj nezasitnojpotrebi za znanjem. Ne samoda je rođena iz znatiželje,nego dobrim dijelom i izstraha. Sjećam se kako sam sekao dijete bojao mnogih stvari.Možda je to bila borba sosjećajem nesigurnosti, noodlučio sam naučiti koliko godmogu kako bih izgradio»predvidljiv« model stvarnosti.Na taj način, mislio sam, moćiću predvidjeti bilo kojuslučajnost koja bi se moglajaviti i prouzročiti bol. Tolikoje tužno bilo to stanje. Živiosam u stalnom strahu, i tozbog načina na koji sam kaodijete tumačio stvari.Nedavno mi je ipak sinulo dabez tog straha kojeg samimao nikada ne bi bilo nimoje opsesije znanjem. Utom trenutku spoznaje upotpunosti sam osjetiozahvalnost za sva ta »teška«iskustva. Moj pogled i mojaverzija prošlosti u tom su setrenutku zauvijekpromijenili. To je ono štozovem promjenom

paradigme. Nove očipromatraju staru situaciju.-MARK38temelj sveukupne misli i istraživanja. Punih 400 goc na upravljao je znanstvenim istraživanjem, određiv što će znanstveni svijet smatrati mogućim ili nemog ćim. Taj model nam govori da je svemir mehanički sv tav sastavljen od čvrstih, materijalnih, elementarnih »ci li«. On propisuje da je stvarno ono što je mjerljivo. A mji ljivo je samo ono što možemo percipirati putem svoj pet osjetila te ono što iz toga slijedi mehaničkim pri cipima. On također pretpostavlja da jedini ispravan p: stup stjecanju znanja podrazumijeva zabranu svih c jecaja i subjektivnosti, kako bismo postali potpuno r cionalni i objektivni.Ovaj način odnosa prema svijetu razdjeljuje cjelir ljudskoga života na duh i tijelo, proglašavajući osjeć je, strasti, intuiciju i maštu bezvrijednima. On objek vira prirodu i udaljuje nas od nje. S ovog gledišta, pi roda postaje »resurs« koji se može kontrolirati i iskori tavati, radije nego organski živući sustav o kojemu tr ba brinuti i kojega treba održavati. IPrema trenutačnoj znanstvenoj paradigmi, živimo' mehaničkom svemiru koji je mrtav. To je svijet strojev Možda ga je uspostavila i pokrenula živuća inteligenci (kako su Nevvton i rani znanstvenici čvrsto vjerovali), i sada je on u potpunosti mehanički i predvidljiv. Bez ob2 ra o kojoj kombinaciji inicijalnih uvjeta je riječ, ishod jei potpunosti predodređen. Posljedice su neizbježne.Sad, čak i da je kretanje planeta predvidljivo popi pada kamena ili jabuke, a da su ponašanje i odnosi ol jekata u materijalnom svijetu mjerljivi (kasnije ćemo vic jeti da je kvantna fizika poljuljala ove pojmove), pon žavajuće je i protuslovno reći da isto to vrijedi i za ljuc ski život.Kamo takav život vodi? Ako ne postoji sloboda, aV je put u potpunosti određen bez obzira na to odakle g započeli, čemu onda život uopće sluzi? U tom model nema mjesta za svijest ili duh, za slobodu i izbor. JPROMJENA PARADIGNNova paradigmaRiječima dr. Jeffrevja Satinovera: »Mnogi bi ljudi htjeli da kvantna mehanika bude spas od te vrste hladne i bešćutne ravnodušnosti. A razlog što ljudi misle da im je potreban spas leži u tome što je hladna, bešćutna, mehanicistička ideja izvanredno moćna. Čak ako joj sami i niste skloni povjerovati, ona u golemoj mjeri utječe na vaš život i svjetonazor civilizacije«.Zamislite sebe kao mehaničko biće (svi smo vidjeli dovoljno znanstveno-fantastičnih filmova da nam to ne bi trebalo predstavljati problem), zamislite sebe kao biće koje živi u potpuno mrtvom svijetu, u kojem su sve »stvari« nesvjesni, neodgovorni objekti u potpunosti upravljani apstraktnim zakonima ponašanja. Kako vam se čini? Kako se osjećate u vezi sa svojim voljenima, sad kad ste samo stroj, a ljubav je tek slučajni nusprodukt moždane kemije, ništa više nego evolucijski napredak DNK-a?Vjerujete li u to? Pa ipak, to vam većina znanstvenika danas govori. To su isti ljudi koji vam govore zašto je nebo plavo, zašto se vaše vozilo ujutro upali i zašto drveće pretvara ugljični dioksid u kisik. I da imaju dovoljno velik kompjutor, mogli bi vam reći i zbog čega upravo sada sjedite ovdje i čitate ovu knjigu. Sve je to posljedica početnih uvjeta s kojima vaš »ja« (koji je ionako iluzija) nema nikakve veze.Vjerujete li u to?Naravno, nije nam lako misliti o samima sebi kao o čisto mehaničkim bićima. Zato što to nismo. Niti je to itko drugi. Svi mi osjećamo da imamo (ili čak da jesmo) svijest i duh, i da činimo izbore.Ili?I eto nas na dnu paradigmatske zečje rupe. Na lijevoj strani je život u kojem smo svjesna bića koja određuju svoj put, a zdesna su samo jedinice i nule koje na neki način stvaraju iluziju nas samih.PROMJENA PARADIGMEs telaslČkvog stajališta, \mX &hm>

strojevi, a u strojevima wewM.kvijesta za svjeskvo Iskustvo.Nije važilo ateo stroj uiwe;možete ubiti stroj, baciti ga kvasmetlište... kUje bltcvo. Ateoje to/ ću* teojl svijet postoji,i U se I ljudi tateo :l. ALI postoji I drugačiji &kv razkM.lžljaky'a o svijetu, kva teojl... uteazuje tevakttkui uehakiltea, teoja sugerira da svijet kilje kilteateav satkvl ¦vtehakvlzaku, kiego prije kvežto : kva orgaktlzakvt.. 'Riječ je o vrlo Isprepletekioj orgakvlČteaj stvari... teoja se proteze teroz fro&tor i vrljekv«, rateo, polazeći od vrlo temeljnog gledišta tecje kK kvioze Izbjeći veze si. etlteokvt, okto Sto ja . utječe kva svijet. Na I kiaČlkv, to je I teljuČkil razlog zbog teojeg je pr svjetokUtzora važna.- dr. se. Dean Radin39Za mene, velika promjenaparadigme mora imati vezesa mnom (ovdje) i ostatkomsvijeta (tamo vani). Ako smomi samo neka bića nalik nasat, navijeni vojnici utiktakajućem svemiru, zaštobi me tada brinulo što sezbiva izvan mene? A to jesvjetonazor zbog kojeg jelako bombardirati ljude,oteti prirodne resurse ibuduće generacije poslati uosiromašeni svijet. Dočim,kad proširim svoje granice uvremenu i prostoru, sve jedrugačije. U praktičnomsmislu to znači da, umjestoda čitavu Wć ostavimupaljeno svjetlo jer sampreviše lijen da ga ugasim,pomislim na količinuugljena ili nafte koji ćeizgorjeti kako bi ta žaruljabila upaljena, pa onda i narad koji stoji iza njezineizrade, i na ozonsku rupu, ina to kako za tri generacijeneće ništa ostati.Nevjerojatno je kako ljudimogu cijeli dan brinuti okotoga što će jesti za sljedećiobrok, a pritom se ninajmanje ne zabrinuti okotoga što će netko jesti zastotinu godina. Jeleni kojipasu na mojoj livadi idu odjednog dijela do drugog, inikada ne pojedu SVEsjemenke. A ne nose nisatove.- WILLProtivljenje establišmenta iBaš kao i u doba Kopernika, Newtona i drugih p nira znanstvenog modela 16. i 17. stoljeća, konzervat ni elementi u društvu ne samo da su zatvoreni prema i vom

znanju, nego mu se i otvoreno protive. Uspostav na ortodoksija čvrsto drži pozicije i nespremna je razrr liti o bilo kakvoj promjeni. Danas su nebeske autorit zamijenili neki (ne svi) ljudi koji, umjesto oproban prženja na lomači, upotrebljavaju moć sveučilišta ili i žavnih institucija, dodjeljujući stipendije ili pak korist snagu uskogrudnih medija kako bi zaprijetili financijsl sredstvima (putem otkaza, uskraćivanja promaknuća mandata, zadržavanja stipendije, ismijavanja i sark; ma), radije nego stvarnim životima »heretičkih« zm stvenika čije se ideje i istraživački projekti ne uklapaji prihvaćene granice.Amit Goswami vidi nadu. On vjeruje da protivljei nije nužno loša stvar. »Protivljenje govori nešto važi Nikad ne odbacujete stvari za koje ne mislite da su p< puno gluposti, a gluposti možete eliminirati već pov nim propitivanjem. Ali kad stvari postanu važne, a p vršno ih propitivanje ne može odbaciti, tu postajete rig: ni i želite isključiti onog drugoga. Jer drugi je takoć opasan. Tako da shvaćanje prema kojem alternath znanstvenici sa svojim podacima na svom području ra nešto smisleno već ima utjecaj na svijet znanstven establišmenta. I zato je polarizacija vrlo dobar znak nešto postižemo«.Evolucija znanstvenih paradigmi iJedna od velikih istina o paradigmama jest da se o mijenjaju. Posebice u znanosti, koja je sama po sebi r prekidni pothvat u kojemu jedna generacija gradi i djelima prethodnih; paradigma znanja razvija se čim.40PROMJENA PARADIGistariji pogledi dokažu nepotpunima ili netočnima. Ponekad sporo, ponekad uz tresak i lom, ali veličina znanosti i jest u tome što se ona kreće naprijed! Znanost neumoljivo grabi naprijed, gradeći novi pogled, novu strukturu stvarnosti, na temeljima stare.Katkad se aktualni model sudari s nezaustavljivim jurišem znanja i iziđe iz tog susreta pun modrica. Tada, uz podršku ili protivljenje postojećih snaga, stariji model ustupa mjesto novome. Dr. Hagelin je ovako opisao taj proces:Unutar napretka znanosti postoje faze razumijevanja i faze evolucije znanja. Svaka od tih faza unosi vlastiti svjetonazor, svoju vlastitu paradigmu, unutar koje ljudi djeluju, unutar koje se stvaraju vlade, rađaju nacije, pišu ustavi, strukturiraju institucije, stvara obrazovanje. Tako se svijet, kako znanje napreduje, razvija od jedne paradigme do druge. Svako doba ima svoj karakterističan svjetonazor, svoju karakterističnu paradigmu, i jedna u konačnici vodi do druge.PARADIGMA PARADIGMEKao i mnogi vodeći znanstvenici, VVilliam Til-ler vlastitim je čelom udario o čvrsti zid predrasuda. On kaže: »Ok, mi ovdje radimo eksperimente o utjecaju namjera i oni su vrlo uvjerljivi... Zašto znanost za to ne pokazuje živi interes? To je prava žalost. Većina znanstvenika postala je toliko zaključana u konvencionalnu paradigmu i konvencionalan način promatranja prirode da su oko sebe izgradili zatvor. Ako pružite eksperimentalni podatak koji narušava njihova pravila, oni žele da taj podatak nestane, i zato će ga pomesti ispod tepiha. Neće vam dopustiti da ga objavite. Pokušat će spriječiti sve načine da ga iskomunicirate jer je ono što tvrdite vrlo uznemirujuće. To je nevolja - ivjerujem, feateo je jednih od i/vajdaleteosežnijili teoja se javlja u\A.a svemir - od kM-tšLjei^jn da je01^ vM.ytav tea iskustvu sveew.lrateao živog bića. lupajući u \Adudaje sventlr živ i da s.w> wXcveprestan-o odrzR\javd. un-utarte životkvosti, shvaćam-o das.w.o liA.tlw.iA-o povezamX sasvinte što postoji. Taj uvid...¦predstavlja i*u>vt Mtc.ii/igledaiAja vun svtjet i. \m>\A odvu>s,sa s\/y'etow<. te i^adiLazi dubokuodvoje^vost leoja je obilježila

kutše živote.- Duane ElginPROMJENA PARADIGME41uglavnom je uvijek bilo tako. Karakteristično je za ljude da se žele ugodno osjećati u vezi s nekim načinom gledanja na svijet. Nove stvari uznemiruju; prisiljavaju vas da promijenite svoj način razmišljanja«.Tiller objašnjava još jedan važan razlog zbog kojeg se aktualna paradigma znanstvene stvarnosti treba promijeniti: »Ne postoji prostor u... našoj aktualnoj paradigmi u koji bi se mogao smjestiti bilo koji oblik svjesnosti, namjere, emocije, uma ili duha. A to što naš rad pokazuje da svjesnost može imati vrlo snažan učinak na fizičku stvarnost, znači da u konačnici mora doći do promjene paradigme; promjene koja bi dopustila da se uključi i svijest; struktura svemira mora se proširiti izvan svojih sadašnjih okvira kako bi joj dopustila ulazak«.42Promjena osobne paradigme IPromjena paradigme koja je u tijeku ne zbiva se sai u znanosti, već se proteže i na društvo te snažno utjt na našu kulturu. Vjerojatno najvažnija promjena koja zbiva je ona osobna. Tijekom zadnjih nekoliko deseti ća, mnoge tisuće, možda i milijuni ljudi prošli su ki dramatične promjene svojih vrijednosti, percepcija i na na na koji se odnose prema drugima i prema svijetu.Zašto se to događa? Jedan od razloga je i taj stol ljudi shvatili da na kraju njihove potrage za blistavij automobilima, većim kućama i cipelama za svaki d u godini, ostaje samo praznina - ista ona praznina k( su pokušali ispuniti posjedovanjem i financijskim usp hom. Materijalistički svjetonazor kaže: više novca = 1 lji život. Ali imajući više i otkrivajući da praznina os je, nameće se zaključak: materijalistička pretpostav je pogrešna.Drugi razlog? Ako je nova paradigma točna, i s^ mir jest živo biće, kojeg smo dio i mi, i naše misli, i pPROMJENA PARADIGneti, i sve subatomske čestice, tada će potreba za novim pogledom na svijet pridonijeti tome da se on i dogodi. Možda je ljudska oholost (o, ne opet!) to zbog čega se čini da mi donosimo novi pogled. Gladan organizam uvijek traži hranu. Mi smo dio tog organizma, kao što su to i planeti, naše misli i subatomske čestice, i mi tražimo novi put jer znamo da smo se utaborili na pragu smrti.A to baš i nije ugodno mjesto za boravak. Zagađena voda i prljav zrak. Prenapučenost koja se bori s glađu i oružje veličine obične torbice koje može uništiti čitav grad. Popis je neiscrpan. Dr. Candace Pert kaže: »Tijelo se uvijek želi izliječiti«. Pa ako naša stvarnost, i fizička i nefizička, jest golemi organizam, kako to sugerira »nova fizika«, onda ta stvarnost u ovom trenutku pokušava sebe izliječiti. A iz tog poriva rađaju se nove koncepcije svijeta, čak i dok se stare koncepcije bore za rovove svoje.Što je u ravnoteži? Naša predodžba stvarnosti. Tko je ravnoteža? Mi.PROMJENA PARADIGME¦>»^ife/43Razmislite malo o ovomet;.Koja paradigma upravlja vašom stvarnosti?Koje su boje vaše naočale (i one svjesne i one nesvjesne)?Kako pronalazite naočale nesvjesnoga?Koja je prevladavajuća paradigma u svijetu?Koliko se ona razlikuje od vaše paradigme?Kako djeluju jedna na drugu?Je li društvena osviještenost paradigma?Je li People Magazine paradigma?Je li to Biblija?Što bi vam bilo potrebno da se prebacite na novu paradigmu?Jeste li spremni odustati od svega što je vezano za staru paradigmu?

Koja je vaša nova paradigma?Je li to vaša nova paradigma ili nova globalna paradigma?Ako smo mi zaista strojevi mutanti... možete li se zaljubiti u svoj toster?Ovo poglavlje moglo bi biti bilo gdje. Odmah poslije »Velikih Pitanja« (to je ključno, zar ne?). Ili usred »Znanosti i religije« (budući da su obje zagrizle u njega). »Promjena paradigme« mogla bi zvati i »Prihvaćena promjena stvarnostitti^je i ftlce cesto žive u stvarnosti teoja se veow.a razllteuje od i/uiše. Netee čuju. zvukove teoje outt tlt vtde -svjetlosti (ultraljubloaste, liA-fracrvet^e) teoje i^e m-ože^«) vidjeti., većinu* sisavaca (leno pst.) žive u svijetu. . mirisivvM, i mi vid se osLaiAjnju u kvuvjgo kn.niAJoj mjeri, i^ego m.L. A stoje s teoje satima zure u teut stropa?Ili nakon »Vida i percepcije« (to je sljedeće poglav u kojem je riječ o onome što percipiramo - i srna mo stvarnim? Ili poglavlja »Kvantna fizika«, 1 prekapa po samoj jezgri stvarnosti. Suočimo se s ti moglo bi/trebalo bi biti svugdje.Ne? Onda mi recite, što je stvarnost u trenutku i ste se upravo zaljubili (poglavlje »Emocije«) ili u trei ku kada je vaša ljubav života upravo umrla. Što s pog ljem »Želja«, koje se bavi izborom i slobodnom volj( Mislite li da su te odluke temeljene na stvarnosti, il vašoj pretpostavci o tome što je stvarnost? !Pogledajmo uklapaju li se sljedeća poglavlja u n viziju realnosti. »Svijest stvara stvarnost.« Ok, to ide no s drugim. A toga ima još i još...Ovo pitanje je posvuda. U svakom je poglavlju, u i kom trenutku u kojem živimo. Svaka je odluka zasnc na na nekoj konstrukciji onoga što je za vas stvarni ipak, kad ste se zadnji put sjurili do dna zečje rupe, do istraživanja vlastitih pretpostavki o realnosti?Nije baš malo znanstvenika kojima smo postavili \ pitanje. U svom odgovoru, dr. David Albert dotiče se t kako i zašto svakodnevno odgovaramo na to pitanje:46PROMJENA PARADI»Ako ujutro ustajem iz kreveta, ok, i odjednom o< lučim vrlo ozbiljno uzeti tvrdnju, koja je svakako istini-*-*v ta... da ne mogu sa sigurnošću znati rade li moje oči ispravno, pa prema tome, iako mi se prema svemu što znam može činiti da je pored mog kreveta čvrsti pod, tamo bi mogla biti i litica ili nešto slično. Ako nisam u stanju odrediti te mogućnosti u smislu onih vjerojatnosti koje im pripisujem, onda se neću ni ustati iz kreveta! Čini mi se da sam paraliziran u najdoslovnijem smislu te riječi.Jedna je hipoteza da tamo doista postoji pod, i to je ono što vidim. Druga je hipoteza da je moje viđenje poda halucinacija, i da je tamo litica. Listajući ujutro iz kreveta, vi prihvaćate jednu od tih hipoteza kao vjerojatniju od druge. To je način na koji smo navikli postupati u svojim svakodnevnim životima.«Prihvaćamo stvarnost koju nam nude naše oči, tako da smo za sebe u tom trenutku odgovorili na pitanje koje lebdi iznad nas - što je stvarnost? Većina ljudi misli da je stvarnost ono što nam projiciraju naša osjetila. I, naravno, znanost je s tim pogledom bila suglasna tijekom 400 godina: ako se nešto ne može osjetiti putem naših pet osjetila (ili njihovih produžetaka), onda to nije stvarno.Ali čak i ta »stvarnost« izgleda drukčije kad ju gledamo očima, a drukčije ako se u nju dublje zagledamo pomoću mikroskopa ili uređaja za cijepanje atoma. Tada postaje potpuno drugačija, neprepoznatljiva.A što je s našim mislima? Jesu li one dio »stvarnosti«?Pogledajte sad oko sebe. Tu su prozori i stolice, svjetlo i ova knjiga. Vjerojatno mislite da je sve to stvarno. Svemu od toga prethodile su ideje, ideja prozora, ideja stolica. Netko je zamislio te prozore i te stolice i napravio ih. Dakle, ako je ono što je po njima nastalo stvarno, jesu li i ideje stvarne? Mnogi ljudi misle da su misli i emocije stvarne, ali kad znanstvenici istražuju »stvarnost«, spretno izbjegavaju spomenuti takve stvari.PROMJENA PARADIGMEŠto je sa sviješću, tom fundamentalnom činjenicom našega postojanja, koja svugdje ide s nama? Kako bismo napravili bilo što - mislili, sanjali, stvarali,

percipirali -moramo biti svjesni. Nije li to dio stvarnosti? Ali gdje se ona nalazi? Od čega je napravljena? Za razliku od materijalnih objekata, nedodirljivi fenomeni kao što je svijest ne mogu se mjeriti, no to ne znači da ih nema, zar ne?Mnoge znanstvenike to je stjeralo u škripac. Ako je svijest stvarna, onda se njezina stvarnost može istražiti; ako nije stvarna, onda ju uopće ni ne moraju ići tražiti. I tako se nikad neće ni znati da je stvarna.Tako na pitanje »Što je stvarno?«, vjerojatno naše najuobičajenije pitanje, nije lako odgovoriti. A ipak to što jesmo, što je život, što je moguće a što nije, sve se to temelji na onome što smatramo stvarnim.-WILL47INikad se nisam pitala o tome koliko je stvarnost stvarna. Zašto bih si uopće postavljala tako šašavo pitanje? A onda je stvarnost u kojoj sam se nalazila postala zbrkana i počela sam se pitati o njoj - ne baš o stolovima i stolicama, nego o svojoj percepciji stvarnosti. Kad sam shvatila da je moja stvarnost samo proizvod mojih ograničenja, shvatila sam da bih trebala postati spremna sanjati dalje od tih granica. Što je to što istinski želim, a pritom ne vjerujem da to mogu postići ili postati? Jedina »čvrsta« stvar u mojoj stvarnosti je moja percepcija stvarnosti. Ako sam spremna otvoriti oči novim mogućnostima, moja se stvarnost može promijeniti.- BETSY48Natrag u laboratorij!Nemajući odgovor na pitanje »Što je stvarnost?« je se pokazalo preteškim za propitivanje, čovječan se okrenulo laboratorijima i prionulo jednostavnijen pektu: uzmimo sve »stvari« oko sebe za koje se svi prilično slažemo da su »stvarne« i pogledajmo od č su napravljene. To je mnogo jednostavnije od snov ideja ili emocija ili bilo koje od tih unutarnjih stvarPrvi je na ideju o atomu došao Demokrit iz Abd »Ne postoji ništa osim atoma i praznog prostora; sve talo je mišljenje«. I to je bio sjajan početak. Tako si pojavili i elektronski mikroskopi i uređaji za cijep. atoma i oblačne komore i mi, veliki ljudi, zavirili srr svijet malih stvari.Kad ste išli u školu, vjerojatno su vam pokazali i del atoma, s njegovom čvrstom jezgrom i elektron koji kruže oko nje, i vjerojatno vam je rečeno: »At< su gradivni elementi prirode«. Dobar pokušaj! Zgoi je to koncept i dijagrami prilično lijepo izgledaju, a] jednostavno nije istina.Pokazalo se da su ti mali čvrsti atomi, u svojim skl nim malim orbitama, u stvari samo paketi energije. ( da se pokazalo da zapravo nisu ni paketi energije, m trenutačne kondenzacije polja energije... Naravno, ] što znate, svaki atom gotovo se u potpunosti sastoji »praznog prostora«, do te mjere da je gotovo ravno čt što ne propadnemo do poda svaki put kad pokuša sjesti na stolicu. A budući da je i pod uglavnom praz gdje bismo mogli naći nešto dovoljno čvrsto da nas ] drži? Stvar je u tome da smo »mi« - ili bar naša tijel također napravljeni od atoma.A sada najnapredniji znanstvenici ukazuju na td takozvani »prazni prostor« unutar atoma i između r uopće nije prazan; toliko je ispunjen energijom da dan kubični centimetar - jedan naprstak ili prostor ličine pikule - sadrži više energije nego sva čvrsta t u čitavom poznatom svemiru!Dakle, što ste ono rekli da je Stvarnost? ..PROMJENA PARADICKrenimo još dubljeZnatno prije ranih grčkih filozofa - i svakako znatno prije kvantne fizike - indijski mudraci znali su da se nešto važno događa s onu stranu kraljevstva osjetila. I hinduistički i budistički proroci mislili su, a to i dalje naučavaju, da je svijet pojavnosti, svijet koji vidimo svojim osjetilima maya ili iluzija te da nešto leži ispod područja materijalnoga, nešto moćnije i temeljnije, više »stvarno«, iako u potpunosti neopipljivo. Kao što ukazuju mnogi spiritualni tekstovi, postoji »viša stvarnost« koja je mnogo temeljnija nego što je to materijalni svemir i ima neke veze sa sviješću.

Upravo to otkriva i kvantna fizika. Ona ukazuje da se u samoj jezgri fizičke stvarnosti nalazi potpuno ne-fizička ravan, zvali je mi informacijom, valovima vjerojatnosti ili sviješću. I baš kao što obično kažemo da su atomi ono od čega se sastoji »stvarnost«, ako je ovo gledište ispravno trebali bismo reći da je upravo to područje inteligencije, koje postoji duboko u podlozi svega, ono što svemir »stvarno« jest.Kada se vratio sa svojeg putovanja u svemir, NASA-in astronaut dr. Edgar Mitchell došao je do ovoga zaključka:U jednom trenutku shvatio sam da je ovaj svemir inteligentan. On se kreće u određenom smjeru, a mi imamo neke veze s tim smjerom. I da kreativni duh, kreativna namjera koja je oduvijek povijest ovoga planeta, dolazi iz nas, i da je oko nas - što je posve isto...Sama svijest je ono fundamentalno, a energija-tvar produkt je svijesti... Ako drugačije počnemo misliti o sebi i uspijemo se vidjeti kao kreativna, vječna bića koja stvaraju fizička iskustva, ujedinjeni na razini egzistencije koju zovemo svjesnošću, tada ćemo ovaj svijet u kojem živimo početi gledati i stvarati na prilično drukčiji način.1Što je dr. Mitchell i učinio. Utemeljio je i pokrenuo Institut noetičkih znanosti (Institute of Noetic Sciences, IONS) kao istraživački institut koji znanstveno istražuje »mistične« predodžbe o stvarnosti kakve je imao i sam, i kakve imaju i drugi.stvar koju možete reći o svoj toj kteswpst«i^ctjaLi«toj tvari, jest da je više vmWh mubita U- dr. Jeffrey SatinoverPROMJENA PARADIGME49Primijetio sam da neki ljudimisle kako je postavljatipitanja poput »Što jestvarnost?« besmisleno i danema veze sasvakodnevnom realnošću.No pretpostavimo natrenutak da je vanjski život,onaj »tamo«, izgradila našapercepcija. Kako mijenjamotemelj koji stvara taj svijet?Isprobavamo li i mijenjamoli stvari »tamo« u tomsvijetu? Pa, to je nešto štovećina nas stalno pokušava,a nikad ne upali. Jeste liikad pokušali pobjeći odneke situacije i shvatili davas vaši problemi posvudaprate? Pa, naravno da jetako. To je zato što niste izasebe ostavili svoj živčanisustav. I dalje jednakoreagirate na iste starepodražaje. Koji je daklebolji put? Znajte: stvarnostu potpunosti ovisi o nama.-MARKiMožda veća/istiniti ja stvarnost svijesti jMitchellova spoznaja poklapa se s iskustvima k su imali mistici kroz povijest, sve do današnjeg da Dr. Andrew Newberg, proučavao je mistična/špiriti na iskustva s gledišta neuroznanosti i pisao o tom knjigama Why God Wan't Go Away: Brain Science and< Biology of Belief (Zašto Bog ne želi otići: Znanost o m gu i

biologija vjerovanja) i Mystical Mind: Probing the Biol of Belief (Mistični um: Iskušavanje biologije vjerovanja),On kaže da ljudi koji su imali duboka mistična! kustva i »vratili se« natrag uobičajenom životu, »i dalje c stvarnost smatraju stvarnijom, smatraju da ona predst lja istinitiju, temeljniju formu stvarnosti; materijalni s jet u kojem živimo za njih je više sekundarna stvarno?Zbog toga, kaže dr. Newberg: »Zaista trebamo ] gledati vezu između svijesti i materijalne stvarnos bilo da se materijalni svijet može izvesti iz svjesne stv nosti ili da bi svjesnost sama bila temeljna tvar svemirMožemo li ikad zaista znati? iTijekom 18. stoljeća, njemački filozof Immanuel Ki naglasio je da ljudska bića nikad ne mogu uistinu sp< nati prirodu stvarnosti po sebi. Naša istraživanja pi žaju nam samo odgovore na ona pitanja koja postav] mo, a ona se temelje na mogućnostima i ograničenjii našega uma. Sve što primjećujemo u prirodnom svi tu (bilo osjetilima ili znanstvenim putem) prolazi ki filter naše svijesti i određeno je, bar u nekoj mjeri, sam strukturama uma. Stoga, ono što vidimo jesu »fenon ni«, odnosno interakcije između uma i onog nečeg i »zaista postoji tamo negdje«. Mi stvarnost ne vidimo; vidimo samo svoju konstrukciju stvarnosti koju su izgi dili neuroni našeg mozga. »Stvar po sebi« zauvijek ne je skrivena. )Drugim riječima, znanost nam daje samo model s1 jeta, a ne sam svijet. Kako kaže Miceal Ledwith:PROMJENA PARADIG»Pa, znate, kvantni pogled na stvarnost nije sve niti njime sve završava. Sve oko čega se trudimo u povijesti znanosti jest proizvesti sve manje i manje nesavršene modele kojima bismo izrazili prirodu onog što postoji i, naravno, možda će za nekih dvadeset ili trideset godina kvantnu fiziku zamijeniti dublje i temeljitije razumijevanje stvarnosti, bez obzira na to kako će se ta određena fizika nazivati.«A budući da nam znanost daje te modele, i dalje ostajemo »mi« ono čime se trebamo pozabaviti, kako to naglašava dr. Andrew Nevvberg:»Što se tiče toga živimo li mi ili ne živimo samo u velikom holodeku, to je pitanje na koje nemamo nužno pravi odgovor. Mislim da je to veliki filozofski problem s kojim se moramo suočiti, u smislu toga što znanost može reći o svijetu, jer u znanosti, mi smo uvijek promatrači. Mi smo uvijek ograničeni onim što u konačni-ci dopire u naš ljudski mozak i što nam omogućuje da vidimo i percipiramo stvari koje vidimo i percipiramo. Tako da je lako pretpostaviti kako je sve to samo velika iluzija iz koje se ne možemo izmaknuti kako bismo vidjeli o čemu se tu zapravo radi.«Razine stvarnostiKad baratamo pitanjima o prirodi, od kojih se napreže um, od velike koristi može biti zamisao da istodobno postoje različite razine stvarnosti, i da su sve one stvarne. Drugim riječima, površinske razine su stvarne na svoj način; samo kad ih uspoređujemo s dubljim razinama kažemo da nisu stvarno stvarne; one nisu »konačna« razina. Ruke i noge su stvarne; stanice i molekule su stvarne; atomi i elektroni su stvarni. I svijest je stvarna. Kako kaže dr. John Hagelin:PROMJENA PARADIGMESjećam se kad sam prvi put naišao na ideju da sami stvaramo stvarnost u našoj svijesti i da je »fizički« svijet samo konstrukcija. Upravo sam čitao Nature of Personal Reality (Priroda osobne stvarnosti) Jane Roberts. Zatvorio sam oči i zamislio da zid ispred mene nije stvaran i da ću, kad otvorim oči, moći vidjeti kroz njega. Nije upalilo. Ili ipak jest?Svakako, u mislima sam se držao ideje da zid ne postoji, ali sve u vezi načina na koji sam tamo sjedio, očekujući da me pod drži, da me gravitacija privlači, sve je to podržavalo ideju da je svijet najstvarnija stvar koja postoji. Kad ujutro ustajem iz kreveta i spuštam noge na pod, iskreno vjerujem da je pod stvaran i da nije iluzija, i da stvarno tamo nije nikakva rupa bez dna.Svaka aktivnost koju poduzimamo pretpostavlja nešto o stvarnosti. Ipak, rijetko to svjesno propitujemo. Imamo svoje pretpostavke, a stvarnost im se pokorava, i tako nikad ne vidimo ruku koja ju stvara. Tu se negdje skriva i zen pitanje: »Kako zvuči jedna stvarnost koja kolabira?«.

-WILL51Kratak odgovor <ajx pitai/vjeje Vi stvflr*v)st iluzorna, \zao i vm pitai/y'eje Li stvarnost potpui/to kao i sve druge i... glasio bi »da«. Tako da, kad bi frišao i postavio rekao bik - da, to je u o. ALi stvcirje ujfl, jer u trenutku kad uđete u odkw)s sn kad- dr. Jeffrey Satinover»Doslovno postoje različiti svjetovi u kojima živim« Postoji istina koja je na površini i dublja istina. Poste makroskopski svijet koji vidimo, a postoji i svijet m samih, i svijet atoma, i svijet naših atomskih jezgri. Sv su to u potpunosti drukčiji svjetovi.Oni imaju svaki svoj jezik; imaju svaki svoju matemć tiku. Oni nisu samo manji; svaki je potpuno različit, ali s komplementarni jer ja jesam moji atomi, a također je sam i moje stanice. Ja sam i moja makroskopska fizic logija. Sve je to istina. To su samo različite razine istine.Dakle: li i1. Sve je istina.2. Ništa nije istina - to su sve samo modeli.3. Mi se nikad ne možemo osloboditi vlastitog n na na koji sve percipiramo.4. Proširujući svoju svijest, možemo percipirati s5. Sve gore navedeno je istina.6. Sve gore navedeno su modeli. !|7. Ili... ''Je li stvarnost demokratski proces? \U našim svakodnevnim životima, u našim odlu ma koje iz trenutka u trenutak donosimo o stvarne je li doista riječ o demokraciji? Ili, da postavimo to d gačije, u kojoj mjeri slaganje onih oko nas čini da ne postane stvarno? Ako je u sobi deset ljudi, i osam \ stolicu, a dvoje vide Marsovca, tko pati od iluzija?Vraćajući se poglavlje unatrag, mogli bismo reći je paradigma jednostavno najuobičajenija općeprih ćena predodžba (model) o tome što je stvarno. Glasova obavljamo svojim djelima, i to onda postaje stvarno.Ono bitno u svemu ovome jest: stvara li svijest stv nost? Je li to razlog što se nikad nitko nije pojavio s p vim odgovorom - jer stvarnost JEST odgovor?52PROMJENA PARADKmRazmislite malo o ovome...• Što pretpostavljate o stvarnosti? Koja je temeljna pretpostavka koju imate svaki dan?• Jeste li ikad mislili o tome od čega su misli sačinjene?• Možete li navesti jedan primjer toga kako vaše misli postaju stvarnost?• Je li pisanje odgovora na prethodno pitanje jedan takav primjer?• Što su snovi? Ako su i snovi i percepcija prvenstveno moždana aktivnost, zašto vjerujete da je vanjski svijet stvarniji?• Koji svijet se čini stvarnijim?• Koja je razlika između stvarnosti i vaše percepcije stvarnosti?• Kako će promjena paradigme promijeniti vašu percepciju stvarnosti?• Možete li promijeniti vašu percepciju stvarnosti bez promjene vaše paradigme?• Koje su sada boje vaše naočale? okvir otjeU>vat<vjw, ^, ut^uttar kojih oci vtde. uou stvara svew»u.r koji Prugl^M rljeo'tma, i^ašje um. ugrađen u. UHENBVK SKOLIMOWSKIom.Ovaj svijet Kap rose A ipak...- Kobayashi IssaIIAko je sve što percipiram temeljeno na! Sonorne što već znam, kako ću ikada vidje nešto novo? Ako nikada ne vidim ništai

inovo, kako ću se promijeniti? Kako ću rasNakon putovanja kroz najnejasniji i najma poznat pojam - Stvarnost - dobro je malo se v titi pravoj znanosti. Provjerenoj, potvrder prihvaćenoj. Koja proturiječi načinu na koji većina Iju kako vjeruju, vidi stvari.vi4iM.kustei plivaći i rov&ocL,skakači u vis, trkaći, dizačiutega i drugi sportaši vježbajušto rade, koristeći sva osjetilakako bi postigli potpueu*slnutlaclju. ukupne aktivnostikoju žele razviti, to se Isprvamože olnltl vrto otkačenim.,osobito natjecateljski raspoloženih testosteron« koji baš I nepronlku-utl u vrijednostvježbala koje se sastoji odsjedenja sa zatvorekum ool^vta,ali do sad je apsolutno dokaza vu> da to fuvO&ciovu.ra i postalo je56Tko vidi što?! IiPet je povezanih razina rada mozga. Upravo ste » djeli« svako od ovih slova. Vaše oči nisu »vama« sar poslale sliku svakog od tih slova. Vaš mozak obradic vizualni podatak koji mu je poslan kroz vaše oči ka bi izgradio ta slova.Radi to na način da prvo razbije nadolazeće impul u osnovne oblike, boje i uzorke. Tada započinje te uz( ke usklađivati s pohranjenim sjećanjima na slične stv ri, pridružujući im emocije i dajući značenje događa ma, povezujući sve to zajedno u integriranu »sliku« i 5 ljući bljeskove te slike u frontalni režanj četrdeset puta sekundi. Upravo tako. Mi čak ni ne vidimo kontinuii no. To je više kao bljeskajući film.To znači da vaš mozak oboji sve što vidite. Recin da gledate u šumu. Vaš mozak u stvari boji svaki list i svakom drvetu koje vidite. Oboji ih povezujući ih sa sj ćanjima, ili neuronskim mrežama zaduženima za liše boju, veličinu, oblik, i nekako sve to spoji. «VID I PERCEPC]To zvuči posve nevjerojatno i proturječi lakoći s kojom skakućemo po svijetu. Pa kako su neurofiziolozi došli do ovakve sheme?Je li to nos na vašem licu?Proučavajući pacijente pogođene moždanim udarom, znanstvenici su shvatili kako mozak gradi vizualne slike. Netko bi doživio moždani udar i mali dio mozga prestao bi mu raditi. Znanstvenici bi potom vidjeli na koji to način utječe na vizualni osjećaj pacijenta.Jedan primjer govori o osobi kojoj je moždani udar izbrisao djelić mozga u kojem se obraduju vizualne informacije. Bio je to dio zadužen za (kako se pokazalo) obradu noseva. Taj čovjek više nije mogao vidjeti nose-ve. Mogao je vidjeti sve na osobi koju gleda, ali ako ste na tu osobu nalijepili golemi crveni klaunovski nos, te upitali pacijenta u čemu je razlika, on nikada ne bi spomenuo nos. Čak i na upadicu »Ma dajte, Bob sigurno ima nos« odgovorio bi kako ništa nije neobično. Sve drugo vidio bi savršeno, tako da je bilo očito kako oči šalju sve signale. Ali kad je u pitanju bio nos, kao da su nedostajale neke kockice u glavi. Umjesto da zapravo vidi nos (klaunovski ili neki drugi), vidio bi nos za kakav je zamišljao da bi ga promatrana osoba »trebala« imati.Dokazi da vidi zapravo mozak, a ne oči, pokazuju se i na manje dramatičnoj razini: mjesto na kojemu vidni živac kroz očnu duplju prolazi u pozadinu mozga, ne sadrži vizualne receptore. Zbog toga biste očekivali da ćemo, ako zatvorimo jedno oko, u sredini vidjeti crnu točku. Ali to nije slučaj. To je zato što boju slici pridaje mozak, a ne oči.Još podataka...Znanstvenici su otkrili da se, ako mjere električne signale koji izlaze iz nečijeg mozga (koristeći CAT iliVID I PERCEPCIJA

"bombardiraju, vias. velileeulcrzt u n-aše tijelo i mi ik obrađujtnw. ulaze u. vms. k,rox osjefcilM orq^awt i sve se više i vize -filtriraju., vm sv/akaom. . tlo tliwl\M.raviM) i, Ev^o, u. svijesti, se- dr. se. Candace PertŠto je ono što ne mogu,a želim vidjeti? Kako mojeemocije utječu i uzrokujumoju percepciju stvarnosti?Kako mogu opaziti neštonovo ako sam zapela usvojoj staroj paradigmi? Štosam spremna promijenitikako bih drukčije opažalastvarnost? Kako promjenanačina na koji opažam možepromijeniti moju stvarnost?Hoće li biti bolja?Drugačija? Oboje?- BETSY58PET skenere, primjerice) dok ovaj gleda u neki obje pa onda opet dok samo zamišlja taj objekt, u oba slu ja aktiviraju ista područja u mozgu. Vizualiziranje jekta, dok su oči zatvorene, proizvodi identične m dane uzorke kao i samo gledanje objekta.Ne samo da mozak ne pravi razliku između one što vidi u okolini i onoga što zamišlja, nego se čini ne pravi razliku ni između aktivnosti kad ju izvo< kad ju samo vizualizira. Prvi je to otkrio dr. Edmund: cobson (tvorac progresivne tehnike za opuštanje u svi smanjivanja stresa) 1930. godine. Zatraživši od is tanika da zamisle neku fizičku aktivnost, otkrio je v suptilno pomicanje istih onih mišića koji bi se pomk da je riječ o stvarno izvođenoj fizičkoj aktivnosti. C informaciju dobrano su iskoristili sportski natjecat širom svijeta.Istina o percepcijiPercepcija je složen i mnogostran proces koji poči: kad naši osjetilni neuroni uhvate informaciju iz okoli i pošalju je u obliku električnih impulsa mozgu. Kao s živa stvorenja, i mi imamo ograničen kapacitet za uli ne informacije. Ne možemo vidjeti infracrveno svjei ni osjetiti elektromagnetska polja kao što to mogu pt (ta im sposobnost služi za navigaciju). Međutim, kc čina informacija koja se ulijeva kroz pet osjetila je zaj njujuća - negdje u redu veličine od 400 milijardi bito po sekundi.Očito je da svjesno ne primamo niti obrađujemo izbliza tako veliku količinu podataka - istraživači L vore o samo oko dvije tisuće bitova koji se probiju naše svijesti. Tako, budući da se mozak prima posla nastojanju da za nas stvori priču o svijetu«, kako to 1 že dr. Andrevv Newberg, »on se mora riješiti gomile s višnih podataka«.Primjerice, dok čitate ove riječi, iako vaša osjetila i gistriraju temperaturu sobe u kojoj sjedite, osjećaj kVID I PERCEPCvaše tijelo ima sjedeći na stolici, teksturu odjeće koja vam dodiruje kožu, zujanje frižidera i miris vašega šampona, prilično ste nesvjesni svega toga dok se fokusira-te na riječi u ovoj knjizi. Dr. Newberg nastavlja:»Mozak mora obraditi nevjerojatnu količinu informacija koje su nam zapravo nebitne. Čini to tako da im priječi pristup. A to čini sprečavajući da određeni odgovori i određeni dijelovi živčane informacije u konač-nici prodru do naše svijesti, i dok sve to radimo, mi ignoriramo stolicu na kojoj sjedimo. Tako je s analizom poznatoga. A tu je i analiza nepoznatoga...Ako vidimo nešto što naš mozak baš i ne može identificirati, mi posegnemo za nečim što je slično. ('Nije vjeverica... ali nešto jako nalik na nju.') Ako ne postoji ništa dovoljno blisko, ili ako je riječ o nečemu za što znamo da nije stvarno, mi to odbacujemo govoreći: 'Bit će da mi se učinilo'.«

Dakle, mi zapravo ne percipiramo realnost; mi vidimo sliku realnosti koju je izgradio naš mozak na temelju ulaznih osjetilnih podataka, plus nebrojenih asocijacija izvučenih iz nepreglednih neuronskih mreža našega mozga. »Ovisi o tome kakva su bila vaša iskustva«, kaže dr. Newberg, »a način na koji na kraju obrađujete podatke zapravo stvara vaš vidljivi svijet... Mozak je to što konačno percipira stvarnost i stvara za nas naše tumačenje svijeta«.Emocije i percepcijaIstraživanje koje je vodila dr. Pert pri Nacionalnim zdravstvenim institutima (National Institutes of Health) ukazuje da je to kako ćemo i hoćemo li nešto percipirati određeno ne samo našim vjerovanjem o tome što je stvarno, nego i onim što osjećamo u vezi s tim što naša čula zapažaju. Ona kaže: »Naše emocije određuju što je vrijedno da na to obratimo pažnju... Odluka o tome štoNaš vozate i rnzLt-teu tzmtđu o^vog što se zbiva Izvai/v vms, i ovu>g što se zbiva u- Joe DispenzaNe postojišto bi bilo ^veovtsi^o od o\M>ga što se zbiva- dr. se. Fred Alan WolfVID I PERCEPCIJA59JE LI TO MACA NA VAŠEM NOSU?istraživači su \MAČXLt sugestiji u pokusi*!¦prostor u kojem. MJe bilovertikali/lik LL^ujn; tjedniku^kasi-uje, kad su n^aclće staviliu »nomtaLiAi« prostor,oi/vi i/usu mogli vidjeti. s vertlkali/vim. (kakvaje primjerice stolica s i-uigaioia) i. ) su se sudarali sće postati misao koja se probila do svijesti, a što će os ti neprobavljeni misaoni uzorak zakopan u dub razini tijela posredovana je receptorima«.Kako to kaže Joe Dispenza: »Emocije su napravlje tako da kemijski učvrste nešto u dugotrajnu memor Zato ih imamo«. Naše emocije spojene su na niskoj zini vizualne obrade podataka, negdje blizu prvog 1 raka u tom procesu. S evolucijske točke gledišta to i smisla. Ako hodate stazom i pred vas iskoči tigar, vi ć tu sliku obraditi i početi bježati i prije nego što shval zašto to činite.Četiri stotine milijardi bitova u sekundi. Čak i 1< izbacimo sve ono što smatramo nestvarnim (Marso\ i sve ono što smatramo nevažnim (miris šampona), preostaje mnogo bitova. Emocije im daju njihovu re tivnu težinu ili važnost. One su dobro umrežena prt ca percepcije. One nam pružaju i jedinstvenu spos< nost da ne vidimo ono što jednostavno ne želimo vid]Naše se oči čitavoizreSu. om se kreću čitavim. ovikK poLjevu ei/vergtje - pn zašto se ovukn foteusi-rflju i propuštaj ujedi/«> područje, a drugo w&.vidimo ovu} što ž vjerovati. A oterećen«) se od stvari- teoje su vuxvw. previše i/tepozi/u?te tt-t i^eugodt^e.- dr. se. Candace PertParadigma i percepcija iDakle, ako mi stvarnost gradimo od već postoje' pohranjenih sjećanja, emocija i asocijacija, kako ika opažamo nešto novo?Ključ je novo znanje. Proširujući svoju paradign svoj model onoga što je stvarno i što je moguće, dodc mo nove opcije popisu koji naš mozak nosi sa sobe Upamtite, taj popis je samo radni opis stvarnosti koji temelji na našem osobnom iskustvu; to nije stvarnost tna. Novo znanje može otvoriti našu svijest novim tij vima i razinama percepcije i iskustva.Nova informacija je važna, ali potpuno znanje ukl čuje i razumijevanje i iskustvo. Ako želite da netko c zna kako je to jesti breskvu, možete mu dati informa ju o tome: »Sočna je, slatka, klizi...«, ali on to nikad ni zaista znati dok god sam ne kuša breskvu. Zato, da b mo proširili svoju paradigmu i otvorili se većem žh tu, mi trebamo i iskustva. ¦

VID I PERCEPCPrimjerice, kad ste zadnji put svoj um doveli do usijanja? Kad ste zadnji put učinili nešto što do te mjere ne nalikuje na vas da ste ostali stajati otvorenih usta, govoreći »ne vjerujem da sam to napravio«?U Putovanju u Ixtlan, Carlos Castaneda prisjeća se jedne od Don Juanovih lekcija: »Uhoditi sam sebe«. Drugim riječima, proučiti svoje navike onako kao što lovac proučava plijen, tako da se možete uhvatiti dok radite nešto iz navike i napraviti nešto posve novo.Jednom kad smo shvatili da smo u stanju iskusiti život jedino unutar granica onoga što već poznajemo, postaje jasno da, ako želimo širi i bogatiji život, ako želimo više mogućnosti za rast, ako hoćemo postići više i biti sretniji, moramo sami sebi dati zamah postavljajući Velika Pitanja, proživljavajući nove emocije i pakirajući više podataka u svoje neuronske mreže.Mi stvaramo svoj svijetKad se sve zbroji, bar u mjeri do koje se znanost do danas razvila, vrijedi sljedeće: mi stvaramo svijet koji opažamo. Kad otvorim oči i pogledam oko sebe, to što vidim nije »svijet«, nego svijet koji je moja ljudska sen-zorna oprema sposobna vidjeti, svijet koji mi moj sustav vjerovanja dopušta vidjeti i svijet za koji je mojim emocijama stalo da ga vidi ili pak ne vidi.Iako se opiremo ovoj predodžbi i želimo vjerovati da postoji »stvarari svijet« koji svi možemo primijetiti i usuglasiti se oko toga, činjenica je da ljudi često - a možda i uvijek - iste stvari opažaju drugačije. Primjerice, kad se više osoba prisjeća nekog zločina (kao što je to slučaj u klasičnom japanskom filmu Rashomon), verzije onoga što se »zaista dogodilo« u mnogome se razlikuju - ne samo kad je riječ o sitnim detaljima zločina, nego i kad je riječ o pojavnim karakteristikama (boja kose, visina, odjeća) i žrtve i počinitelja. Svaki svjedok zločina vjeruje da je njegova ili njezina priča točna, ali ono što oni zaista imaju samo je njihova vlastita percepcija događaja.Nedavno sam čuo priču o osiguravajućem društvu koje je pokušavalo istražiti određeni problem koji se ponavljao u Saskatchevvanu. Naime, kada piloti lakih aviona zapadnu u nevolje s motorom, svoje letjelice obično nastoje prizemljiti na najbližem autoputu koji izgleda relativno prazan. Kad jednom slete i uspore, obično im uzmanjka inercije da se još i maknu s ceste. (Vjerojatno su sretni što su uopće živi). Više puta se dogodilo da se vozači, vozeći tom autocestom, zabiju u avion, a kad bi ih policija pitala kako se to dogodilo, oni bi skoro uvijek odgovarali da nisu vidjeli nikakav avion. U jednom trenutku su vozili, u sljedećem su udarili o nešto. Osiguravajuće društvo otkrilo je kako je razlog što se ovo događa taj što je mali avion zadnja stvar koju vozač očekuje vidjeti na cesti, pa ga zato zaista i ne vidi.-MARKVID I PERCEPCIJA61Jtdivd fUi<w. leojt se vrti u t^nšem. K^ozg teojl stoto sposobm. vidjeti.- RamthaKOJI K.... !?: VARIJANTA ZEČJE RUPEPrimili smo dosta e-mailovau kojima nas ljudi pitajuzašto stalno re-editiramofilm. Čini se da su njihoveomiljene scene izbrisane ida su dodane nove. Nekiljudi bili su čak i priličnoljuti. Ali mi nismo ništaeditirali! Čak i kad bismo togledateljima rekli, nisu namvjerovali. Izgleda da, kakose novo znanje odmata,njihove svijesti dobivajupristup drukčijimdijelovima filma.Tako smo odlučili da bismo

zaista mogli: zamijeniti svestare intervjue novimmaterijalom, dodati još satvremena novih intervjua ianimacije, i restrukturiratidramatski dio. Bit ćezanimljivo vidjeti bi li se itkoizgubio u toj Zečjoj Rupi!- WILLMi stvaramo svoj svijet, čitavo vrijeme i na bezt načina. Vid i percepcija jedni su od najočitijih, zn stveno potvrdljivih načina na koje to radimo. Vrho\ pitanje glasi: da li to tu prestaje? Je li to granica na; utjecaja na svijet koji vidimo?Još korak dalje ]Kako ne biste pomislili da je znanost do kraja do] čila zagonetku vida, evo još jednog skoka dublje u zna -već-koju rupu.Karl Pribram revolucionirao je način na koji ljudi i sle o mozgu opisujući ga esencijalno holografskim. ' je rekao da se obrada podataka u mozgu zbiva pos^ da istodobno te da poput holograma svaki dio sad cjelinu. Već to je bilo dovoljno neobično, no onda je model primijenio i na to kako opažamo. Rekao je ka je svemir esencijalno holografski, a sam razlog zbog 1 jeg osjećamo da jesmo »u« stvarnosti, umjesto da sai »opažamo« stvarnost, jest u tome što se naš mozak ho grafski spaja s »onim vani« (u tom slučaju nestaju pri tor i vrijeme)1 i tako nade opažanje ne samo da se ob duje u mozgu, nego se izmješta izvan mozga i prožii s »onim vani«.I zato, bez obzira koliko kvalitetne bile naočale! gledanje virtualne stvarnosti, one vas nikad neće pi puno uvjeriti u to da ste »u« toj stvarnosti.Ali ako je stvarnost holografska, je li ju moguće ravno opaziti? Naša osjetila su ograničena; ona su I lupi za kolače koji se utiskuju u tu stvarnost. Međuti istraživači svjesnosti izvješćuju kako je moguće svi iskusiti u potpunosti, izravno, čitav svemir i svako zr: pijeska odjednom. A s tog je gledišta sve - sve što op žamo osjetilima - maya, iluzija. I tako su na kraju sve samo gledišta. ;' Zapravo je riječ o promjeni odnosa frekvencije i faze.62VID I PERCEPCRazmislite malo o ovome...• Kako vaša paradigma ili stav utječe na ono što vidite?• Koje emocionalno stanje u sebi najčešće zatičete? Kako to stanje utječe na vaše opažanje?• Možete li vidjeti išta što postoji izvan tog emocionalnog stanja?• Ako opažate samo ono što vidite, kako možete opaziti bilo što novo?• Što ste spremni učiniti kako biste opazili nešto novo?• Zašto ne vidite aure?• Odakle nam dolazi ova nova percepcija?L_wdwite Flecle, poljstei epi.stew.oLog i culterobioLog teoji-je cmdacicu«; Tkon*.UL,a KmMvm xa v^tc§o\io procuišLjflcije paradigmi, pri.cn.yetw)je feflteo .ad i-cu. se eW dn prou.cnvnju. cn.i.lerosteopsfee uzortee, i-s to uopće cne cKogu woi.cu.ti.. Ne vide žtoje tncu.o.s drw.ge stracve, cesto vide o\m> oegn tncno ctecun. Kako to cnože biti? jedi^ostnvcicv. svnteo opažacvje, posebice sofisticiracvi obLici vjn, zncity'evajw strogi trecu.ag i razvoj. Nnteoct cveleog svi stwdeciti pooicvju. Vidjeti ocvo što trebaju, vidjeti.RICHARD FEVNMAN teorija. druge skraM, uopće ntvuavu tjM. da jw odbaotM«) IliOni koji ne ostanu šokirani nakonšto se prvi put susretnu s kvantnom^teorijom, uopće ju nisu shvatili.- Niels Bohr, j

1922. godine nagrađen Nobelovom ] nagradom za rad na strukturi atoma \Ako ljudi poput dobitnika Nobelove nagrac razumiju kvantnu teoriju, kakve su tek naše se? Što napraviti kad vam stvarnost pokuc vrata i kaže vam stvari koje su zbunjujuće, nerazurr i zagonetne? Način na koji reagirate, na koji nasta\ živjeti i kakve mogućnosti vidite, mnogo govori o 1 kakvi ste, ali to je već zagonetka za sljedeće pogk U ovom trenutku, hajdemo malo naklapati o elekt: ma, fotonima i kvarkovima, i o tome kako nešto te sićušno (ako to jest nešto) može biti toliko nedoku i tako rascijepiti naš dobro uređeni i shvatljivi svijoruđe za Poznato susreće nepoznato to je doistasustava teoje &m«> Ikada - dr. se. David Albert66Klasična Newtonova fizika temeljila se na prom, njima čvrstih, svakodnevnih objekata običnoga is tva, od jabuke u padu do orbitiranja planeta. Njezin koni stalno su iznova testirani i dokazivani, i njihov; ljanost protegnula se kroz nekoliko stotina godina su jasni i mnogo su pridonijeli predviđanju fizic ponašanja - što se lijepo vidi i u trijumfu industr: revolucije. Ali potkraj 19. stoljeća, kad su fizičari p< razvijati oruđe pomoću kojeg mogu ispitivati najsi razine tvari, otkrili su nešto vrlo zbunjujuće: Newt<KVANTNA F:liva fizika nije funkcionirala! Nije mogla ni objasniti niti predvidjeti rezultate do kojih su dolazili znanstvenici.Tijekom sljedećih stotinu godina, razvijen je potpuno nov znanstveni jezik koji će objasniti svijet posve maloga. Poznato kao kvantna mehanika ili kvantna fizika (ili jednostavno kvantna teorija), ovo novo znanje nije zamijenilo newtonovsku fiziku, koja i dalje sasvim dobro može objasniti svijet velikih, makroskopskih objekata. Prije bi se reklo da je nova fizika izmišljena kako bi (hrabro) zakoračila tamo gdje nevvtonovska fizika nije mogla: u subatomski svijet.»Svemir je vrlo čudan«, kaže dr. Stuart Hameroff. »Čini se da postoje dva kompleta zakona koji upravljaju svemirom. U našem svakodnevnom, klasičnom svijetu, pri čemu otprilike mislim na naše mjere za veličinu i protok vremena, stvari su opisane Newtonovim zakonima kretanja, postavljenim stotinama i stotinama godina ranije... Međutim, kad dođemo do malih veličina, na razinu atoma, tu stupa na snagu drugi komplet zakona. To su kvantni zakoni.«Činjenica ili fikcija?Ono što je otkrila kvantna teorija za um je toliko zbu-njujuće da zvuči kao znanstvena fantastika: čestice mogu biti na dva ili više mjesta u isto vrijeme. (Nedavno je eksperiment pokazao da se jedna čestica može nalaziti i na čak 3000 mjesta!) Isti »objekt« može se pojaviti kao čestica, na određenom mjestu ili kao val rasprostrt kroz prostor i vrijeme.Einstein je rekao da ništa ne putuje brže od svjetlosti, ali kvantna fizika je pokazala da subatomske čestice, kako se čini, komuniciraju trenutačno bez obzira na međusobnu udaljenost.Klasična fizika bila je deterministička: u zadanim uvjetima (kao što su položaj i brzina kretanja objekta), moguće je sa sigurnošću utvrditi kamo će objekt otići. Kvantna fizika je probabilistička: ne možete nikada s potpunom sigurnošću znati kako će neka stvar ispasti.KVANTNA FIZIKAPojasu, prvi je put primiješao cvjeta ctel fizičar mbx PLan^te, 1900. godli/v«.To je Lflttk^slen ryec kojatdiMStavvm označava \zo\icivw.tti kvantitetu., ali teortsti. seteateo bi. czvMĆila kvnjkvtflkvjujedivu.ou bilo teojegflzLoteog svojstva, teao što &uettergija ili tvar.67Ako želite uprijeti prstom.

an jed^vu. od filozofskih razLlten I i/M.ehfli/\itee I tw.ehflku.tee, iovuka je to ta stoje] telnsl& Izgrađenu* m* temelju, za što n/u rini/uas zw)wo daje fantazija: knoguokvost da se stvari pasl\Mo promatraju...je tu. odlučan, rez. - dr. se. David AlbertKlasična fizika bila je redukcionistička: temeljila s> pretpostavci da samo poznavajući odvojene dijelove načno možete shvatiti cjelinu. Nova fizika više je orj ska i holistička; ona svemir oslikava kao jedinstvenu linu, čiji su dijelovi međusobno povezani i utječu je na drugoga.Što je vjerojatno još važnije, kvantna je fizika u sala oštru kartezijansku razliku između subjekta i ol ta, promatrača i promatranog, koja je dominirala zna: ću više od 400 godina. :U kvantnoj fizici, promatrač utječe na objekt ko promatra. Ne postoje izolirani promatrači mehanici svemira, nego sve sudjeluje u svemiru. (To je toliko Vc da ćemo o tome govoriti i u posebnom poglavlju).Da ti pamet stane #1 - prazni prostorKrenimo od nečega što nam je svima poznato. Je od prvih pukotina u strukturi Newtonove fizike bi otkriće da su atomi, koji su prema pretpostavci 6 građevni elementi fizičkoga svemira, većim dijelom pravljeni od praznoga prostora. Kako praznog? Akc memo da košarkaška lopta predstavlja jezgru vod va atoma, elektron koji oko nje kruži nalazit će se ( desetak kilometara dalje - a sve u međuprostoru b prazno. Sjetite se toga kad pogledate oko sebe: sve što se tamo uistinu nalazi su sitne, sitne točkice ma je, okružene ničim.Zapravo, i nije baš tako. Ono što bi trebala biti »p nina« u biti nije prazno jer sadrži goleme količine ; tilne, moćne energije. Znamo da se energija povec kako idemo na dublje razine tvari (nuklearna enei je, primjerice, milijun puta moćnija od kemijske em je). Znanstvenici sada kažu da više energije ima u p tomom centimetru praznoga prostora (veličine pit nego u svoj materiji poznatoga svemira. Iako znanstv ci to ne mogu izravno izmjeriti, oni vide učinke tog n neizmjerne energije.11 Za više informacija o ovome, potražite »Van der VVaal Forces« i » mir Effect« 'KVANTNA F]Da ti pamet stane #2 - Čestica, val ili valočestica?Ne samo da postoji »prostor« između čestica, nego su znanstvenici, dok su zalazili dublje u atom, otkrili i to da subatomske čestice (sastavni elementi atoma) nisu čvrste. A pokazalo se da imaju i dvostruku prirodu. Ovisno o tome kako ih promatramo, one se mogu ponašati i kao čestice i kao valovi. Čestice se mogu opisati kao zasebni, čvrsti objekti koji zauzimaju određeno mjesto u prostoru. Valovi, s druge strane, nisu lokalizirani ni čvrsti, nego rasprostrti, poput zvučnih valova ili valova na vodi.Kao valovi, elektroni ili fotoni (čestice svjetla) nemaju preciznu lokaciju, nego egzistiraju kao »polja vjerojatnosti«. Kao čestice, polja vjerojatnosti »kolabiraju« u čvrste objekte koje je moguće locirati na određenom mjestu i u određeno vrijeme.Zapanjujuće je to što tu razliku, po svemu sudeći, stvara promatranje ili mjerenje. Nemjereni, nepromatra-ni elektroni ponašaju se kao valovi. Čim ih podvrgne-mo promatranju tijekom eksperimenta, oni »kolabiraju« u čestice i mogu se locirati.Kako nešto može istodobno biti čvrsta čestica i meki, neprekinuti val? Vjerojatno možemo riješiti taj paradoks ako se sjetimo onog što smo ranije već rekli: čestice se ponašaju kao val ili čestica. Ali »val« je samo analogija. Baš kao što je i »čestica« samo analogija iz našeg svakodnevnog svijeta. Tu predodžbu o valu učvrstio je u kvantnoj teoriji Erwin Schrodinger, koji je svojom znamenitom »valnom jednadžbom« matematički izračunao valne vjerojatnosti čestica prije promatranja.U nastojanju da objasne kako doista ne znaju s čime imaju posla, ali i da naglase kako takvo što, ma što god to bilo, nikada nisu vidjeli, neki fizičari odlučili su ovaj fenomen zvati »valočestica«.Da ti pamet stane #3 -kvantni skokovi i vjerojatnost

Proučavajući atome, znanstvenici su otkrili da kad se elektroni kreću oko jezgre iz orbite u orbitu, oni seKVANTNA FIZIKANIZ ZEČJU RUPU ČESTICEformulirao svoju val^ujedi/uadžbu, vvemer HelseiA-bergustt-je problem, riješio koristećirice. Ali fu-ate^atltea je bila i/vejascu*, alje se w.ogladovesti u vezu. s vUflim. Iskustven*. I iA.ye se lijepila za ježile leao što to cli/u »val«, pa s.u: u feorlst jlkvadžbe. obje s.u saw«> ai>valoglja.Za mene, ova je znanost zapanjujuća zbog svojih implikacija. Najprije, ponaša se poput magije. Ponaša se onako kako sam kao dijete zamišljao da se sve stvari ponašaju. Dakle, što bismo sad rekli o tom dječaku i njegovim snovima i maštanjima? Je li bio pun iluzija? Možda. Ali, zanimljivo, kvantna mehanika čini se upravo magičnom. Pitanje je gdje se nalazi linija koja odvaja čudni, šašavi, kvantni svijet i veliki, naizgled čvrsti svijet? Otkad sam bio tinejdžer, uvijek sam se pitao jesam li načinjen od subatomskih čestica koje rade zbilja čudesne stvari... Je li onda moguće da sam i ja sam sposoban za zbilja čudesne stvari?-MARK69i! iIKad je subatomstel »objekt«u. zvovu. vali/um statue, t/\Xje sigurna što će omv postati u trenutku, kad ga locira, on.postoji, višestrukih WLogu.6vios.ti. To stalke zove se superpozlclja. To je poput bacanja u \myoovu)J sobt. Qltda\M, tak I vMkon- stoje i^ovotć pao vm stol, ae knožen«) nečije Li. pisano III glava, čim se upali svjetlo, superpozlclja »kolabira« I ia-ov&uS postoje plsmuo III glava. Poput paljenasvjetla, mjereiAj'e vala kolabira kvanti/vokviehanicku superpozlelju, a cestica se javlja u70kroz prostor ne kreću na način na koji to čine ot objekti. Nestanu s jednog mjesta iz jedne orbite i po se u drugoj. To je nazvano kvantnim skokom.Kao da već to ne krši dovoljno pravila zdravoraz ske realnosti, otkrili su također da ne mogu točno o diti gdje će se elektroni pojaviti ili kada će napraviti s Najbolje što su mogli učiniti jest da su odredili vjeri nosti (Schrodingerova valna jednadžba) novoga p žaja elektrona.»Stvarnost koju iskustveno doživljavamo neprc no se iznova stvara u svakom trenutku iz tog bai vjerojatnosti«, kaže dr. Satinover, »No najtajnoviti tome je to što se ne može znati koja će se od njih, 12 bazena vjerojatnosti, zaista i dogoditi - to nije odn no ničim što bi bilo dijelom fizičkoga svemira. Ne po: proces koji bi to određivao.« :Ili, kako se često kaže: kvantni događaji jedin istinski slučajni događaji u svemiru.Da ti pamet stane # 4 - Načelo neodređeneU klasičnoj fizici, sva svojstva koja se pripisuju jektu, uključujući njihovu poziciju i brzinu, mogu s> mjeriti preciznošću koju ograničava samo naša tehn gija. Ali na kvantnoj razini, kad god mjerite neko s stvo, kao što je brzina, ne možete dobiti precizan izra drugoga svojstva, kao što je primjerice pozicija. . znate gdje se nešto nalazi, ne možete znati koliko 1 se kreće. Ako znate koliko brzo se nešto kreće, ne zi gdje je. I bez obzira na to koliko je precizna ili nap na tehnologija, nemoguće je prodrijeti kroz taj veo preciznosti.Načelo neodređenosti (naziva se i načelom nesigu sti) formulirao je VVerner Heisenberg, jedan od prvih nira kvantne fizike. On tvrdi da bez obzira na to kc pokušavali, ne možete dobiti precizne izračune i za t nu i za položaj. Što se više fokusiramo na jedno od t tim više se mjera za ono drugo gubi u nesigurnosti. •KVANTNA FIDa ti pamet stane # 5 - Ne-lokalnost, EPR, Bellov teorem i kvantna isprepletenost

Albert Einstein nije volio kvantnu fiziku (da se blago izrazimo). Medu ostalim, na gore opisanu nepravilnost odgovorio je svojom proslavljenom izjavom: »Bog se ne kocka sa svemirom«. Niels Bohr mu je na to rekao: »Prestani Bogu govoriti što da radi!«.U pokušaju da dokinu kvantnu mehaniku, godine 1935. su Einstein, Podolskv i Rosen (EPR) razradili misaoni eksperiment koji je trebao pokazati svu njezinu apsurdnost. Domišljato su izveli jednu od implikacija kvantne teorije koja u to vrijeme nije bila cijenjena: uzmimo da imate dvije čestice stvorene istodobno, što znači da će biti povezane ili u superpoziciji. Onda ih ispalite, svaku za sebe, na suprotne strane svemira. Potom s jednom česticom napravite nešto što joj promijeni stanje, a druga čestica trenutačno se mijenja kako bi prihvatila ko-respondirajuće stanje. Trenutačno!Ideja o ovome bila je toliko apsurdna da ju je Einstein nazivao »sablasnim djelovanjem na daljinu«. Prema njegovoj teoriji relativnosti, ništa ne može putovati brže od brzine svjetla. A ovo je definitivno bilo brže! Nadalje, ideja da jedan elektron može pratiti stanje drugoga, i to na udaljenosti preko čitavog svemira, jednostavno je bila napad na svaki zdrav osjećaj za realnost.Tada je 1964. John Bell stvorio teoriju koja u svojoj konačnici kaže - da, EPR tvrdnja je točna. Upravo se tako dogodilo - ideja o lokalnosti, ili egzistiranju na jednom mjestu, netočna je. Sve je ne-lokalno. Čestice su intimno povezane na nekoj razini koja je s onu stranu vremena i prostora.U godinama koje su slijedile nakon što je Bell objavio svoj teorem, ova ideja potvrđena je i u laboratorijima. Pokušajte ju, na minutu, obuhvatiti umom. Vrijeme i prostor, najtemeljnije pojave svijeta u kojem živimo, u kvantnom je svijetu nekako potisnula predodžba po kojoj se sve stalno dodiruje. Nije čudo što je Einstein mislio kako će to biti smrtni udarac kvantnoj mehanici - jer to nema smisla.KVANTNA FIZIKAZanimljivo pitanje za mene nije zašto je kvantna fizika tako zanimljiva, nego pitanje zašto je ona zanimljiva tako velikom broju ljudi. Ona proturječi našoj svakodnevnoj predodžbi o svijetu; ona nam govori da većina očitih stvari za koje ZNAMO da su istinite, jednostavno to nisu. A ipak, zaokuplja milijune ljudi za koje se pretpostavlja da u sebi nemaju »znanstvenu žicu«.-WILL71Bit će da sam izludjelaMarka i Willa. Običavalasam milijun puta dnevnopitati: »Kakve veze ovo imasa mnom? Zašto bih jatrebala brinuti o šašavomkvantnom svijetu - mojsvijet je već dovoljnošašav!«. Dalje nisamsigurna da sam sve shvatila.Fred Alan Wolf je lijeporekao: »Ako misliš da sinešto shvatila - strpi se,ništa još nisi ni čula!«. Jednaod stvari kojima me naučilačitava ova kvantna ludorija,jest uživati u kaosu, prigrlitinepoznato, jer iz toga moguizroniti prekrasna iskustva!- BETSY. teojt kolabira?72Ipak, ovaj je fenomen, po svemu sudeći, opera! zakon svemira. U stvari, navodila se Schrodingerov java po kojoj međusobna isprepletenost nije jedar zanimljivih aspekata kvantnoga; ona je glavni asp Godine 1975. teorijski fizičar Henry Stapp

nazva Bellov teorem »najdubljim znanstvenim otkrićem«, mijetite da kaže »znanstveni«, a ne samo fizikalni.Kvantna fizika i misticizam \Vjerojatno nije teško vidjeti zašto se te dvije dom fizika i misticizam, dodiruju. Stvari su odvojene, ali jek u dodiru (ne-lokalne); elektroni se kreću od A d ali nikada između; materija se pojavljuje (matemat: kao distribuirana valna funkcija, a kolabira ili popr prostornu egzistenciju kad je mjerena.Mistici, čini se, nemaju problema s tim idejama,' su u većini slučajeva itekako prethodile akcelerator čestica. Mnogi od utemeljitelja kvantne fizike vei su se zanimali za duhovna pitanja. Niels Bohr nos na reveru simbol yin/yanga; David Bohm vodio je d rasprave s indijskim mudracem Krishnamurtij Erwin Schrodinger davao je poduke iz Upanišada.No, pruža li kvantna fizika dokaze za mistični sv nazor? Pitate li fizičare, dobit ćete sve moguće vrste govora. Izgovorite to pitanje na koktel-zabavi pun< zičara, zauzmite empatičan stav za jedan od tih pc da, i mogli biste (kvantna fizika je ipak probabilisti dobiti i po nosu.Na stranu s tvrdokornim materijalistima, čini s< postoji konsenzus oko toga da smo u fazi analogije su paralele previše začudne da bismo ih ignorirali je misaoni sklop, koji je potreban kako bi se obulrv paradoksalni pogled na svijet, jednak i u kvantnoj te i u ženu. Kao što smo jednom već citirali dr. Rac »Postoji i drugi način razmišljanja o svijetu koji je, eriran; na njega ukazuje kvantna mehanika«. jKVANTNA FIPitanja o tome što uzrokuje kolabiranje valne funkcije ili jesu li kvantni događaji zaista slučajni i dalje ostaju neodgovorena. No, dok je potreba da se proizvede zaista jedinstven koncept stvarnosti (koji nužno uključuje i nas i koji odgovara na kvantne misterije) stvarno uvjerljiva, suvremeni filozof Ken VVilber također upozorava:»Rad ovih znanstvenika - Bohma, Pribrama, VVheele-ra i drugih - previše je važan da bi se stavljao na vagu zajedno s divljim spekulacijama o misticizmu. A misticizam sam je predubok da bi se kačio na faze znanstvenog teoretiziranja. Neka oni poštuju jedan drugoga, i neka njihov dijalog i međusobna razmjena nikad ne jenjaju...Moja poanta, stoga, u kritiziranju određenih aspe-kata nove paradigme, definitivno je ta da ne treba osu-jećivati zanimanje za nove pokušaje. Radije je to poziv na preciznost i jasnoću u prezentiranju tema koje su, naposlijetku, iznimno složene.2«ZaključciZaključci? Bit će da se šalite! Molimo vas, ako imate nekakve zaključke, dajte da čujemo. Bez obzira na to, želimo vam dobrodošlicu u prijeporni, uzbudljivi, zbunjujući, otkrivajući svijet apstraktnoga mišljenja. Znanost, misticizam, paradigme, realnost - pogledajte samo što smo mi ljudi istraživali, otkrivali i o tome razgovarali.Pogledajte kako je ljudski um istraživao taj čudni svijet u kojem smo se, čini se, zatekli.U tome je naša istinska veličina.2 Ken VVilber, »The Holographic Paradigm«, Boston, Shambhala, 1985.ML stojimo milijardi gei^ettoteth životnih vjeteova leojl su vm\m. dali ovo geaetlclel savršei/vo tijelo, ovaj vršen w,ozate,. su bile potreba tisućegorili/v-a da se razvije do teny'ere da ucf6t wMztwj> voditiovaj razOjOVor. A\zo sim.o ovdjtzato da bis.w.o se utjelovili unajbolji evolucijske! stroj tepjljeIteact postojao, u vudt tijelo Ii^aš Ljuctstel kuozate, to zi^-aclda sm.o vti zaslužili svojepravo vm pitala »što aleo«.- Ramtha

KVANTNA FIZIKA73Razmislite malo o ovome...Razmislite o nekom iskustvenom primjeru newtonovske fizike u svom životu.1 Je li Newtonova fizika odredila vašu paradigmu?Mijenja li znanje o šašavom, neobičnom kvantnom svijetu vašu paradigmu? Kako?Jeste li spremni za iskustva s onu stranu poznatoga? Razmislite o nekom primjeru kvantnog iskustva u svom životu.Tko ili što je »promatrač« koji određuje prirodu i lokaciju »čestice«?Šr r i* i f^-\\\ .i . \ " r • • r > , \ / -ZUJ-. 5TJ>JA J2 STAriL BJ-J'/.Bovaj duboki xaokret uciji, teoju fizičari imaju, o s.\Jom. pothvatu, i svojih forw.ula, i^ije Is &'w. ow.je posljedice utočište, santu t-dejn da vvetleo, želi Li shvatitiontologiju I teon-stmlratlw*.atewaitlcke forvuuLe teateo bise tzravk«) i-zraiio o xvuxwjuLjucclsteogn prokuatraa«, prijejtkM.n, i/mlzgted je toUl u.rdt^n daje tvui ucgLednih i. pri vu-tendn i^e bt osim- Henry Stapp76Moja svjesna odluka o tome kako ću! promatrati elektron u nekoj će mjeri \ odrediti svojstva elektrona. Ako mu postavim pitanje o čestici, dat će mi odgovor o čestici. Ako pitam o valu, i dat će mi odgovor o valu.- Fritjof Capra iSuočena s eksperimentalnim dokazom da pr< promatranja utječe na promatrano, znanost je prisiljena napustiti četverostoljetne pretposta i uhvatiti se ukoštac s revolucionarnom idejom - d; jesmo uključeni u stvarnost. Iako je priroda i doseg utjecaja i dalje uvijek predmet vrućih rasprava, jasr kako je u kvantnoj teoriji, kako to kaže Fritjof Ca »ključno to da je promatrač potreban ne samo zatc bi promatrao svojstva atomskih pojava, nego i da t ta svojstva ispoljila«.Promatrač utječe na promatrano 'Prije no što su promatranje i mjerenje obavljeni, jekt postoji kao val vjerojatnosti (tehnički naziv je v funkcija). Nema određenu lokaciju ili brzinu. Njeg valna funkcija ili val vjerojatnosti sadrži sklonost da, ga se promatra tijekom mjerenja, bude ovdje ili 01 Ima potencijalne pozicije, potencijalne brzine, ali n mo znati koje su dok ih ne promotrimo.»Na taj način«, piše Brian Green u knjizi The Fabr the Cosmos (Tkanje svemira), »kad mjerimo pozi elektrona, mi ne mjerimo objektivan, predegzistiraPROMA'stvarni događaj. Prije bi se reklo da je sam čin mjerenja usko povezan s kreiranjem stvarnosti koju mjeri«. Frit-jof Capra zaključuje: »Elektron ne posjeduje objektivna svojstva neovisna o mom umu«.Sve ovo trebalo bi zamutiti nekoć oštru razliku između »vanjskog« svijeta i svijeta subjektivnog promatrača, za koje se čini da se ujedinjuju ili plešu zajedno u procesu otkrivanja - ili se radi o stvaranju? - svijeta.Problem mjerenjaDanas se na ovaj učinak promatranja obično gleda kao na mjerni problem. Dok su rani opisi ovoga fenomena uključivali svjesnoga promatrača, brojni su bili i pokušaji da se iz problema ukloni problematična riječ »svjesni«. Pitanje o tome što je to svjesno brzo izranja: ako pas promatra rezultate nekog eksperimenta s elektronima, hoće li doći do kolapsa valne funkcije?Uklanjajući svjesnost iz problema, fizičari su uspjeli uočiti ranije spomenutu činjenicu: fantazija o tome da je moguće napraviti mjerenje, a pritom ne utjecati na mjereno zauvijek je odbačena. Poslovična »muha na zidu« koja samo tamo stoji, ne utječući ni na što, ne može postojati. (A mi ne trebamo brinuti o tome je li ili nije ta muha svjesna\)

Kako bi se uopće došlo do problema promatrača, mjerenja, uma i kolapsa, bile su potrebne brojne teorije koje su se iznosile tijekom godina. Prva od njih, o kojoj se i dalje često diskutira, jest teorija poznata po nazivu Ko-penhaško tumačenje.Mislim da je fantastično to što ljudi, dok govore o promatraču, zapravo ne znaju što je to. Možda smo se toliko navikli na tu riječ da je u biti nismo stvarno ni razumjeli. Promatrač je svako ljudsko biče, bez obzira na njegov spol, rasu, društveni položaj ili uvjerenje. To znači da SVAKO ljudsko biće ima sposobnost promatranja i mijenjanja subatomske stvarnosti. Možete uzeti bilo koga s ulice - glavnog direktora, vratara, prostitutku, violinista, policajca - svi to mogu. Ne samo znanstvenici u njihovim posvećenim halama. Ova znanost pripada svima jer je sama znanost metafora koja objašnjava NAS, ljudska bića.-MARKKopenhaško tumačenjeNa radikalnoj ideji da promatrač neizbježno utječe na bilo koji promatrani proces, da mi nismo neutralni, objektivni svjedoci stvari i događaja, prvi je inzistirao Niels Bohr i njegovi kolege u Kopenhagenu, gdje je BohrPROMATRAČ77«*vSp, blskvto u potpui/tosti. i/antku* flzi-teu., tenteo blskvto u. cijelosti, shvatili, što ovut govori.... kvtorakVLo se uhvatiti ucteoštac s kvcjervu-kvi. ¦problekvtoi'H.- Brian GreeneThe Fabric of the Cosmos^t bi m-oglo glasiti. wjyztwjo Uku.ntekvtnti.ctei. model onoga što clni. pron/Urtra& dote prokvtatra i. stvarnost, no sada to uzndaalo. svakiteoji. teori.sti.kvuo, fl teoji- uteLjw.owjeprokvtntrciiAJe, kvalzgled uvodidLsteokvti.kvutt.tet ut prornonkv.Prokvtatrflcje i-zostavLjekv Lzflzltenl-kvejednadžbe uzjedkvostnvkujg razloga -jer je tateo Inteše.- dr. se. Fred Alan Wolf78živio; zbog toga se često naziva Kopenhaškim tun njem. Bohr je tvrdio da Heisenbergovo načelo nes: nosti implicira više od puke činjenice da ne možete no odrediti i brzinu kretanja subatomske čestice i r nu lokaciju. Bohrov prijepor, kako to objašnjava , Alan Wolf, otprilike je sljedeći: »Ne samo da to ne zete mjeriti. To' ni ne postoji dokle god 'to' nije op no. Heisenberg je mislio da ti 'to'-ovi tamo postojei ovisno o tome«. On nije mogao prihvatiti da »to«-oi postoje sve dok se ne umiješa neki promatrač. Bo vjerovao da čestice same ni ne postoje dok ih ne prc tramo i da stvarnost na kvantnoj razini ne postoji dc ne promatramo ili mjerimo. \Svakako, mnogi su znanstvenici odbijali i pobijali tešku i zbunjujuću predodžbu koja proturiječi zdra razumu i našem običnom svakodnevnom iskustvu. ]\ go su se puta Einstein i Bohr svađali do dugo u noć, a stein je govorio da on to jednostavno ne može prihvI dalje postoji neslaganje - neki bi rekli i bjesomi rasprava - o tome znači li to ili ne da ljudska svijes čovjek-promatrač (kao suprotnost ne-ljudima) do valnu funkciju do kolapsa, a objekt promatranja iz nja vjerojatnosti u konkretno stanje.Heisenberg je smatrao da je um sastavni dio prc ma. O činu mjerenja govorio je kao o »činu registr rezultata u umu promatrača. Diskontinuitet promje: funkciji vjerojatnosti... zbiva se činom registriranje to je diskontinuitet promjene u našem znanju u trem registracije koja ima svoj odraz u diskontinuitetu mjene valne funkcije« (naš kurziv).Ili, kako bi to nešto manje znanstvenim terminim razila Lynne McTaggart: »Stvarnost je nestvrdnuti: Naš potencijalni život je jedna velika neodređena li

A mi, upravo samim činom uplitanja, našim prim vanjem, našim promatranjem, činimo da se taj žele st ne. Tako da smo mi sastavni dio čitavog procesa st nosti. Naše uplitanje stvara tu stvarnost«.PROMATemelji kvantne mehanikeOvo područje istraživanja pojavilo se tijekom sedamdesetih godina kao pokušaj da se »svjesni« dio ukloni iz teorije o kvantnoj mehanici. Bio je to još mehanicistič-kiji način promatranja problema mjerenja. U njemu se fizikalni mjerni aparat promatrao kao aktivni činitelj.Kako to opisuje dr. Albert:»[Vodila se] čitava serija rasprava koje su progresivno postajale sve neugodnije, tipa: »Pa dobro, može li mačka svojom sviješću uzrokovati taj efekt? Može li miš svojom sviješću uzrokovati taj efekt?«. Konačno, postalo je jasno da su riječi koje se u toj raspravi koriste toliko neprecizne, toliko nezgrapne, da s njima ni nećete biti u stanju izgraditi upotrebljivu znanstvenu teoriju, i ideja je odbačena.Taj rad [Temelji kvantne mehanike] mora se zadovoljiti nastojanjem da shvati na koji način promijeniti jednadžbe ne bi li proizvele te promjene ili kako našoj slici svijeta dodati stvari, fizikalne stvari, ne bi li se pokazalo kako te promjene nastaju.«Jednom riječju, Temelji kvantne mehanike uspjeli su dati pogled na kvantnu mehaniku s čisto fizikalnog gledišta, onog koji ne uključuje izazove kakve postavlja prisutnost svjesnog promatrača.Teorija mndgo svjetovaFizičar Hugh Everett predložio je mogućnost da se, tijekom izvođenja kvantnih mjerenja, umjesto kolapsa valne funkcije u jedan jedini ishod, zapravo aktualizira svaki mogući ishod. Tijekom procesa aktualizacije, svemir se rasipa u toliko mnogo varijanti sebe samoga koliko ih je potrebno da se prilagodi svim mogućim rezultatima mjerenja. To je dalo zamah predodžbi (ne naširoko prihvaćenoj, ali predodžbi koja definitivno širi granicePROMATRAČ lr bio je svemir u teojent objekti, od svih mogućih flzlotelk atributa,imaju w4tez odrtđtv^vnjedkvostt. Ti atributi v^t viseu zrateoprazi/vom. ¦prostoru,čekajući kvtjereiAJe t^eteogtksftrivM.nLatora da ihoživotvori, većTmi ftzitararekla bi da je Eli/>.steiiA. i u tontepogriješio, svojstva cestica,pre^via gledištu te većini,ožlvotvoruju se kad Ih vm to¦prisili kujere^vje... Kadacestica je tearateterlzlrat-m savuo \mx>qu.&vuxL&u. da se realizira jeda^ ILI drugi- Brian Greene,The Fabric of the Cosmos79Ateoostaje li pozicijaeleletroi/u? ista,vMvnvM) reci: »Ne«.Ateo upitnu«) udjeiAjfl Li. se s\iyi\mz\m)w* pozicija eletetrocui,v^.oram.0 reci: »Ne«. Ako upitan«) je Li elektron u kvtornm.0 reći »Ne«, lije Lt oi/v u. poteretu, m.ora\M.o rt&i »Ne«.- J. Robert Oppenheimer,voditelj projekta Los Alamos,u sklopu kojeg je stvorenaatomska bomba80

uma) da postoji nebrojeno mnogo paralelnih sverr kojima se svi kvantni potencijali ozbiljuju.Dajte si malo vremena da probavite taj koncept -ki put kad napravite neki izbor, u istom trenutku m nebrojeno mnogo paralelnih mogućnosti ili poslji toga izbora!Kvantna logika \jMatematičar John von Neumann razvio je rigoi matematički temelj kvantne teorije. Promatrajući matrača i promatrano, razbio je problem na tri prciProces 1 predstavlja odluka promatrača da pc pitanje kvantnom svijetu. »Ogledalce, ogledalce moje...' izborom već su ograničeni modusi moguće slo unutar kojih kvantni sustav može dati odgovor. (Uj ri, svako pitanje ograničava odgovor: ako je netko tan koje je voće imao za večeru, šnicla nije valjan govor.)Proces 2 je razvojna faza valne jednadžbe - p kojim se oblak mogućnosti razmata ili pojavlju način opisan u Schrodingerovoj valnoj jednadžbi.Proces 3 je kvantno stanje koje odgovara na pi postavljeno u procesu 1, koje »kolabira u malom«. ,Jedna od zanimljivijih stvari u vezi s ovim forn mom jest odluka o tome koje pitanje postaviti k nom svijetu. Svako promatranje uključuje i odlu tome što se promatra. Odjednom, na riječi kao š »izbor« i »slobodna volja« počinje se gledati kao n ukupnog kvantnog događaja. Iako je pitanje je 1 dovoljno svjestan promatrač diskutabilno, pi odlučuje li pas ikada ili ne (proces 1) obaviti kvć mjerenja imajući u vidu valnu prirodu elektrona se prilično nedvojbenim.U toj teoriji o kvantnoj logici, nema razlike izr onoga što je uključeno u fizikalni sustav koji se tičePROM,cesa 2. To znači da se i mozak promatrača, a ne samo promatrani elektroni, može smatrati dijelom pojavljivanja valne funkcije. Ovo je pak dalo zamaha brojnim teorijama o svijesti, umu i mozgu.1Kroz kvantnu logiku Johna von Neumanna, na površinu je izronio temeljni dio mjernog problema: mjerenje stvara jedna odluka koju je donio promatrač. Ta odluka ograničava stupanj slobode na koju će fizikalni sustav (kakav je primjerice elektron) moći odgovoriti, utječući time na rezultat (stvarnost).NeorealizamNeorealizam je predvodio Einstein, koji je odbijao prihvatiti bilo koje tumačenje koje je vodilo do toga da zdravorazumska stvarnost ne postoji sama po sebi, neovisna o našem promatranju i mjerenjima. Neorealisti su zastupali ideju da se stvarnost sastoji od objekata srodnih onima opisanim u klasičnoj fizici i da paradoksi kvantne mehanike otkrivaju kako je teorija nepotpuna i manjkava. Ovo gledište također je poznato kao interpretacija kvantne mehanike pod nazivom »skrivena varijabla«, kojom se pretpostavlja da će jednom, kad otkrijemo sve elemente koji zasad nedostaju, i paradoksi nestati.Svijest%tva*'a stvarnostTa interpretacija do ekstrema razvija ideju da je svjesni čin promatranja ključni faktor u formiranju stvarnosti. Time se činu promatranja daje osobito privilegirana uloga u procesu kolabiranja mogućeg u aktualno. Većina glavnostrujaških fizičara misli kako je riječ o zbrkanom nerazumijevanju mjernog problema i smatra tu1 Henry Stapp, The Mindful Universe. O ovome je riječ u poglavlju »Kvantni mozak«.PROMATRAČČini mi se da neorealistička teorija govori: »Znamo da je kvantna teorija u krivu jer je ne razumijemo (zbog paradoksa), a mi smo u pravu jer mi tako mislimo (to je zdrav razum) i sigurni smo da ćemo jednom kad budemo znali više (kad se otkriju skrivene varijable) dokazati da smo bili u pravu«. To je nešto otprilike kao: »Znamo da je Elvis živ, samo ga još nismo pronašli«.-WILL81Kadtad se trebamo poteloi/utl višem.

\a.wm. teojl tu tvvtrof^u formira uoblltee stvarnosti o teojlkvm wxu svojina životima tete trebam.oti. Ml to I daljeali taj red je nedvojben-. Izi-vad i^ns. on-je deblji.- Ramtha82teoriju nečim jedva različitim od nategnutih Nei razmišljanja.Taj problem raspravit ćemo u zasebnom poglavlji voljno je napomenuti da ta rasprava traje već tisu godina. Najdrevnije duhovne i metafizičke tradici; go su se držale stajališta da, riječima Amita Goswć »svijest jest podloga svakoga postojanja«. Protoni troni su relativno nedavno dospjeli u tu raspravt hovo pojavljivanje na klupi za svjedoke ipak je, n tim, značajan događaj.Cjelovitost iEinsteinov štićenik David Bohm ustvrdio je kvantna mehanika otkriva da je stvarnost nepod na cjelina u kojoj je sve povezano na način toliko d da transcendira uobičajene granice prostora i vrei Izložio je koncept po kojemu postoji »implicitni n kojeg izvire »eksplicitni red« (skriveni fizički s^ koji se ne može detektirati). Razvijanje i odvijanje poredaka ono je što potiče raznolikosti kvantnog jeta. Bohmova vizija prirode stvarnosti dala je p holografskoj teoriji svemira. Tu su teoriju upotr Karl Pribram i drugi kako bi objasnili mozak i pen ju. U nedavnom razgovoru s Edgarom Mitchellorr vio je kako misli da je Kopenhaško tumačenje neto< da je kvantna holografija mnogo bolji model stvariA tu sam onda i ja... ^Sve do sada smo se bavili prvenstveno fizika predodžbom promatrača. Druga strana promatn možda i naintimniji osjećaj koji svatko od nas ima s sebi. Imamo osjećaj da negdje u nama postoji »pr trač« koji gleda, koji čitavo vrijeme promatra. Go\ o njemu katkad kao o »malom, tihom glasu«, mnog hovne tradicije i spiritualne prakse koristile su pPROMpromatrača da označe neizrecivo sebstvo ili da shvate našu vlastitu unutarnju prirodu te putem promatranja promijene vanjsko ispoljavanje svojega ja.Praksa žena, prema kojoj valja uvijek biti u trenutku i nepreplavljen vanjskim utjecajima, također se može opisati kao ostajanje na poziciji promatrača.Nije čudo što je poriv da se poveže subjektivno gledište promatrača sa znanstvenim gledištem tako jak, posebice kad se čini da je u znanstvenom gledištu upravo o tome i riječ. Subjekt i objekt intimno su povezani. I dok je naš unutarnji osjećaj promatrača često pasivan, čini se da znanost govori kako je promatranje aktivan čin. Posrijedi je fizikalni učinak promatranja.I bilo da je riječ koja počinje sa S - svijest - jedini utjecajan čimbenik ili ne, činjenica da svako mjerenje mijenja fizikalni sustav samo po sebi je otkriće. Ono kazuje da ne možemo iz sustava uzeti nikakvu informaciju, a da pritom ne promijenimo fizičku komponentu tog sustava.U kojoj mjeri promatač mijenja promatrano?Ovo je pitanje za milijun kuna. Fred Alan Wolf kaže:»Ne mijenjate vi vanjsku stvarnost. Ne mijenjate stolce i kamione i buldožere i rakete koje polijeću - ne mijenjate takve stvari! Ne! Ali mijenjate način na koji percipirate stvari, ili možda način na koji o njima razmišljate, način na koji se osjećate u vezi s njima, kako doživljavate svijet!«Ali zašto ne mijenjamo kamione i buldožere i ekološko naslijeđe? Prema dr. Joeu Dispenzi: »To je zato što smo izgubili moć promatranja«. On vjeruje da je poruka kvantne fizike jednostavna: promatranje ima izravan učinak na promatračev svijet. To će ljude potaknuti da se usredotoče na to da postanu bolji promatrači. I nastavlja:otkrili smo dajt um, tamogdje je z^uji^ost najviševurpredovala, ix frirodt dobioo\m> Stoje sam stavio u *y'w..ProfUSs'U s.w> iudvut stope euiobalama etezi>u)»'U>ga. Razvili

smo duboteoKrneie teorije, jedt-utza drugom, kako bismoriozKtatt odakle owt ¦potječu, u.^ajmacvju rukM, uspjeti zvvlonkomsturirati. biće teoje jeostavilo te stope, i gle - ont su cuiže.- Sir Arthur EddingtonPROMATRAČ83IUvijek sam imala dojam dasam ja nekakav priličnocool lik. Totalno kontroliramsvoje emocije, svoje reakcijeprema ljudima, mjestima,stvarima, vremenu idogađajima. A onda, kadsam čula Freda Alana Wolfai Johna Hagelina i drugeljude koje smo intervjuirali,shvatila sam da nisam ništadrugo nego pikula koja seodbija o zidove života.Zapanjena sam što samuopće stigla disati i štonisam pretrpjela težuozljedu glave! Time što sampostala perceptivnija premaonom što se zbiva »unutra«,i time što sam to koristila dapromijenim svojupercepciju onoga »izvana«,otvorile su mi semogućnosti u životu.Mogu vidjeti i učinitistvari za koje nikad nisammislila da mogu, a vrijemese kreće mnogo sporije,takvim tijekom da mogupromatrati i odabirati,umjesto samo reagiratii kajati se.- BETSY»Subatomski svijet reagira na naše promatranje prosječan čovjek gubi moć koncentracije svakih 6 sekundi... pa kako bi onda ono što je veoma veliko m lo reagirati na nekoga tko nije u stanju čak ni fokusi se i održati koncentraciju? Možda smo mi samo promatrači. Možda nismo uvježbani u vještini pror tranja, a ono možda jest vještina... 1Trebali bismo htjeti svaki dan sjesti i izdvojiti jei dio svog dana i početi promatrati, kako bismo za si kreirali moguću novu budućnost, i ako to dobro učinii ako to dobro promotrimo, trebale bi nam se polako četi otkrivati mogućnosti koje imamo u svojim zivotirrMijenjanje svakodnevne stvarnosti \Iskoračimo malo iz subatomske razine na ont sku: što je promatranje? Za ljude, prag promatra percepcija. Vaša percepcija. A sjetite se, iz preth poglavlja, koliko joj se može vjerovati? (»Ogledale ledalce moje... najčestitiji od njih tko je?«) Ovako gleda Amit Goswami: ;»Na svako promatranje može se gledati kao na kvi no mjerenje, jer kvantno mjerenje proizvodi možd. memoriju. Ta se moždana memorija aktivira svaki kad ponovno susretnemo i iskusimo ponovljene \ dražaje. Ponovljeni podražaj ne samo

da će uvijek: priječiti originalni utisak, nego i to ponavljanje utis u sjećanju...Mi nešto percipiramo tek nakon refleksije u zrc sjećanja. Upravo ta refleksija u ogledalu sjećanja c nam onaj osjećaj »ja-stva«, toga tko sam, konkretno iraka navika, uzoraka sjećanja, uzoraka prošlosti.«i Drugim riječima: )sjećanje (prošlost) —»percepcija —>promatranje —> (utječe na) st\Je li onda čudno što prakse tipa »tečaja čuda« na vaju oprost kao važan element u mijenjanju sadašnje84PROlVsjetite se i Isusova učenja - koliko je samo poučavao o oprostu. I o percepciji: »Izvadi najprije brvno iz svog oka pa ćeš tada jasno vidjeti kako da izvadiš trun iz oka brata svoga«. I najvažnije: »Ljubite bližnjeg svog kao samoga sebe«.Podnaslov ove knjige glasi: »Otkrivanje beskrajnih mogućnosti za mijenjanje vaše svakodnevne stvarnosti«. Pa, ako se stvarnost sastoji samo od odgovora na pitanja, ili pak na stavove koje držimo u umu, a ti odgovori leže na kraju dugačkoga lanca sjećanja, zapažanja i promatranja, očito nije toliko posrijedi to kako mi mijenjamo stvarnost, koliko je zapravo čudno zašto tu svoju stvarnost stalno održavamo jednakom. U odgovoru na to pitanje nalazi se i ključ promjene.Mjerni problem je »problem« samo zato što tako radikalno potkopava predodžbu po kojoj smo mi izvan promatranoga. Čak i najjednostavniji mjerni instrument intervenira u mjereni sustav i mijenja ga. Glatki tijek promatrane stvarnosti kao da je u suprotnosti sa svijetom šalica za kavu ili raketa koje polijeću. Pa ipak on je temeljna karakteristika načina na koji su svi aspekti stvarnosti spojeni jedni s drugima.A »spojenost« je ovdje ključna riječ. Ili možemo reći povezanost, ili međusobna prepletenost, ili dijelovi iste jednadžbe. Ta predodžba o bitnoj neodvojivosti svih stvari uporno iskače iz stajališta kvantne teorije.I tko smo mi, bijedni ljudi, da se svađamo s trilijunima bilijuna milijuna elektrona?Tko uzrokuje kvantni kolaps? Ne tko - nego što. Sve.Ostaje pitanje - jesu li to samo stvari ili su i ne-stvari: um, duh, svijest? I ako jesu, jesu li stvarne kao i stvari koje kolabiraju? U svijetu iluzija, upravo bi razlika između stvari koje jesu stvari, i onih koje to nisu, mogla biti ona iluzija na kojoj počivaju sve ostale.PROMATRAČs \zva\A.t\*L -perspektive -svemXrje ekstrew.i>vo Interaktivnu; pujesto«, vvivvters u t>lscoverovokvt. u provokatlvMog ^vaslova »Postoji II svew.tr kad vj.sažima Idejujoki/va \Mieelera,fizičara s Prlfvcetot'va, o»podrijetlu prom.fltrfli/yL!«.VrvM.a. wheeltru (teojtje biokolega Alberta BiMsttlvM iNlelsa B.ohra, i. koji je skovaotemuiA. »wvm rupa«):»Mi uu.sm.o sa^vio statisti. vmkozmičkoj pozoriAicl; vul skuoocu. koji oblikuju I stvarajuživot u sveiw.ru koji se tenziji85Razmislite malo o ovome...Možete li odrediti samog sebe kao promatrača ako ste promatrač?Što ili tko je sebstvo? ¦ Što ili tko je promatrač? 1 Jesu li oni odvojeni? 1 Možete li unutar sebe zamijetiti išta drugo osim samoga sebe?Ako možete postati promatrač »sebstva«, kako će to promijeniti vašu percepciju stvarnosti?Ako je promatrač neophodan da bi se stvorila stvarnost, koliko ste vi usredotočen promatrač? Kakvu stvarnost stvarate u vašem trenutačnom stanju promatrača?

Koliko dugo možete zadržati misao?Postoji li stvarnost i onda kad ju ne promatrate?Ako je promatrač potreban da bi stvarnost kolabirala u jednu varijantu, što onda vaše tijelo drži na okupu dok spavate?Tko ili što je onda promatrač?Iz,ažto skvu) ovdje?p«, to je i^ajveće pitale, zarmv«? vod *cwl« •pretpostavljan*.da wuslite i^n svjesi/u* bića,a to sn«> wl.- dr. se. Stuart HameroffZ,ar umislite dato shvatiti lleateo dmteoljev^tQo da ei/U>ra tnurtl poslas Vrućim tervoviplroK*. zvai^ifsvijest, vm teojl je u dalje- RamthaKoja je jednostavna definicija svijest Znate, to je stvar koju je najteže definii - Fred Alan WolfNick Herbert svoju je doktorsku titulu zarac području eksperimentalne fizike, na sveu< Stanford. Godinama je bio viši znanst tvrtke Memorex Corporation u Silicijskoj dolini, g bavio magnetskom, elektrostatičkom, optičkom i te nom fizikom. Napisao je knjigu Quantum Reality: B the Neiv Physics (Kvantna stvarnost: S onu stranu ne zike), a znanost je podučavao na svim razinama (oc ča do postdiplomskih studija). Sjećate li se Bellovo rema (koji dokazuje postojanje ne-lokalnosti) iz pre noga poglavlja? Nick Herbert je stvorio najkoncizni tematički dokaz ove revolucionarne pojave, koja zuje da u svemiru postoji medupovezanost koja na prostor i vrijeme. A čime se sada bavi? Svjesnošću. »Moje glavno stajalište je da je svijest najveći prol kaže on, »a da se fizika temeljno posvetila lakšin blemima... Možemo otkriti sve sile i sve čestice ko stoje u prirodi - što i jest poziv fizike - ali što s tim? ćemo se zaista morati latiti nekih od ovih težih pi ma - prirode uma, prirode Boga, kao i većih prol u vezi kojih u ovom trenutku ne znamo još ni pos prava pitanja«. ]Sto je svijest? iSvi ju imamo. (Imamo li ju?) Svi smo svjesna, b bića. (Bar onda kad nam je dan dobar.) Vidjeli sr se kvantna fizika okrznula o svijest u svojoj potr;odgovorima o stvarnosti i percepciji. »Ona« nas čitavo vrijeme prati: svako osjetilno iskustvo, misao, akcija i interakcija zbivaju se na polju svijesti.Svjesnost je fundamentalni dio svega što činimo -umjetnosti, znanosti, odnosa s drugima, života; ona je konstanta naših života. Pa ipak, znanost je učinila vrlo malo na tome da je duboko prouči. U svom gotovo 400-godiš-njem životu, »znanost je nevjerojatno mnogo napredovala u shvaćanju fizičkog svemira na svim razinama, od kvarka do kvazara«, kaže Herbert. Ali svjesnost ostaje »intelektualna crna rupa«.Mnogi znanstvenici, kako u fizici tako i u psihologiji, i dalje su »vjenčani« za materijalističku/newtonovsku paradigmu, i preskaču svjesnost smatrajući je proizvodom funkcija mozga. (Riječ koju najčešće koriste je epi-fenomen, a to u biti znači popratni učinak ili nusproizvod.) U bitnom to govori da je osjećaj »jastva« koji imate zapravo nešto što se - ups! - slučajno omaklo evoluciji. A kada mozak umre, tada i taj »ups« nestaje, a ambalaža se pridružuje ostalim iskorištenim omotima na smetlištu.Na krivom tr,aguAko je svijest toliko važna i temeljna, zašto se o njoj tako malo zna? Jedno od objašnjenja kaže da je istraživanje svijesti nalik na traženje naočala koje su vam na nosu - ona je jednostavno uvijek tu, i zato se uzima zdravo za gotovo. Drugi je razlog taj što živimo u krajnje materijalističkom dobu, kojim dominira materijalistička znanost; drugim riječima, mi smo kao kultura zainteresirani za »vanjske stvari«, a ne toliko za »ono unutra«.

A kada okrenemo svoju pažnju prema unutra, više će nas zanimati sadržaj svijesti, sve ono što nastanjuje neu-ronsku mrežu - misli, snovi, planovi, nagađanja - nego sama svijest. Zanimaju nas slike koje nam prikazuje filmI riječ i ideju svijesti većinom uzimamo kao samorazumljivu. Kad gledam svoje tijelo, imam osjećaj da njime netko upravlja. Nešto ga pokreće. Uglavnom, nikad ni ne pitamo što je to nešto, jer smo to mi. Toga sam najdublje bio svjestan tijekom vlastitog izvan tjelesnog iskustva, dok sam bio izvan svoga tijela i promatrao ga. U tom trenutku vidio sam obličje ljudskoga tijela i trebalo mi je neko vrijeme da shvatim da sam to ja. U takvim trenucima ja sam nešto što i dalje postoji, što i dalje »misli« i ima osjećaj sebstva. To iskustvo je s onu stranu jezika, a to je možda i razlog što nitko još nije uspio opisati svijest služeći se riječima.-MARKSVIJEST89Naše materijalističkodruštvo u velikoj se mjeriogleda i u tome tko suheroji u našim školama.Škole se bave edukacijom,znanjem i učenjem -mentalnim životom. Herojisu sportaši - fizički život.-WILL Istraživanja o \wzgu su u rasvjetljavanju viših stanja svijesti, ovia teoja sk Iznad budnoga stanja, sniAjniAJn I spavanja. Postoji barelu. s.tda\M. stanja svijesti, uz ova tri teoja uobičajenodoživljavamo, postojiI stanje ciste svjesnosti. To jenajjednostavnije stanje Ijudsteesvjesnosti, riuboteo s,wlrt\M>,tiho stanje neograničenebudnosti u teojei'M. se wm.poistovjećuje s jedinstvenim.poljem, svih zateona -prirode idožlvLjuje gn.- dr. se. John Hagelini zaboravljamo da ih ne bi ni bilo bez ekrana na 1 se prikazuju.No, vjerojatno je najvažniji razlog taj što se svjesn uklapa u nezvtonovsku paradigmu. Ona nije načinjei tvari koju bismo mogli mjeriti. Na svijest ne možel viti metar. A većina znanstvenika i dalje je uronjena jet koji je godinama ranije podijelio Descartes: on tvarno, nefizičko, ili duhovno, zauvijek je odvojeno, zičkoga. Zbog toga, da bi objasnili svjesnost, oni ras žu samo kemijskim fenomenima koji se zbivaju u rr i neuronskim krugovima. A u toj paradigmi, znansi ci su došli čak dotle da svjesnost nazivaju anomalijoŠto reći? Moja svijest, tvoja svijest, temeljna čii ca našega postojanja, kao anomalija - kao »otklon o< malnoga«?Činjenica je da aktualna znanost ne posjeduje okvir unutar kojega bi shvatila svijest. Ona je < »teško pitanje« - pa joj u većini slučajeva znanst\ okreću leda i posvećuju se drugim stvarima. To je dardna procedura kad su u pitanju paradigme (ć gurnost zarade). »Kad se anomalije na paradigm kažu prvi put«, primjećuje fizičar Peter Russell, » no se preko njih ili prijeđe ili ih se odbije«.Odgonetavanje lopti koje se sudarajuNewtonov model svijeta kao golemog mehanizr punjenog čvrstim stvarima koje se, poput milijardi međusobno sudaraju, potkraj 19. stoljeća bio je i dardna doktrina. Kako je naglasio David Albert, fi sa sveučilišta Columbia: »On je bio i više nego dov( sve do otprilike polovice 19. stoljeća, kada su istra nja na području elektromagnetizma koja su pro\ ljudi poput Faradava, i koja su kulminirala u Ma> lovu radu pri kraju 19. stoljeća, pridonijela gledišl kojem se

činilo da čestice više nisu jedini namještaj mira«. Elektromagnetski fenomeni ne bi se mogli o niti pojmovima prihvaćenih pravila fizike; ipak :90nije moglo ni odbaciti. Tako je, unatoč prevladavajućim ortodoksnim strujama, postalo neophodno u račun uzeti i polja. Kao što kaže dr. Albert, »o poljima je bilo riječi već na početku 19. stoljeća, ali dugo ih se nije uzimalo ozbiljno«. Sada su prihvaćena kao suštinski, temeljni aspekti kozmosa.Možda je vrijeme da se nešto slično dogodi i s pojmom svjesnosti, a izazov je možda slične naravi. Kao što su elektromagnetski naboj i električna i magnetska polja drugačije kakvoće ili prirode od čvrstih objekata koje razmatra newtonovski model, svijest je još suptilnija razina stvarnosti nego što su to čak i sile ili polja sila. Ali, ako to jest razina stvarnosti, i ako fizika namjerava iznjedriti pravu »teoriju svega«, tada će svjesnost u nju morati biti uključena. gledište, ta fevnkvt^ui parada. Na primjer, je lljedleio svijesttevai/vtn,fl?je Uju >uogu.ćeobjasniti. s,awj) putekM- levan,bteflzltee? Mislio s,aw. to, još ovu&adote sam. razmišljao, tawx us.tdaw.dts.ćdvw.a. više m.kviisllm. tnteo. sada sam.uvjerecv da, uM, vvjrzdn. vu.- Fred Alan VVolfJAJE ILI KOKOS?Svi mi funkcioniramo, misli Ed Mitchell, unutar »znanstvenog modela koji kaže da se sve može svesti na puku tvar ili na puku energiju. Sve je zapravo energija, a materija je oblik energije.« Nadalje, prema tom modelu, svijest, kako ju mi doživljavamo, jednostavno je epifenomen. To znači da je ona nusproizvod moždane aktivnosti; da nije stvarno fundamentalna.»Pa ipak sve religijske tradicije širom svijeta na ovaj ili onaj način govore: Ne, to nije tako. Svijest je ono što je fundamentalno, a energija-tvar je produkt svjesnosti. To je glavni problem kojim se bavimo već dugo, dugo vremena, a da nismo u stanju razriješiti ga na bilo koji način.«SVIJEST91IIKako postajem svjesnijasebe i svoje povezanosti sasvime, shvaćam da samsvijest ili izraz svijesti.Imam osjećaj povezanosti snečim većim od mene ilimoje osobnosti. To meinspirira da shvatim iuvidim što ja od toga mogumanifestirati. Volim tajosjećaj koji imam kad seumirim, makar na trenutak,i primim znak niotkuda, iprema njemu ondadjelujem. To je trenutak ukojem se zbiva magija.- BETSYAnomalije \»Ovaj duboki zaokret u koncepciji koju fizičari ju o svom pothvatu i o značenju svojih formula, ni prazan čin: on je posljednje utočište«.- Henry SSjećate li se ovih riječi? Pročitali ste ih u pogl; »Promatrač«, a govore o tome kako je čudnovato p sanje subatomskog svijeta prisililo znanstvenike n; okret. Ili, kako su znali reći: »Bila je to lijepa teorija je uništila gadna

činjenica«. Postoje li neke »gadn njenice« koje prisiljavaju znanstveni svijet da se p če u »zadnja utočišta«? i• Većina ljudi doživjela je bar jednom iskustv( je se ne može objasniti i otpuhnuti uobičaje rečenicom tipa »to je samo slučajnost«. '• Rezultati istraživanja iskustava bliskih smr vješćuju o tome da su ta iskustva vrlo slična svih koji su doživjeli izlazak iz tijela.• Regresije u prošle živote dale su opskurne pc ke o prošlim vremenima u koje pojedinac nil nije mogao imati pristupa, a za koje bi se p je utvrdilo da su točni.• Promatranje na daljinu (remote vieiving) - spe nost da se transcendira prostor i vrijeme kal se došlo do informacije - pokazalo je tako d rezultate da i Sjedinjene Američke Države i šija imaju timove promatrača na daljinu ko njih špijuniraju. «• Pokusi statistički pokazuju kako ljudska na ra mijenja nasumične kvantne procese (a m mo da dovodi do kolabiranja valne funkcijt• Čudesna izliječenja. :• Vizionarski snovi. ]Popisu tu nije kraj. Inzistiranje na tome da su s^ stvari samo iluzije, slučajnosti i obična magla, već r92S\nje izgledati pomalo smiješno (neki bi rekli i gadno). Kao uostalom i nijekanje da je svijest realnost sama po sebi.Odgonetavanje svijestiMnogi znanstveni mislioci, kao što su Amit Goswa-mi, Peter Russell i David Chalmers (direktor Centra za istraživanje svijesti pri sveučilištu Arizona) žestoko zagovaraju uključivanje svijesti u novi znanstveni okvir. »Ako se postojanje svijesti ne može izvesti iz fizikalnih zakona«, kaže Chalmers, »tada fizikalna teorija nije istinska teorija svega. Stoga bi konačna teorija morala sadržavati dodatnu fundamentalnu komponentu. S tim ciljem, predlažem da se svjesno iskustvo smatra fundamentalnom pojavom, koja se ne može svesti na ništa temeljnije«.Na sličan je zaključak došao i Nick Herbert. »Vjerujem da je um sam po sebi fundamentalni proces, jednako rasprostranjen i duboko protkan prirodom kao što su to svjetlo ili elektricitet«, kaže on.A znanost, u svojoj neumoljivoj, upornoj potrazi, kreće se u tom smjeru. Stuart Hameroff i Roger Penrose iznijeli su teoriju o svijesti temeljenu na mikrotubula-ma (mikrocijevjma) u mozgu. (Na to ćemo još doći, zajedno s drugim teorijama utemeljenim na kvantnoj teoriji, u poglavlju »Kvantni mozak«.) Pojavljuju se i sveučilišni programi koji se bave sviješću. Konferencije koje se hvataju ukoštac s naizgled jednostavnim pitanjem - što je svijest? - privlače vrlo raznoliku i vrlo zainteresiranu gomilu znanstvenika, učenjaka i mistika. Ali po čemu se razlikuju od tradicionalnih znanstvenih disciplina, koje se hvataju ukoštac s naizgled jednostavnim pitanjem - što je realnost? Kao i kod brojnih drugih stvari, i ovdje je samo riječ o dvjema stranama istoga novčića.A Pete Russell misli kako je vrijeme da se taj novčić okrene: »Umjesto da pretpostavljamo kako svjesnost na neki način proizlazi iz materijalnog svijeta, kao što toMislim daje svjesi/vost ovaj osjećaj prisuti/u>sti koji iwM.vuj>,ovaj unutarnji život koji doživljavan«) u iskustvu., kojivuns. odvaja od robota ili zon^bija, čije po^ašaiAje može biti kow.pleksw) i koji w.ogu obavljati svoje poslove pritom, nikakav život ili iskustvo, fzć&ao bih daje svjesnost iaIz zasebi*ih doga3aja. Ti svjesni događaji, koji zapravo predstavljajuodre3ei*I tip redukcije kva^tiA^ga stanja s obzirom.\A,a prag koji postoji v^atew.elj^w3J razii/u (geometrijeprostor/vremenu*), pojavljuju seotprilike četrdeset putau sekuiA^li.- dr. Stuart Hameroff

SVIJEST93Kako bi se svijestuvela u znanost, pa makar iu ovakvu znanost kakvomje sada razumijemo,moramo ju nekako učinitimjerljivom. Baš kao štopostoje načini da se izmjereili kvantificiraju sile, morabiti načina da se to učini i sasvjesnošću. To je dioprocesa analize.Postojemnogi tekstovi, i drevni (hebrejski i kabalistički) i moderni (Urantia Book) koji sadrže detaljnu klasifikaciju nebeskih bića - anđela, arkanđela, serafima, kerubina i ostalih. Moja čudnovata »ideja dana« jest kako je tu riječ o klasifikacijskim sustavima vrsta i područja svijesti. Izvjesno je da se psihologija, koja se smatra znanošću, služi kategorijama kako bi mogla zahvatiti tipove osobnosti, a potom se tim kategorijama služi u analizi svih mogućih stvari. Je li drugačije kad je riječ o područjima svijesti?-WILLpretpostavljaju znanstvenici, trebamo razmisliti c gačijem svjetonazoru na kakav upozoravaju mnog tafizičke i duhovne tradicije i prema kojemu se s smatra temeljnom komponentom stvarnosti - toli meljnom koliko to jesu i prostor, vrijeme i materi možda čak i temeljnijom od njih«.Je li svijest glavna?U stvari, većina duhovnih tradicija ne smatra s samo nekom od temeljnih komponenti realnosti; o dapače, glavna temeljna komponenta. Sve izvire iz venog bunara svijesti.Dr. Hagelin uvjeren je da je upravo tako: *»Ono najranije iskustvo, početak svemira mogle se reći, nastaje kada čista svijest, jedinstveno polje I je samo sebe promatra, kreira unutar svoje esencija jedinstvene prirode trostruku strukturu promatrača, p matranoga i procesa promatranja. Odatle, s te najdut razine stvarnosti, svjesnost kreira kreaciju i prema me, da, postoji vrlo intimna veza između promatrač promatranoga. Oni su kao jedna nedjeljiva cjelina \ načno povezani u temelju kreacije koja je jedinstve polje i koja je također naša vlastita najunutarnjija s jest, sebstvo.« ,I uz sva ta neodgovorena pitanja i definicije k( tiču svijesti, kako su dr. Hagelin, Tereza Avilska, Krist, Lao Tze, Meister Eckhart, vedski mudraci', i uspjeli postići ikakvu jasnu predodžbu o ovoj temi risteći svijest da bi istražili svjesnost. Baš kao što fi; koriste fizikalnu mjernu opremu, istraživači svijes riste to vozilo kako bi istražili tu stvarnost. Sjećate s je Ed Mitchell rekao o svom trenutku kozmičke s1 ti? Čini se da je to iskustvo uobičajeno kod onih k< uopće imaju - granice sebstva nestaju kako bi ust prostor spoznaji da je sebstvo sve, svugdje, u svć1 Ova lista bi mogla ići unedogled...94vremenu. I ono ukazuje da svijest ne samo da nije stvorena u mozgu, nego da mozak ograničava svjesnost. (Čega se vjerojatno dobro sjetiti dok vozite.)A kako to izgleda kad se istraživači svijesti vrate? Dr. Andrew Newberg kaže:»Kad ljudi dozive takvo (mistično) iskustvo, uviđaju da ono predstavlja temeljniju razinu stvarnosti nego što je to ona koju doživljavamo uobičajeno, u našoj svakodnevnoj materijalnoj stvarnosti. U stvari, čak i kad to mistično iskustvo prođe, oni stvarnost koju su tako doživjeli i dalje smatraju stvarnijom, uviđajući da ona predstavlja istinitiji, fundamentalniji oblik stvarnosti. A materijalni svijet u kojem inače živimo za njih postaje neka vrst sekundarne stvarnosti.«Ako je tako, zašto čekati šokantno, vrhunaravno mistično iskustvo da vas probudi iz vaše materijalne stvarnosti? Što se događa kad sami počnete stvarati mistična

iskustva unutar svoje svijesti? Odgovor, naravno, glasi: promijenit ćete svoju stvarnost.No, mijenjate li tako i »vanjsku« stvarnost? Svakako, kad fizički svijet postane sekundaran, vaša iskustva temeljno su drukčija. Primjerice, ogrebotina na novom autu i nije tako veliki problem, ali može li se ogrebotina promijeniti? Dobra vijest i loša vijest glasi - samo vi to možete za sebe odrediti. Vijest je »loša« jer to otkriće ne može obaviti nitko umjesto vas, a »dobra« je jer, kad ga jednom učinite^ nitko vam više nikada neće moći reći da nije tako.. *mi - i uspLjtnu) se vidjeti leno tereatlvvui, vječan bića leoja stvaraju, flzlcteo Iskustvo,. egzistencije teoju zovemo sviješću. - tada zlatnu) drugačije promatrati i kreirati ovaj svijet u. teojem- Ed MitchellSVIJEST95Razmislite malo o ovome...Je li svijest jedinstveno polje? Na čemu temeljite svoj odgovor?Ljudi koji su doživjeli iskustvo blisko smrti većinom opisuju slične stvari: iskustvo »izlaska iz tijela«, prolazak kroz tunel, svjetlo na kraju istoga i osjećaj blaženstva. Mogu li se ti prikazi pretvoriti u znanstvene? Ako da, kako?• Koliko se ljudi treba usuglasiti oko nečega kako bi to postalo »činjenica«? A što je sa Srednjim vijekom, kada su svi mislili da je Zemlja ravna?• O kojim još anomalijama ili odstupanjima možete govoriti? Jeste li neka i sami doživjeli?• Ako je svijest »temelj svakog bivanja« i prvi uzrok, kako možete ikada biti »svjesni svjesnosti«?• Kako biste opisali odnos između stvarnosti i svijesti? Je li on hijerarhijski (jedno stvara drugo) ili kružni (jaje i kokoš)?• Zašto je kokoš (svijest) uopće krenula na put (stvarnost)?• Iako zvuči kao zezancija, ovo je ozbiljno pitanje: Ako je svijest prvi uzrok, zbog čega je onda prisiljena iskusiti stvarnost? A zbog čega ste ju vi prisiljeni iskusiti?UM IZNAD MATERIJEsve što jes^vu), rezultat je ocvoga što je sve. Okvo što wxs,\Xwj>, toBUDA4Dakle? Je li to istina? Je li prevlast umamaterijom stvarna ili je to iluzorno isktshizofreničnih nezadovoljnika kojimaživot toliko dosadan da moraju izmišlfantastična svojstva i pridavati ihovom vrlo čvrstom svijetu? Ne želite li doznati postoji li ikakav dc da je tako? Nije li to pitanje na koje 1 svatko zaista, zaista htio znati odgovcZnamo da materija utječe na um. Materija nad u Evo malog pokusa kojim to možete dokazati:;• Zabilježite svoje mentalno stanje.• Stavite veliki klavir, može i pianino, trideseta! timetara iznad svog stopala.• Pustite ga.• Zabilježite svoje mentalno stanje. jOvaj primjer pokazuje da je vaše mentalno s osim u slučaju da ste Zekoslav Mrkva, Paško Pa Kojot iz Ptice trkačke, značajno promijenjeno. Ni] čudo, budući da je materija tako čvrsta, tvarna dok je um efemerna, prazna stvar. Je li tako? jZnanstvena metodaPrethodna vježbica koju ste upravo iskušali nij samo misaoni eksperiment, nego i kamen temelja*1 Žao nam je, Higgsova čestice, nadglasana si.98UM IZNAD M,

nosti - znanstvena metoda. Kako to objašnjava dr. Jef-frey Satinover:»Znanstvena metoda je najobjektivnija metoda istraživanja koju su ljudi ikada imali. Ona je apsolutna; nije vezana ni za jednu kulturu, nije vezana za spol, ona je apsolutno moćno oruđe za istraživanje stvarnosti, u rukama bilo koga tko ju je spreman koristiti.«Jednostavno rečeno, znanstvena metoda je ovo: uzmite teoriju, razvijte eksperiment koji testira tu teoriju, i to na način da su svi vanjski utjecaji isključeni, provedite eksperiment i ako on proturiječi teoriji, tražite novu teoriju.Suočimo se s tim. U ovom vremenu i razdoblju, najprije se okrećemo znanosti kad tražimo odgovore o stvarnosti. Odnos uma i materije kontroverzna je tema moderne znanosti. Još jedan pokus: upitajte deset ljudi bi li voljeli doznati postoji li ikakva znanstvena podloga za koncept nadmoći uma. (Da i ne spominjemo činjenicu da, ukoliko um nad materijom jest stvarnost, tada je ljudsko prihvaćanje takve stvarnosti nešto što joj beskrajno olakšava postojanje.)Bacanje rukavice u liceGovorili smo o paradigmama i prirodnom opiranju promjeni, no u konačici, znanost vode znanstvenici, a oni su ljudi. Na nedavnoj konferenciji John Hagelin rekao je prisutnima: »Nemojte napraviti pogrešku i pomisliti da su znanstvenici znanstveni«.Ne okolišajmo. U ovom području, području nadmoći uma nad materijom, psiholoških istraživanja i para-normalnih aktivnosti, predrasude u znanstvenoj zajednici zaista su uzele maha. Uvreda je to samoj metodologiji koju zastupaju.Što se to nas tiče? Tiče nas se, jer se toliko toga što se zbiva u našem svijetu temelji na trenutačno važećem znanstvenom shvaćanju. A povijest znanosti govori nam nešto zaista važno: kad se znanost nečega istinski primi,UM IZNAD MATERIJEMlsUm da je u ftzW zavu.\Mijl\/o to stoje ocu? j i Icuovatlva da poteušflkKo shvatiti svijet. Misli™, daje tbsftrimiv&aluAmetoda, teoja je blb<m zaflziteu, potpuw> drute&ja stvarod cnetode objave ILIMtetode ^.edltaolje.- dr. se. David Albertinu* zafli^stveku.tea teoji pate od predrasuda bal teao i bilo teojl cimgL Ljudi, z^ato je tu vutfcoda, teoja i fo tomi što uttjeoaj predrasuda svodt vua .. o totvie se u i radi.- dr. Jeffrev Satinover99iIPostoji, čitavo područje teoje se. setetoron*, n dala gaje teorija to je svijet za sebe.ovaj prostor, hodavuo teroz a, cate ga wmžwm>, u. ao i vlcljeti.. Toje yjerojatfcw) dim što zovemoumom.. vjerojatkU) gai/mstaiAj'uju. vM&novM tijela i.misli., baš teao što fizičkaovaj svijet. - dr. se. John Hagelinona ide nezaustavljivo, izbacujući teorije i pretp ke sve dok ne pronađe neku koja se podudara s el< mentalnim dokazom. jDr. Dean Radin godinama je vodio eksperime Institutu noetičkih znanosti i godinama je vodio kako bi znanost priznala dokaze o psihičkim i mis fenomenima - zapravo, o prevlasti uma nad mate»Obično inzistiram na dokazima. Dokazi su mri jači nego što mislite i ima ih više nego što mislite, zistiram na njima jednako kao što bih inzistirao na bacivanju predrasuda; kako biste se borili protiv j drasuda, bile one rasne, spolne ili drugačije, mo zauzeti afirmativan stav.Tako sam ja zauzeo afirmativan stav, jednako a< šivan kao kad zastupam zapostavljenu manjinu i rel 'Evo, ima nešto što treba pogledati, idite i pogled

to...' Jednom kad počnete zaista obraćati pažnju, u o' slučaju na dokaze, shvaćate da je sve na što gled; kao na dokaz filtrirano kroz teoriju. Pa ako prema v teoriji to ne može postojati, tada dokaz ne gledati ispravan način.«100EksperimentiKao što naglašava i dr. Radin, mnogo je dok premoć uma nad materijom. Jedan od primjera nu kusi s generatorom nasumičnih događaja (Randon, Generator, REG), koji su se fokusirali na namjeri naprave, katkad nazivane i generatori nasumičn jeva (Random Number Generator), u biti su isto što tronsko okretanje novčića. Temelje se ili na poje nom kvantnom događaju, kao što je spontani pad aktivnosti, ili na spoju brojnih kaskada kvantnih d ja, obično na »buci« koju generiraju elektronski krtDr. Radin govori o svom iskustvu s ovakvim rimentima:»Još tamo početkom 17. stoljeća, kada je Francis con razvijao empirizam u znanosti, on... je spomenuc canje kocki kao mogućnost. Svaki put kad kocke poskUM IZNAD bmožete pratiti čitav put natrag, sve do kvantnog događaja koji je prouzročio da se okrenu na ovaj umjesto na onaj način. Tako, kad kocke poskoče mnogo puta, to zapravo postaje nesigurnost u smislu kvantne mehanike.Kad se pojavila elektronika, netko je došao na ideju da se bacanje kocki simulira u elektronskim krugovima. To se pokazalo korisnim jer je postalo vrlo lako precizno mjeriti što se događalo, i mogli ste to automatski snimiti.«Drugim riječima, kad je na scenu stupila elektronika, postalo je moguće osloniti se na stroj koji će snimiti vaša promatranja, eliminirajući pritom ljudsku pogrešku. Rezultat je, uz točnije promatranje i snimanje, bila i eksplozija REG eksperimenata.»Jedan tip eksperimenta s nasumičnim brojevima, koji je provođen stotinama puta tijekom protekla četiri desetljeća, bio je nasumični generator koji proizvodi samo sekvence slučajnih bitova, nula i jedinica, nešto poput bacanja novčića. Jednostavno zamolite nekoga da pritisne tipku koja proizvodi dvije stotine bitova, ali zamolite ga neka pokuša proizvesti više jedinca nego nuli.Kad uzmete u obzir ukupnu literaturu, svaki od tih stotina eksperimenata koji su napravljeni, možete postaviti jednostavno pitanje: Je // bilo važno što su ljudi pokušavali utjecati na to da bude više nula ili više jedinica? I prevladavajući odgovor glasi: da, važno je. Namjera je nekako povezana s operacijom ili rezultatom generatora nasumičnih brojeva. Ako želite više jedinica, generator nekako producira više jedinica....Konačna analiza iznosi pedeset tisuća naprama jedan. Šanse protiv slučajnosti [što i jest razlog zbog kojeg su generatori išli u određenom smjeru, u skladu s namjerom] iznose pedeset tisuća naprama jedan.«Bilo je kritika prema kojima su njegovi nalazi »samo statistički«. Ali kvantna valna funkcija je samo statistička vjerojatnost da će se čestica naći na nekom mjestu u neko vrijeme. Pa ako je to problem, onda se bar nalazi u dobrom društvu.Svaki dan kad se probudim sjetim se meni omiljenog Ramthinog citata: »Jedini način da zaista budem sjajan prema sebi ne tiče se toga što radim svome tijelu - nego što radim svome umu«.Konačno, ono što svjesno činim umom utječe na moje tijelo jer to je u stvari jedno te isto. To me podsjeća da izađem iz svijesti tipa tijelo/um i uđem u svijest tipa um=tijelo=stvarnost.- BETSYUM IZNAD MATERIJE101IMUvijek sam se čudio onimakoji kažu da »možemopromijeniti svoju percepciju,ali ne i fizički svijet«. Sjećamse kako sam, neposrednoprije puberteta, vrištao nasamoga sebe u ogledalu. To je

vjerojatno imalo neke veze smojom kosom koja se nijehtjela ponašati onako kako jahoću. Nekoliko trenutakaposlije, prestao sam vrištati is neskrivenom mržnjomzurio u svoj odraz usmrskanom ogledalu. Bilo jeto baš kao da su komadićiogledala poletjeli sami odsebe. Sjećam se da sam bio ustanju krajnjeg šoka. Učinilomi se očitim da sam toučinio ja, svojim bijesom.U godinama koje su slijedileodbacio sam mogućnost da suzvukovne vibracije istatističke vjerojatnosti da sestrukturalna promjena naogledalu dogodi spontanokoincidirale s mojimispadom gnjeva. U meni jeostala jedino jeka spoznajeda su to učinili moj umili moje emocije.Čuli smo priče o djeci koja susposobna raditi takve stvari,sve do razdoblja puberteta,kad gube te sposobnosti. Imali ta sposobnost više veze snekim posebnim stanjem,nego s nekim zakonomfizičke stvarnosti? Razlogzbog kojeg tako maloodraslih ljudi to može moždaleži u činjenici da više neumiju dosegnuti to posebnostanje. A što bi bilo da mogu?-MARK102Generator nasumičnih događaja: iKolektivna svijestSjećate se suđenja O. J. Simpsonu? Kako bisrru zaboravili - stotine milijuna ljudi zlosutno su išc le presudu o tome je li ili nije kriv. Za te milijuni lo se o pravoj sudskoj drami. Za Deana Radina, 1 Nelsona i Dicka Shwopea, bila je to prilika da st može li još nešto osim namjere - složno mišljenje -metiti nasumičnost REG-ova.»Što bi se dogodilo kada bi se stotine milijuna: istodobno na nešto usredotočile? I, kako se pokazalo kih mjesec dana nakon što mi je pala na pamet ta m zakazano je čitanje presude O. J. Simpsonu. Riječi neobičnom trenutku u ljudskoj povijesti, u kojen mnogi unaprijed znali da će se u jednom djeliću kunde izreći te riječi 'kriv je' ili 'nije kriv'. Dogodit ć nešto toliko zanimljivo da će to uživo pratiti stotine lijuna ljudi.«Odlučili su događaj snimiti kroz generatore mičnih brojeva. Postavili su tri stroja u laboratoriji dinjenim Američkim Državama, jedan u Amsterc jedan u Princetonu. Sa svih pet generatora spremn snime trenutak za koji je zakazana presuda, znans su čekali da vide što će se dogoditi.»Pokrenuli smo generatore, a naknadno smo p jenili rezultate i nesumnjivo vidjeli 'šiljke' koji pokj šansu od tisuću naprama jedan, zapravo na dva mj< jedan dok je je kamera prelazila s kadrova izvan niče na unutrašnjost sučeve sobe, što je privlačile liku pozornost, i to se vidjelo na generatorima; dri

trenutku kad je čitana presuda. U tim se trenucim svih pet generatora istodobno očitavao isti, veliki 'š koherentnosti.Šiljak koherentnosti odnosi se na grafički prikaz sumičnosti. Uobičajeno, REG pokreće 50 posto je ca i 50 posto nula. Tako da je graf koji prikazuje je ce naspram nuli zapravo ravna crta. Ali iz nekog r< ga, kada se milijuni ljudi fokusiraju na istu stvar, tajUM IZNAD \wIni graf oštro odskače od 50/50, točno u dramatičnom trenutku fokusiranja. To proturiječi temeljnoj premisi kvantne teorije po kojoj su kvantni događaji u potpunosti nasumični.«Nakon toga, Radin i kolege pokrenuli su projekt o globalnoj svjesnosti (Global Consciousness Project). Tijekom tog eksperimenta, REG-ovi širom svijeta radili su 24 sata na dan i svakih pet minuta slali rezultate serve-ru u Princeton. Zabilježili su značajne grafičke šiljke tijekom događaja kao što je bio doček 2000. godine, 11. rujan 2001. ili pak pogreb princeze Diane. Statistike se nakupljaju, a kako Bili Tiller kaže o svom eksperimentu: »Rezultati su nepobitni«.Uređaji za pohranjivanje namjereBili Tiller bio je voditelj Odjela za materijalne znanosti pri sveučilištu Stanford. No, prije mnogo godina odlučio je napustiti vodeću poziciju na odsjeku, vladina povjerenstva i druge moćne pozicije kako bi se usredotočio na »te druge stvari«. Osobito se posvetio tome da eksperimentalno provjeri mogu li ili ne ljudske namjere utjecati na fizikalne sustave. I to ne »samo« na kolaps jedne ili dviju valnih funkcija, ili »samo« na način na koji se može usmjeriti kvantni događaj - zanimao ga je učinak koji namjera može imati na makroskopska svojstva materije.Tako je konstruirao UPN - uređaj za pohranjivanje namjere. To je jednostavna kutija, s nekoliko dioda, oscilato-rom, E-promom, nekoliko otpornika i kapacitora. Potom:»Postavili smo uređaj na stol oko kojega je sjedilo četvoro vrlo kvalificiranih meditanata, osoba s velikim iskustvom u istraživanju svojeg unutarnjeg ja, i oni su ušli u stanje duboke meditacije. Oni čiste prostor; koristeći svoj um i namjere, zapravo ga čine posvećenim. A nakon toga jedan od četvorice izgovori njihovu specifičnu namjeru u vezi s ovim uređajem.Namjera je utjecati na određeni dio pokusa. Povećati pH vrijednost pročišćene vode za čitavu mjernu jedinicu,UM IZNAD MATERIJE103Emotove fotografije vodeZagađena voda s brane FuivvaraVoda s izvora Sanbu-lchi Yasui1Blagoslovljena voda iz fontane u Lourdesuili spustiti pH za čitavu jedinicu, ili povećati termod mičku aktivnost određenog jetrenog enzima, alr fosfataze. Ili utjecati na rezultat pokusa uživo s lan voćne mušice, tako da se u njezinu tijelu poveća e gija molekularnog racija (ATP do ADP) i ona postani ča, do te mjere da joj je za larvalni razvoj potrebno ki vrijeme. Koristili smo te uređaje u sva četiri ova eks imenata, i pritom bili itekako uspješni.2« iZajedno s kutijama u koje su bile utisnute na pripremljeni su i »kontrolni« uređaji (na koje nije vano namjerom). Oni su zasebno umotani alumini folijom i poslani u laboratorij udaljen tisućama k tara. Zatim su oba tipa kutija, i kontrolne i one pod1 te djelovanju namjerom, smještene oko 18 centimet mete i uključene. Ovim uređajima trebaju tri do četi seca da »dovedu prostor u stanje više simetrije«. D riječima, da prorade. Poanta: »Uočili smo označen traste unutar svakog para [i unutar] svih parova [ no]. Bolje vidimo velike efekte u statističkoj vj nosti nego jednu medu tisućama«.Jednostavno rečeno: dr. Tiller je uzeo četiri me ta koja se usredotočuju na jednostavnu elektronič tiju s određenim ciljem - kao što je primjerice taj da

vrijednost vode promijeni za čitavu jednu mjern niču. Odnesu ju, stave pokraj neke vode, i nekolik seci kasnije njezina pH vrijednost je promijenjena, da se to dogodi samo od sebe, prirodnim putem, su od tisuću naprama jedan, posebice uzevši u ol se ta promjena ne pojavljuje kod kontrolnih urecKoliko iznosi jedna jedinica pH vrijednosti? kaže: »Ako se pH u vašem tijelu promijeni za čit< dinicu, mrtvi ste«.A o tome kako su ovi pokusi prihvaćeni, dr. primjećuje: »Normalni znanstvenici imaju probi tim... javlja se efekt nevjerice. Oči im malo zasja dije ne bi nastavili razgovor na tu temu«.2 Za detaljni opis, vidjeti Concious Acts ofCreation Williama Tille104UM IZNAD IVPoruke u vodiDr. Masaru Emoto podignuo je velike valove svojom knjigom The Hidden Messages in VVater (Poruke skrivene u vodi). U knjizi su predstavljene zapanjujuće fotografije smrznutih kristala vode koja je prethodno podvrgnuta ne-fizičkim podražajima. Započeo je izlažući vodene kristale glazbi - od Beethovena do heavy metala - i fotografirajući rezultate. Kad je jasno utvrdio da glazba utječe na veličinu i oblik vodenih kristala, prebacio se na utjecaje svijesti. Glazba, naposljetku, stvara fizičke, materijalne objekte koji mogu utjecati na valove materije-zvuka. Ali što je s mislima?Dr. Emoto je na boce vode stavio znakove koji izražavaju ljudske emocije ili ideje. Neke od njih bile su pozitivne, kao naprimjer »hvala« i »volim te«. Druge su bile negativne, kao primjerice znak koji kaže »gadiš mi se, ubit ću te«. Nasuprot prevladavajućoj znanstvenoj mudrosti, voda je reagirala na ove izraze svijesti, usprkos tome što riječi ne proizvode mjerljivu fizikalnu aktivnost. Voda s pozitivnim porukama formirala je prekrasne kristale; voda s negativnim porukama postala je ružna i deformirana.Ove fotografije imale su odjeka u čitavom svijetu. Negdje između njegove knjige, našeg filma i Emotovih neumornih putovanja svijetom, tijekom kojih je držao predavanja i seminare, narasla je prava bujica zanimanja za novim informacijama o njegovim eksperimentima. Kao odgovor na to, brojni znanstveni istraživači sada nastoje ponoviti njegov rad. Neovisno ponavljanje sastavni je dio znanstverte metode.Voda povezuje čitavo čovječanstvo, u biti čitav život. Ona čini između 70 i 90 posto našega tijela (ovisno o tome čije istraživanje čitate). Površinu planeta uglavnom čini voda. Svojim briljantnim uvidom dr. Emoto prodire ravno u srce fizičkog elementa koji je zajednički svekolikom životu. Ako život (mi) može utjecati na fizičko, tada se čini najprirodnijim da će se to pokazati i u vodi.Kao što je očito iz svega navedenog, mnogo je toga što bi znanstvena zajednica morala razmotriti. Eksperimenti su provedeni i stalno se sve više i više provode. RezultatiVoda reagira na svijestGadiš mi se, ubit ću teHvalaUM IZNAD MATERIJE105e, svi. pričaju o uv\ma. vu.attrijow.. Ali to je i dalje dualistički kUici.iA.-pronuitraiAJstvari/vcstl. Oi>vo što s.imx>vMulilijest da, nteo xt\iw>odmatati, vrijetue t prostor,i putovati, u druge galaksije,kM.orflkM.0 vidjeti. wm. KAO- Ramthase objavljuju. I, u međuvremenu, veći dio svijeta i zaista želi znati: koliko je stvaran utjecaj svije: materiju? Ako misli mogu to učiniti vodi, zamisli mo što mogu učiniti nama. -Svijest nad materijom? "Pretpostavljajući da je nadmoć uma nad mate stvarna pojava, i da smo vam tijekom onog misć eksperimenta s klavirom dokazali, ili vas bar u\ da je i materija nad

umom također stvarna pojav sve to znači? ;Um nad materijom iznad uma nad materijom 1 iznad - to je još jedna isprepletena hijerarhija, još aspekt svemira tipa »jaje ili kokoš«. Ali kao što pi ćuje Ramtha, to je gledište suštinski dualističke I zam prožima ove koncepte: subjekt/objekt, unutn ni, znanost/ duh, svjesnost/stvarnost. To gledište i jem još toliko trebamo raditi ponovno se uvuklo jezik i naše misli. A što ako je um materija, a ma prema tome, um?Što ako je materija informacija ili ako je um informU ovakvim situacijama, sugestivni mig kvantni ke je gotovo neodoljiv. Je li to gledište da um jes materijom dokazano činjenicom da se materija u kor ci svodi na nešto nalik na informaciju? Pa, u svakor čaju, to gledište njome nije pobijeno; u stvari, čini spomenuta činjenica sugerira da smo na dobrom piSugerira to baš kao što klavir koji pada na vašu| sugerira bol. Kao što promatrači (svjesni ili ne) utje promatrano, kao što čestice koje su međusobno ] zane u čitavom svemiru sugeriraju da je svijet ned tički. Ne samo da sugerira nedualistički svijet, ne; dokazuju. Nevvtonov san o podijeljenom svemiru; tov, i u duhu ove pozitivne, afirmativne akcije svi taju: što ćemo sada učiniti s tim? 'i106UM IZNAD4Razmislite malo o ovome...• Koje vas predrasude sprečavaju da promijenite paradigmu?• Na koji se način te predrasude odražavaju na stvarima iz vaše realnosti (na vašim osobnim stvarima)?• Što su to »vaše osobne stvari«?• Je li moguće da biste, znajući da su te stvari manifestacija vaših misli, lako mogli postići i to da se manifestiraju nove stvari temeljene na vašoj novoj paradigmi?• Nabrojite pet svojstava po kojima se razlikuju um i materija.• Možete li na ta svojstva pogledati drukčije i vidjeti ih kao ista?• Ako misli mogu utjecati na molekularnu strukturu vode, što vaše misli čine vašoj stvarnosti?• Što je bilo prije - stolica na kojoj sjedite ili ideja da sjednete na nju dok čitate ovu knjigu?,---*«4, *,!<". - . ,, t.,'JfeV-i

noSve ceste vode u RimSve je tako povezanoVječni gradVječno pitanje:Stvaram li ja stvarnostIli ona mene?Sve ceste kojima smo prolazili u prethodni] glavljima zaista vode do ovoga. A od ovog nog pitanja, sva poglavlja vode van. Nitko c ne može pobjeći od pitanja: stvaram li ja svoju stva ili sam list na vjetru? Jesam li izvorište koje odredi koji će se način stvari zbivati u mom životu, ili s život nalazi na kraju čitavog lanca, određenog u ti ku Velikoga praska?U poglavlju »Što je stvarnost?« vidjeli smo ka pitanje o stvarnosti odgovaramo svaki put kad ust, iz kreveta, svaki put kad sudjelujemo u onom ; skom« svijetu. Pa, je li odgovor na pitanje »stvarai svoju stvarnost?« sadržan u svim našim internim tarnjim« trenucima? I ako je istina da sami stvaram štitu realnost, tada ti »unutarnji« trenuci prethode »vanjskim« trenucima. I to je razlog što je ovaj trei središnji »unutarnji« trenutak ove knjige.Ta je ideja bila, i još jest, središnji koncept špiritu metafizičkih, okultnih i alkemijskih tradicija. Glediš je odgovara sintagmi »kako gore tako dolje, kako u

tako vani« smatralo se temeljnim, istinskim na« gledanja na svijet. Ipak, iako zdrav razum kaže da rate neke događaje u svom životu (što jesti za dorSVIJEST STVARA STVAs kime se vjenčati, koji auto voziti), misliti da imate ikakve veze s drvetom koje je palo na taj auto čini se prilično nategnutim.U stvari, koncept prema kojem vi stvarate stvarnost (a ona je, naposljetku, nekako stvorena - pa tu je!) ima bezbroj nijansi. Taj koncept generira pitanja kao što su:• Ako i ja i ti stvaramo svjetove, a oni su različiti -što onda?• »Nikad ne bih stvorio ovo _____________ (samipopunite prazninu) u svom životu!«• Postoje li slučajnosti?• Što je s prirodnim katastrofama?• Tko je »ja« koje stvara?A ova se pitanja, zauzvrat, vezuju na koncepte karme, transcendentnog sebstva, frekvencija specifične rezonancije, stavova, osobne odgovornosti, viktimizacije i moči.No na kraju je bitno samo jedno: najveći pojedinačni utjecaj na život koji živite imat će upravo to na kojoj se strani ograde, u odnosu na ovaj koncept, nalazite.i govor, ateotjn i vje su fluktuacije svijesti, sav život Izrada Iz svijesti I lAjom-C se održava.čitav s.\/twM- izraz je svjesnosti., stvarnost svewirasvijesti u. •poteretu.. - Maharishi Mahesh YogiNatrag u laboratorij (opet!)U poglavlju »Um iznad materije« vidjeli smo kako namjera utječe na događaje na mikroskopskoj razini. Vidjeli smo kako se pretpostavljena nasumičnost kvantnih događaja može promijeniti i kako usredotočenost naše svijesti može prouzročiti drugačije fizikalno stanje. U »Promatraču« se radilo samo o kolabiranju oblaka zbrkanih mogućnosti u određeno pojedinačno stanje. U »Kvantnoj fizici« bilo je riječi o tome kako ova čvrsta, fiksirana stvarnost i nije toliko čvrsta, fiksirana i stabilna, te da postoji veza između svih stvari u svemiru. Paralele između »Kvantne fizike« i »Svijest stvara stvarnost« ne mogu se ignorirati.Prema fizičaru s Princetona i dobitniku Nobelove nagrade Johnu Wheeleru: »Stav da 'tamo vani' postoji svijetSVIJEST STVARA STVARNOST111Zaista morate prizivati da c,a\zi m.aterljaltM. svijet oteo mas,stolice, stolovi, sobe, tepih, svete stvari, n-tsu. ništa drugo \w>Qu6n krttnv^a svijesti.- dr. se. Amit Goswamineovisan o nama, koliko god bio popularan u svć dnevnim okolnostima, više se ne može održati«. Prt njegovim riječima, mi nismo samo »statisti na kozi koj pozornici, [nego] oblikovatelji i stvaratelji koji; u sudjelujućem svemiru«.Prema fizičaru i piscu Amitu Goswamiju, »svi s mi navikli misliti da sve oko nas već jest, da postoji našega utjecaja, bez našega izbora«. U skladu s otkrič kvantne fizike, kaže Gosvvami, »trebali bismo se o viti takvog načina razmišljanja. Umjesto toga, za morate priznati da čak i materijalni svijet oko nas, s ce, stolovi, sobe, tepih, sve te stvari, nisu ništa drugo go moguća kretanja svijesti. I ja iz tih kretanja odah trenutak po trenutak kako bih svoje aktualno iskustvo d> do ozbiljenja«. ]Ono što ovi fizičari, i općenito čitava nova fizika ričito tvrde jest smrt dualizma. Nije um nad materij nego je um=materija.Razmislite o obje strane ograde. isvjesnost fizička stvarnostum materijaduh znanosttranscendentno ja priroda

bog stvari112Kroz jedno poglavlje za drugim, tragali smo za nosima koji postoje između dviju strana. Tražili kauzalne veze. Tko uzrokuje što? Postoji li veza? Po li rascjep? Tko je stvorio rascjep, a tko sjedi na og držeći lijevu i desnu nogu u dva različita područja? a to smo i prije radili. iAli sa smrću dualizma, nema više ni veze, ni uzi (niti ograde). Sve je to jedna te ista stvar. Sve je meduc no, a to su oduvijek i tvrdili istraživači svijesti. Gosw bez oklijevanja priznaje da je teško prilagoditi se o^ novom načinu razmišljanja, koje naizgled proturiječi šem dnevnom iskustvu. On kaže: »To je jedino radik;SVIJEST STVARA STVARmišljenje koje morate prigrliti, ali ono je zaista radikalno. To je toliko teško, jer smo skloni vjerovati da svijet već postoji tamo vani, neovisno o našem iskustvu. Ali ne postoji. U vezi s tim kvantna je fizika sasvim jasna«.Sve to dovelo je Freda Alana Wolfa dotle da je, tijekom sedamdesetih godina prošloga stoljeća, skovao termin »ja stvaram svoju stvarnost«. Nezv Age pokret, koji se tada pojavljivao, smjesta se priklonio ovoj frazi i učinio je dijelom vlastite paradigme. No, kako su mnogi fizičari i dalje govorili, to nije jednostavan koncept i ne može se samo tako prigrliti. Kako smo već ranije naveli riječi dr. VVolfa: »Ne mijenjate vi ovu vanjsku stvarnost; ne mijenjate stolice i kamione i buldožere i rakete koje polijeću - ne mijenjate takve stvari!«.Tko stvara što?Dr. Wolf nastavlja: »Jedno od pitanja koje se javlja u vezi sa stvaranjem realnosti jest - a što se događa kada dva čovjeka stvaraju različite realnosti; što ćemo s tim? Pa, prva od stvari koje trebate shvatiti jest da je ideja da vi stvarate vlastitu stvarnost vjerojatno pogrešna ako pod 'ja' podrazumijevate egocentričnu osobu za koju mislite da vodi vaš show. Taj 'ja' vjerojatno uopće ne stvara stvarnost«. Amit Goswami kaže:»Postalo je jasno da je mjesto s kojeg odabirem stvarati svoju stvarnost, to mjesto svijesti, vrlo osobito, ne-obično stanje bivanja u kojemu se subjekt/objekt raspada i nestaje. To dopire iz tog ne-običnog stanja koje »ja« odabire, pa je tako i ushit pripadnika New Age pokreta nestao kad su se morali suočiti s činjenicom da ničeg besplatnog u realnosti nema. Moramo meditirati i dosegnuti ne-obična stanja svijesti prije nego što postanemo stvaratelji vlastite stvarnosti.«Tako koncept po kojem »svijest stvara stvarnost« povlači pitanja: »Koja svijest? Koja razina svjesnosti? Koje 'ja' je u tom smislu stvaralačko?«.Moj sLia, evflkv fizičar, kazt teateojejtdnun stvar ateo seja Ari.lv*.jedile realisti, a druga aleo se firtteo drugi drži dmgt realisti.... »Suftr "B>owU, i teoje se drži »eaglesUje od om teoje se drlt»Patrlotsl,« a savuojtdvM odtth realnosti postat 6t¦prava realist.- dr. se. Candace PertSVIJEST STVARA STVARNOST113Čitavo vrijeme tijekomsnimanja filma Koji k....!?govorila sam si »sve će bitisuper, znam to«. I tako, kadgod bi se javili problemi,nisam to uzimala srcu. Jersam znala da stvaram neštouspješno. Ali velikoiskušenje dogodilo se nakraju. Imali smo vrlokompliciran završetak, jersmo radili na vrpci visoke

rezolucije, 35 mm, s tonamakompjutorske grafike, kojuje trebalo uklopiti u film, aonda sve to prebaciti na35 mm traku. A imali smo irok. Uvjeravala samnadležne u jednom kinu danam daju još jedan tjedan,ali njima je trebao primjerakdo ponedjeljka, 3. veljače.Ako tada ne bude gotov,film neće prikazati sve dosvibnja, a VVill je stalnoiznova pregledavaorasporede i upozoravaokako ćemo izgubitipravi trenutak.Kako smo se približavalikraju, svi su govorili kakonije moguće da tonapravimo na vrijeme, aliostali smo usredotočeni i našsupervizor iz postprodukcijeposlao je primjerak uVVashington i uručio ga dvasata prije isteka roka!Poslije je priznao kako bi,da ga je netko pitao hoćemoli završiti na vrijeme(znajući što je sve biloposrijedi), svakako biorekao da je to sto postonemoguće.-BETSYPrekrasan prikaz ovoga pitanja pruža film Forbi Planet (Zabranjeni planet). U njemu, ljudi na planet grade stroj koji njihove misli može trenutačno tran mirati u fizičku realnost. Dođe i taj veliki dan kac uključe stroj i - VAU! Kakav dan! Stvore predivm će, ferrarije na svakom kolnom prilazu, prekrasne kove, raskošne bankete, nakon kojih odu (u ferrarij u svoje velebne kuće i zaspu. I sanjaju. jA ujutro se probude na opustošenom planetu.Prema dr. Deanu Radinu, postoji dobar razlog ši manifestiramo stvari na licu mjesta: »Sve što radite što mislite, sve što planirate širi se svemirom i utjec njega. Kako se pokazalo, veći dio svemira ipak za 1 mari, i zato naše male individualne misli ne prođi svemir i ne mijenjaju ga pred našim očima. Mogi misliti da bismo, kad bi tako bilo i kad bi svatko oc bio toliko moćan da se naši prolazni hirovi odraz svemir, skoro trenutačno uništili sami sebe«.Zamislite da svaki put kad vam netko zasmet autocesti i da ono što pomislite (a znate što obične mislite) smjesta postane stvarnost. Ili kad vaš partne pravi____________a vi mu kažete___________Nedostatak trenutačnog zadovoljenja pri stvar naše vlastite stvarnosti možda služi tome da nas zti od nas samih.1i Stav je sveDvije glavne ideje koje Ramtha poučava u Ran noj školi prosvjetljenja (Ramtha School of Enlightenn jesu: svjesnost i energija stvaraju prirodu stvarnost stav je sve. Prva ideja iskazuje kako su stvari po: takvima kakve jesu, a druga ideja tumači zašto.Nedavna studija koju su na Harvardu proveli I Langer i Rebecca Levy uspoređivala je gubitak pai nja kod starijih ljudi iz različitih kultura. Većina A rikanaca,

koji žive u kulturi koja strahuje od stare »zna« da s godinama naše snage opadaju, pati od zn;114SVIJEST STVARA STVARnog gubitka pamćenja. Naprotiv, stariji Kinezi, čija kultura visoko cijeni starije ljude, ne samo da pokazuju vrlo male gubitke pamćenja, nego su stariji ljudi na testiranjima pokazivali gotovo jednako dobre rezultate kao i najmlađi sudionici studije. Svaka kultura proizvodi starce u skladu s prevladavajućim stavom o starenju.A tu su i Francuzi, čija kultura obiluje vinima, pušenjem, slatkišima (bijeli šećer!), umacima prepunim kolesterola i koji duboku starost doživljavaju zdravi, mršavi i sretni. Mnoge su studije provedene u nastojanju da se dokuči u čemu je »tajna«, jer prema važećim teorijama oni bi trebali imati toliko operacija na srcu koliko imaju i slastičarnica. Ali nije posrijedi tajna, nego - stav. Oni vole ono što jedu i nemaju pritom osjećaj grižnje savjesti.Ako je to osobna stvar, tada ju zovemo stavom; ako je kulturološka, zovemo ju paradigmom; ako je univerzalna, zovemo ju zakonom. »Kako unutra, tako vani.«Kako gore, tako doljeSjećate li se da smo rekli kako bi poglavlje »Što je stvarnost?« moglo stajati bilo gdje? Pa, to poglavlje i jest svugdje. »Vid i percepcija« govori o tome kako mozak stvara slike za koje vjerujemo da su stvarni vanjski svijet. »Promjena paradigme« razmatra kako ideje i otkrića rastu do široko rasprostranjenih uvjerenja o svijetu. »Kvantna fizika« i »Promatrač« nude intrigantne paralele između stibatomskog svijeta i načina na koji svijet međudjeliije s kreacijom. »Um iznad materije« ruši ogradu između vidljivog i nevidljivog i ukazuje na povezanost ovih naizgled različitih područja. Drugim riječima, sva ta poglavlja govore o svijesti, stvarnosti i njihovoj međusobnoj vezi. Nešto kasnije, poglavlje »Mozak izbliza« bavi se time kako su naši stavovi kodirani u živčanim strukturama i što iz toga nastaje. »Emocije« i »Ovisnosti« odgovoraju na pitanje »zašto stvaramo stvarnosti u kojoj smo se zatekli«. »Zašto nismo čarobnjaci« razmatra zbog čega ne stvaramo ono što (mislimo da)SVIJEST STVARA STVARNOSTN apravljeit je jeda i*.riment tijekom, kojega suljudi dobili zadatak da pojedut^ešto dekadeiA-tn-o. Ljudi koji&u to uolvull s osjećajem.ce I sram,om., zaista &u dož Ivjell prolaza it pad funkcije, dok. se koji su bili sposobeu. lA-aprosto uživati u tom. Iskustvu. I aljlje tele bio odll&an. bez obzira vun to Sto stavljaju u usta, Im-unološkl status zaista popravio.- dr. Daniel Montija vam. i<ve w*oqu zaistadokazati da ste tu u stvarnostiI da iwMtt vlastitu svijest, teaošto vd. vi m m.ožete dokazatida sam.ja svjestan-.- dr. Stuart Hameroff1151Bilo je nekih velikihprimjera u prilog tome da»svijest stvara stvarnost« -na primjer, svi profesionalciiz svijeta filma govorili sunam da to nitko nećedistribuirati, da to nitkoneće vidjeti - ali bilo je i nastotine »malih« stvari.Zapravo, mi smo i računalida će nas to izvući iz

škripca. Kao kad smo trebalipromijeniti pjesmu. Zaprijelaz na scenu s partvjem,imali smo pjesmu odAerosmitha »SweetEmotion«. U stvari, scena jei pisana s tom pjesmom naumu. Ali nismo ju moglidobiti. Tako smo tražili itražili nešto drugo, ali ništanije bilo ni blizu onome štobi nam odgovaralo.Jednog dana razmišljao samo tome i iznervirao se irekao (prilično namjerno):»E pa čut ću tu pjesmu naradiju, i to SADA!«. I začuosam »Hooked on a Feeling«od Bostona. Ne samo da jestvar bila odlična, nego kadsam ju umontirao, zapravoje čak i bolje 'sjedala' na tuscenu. Je li to dokaz? Zamene je bio.-WILL116želimo. »Želja/Namjera« tumači kako svjesno zav kreacijom, dok dio »Izbori/Promjene« (u istom pc Iju) razmatra što se pritom događa u našem životAli, na kozmičkom sudu iskustvenoga, dokaz išta od navedenoga da svijest stvara realnost? Č da se taj koncept reflektira kroz različite razine is va (»Kako gore, tako dolje«), no je li to potvrda ili na definicija? Saslušali smo sve, od elektrona i po na do uglednih fizičara i filmaša. Prema Deanu Ra »Dokaz nije riječ koja se koristi u znanosti. To moži dokazati. Možemo stvoriti određeni stupanj uvje sti da je neki učinak ono što nam se čini. Je li ikac dokazao gravitaciju? Newton je rekao da je gravi privlačna sila koja djeluje medu masama. Einsti rekao da masa iskrivljuje geometriju vrijeme/pro: što potom uzrokuje da se mase približavaju. Ali; dan ni drugi ne mogu dokazati što je to. U najboljer čaju, može se pružiti matematički opis u kojem : vidljivih proturiječnosti«.U tom trenutku mi filmaši dižemo ruke i skače ograde.Stvaranje filma Koji k.... uopće znatno!?]Dali smo zavjet. Nećemo biti licemjeri. Ne ka postati salonski filozofi. Naša je namjera, u sklć našim najboljim sposobnostima, ne samo pričati { nego prohodati taj put. To je značilo da ćemo ic kojima govorimo u filmu pokušati i proživjeti, aj od većih bile su: emocionalne ovisnosti i stvaranji štite stvarnosti. Tijekom stvaranja filma Koji k.... znamo!?, svi koji su bili uključeni zaista su pol poraditi na stvarnju stvarnosti i suočavanju s j cionalnim ovisnostima.Drugim riječima, odlučili smo biti »znanstvenici i štitom dvorištu«, i to usvajajući znanstvenu metod kušavajući ju da vidimo djeluje li. I rezultat je bio čan, naši životi postali su bolji. \SVIJEST STVARA STVAAli sad govorimo samo o nas troje autora. Film smo nazvali Koji kurac uopće znamo!?\ pa nije baš sigurno trebate li nas slušati. A koga biste trebali slušati? Onoga koga u stvarnosti stalno i slušate - sebe.MASA MASIRežirao sam scenu u kinu Baghdad. Trebali smo snimati od ponoći do zore, kada smo se trebali maknuti odande. Debelo smo kasnili. Shvatio sam da nikako nećemo uspjeti napraviti sve na vrijeme, što bi bila katastrofa jer tada čitava scena ne bi vrijedila. Ramtha nam uvijek govori o principu »masa masi«. Drugim riječima, sve što mi stvaramo svodi se na fizičko pomicanje fizičkih stvari, umjesto na kreiranje na suptilnim razinama.

Shvatio sam da smo zeznuli i nisam više mogao spasiti stvar na foru »masa masi«. Sjećam se da Sam pomislio: »Vrijeme je za božansku kreaciju«, i skočio na noge vičući: »Nema više 'masa masi'!«. To je sve čega se sjećam, osim da smo do zore sve završili na vrijeme.-MARK1 Eto ga! Rekli smo to! A što sad, naposljetku, pa to i je naš pravi naslov..SVIJEST STVARA STVARNOST117IIPRazmislite malo o ovome...Uzmimo obje pretpostavljene strane ograde:svjesnostumfizička stvarnostmaterijaznanostprirodastvariduhtranscendentno ja bogPovucite linije između svake od njih i definirajte o kojem je tu odnosu riječ. Potom povucite linije naznačujući jednostavan odnos »je« (um je materija, svjesnost je fizička stvarnost). Koje gledište ima više smisla?1 Isključuju li se međusobno?Jesu li ta dva gledišta još jedno potkradanje utjecaja dualizma? Je li seks pokušaj da se prevlada dualizam?Je li vrijeme izmišljeno zato da bi se instant-karma držala na udaljenosti?Je li izmišljeno da bi nam dalo vremena da shvatimo kakve su naše moći i njihove posljedice?Prethodno poglavlje bavilo se razmišljanjima o tome je li svijest koji kreira stvarnost univerzalni zakon ili fantazija, postoji li neki dokaz koji bi potvrdio da je to istina i kako se takav dokaz može pojaviti u našim životimaDo sada ste se nekako odlučili oko toga što vi slite o ideji da sami »stvarate svoju stvarne Svatko priznaje da to u nekoj mjeri jest isl Pitanje je do koje mjere ste ju vi spremni priznati. D da tako jest u slučaju kad odlučujete o tome hoćete 1 ići po sladoled, ili dotle da mislite kako je list koji ^ je pao na glavu nešto što ste sami stvorili?Implikacije ovog principa su velike. Ne samo zaj i naše živote, nego i na širem planu: za gradove, re; države, planet. No, najprije - što je s vama?Što ću za doručak, što ću sa životom?Vjerojatno ćete se složiti s time da na nebrojeno r go načina, u malim stvarima, svoj život stvarate sv ga dana. Odlučujete hoćete li ili ne ustati iz kreveta zazvoni budilica. Odlučujete što ćete obući, što jes doručak, možda i preskočiti doručak. I kako tijekorr na susrećete druge ljude, kod kuće, na poslu ili na c odlučujete kako ćete se ponašati prema svakorr njih. Vaše namjere za taj dan - ili vaša čvrsta odluk ne definirate nikakve namjere nego da plovite niz < ju - utječu na to što radite i na to što ćete iskusiti.Pogledamo li širu sliku, čitava putanja vašega ži određena je vašim odlukama. Želite li se vjenčati? IJA STVARAM SVOJU STVARr>djecu? Ići na fakultet? Što ćete studirati? Kakvu karijeru imati? Koji posao prihvatiti? Vaš život se ne događa sam od sebe; on se temelji na odlukama koje ste donijeli - ili niste donijeli - svaki dan.No ostaje pitanje - do koje mjere se proteže takvo stvaranje života? Do toga da ćete susresti djevojku svojih snova? Do toga da imate tiranina za šefa? Da osvojite zgoditak na lutriji?1I čiji to život, uostalom, VI stvarate? Zvuči kao glupo pitanje, ali riječ »ja« u rečenici »ja stvaram svoju stvarnost« veliki je upitnik. A odgovor na taj upitnik razjasnit će čitavu ovu kašu oko stvaranja.Tko sam ja?

Natrag na velika pitanja. Indijski mudrac Ramana Maharshi izgradio je čitavo učenje upravo oko ovoga pitanja. Prema njemu, potraga za odgovorom na to pitanje vodi izravno k prosvjetljenju. No, odgodimo zasad pro-svjetljenje i ograničimo pitanje na sam čin stvaranja...Prema Fredu Alanu VVolfu: »Prva od stvari koje trebate shvatiti jest da je ideja da vi stvarate vlastitu stvarnost vjerojatno pogrešna ako pod 'ja' podrazumijevate egocentričnu osobu za koju mislite da vodi vaš show. Taj 'ja' vjerojatno uopće ne stvara stvarnost«. No, to za sobom povlači pitanje: »Pa tko ju onda stvara?«. Svakako, kad ujutro naručujete svoju prvu kavu, prilično je jasno da je o duplom kapucinu odlučila »egocentrična osoba« ili osobnost, a ne transcendentalno, besmrtno sebst-vo. I da vaša osobnost, u slučaju kad drvo aterira na vaš novi blistavi automobil, s tim nema ama baš ništa.Ideju o tome da »ja stvaram realnost« ljudi najčešće odbacuju svaki put kad u njihovim životima iskrsne nešto što oni apsolutno ne bi, ni pod koju cijenu, sami stvorili. »Nikada ne bih stvorio ovo\«. I istina je, oni - njihova1 Zapravo, za ovako nešto svatko pripisuje sebi zasluge. »Nakon svega što sam proživio, bilo je i vrijeme«.JA STVARAM SVOJU STVARNOST?Mi. sm.o strojevi teoji proizvodestvan-vost. Č-itnvo vrijemestvaramo efetete stvarnosti.Ako je zi/mv^je iz teojeg uzimamo informacije wM.lt\M>,imamo malu stvan/ujst. Ako Ih uzimamo iz velikoga imamo veliteu stvarnost.- Joe Dispenza121Mi. fotertoenu) holodtte,.tolVuo prilagodljiv da 6e vam.stvoriti, što god ste s-posobiAiznw.t-sli.ti.. i sa^vu) učite, važenamjere utzrotewjw. dn se ovestvari taa)terijfllizi.raju. oi^dntead ste dovoLjiA« svjesnu.,i. vi. učite leateo koristiti.svoju vuintjeirvost.- dr. se. VVilliam Tillerosobnost - i ne bi. Ali, kao što tvrde sve duhovne ti čije, imamo mi više od jednoga »ja«.Ova božanska shizofrenija može se etiketirati razlic nazivima: ego/pravija, osobnost/božanskost, sin čovječji božji, smrtno tijelo/besmrtna duša, ali suštinski ona g ri da postoje različite razine s kojih stvarate. A cilj je svjetljenja izbrisati ove fragmentacije sebstva i kreir; jednog izvora. (Zbog čega, valjda, i pitanje »tko ja?« ima smisla). Riječ je o tome da se naša svjes proširi sve dotle da budemo svjesni svih svojih djeA prihvaćanje da »ja stvaram...« zapanjujuće je de te ekspanzije. Jer, ako to jest istina, onda svaki kad odbijate svoj dio odgovornosti u činu stvaranja nosti, odbijate ili niječete i dio samoga sebe. Tako se J mentacija nastavlja. U stvari, prema onome što 1 prosvijetljeni, vaš duh, koji je dio vašega bića, stva stvarnosti kako bi vaša duša postala cjelovita. Po stvari koje morate iskusiti da biste narasli, a koje r da i ne bi bile po volji vašem egu/osobnosti.To zovu karma: mi jesmo stvorili, u nekom trem u prošlosti, bilo bliskoj ili udaljenoj, sve te uvjete s, ma se suočavamo u ovome životu. Ali kako sve kć svih ljudi svijeta međusobno utječu jedne na druge? i se sve to zajedno slaže? Kako se sve te sretne (i ne ne) »podudarnosti« tako dogode da često postant govještaji novoga svijeta? Tko upravlja kompjutc koji sve to može uredno održavati, za svih šest im di ljudi?122Kako to funkcionira?Svemir JEST kompjutor. Ne-dualnost. I ne more upaljen. On je spojen, umrežen tako da je prikopča sve i da ga sve stvara. On ne reagira na nas - on je

Dualistički model karme kaže: Ja sam udario B pa će netko udariti mene. To je veoma uzročno-pc dičan (newtonovski) način da se sagleda taj fenoi Ali s pozicije nedualističkog, sveprožimajućeg moi stvar je drukčija. U tom slučaju, akcija ili misao (kcJA STVARAM SVOJU STVARIjedna te ista »stvar«) javlja se u djeliću moje svijesti. S time je povezana određena frekvencija ili vibracija. Poduzimajući akciju, prihvaćam tu stvarnost tako da sam sada povezan sa svemirom putem te frekvencije ili vibracije. Sve što »tamo vani« ima istu frekvenciju odgovorit će na to2, i to će se odraziti na moju stvarnost.Prema ovoj predodžbi, sve u vašem životu - ljudi, mjesta, stvari, vrijeme i događaji - nije ništa drugo nego refleksija vaših karakterističnih vibracija. Kako kaže Ram-tha: »Sve u vašem životu je frekvencija specifična za to tko vi jeste«. Pa ako želite odgovor na pitanje »tko sam ja?«, samo pogledajte oko sebe; svemir vam uvijek servira odgovor.Problem je u tome što se i naši skriveni, potisnuti dijelovi također reflektiraju, a mi ih potiskujemo jer nam se ne sviđaju. Zbog takvih refleksija kažemo: »Ja nikad ne bih stvorio ovo«. A upravo se ovo nastavlja reflektirati opet i opet, sve dok ne shvatimo. To je kotač karme. Neveselo kolo. Ili, kako to reče jedan filozof iz srednje škole: »Život je usrani sendvič od kojeg svaki dan gric-neš pomalo«.Tako bi rekla prava žrtva.»Gravitacija ne postoji; zemlja je bezveze.« Ili još: »Život je sranje, a onda umreš«.Viktimizacija - lijek za aktualnu stvarnostDoživljavati sebe kao žrtvu vjerojatno je najjače odbijanje ideje Sa »ja stvaram svoju stvarnost«. I to se stalno događa. Žrtva kaže: »Ova situacija mi se dogodila. To je nepošteno i nepravedno«. Logični nastavak glasi: »Jadan ja. Svemir je nepravedan. Karma je privremena, prevrtljiva stvar«.Vanjska strana ovog stava je sljedeća: njime si priskrbite simpatije, počnete se osjećati dobro, jer niste vi ništačistima jt sve cisto, a ovdmia teojt s.u oteaLjnat dci vu&ta vuje oisto, su im otenLj'flku. i ykzmw.2 To je načelo prema kojem funkcionira svako odašiljanje/prijem. Odašiljač i prijemnik podešeni su na istu frekvenciju.i savjest. -Tit 1:15Nedavno sam shvatio da je sam čin nijekanja našega sudjelovanja, kao kauzalnog agenta u vlastitom životu, namjerni pokušaj korištenja maglovitog razmišljanja na način da se ne moramo baviti nekim aspektima stvarnosti koji su pred našim očima. Mislim da sam to »zavaravanje« usavršavao veći dio života. Uvijek se trebamo zapitati koji su kriteriji posrijedi kad kažemo da jesmo ili nismo stvorili neki aspekt stvarnosti. Moj kriterij je uvijek bio: ja sam stvorio ono što je ugodno i udobno, a pokušavao sam nijekati svoju odgovornost za ono što nije ugodno. Neko vrijeme to mi je i prolazilo... ali onda me je sustigla stvarnost. Uvijek to napravi. Sada mislim da sam kauzalna i/ili participatorna sila u svakom aspektu onoga što vidim u svom životu.-MARKJA STVARAM SVOJU STVARNOST?123svateoga dnvun stvaram.© svojustvarkvost, a Ipak n-ai^je tovrlo tešteo prihvatiti. - ništan,ye toliko ugodim teao krivitii*vekoga drugog što swu> takvikakvljesn«>. o^-je kriv, ofua jekriva, krlvje sistem., "&og, m.ojlroditelji... To vm\m. se vraća, bezobzira vm Mciin, vm kojiprom.atram.o svijet o\zo sebe, arazlog zastoje m.oj život, m*primjer, toliko LtšeiA. radosti,

sre&e I Ispu.^'efvja, možda je utome što ml upravo m? te stvari.- Miceal Ledwith124skrivili, i možete zaboraviti na to iskustvo i ne bri o tome kako ste mu pridonijeli.Unutarnja strana: upravo ste prigrlili zamisao da' stvarate svoju stvarnost (a time umanjujete i mo nost da to činite), i istu lekciju ćete dobiti opet, i c i... I to je isto odvajanje od realnosti. Uklanja kreato kreacije. ¦¦Pogledamo li kako se ovakav stav odražava na š društvenom planu, vidjet ćemo da je viktimizacija vladavajući stav. Toliko je večernjih vijesti posve* žrtvama. U Sjedinjenim Američkim Državama me litet žrtve poprimio je epske razmjere. Ako se nek nešto dogodi, prvo što će učiniti bit će pogledati 1 može tužiti. ]Kao što je Don Juan rekao Carlosu Castanedi u u Ixtlan: »Čitav život se na nešto žališ jer ne prihv odgovornost za vlastite odluke... Pogledaj mene. J; mam dvojbi ni kajanja. Sve što činim moja je odh moja odgovornost«.Veliki preokretKao što je viktimizacija najjače odbijanje premis« ju iznosimo u ovome poglavlju, tako je iskaz »prihva odgovornost« njezino najjače prihvaćanje. To je rrn mentalni preokret u načinu na koji netko može pr piti svijetu i svome iskustvu u njemu. Viktimizacija \ moć koju ona podrazumijeva nestali su iz života. U sv situaciji, postavljaju se pitanja: »Gdje sam ja ili što j u ovoj situaciji? Što mi se na ovaj način vraća? Iz1 razine mog 'ja-stva' to dolazi?«.Preokret se sastoji u ovome: umjesto da tražite da svemir dokaže kako sami stvarate svoju realnost - ne te li u miru mogli sjediti na ogradi i prihvaćati ili c jati ono što se događa - počnite podrazumijevati d svoj život i sve događaje u njemu sami proizveli, pa ma tome u svim događajima pokušajte pronaći nj smisao. A pod smislom ne mislimo na filozofski, i mički smisao, nego prije na onaj smisao koji se tičeJA STVARAM SVOJU STVARI

kao osobe, onoga tko ste, što se napravili, što u svom životu niječete. Tražite li promjenu u svom životu? Napravite ovaj veliki preokret i gledajte kako vam se život mijenja, pred očima vaših mnogih »ja«.»Ljudi uvijek okrivljuju okolnosti za to što su takvi kakvi jesu«, rekao je veliki britanski dramski pisac Geor-ge Bernard Shaw. »Ja ne vjerujem u okolnosti. Ljudi koji su dospjeli u ovaj svijet ljudi su koji ustanu i traže okolnosti kakve im odgovaraju i, ako ih ne mogu naći, stvore ih«.Kako stvaramo okolnosti? Kako stvaramo te podudarnosti koje imaju golem utjecaj na smjer naših života? Izgleda suludo da bi itko mogao stvoriti slučajnost poput ove:»Pa, zaboravio sam novine, pa sam odjurio natrag kući, ali usput mi se ispuhala guma. Stao sam da ju zamijenim, ali kad sam se sagnuo pukle su mi hlače. Zato sam se omotao dekom, a osoba koja je upravo prolazila autom bila je dizajnerica koja je dizajnirala tu dekicu, i zato je stala, a poslije smo se oženili«. Bila je to samo slučajnost. Ali ono što stvarno time mislimo jest da je to bila neobična podudarnost.Dakle, je li naš sretni mladoženja stvorio ispuhanu gumu? Ili je stvorio želju da se oženi, a svemiru prepustio detalje? (Pitanja ovakvog tipa počnu izranjati čim uskočite u čitavu tu paradu zvanu »ja stvaram«). Kad govori ©»eksperimentima s mijenjanjem pH vrijednosti vode, VVilliam Tiller kaže: »Pitate me jesmo li do u detalja objasnili svoju namjeru, ili smo to učinili tako da prepustimo svemiru da pronađe način na koji će to napraviti? Općenito govoreći, napravili smo ovo potonje«.Drugim riječima, umjesto da diktiraju svaki korak koji voda mora proći kako bi joj se promijenila pH vrijednost, kao što je preslagivanje kemijskih veza, razmjena iona, i slično, meditanti su se tijekom pokusa dr. Tillera usredotočili

na rezultat, a svemiru prepustili da se pobrine za detalje, poderane hlače i ostalo.JA STVARAM SVOJU STVARNOST?DNEVNI MENU ILI A LA CARTE?Dok sam razmišljao o brojnim implikacijama ideje da »ja stvaram svoju stvarnost«, jedno od većih pitanja koja su me mučila bilo je: je li moja kreacija fiksirani dnevni menu ili a la carte? Biram li svaki pojedinačni događaj ili »paket aranžmane«? Mislio sam o Isusu i Pasiji. Je li on kreirao patnju i muku ili je odlučio svijetu donijeti novu svijest, a muka je bila dio tog paketa?- WILLKada se slog »teo« Ispred aecega, to određeni tip odvu>s.a. Kooperacija raditi znjedi^o, suracTlvntl. x\^ac,l da & teojl se -zajtd\Msupojavljuju učiudvu> je što ta riječ* danas. upravo suprotnu;.125 em. idite svojim s.vw\A-\mm. z/u/lte ztvot ten ten v ste- Henry David ThoreauMogućnosti i vrijemeI dalje nam ostaje pitanje - kako to sve može fui onirati? I kako netko može postati svjesniji raznih gućnosti, tako da i samo stvaranje postane svjes Prema Amitu Gosvvamiju: \»Pretpostavka je da je svijest temelj postojanja. S su to mogućnosti svijesti. Iz samih tih mogućnosti, s' jest bira zbiljsko iskustvo koje onda manifestira, pr matra... kvantna fizika govori o mogućnostima, ali k; pogledate sebe, koliko ste se puta zapitali »ma kc mogućnosti«? Vaše pitanje o mogućnostima... [mo se] svesti na tako trivijalne stvari kao što je koji slad led ću ovaj put izabrati, od vanilije ili čokolade, što potpunosti ovisi o vašim ranijim iskustvima. Tako pr puštate kvantnu fiziku svoga života.«Mogućnosti koje netko ima u životu dr. Goswar di rasprostrima poput valne mogućnosti jednoga trona. To znači da su te mogućnosti u vašem ži jednako »realne« kao i one koje valu predviđa S< dingerova jednadžba. Stuart Hameroff dodatno ra ovaj koncept: j»Svaka svjesna misao može se smatrati izbora kvantnom superpozicijom koja kolabira u jedan izbor. R cimo da gledate jelovnik i pokušavate odlučiti hoćetf uzeti škampe, špagete, tunu. Zamislite da imate kvar nu superpoziciju u kojoj sve ove mogućnosti simultai koegzistiraju. Možda čak i odete malčice u budućnos kušate različita jela. I onda odlučite: 'A-ha. Uzet špagete'.«Odlazak u budućnost i nije takva znanstvena fai tika kao što zvuči. Kako naglašava dr. Hameroff kvantnoj teoriji, možete se kretati i unatrag kroz vriji a postoje i neke naznake da se procesi u mozgu kc odnose na svijest projiciraju unatrag u vremenu«.Ako se pokaže da su sve ove teorije točne, to bii čilo da individualna svijest konstantno skenira sve126JA STVARAM SVOJU STVARIduće mogućnosti, možda čak odlazi u budućnost da »kuša« bi li nekog oženila ili ne, a potom se usredotočuje, ili kolabira tu odabranu mogućnost u realnost. O onome »kako« u cijeloj se priči brine beskrajno interaktivni superinteligentni svemir koji automatski reagira na svijest jer ni on nije ništa drugo doli svijest. Svemir JE kompjutor koji prati sve - zato i je tu. A ako može stvoriti samosvjesna bića koja se mogu sama replicirati, onda može popraviti i ispuhanu gumu.A kako ovo gledište kreaciju čini svjesnijom? Pa, za mnoge ljude budućnost je s druge strane velikoga zida, a prošlost mjesto na koje ne mogu otići. Tako da im sve one mogućnosti koje su se tamo pritajile ostaju nevidljive, a kad se pojave, izazivaju iznenađenje, čak i šok. Ali shvaćanje da su ti potencijali stvarni, i

da se mogu razviti, da se njima može manipulirati i da ih se može kolabirati, to shvaćanje vodi nas ravno preko zida i u budućnost, u kojoj te već čeka novi ti.Stvoriti svoj danVaš bazen stvorene stvarnosti leži točno pred vama. Razmrljane preko čitavog zemljovida vremena, te mogućnosti čekaju »kretanje svijesti« koje će određeni događaj dovesti do ozbiljenja. No, recimo da ste vi malo proaktivniji - zemljovidni aktivist koji ne želi sjediti zavaljen i čekati da mu list iz svemira padne u krilo, nego će radije krajolik mogućnosti sam zasaditi svojim svjesnim kreacijama.Najpopularnija, najprivlačnija, najtraženija informacija u filmu Koji k....!? je ona o konceptu kreiranja vlastitoga dana. Tu tehniku prvu je prenosio Ramtha svojim studentima 1992. godine, a ona je i kamen međaš škole u Yelmu, Washington: »Nijedan učitelj vrijedan svoga imena ne dopušta da mu se dan dogodi; on ga kreira«.JA STVARAM SVOJU STVARNOS^127iSve to super zvuči u teoriji.Ali praksa je pravi problem.Sjećam se prvih nekolikoputa kad sam počinjala»kreirati svoj dan«. Bilo jeto nemoguće napraviti uonom trenutku prije no štose sjetim tko sam to »ja«.Čitavo tijelo bi mi bilošokirano. Preplašila bih se imorala bih učiniti nešto štoće me vratiti u »stvarnost«.Činilo se da ne mogu odsvog uobičajenog identitetabiti udaljena dovoljno dugoda bih stvorila neštodrukčije. Prevladali bi strahi panika. Trebalo mi je dugovremena da uopće dopustimsebi da budem prestrašena,a da ipak nastavim unepoznato. I kako sampočinjala uviđati učinkei rezultate, strah se pretvoriou radosno iščekivanje.-BETSY128JEDNO MALO UČENJE ,POSTALO JE OPĆA MODAOvo što slijedi »skinuto« je s DVD-a Ramtr Stvorite svoj dan - Pozivnica da otvorite svoj ui»Znate onaj trenutak kad se probudite, jes li, usput budi rečeno, ikada to primijetili, da trenutku kad se budite još ne znate tko ste. Jes li primijetili kako gledate po sobi u želji da orijentirate, a još najčudnije, jeste li kad ugled li i osobu pored sebe, ne znajući, na mali djel trenutka, tko je to? Mislim da o tome trebate mn go razmišljati. Te trenutke u kojima se budim dok još nismo izašli iz kreveta, provodimo p novno se orijentirajući, ponovno se povezujuć identitetom kojega, na trenutak, nismo ni ima i identitet je ono što počinjemo oblikovati k; pogledamo u osobu do nas. A onda ustanem počnemo se češkati po tijelu... Odemo na zah( i zapiljimo se u svoj odraz u ogledalu. Zašto činite? Zašto buljite u sebe? Zato što se pokus vate sjetiti tko ste. To je i dalje zagonetka.Ali ako se morate sjetiti tko ste i ako se sjeća parametara svojeg prihvaćanja i ograda svoj sumnji, ako morate proći čitav taj ritual svakoj dana kako biste se

sjetili tko ste, kakve su šam da će vaš dan ispasti jedinstven?... Svakako vr tanke. Ali što ako... se prije no što se sjetite ti ste, uspijete sjetiti toga tko biste željeli biti, i al se to možda dogodi čak i prije nego što ugleda svoga partnera, prije nego se zakvačite za seb prije nego što isteturate iz kreveta, preplašite ma ku i ugledate se u ogledalu... Ako se prije no šl napravite išta od svega ovoga, nečega sjetite: Ti je nego što se povezem u ritual svoje neuromn že, stvorit ću dan koji je nevjerojatan, koji će un, prijediti moju neuromrežu, koji će pridodati vr jedno iskustvo mojem životu' i stvorite svoj da - stvorite svoj dan. Taj trenutak, u kojem još niiJA STVARAM SVOJU STVARf<te onaj tko ste, najuzvišeniji je trenutak u kojem vidite ono izuzetno, u kojemu možete očekivati i prihvatiti neočekivano, možete očekivati da dobijete povišicu taj dan. Kad vi postanete vi, vaše očekivanje da toga dana dobijete povišicu u velikoj se mjeri smanjuje. I vi i ja to znamo. Ali u ovom stanju neuvjetovanosti vlastitim identitetom, možete stvoriti što god hoćete.To ja govorim svojim studentima: prije nego što ustanete i sjetite se tko ste, stvorite svoj dan. A nakon što stvorite svoj dan, vaša rutina će se promijeniti. Bit ćete donekle drugačija osoba, i dok zurite u pisoar, i dok se gledate u ogledalo. Nešto u vezi s vama bit će drugačije, i to će biti divno«.to\Mt da frovuuXtwtf> sebe.život: je tu dn stvorimo sebe.- George Bernard ShawOvo prekrasno učenje obraća se onom »ja« o kojem je, u konačnici, u ovom poglavlju i riječ. Tko je »ja« koji stvara? Ako je to osobnost, tada kreacije izviru iz postojećih struktura, navika, sklonosti, neuromreža, i sve što se može stvoriti iz te stare strukture osobnosti bit će isto ono staro, jednako onome otprije. Stvarati ono što je već bilo stvoreno teško se može nazvati stvaralaštvom.Ili stvaranje dolazi iz višeg sebstva, božanskog seb-stva, a u tom je slučaju obično nesvjesno i rezultat je neke duboko pohranjene karme. I dok su takve kreacije divne za duh, ovoj odvojenoj osobnosti one se čine proizvoljne, nepravedne i daju povoda osjećajima nemoći i vik-timizacije.Međutim, ova tehnika iskorištava trenutak ne-sebstva ili novo-sebstva. Iz tog »ja« može se manifestirati nešto zaista novo. Nešto što svjesno stvarate. A stvarati na ovaj način znači zauvijek poništiti zamke viktimizacije i nemoći.I to svakodnevno potvrđuje, na vrlo stvaran način, da stvarate svoju stvarnost.A ako to jest istina, potvrda rasplamsava tu vatru.JA STVARAM SVOJU STVARNOST?129Razmislite malo o ovome...Koje su granice naše kreativnosti i snage, ako uopće postoje?Možemo li promijeniti zakone fizike? Ako da, jesu li to zakoni? Što su zakoni?Kakvu nam vrstu odgovornosti donosi znanje o učinkovitijem stvaranju?Kako najkonstruktivnije možemo koristiti svoju kreativnost?Kako možemo znati da su naši individualni ciljevi u skladu s kozmičkim ciljevima?Koji je utjecaj spoznaje da stalno stvaramo, bili toga svjesni ili ne?Koja je razlika između osobnosti i viših stupnjeva svijesti? Otkud ja to znam?Kada znam da nešto stvara moja osobnost, a kada znam da je to moja viša svijest?Je li moja osobnost loša?ZAŠTO NISMO ČAROBNJACI?LUKE SKYWALKER, VIDJEVŠI DA VODA MISLIMA PODIŽENJEGOV BORBENI BROD X-WING IZ MOČVARE: »Ne vjerujem!«VODA: »z.bog toga t vds& uspio«.i I SfMagičari.Ispadaju iz ispisanih stranica knjiga,, filmskih ekrana... Učitelj Yoda, ravnati Dumbledore, Gandalf Sivi. Čarobnja< Nositelji vatre stvaranja - abrakadabrj

Tko ne bi volio biti čarobnjak? \ Tko se ne bi volio prebaciti ! iz škole br. 405 u Hogwarts? Tko bi radije bio bezjak?l Tko? Očito, samo bezjaci!Ier, AKO mi stvaramo svoju stvarnost, i ako u nema nikakve magije, onda smo tu stvarnost rili mi, je li tako? Pomalo je čudno to što se \ ii sviđa ideja o magiji i voljeli bi joj biti vični, a je daljinski upravljač za TV nešto u čemu smo najviše približili.To otvara zanimljivo pitanje: što je magija u od spram znanosti? Svakako, daljinski upravljač (i san levizija!) bili bi prava magija prije 200 godina. Drevi merani pisali su o bogovima koji mogu magično k nicirati svojim glasom, trenutačno, preko čitavog p ta. A danas je to tako jednostavna i svakodnevna : Dakle, u čemu je razlika? Znanost je vrlo procedui ali takva je i magija: knjige o magiji opisuju korak p rak, poput kuharice, na koji način proizvesti željen nak. Čini se, dakle, da je magija jednostavno zn1 Bezjak, prema knjigama o Harryju Potteru, naziv je za osobu koja r sebi nimalo čarolije. Hogvvarts je škola čarobnjaštva koju vodi DumbZAŠTO NISMO ČAROBkoja se nalazi s druge strane paradigme. A ono što radi dr. Tiller sa svojim crnim kutijama nije ništa drugo nego pomicanje te granice.Nečarobnjački priručnikUmjesto da se zabrinjavamo oko toga zašto nismo čarobnjaci (budući da je to pitanje na koje jedino sami možete odgovoriti), uzet ćemo nekoliko stranica iz jednog poglavlja Nečarobnjačkog priručnika, nazvanog »Kako čarobnjaka pretvoriti u žabu krastaču«. A ako vam nešto od ovoga zazvuči jako poznato, možda ćemo po tome znati tko je još čitao i koristio taj priručnik.# i. {Jvjeri ljude da NI*S(_J magičari.#2. Ve'i^a| poziciju žrtve i uči in kako da to postanu, omiješaj im i pobrka ^ustave y erovanja.#+. j redstavi im j\jovo Znanje kao nešto zastrašujuće i nedostupno.#^. |\jeka im magičan izgledaju jezivo, a biti magičarem opasno.#6. Natjeraj in da lažu.#7- I da se nikad ne zagledaju unutra, u sebe.A, samo u slučaju da ste upravo vi čarobnjak koji je pretvoren u žabu, Nečarobnjački priručnik nudi i protuotrove za sve gore navedeno.#1 . (J^jeriijude da NISCJ magičan.]j>udući da je svatko magiČar, potrebno je ljude uvjeriti da to nisu, pa onda i neće biti. /\\co ste uspjeli, nemo te dal e ni čitati.Protuotrov: Sjetite se kako ste veliki: vi već jeste m agi čar.Ako vam je rečeno da ste plod slučajne mutacije tvari i da je vaš osjećaj samoga sebe epifenomen svojstava neživih čestica, koliko se magično možete osjećati? AkoZAŠTO NISMO ČAROBNJACI?»Bilo je to magijsko udi/u, kad se magija jasno osjećalafl u zraku. Drveće je dahom slalo svoje pjesme pticama, koje su pripovijedale priče0 moći. Začarane doline čuvale su tajnu o tome da prava riječ može izmamiti1 zlato da se pojavi niotkuda. Magija je bila svugdje. I ja sam bio tamo. Uronjen u iskričave krhotine kreacije koju sam nazivao stvarnošću.«Ovo je ulomak iz knjige koju nikada neću napisati. No, koliko nas je čitalo takve knjige, čeznući za teleporterom koji bi nas prebacio na takvo mjesto? U doba magije, to mjesto je svugdje. Jer svatko ZNA da je svijet takav.Prije no što su se zapadnjaci pojavili na Tibetu, priče o »magiji« bile su svakodnevica. Redovnici su mogli skočiti deset metara u hipu, i tako prelaziti stotine kilometara za jedan sat. Svakodnevica, koja je danas nestala. Što za sobom povlači pitanje: »Što želimo da nam donese budućnost?«.Možda ipak, na kraju, napišem tu knjigu...zaista, zaista, kažem tteo vjeruje u me, i- on- će djela teoja ja %l\niw.. clnit it i \Jt6a od ovih, jer ja Idem le ocu.- Ivan 14:12 Ne možete vjerovati. Ljudima teojl govore da ništa od ovoga nije Istini. To da ništa od ovoga nije lstli/va, u vellteojmjeri ovisi o njima..što biste radije 'izabrali, da

nije tateo ILI da Ipateje? Tkodrži vreću, s Istinom? Ima LItamo vani fvetteo tteo U odreditidaje n&što n-emoguće, ILI ćeaetteo tamo van.1 reći daje apsolutna moguće? Tteo drži vreću istln*? Ml.- JZ Knightse svi vaši magični trenuci tumače kao slučajne p darnosti, gdje je onda magija vašega života? Ako s pogled na svijet sastoji od ubojstava, bolesti, rata i r (drugim riječima, večernjih vijesti) pred kojima se ćate potpuno nemoćno, kakav ste vi to čarobnjak?A što kad vam kažu da ste prezreni grešnik, za grijehu, obični bijednik u Božjim očima? :Prije otprilike četrdeset godina, grupa napredni! slilaca koje je predvodio profesor sa sveučilišta Bran Abraham Maslow, postala je akutno svjesna činjt da se psihologija skoro isključivo zanima za probi bolesti: neuroze, psihoze, disfunkcije. Zašto ne bi prc vali zdrave ili čak izvanredno zdrave pojedince? 2 ne pogledati koje su više i najviše mogućnosti ljuc ga bića - i pomoći svima da razviju svoje moći? 'Veliki američki pisac Henry David Thoreau nar. je, stotinjak godina ranije: »Ljudski kapaciteti nikad su izmjereni; niti je na nama da sudimo po ikakvim sedanima što sve čovjek može, jer tako je malo d< iskušano«.Norman Cousins, novinar i urednik časopisa Sati, Revieio, istu je ideju ovako izrazio: »Ljudski mozak j< ledalo beskonačnosti. Nema granica njegovu dos području rada ili kreativnom rastu. Nitko ne zna k bi velika postignuća mogla biti u domašaju vrste jed kad se potencijali našega uma u potpunosti razviju«. L vo to su psiholozi ljudskog potencijala odlučili otkriti.Vjerojatno najvažnije naslijede Maslowa i njegi kolega u tome je što su pripomogli da se u opće zn usadi i činjenica da svatko ima nevjerojatne potenci da u svakom od nas postoje moći i sposobnosti koj nisu došle do izražaja.1 #2. Ve'ičaj poziciju žrtve i uči in kalco da to postaJednom kad prihvati ulogu žrtve, čarobnjak odriče svojeg prava na stvaranje stvarnosti. 2_rtvam stvarnost događa: ona je nepravedna, i nije takva,ZAŠTO NISMO ČAROBNjnovom krivnjom. | ako da se nikad i ne moraju zagledati u svoju nutrinu, u koioj bi otkrili svoju kreaciju.Protuotrov: f rihvati odgovornost za svoj život.Ima mnogo prednosti u tome da budete žrtva. Nikada niste »krivac«, pa ne morate osjećati krivnju. Ljudi vas sažaljevaju, pridaju vam pažnju i pomažu vam. A okrivljavanje je glavni potez te igre. Okrivite roditelje, društvo, posao, partnere, zdravlje i bla, bla, bla... za sve okolnosti u svom životu kojima niste oduševljeni. Ali čitava ova mreža isprika ruši se kad prihvatimo da svijest stvara stvarnost (SSS). To je najpraktičniji aspekt SSS-a. On znači da ste vi stvorili vaš život i vaš svijet. Možete proklinjati i gunđati jer vam se čini da ne možete imati ono što želite, dok u stvari imate baš ono što želite. Živite život koji ste izabrali, život za kakav ste vjerovali da biste mogli živjeti.Da biste zaista znali gdje vam je svjesnost, jednostavno promatrajte sve oko sebe, svaku stvar, osobu, mjesto i svaki događaj u svom životu. e rova ni a.#3- fomijesaj im i pobrkaj 5U5tave N/jViera ie pogonski motor kreaciie. ] najmanji kvar na vjeri u magijski čin izbacit će ga iz tračnica. (J tom poduhvatu »autoriteti« mogu biti od velike koristi.Protuotrov: [\jemojte snagu pridavati autoritetima i vjerujte vlastitom iskustvu. 2LaParr|tite: vjera je motor kreaciie.Je li Isus hodao po vodi?Hodaju li tisuće ljudi svake godine po užarenom ugljenu, a da se pritom ne opeku?

Gordie, Betsvn suprug, triput je hodao po žeravici, a da ju nije ni osjetio. A onda je o tome upitao svog profesora fiziologije. Ovaj mu je rekao kako se to nije ni dogodilo iZAŠTO NISMO ČAROBNJACI?i\Prihvatiti da »ja stvaram svoju stvarnost« nije bilo ni lako niti zabavno. Pogledala sam uokolo na krvoproliće i kaos koji sam stvorila i pomislila sam: »Sranje, koji nered!«. Ali, hej, ako mogu stvoriti ovo, onda mogu stvoriti i nešto drugo.- BETSY

Kad bezjate vlcti, ¦pri.cvijerice, zniaja, Mleustarstvo pošalje koje nazivaju acl i koji uzda bezjak zaboravi sve u vezi s. tim.- iz leksikona na web-stranici Harryja Potterada taj užareni ugljen nije bio zaista vruć. Da je te »Leidenfrost-efekt«. Kad je četvrti put hodao po že: ci, Gordie se počeo pitati što ako je profesor bio ul vu i je li žeravica zbilja vruća. Šetnju je završio s op nama trećeg stupnja.Što je onda napravio? Prvo, primijenio je protuc #2 - umjesto da okrivljuje profesora ili čovjeka koji; učio hodati po vatri, shvatio je kako je sam kreirao t ishod, a onda je primijenio protuotrov #3. Nije prog foru s efektom Leidenfrost, nego je vjerovao svor kustvu. Njegova peta šetnja po žeravici prošla je ikakvih problema.U tom je kvaka, u toj sitnici koja se tiče vjere, uopće želi biti takav čudak da sam sebe izludi za: ljajući stvari koje su toliko daleko od realnosti? A c tko bi htio biti ograničen samo na prosječnu, standan svakodnevnu stvarnost u kojoj nema ni trunke magi ga? Ideja o hodanju po vodi je suluda. Da nije one sle scene na moru Galilejskome, svatko bi vam, bez in dvojbe, rekao da je to nemoguće, a ako mislite da j< ko nešto moguće - ludi ste.U tome je kvaka, jer naš sustav vjerovanja obične je čvrsto izgrađena, dobro promišljena, konzistentna lina. Drugim riječima, moguće je doživjeti trenutak u ta u kojem mislite da možete letjeti, ali i dalje ćete pri vjerovati da ono što poleti gore na kraju mora i p; Prema Micealu Ledwithu:»Ako ja vjerujem da mogu hodati po vodi, i vičem galamim samome sebi da ću hodati po vodi, ono što ti me naglašavam obično je prezir prema dvojbi koju osje ćam, pa ako zaista i krenete hodati po vodi s takvin podijeljenim fokusom, potonut ćete.Ali ako to apsolutno i u potpunosti prihvatite, da, us pjet ćete, jer se stvarnost precizno prilagođuje vašoj na mjeri. Isto tako, ako se možete fokusirati i potpuno pri hvatiti da ste izliječeni, to će se dogoditi, ali ono što stvar no ne- prihvaćamo jest stupanj sumnje koji se skriva iz; takvih afirmacija.«ZAŠTO NISMO ČAROBNJ,A ako zakopate dovoljno u dubinu, sumnja je uvijek rezultat sustava vjerovanja, koja kolidira s vjerovanjem po kojemu radite. I dok se ti konflikti ne uklone, borbeni brod X-Wing ostaje u močvari. Kako kaže Ramtha:»Koliko široka, koliko duboka, koliko visoka je vaša razina prihvaćanja? Jer to je ono što je vjera. Nikada, nikada ne možete u svom životu manifestirati ono što ne prihvaćate. Manifestirate samo ono što prihvaćate. Dakle, dokle seže vaše prihvaćanje? Je li veće od vaših sumnji? Koje su granice vaše sposobnosti prihvaćanja? Je li to razlog zbog kojeg se razbolijevate? Je li to razlog što ste stari? Je li to razlog što niste sretni, jer nesreća je razina vašega prihvaćanja? To je sve što ćete dobiti, znate. Nećete dobiti ništa više od toga.«#4-, | redstavi im Novo 2,nanje kao nešto zastrašujuće i nedostupno.I\|ovo znanje je ključ koji otključava stare sustave vjerovanja i otvara vrata sve veće i veće stvarnosti. [\jadalje, znanje učvršćuje nečije vjerovanje u stvarno djelovanje svemira, osnažujući time f\\agičare. 7ato, posegnite za najdrastičnijom protumjerom: stranom.Protuotrov: »~|~raži i naći ćeš, kucaj i otvorit će ti se.« M 7-.8

Kad zamišljamo čarobnjaka, u mislima nam se pojavljuje slika nekakvog tipa u radnoj sobi zatrpanoj knjigama do stropa, s opremom za pokuse razbacanom uokolo. Dr. Dispenza objašnjava zašto je tako: »Morate imati znanje koje će vam omogućiti da snivate veće snove. Morate imati volje i strasti da iskoračite izvan granica vlastite udobnosti i vaše potrebe za konformizmom, da pokušate napraviti nešto što će čovječanstvo smatrati ludošću. A ipak, učinjeno bez pravog znanja, to i jest ludost. Učinjeno s pravim znanjem, smatra se junaštvom. Smatra se briljantnim. Smatra se genijalnim«.ZAŠTO NISMO ČAROBNJACI?Zašto je Donald Trump bogat? Zato što je prihvatio to da svaki dan zaradi tri milijuna dolara. On je izgradio model vjerojatnosti kakav nema većina ljudi. Većina ljudi ima model prema kojem mogu zaraditi možda 200 dolara na dan. On je samo dodao hrpu nula i prihvatio to. Ne mora nužno biti da se on rodio s nekim osobitim darom. Sve je u prihvaćanju. Kako vi gradite svoju razinu prihvaćanja? Atletičari to čine trenirajući, a potom i istrčavajući utrku. Oni otkrivaju koje su njihove granice. Otkrivaju u čemu su dobri. Pomaže im njihov trener, i na kraju možda i osvoje olimpijske medalje. Zašto bi bilo drugačije kad je riječ o svijesti? Zar ne bismo i svijest trebali trenirati? Zar joj ne bismo trebali davati informacije?- MAP137on. ICfavuialfl ustade I vtše set>aje ostavljao vm svoj štap... »Mudri, pričaju. samo o što zvujju, c^nMm <qal*viodov. Hiateav si. ^razum-ku. giouzavac postao. Z,ato šuti i. drži. svoj rašljasti. ježite za zubima. Nišan*, prošao teroz vatru i smrt da bili sasluganom. razkvyeiflji.vaoprijetvorni rijeci dote w.uiy'epadaju.« Podigne svoj štap.TakKoje bila teugtasta m.ui/y'a...Pojavilo se svjetlo, teao dajekvtu^ja rasteoLiLa strop. I tadasve uti.hfve. c^ujosLovje Ležaopotrbuške.Gospodar prstenova138Amit Gosvvami slaže se s tim: »Kad god uspijerru širiti vlastite granice, osjećamo se sretnima. Kad s še granice stisnu, i mi se identificiramo unutar ma hure, postajemo nesretni. Zato se čitava ideja i sve proširivanje granica«.Što je još čarobnjacima zajedničko? Štap. I Gan Yoda imaju po jedan.»I zapovjedi im da sa sobom ne nose ništa, osir pa; ni zapise, ni kruha, ni novca u torbi«. (Marko (Zašto štap? On se smatrao štapom znanja. Zna bilo potpora djelatnicima na polju magije i vodilo njihovim putovanjima. Pridavalo im je i veliku mo to ste tijekom stoljeća, ako ste htjeli besmrtna bićć tvoriti u žabe, spaljivali knjige. Prema Johnu Hagi»Znanje je najveći pokretač. Kad bi jednostav znali kakve mogućnosti život nudi, kakva viša sta svijesti, mimo budnosti, sanjanja i spavanja, ponuditi votu, i kakav bi bio svijet da žive u zajedničkoj svjesi sti, ljudi bi bili motivirani. Jedini razlog što to nisu j u tome što nismo izloženi znanju.Današnji mediji, kakvu vrstu znanja današnji me predstavljaju ljudima? Jedva takvu i toliku kolika irr potrebna da ih navede da iziđu van i kupe hamburc To stvarno nije dovoljno. Nije dovoljno da bi ljude ii piriralo da shvate što je sve u životu moguće.« j\ #J. Neka im magičan izgledaju jezivo,a biti magičarem opasno. iI rosvjetljena bića magnetično isijavaju, i žu< tim da svakoga prosvijetle. (Jldoniti ih na o' onaj način znači ukloniti i taj problem, a drug< vratiti od toga da idu njinovim stopama.Protuotrov: f ronadi one od kojin možeš učiti mu i — uči.ZAŠTO NISMO ČAROB

Donositi prosvjetljenje na ovom je planetu već tisućljećima vrlo riskantan posao. I to ne samo za duhovne učitelje. I znanstvenici su morali prolaziti trnovit put. Ali danas, kad je već malo teže naprosto pogubiti problematičnog učitelja, treba ga prikazati kao kakvog čudaka, jezivog ili zastrašujućeg stvora. Ako ni to ne upali, nalijepit će mu se etiketa vode kulta. Postoje gomile ljudi od kojih se može učiti, a jedini način da to doznate jest taj da se sami u to uvjerite. Sjetite se protuotrova #3 - ne vjerujte autoritetima, vjerujte vlastitom iskustvu.A da je i sada opasno, jest, ali nije više tako strašno kako je nekad bilo. Vremena su se promijenila. Nažalost, sjećanja u kolektivnom pamćenju i dalje traju. Najveći primjer pružaju ne tisuće učitelja koji su eliminirani, nego nekih, kako se procjenjuje, 50.000 do 100.000 vještica ubijenih tijekom petstogodišnjeg razdoblja. Tužno je što su svi primjeri magičara muškarci, posebice stoga što su žene, u usporedbi s muškarcima, prirođeno mnogo vičnije ovoj umjetnosti. Prema onome što kaže Casta-nedin učitelj, indijanski vrač Don Juan, kad se muškarac susretne s novom magijskom idejom, on o njoj razmišlja, o njoj govori i o njoj raspravlja, dok ju žena jednostavno usvoji.#6. j\jatjeraj ih da lažu.[_až predstavlja kidanje veze sa stvarnošću. Ona rase epl u e|samog lažljivca, čineći ga nalik na podijeljenu kuću. [_až također rascjepljuje integritet njegova sustava vjerovanja, čineći tako i svaku magiju koju radi bezvrijednom. Z^bog toga, učinite laž pri-nvatljivom.Protuotrov: ~j~Yenutak prije no što izustite laž, zapitajte se: sto mi se najgore može dogoditi ako kažem istinu, i je li to čega bi me laž poštedjela dovoljno vri-leđno da žrtvujem svoje maeijsko naslijeđe? ¦J J J °J JZAŠTO NISMO ČAROBNJACI? dnu, ucivuki super ? Takx> da ut mis.litl o E>nn. ovuia tfltevt^M. L postaje.- JZ KnightZ^ato najprije tražite kraljevstvo B.ozje ia to će van*, se Matej 6:33Danas, čini se, svi lažu. Šefovi lažu, reporteri političari lažu, ljubavnici lažu, religijski vode lažu se da je laganje postalo općeprihvaćeno, budući d ko oko toga ne diže nikakvu buku.2 Ali pravi čaro svjesni su posljedica. Jedan od zavjeta koji polažu istički redovnici jest da nikada neće lagati. Reče također da, budući da Isus nikada, nikada nije la da to apsolutno nikad ne bi ni napravio, dakle kć on nešto rekao, zato što nikad nije lagao, svemir me morao pokoriti. Pa kad je rekao: »Ustani, uzm krevet i idi svojoj kući«, bio je to zakon svemira. » usta, i uze svoj krevet, i ode kući.« Dr. Ledwith d<»Da mi u svojim životima nikada ne lažemo i ne1 ramo, da posjedujemo bezgriješnu čistoću duhov vođa, tada bismo i mi mogli raditi takve (čudesne) st ri bez ikakva napora. Ali, kao što znate, to se ne stiže sjedeći uz prekrasnu glazbu i paleći mirisne L piće, i sve takve stvari. Postiže se vrlo praktičnim puti suočavajući se s lažima i neistinom i s onim stav žrtve koji nas i čini ovakvima kakvi smo. Ako te st' iskorijenimo, ove druge stvari smjesta će uslijediti. / ih pak nikad ne iskorijenimo, nego ih samo prekrije fasadom duhovnosti, tada se ništa ni za pedalj ni promijeniti taman da se znanost i religija ujedine ' danas popodne.« ;#7- 1 da se nikad ne zagledaju unutra, u se;jako je posljednje, ovo pravilo ključno je z gore navedena. /\!<o ljudi nikad ne poglc unutar sebe, nikada neće ni otkriti istinu o tom su i sto su zapravo. 2Lbog toga, uvjerite in c prava sreća nalazi izvan njih. ,2 Slučaj o kojem je riječ: Američki vode proizveli su čitavu seriju ko bi izmanipulirali zemlju da ude u rat u kojem su ubijeni desec ljudi. A Amerika na to uglavnom samo sliježe ramenima.ZAŠTO NISMO ČAROIProtuotrov: f\Je sluša

jte —gledajte unutra.Reklame kojima nas svakodnevno bombardiraju trude se naglasiti predodžbu prema kojoj se ispunjenje postiže posjedovanjem nečega što se nalazi u vanjsko-me svijetu. Ali jednostavna činjenica glasi da ste, na kraju čitave priče o automobilima, kućama, novcu i slavi, opet prepušteni samome sebi.Međutim, važno je prisjetiti se da oglašivači, kao ni lažljivci ili mediji, nisu odgovorni ni za čije žaboliko stanje. To bi značilo pristati na ulogu žrtve. Na kraju, uvijek svatko sam za sebe odabire na što će obraćati pažnju. Na što će se usredotočiti. Što će pustiti unutra. To je naš osobni izbor, u svako doba. Kriviti vanjske okolnosti znači obezvrijediti ono iznutra.Zamislite ovo: hodate uokolo noseći u sebi Kraljevstvo Božje, Raj, Prosvjetljenje, Nirvanu. Mislim, dajte si to doslovno zamislite:Zadržite tu misao u svijesti - idete na posao, u školu, u dućan, sa svim tim unutar sebe. Kamo god da idete, sa sobom nosite vječnost...Ako to nije slika čarobnjaka, onda zbilja ne znam što jest.ZAŠTO NISMO ČAROBNJACI?jer feraLjevsh/o je B-ožje u \/avu.a.- Luka 17:21141HiMatrica riječiProdiskutirali smo i istražili mnoge koncepte. Vrijeme je da vidimo kako funkcioniraju zajedno...2,1^0 fU>StČudo varadigmaZapišite kakav je prema vašem mišljenju odnos između ovih riječi. Primjerice, »magija je izvan paradigme«. Obradite sve međuodnose.jvak.o gore, tako doljeDrevni simbol ovog odnosa je šestokraka zvijezda, koju čine dva isprepletena trokuta, poznata i kao Davidova zvijezda.Pogledajte koliko od ovih riječi, koje su navedene oko nje, možete postaviti u takav odnos da je jedno »gore«, a drugo »dolje«. Nakon što ste to učinili, slobodno kreirajte vlastiti raspored.ZjVM VU>S,tVČudo Paradigmavjera Magija svijest1Jeff: »Danas na bilo što možete nalijeatribut kvantnoga. Prije nekoliko go<takvu je popularnost uživala riječkreativno, pa smo imali kreativni razkreativno kuhanje... Sad je to kvantkvantni razvod, kvantna kuhinja,kvantno liječenje...« Betsy: »Što je to kvantna kuhinja (smij Jeff: »Ne znam, ali dobro zvuči, zar r144~W~e li zbilja čudno što se riječ kvantno može priI na sve? To je toliko drukčiji način za sagledavarI koga svemira na kojemu je sve ostalo izgradei?e da to otvara vrata tolikim mogućnostima i daje ngovore na zagonetke koje zbunjuju ljude već tisućljIzvan kuhinje, jednu od svojih najzanimljivijihna pojam kvantnoga nalazi u pogledu na razneljive aspekte naših života: svijest (opet ona!), skvolju, namjeru, iskustvo a, posebno za ovu prilikutno susreće i mozak!Svijest, mozak, tijeloJe li svijest tek proizvod mozga, »epifenom »emergentno svojstvo« bioelektričke aktivnosti v glavama? Je li to nešto što nastaje kada dovoljn broj neurona ispali zajedno, stvarajući dovoljnu računske složenosti? Ako je tako, je li

mozak sar loški kompjutor? I po čemu se razlikujemo od stj Može li postojati umjetna inteligencija koja je jeKVANTNili čak nadmašuje, ljudsku? Bi li takvi strojevi bili »svjesni«? Bi li mogli učiti? Bi li imali slobodnu volju?Ili je svijest temeljna komponenta svemira, neovisna o mozgu, pa ju je moguće iskusiti i bez tijela, kao što tvrde tisuće dokumentiranih izvantjelesnih iskustava i iskustava bliskih smrti? U takvim slučajevima, tijelo osobe privremeno se gasi (primjerice, na operacijskom stolu) i sve njegove funkcije prestaju, pa ipak svijest te osobe nastavlja budno proživljavati iskustvo.Povijesno gledano, odgovori na ova pitanja mogu se smjestiti u jednu od tri ladice:• Materijalizam: Materija je primarna; svijest, ma što ona bila, sekundarna je. Svijest je jednostavno jedan od učinaka moždane aktivnosti. Ne postoji »svijest« sama po sebi; ona nema zbiljnost za sebe, nego je tek proizvod naše biologije, neuronskih mreža i elektrokemijskih interakcija.• Dualizam: I svijest i materija postoje. Ipak, toliko su različite (jedna čvrsta i opipljiva, druga apstraktna i nedodirljiva) da djeluju svaka u potpuno udalje-nirrvi odvojenim područjima. Descartes je u 17. stoljeću podijelio svijet na res cogitans i res extensa - područje duha i misli (cogitans) naspram područja materije i stvari (res extensa). Materijalni svijet, uključujući minerale, biljke, životinje i ljudska bića, sve su to strojevi kojima upravljaju apsolutni zakoni kauzal-nosti. Ne može biti uzajamnog djelovanja između neuhvatljivog i apstraktnog područja čiste misli te gustog ^lokaliziranog područja tvari: to su dvije krajnje različite supstance.• Idealizam: Svijest je temeljna stvarnost. Sve je izraz svjesnosti. Živa, fluidna i vječno samoobnav-ljajuća, ona samu sebe izražava u kontinuumu razina ili slojeva, od »najmekše« i apstraktne čiste svijesti, kroz fine i »supstancijalnije« razine (kvantno-mehaničke valne funkcije i čestice, fotoni, atomi, molekule, stanice itd.) do najčvršće materije. U tom kontinuumu, sve je spojeno i sve je u odnosu; sve je toKVANTNI MOZAK e u. totue što e Žovjetefl, tefloostaje razini,- dr. se. John Hagelin145'¦.-¦L'! I! iliI dalje traje rasprava otome pojavljuju li semikroskopski kvantniefekti u našem velikom,makroskopskom svijetu.Mnoga pitanja oopravdanosti upotrebetermina »kvantno« udiskusijama o stvarima kaošto je odnos svijesti imaterije izviru iz tihrazmišljanja, i o tome zaistatreba dobro promisliti. Alija mislim da, ako kvantneučinke i pronađemo bilogdje u ovom našem velikomsvijetu, onda će to biti unajsofisticiranijem djelićufizičke strukture koju uopćepoznajemo - našem mozgu.-WILL

jedna te ista stvar koja se manifestira u različitir vencijama, različitim razinama vibracije ili gusU prvom i u drugom slučaju, svijest je ili lišena titeta ili digniteta ili je zauvijek odsječena od međi. vanja s materijalnim svijetom. U trećem gledištu r problem odnosa svijesti i tijela: oni već jesu i uvi biti povezani i u odnosu; u stvari, to su dva aspek »stvari«. Ovaj način gledanja, iako ga mnogi sm »ekstremnim«, ne samo da je u suglasju s budiz indijskom vedskom tradicijom, kršćanskim mist judaizmom i islamom, nego ga favoriziraju i broji čari koje smo dosad spominjali. A svijest bi lako i biti i »neutralni monizam« matematičara i filozof tranda Russella, prema kojemu zajednički entitet u podlozi svega pridaje i fizikalne i mentalne kvaAli koji su to mehanizmi po kojima svijest opusi ju čistu apstraktnost, postajući misao, percepcija i < i pojavljujući se kao električna ili kemijska aktivi mozgu? Evo nekoliko teorijskih pokušaja da se o kako to funkcionira. ;Upozorenje: Većina srednjostrujaških znanstv* ka ne prihvaća ova gledišta. Čitanje ovog štiva r že dovesti do preumrežavanja u vašem moz Molimo posavjetujte se s vlastitim višim sebstv radi utvrđivanja pravovaljanosti.Kako Stuart Hameroff zamišlja kvantni m»Kako živa tvar proizvodi subjektivne misli, o je i emocije?«, pita se Hameroff, počasni profesor i ka za anesteziologiju i odsjeka za psihologiju te rav Centra za proučavanje svijesti pri sveučilištu Ari »Na koji način naši mozgovi sudjeluju u fenomei kom 'iskustvu' - mirisu jasmina, crvenilu ruže ili t ljubavi?«KVANTNI ]Teška pitanja poput ovih zaokupljala su filozofe i mislioce tijekom stoljeća, a Hameroff naglašava kako je »proučavanje svijesti proživjelo teška vremena tijekom većeg dijela 20. stoljeća, dok su bihevioristi dominirali psihologijom. Zašto bismo proučavali nešto što se ne može izmjeriti? U znanstvenim krugovima, svijest je postala prosta riječ i pala je u sjenu djelotvornih paradigmi o uvjetovanostima, o Pavlovljevu refleksu i drugim kvantifi-kabilnim parametrima«.Ponovno zanimanje za svijest budi se tijekom sedamdesetih godina 20. stoljeća. Ne samo da je velik broj ljudi, posebice generacija iz šezdesetih, počeo aktivno istraživati transformaciju svijesti putem meditacije, različitih oblika terapije i čitavog asortimana kemijskih tvari koje djeluju na mozak, nego su i kompjutori omogućili da se započne intenzivno raditi na umjetnoj inteligenciji i da se brzo analiziraju podaci dobiveni elektronskim oči-tanjima mozga (EEG i druga mjerenja).Tijekom osamdesetih i devedesetih godina, brojni su ugledni znanstvenici uskočili u tu karavanu i ispisali knjige i teorije koje slave mozak kao fascinantan kompjutor, kao i gledište prema kojemu, kako to kaže Hameroff, »svijest ima neke veze s misterijima kvantne mehanike«.Tada se Hameroff upoznao s radom Sir Rogera Pen-rosea, poznatog britanskog matematičara i fizičara.JE LI SJEĆANJE ZAISTA U MOZGU?¦&roje\i zkU)yustv4i/u.ci. upravo razmatraju ¦pretpostavku da a zapravo i j da ateodio vuozga u leojekn.je prethode ^veteo sjećale loovra\M, sjeća ey'e tpate ostati! <^djt je pokravyei>w>? Možda v^egdjeL.k,ali, Ui Mi HĆ&tM. ŠtO tiMoguće je daStuŽl. teflkojega se sjeLa^ja LzvlaŽe Iz svemira. Možda je ow loteaUU. iAi disk. za drtve \*a teojew. sva sjeiat^ja.Penrose-Hameroffova »OR« teorija svijestiPenrose je^ižnio pretpostavku da se svijest javlja kad superpozicije neurona u mozgu dosegnu određeni prag te sponatno kolabiraju. Slično tome, valna funkcija kolabira tijekom promatranja, svodeći nepreglednu količinu mogućnosti na jednu lokaliziranu mjernu vrijednost. Razlika je u tome što ovdje superpozicije kolabiraju same, u skladu s učinkom kvantne gravitacije. Prema Pen-roseu, ono što on naziva »objektivnom redukcijom« u biti je svojstveno načinu na koji

funkcionira svijest. Višestruke mogućnosti koje postoje na predsvjesnoj, nesvjesnoj i podsvjesnoj razini, pretvaraju se putem ove »objektivneKVANTNI MOZAK147Vouo snku proučavati, te w-t.terotu.buLe i vuzain. vm teojlovut vvj^zda obrađuju.iwforw.nc'iju, i činilo n/ti se dawX wjt.ko\/n stru.tetu.rn uteazujevjx to ctn su oeve n^ten vrstteokupjutora, i^tea vrstrflcu^mlcui opreke, sttjen-teetih mlterotubula imaju. \Jrioza i-umlj ivu ketesagon^Ln-urešetteastu. strutetu.ru,posjeduju aeteu dvJvM.rn.ntekvi.flti.cteu simetriju,teoja wl se u&iviila- dr. Stuart Hameroffredukcije« (»OR«) u određenu percepciju ili oda svjesnoj razini, primjerice kao kad razmišljate oJ sushiju ili pad thaiju (sve to postoji kao superpozii onda odaberete jedno od toga (kolaps ili redukcija meroff je predložio mehanizam putem kojega bi s moglo događati, a on i Penrose zajedno su form teoriju. '¦>Središnje mjesto u kojem se zbiva ovaj kolaps, i predstavljaju sićušne mikrotubule, prazne struktui lik na slamčice, koje se nalaze u svakoj stanici, uk jući i neurone. Mikrotubule su ranije smatrane te skeletonima ili staničnim skelama, no otkriveno je c kazuju izvanrednu inteligenciju i sposobnosti sai ganizacije. One služe kao stanični živčani i cirkul sustav, transportiraju materijale i organiziraju oblik tanje stanice. U interakciji su sa svojim »susjedin obrađuju i prenose informacije, mogu organizirat sjedne stanice u jedinstvenu, koherentnu cjelinu. U nim stanicama ili neuronima, mikrotubule takođ postavljaju i reguliraju sinaptičke veze i uključen oslobađanje neurotransmitera. Kako kaže dr. Han »One su posvuda i čini se da organiziraju gotovoStrukturne promjene, obrada informacija i komi čija među mikrotubulama unutar neurona u mozgu, stavljaju »gornju razinu« koja izravno utječe na o zaciju neurona u mrežne cjeline koje zovemo neuroi mrežama. Ali na mikrotubule izravno utječu k\ fenomeni koji se zbivaju duboko u njihovoj vlastitoj turi: proteini od kojih su građene odgovaraju na si koje im šalje unutarnji kvantni kompjutor kojega sami elektroni. Dr. Hameroff objašnjava: »Te kva mehaničke sile u džepovima unutar proteina koi raju strukturni oblik proteina. A on, zauzvat, koni akcije neurona, a potom i mišića, i našeg ponašanja le, promjena oblika proteina je amplifikacijska toč medu kvantnog svijeta i našeg djelovanja na kl svijet, i to se odnosi na sve što činimo kao vrsta, I dobro ili loše«.148KVANTNI ]Hameroff dalje objašnjava kako je riječ o spontanom kolapsu (OR) ovih mikrotubula, koji se, ugrubo govoreći, zbiva nekih četrdeset puta u sekundi, tvoreći »trenutak svjesnosti«. Naša svijest nije kontinuirana, nego ju čine sekvence »a-ha« trenutaka. On kaže: »Svijest na neki način radi skokove kroz prostor/vrijeme, i ta je svijest niz sadašnjih trenutaka: sad, sad, sad...«.Gdje se događa svijest?Gdje se susreće nedodirljivo područje misli i svjesnosti koje čini nade unutarnje subjektivno iskustvo, i elektrikom nabijena biokemijska juha1 nadega mozga?»Ja nisam idealist poput biskupa Berkeleva ili poput hinduista«, kaže dr. Hameroff. »Prema njima je svijest sve što postoji. Nisam ni 'kopenhažanin', pa da mislim kako svijest izaziva kvantni kolaps i odbire jednu stvarnost od brojnih mogućih. Negdje sam po sredini. Svijest opstoji na rubu između kvantnog i klasičnog svijeta. Razmišljam više kao kvantni budist, po tome što mislim da postoji univerzalni proto-svjesni um u koji imamo pristupa i koji može djelovati

na nas. Ali on zapravo postoji na funda-mentalnoj razini svemira, na Planckovoj skali.«O Planckovoj skali nismo govorili, no ona je bitan dio Penrose-Harheroffove teorije. Planckova skala (nazvana po kvantnom fizičaru Maxu Plancku) najmanja je udaljenost koju je moguće definirati. Na IO33 centimetra, ona je 10 bilijuna bilijuna (ne, nije tiskarska pogreška) puta manja od vodikovog atoma! Prema Hameroff u, ova fundamentalna razina svemira:»...nepregledno je skladište istine, etičkih i estetičkih vrijednosti, i preduvjet je svjesnog iskustva, uvijek spremno da utječe na svaku našu svjesnu percepciju i odabir. Mi smo spojeni sa svemirom i povezani sa svakim drugim bićem kroz ovu sveprožimajuću sveprisutnost,1 Eto ga: kvantna kuhinja.KVANTNI MOZAKJe li mozak kvantne prirode? Nemam pojma. Ali ne mogu nikako drugačije objasniti kako ponekad znam što će se dogoditi, ili da netko misli na mene, ili da je netko svjestan da ja mislim na njega. To bi trebalo značiti da je nešto u mom mozgu spojeno na informacijski super-autoput neovisan o vremenu i prostoru. Meni to sumnjivo miriši na nešto kvantnoga tipa.-MARK149H Atfctmdnls&'&koj di\A&w.ic,i \r~Ji\MA KKjestn za tsttasleu sLuScijkuist, a bez Izvora slupaj »A-osti.jtdinl fozvMt izvor savršenslobode djelovflKvjfl Leži. u tevn^vti^oj prirodi niaterije.- dr. Jeffrey Satinoverkroz to more osjećaja i subjektivnosti. Ako smo p i ne djelujemo refleksno ili naglo, naši izbori moc božanski navođeni. Penrose izbjegava svaku duh implikaciju svojih ideja, ali te implikacije su neizbj Kvantni izračuni u našem mozgu spajaju našu svi 'funda-mentalnim' svemirom.«Slobodna volja i kineske kutijeSatinover, fizičar koji je kao i Stuart Hamerof la u kvantnoj mehanici, napisao je knjigu nazv; Quantum Brain: The Searchfor Freedom and the L neration of Man (Kvantni mozak: Potraga za sic i novom generacijom čovjeka). Osobno nesklon 1 naziv »kvantno« prilijepi na stvari kao što je 1 sko umijeće, Satinover je iznio vrlo stroge matei argumente koji pokazuju da »rad živčanog si osobit način na koji on ostvaruje kvante efekte određen, specifičan način, ne općenit, ne zbrkar lo neprecizan - apsolutno otvara vrata slobodr kao mogućnosti koja ne narušava osnovne pi moderne znanosti«.Ono čime se bavi Satinover u izravnoj je vezi: vitom strukturom koju smo maloprije opisali. R tome da nam ne-determinizam na kvantnoj raži stencije, nasumičnost i činjenica da vjerojatnost, f goli apsolutna sigurnost, upravlja kvantnom stva daje jedinu mogućnost za postojanje slobodne vcNa makro planu, na krupnoj skali kojom se b sična fizika, svi događaji, od orbita planeta do 1 molekula, jesu mehanički i određeni preciznim mai kim zakonima. Prema tome, izbor i slobodna volja su jedino u slučaju da je nasumičnost koja postoji nć noj razini na neki način relevantna za makro razit»Na razini mozga«, kaže Satinover, neuronsl že »proizvode globalnu inteligenciju koja se po\ mozgom kao cjelinom. No, kada gledate pojedina urone, unutrašnjost neurona izgleda kao drug, zička primjena istog principa. I, u stvari, na sv<150KVANTNžoj skali, kao kod kineskih kutija koje su smještene jedna u drugu, svaki pojedinačni element obrade na jednoj skali može se prikazati kao spoj nebrojenih manjih elemenata obrade koji su sadržani unutar njega«.Počevši na »najnižoj« ili najmanjoj skali, proces tijekom kojega se protein savija - proces koji bi Stuart Ha-meroff opisao kao događaj koji se zbiva unutar mikro-tubule - »suštinski se pokorava istoj matematičkoj sa-moorganizirajućoj dinamici upravo kao i način na koji neuronska mreža obrađuje informacije. Dakle, savijanje proteina matematički je identično generaciji misli, ili rješavanju problema. I to je ono mjesto na kojem pojam o kvantnom mozgu stupa na scenu. Ne da je mozak kao cjeloviti entitet kvantan, prije bi se reklo da su kvantni

efekti s najniže razine ne samo sposobni za put prema gore, nego i da se na tom putu nužno pojačavaju zbog toga što živčani sustav ima tu strukturu kineske kutije... Posredstvom vrlo osobite vrste interakcije među susjednim neuronima, a na razini mozga kao cjeline, pojavljuje se ta globalna inteligencija«.Prema ovoj teoriji, mozak je u stvari napravljen tako da pojačava ove kvantne efekte i projicira ih »nagore«, prema sve višim i višim elementima obrade, sve dok ne dosegnu razinu mozga.Ukratko, kaže Satinover, »kvantna mehanika dopušta ideju da neopipljivi fenomen slobode jest utkan u ljudsku prirodu... Čitava gradnja ljudskoga mozga podzi-dana je kvantnom nesigurnošću«. Tako je stoga što »na svakoj skali, od korteksa dolje do pojedinačnih proteina«, mozak »funkcionira kao paralelni procesor... Ti procesi formiraju slojevitu hijerarhiju, pa ono što na jednoj razini predstavlja čitav jedan paralelni kompjutor, na drugoj postaje element obrade za sljedeći, još veći«.Namjera i kvantni ZenonIstraživanja o odnosu svijesti i materije usredotočuju se, bar kad je riječ o umu, oko uloge namjere - to je čin, omogućen slobodnom voljom, koji odabire učinak koji će se promatrati u vanjskom svijetu. I premda postojeKVANTNI MOZAKKcmatvu>, ovu) žto bi&mo veseliledrcditiljt -fktika svijesti..žte je svijest? odaklt potječesvijest? Koje si* graniceLjudskih mogućnosti?vjerujem, da smo sada zapravou -poziciji odgovoriti ma tapitanja, ia/RD oko toga svalealeojoš. ne postoji konsenzus uznanstvenoj zajednici, u.prvom. -fOniM. ste postavilipitanja; upravo se prutuceitiĐtome da budemo sposobna nata pitanja i odgovoriti.- dr. se. John Hagelin151' JftK-J^SJ

efetet je ocuij stari.•paradoks u l^ojena. se zeoutrteuje s kornjačem, pa joj dapredi*«>st od pola puta; svalelput tead oia- Lstra. polovicu putateojL je okU) dotad prošla,kornjača je već yuj Idućoj toctett i/m taj kvacL^, budući da seprostor w«>že dijelitiu. besteoi^aci^st, zec evikada\M sustiže teorvy'acu.152dokazi da namjera jest ključ, to kako se taj ključ o ostaje za razmišljanje.Henry Stapp, teorijski fizičar, u ovo područje čavanja uveo je matematički formaliziranu von Net novu teoriju kvantne mehanike. Prema von Neu novoj teoriji, u promatranju postoje tri procesa (\ poglavlje »Promatrač«). Prvi je postavljanje pitan stvari postaju zanimljive... ¦Prema dr. Stappu: I»Važno obilježje dinamičkih pravila kvantne tec je ovo: pretpostavimo daje događaj iz procesa 1 koji di do odgovora »da« praćen brzim sekvencama ' sličnih događaja istog procesnog statusa. Pretpost; mo da se izvodi sekvenca vrlo

sličnih činova namje da se događaji u toj sekvenci zbivaju velikom brzin ponavljanja.Prema dinamičkim pravilima kvantne teorije nu: je da će u svim sekvencama odgovor, s vrlo viso stupnjem vjerojatnosti, glasiti »da«: stanje »da« bit 6 visokim stupnjem vjerojatnosti, otprilike očuvano u stalim ponavljanjem čina namjere. Uslijed kvantnih kona kretanja, jaka namjera, manifestirana visokim st njem učestalosti istoga čina namjere, imat će tendei ju zadržavanja na mjestu iste šablone ponašanja.Tempiranje aktivnosti iz procesa 1 pod kontrolor »slobodnih izbora« djelatnog agenta. Ako von Neum novim pravilima dodamo pretpostavku da se brzina \ navijanja ovih sličnih činova iz procesa 1 može poja mentalnim naporom, tada postižemo, kao strogu m; matičku posljedicu temeljnih dinamičkih zakona kvj ne mehanike, kako ju je opisao von Neumann, pot cijalno moćan učinak mentalnog napora na djelatr mozga!Ovaj efekt »zadržavanja« naziva se kvantnim Ženo vim efektom. Ovaj naziv koristili su fizičari E. C. G. Suc shan i R. Misra.«To sve skupa znači da mi, držeći se iste namjert navijajući je opet, i opet, i opet, postavljajući sviKVANTNIisto pitanje opet, i opet, i opet, mijenjamo kvantnu vjerojatnost i udaljujemo je od nasumičnosti. Je li to ono što se zbivalo kad se 100 milijuna ljudi istodobno, na suđenju O. J. Simpsonu, pitalo je li kriv ili nije kriv? Ili kad jedna osoba pokušava od generatora nasumičnih brojeva »dobiti« više jedinica nego nuli?No, dr. Stapp misli kako ovaj fenomen možda pokazuje da nematerijalni »um« ima kontrolu nad vrlo materijalnim mozgom: »Kvantna mehanika sadrži specifične mehanizme koji u principu dopuštaju mogućnost da mentalni napor blokira jake sile koje proizlaze iz mehaničke strane prirode, i dopušta mogućnost da mentalna namjera utječe na moždane procese«.Naposljetku, ipak kvantna kuhinjaDosad smo imali iskustvo svijesti koja u mozgu izrasta iz spontanog kolapsa valne funkcije u mikrotubu-lama. Unutar te svijesti postoji i mogućnost slobodne volje, ili izbora, i to zbog toga što se kvantni događaji pojačavaju penjući se kroz svoje strukture složene poput kineskih kutija. Na temelju vježbanja te slobodne volje, možemo zadržati dani rezultat u svom mozgu i ponovno postavljati isto pitanje proizvoljnom učestalošću (koja se čini kako kontinuum, kao »zadržavanje«, a u biti je niz sekvenci sadašnjih trenutaka) kako bismo utjecali na vjerojatnosti kvantnoga svijeta.Dakako, to je prava pravcata kaša kvantnih ideja, zamiješana tako da dobijemo komadić stvarnosti.Ili, kako bi nas naputila Kvantna kuharica:• Uzmite nekoliko bilijuna mikrotubula i pustite ih da same kolabiraju u jedan (objektivan) redukcijski umak.• Kad kvantna nesigurnost proključa i podigne se s dna (moždane) tave, odvojite jedan mjehurić od ostatka (mogućih) mjehurića.• Učestalo držite ovaj mjehurić na vatri svijesti sve dok ne bude dobro pečen (kolabirana stvarnost).• Opazite da biste okusili. Ups, ne, okusite da biste opazili...KVANTNI MOZAKTako da biste, ako želite vm togledati -poetski, ™.ogll reći dasu Ljudstefl bića, Ćivd, se,i/urpravLjei'U* tako davu.aksiwA.aliM> uvećavajuslobodu koja je dostu-^vM ui^jthovoj w.atenjflli/w)j strukturi,sve do stupi/ija koji cfoiAašastvarale san^oga s.vtwlra.- dr. Jeffrev Satinover153s

Razmislite malo o ovome...• S obzirom na to da je pojam pitanja (proces 1) važan element kvantnog kolapsa (proces 3), govori li vam to išta o važnosti postavljanja Velikih Pitanja?• Što mislite, zbog čega mi stalno toliko zapitkujemo?

JI156Čini se neobičnim da su ljudi istražili doceana i mjesece dalekih planeta, da su rasve moguće vrste nevjerojatnih tehnologimozak im je i dalje misterij. Znanstvenuprisiljeni u svoje teorijske modele uvoc kvantne efekte, teorije kompleksnosti i hgrafske modele kako bi objasnili bazič stvari kao što su percepcija, svijest i pamćNije to nikakvo čudo. Izračunato je da u skom mozgu ima više mogućih veza no atoma u čitavom svemiru. Čak i kad je b mali, način na koji radi je nevjerojatan. Procijenj* da bi i najvećem superkompjutoru, kako bi riješit blem slijetanja ptice na granu u vjetrovitim uvji bili potrebni dani da izračuna rješenje, ako bi ga i izračunao. Taj problem može biti i računski ne Ipak, ptičji ga mozak svaki put riješi, i to bez ul vremena.Tradicionalni modeli uspoređuju mozak s te. skom glavnom sklopkom ili sa superkompjutoroi ove usporedbe prizivaju sliku nečeg klepetavog jolikog, a mozak nije takav; vrlo je živ, plastičan i godljiv organ, sposoban za učenje, razumijevanji namičko preumrežavanje svojih neuronskih veze ma našim zahtjevima.Iako je znanost daleko od toga da bi zahvatila opseg sposobnosti našeg mozga, mnogo toga ii poznato. Znamo da je to najkompleksnija struktu ju nalazimo na našem planetu, pa čak i u poznaton svemiru. On upravlja i regulira sve naše tjelesne , nosti, od otkucaja srca, temperature, probave i selMOZAK Inih funkcija, do učenja, pamćenja i emocija. I iako ne znamo mnogo toga o načinu njegova rada, ono što znamo odgovara na brojna pitanja koja se tiču toga zašto radimo to što radimo.Riječima istraživača mozga Andrewa Newberga:»Mozak je sposoban za milijune različitih stvari, i ljudi bi zaista trebali shvatiti koliko su nevjerojatni, i koliko su njihovi umovi zapravo nevjerojatni. Ne samo da u glavi imamu tu fantastičnu stvar koja za nas može obaviti toliko stvari i pomoći nam u učenju, nego se može i promijeniti i prilagoditi, i može nas učiniti boljima nego što jesmo. Može nam pomoći da nadiđemo sami sebe.A možda postoji i neki način na koji nas može zapravo i podignuti na višu razinu egzistencije, na kojoj možemo na dublji način razumjeti svijet i naše odnose sa stvarima i ljudima, i na kojoj, u konačnici, možemo stvoriti više smisla za sebe i svoj svijet. Postoji duhovni dio našeg mozga; to je dio u koji svi mi možemo imati pristup; to je nešto što može svatko od nas.«Ono što slijedi vrlo je pojednostavljen opis strukture i načina rada mozga. Proučavanje mozga nepregledno je i fascinantno područje i istražiti ga vrlo je zabavno. Ovdje ćemo raspraviti samo osnove, onoliko koliko je neophodno kako bi se uvidjelo na koji su način te strukture u interakciji s našim svakodnevnim iskustvom svijeta i nas samih. Tako svoj spremnik alata za transformaciju punimo znanjem i idejama o tome kako smo umreženi i odmreženi, povezani i razvezani.Nevjerojatne činjenice o mozgu• Mozak je najmanje tisuću puta brži od najbržeg su-perkompjutora na svijetu.• Mozak sadrži toliko neurona koliko ima zvijezda u Mliječnoj stazi - oko 100 milijardi.• Broj sinapsi u cerebralnom korteksu = 60 bilijuna.MOZAK IZBLIZA159Svaki put kad osjetimpotrebu napraviti promjenuu obrascu/navici, sjednem ivizualiziram mozak a potom

i neuromreže. Pronađemneuromreže koje su' povezane s mojomodređenom navikom igledam kako se odvajaju,nestaju. Gledam svoj mozakkako se preumrežavau nešto novo.- BETSY156Djelić mozga veličine zrnca pijeska sadrži 1( neurona i milijardu sinapsi. Mozak je uvijek »uključen« - nikada se ne ga: se ikada odmara tijekom čitavog našeg živo) Mozak se tijekom čitavog života preumreža1Neuroni i neuronske mrežeMozak je načinjen od otprilike 100 milijardi sic živčanih stanica zvanih neuroni. Svaki neuron ii medu 1000 i 10.000 sinapsi ili mjesta na kojima se s drugim neuronima. Ovi neuroni koriste veze k; medu sobom formirali mreže. Ove integrirane ili ] pletene živčane stanice tvore nešto što nazivam čanim mrežama ili neuromrežama. Njihovu fui možemo jednostavno predočiti ako kažemo da od tih neuromreža predstavlja jednu misao, usj nu, vještinu, dio informacije, itd.Međutim, te neuromreže nisu same. Sve su r sobno povezane, a upravo njihova isprepletenost} kompleksne ideje, sjećanja i emocije. Primjerice, romreža za »jabuku« nije jednostavna mreža nei To je mnogo šira mreža koja se spaja s drugim mre kao što su neuromreže za »crveno«, »slatko«, »okri »sočno« i tako dalje. Ta je mreža, opet, ispreplei mnogim drugim neuromrežama tako da, kad vidite ku, vizualni korteks, koji je također uključen, »uklji tu mrežu kako bi vam dao sliku jabuke.Svatko ima vlastitu kolekciju iskustava i vještinć su predstavljene svojim neuromrežama u mozgu, to komentira dr. Joe Dispenza: »Jesmo li odrasli uz i hranu majku, jesmo li odrasli uz mnogo druge djec mo li išli na koledž, koja su nam religijska uvjerenja va kultura, gdje smo živjeli, jesmo li bili voljeni i pc u djetinjstvu, ili smo možda bili psihički zlostavljani to formira neuromreže u našem mozgu«.Sva ta iskustva oblikuju, neuorološki, ono tkan je se odvija u našoj percepciji i u našem svijetu, ka Dispenza, i kada podražaj dođe iz naše okoline, »iMOZAK Iće se ili uključiti određeni aspekti tih neuromreža koji će izazvati kemijske promjene u mozgu«. Te kemijske promjene izazivaju emocionalne reakcije, određuju našu percepciju, i uvjetuju način na koji ćemo reagirati na ljude i događaje u svojem životu.Živci koji se zajedno aktiviraju su umreženiTemeljno je pravilo neuroznanosti da su oni živci koji se zajedno aktiviraju povezani u zajedničku mrežu. Ako nešto jednom napravite, labavo povezana zbirka neurona stvorit će mrežu, ali ako ne ponovite to ponašanje, ono neće »utisnuti trag« u vašem mozgu. Kad se neki postupak ponavlja ponovno i ponovno, živčane stanice koje u tome sudjeluju razvit će sve snažnije i snažnije veze, i svaki put će biti sve lakše »uključiti« tu neu-romrežu.Ako se ponavljanje u neuromreži i dalje nastavlja, te navike postaju čvrsto umrežene u mozgu i postaje ih teško promijeniti. Što se neka veza češće koristi, ona postaje sve čvršća, bolje uspostavljena, kao kad neprestanim prelaženjem utabate stazu u visokoj travi. To može biti prednost - uostalom, to zovemo učenjem - ali isto tako može otežati promjenu neželjenog obrasca ponašanja.Srećom, postoji i obrnuta strana: živčane stanice koje se ne aktiviraju zajedno prestaju biti povezane u mrežu. One gube svoj dugotrajniji odnos. Svaki put kad prekinemo habitualni mentalni ili psihički proces koji se odražava u živčanoj mreži, živčane stanice i grupe stanica koje su međusobno povezane počinju otpuštati svoje veze. Dr. Dispenza uspoređuje to s iskustvom koje je većini nas poznato. Kad završite školu i, uz obećanje da ćete ostati u kontaktu, rastanete se od prijatelja s kojim ste toliko toga dijelili, najprije zaista šaljete razglednice jednom mjesečno, čisto da se javite jedan drugome. Kako vrijeme

prolazi, razglednice se šalju eventualno za Božić, a veza između vas blijedi i nestaje.MOZAK IZBLIZAAko nešto radi\w> stalcw>vz\mNO., i vzvurJR, i uznov/a,samom, tiv^tvdaom da toonflN/Ljntuo, proces uliv^a, mašto Ojod bilo to što utimc,pj jj polako postaje automatski. To vuim. počinje biti poznato. Počinje postajati lako.Počinje postajati prirodno I počinje postajati podsvjesno.- Joe Dispenza159

• -.rt "' .....•• -fvedsfea tradicija stvoren je i/u* pretpostav&l d« postojie ljudski nu>zate, tajkui svijetu, sposobnu- Izravi/u3 Iskusiti to tew.eljW> jedinstvo i živjeti u. lAjei^-u. i citeo detalji^ pogledate strukturu ljudskoga n, vidjet (Sete daje specifičan, . I daje pažljivo bi ^Kogno Iskusiti to jedli^stvei^o polje, Iskusltljedli'vstvo života.- dr. se. John Hagelin160Ovakvo ponašanje točan je odraz onoga što s unutar mozga. Kako sve manje i manje mislite : ga prijatelja, veze unutar neuromreže oslablju potpuno ne nestanu. Dendriti, trnoliki izdanci kc iz tijela živčane stanice i koji ju spajaju s drugon com, počinju se »otkapčati« i postaju dostupni; čanje na druge živčane stanice, otpuštajući stare ce da bi, eventualno, formirali nove.UčenjeMozak uči na dva glavna načina. Prvi je način činjenica, intelektualnih podataka koje usvajan memoriramo. Primjerice, učite povijest i pamtite i datume, ili čitate Platona i izvlačite zaključke c vu konceptu idealne vladavine. Svako ime i datu ki logički zaključak, pridodaje nove neuromreži šem mozgu. Čim više prolazite kroz materiju, tii jače ona učvršćivati u vašem sjećanju - jer jačaj ronske mreže koje se odnose na tu materiju.Drugi i općenito snažniji način na koji moza] kroz iskustvo. Možete pročitati knjigu o tome kć ziti bicikl i intelektualnim putem obraditi sve n informacije o pritiskanju pedala kad idete uzbrdo brdo, o tome kako se održava ravnoteža, koliko moraju biti pritegnute žbice, i dobit ćete neku prec o bicikliranju. Ali te informacije neće biti integrir; dok sami ne sjednete na bicikl i počnete ga vozitiBez obzira na vrstu metode, učenje se suštins di na međusobno integriranje neuromreža kako mirale nove neuromreže. U primjeru s jabuko riječ o jednoj jedinoj neuromreži za »jabuku«, r »jabuka« veže na te druge neuromreže okruglog, noga i tako dalje. Učiti zaista znači graditi nove ture na temelju prethodnih struktura. Pogledajte vidjet ćete kako se ti temeljni koncepti formiraju žito na iskustvu.Sjetite se odlomka »Matrica riječi« u poglavlju-nismo čarobnjaci?« (vidite, i za to ste formirali rr Sjećate se vježbe koja je tamo navedena i u kojeMOZAKna različite načine spojiti niz riječi. Svaka veza dala je značenje konceptu nastalom spajanjem pojmova. A što se više isprobavaju različite veze, tim se bolje razumije svaki od tih koncepata. Eto tako mozak uči i tako se umrežava. I zato preispitivanjem temeljnih ideja i uvjerenja možemo promijeniti život. Putem preispitivanja, možete ponovno proći kroz sve veze i pronaći zakopane pretpostavke koje djeluju kao okidač za vaše reakcije tijekom procesa koji se naziva asocijativno pamćenje.PRIČA S POLA MOZGA (ISPRIČAO JEFFREY SATINOVER)U rano doba CAT-skenera, na medicinskoj školi Bavlor jedan se radiolog podvrgnuo snimanju glave CAT-skenerom, ne zato što bi imao ikakvih problema, nego jednostavno zato što su se učili raditi na tom uređaju. I tako se pokazalo da mu

manjka pola mozga - čitava polovica mozga. To je vrlo rijetko stanje, ali se događa...A ©n je bio stalno zaposleni član osoblja i jednako dobar liječnik kao i svi ostali. Ova priča možda može zgodno poslužiti odvjetnicima da zbijaju šale na račun liječnika, no činjenica je da njemu nije trebao čitav mozak, iako to još uvijek ne znači da bi ljudi mogli ili trebali funkcionirati s pola mozga. Priča je važna zbog toga što pokazuje da se funkcije distribuiraju na onoj količini mozga kojom raspolažu. I da je u prirodi neuronskih mreža da funkcioniraju na taj način.Asocijativno pamćenjeS više mogućih živčanih veza no što je atoma u poznatom svemiru, mozak ima priličan problem: kako pronaći sjećanja. I kada vam put prepriječi poslovični tigar iz džungle, ili vam u susret dolazi, vidljivo pripita, tetaMOZAK IZBLIZAJednom sam krenuo zapisivati svaku misao koja mi je padala na pamet, tijekom jednoga sata. Bio sam zapanjen i začuđen time kako jedna misao vodi do druge u toj dugačkoj liniji naizgled nepovezanih ideja. Ah, da, trebam danas nazvati Barryja — znaš, baš mi se sviđa njegov restoran, njegov kuhar radi tako dobru salatu s odreskom -a onda je jedne večeri tamo naišla ona zbilja zgodna glumica s dredloksima -podsjeća me na onu drugu, totalno čudnu manekenku koja radi kao model za ruke s kojom sam snimao prije petnaest godina u Južnoj Africi - vau, koji zalasci sunca - a tko zna što je sad s onim bijelim nosorogom kojeg smo pratili kroz grmlje od zalaska sunca do zore. I sve to samo zato što sam se želio sjetiti da nazovem Barrvja. Tad sam shvatio zašto mojim mislima toliko dugo treba da se manifestiraju, i zašto se rezultati mojeg stvaranja toliko vrte u krug.-MARK161z.fU)ci li. to eta sm e*vw>&tje dobre iU eta su emocije Loše? Ne. su i^opravljei^ tatee da >veste teeMrdjstet čvrste w tM - Joe EMspenza162Roza, kako vaš mozak dovoljno brzo pronalazi one vo sjećanje? Tu pomažu emocije.Dakle, emocije, koje su i same, dijelom, neurorr uključene su u sve druge neuromreže. Te veze orr ćuju mozgu da najprije pronađe ona najvažnija sje< One također osiguravaju da dobro upamtite važne ri, primjerice to da ne stavljate glavu u pećnicu. O razlog što se svatko sjeća gdje je bio i što je radio on< rujna kad je doznao da se ruše tornjevi Svjetskog vačkog centra, ili kad je ustrijeljen predsjednik KenSljedeće poglavlje, »Emocije«, govori o tome kaki cijativno pamćenje utječe na naše ponašanje i na nai akcije na vanjske događaje, ali ima tu i jedna važna, čija povezana s mozgom o kojoj treba popričati, smo da su emocije, dijelom, neuromreže. Drugim lom, emocionalne neuromreže spojene su s malim nom u mozgu - hipotalamusom. Taj hipotalamu ma proteine i sintetizira ih u neuropeptide, ili neur mone. A svi mi znamo što rade hormoni - barem rr smo pregrmili pubertet. Oni pripremaju organiza akciju!Ako je pred nama tigar, gladni tigar, hipotalam lučiti kemikalije koje će naše tijelo natjerati u trk. Y napustiti mozak i središnji dio tijela i jurnuti u ekst tete - »bori se ili trči«.Emocije procjenjuju situaciju i čine to vrlo br stvari toliko brzo da ne stignete ni promisliti, i šalji: kemijske glasnike koji vam govore - bori se ili trč smiješi se ili namršti.Asocijativno sjećanje ima i svoje naličje. Naša cepcija stvarnosti i način na koji ćemo se odnosit ma novim iskustvima određeni su onim što je od je pohranjeno u našoj mentalnoj /neuronskoj date zato je teško procijeniti o čemu se u nekom trenutt ista radi. Umjesto da u to pokušamo proniknuti, n tendencija jednostavno posegnuti za prošlim iski ma. Čini se da upravo to stvara neki naš »Besimozak i:dan« (Groundhog Day), u kojem se iste stvari, iste stare stvari, ispočetka događaju svaki dan.

A kome se to zbivaju stalno iste stare stvari? Što je to što reagira na situacije povodeći se za prošlim iskustvima? Odgovor glasi: to je ona naširoko integrirana nakupina neuromreža koju nazivamo svojom »osobnošću«. Baš kao što se tjelesne stanice okupljaju i međusobno povezuju kako bi proizvele funkcionalan organizam, tako su i sve neuromreže međusobno povezane, ili združene, kako bi proizvele onaj entitet o kojem mislimo kao o svojoj osobnosti. Sve emocije, sjećanja, koncepti i stavovi neurološki su kodirani i isprepleteni, a rezultat je nešto što se na različite načine naziva ego, sin čovjekov, niže sebstvo, čovjek, osobnost.U slučajevima podijeljene osobnosti, postoje višestruko integrirani klasteri, koji uglavnom nisu međusobno povezani. Zbog toga, kada jedna osobnost zamijeni drugu, nestaju i sjećanja na onu »drugu osobu«. Klasteri mreža prema kojima ta osobnost djeluje nisu povezani s onim sjećanjima.Iz ovoga je očigledno zbog čega čvrsto umreženi mozak rezultira čvrsto umreženom, nepromjenjivom, ri-gidnom osobnošću. I dok se osoba može promijeniti tako da umjesto kapucina zavoli bijelu kavu, takva promjena zaista neće dovesti do promjene osobnosti. Tu su još milijuni drugih mreža koji ostaju isti, tako da uglavnom vi ostajete »vi«. Iako ovo zvuči prilično surovo, na svu sreću mozak je stvoren tako da može duh koji utjelovljuje ponijeti sve do prosvjetljenja, a iz tog je razloga i opremljen netiroplastičnošću.NeuroplastičnostBaš kao što lik kojeg Bili Murrav glumi u »Beskrajnom danu« konačno mijenja ponašanje koje ga je držalo zaglavljenim u vremenu, svatko ima tu mogućnost. Moguće je prekinuti veze koje postoje medu neuronskim mrežama u mozgu, promijeniti navike i osloboditi se. Ključ leži u prirodnoj sposobnosti mozga da stvara nove veze. Neuroplastičnost je izraz kojim se opisuje sposobnostMoznte voli tKad se lzM.vuxdinu), -pojaca set^europLastt-oi^ost mozga.Lateo je vidjeti, zbog čega:pretpostavimo da hodatepo duboleoj džui-vgli i predvas. isleoci teta Rz>za u baletom triteou. iximvMđtyijt\vaš mozate v\M>ra odvu.ah steociti u. višu. trzi\M/. lealeo bi \n, da se i/u>si s situacijom, veze se j aci/u) stvaratitealeo bi spojile sve moguće vaiajafvte i omogućile vani daodaberete što učiniti.Informacije morate obrađivativrlo brzo da biste preživjeli.Tn\zođtr, lAćuroplastiof^jst sepovećava i i-vateon. smijeha.A buduii daje kveuropiasticuost glavici sastojale uoe^vja, bolje uoite ste se od srcaMOZAK IZBLIZA163Obavljajući istraživanja omozgu zbog snimanja filma,naletjeli smo na ono oiznenađenju i smijanju kojepotiče učenje. A-ha! Zatosmo išli na onu scenu sMarice i ogledalom (u kojojjunakinja filma, Amanda,doživi najvišu točku mržnjeprema samoj sebi, a potomotkrovenje) odmah nakonsmiješne zabave navjenčanju. Zabava je imalaza cilj da dobro nasmijegledatelje i napravi odmakod svih ozbiljnih

intelektualnih informacija.Kupajući se uneuroplastičnosti, gledateljtada preumrežava svojmozak da bi prihvatio sve teinformacije, pročišćujući se,i tako mu je lakše prihvatitiMarleenino iskustvokao da je vlastito.-WILLmozga za stvaranje novih veza - drugim riječima; neuroni spoje s drugim neuronima.Dok se prije mislilo da se mozak formira do pul ta, novija istraživanja potvrdila su ne samo da je n vrlo plastičan i prilagodljiv, čak i u dubokoj st< nego i da stvara nove stanice. Kako to objašnjava d niel Monti: „»Dobra vijest je da postoji golemi potencijal za p mjenu tipa ponašanja i karakterističnih obrazaca u k smo zapali. A potencijal za promjene, unutar našeg ; čanog sustava, unutar čitave naše fiziologije, nevjero no je velik.U stvari, ako ste čuli i zapamtili išta od onog sam rekao, vaša je fiziologija već drukčija nego što je prije toga! To sjećanje je kodirano i vaša genetska str tura je promijenjena. I dok bismo nekoć pričali o živ nom sustavu kao vrlo čvrsto ustrojenom sustavu nema velik kapacitet za promjene, danas znamo dć ne vrijedi na svim razinama. Unutar živčanog sust; postoji nevjerojatno velika količina plasticiteta, k suštinski predstavlja mogućnost za promjene.«Istraživanje koje spominje dr. Monti savršeno s lapa u Pokret za ljudski potencijal, koji je oduvije dio da smo neograničeni u mnogo većoj mjeri nej je to ikad itko shvaćao. Misliti da naš razvoj staje v lescenciji, prema riječima Johna Hagelina, »barbar pogled na ljudski potencijal«. i»Vedska tradicija ne samo da govori o jedinstven polju, nego ga vrlo precizno opisuje i pruža iskustv* tehnike, meditativne tehnike putem kojih ga možete kusiti i živjeti ga. A praktične prednosti življenja u jec stvu života uistinu su nemjerljive. Mogao bih citi stotine studija koje govore o dubokim zdravstvenim | boljšanjima, dubokim mentalnim poboljšanjima, koja i stupaju kad se urednost moždanih funkcija susta\ razvija. <Koherentno funkcioniranje mozga nastaje kad imai iskustvo jedinstva u njemu, a to koherentno funkcicni 5164MOZAK i;ranje mozga može se opisati i kao rast kvocijenta inteligencije, povećanje kreativnosti, rast sposobnosti za učenje i akademska postignuća, moralno zaključivanje, psihološka stabilnost, emocionalna zrelost, kraće vrijeme reakcije, veća budnost. Sve što je dobro u vezi s mozgom ovisi o njegovu urednom funkcioniranju.A sada znamo da se urednost moždanih funkcija može trajno, sustavno razvijati kod osoba bilo koje dobi, čak i nakon dobi od 16 godina, za koju se tradicionalno mislilo da je dob u kojoj kvocijent inteligencije počinje erodirati. »Tu počinje nizbrdica«, tako se mislilo. Ali nije tako. To je barbarski pogled na ljudski potencijal. Mi smo predodređeni, stvoreni, oblikovani tako da se u kreativnosti i inteligenciji razvijamo čitavoga života - ali da biste to postigli, morate dosegnuti unutarnju sposobnost mozga. A oruđe, odnosno ključ kojim ćete zaista holistički razviti mozak jest iskustvo cjelovite stvarnosti. Ono se postiže putem meditativnog stanja, takozvanog spiritualnog iskustva, iskustva jedinstvenog polja na samom izvoru misli.«Čeoni režanj i slobodna voljaGlavni faktor po kojemu se ljudska bića razlikuju od svih drugih vrsta naš je veliki čeoni režanj i njegov omjer u odnosu na ostatak mozga. Čeoni režanj područje je mozga koje"nam omogućuje da usredotočimo pažnju i koncentriramo se.

Ključan je za odlučivanje i zadržavanje čvrste namjere. Omogućuje nam da izvlačimo zaključke iz onog što vidimo u svojoj okolini i onog što je pohranjeno u našem sjećanju, da to obrađujemo, i donosimo odluke ili činimo izbore različite od onih kakve smo donosili ili činili u prošlosti.No, mnogi naši odabiri daleko su od slobodnih. Velik dio našeg ponašanja sastoji se od uvjetovanih, naučenih ili automatskih odgovora na podražaje. Dr. Joe Dispenza nudi ovaj primjer: »Ako se nađete u mračnojMOZAK IZBLIZA da iv\A.av\A.o slobodnu volju., slobodvu* volja fociva u. . teortetesu.j seuvježbati u tovujt da radinu) odabire i da jujt izbora teoje clfu-kvio.- dr. se. Candace Pertuličici i ja vas uplašim, normalna reakcija temeljit na psihološkom odgovoru straha, što znači da će vaš tjelesni mehanizam dati signale da potrčite : brzinom ili da se ostanete boriti«. Sličan se proce; lja kad se neuromreže aktiviraju i proizvedu aute ske reakcije, kao što su reakcija na poznatu osot paljenje cigarete ili odlazak po nešto iz hladnjak; ste pod stresom. Takve se habitualne, automatske čije teško mogu kvalificirati kao »izbori«.Drugi način stvaranja odluka pojavljuje se kad i no odvojimo sebe od okoline i podražaja koje nam šilje, kad se udaljimo od svog habitualnog ili biolc ponašanja te postanemo promatrač. S tog tihog n s kojeg se pruža dobar pogled, kako to postavlja d spenza, možemo »pažljivo razmišljati, temeljeći razmišljanje na onome što znamo... Čeoni režanj pi ma informacije koje smo razvili tijekom čitavog ži kroz iskustvo i kroz činjenične intelektualne poda on kaže - razumijem ovu neuromrežu, i ovu neu režu, no što ako obuhvatim obje te neuromreže i jim ta dva koncepta kako bih izgradio novi model, ideal, novi dizajn«?Eto nas natrag kod promatrača. Kao što primj dr. Wolf: ,»Čini se nevjerojatnim da promatrač uopće me imati ikakvu moć nad svijetom. U određenom smis promatrač ni nema moć. U drugom smislu, promatr ima nevjerojatno veliku moć. U smislu neimanja me da tako kažemo, promatranja su obavljana na način koji su obavljana ranije, opet i opet iznova, repetitivt Tako dolazimo do točke u kojoj više ne vidimo ulo svojeg promatranja, jer je ono postalo habitualno. To kao neka vrst ovisnosti o nečemu. Gubite sposobne opažanja. Kad ponovno zadobijete moć opažanja, rr zete vidjeti da po svome izboru zapravo možete pi praviti, ograničiti ili promijeniti ono što vidite 'tamo vaniU prvom scenariju, izbor rade biološke neurom Mozak reagira na svoju okolinu, i u svom odredeMOZAK 12aspektu pali automatske centre koji uzrokuju tjelesnu reakciju, kao što je treptanje oka kad se neki objekt previše približi ili klasično poskakivanje noge kad vas liječnik kvrcne po koljenu. U drugom scenariju, kaže dr. Dispenza, »svijest se kreće mozgom, i koristi mozak kako bi propitala svoje opcije i mogućnosti«. Umjesto da pustimo mozak da vozi sam i da vodi nas, mi počinjemo koristiti mozak. Svijest preuzima dominaciju nad tijelom.Svijest, promatrač, namjera i slobodna voljaOve smo koncepte već propitivali. I evo nas opet, unutar najsloženije strukture u poznatom svemiru, u mozgu, i evo opet promatramo te koncepte.Sjećate li se kako smo u kvantnom svijetu: imali namjeru postaviti pitanje o stvarnosti (proces 1), pa su se pojavile mogućnosti (proces 2), nakon čega ih je promatranje kolabiralo u određeni izbor (proces 3)? Ono što dr. Dispenza govori jest da je moguće kolabirati izbor u novi život: »Možda smo mi samo jadni promatrači. Možda nismo usavršili vještinu promatranja, a to možda jest vještina. A možda smo toliko ovisni o vanjskom svijetu i toliko ovisni o podražajima i odgovorima vanjskog svijeta da mozak počinje raditi iz tih odgovora umjesto iz kreacije. Ako imamo prikladno znanje i prikladno razumijevanje i ako su nam dani prikladni naputci, trebali bismo početi primjećivati mjerljive povratne rezultate u svojim životima«.Kako to možemo prevesti u akciju za promjenu i transformaciju? Tijekom svog istraživanja s uređajima za pohranjivanje namjere, dr. Tiller je shvatio:

»Užasno je važno zadržati misao i namjeru ako želite da se dogodi transformacija... kad netko želi fokusirati namjeru, želi postići potpuno jedinstvo uma«. A refleksija toga u mozgu odvija se u čeonom režnju.Alat za promjenu i transformaciju se gradi...A to kako se OSJEĆATE u vezi s tim konačno će odrediti koji ćete upotrijebiti, a koji će ostati u spremištu za alat. Ali tu smo već na sljedećem poglavlju.MOZAK IZBLIZA daftj alat bwele suaslje lzv*tđu »i^eteellrtjlvogduh6v*LQ svijeta I»dodirljivog* K*,atertjal^gsvijeta, i da odražava jsreoeseIzjsc^g I dmgoga. »Kakogore, tateo dolje, teate©167•l.v.

Razmislite malo o ovome...1 Nabrojite tri koncepta neuromreža koje povezujete sa srećom.Sada nabrojite tri neuromreže koje imaju veze s ovima koje ste prethodno nabrojali. Koliko razina morate proći prije no što skočite natrag na sreću?Možete li misliti na jabuku, a da ne mislite na nešto okruglo?Aktivirajte svoju neuromrežu za OLOVKU. A sada aktivirajte neuromrežu za svoju omiljenu hranu. Osjećate li razliku?Upravo smo proveli dvadeset minuta pokušavajući se dosjetiti neke slike u vezi s kojom nećete imati nikakvu asocijaciju. Najbolje čega smo se sjetili bila je olovka. Možete li se vi sjetiti nečega u vezi s čim nemate nikakvu asocijaciju?_™™_™™~,EMOCITENišta i/uje vd dobro m. Loše, već gaVVILLIAM SHAKESPEAREJedna od stvari koje su mi se jako svidjele u radu s Markom i VVillom jest i to što sam mogla vidjeti svoje emocije i način na koji mi se vraćaju natrag. Kad god bi me iznerviralo neko njihovo ponašanje ili stav, na kraju bih zapanjeno primijetila da je riječ o refleksiji mojeg emocionalnog stanja. Kad je Will doživio svoj a-ha trenutak, u vezi sa stvaranjem situacija koje su mu omogućavale da izgovori ono svoje »pa jesam li ti rekao«, shvatila sam da i ja imam iste situacije. Shvatila sam da, ako ne mogu dokučiti u kojem sam emocionalnom stanju, dovoljno je da pogledam oko sebe -ono se odražava ravno natrag na mene.- BETSY»Idemo, zabavaaa!« - Više-manje svatkoEvo nas, emocije. Konačno, malo zabave! Dos še s tim idiotskim pržilicama za mozak tipa mislite malo«. Ovdje nema mozganja, sam ovaj... zabava! Emocije! Užitak, tuga, nada, očaj, stras nja, pobjeda, gubitak, i dalje i dalje, glazba se nasta Bi li bilo rock'n'rolla da nije emocija? Bi li bilo Pomislimo samo na sve one stvari kojih ne bi b nema emocija:• izbora ljepote ;• kasina• poezije ;• ženskog donjeg rublja \• srednjoškolskih utakmica <Drugim riječima, mogli bismo tako nabrajati s1 bre, loše, ružne, divne, iznenađujuće i obogaćuju pekte ljudskoga života. Biste li se ikad nasmijali i mijesili da nema emocija? Vjerojatno ne. I još ne b marili za to!Emocije - misticizam ili biokemija?Dakle, što su to točno emocije? Jesu li one neki tično svojstvo iskustva koje se ne može definirati ij nešto mnogo konkretnije i opipljivije?Tamo negdje početkom sedamdesetih godina loga stoljeća, dr. Candace Pert pala je s konja. Tijekor ravka bila je stalno na morfinu. Budući da je znans170

ca, zapitala se kako zapravo ta droga proizvodi učinke koje je osjećala. Tako se, čim joj se pružila prilika da to istraži, bacila na ispitivanje.Teorijski se već predviđalo da stanice na vanjskoj strani stijenke imaju »receptore« na koje se kemikalije »hvataju«. Teorija je tvrdila da droga ima takvu kemijsku strukturu koja joj dopušta da usjedne baš na te receptore, ali nitko nije uspijevao pronaći receptore o kojima je riječ. Dr. Pert je pronašla receptore za opijat koji okružuju staničnu stijenku. To otkriće promijenilo je lice biologije.»Kad smo već jednom pronašli te receptore, počeli smo se pitati: zbog čega bi Bog stavio te receptore u naš mozak ako u njemu nemaju nikakve druge svrhe? A onda je, nakon otprilike dvije sekunde razmišljanja, masa ljudi diljem svijeta počela smatrati kako mora biti da postoji prirodna supstanca koja nastaje u našem mozgu. Otprilike tri godine nakon otkrića opijatskih receptora, grupa istraživača iz Škotske otkrila je da mozak proizvodi neuropeptide nazvane endorfinima.«Čuli ste za endorfine? Ili ono od čega se trkači osjećaju drogirano? Endorfini su opijati koje proizvodi naše tijelo. Uslijedila su daljnja istraživanja, i peptidi su se počeli pojavljivati posvuda.Dr. Pert kaže: »U mom laboratoriju u National Institute oj Health (NIH) počela sam mapirati receptore za bilo koje peptide koje je itko otkrio u bilo kojem biološkom sustavu. I svakako, kad god bismo potražili te receptore, našli smo ik... Napravili smo mnogo detaljnih mapi-ranja receptora i mogli smo vidjeti da se i ti drugi peptidi, a ne samo opijatski receptori, nalaze u dijelovima mozga za koje se smatra da posreduju emocije«.Nakon ovih otkrića, znanstvenici su počeli gledati receptore i peptide u posve novom svjetlu. Kao što kaže dr. Pert: »[Mi smo] o tim neuropeptidima i njihovim re-ceptorima počeli misliti kao o molekulama emocija«..Postalo je očito da sve što osjećamo, da svaka emocija proizvodi specifične kemikalije, ili skupine kemikalija, koje se na njih nadovezuju. Te kemikalije, ili neuropeptidi, ilici^i su tee^vojn feoja ucvršćutje Isteustvo. TE-oLje se sjećamo onih stvari teoje suc bile iv&tvvzivvdjt ii^t, i tako treba biti.- Joe DispenzaEMOCIJE171molekule emocija, lanci su aminokiselina načinje proteina i proizvedeni u hipotalamusu. »Hipotalai poput male, sićušne tvornice«, objašnjava dr. Disr » u kojoj se proizvode određene kemikalije koje i varaju određenim emocijama koje osjećamo«. To da svaka emocija ima veze s određenom kemika a zbog apsorpcije tih kemikalija u stanicama n tijela imamo osjećaje ili emocije. kUžitak/bol |Ne samo da su istraživači otkrili da se te tzv. kule emocija podudaraju s emocijama, nego su il našli i u jednostaničnim stvorenjima. Dr. Pert dol je da ono što su smatrali molekulama emocija za i jesu molekule emocija. Kako kaže: »Identične mo nalazimo i u najjednostavnijim, jednostaničnim b: Dakle, emocije su očuvane kroz evoluciju. Endor: nalaze i u kvascu i u tetrahini, jednostaničnim orj mirna, prema tome, za živa bića užitak je do te temeljan. Mi smo načinjeni tako da nas pokreće u Ja mislim da smo ovisni o užitku i da je naš moza] uspostavljen da traži užitak i da ga registrira. I m konačno sve i svodi - na traženje užitka i izbjega boli. To je ono što pokreće ljudsku evoluciju«.Način na koji se molekule emocija »kvače« na s percipiramo i doživljavamo vrlo je izravan. Prim dio mozga koji kontrolira brze pokrete oka i od] na što će se fokusirati prekriven je opijatskim reče ma. S evolucijske perspektive, to ima smisla. Obra pozornost na ono što je važno, a to što je važno, ili nama čini najsmislenijim, kemijski se vrlo brzo pi tijelu putem molekula emocija.Tijekom vremena taj jednostavni prekidač za u; bol postao je opterećen brojnim idejama, stavovimć ćanjima. Pa iako je evolucija prevalila dug put od nih ameba

do francuske čipke, emocije su morale b kane u tijelo na najuvjerljiviji mogući način kako t172šile poslovični scenarij s »tigrom u džungli«. I da bi ga riješile brzo.Kako bismo ilustrirali ono što se zbiva unutra, i k tome ostali u šaljivom duhu ovoga poglavlja, naredni »misaoni eksperiment« iskušat će rad sučelja memorije/emocije/reakcije.ROBOTOMUSZamislite na trenutak da ste vi malo biće koje živi unutar »biogeničkog robota« - Robotomu-sa. Živite u maloj kontrolnoj sobi koja se nalazi u Robotomusovoj glavi i gledate van kroz njegove oči. Služeći se složenim polugicama, prekidačima i računalom, hranite Robotomus vitalnim informacijama.A vaš je posao - prepoznati što Robotomus vidi te to interpretirati na način da Robotomus zna što treba učiniti. E, sad, interpretacija toga što ono »tamo vani« ZNAČI, nema nikakve veze s njegovim pokretnim dijelovima. To je potpuna apstrakcija; nešto što spada u područje svijesti, nešto što roboti nikako ne mogu izračunati. Zato ste i dobili taj posao.Pa, srećom, iza vaše male kontrolne fotelje nalazi se čitav golemi zid ispunjen ladicama. One se otvaraju i zatvaraju već prema tome što Robotomus vidi »tamo vani«. I tako, gledate vi kroz prozore njegovih očiju i - ugledate nešto! Najednom, otvara se čitava hrpa ladica i pojavljuje se čitava hrpa sjajnih fascikala. U redu! To nešto izgleda kao dvonožni humanoid. Još jedan pogled kroz njegove oči, i primjećujete da to nešto ima bujne obline. A-ha! Pa to je žena! Okrenete se natrag ladicama i fascikli koji sadrže podatke o muškarcima se zatvore. Odlično, suzili ste izbore.Tada pogledate ponovno, malo pažljivije, da vidite kakvoj vrsti ta žena pripada... Ona upravoEMOCIJE m \Mjyz.t<MLi stvarna reći da vldlkuo svijet objektivna,, om?fevog leafeavjest. Ne postoji potpuna objektivai/v pogled n.1 i/va žto, jerje svatel n-aš pogled yut bilo što povezan, s prethodniku. isfc.u i/utšln/i entocljai'vifl. sve svoju t\Mx>ciovMl\w- dr. Daniel Monti173Kad p dćzi\A^awj) Iste en«>cije, i. kve kvadogrscfujeM«) Ih, tada s.nu> uh\/aćtini u Istiobrazac podražaja t reakcije ia-« podražaj.- Joe Dispenzaradi čudne izraze lica. Sve ladice iza vas se zatv osim jedne. Jedan jedini fascikl zablista. Poi nete za njim i izvučete ga van. Na njemu ] »Teta Roza«. Otvorite ga i pogledate povijest nosti - tu piše nešto o tome kako zna biti a sivna, okrutna i nasilna.Okrenete se prema zaslonu računala na ko velikim slovima piše: ŠTO TO ZNAČI? Ku nemirno titra ispod natpisa. Robotomus je smrz Utipkate ... BRANI SE, NEPRIJATELJ PRED V TIMA. Istog trena, Robotomus se počinje tres vi pogledate kroz prozor i vidite da osoba t; vani uopće nije teta Roza, nego neka žena koj na trenutak imala sličan izraz kakav teta Roza na fotografiji pohranjenoj u fasciklu. Freneti se bacate na računalo i pišete: POGREŠNO ZI ČENJE... ZNAČENJE NEPOZNATO! No, pr< sno je, kemikalije se već otpuštaju na sve sti i u kontrolnoj sobi postaje užasno vruće. Y Robotomusove noge šiba krv i adrenalin, ali da se trese jer je dobio proturječna tumačer tone kemikalija. Vi uzdahnete, pritegnete pi i odlučite da ćete kasnije morati izvesti Rob musa na trčanje...Zvuči poznato? Prvo, imamo prepoznavanje ] žaja, potom pridruživanje značenja ili interpretac dražaja, onda davanje naputka hipotalamusu da c di neuropeptide u krvotok i - buuuum! Eto nam i ja. Kakav prekrasan sustav. Dakle, emocije su zar ne? Apsolutno. One su od životnog značaja.:Odlično, u čemu je onda problem?Kako to objašnjava dr. Dispenza: »Mi analiziran ku situaciju kako bismo odredili je li riječ o nečei poznajemo i onda taj poznati osjećaj postaje sn putem kojega predviđamo budući događaj. Sve on mu nema osjećaja automatski obezvrjeđujemo ili odt mo jer prema tome ne možemo odrediti odnos«.

U čemu je problem s emocijama?Upavo je ljepota same te prečice između podražaja i reakcije ono što nas, po svemu sudeći, zarobljuje. Umjesto da procjenjujemo doista novo iskustvo s nove perspektive, imamo tendenciju pretpostaviti da je riječ o iskustvu kakvo smo već imali.Kada se isti kemijski događaji ponavljaju opet i opet, rezultat je kumulativna emocionalna povijest. Ta povijest je povezana s prepoznatljivim i predvidljivim reakcijama, koje postaju duboko upisane ili »čvrsto umrežene« u našem mozgu.To znači da se obrasci naših reakcija ponavljaju bez ikakve potrebe da mislimo o njima: podražaj-reakcija-podražaj-reakcija-podražaj-reakcija.Još jedan »Imam te!« i još jedna skrivena, zakopana i/ili potisnuta emocija. Teta Roza ne mora uvijek biti zločesta; samo ju je jako bolio zub onog dana kad vas je napala. Pa ipak, ta neuromreža i dalje je u vama, i dalje se aktivira, iako toga više niste svjesni.Ili - zaboravimo na trenutak da je 21. stoljeće - upada vaš šef, baca vaše izvješće na stol i komentira: »Ovo ništa ne-valja«. Vi paničarite, i emocije kreću: nezadovoljan šef —> gubitak novca za život —> obitelj vam je ugrožena —> barbari napadaju selo —> ubiti šefa. I dok ipak nije izvjesno da ćete svojim mišem zaista i nasrnu-ti na šefa, vaše tijelo već je odreagiralo na prošle situacije i kemikalije već kolaju svojim tijekom.*L * A koja je, (Jobra vijest?Za'početak, opstanak. Vaše emocije pomažu vam u preživljavanju dajući vam bljeskovite reference putem kojih stvarate cjelovitu sliku i prije nego što znate sve njezine dijelove. A kada imate tijelo, to vam je itekako od koristi. Kretati se kroz život ispunjen emocijama znači imati izvorno iskustvo postojanja, osjećanja, ljubavi, mržnje, življenja. Bez tih emocija život bi bio dosadan. One su začini u (kvantnoj) juhi; one su boje u zalasku sunca.EMOCIJEJedna od stvari koje sam nedavno vježbao je ulaženje i izlaženje iz emocije. Drugim riječima, ako se uspijem uhvatiti prije nego što odreagiram na nešto i prije nego se strovalim niz stazu nezaustavljive kemijske kaskade, napravim ono što sam unaprijed odredio. Nekako se napola upustim u emocionalno stanje, a onda se povučem, gotovo kao da ga promatram izvana. Učinio sam to mnogo puta ne bih li postao sposoban kretati se između ta dva stanja. To mi je pomoglo da se istreniram razumjeti da ja zapravo mogu birati. Ostati izvan je kao biti tihi promatrač. Uči unutra je kao zapasti u san nad kojim nemam kontrole.-MARK175OVLADATI EMOCIJOMJednog dana pričao sam sBetsy o nekim stvarima kojesu se ticale animacije.Prigovarao sam kako su nekiod animatora tvrdili da je onošto od njih hoću suludo ida to nikad neću uspjetirealizirati. Upustio sam se utiradu o tome kako mi ljudistalno govore što ne mogu ikako se to stalno iznovadogađa, još od srednje škole.Počeo sam marširati natragkroz vrijeme nabrajajući svete »ti to ne možeš«, kad samnaglo stao. Je li to netkospomenuo »ponovljenuemociju«? Upravo samshvatio da kreiram istusituaciju već desetljećima!Zašto? Zato da bih poslijemogao imati onu emociju tipa

»Jesam li ti rekao, pametnijisam od tebe, poljubi me uguzicu«. Ta je emocija zamene bila pokretač da budembolji od drugih. A u podlozitoga bila je nesigurnost!Projicirao sam svoju vlastitusumnju. Umjesto čitave tedrame i motivacije izadovoljstva koje se zbiva najednom dosta niskomstupnju, mogao samjednostavno stvarati.U tom trenutku konačno samshvatio što to znači»posjedovati emociju«. Ijesam li se »povukao«?Prošlo je otad tri godine initko mi više nije rekao danešto ne mogu učiniti.-WILL176One pružaju nešto mnogo više od pukog op One pridonose neprestanoj evoluciji. Ta evohi tiče se samo tijela, nego i ne-fizičke, duhovne si sti. Joe Dispenza kaže: ,»Čujte, nemam znanstvenu definiciju duše, ali r bih da je ona registar svih naših emocionalnih iski va. A iskustvo onih stvari koje ne posjedujemo u ( cionalnom smislu, nastavljamo ponovno proživljav ovoj stvarnosti, u svim drugim stvarnostima, u c životu, u drugim životima. Tako da se ne moramo viti. Ako nastavljamo proživljavati isto iskustvo, i L njim povezane emocije nikad ne pretvorimo u mud nikad se nećemo ni razviti kao duševno biće. Neć biti nadahnuti. Nećemo imati ambiciju ili želju da b mo išta drugo nego proizvod kemijskih reakcija ko zbivaju u našem fizičkom tijelu i koje nas drže u i; zatvorenom krugu života određenog našom gen kom sudbinom. t.Duševna osoba nadilazi genetičku sudbinu, nac povratne reakcije koje joj daje tijelo, nadilazi okol njezine emocionalne sklonosti. Razmislite o tome. t li se razviti kao osoba, odaberite jedno od svojih ogi čenja kojega ste svjesni i djelujte na taj način da i jenite svoje sklonosti. Postići ćete nešto... mudrosDrugim riječima, te emocije mogu ukazivati m drugo osim na tigra. Mogu vam ukazivati i na bi još bolje, mogu biti zrno pijeska u školjki od kojeg je biser; ona mala iritacija koju školjka prekriva i pre prekriva, dok god od nje ne stvori biser mudrosi smisla u tvrdnji da nas iritacija, bol, tjera na pro Sretne, ugodne emocije nas ne iritiraju. Prema di razumijevanju života i toga tko smo (Tko sam ja? ju nas one druge emocije, bilo potisnute, bilo on smo svjesno propatili i preobratili ih u mudrost.I dalje od toga. Ramtha često pita svoje učenil su zadnji put iskusili ekstazu, orgazam, ili sedičat.1 Svakome je poznata ekstaza povezana sa seksom (prvi pečat), opstankom (drugi pečat) i osjećajem moći (treći pečat), no što je s iskustvima povezanim s višim centrima? Duboko proživljeno novo razumijevanje, ono otkrivalačko a-ha, koje također otpušta endorfine u tijelu, ekstaza je šestog pečata. Iskustvo kozmičke svijesti, vrhunske i intimne povezanosti s Bogom, orgazam je sedmog pečata. Potpuna, bezuvjetna ljubav jedan je od aspekata četvrtog pečata.Prema ovom učenju, u te više dimenzije dospijevamo rijetko ili nikad zato što je čovječanstvo veći dio svog vremena zaglavljeno u prva tri pečata: seksu, opstanku i moći. A iz »donjih temelja čovječnosti« možemo izaći tako da emocije iz donjih pečata uzdignemo u mudrost. Ili, kako bi rekao dr. Dispenza: »pretvorite ih u mudrost«. Ili kako bi to rekla školjka, izravno se pozabavite onime što vas iritira dok god to ne postane biser.

Sigurno, život bez emocija je obični jogurt s dehidri-ranim žitnim pahuljicama za doručak, ručak i večeru (bez meda). Ponavljanje iste emocije uvijek iznova, to je već jogurt od kupina sa slatkim pahuljicama za doručak, ručak i večeru. Čitava naša evolucija umrežila je sav naš život emocijama - one su neizbježne. Stoga, pravo pitanje glasi: Kako ih koristimo? U što ih razvijamo? Što postajemo?Strast, božanska ljubav, osjećaj jedinstva sa svime, blaženstvo i mističko iskustvo - sve su to emocije i one generiraju te heuropeptide koji preplavljuju krv, a mijenjaju i samu našu svijest. Duboki uvid, onaj koji ne mora imati veze s tijelom - drugim riječima sa seksom, opstankom ili moći - može toliko značajno preumrežiti mozak da ljudi iz takvog iskustva izlaze zaista drukči-1 Sedma čakra, ili središte suptilne energije. Čakre su stjecišta ne-fizičkih energija u tijelu. U fizičkom tijelu podudaraju se s položajima žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem i smatra se da predstavljaju ključ za otvaranje viših dimenzija.EMOCIJE177ji, i ovaj svijet više nikada nije isti. Kako kaže Ar Newberg:»Jedna od stvari koje naše istraživanje pokušava kazati jest ta da se ljudima tijekom mističkog iskus zaista nešto događa u mozgu. INije nužno riječ o iluzornom iskustvu ili halucina nego je to nešto vrlo stvarno, nešto se zbiva u nei loškom smislu. To djeluje na nas. To djeluje na naši jelo. Utječe na našu svijest i u konačnici određuje k ćemo reagirati, kako ćemo naposljetku tu informac koja utječe na naše ponašanje i mijenja nas kao c bu, unijeti u svoj život. Očigledno, na nas kao Ij takva iskustva imaju vrlo stvarne posljedice.«Uvide poput ovoga Ramtha opisuje kao apstr misao: »Vi ste Bog u stvaranju... no jednoga dan rate zavoljeti apstraktno više od stanja ovisničke u vanosti. A ako vam je ono na prvom mjestu, stvarri to očitovati i vaše tijelo će (to) iskusiti, i tako imat puno nove emocije, od one vrste kakvu nikada pri te iskusili«.Potpuno nove emocije. Sve naše emocije jedn« bile potpuno nove. A razlog što im se stalno iznov r?amo jest taj što su nam tako ugodne. Zamašnjak ( cije je mogućnost ponovne uspostave posve novih čija. Još zanosnijih, još inspirativnijih. Onih emocij razmataju slojeve sjećanja i navika, i koje nas stav međuodnos sa svijetom koji sada postaje eksplozija venja. TO je zabava na koju se isplati otići.Razmislite malo o ovome:• Kad ste zadnji put osjetili orgazam na višoj razini?• Koje emocije najčešće osjećate?• Razvijaju li se svaki put kad ih proživljavate?• Razvijate li se vi svaki put kad ih proživljavate?• Je li vrijeme da »ovladate« njima?• Što bi za vas bila nova emocija?liNa ovoj stranici nema emocij a.Ovisnost je potiskivanje.Znate što to znači?To znači da vas one potiskujunatrag u vašu ograničenost.- RamthaRazmotrimo jednu od najjačih droga, heroin, bismo vidjeli kako ovisnosti djeluju unutar: ca tijela. Nakon ubrizgavanja, heroin se »: na stanične opijatske receptore. To su isti oni re« koji su biološki prilagođeni za primanje endorfina, r peptida koje proizvodi hipotalamus. Umjesto da endorfine, stanica prima heroin, i postaje ovisna o n;Iskušajmo sada isti scenarij s emocijama. Emociji izvode peptide, ili molekule emocija, koje se sidre n nične receptore. Ista stvar koja se javlja kod učestale rabe heroina, javlja se i kod učestalog ponavljanj emocije: opijatski receptori na vašim stanicama pc očekivati, čak i žuditi za određenim peptidom. tijelo postaje ovisno o toj emociji. j

Šokantno, ha? A vi volite misliti da ste imuni ] Možete teturati od alkohola, biti narkić koji stoji u za metadon ispred bolnice, ili strastveni pušač sa i prstima i crnim plućima, i misliti: »Ne ja!«. Razrr opet: da, baš vi!Šokantno. Ali objašnjava mnogo toga. Zvuči li išta od ovoga poznato?• Destruktivna emocionalna stanja• Iste situacije koje se stalno iznova ponavljaju• Nemogućnost promjene• Osjećaj nemoći da stvorite nešto novo iOVI!• Duboka žudnja za određenim emocionalnim odgovorima• Glasovi u glavi koji govore: »Želim. Daj, daj, daj«• Govoriti da nešto nikad više nećete napraviti, a tri sata kasnije radite baš toZa sve slučajeve u kojima ste iskusili bilo što od navedenog, ovo poglavlje služi kao šok-terapija. A tako i za sve nas (a to smo svi mi) kroz čije vene kolaju neuropeptidi.Humanoid (imenica): samosvjesni organizam koji sam sebe drogiraTijekom svojih istraživanja, dr. Pert otkrila je da imamo receptore namijenjene isključivo za marihuanu. Zašto imamo te receptore? Zbog toga što naše tijelo samo proizvodi kemikalije koje nam daju istu vrstu drogira-nosti kakvu dobivamo od marihuane. Isto se odnosi i na bilo koju drogu na koju smo sposobni razviti fizičku ovisnost - unutar tijela postoji kemikalija analogna svim drogama, te receptori na koje ona naliježe. Doktorica objašnjava: »Imamo receptore za marihuanu i imamo prirođenu marihuanu koja se zove endokanabinoidi. Svaki put kad se ljudi napude, ta egzogena1 marihuana veže se na receptore koji su inače namijenjeni fino balansiranoj unutarnjoj regulaciji. Dakle, egzogene droge spajaju se u istu onu mrežu koja je namijenjena endogenoj fiziološkoj samoregulaciji. To su molekule emocija. Danas imamo dovoljno podataka koji sugeriraju da nijedna psihoaktivna droga u nama neće raditi, osim ako se ne veže na receptore koji su inače namijenjeni našoj unutarnjoj juhi«.Drugim riječima, svaka droga koju unosimo izvana, a koja djeluje na nas, čini to stoga jer naše tijelo u sebi već ima njezin pandan - zato ju naše tijelo prepoznaje, reagira na nju i postaje o njoj ovisno. Vanjske droge vežu se na unutarnje receptore namijenjene unutarnjim kemikalijama.1 Egzogena kemikalija je ona kemikalija koja ne nastaje u tijelu, nego je izvanjska. Endogene kemikalije proizvode se u samom tijelu, one su »unutrašnje«.OVISNOSTILjudi teojt koriste Heroin, imajureceptore za heroin, i što višeheroina uzimaju, njihovasposobnost da proizveduvlastit« endorfu««, svojvlastiti unutarnji heroin,bazično počinje opadati.Tada njihovi receptori počujupostajati neosjetljivi]'i, jer ih jezapravo i sve manje, I tateo sezbivaju stvarne promjene.A onda je tu i ta *w>vaInformacija o tome da sestvara sve manje novihmoždanih stavuca, tateo dase Ljudi, ma neki i»mcin, a to jeslučaj sa svim ovisnostima,yoidu zarobljeni unutar istihobrazaca, oni jednostavnomisle iste misli stalno i stalnoIznova, i nisu u stanju mislitio nečemu novom.- dr. se. Candace Pert183

„. „ f .-•j ,..*L..»*-"^4i1Ovisnosti? Nemam ja nitijednu. No dobro, pa što,ovisan sam o nekolikostvari. Na primjer? Onesigurnosti, stresu,zabrinutosti, o tome damoram uvijek biti u pravu,da sam pravedan, o tome daimam kontrolu, o bijesu, oneprilagodljivosti, o svomšefovanju, strahu... jesam liveć spomenuo stres?-MARK184U poglavlju »Mozak izbliza« bavili smo se time k emocije, sjećanja i emocionalna iskustva kodirana romreže i kako su te neuromreže spojene s hipot; som. Upravo tako postajemo samodrogirajud orga Sve što trebamo napraviti je uključiti određenu mrež mikalije počinju strujati organizmom. Kako kaže R,»Ovisnost je osjećaj kemijskog uzbuđenja koj< slijeva kroz tijelo putem čitavog skupa žlijezda i žl da s unutarnjim izlučivanjem. Osjećaj koji bi netko i vao seksualnom fantazijom. Muškarcu je dovoljna na jedina seksualna fantazija da doživi erekciju. Dri riječima, dovoljna mu je jedna misao ovdje [u mozgu bi mu se ukrutio spolni organ.«Mnogima će to biti najizravniji primjer toga kake siranje na misao može proizvesti točno određene i peptide. Postoji mnogo drugih primjera: sjetite se velebnog osjećaja kad ste u srednjoj školi dali odlu gol, ili kad ste prvi put shvatili da ste zaljubljeni, jecaja uspješnosti koji možete imati kada sanjarit me da vas u medijima opisuju kao nadahnutog, r ko poznatog umjetnika. U svim ovim slučajevima režanj zadržava određenu misao, aktivirajući odi mreže koje šalju signal našoj unutarnjoj ljekarni.Znači li to da netko, svaki put kad pokreće o^ hanizme, postaje ovisnik? Jeste li alkoholičar sva kad popijete jedno piće? Naravno da ne. Niste c ako se jednom godišnje sjetite onog pobjedonosnog t ka u jeseni 1972. kada ste zabili gol. Ako pak sva! obnavljate taj trenutak, izazivajući onaj osjećaj ko budi ta uspomena - pogodite što? Razvili ste na1Biološki učinci 'Poznata je stvar da ovisnosti imaju ozbiljan di čan učinak na tijelo. Dr. Pert objašnjava kako je s ćem mehanizama čiji su dio peptidi i receptori, predstavljaju temelj učinka ovisnosti, postalo oč no sljedeće:ov»Ako je određeni receptor koji je zadužen za određenu drogu ili unutarnji sok dulje vremena bombardiran velikim intenzitetom, on će se doslovno smanjiti; bit će ga manje ili će postati manje osjetljiv ili će mu se propusnost smanjiti, tako da ista količina droge ili unutarnjeg soka potakne mnogo slabiju reakciju. Najbolji primjer za to, koji će ljudima biti poznat, jest tolerancija. Svi znamo kako ovisnici o opijatima moraju uzimati sve veće i veće doze droge kako bi postigli jednak učinak.«Sličan učinak tolerancije uočljiv je i kod emocija. Primjer pruža svaki ekstremni sportaš koji u potrazi za ad-renalinskom euforijom sam sebe tjera na sve opasnije bungee-jumpinge ili skokove iz aviona, ili ovisnik o seksu koji traga za sve većim perverzijama, ili političar koji se stalno natječe za sve više pozicije, ne iz želje da služi nego iz ambicije za još više moći. Ako počnete tražiti primjere ovakvog scenarija među ljudima koje znate ili, posebice, u vlastitome životu, vidjet ćete ih svugdje.U međuvremenu, one naše jadne male stanice gladuju. Stalna prekomjerna upotreba kemikalija potrebnih za proizvodnju neke emocije, primjerice gnjeva, u tijelu rezultira desenzitiviranjem onih receptora koji su namijenjeni tome da prihvate sve te neuropeptide gnjeva. Stanice više ne dobivaju »dobro izbalansiran« obrok,

budući da u znatno većoj mjeri primaju onu emociju na koju su razvili ovisnost, te im je ukupna opskrba nutri-jentima sužena. Čim više gnjeva nečija osobnost proizvodi, tim više će se stanice osjećati zasićenima. O tome se radi u svakoj onoj priči o dečku koji petkom navečer izlazi van tražeći s kim bi se mogao potući. Nije on ljut iz nekog posebnog razloga; jednostavno je krenuo u potragu za hranom koju će dati svojim malim staničnim prijateljima. A ti mali prijatelji mogu napraviti priličnu halabuku kad im nešto treba. Jeste li ikad u svojoj glavi začuli mali glas koji govori »Ja sam gladan!« ili »Ja san žedan!«?Jeste li se ikad upitali tko to govori? Pa, prema Ram-thi, ti mali glasovi u vašoj glavi su kolektivni glas vaših vlastitih stanica. One vam govore: »Nahrani me«. A ako je riječ o emociji koju vi doživljavate kao društveno iliOVISNOSTIsvi s.u ovi^fu.. ccz obzira vux totko su.. I ovisni L.u zato štoajut cvištn boLje ciwit bili svoju ovis^st i Čega bi se iw.ali razlogaujutro ustati. L živjeti.Muškarac kojije ovisai/v omoći ustaje svakoga jutra iorganizira stvari tako da\Mxyzt -pokazati svoju \am>6.O\a- kM.ora ikw.ati w.\m>OjO ljudi•putem, kojih 6t hraniti svojosjećaj wu>&i, koje će tlačiti,kojima će vMrtđivnti, kakobi se savu. osjetio vrijednivu..jer se m. osjeća vrijednim..on, treba twj>cijt da bi seosjetio vrijectfum.- Ramtha185Kad žudimo za timx, kad se pojavljuju ti. glasovi, stai/uoe doslovno šalju živcav^e Impulse mozgu teateobi. kn.u dale do z^uai/tja da gladuju, da tijelo gladuje za ovmm. što ovtsl o l A te teewltealije s.u vrlo- Joe DispenzaIft186moralno neprikladnu, nećete čuti naredbu: »Iderr napraviti budalu od nekoga kako bismo se mogl ćati intelektualno superiornije«, nego ćete radije ( neartikuliranu čežnju koja će vas nesvjesno natjei odete van i učinite da se to dogodi. Drugim rij( stvorit ćete takvu situaciju.Emocionalne ovisnosti toliko toga objašnjavaju^ to neki ljudi stalno omalovažavaju druge, ili stalno u iste ponižavajuće odnose, ili uvijek iznova u iste ne životne situacije. Drugim riječima, emocionalne nosti razlog su što ljudi nastavljaju kreirati odr stvarnost u svojim životima, čak iako govore: »E pa nešto ja nikad ne bih sam stvorio«. Jedini način odmaknemo od tog repetitivnog ponašanja i ovi jest da priznamo: »Hm, ja doista ovako nešto stal nova kreiram, bit će da sam o tome ovisan«.Za mnoge, mnoge ljude zaista vrijedi da sve štc raju u svojim životima ima emocionalan, ovisnički t Kao primjer stvaranja nečeg »lošeg« u vlastitom ž pogledajmo načas »mentalitet žrtve«. Na počet dogodilo nešto loše, to ste nekome rekli, tom nel bilo žao zbog vas (sad i on, eto, pati zbog vas) i pri je riješen. Lakše vam je. Hej, pa nije loše, možda s mislili. Hajde da vidimo hoće li to opet upaliti.Najednom, ljudi mare za vas. Daju vam novac, cionalno vas podržavaju, suosjećajni su i na raspolć su vam kad god vam zatreba. Naravno, naličje čije če je izgradnja i učvršćivanje odnosa žrtva/spasite] kom je spasitelju potrebno da

se osjeti posebnim, b što je to potrebno i žrtvi, tako da i jedan i drugi ima denciju da nastave s tim i nakon što se inicijalna »t ja« istrošila. Ako se nijedno od vas ne promijeni, i j drugi nastavit ćete ponovno otkrivati svoju ovisi odnosu s nekim drugim, i onda opet s nekim trećin staviti se, riječima prave žrtve, »osjećati loše i dožh ti nepravde«. To zvuči poprilično drugačije od ovo; neprestano stvaram situacije koje mi dopuštaju drugih primam suosjećanje i podršku«.Dr. Joe Dispenza dobro to izražava kad kaže: definicija ovisnosti vrlo je jednostavna: to je nešovne možete zaustaviti. Ako ne možete kontrolirati svoje emocionalno stanje, tada ste sigurno o njemu ovisni«.Anonimni emocioholičariNa neki način to je vrlo mračna slika. Ja sam ovisnik; ti si ovisnik - hajde da se udružimo i da se naše ovisnosti malo pomaže. To zapravo i ne zvuči tako loše; uostalom, to svi stalno radimo. Emitiramo frekvencije specifične za neku emociju i tako u svoju sferu privlačimo sebi slične ljude. Prema Ramthi: »Ljudi koje zaista volimo su ljudi koji su spremni dijeliti naše emocionalne potrebe, naše osjećaje«. Dr. Dispenza opisuje to na ovaj način: »Mi ovisnosti kemijski razbijamo na sva ta 'slaganja'. Inače je to za čovjeka neugodno stanje... zato što tražite neki dokaz da u svom životu ispravno postupate, jedino mjesto na kojemu te dokaze tražite jest među ljudima s kojima se slažete«.Ali stvar je ipak mračna, jer ovisnosti se teško razbijaju. Zato i jesu ovisnosti. A ove emocije postaju ovisnosti upravo putem neprestanih pokušaja da se ponovno uspostavi inicijalno iskustvo. Prvo iskustvo seksa ili simpatije ili moći neće stvoriti ovisnost. Ovisnost nastaje kad pokušavamo ponovno i ponovno »uloviti« onakav osjećaj kakav su nam takva iskustva dala kad smo ih imali prvi put. Ramtha kaže:»Dobro, a što je s ljudima koji su ovisni o seksu, o heroinu, o marihuani? U redu, sve to proizvodi drukčiju kemiju ujmozgu. No svaka od tih stvari uspijeva dodirnuti centre za užitak u mozgu. Nije to ono zbog čega je mozak napravljen. I tako ljudi pokušavaju isto iskustvo ponovno oživjeti u mozgu dostavljajući mu iste kemikalije, isti osjećaj.«A zbog čega je mozak napravljen? Zato da bi sanjao nove snove, nove stvarnosti koje će do očitovanja u iskustvu dovesti onaj prvi čarobni emocionalni trenutak... trenutak u kojem doživljavamo novu emociju.Odlično zvuči, nove emocije, novi ushiti - pa zašto je onda tako teško razbiti naviku?mI -OVISNOSTI187Ne puožete izliječiti sve dotle dok w.u \ač date sve što on- želi t dok v^t prestao tražiti, još. To je tre^utateu. feojekM. skM.o postali\jias,vdciwja svog Iskustva.Tada sw.o postali WM.dri.Pridružite, tonte svakako i lA-ovdobitke za um. A dobttate zaumjeto je kao da imate w,atenjal; gradimo L¦ stvaralo stvarnost.- RamthaZAKAČENI NA OSJEĆAJ .Znanost danas zna da hipotalamus proizvc neuropeptide i da su ti neuropeptidi jake ker kalije. Na primjer, uzeli su laboratorijske žive nje i na određene dijelove njihovog mozga zaki čili elektrode kako bi proizveli određene neu peptide. Potom su istrenirali laboratorijske žive nje da pritisnu polugu kojom će pojačati otpuš nje tih kemikalija, tih neuropeptida.Njihova sklonost da odaberu otpuštanje nt ropeptida bila je jača od gladi, jača od seksa, ča od žeđi, jača od sna. U stvari, prije bi se dov do potpune fizičke

iscrpljenosti i kolapsa, ne što bi se pobrinuli za svoju fizičku dobrobit, upravo to stres radi našim tijelima. Postajemo liko ovisni o stresu u svojim životima da ne rr žemo dati otkaz na poslu iako nam taj posao š ti. Ne možemo prekinuti neku vezu, iako nam čini dobro. Ne možemo napraviti izbor, jer pod žaj i reakcija na podražaj proizvode kemiju k< zamagljuje našu svijest o mogućnosti izbora nimalo se ne razlikujemo od pasa, koji inu manju sposobnost odabira jer im je čeoni režć manji od našega. jJoe DispenI dalje se pitamo kako prekinuti te ovisnosti!Možda najučinkovitiji program koji je ikad osm, za prekidanje ovisnosti jest onaj Anonimnih alke cara (AA). Milijuni ljudi su jednom za svagda pr uli svoju ovisnost o alkoholu primjenjujući njihov gram od 12 koraka. Napravili bismo medvjeđu us kad bismo ga ovdje pokušali sažeto prikazati, ali god to zanima, može lako provjeriti o čemu je rijeAli posvetite trenutak tome da razmotrite ovć programa: alkoholičaru se kaže da opetovano potv »ja sam alkoholičar«. I dok je to u početku nužno, bi se suočio sa situacijom, čovjek se tako može zau zaključati u tu vrstu osobnosti. I nikad kraja tome. < nost nikad ne postane nešto čime ste ovladali i ši188OVKnapustili. Osoba se stalno iznova identificira s onim što pokušava odbaciti i toga se osloboditi. U konačnici, na taj način se osobi odriče mogućnost potpune i konačne transformacije, zbog koje i jesmo ovdje.Zašto JESMO ovdje?Ahhhh, evo nas opet na Velikim Pitanjima. A zašto su velika? Možda zato što odgovori na njih nisu očigledni i nije ih lako pronaći? Ili zato što se ta pitanja čine značajnima? Ili zato što dobro zvuče na koktel-zabavama, pa njihovim postavljanjem možete lako impresionirati ljude?Velika Pitanja su velika zato što nas odgovori na njih mogu izvući iz velike zbrke.Ovdje smo zato da budemo stvaratelji. Ovdje smo zato da bismo nastanili prostor idejama i palačama misli. Ovdje smo zato da bismo učinili nešto od ovoga života.RamthaNaša je svrha ovdje razviti svoj dar intencionalnosti. Naučiti biti učinkovitim stvarateljima.dr. se. VVilliam TillerStvar je u tome da smo ovdje zato da napravimo nešto od sebe. Ovdje smo da bismo istražili krajnjegranice^tvaranja; ovdje smo zato da bismo / > * nepoznato učinili poznatim. * Miceal LedwithTo je čitav smisao ove igre: mi svoje tijelo kemijskipripremamo, putem misli, za doživljavanjeiskustva. Međutim, ako to svoje tijelo stalnokemijski pripremamo na isti način, kroz iste misli,za ista iskustva, tada kao ljudska bićanikada nećemo evoluirati.Joe Dispenzaemocije o kojima smo dugo biliovisni, sndn vlže m dajemosvojim stniAic.flku.fl I stanicen#m uzvraćaju propadanjem.Arx> ustrajemo n-fl tomusteraćivcu'vju, prekidamoreakciju, jer \w reagiralo i*-aglas u svojoj glavi. Istodobn«,prekidamo kemijsku reakciju,jer stanica sada nć zadovoljavasvoje kemijske potrebe, stanica6t se, u kon^cnicl, osloboditisvoje kemijske ovisnosti I teadase ^vflfeon-toga reproducira,

oiA-a se »saiM.oregullrfl«.otpustlt 6t sve owć receptorsteeulaze teojl su I bili odgovorn.1za tatevo e.\M.ociovuni\M> stanje, istan-lca je sada u boljem, stanjuharmonije, a tijelo osjećazadovoljstvo.- Joe DispenzaOVISNOSTI189šezdeset do osam-deset posto terikvui'Uil.i/u.k djelo povezan^jes drogama i. ovisnošću..Riazcvu.sli.te snkvto o m-ogući/ujsttprony'enA ^ sneno aa osobnojrazini, n-ego takođeri vui razini dmštvn.!190Stvarati, evoluirati, razbijati stare obrasce, biti njaci - činjenica je da mi jesmo stvaratelji, da kn svoja životna iskustva, da imamo te sposobnoj ukazuju na to zašto smo ovdje. Ukratko, tu su da ir timo ili ih gubimo.Ako smo ovdje, kako to kaže dr. Ledwith, »da znato učinimo poznatim«, to bi značilo da sami rr iskusiti nešto što nikad još nismo kušali. Uvije uvijek isto time postaje uvijek novo, uvijek noveOvisnosti se razbijaju promjenom, razvojem.I ako je to razlog zašto smo ovdje, te nove emo će toliko nevjerojatne, ispunjavajuće i sočne da c se one stare činiti baš poput starog školskog go ka - nekoć važna stvar, danas ostavljena na zabe noj polici za knjige. O tome nas izvještava i dr. Pert logija ovu transformaciju podržava i najnovijim cima. Danas postoji dokaz da kada ljudi ili labo ske životinje, poput štakora, razviju ovisnost o dn kotinu, alkoholu, kokainu, heroinu), svi testirani j ti imaju nešto zajedničko - blokiran im je rast novi danih stanica. No, kada subjekti prekinu s uzimanje ge, nove se moždane stanice nastavljaju stvarati. 1< kaže dr. Pert: »Osoba se može u potpunosti opoi može se odlučiti i kreirati potpuno novi pogled m sebe, novi mozak«. Postoji nada za novi početak z< ge, od malih ovisnosti do onih najtežih.Kako Ramtha rezimira rješenje: »Moramo tra; znanjem ne dopuštajući da se u to upliću bilo kakv nosti. A ako smo u stanju to učiniti, u našim će si tima znanje očitovati u stvarnosti, a naša će tijela tvo doživljavati na nov način, u novoj kemiji, u hologramima, novim prostorima misli, i to će nai naše najluđe snove«. .-o\Razmislite malo o ovome...Zašto je taaako slatko osjećati se taaako loše?Nabrojite neke od svojih emocionalnih ovisnosti.Odlično, a koju ovisnost niste spomenuli?Nabrojite ovisnosti koje primjećujete kod sebi bliskih osoba.Kako uspijevate primijetiti njihove ovisnosti?Jesu li sve ovisnosti loše?i vm. to se teovMCM sve I svodi -vun tražene užltten I Izbjegavale boU. to je o\m> što poterede Ljudsteu - dr. se. Candace PertlllLvKad prvi put uvedete pojam izbora, svje odabirući jedan od mogućih događaja pojavljuje se aktualni događaj iskustv I tako se, prvi put, znanost susreće i sa slobodnom voljom. '— Amit GoswamiDakle, kad netko želi fokusirati natnjei želi postići potpuno jedinstvo uma.- VVilliam Tiller jDobra vijest je da postoji golemi potencijal za promjenu.

- Daniel MontiZelja uživa lošu reputaciju u spiritualnim kru; ma. Fraze tipa »ubij želju« zavode na pomisć će prosvjetljenje brzo uslijediti ako netko i želja. Druga od Budine četiri plemenite istine glasi:»Podrijetlo patnje je u vezivanju za prolazne stvai neznanje koje iz toga proizlazi. Prolazne stvari ne uklj čuju samo fizičke objekte koji nas okružuju, nego i id je, i u višem smislu, sve objekte naše percepcije. N znanje je nedostatak razumijevanja o tome kako se n um vezuje za nestalne stvari. Razlozi patnje su žel strast, gorljivost, potraga za imutkom i ugledom, težr za slavom i popularnošću ili ukratko: žudnja i prianjanj«Na prvi pogled čini se da on želju, strast, gorljh slično, smiješta na popis krivaca. Zbog toga tragate!194ŽELJA -» IZBOR -» NAMJERA -» PROtLstoje ukloniti te osjećaje iz svoga uma i živjeti život bez želja i strasti. Međutim, žudnja i prianjanje pružaju ključ za pravog krivca - nije to želja, nego vezanost za želju. (Zapazite također da to nije nešto loše, nego je riječ samo o neznanju ili »manjku razumijevanja o tome na koji se način naš um vezuje za nešto«).»Vezivanje za želju« zvuči umnogome nalik na »ovisnost o emocijama«. U stvari, to i jest ista stvar. Pokušajte zamijeniti mjesta obaju pojmova kako biste se i sami u to uvjerili.Ovo je jedan od onih slučajeva u kojima se križaju pu-tevi znanosti i velikih duhovnih učenja, i u kojima se ponovno otkrivaju isti fenomeni. Prema budističkoj tradiciji, to vezivanje zauvijek nas drži u kotaču života, smrti i ponovnog rađanja, uvijek u krug, uvijek iznova. Kako to kaže dr. Pert: »Kod svake ovisnosti riječ je o tome da ste zaglavili u starim obrascima. Jednostavno mislite iste misli opet i opet, i niste u stanju misliti ništa novo«.i vu.u.dmc je reteno:se t dalje diže, ali kcd rosvjetLjeitogfl, v^t lijepi se xidcn/t«. U. sviku ovikK ucŽekvjtkRfl, i/uje emocija, veza\Aos.t (ovisnost) to što doi/iosL patiku I bol.Želja,i strast - prijatelj ili neprijatelj?Želja i strast pogonsko su gorivo evolucije i promjene. Dr. Dispenza kaže: »Morate imati volje i strasti da iskoračite izvan granica vlastite udobnosti«. Svakako, ova scena s Isusom primjer je strasti: »Napravi bič od užeta te ih sve istjera iz hrama, skupa s ovcama i volovima. Mjenjačima prosu novac i sve im stolove isprevrta.« (Ivan 2:15)/U analiziranju određene želje, bitno je učiniti dvije stvari: ne suditi i biti pošten u vezi s tim što se zaista želi. Da biste mogli jasno sagledati želju, svako osuđivanje mora nestati, jer ono znači etiketiranje želje kao loše i samim time ju šalje u sam podrum suspregnutosti. Želja se budi. Netko vam zapriječi put na autocesti - za trenutak poželite imati pri ruci laserski top i otpuhnuti ga s ceste. Ako se osjećate užasno i posramljeno, velika je šansa da se uzrok tog gnjeva nikada neće otkriti.Z,ato, bude U ti okx> -zdravo, 6t ti tljeLo biti u.- Matej 6:22ŽELJA -> IZBOR -» NAMJERA -» PROMJENA195Za mene je želja mehanizamkojim mogu preispitatisebe i reflektirati svojerazumijevanje u stvarnosttako da ga mogu iskusiti.Bez obzira o kojoj želji jeriječ, mogu preispitati zaštoto želim. Postavljam pitanjapoput ovog: što će ta željaispuniti u meni? Želim li tozbog neke emocionalne

ovisnosti? Hoće li miispunjenje te želje donijetinovo iskustvo? Hoću li timesamo proživjeti neko staroiskustvo? Kad uspijemovako ispitati svoje želje iusuglasiti se sama sa sobom,mogu vidjeti zašto ih imam,i to mi pomaže da budemjasna u svojoj namjeri. Akoželim moć i ako priznamsamoj sebi da želim iskusitimoć iz nove perspektive izbog čega želim to iskustvo,tada ga mogu i imati iodmaknuti se od njega, jeriskreno znam što želim izbog čega to želim. Jasnoća ipoštenje dovode mi takvoiskustvo iz kojega znamda mogu nešto naučiti.- BETSYU vezi s tim na što se zapravo odnosi želja, uzrr ovaj primjer: netko se natječe za poziciju u državnom t du. On želi moć. Ali ljudi se često srame (osuđivan otvoreno priznati što im je istinska želja i radije će isp dati dirljive priče o pomaganju svojim sugrađanima, c je osjećaj moći ono za čim zapravo žude. I tko im m< reći da to nije korak naprijed na ljestvici njihove os ne evolucije? Ili će oni možda za sebe reći da žele n kako bi prikrili duboki osjećaj nesigurnosti i bezvrij nosti. A u tom im slučaju zadobivanje moći zaista n nimalo koristiti.Postoji također i vrlo praktičan razlog zašto je tol nužno prodrijeti do samog korijena želje. Manifestira) Kako je to napomenuo Will Tiller, želite jedinstver svijesti. Ako je istinska želja prikrivena nekom politi korektnijom, ili kad je u podlozi jedne želje druga, znači da su aktivirane dvije neuromreže. Tada je k podijeljena, a s namjerom to jednostavno tako ne ide. ] prije svega, kad je riječ o (naizgled) beskrajnom lai želja koje iskaču iz svakog kutka sebstva, veliko je p nje: za koju bismo trebali pritisnuti polugu »kreni«?IzborNetko mora odabrati. A tko bira? Jednostavnosti r; recimo da bira jedan od dva entiteta. Jedan je osobn a drugi transcendentalno sebstvo. Ovaj način organ ranja vaših dvaju sebstava priziva natrag onu podj na ego i božansko, na materiju i duh. Znamo da u liko je riječ o osobnosti, izbor dolazi iz prethodno r. tojećih neuromreža, dakle prošlih iskustava i emocija prema tome i ovisnosti. U tom slučaju se poluga »kre može preimenovati u polugu s natpisom »ponovi< prije je pravilo nego iznimka da će odabir koji je nje pokrenut proizaći iz nesvjesne odluke, baš kao kod ] oratorijskih životinja koje pritišću polugu s peptidiŽELJA -» IZBOR -» NAMJERA -» PROMjPrava poluga »kreni« povezana je s duhovnom stranom. U tom slučaju izbor nije motiviran prošlošću, nego nastojanjem da nepoznato učinimo poznatim, odnosno da se razvijemo. No, znajući to, zanimljivo je pitanje - kako da znam koje od želja koje se u meni javljaju potiču iz egoističnih, a koje iz duhovnih temelja? Posebice ako uzmete u obzir da su one koje izviru iz duhovne strane našega bića često pomalo čudne, pomaknute ili »luckaste i otkačene« u usporedbi s našim uobičajenim rutinama.Za ovo ima više sjajnih primjera u pričama o učenicima i duhovnim učiteljima. U mnogima od ovih odnosa, učitelj preuzima ulogu glasa učenikove uspavane duhovne prirode. Pretpostavka je da bi učeniku samom trebala tisućljeća da začuje svoj unutarnji glas, pa mu ga zato posreduje učitelj. Obično mislimo da je rat loš, zar ne? No Krišna, naprimjer, vozi Arduninu ratnu kočiju, govoreći mu da je njegov duhovni zadatak ići u rat s Kuruima.

Drugi primjer pruža budistička priča o Marpi i Mi-larepi, koji su gradili veliku kamenu kuću. Pred kraj, Marpa i Milarepa vrate svaki kamen tamo gdje su ga pronašli, rastavivši tako čitavu kuću. To može zvučati ludo, ali ne toliko ludo kao činjenica da su čitav taj ples ponovili još četiri puta.Učenik Don Juana, Carlos Castaneda, već je bio postao jedan od najprodavanijih pisaca, a i dalje je mjesecima uporno,izlazio večerati hamburgere. Je li Don Juan imao na urnu prosvjetljenje kroz hamburgere i pomfit? Dogodi se tako da se nakon nekoliko mjeseci pojavila prekrasna mlada žena koja je tražila Carlosa. Carlos je šutio dok se velika limuzina zaustavljala kraj njega. »To je Carlos«, rekla je žena, nakon čega on shvati koliko je i dalje bio gladan slave, i u tome trenutku postane mu jasno kakav je zapravo.Često se dogodi da taj glas koji dopire iz transcendentalne strane, da ta luda želja za mudrošću, napravi transformaciju o kojoj nitko ne bi bio sposoban ni sanjati.ŽELJA -» IZBOR -» NAMJERA -» PROMJENAZABAVNO-INDUSTRIJSKI KOMPLEKSTijekom šezdesetih, svi smo pričali o vojnoj industriji. Iako je ona i dalje djelatna, s godinama ju je tiho i uporno počela istiskivati industrija zabave. Iz trenutka u trenutak, ona je utjecala na svačiji život, stotinu puta više nego vojna industrija. Znate, majstori zabavne industrije znaju dvije važne stvari: kako manipulirati željom i izborom te kako ljudima oteti snagu. Oni koriste »zabavu« kako bi stvorili želju i prazninu, koju bi pak trebalo popuniti ono što oni prodaju. I iako to u principu nije drugačije od rimskog Koloseuma, zbog svog tehnološkog dosega znatno je jače. Promotrite samo kako svake vijesti, magazini, filmovi, TV, kreiraju želje i/ili vas čine nemoćnim i praznim - a to su osjećaji koje mogu popuniti samo proizvodi.-WILL197Najbolji na&it da Ijudsleo biće•postncie -promatrač u prv/ow.jeredu taj da bude svjestan ILI dainkdektualvu.ni putem, shvatileateo vit mora uvijete tz^vovaraditi Iste Izbore. A druginaclitje da se nađe uodrttitvMM. situacijama,da dKSferlmtiAtalvu.ni -putem.ttadlde, uživotu,svoga tijela, a za to je ¦potrebna vježba.- Joe DispenzaZbog toga je toliko važno ne prosuđivati želje, nej izbliza u njih zagledati prije nego što odaberemo, onda je to odabiranje.»Slobodna volja počiva u našem čeonom kortel možemo se uvježbati u tome da činimo inteliger odabire i da budemo svjesniji tih izbora. A ja mislii to traži vježbu, različite vrste vježbe. Možemo ići retanu i pumpati bicepse, ali možemo i pumpati čeoni korteks radeći yogu i meditaciju i druge vje; kaže nam dr. Pert.Dakle tko bira? Naravno, vi to radite, ali tu se po no opet vraćamo na pitanje »tko sam ja?«. Koji vi (c nost/ego ili transcendentno/duh) čini izbor? Neur ki gledano, pitanje naizgled glasi: proizlazi li odal postojeće neuromreže ili iz čeonog korteksa? Koriš li prednosti kvantne nausmičnosti koja se probija kroz kineske kutije1 kako bi nam omogućila da izal mo nešto novo, ili smo mehanicistički strojevi koji sv čine temelje na prethodno postojećim (starim) uvjetI još jednom natrag na pitanje: U kojem svijetu ži U živućem, organskom, živom, međupovezanom sv ru ili u onom podijeljenom svijetu tiktakajućih, žt nih vojnika na navijanje?To je vaš izbor. iNamjeraA na drugoj strani izbora je akcija! Kada je dr. 1 obavljao svoja istraživanja o tome kako namjera u na fizikalne sustave, koristio je »četvoro vrlo kval ranih

meditanata, osoba s velikim iskustvom u ist vanju svojeg unutarnjeg ja«. Kako sugerira dr. Pert sposobnost upravljanja namjerom vještina je koja se že razviti. U prilog sposobnosti fokusiranja namjer« Tiller dodaje: »To je razlog što su neka od starih o nih učenja učila ljude da se fokusiraju na plamen.1 Iz teorije Jeffreyja Satinovera o kvantnom mozgu i slobodnoj volŽELJA -¦ IZBOR -» NAMJERA ¦+ PRO&učite svoju pažnju usmjeriti u vrlo uzak kanal, tako da gustoća energije postane veća«.U ovom trenutku, i dalje govorimo o stvaranju stvarnosti. No, sada je riječ o tome zašto stvaramo ovo što jesmo, s koje razine to stvaramo i kako da ta stvaranja učinimo svjesnijima i moćnijima. Čini se da je naš nevjerojatni um u čeonom režnju umrežen upravo za te svrhe. Dr. Dispenza kaže:»Ono što nas razlikuje od svih drugih vrsta jest omjer našeg čeonog režnja u odnosu na ostatak mozga. Čeoni režanj područje je mozga odgovorno za čvrstu namjeru, za odlučivanje, upravljanje ponašanjem, za inspiraciju. I kako mi kao ljudi razvijamo te sposobnosti, činimo drugačije izbore koji će, u stvari, utjecati na naš potencijal ili na našu evoluciju.Drugačiji izbor, za koji bi psu ili psećoj vrsti trebala doslovno tisućljeća, ljudsko biće zbog svojeg povećanog čeonog režnja može obaviti u sekundi.«Dakle, govorili smo o tome zašto su želje potrebne i zašto nisu nužno »loše« te zbog čega su razlog što možete napraviti izvršnu odluku i uskladiti je s namjerom kako biste oživotvorili zdravlje, boljitak i sreću. Ako se i dalje osjećate isključenima, nastavit će Ledvvith: »E sad, zašto ne mogu postići te stvari? Temeljni razlog je nedostatak usredotočenosti. Mi ne možemo ostati usredotočeni; svijest skakuće posvuda, a na nas pretjerano utječu vibracije o^e materijalne ravni«. U tom grmu leži zec. Da bi namjera zaista funkcionirala, ona mora biti fo-kusirana, ali svijet u kojem živimo uvijek se, uvijek otima za vašu pažnju. Milijarde dolara troše se na to da vašu pažnju pridobiju za ono na što žele da se usredotočite. (Glavna riječ ovdje glasi: platiti.) Riječ je o pravoj dilemi, primjećuje dr. Dispenza, budući da »mnogi ljudi zastanu kako bi pogledali pokazuju li se vanjski rezultati, i to već nakon vrlo malo uloženog napora, a kada ne primijete rezultate, odmah obezvrijede te mogućnosti. A ipak, točno na drugoj strani iste priče, upravo izaMl pokrećemo holodete.o^je toliko prilagodljiv da it van*, stvoriti žto god stesposobni zamisliti, vaše vMvv^trt uzrokuju da se ove stvari materijaliziraju oitda tead ste dovoljnu) svjesni, I viuZitt kako koristiti svojuteoiAtrollrntl omjere, i taj•prooes se gradi, sve višeI vize I više, tateo da o^vdamožete Iskusiti dubljesignale Iz razll&tlli slojevabiološkog odljela-tljeln, iosjećate veću stvarnost.- dr. se. VVilliam Tillerjedlew> mjeiAđ stališa jest. -1ŽELJA -» IZBOR ¦+ NAMJERA -» PROMJENA199Ateo je realist moja,t, \Mx>qu&\M>s,t svijesti s.amt, tada se odw.ah javljapitale tenteoju. mogu ¦promijeniti? Kako ju u&i/ujtl boljom? Kako ju.u&ivJiJd. sretnijom.? starom. i/uaclnu m.ls"lj'ei/ya, ne mogu promijeniti, ništa, jer niiA^m.nkM. nllealevu ulogu u stvarnosti, stvarnost je već tu. Njezini materijalni objetetl kre&u se svojtu/. putanjama, svojim predodređenim zJ.vottm.njn, onaj teojl doživljava tsteustvo, uloge. Vyi vjn, da, . v^ežto dnje vmvu. vu.oQu6vu)S,ti teojecltnv ovnj -poteret ku.ože¦pretpostaviti.. Ali i^e m.ožedati zbtijsteo tsleustvo tentevo

(Su.jn imati u svojoj svijestlja tsteustvo i stoga, ), ja stvaram, svoju stvarnost.- dr. se. Amit Goswamitočke na kojoj su stali, mogućnost i dalje postoji. Mi, ] ska bića, smo lijeni. Živimo u svijetu udobnosti i ako om tražimo ne dobijemo odmah ili brzo, gubimo strpljenAli, naravno, ne možemo baš kriviti svijet zbog šeg nedostatka fokusa. Tako ulazimo u mentalitet ve. Radije, kako bismo postali zbilja dobri u foku; nju namjere, moramo željeti postati dobri u tome i brati da se razvijemo u tom smjeru. To je lančana r čija koja može rezultirati izuzetnim postignućima.U poglavlju »Kvantni mozak« govorili smo o kv nom Zenonovom efektu - kad se netko neprestano i (tj. fokusira um) na istoj namjeri upravljenoj ka kv nom svijetu, to se odražava na realnost. Da ponovn tiramo Henrvja Stappa: »Uslijed kvantnih zakona tanja, jaka namjera, manifestirana visokim stupnjem stalosti istoga čina namjere, imat će tendenciju zadrž; nja na mjestu iste šablone ponašanja«. Dakle, nije voljno samo imati namjeru pa onda otići u kino, n je potrebna ponovljena želja/želja/želja, i fokus/fok fokus, da bi se dogodila čarolija. ,Vidljiva promjenaVeć smo govorili o sjaju promjene, i o ćorsokaku ( slovnom) neusudivanja da se otputimo u nepozn Dosad ste već ili nestrpljivi da doživite neko iskus koje će vam proširiti um - ili je vrijeme za krevet.Da bismo odmotali taj dugački lanac djelotvorn međusobno povezanih faktora, upitali smo dr. Disp zu da nam sumira kako bi to sve moglo funkcioni za svakog od nas. Kao što nam je već rekao u jedn ranijem poglavlju: »Subatomski svijet reagira na n promatranje, ali prosječan čovjek gubi moć koncen čije svakih 6-10 sekundi«. Kako to možemo prebrod200ŽELJA -» IZBOR -» NAMJERA -» PROMJKVANTNO: OD SIĆUŠNOG DO LJUDSKOGKako bi dakle ono vrlo veliko moglo reagirati na nekog tko nema čak ni sposobnost da se usredotoči i koncentrira? Možda smo mi samo jadni promatrači. Možda nismo usavršili vještinu promatranja, a to možda jest vještina. A možda smo toliko ovisni o vanjskom svijetu i toliko ovisni o podražajima i odgovorima u vanjskom svijetu da mozak počinje raditi iz tih odgovora umjesto iz kreacije.Ako imamo prikladno znanje i prikladno razumijevanje i ako su nam dani prikladni naputci, trebali bismo početi primjećivati mjerljive povratne rezultate u svojim životima. Ako učinite taj napor da sjednete i iskreirate novi život i učinite to najvažnijom stvari na svijetu, i provedete vrijeme svakoga dana hraneći to kao što vrtlar hrani sjeme, proizvest ćete voće. U početku, možda će vam trebati neko vrijeme; možda će trebati vremena da razvijete umijeće kontroliranja svog uma za sve ono što on treba učiniti.Ali trebali bismo biti spremni svaki dan sjesti i izdvojiti dio svoga dana i posvetiti ga tome i biti zahvalni što smo živi i zahvaliti se za taj život koji imamo. I tada početi promatrati, s čistom is-krenošću, kako bismo za sebe isplanirali novu moguću budućnost. Ako to dobro učinimo, ako to dobro promotrimo, trebale bi nam se polako početi otkrivati mogućnosti koje imamo u svojim životima - to nije jednako onome što možemo predvidjeti, to je izvan naših predviđanja. Mora biti izvan naših predviđanja jer kad je tako, onda znamo da nam to dolazi od većega uma.Ako se to poklapa s našim predviđanjima, tada stvaramo samo još istoga. Kako bismo mogli stvoriti novi svijet ako možemo predvidjeti ishod? Mi ne stvaramo ništa novoga [kada] tražimo povratni učinak u vlastitom svijetu. Mozak voli povratne učinke. On voli znati kada je uspio ili kad je zapravo dovršio zadatak tako da ga ponovno može napraviti.ŽELJA -» IZBOR -» NAMJERA -¦ PROMJENANe možete samoga sebe promijeniti samo mislima. Ne možete jednostavno iskoristiti isti mozak koji vas već drži u škripcu da biste se iz njega izvukli i promijenili svoj život. Morate izaći izvan sebe da biste dobili širu perspektivu. Za neke ljude, to može biti tako jednostavno kao leći u kadu i kontemplirati o stvarima, ili boraviti u prirodi, ili fokusirati se, ili

meditirati, ili hodati po žeravici... što god već bilo to što ljudima dostaje da bi se premjestili u drugačije stanje.-MARK201vidio s.a\M. teafeo i^tei. zbiljaglupi, ljudi •postaju. odVCćvd.xinMwsbJtvuci, eate i dobivajuNobelovu lAflgrfldu. vidio saću. lealeo zveket izvaiA-recti/u) d ljudi prose itfi liZ-eLjn, želja, želja. - dr. se. Fred Alan WolftmOna iskrenost, na razini uma, daje ljudin mogućnost da primijene neke principe izabir nja potencijalne realnosti i da ju promotre. I ( neći to, oni su spremni reći - znam da kvanti fizika djeluje u svijetu vrlo malog.Ali kada točno postajete nekonformist i gov rite ono što su govorili velikani koji su dosć živjeli? To uvijek počinje s misli i sa snom. I za to se ne primiti posla da to primijenite u svo osobnom životu? Nije stvar u tome da kvanti polje ne reagira; riječ je o tome da mi moran podignuti razinu vlastite volje i iskrenosti; i kć se to dogodi, tada ćemo vidjeti mjerljive rezu tate u svojim životima.Joe Dispen:Dakle, kako bismo vidjeli što nam je činiti, je stavno trebamo ponovno proći putem koji smo već hodali. Da bismo ostvarili promjenu, moramo nam vati ostvariti promjenu. Namjera je rezultat odluke bodna volja) na promjenu, a ta odluka pomalja želje za promjenom.Morate se htjeti promijeniti. Mislimo htjeti proi niti se, željeti to tako jako kao što ste željeli svoj prvi. god to već bilo. Jer materijalni svijet, svijet materije poput sata i opire se promjeni, dok ga nevidljivi s duha poziva naprijed. Treba izabrati u kojem sv živjeti.202ŽELJA -¦ IZBOR -» NAMJERAŠRazmislite malo o ovome...• Što je to za što želite i žudite da se ostvari?• Zašto to želite?• Odakle dolazi ta želja?• Što ćete postići ispunjenjem te želje?• Kako će se vaša stvarnost promijeniti ako vam se ta želja ostvari?• Hoće li se i vaša paradigma promijeniti?• Jeste li spremni odustati od svega u svojoj sadašnjoj paradigmi da biste ostvarili tu želju? Morate li?»Što sve to zaista znači za mene?«fDok smo radili film, izluđivala sam sve redom stalno postavljajući to pitanje. Kako da sve te nove informacije uklopim u svoj život i izazovem stvarnu promjenu? Kako da to prevedem iz filozofije u iskustvo? Kada sam započela ovaj film, nisam znala ni kako izgovoriti pojam »kvantna fizika« niti sam osobito marila za duhovnost. Živjela sam sretno u svojoj prizemnoj stvarnosti, sudarajući se s realnošću. O sebi sam mislila kao o »slučajnom stvaratelju«.Tijekom protekle četiri godine rada na filmu, radeći na ovoj knjizi i putujući svijetom kako bih o svemu tome pričala, počela sam to ovako razumijevati: čini se da nas emocionalne ovisnosti (ili prianjanja) spajaju izravno natrag na početak svega. Ja stvaram svoju stvarnost temeljeći ju na svom emocionalnom stanju koje biram jer je moje tijelo postalo ovisno o nekim iskustvima/emocijama/kemikalijama. Ta iskustva u mom se mozgu umrežuju na temelju starih iskustava, starih podataka.Kako da se, dakle, uzdignem iz svog stanja emocionalne ovisnosti u više stanje ili na višu razinu sebe same, i kako da odatle stvorim nove emocije? Kako mogu »zavladati« emocijom? Što to znači?

Za mene, »zavladati« emocijom znači da ona više nema moć nadamnom ili nad mojim izborima. Ja biram svoje emocionalno stanje; ne bira ono mene. Jednom kad »zavladam« emocijom, to ne znači da tu emociju neću nikada više doživjeti. Kad se pojavi, ja ne paničarim i ne pokušavam ju potisnuti. Ne dopuštam joj da projuri i opustoši moj sustav. Promatram.»Kako da počnem - odakle da krenem?«. Pa, ako su emocionalne ovisnosti ono mjesto iz kojeg sam kreirala svoju stvarnost, onda idem odatle. Pokušavam raditi samo na jednoj, ali ubrzo shvaćam da je mnogo njih međusobno povezano i da trag vodi unatrag do jednog ili dva iskustva koje sam imala ranije u životu.Dakle, najprije priznam da sam ih imala - osvijestim ih.Sljedeći korak je uzdignuti se s onu stranu osudivanja. Otkrila sam da jednom kad pronađem ovisnost, provedem ne-204BETSYN INTEPko vrijeme osjećajući se loše u vezi s njom, osuđujući sebe, a zanimljivo, sebe bih osuđivala baš iz pozicije tog svog ovisnič-kog stanja. Evo jednog primjera: ja sam ovisna o neuspjehu. I onda si predbacujem što nisam bila dovoljno sposobna da se uzdignem iznad svog neuspjeha (što je već samo po sebi neuspjeh!). Uf! Podsjećam se da to nije samo moj problem. Svatko je o nečemu ovisan, i svatko, pa i ja, može promijeniti svoje ovisnosti. No, osudivanje je jedna od tih stvari koje su čudnovato duboke. Krivnja i osudivanje kao da su u nas umrežene još od stoljeća »moralnosti« koja nam je silom nametana. Pa čak i ako mislite da niste skloni osuđivanju, ono je tu negdje u vama.I što onda radim?Provedem nekoliko dana zapisujući svaku emociju koju osjetim, svaki put kad ju osjetim i svaki događaj koji je s njome povezan. To je vježba koja zaista otvara oči. Nije da se ja osjećam kvalificiranom da bih izvodila vježbe (ups, neuspjeh!), ali to mi zbilja pomaže da vidim svoje ovisnosti. Radim to svakih nekoliko mjeseci.Jednom kad napravim listu, počinjem narušavati svoj obrazac. Svaki put kad osjetim emociju o kojoj sam ovisna, stanem i postavim ova pitanja:• Trebam li zbilja nastaviti s ovim?• Kome/čemu to služi?• Hoće li to riješiti problem?• Zašto na to gledam kao na problem? \ • Hoće li me to unaprijediti?Odgovaranje na ova pitanja omogućuje mi da neko vrijeme posvetim promatranju kako bih počela uviđati da mogu izabrati svoje emocionalno stanje - na način da ono utječe na moju stvarnost i unapređuje me. Shvatila sam još nešto, da postoji mnogo slojeva emocionalnih ovisnosti. Ljutnja je nusproizvod ogorčenosti, koja je nusproizvod neuspjeha, koja je nusproizvod viktimizacije, i tako dalje.Nakon što prebrodim onu emociju koja mi govori »ovo je nemoguće, nikad to neću riješiti«, zapravo počinjem uviđatiBETSYN INTERLUDIJ205,„J

uzabavnu stranu čitavog procesa. U kojem gradim samu sebe, od iznutra prema vani, umjesto da se osjećam kao da to izvanjsko gradi mene!Nije uvijek posrijedi nešto veliko, niti očigledno. Morate se zagledati duboko, do u najmanje sitnice, kako biste dospjeli do velikog (zvuči pomalo kao kvantni svijet). Promatram svoju okolinu - svoju stvarnost - svoje ljude, mjesta, stvari, vrijeme i događaje. Promatrajući te stvari, mogu vidjeti kako su moje ovisnosti izgradile moju stvarnost. Također mogu vidjeti kako te ovisnosti i dalje mnome upravljaju dovodeći me u određene situacije.Primjer: u jednom razdoblju svoga života, svaki sam dan kasnila na posao. Bez obzira na to koliko rano bih ustala i bez obzira na to koliko bih se trudila da stignem na posao na vrijeme, zakasnila bih. Uvijek bih zaglavila iza onog školskog autobusa. Svaki dan bio je to isti prokleti autobus, zbog kojeg sam se nervirala i dolazila na posao u žurbi i vrlo uzrujana. Osjećala sam se kao da nikad ništa neću uspjeti obaviti. Bila sam zajedljiva, i svi oko mene bi hodali

kao po jajima. Bila sam na polovici svojih dvadesetih i imala sam posao na kojem bi većina ljudi očekivala nekoga starijeg. Bila sam iskompleksi-rana. Ja ne zaslužujem ovaj posao; ja to ne mogu; nitko me ne poštuje. Mislim zbilja, ako se ne mogu čak ni pojaviti na vrijeme, ne bih ni trebala biti ovdje! Sada vidim da je onaj autobus bio moja vlastita kreacija koja mi je pomagala da zadovoljim svoju kemijsku potrebu za neuspjehom. Dobro sam se nasmijala kad sam to shvatila.Kako rekoh, radim ovo svakih nekoliko mjeseci, ili tako otprilike, da bih vidjela kako napredujem. Da provjerim samu sebe. Kad sam svjesna svojih misli, svojih emocija i kad si postavljam svoja pitanja, osjećam se kao da mogu zaustaviti vrijeme - iskoračiti u budućnost i iskušati svoje moguće izbore, i potom napraviti onaj izbor putem kojega ću se najbolje razviti. Možda je baš to iskustvo nešto što istinski želim.Također, svakoga dana, pronađem vremena da sjednem i svjesno kreiram svoju stvarnost. Ali nije to kao da bih sjela i rekla: »Danas želim da mi milijun dolara padne s neba«. Fokusiraml\206BETSYN INTERL1se na obilje i dopuštam da mi ga moj Bog donese na način koji će me najbolje razviti. Jer o tome se i radi, o razvijanju do više razine svijesti. To znači da imam emocije i iskustva koje trebam i koje onda mogu posjedovati. Uzimajući vrijeme za promatranje same sebe, svoje stvarnosti, svog emocionalnog stanja, mogu odabrati ono što će me pogurnuti na bolji put, umjesto da se odbijam o zidove i kupujem cipele.Dobili smo mnogo pisama od ljudi iz čitavog svijeta koji su to znanje preveli iz filozofije u iskustvo. Ima tu mnogo priča koje vas mogu nadahnuti! Evo nekoliko:Prije otprilike četiri godine preminuo je moj muž. Iza sebe je ostavio jednu pticu u dubokoj tuzi, o ženi da i ne govorim. Sve što sam pokušavala nije pomagalo, ptica je i dalje grizla, vrištala, čupala si perje i ponašala se vrlo autodes-truktivno. Konačno, nakon što sam vidjela vaš film, zapitala sam se bi li se što promijenilo da ja promijenim svoje misli i svoje aktivnosti, da se molim za njega i da vjerujem. Promjena je krenula oko dva tjedna kasnije. Dopustila mi je da ju držim, da je okupam, da se poigram s njom, i nije grizla. Bilo je to nevjerojatno, jer ta je ptica uvijek grizla. Odjednom je bila sretnija. Oduševljena sam time što je promjena u mojim mislima i aktivnostima utjecala i na nju. Prije toga, bila sam očajna jer nisam znala što ću s njom. Sad ona ima svijetlu budućnost.- JEAN¦ * Patim od prilično jake peludne alergije. I moj otac i brat. Bude nam toliko loše da zbog alergije tijekom ljeta uvijek moramo koristiti vrlo mnogo lijekova, kao što su Sudafred i Claritn D. Za sve nas, to je problem koji traje čitavog života. I onda jednog dana, dok sam čitao »Snagu namjere«, doživio sam onaj a-ha trenutak. Prisjetio sam se scene iz filma, onih slika kako mozak proizvodi sve te kemikalije i kako dr. Joe Dispenza, čini mi se, kaže da ljudski mozak ima svoju vlastitu malu ljekarnu. Tada sam odlučio aktivirati svoju namjeru, i to tako da svaki put kad osjetim da krećui i f *•IBETSYN INTERLUDIJ207

isimptomi moje peludne alergije, vizualiziram svoj mozak kako proizvodi točno ono što mu je potrebno da zaustavi učinke peludne alergije u mom tijelu (baš onako kako reklame prikazuju da lijekovi za peludnu alergiju blokiraju čestice koje ju uzrokuju). Već dva mjeseca nisam koristio lijekove za alergiju. Gotovo svaki dan osjetim kako simptomi započinju, ali naučio sam ih sam zaustaviti. U početku, to se zbivalo češće nego sada. Ne znam jesam li ja to zbilja sam napravio ili se možda količina agensa koji mi izaziva alergiju počela u mojoj okolini smanjivati, ali znam da moja alergija nestaje.

- NICKČitava serija sinkroniciteta dovela me je do toga da pogledam film Koji k....!?, ovdje u Cardiffu, South VVales. Tijekom protekle dvije godine čitala sam knjige o kvantnoj mehanici (nisam matematičarka) i nisam imala pojma što me toliko privlači toj temi. Prošle godine doživjela sam prekrasno iskustvo nakon posjeta krugu u žitu u Silburv Hillu, Wilts. Tri mjeseca nakon tog iskustva, doživjela sam spontano izliječenje. Bila mi je dijagnosticirana makularna degeneracija očiju, progresivno stanje koje može rezultirati gubitkom vida. Moj vid je već bio narušen. Jednog jutra probudila sam se i otkrila da vidim normalno. Specijalist u mojoj bolnici bio je zaprepašten i htio je opisati moj slučaj u posebnoj studiji, rekao mi je da nikada nije doživio da se takvo stanje samo popravi. Nakon što sam vidjela Koji k.... uopće znamo!? shvatila sam da u meni postoji fantastičan potencijal, i osjetila to kao potvrdu nečega što sam čitavog života znala. Od tada, moj vid se i dalje popravlja i ne trebaju mi više onako jake leće za čitanje. Dan za danom, znam da sama stvaram okolnosti u svome životu.- JENNIFER208BETSYN INTER]

Paradigma je sklop implicitnih pretpost« koje se ne testiraju; u stvari, one su zapi nesvjesne. One su dio našeg modusa djelovanja kao individua, znanstvenika ili društva.Gomilu poglavlja unatrag... 1Stalno prolazimo kroz temu znanstvene pari me i načina na koji ona određuje stavove i i na koji gledamo svijet. »Promjena paradigme še se bavi slavljenjem vizija divnoga novog svije kojeg su nestale stare temeljne pretpostavke newtc skog pogleda na svijet.Ali u svijetu paradigmi, jedan gorila od 500 kile ma upravo stoji u sredini sobe.Recite »dobar dan« religiji.I iako bi joj mnogi ljudi radije rekli »zbogom«, n ja je u svim svojim različitim oblicima kraljica-n svih paradigmi. ,,»...pretpostavke koje se ne testiraju...« \»...bitno nesvjesne...«U stvari, kao što ćemo uskoro vidjeti, ona je taj m operandi koji je sa scene izbacio newtonovsku poi na duh i znanost. Nije to učinila znanost; to je učinila CrSvijet religijeNesumnjivo, najdeblju crtu razgraničenja izmeč točne i zapadne civilizacije povukla su vjerovanja i zi s bogom. Ne samo da ona u visokom stupnju dt raju kulture, nego se i sama aktualna vjerovanja kalno razlikuju. Dok su glavna zapadnjačka vjeromPARADIGME: DRUGA STizgrađena oko svemoćnoga i jedinoga Boga, istočnjačka često imaju mnogo bogova ili se, na primjer u budizmu i taoizmu, riječ na »B« nikad ni ne upotrebljava.Istočnjačke religijske tradicije uče da je Bog (ili Tao, Brahman, čista svijest, Ništavilo, itd.) svugdje i najbolje se može iskusiti posredstvom vlastitog sebstva. Dapače, tvrdi se da Bog i jest vlastito sebstvo. Ili bi možda bilo bolje reći, vlastito sebstvo jest Bog.U zapadnjačkim tradicijama, Bog je odijeljen od nas. I iako se Descartesu pripisuju zasluge za »otkriće« dualizma, ova dualistička ideja o Bogu koji je »izvan« prethodila je Descartesu tisućama godina. U određenom smislu, ovaj podijeljeni pogled na Boga/čovječanstvo otvorio je vrata dualizmu i omogućio mu da se održi na Zapadu i prouzroči gomilu problema (i gomilu prekrasnih otkrića!).Čini se da danas najdominantnija, zapadna civilizacija, počinje vladati svijetom i zato ćemo najprije govoriti o zapadnjačkim religijama. I iako ćemo proći kroz

neke ideje i dogme te ukazati na njihove problematične učinke, ne smije se zaboraviti ni druga strana istog novčića: učenja različitih crkvi nadahnula su mnoge živote i milijuni ljudi iz njih su crpli svoju nadu i duboke uvide.Evolucija i ljudska postignućaJedno je točno o nama ljudima: mi nezaustavljivo tjeramo naprijed. Ponekad nismo sigurni što je to naprijed, ali ipak se krećemo u tom smjeru. Jer, a to vrijedi za sve žive sustave, ono što se ne kreće, ne mijenja i ne razvija, to stagnira i umire. Kaže Miceal Ledwith:»Znanstvenom metodom proizvodimo nagađanja o stvarnosti, a onda uzimamo čekić i kliješta i pokušavamo ih opovrgnuti. Tijekom tog procesa nastojite otkinuti sve što je suvišno i nevažno, i nadate se da ćete doći do jezgre koja je čvrsta i postojana. Ali, kao što znate, 90 posto novoga znanja ionako će završiti u smeću za nekoliko godina, i tako i treba biti.

PARADIGME: DRUGA STRANA211ZRNO GORUŠICEt>atele... 7^y\m> gorušice. ova -parabola lijepo govori, o u teojekKu i>uje bilo ti. Isus je to zkvno ¦prije dvije tisuće godli/va. Knleo će tevfln-ti/uj fizici -poučiti hrpuribara, steupljaČa poreza I jahača lA-d wM.o>arwMja'> š>to sw.o zapravo wi? ML s.im.0 AJt od n-ajVu.akijeg djelićaa, od K^ulte ra~ziwe lje, uteollteo je to uopće moguće razabrati. Ovuka, k.oli'HD s.\am> w.all? Ml smo i/u*i/ocltoj toČtel i fluktuira kucvMvJ&.e od te vrljedi/vostl. i tateooifl. kaže svojim. ute\M.ci\MM daKraljevstvo i-vebesteo fuje vmM.bu. i vidi, iwu>gl će reći dajeo\m> ovdje, III daje ofu^je.Ali u stvarnosti, zrn-o gorušl&e,i^ajsltkvlje od svih zri'm, odvojeKraljevstvo ^vebesteo. i što toz^vaČl? ZsvMci da s.im.o to wl itan/i.0 će^-o ^vaćl svoju vjeČi^ost;taw.o gdje s.nw uvljel?, bili i gdje ćew.o uvijete biti. daje sebstvo i^ai^je odlce, a kraljevstvo u prebiva Bog još je I e. A to van^-je, ljubljenu. kVLpjl, u steladu s kvantnim svijetom, teojl Izgrad'uje velltee, trow.e dlstrateclje stvari^ost.- RamthaE sad, u području ljudskih postignuća, jedina iznin ka je religija, jer religija kaže: »O, mi imamo čitavu isi nu još od prvoga dana«, i zato se nikada ne može pri mijeniti, zato ju nikada ne možemo ni početi opovrgava i zbog toga što se nikad nije krenulo ni u opovrgavan perifernih aspekata njezinih pretpostavki, religija je p< stala sve manje i manje važna za evoluciju ljudske misliNo, nije uvijek bilo ovako, čak ni ovdje na Zap; Najočitiji i najpoznatiji primjer ovoga je Isusovo nje. Bog Starog zavjeta, koji je bio bogus operandi u sovo vrijeme, bio je gnjevno, osvetoljubivo, zajedl biće. Netko koga je uzbuđivalo ubijanje prvorođe: di, ljudi, koza, stoke. Nije važno, on je bio »zavidan B Što se poprilično razlikuje od Kristovih riječi - »B( ljubav«. Kako to opisuje dr. Ledwith: »Primjetan je okret u prodornosti Isusova učenja u odnosu na, reci učenje Starog zavjeta. Na primjer, on kaže kako je i no starima, citirajući Mojsija: 'Oko za oko, zub za 2 ali ja vam kažem, oprostite neprijateljima svojim«. 1I, u stvari, čini se da veći dio Isusova učenja nag] va udaljavanje od one figure s bijelom bradom koja na oblaku i razbacuje se osudama i gnjevom, prema n go osobnijem Bogu, ili udaljavanje od ideje o raju kao i stu prema raju kao stanju svijesti. Kako je ranije ci no: »Kraljevstvo Božje je u vama«.U stvari, revolucionarni aspekti Isusova učenja i c dopiru do nas kroz sva ta stoljeća. Prema dr. Ledwii

»I on je uvijek naglašavao kako je misao važna, ča i superiorna akciji koja možda može slijediti nakon mis Tako da ako ja, primjerice, pomislim da želim ubiti svo susjeda, ali to zapravo nikad ne učinim, očito je ta ra; lika prilično važna mom susjedu koji nije ubijen, ali u tei minima kraljevstva koje ja gradim unutar sebe, da tak kažemo, zapravo nema razlike između misli i akcije koj ju slijedi, jer u kvantnom pogledu na svijet, koji je nam danas mnogo bliži, očito je misao odlučujući faktor, m sao je vrhunac.«212PARADIGME: DRUGA STENo, zapadnjačka religija je zaglavila negdje na putu do današnjih dana. Neki dijelovi Biblije su uništeni, neki dijelovi Biblije su dotjerani. Drugačija mišljenja su nemilosrdno iskorijenjena i kako je rasla moć Crkve, svi putovi vodili su iz Rima.A sada, kad postoje stotine izdanaka vjere, svaki od njih polaže konačno pravo na istinu. Kako to izražava autorica Lynne McTaggart: »Jedan od problema organizirane religije ipak je to što postoji taj osjećaj odvojenosti. Jedino ispravno je biti protestant, ili samo katolici znaju pravi put. Mislim da je naše trenutačno razumijevanje kvantne fizike upravo to razumijevanje potpunog jedinstva i tako bismo trebali izvesti svoju duhovnost iz osjećaja jedinstva«. od teyy'i.ga koje su. a \zdju kvtaogt uctiAjad smatraju kU?jlolXž(»M. iztiin&\zov\A. K.oeiAJu Isusa I raM crteve, hllojt tovw,\m> evanđelje. Taj dokument otkrivenje 1545". u. blizLiAi egipatskog grada Nag jEvolucija i osobno postignućeDakle, znajući to što znamo o pogledima na svijet i o tome kako oni određuju naš pogled na stvarnost, kako dakle prevladavajuća gledišta koja su proizašla iz velikih učenja utječu na nas?Dr. Ledvvith povezuje s tim ovu priču:»Ovo se dogodilo jednom u Australiji, prije nekoliko godina. Govorio sam o idejama raja i pakla, a jedan mladić, star otprilike dvadeset godina, rekao mi je:— Znate, to je sve stvarno zanimljivo, ali hvala Bogu, hvala Bogu što ja zaista nisam religiozan.— JeHi to zbilja tako?«, pitao sam. A on kaže:— Aha. Nisam religiozan. Moji roditelji nemaju nikakvih vjerovanja, i ja sam odrastao bez ikakvih vjerovanja.A kako mi je dan ranije rekao da mu je tata umro dok je on imao osam godina, tako sam odvratio: —Smijem li te pitati, što su ti rekli za tvog tatu kad je umro, kamo je otišao?On kaže: Pa, rekli su mi da je otišao u raj.Ja kažem: Meni to prilično miriše na religiozno gledište. I tako sam prošao nekih dvadesetak tema, znate,PARADIGME: DRUGA STRANA213oni vd&nda i/usu griješili;kufeadn iAisw. bili uU. terlvu, da, usuteob'tmn s društvom, ali to Ije cy'lkova -prečest, zato su tu,da bi bili u krivu, da bi u&ili,tražiti, i koristili mudrostteojoi^. 6t stvoriti, još veće šavove.sve što s,wj) sfcJor'di, stvorilis.m.0 Iz toga. svi Ljudi"tt- Ramtha21vjerovanja da postoji dobro i zlo, naknada za dobra i: loša djela i slično, i na svaku od njih on je uzvraćao t; ko živo kao osoba s duboko religioznim pogledom r svijet. Nikad u životu nije bio u crkvi, sinagogi ili dž; miji, ali bio je savršeno religiozna osoba.«

Prema dr. Ledwithu, najveća pojedinačna prep našoj evoluciji je način na koji naša kultura često Boga; kao Boga koji sjedi negdje gore »bilježeći re tate na svoj laptop prema tome ponašamo li se pr njegovim uputstvima ili ga vrijeđamo, što je, sami sebi, nečuvena zamisao. Kako bismo mi mogli uv diti Boga? Kako bi to njemu moglo biti toliko va2 Kako bismo, ponajprije, mi uopće mogli napraviti to što bi on smatrao toliko ozbiljnim da nas osud vječnu patnju? To su bizarne ideje«.I jesu, bizarne su to ideje: da u ovom nepregledi svemiru, u kojem ima više galaksija nego zrnaca p ka u svim zemaljskim oceanima, da u čitavom toml tavilu jedna grupa ljudi - pa, zapravo grupa muška - na našem malom planetu drži ekskluzivnu franšiz zlatna vrata raja. A sva ostala bića u svemiru prove; vječnost pateći u paklu. Teško je zamisliti nešto bi nije. A ako je Bog u kojeg vjerujete takav, samo se tre zapitati: na koji način to utječe na vaš pogled na sviPa ipak, stotine milijuna ljudi učilo je živjeti u str od toga da čini nešto pogrešno, u strahu od proklet i strahu od života. Kako to razmatra Ramtha: »Ov jedini planet na Mliječnoj stazi koji je naseljen i kc tako strašno podjarmljen religijom. Znate zašto je tć Jer su ljudi uspostavili pravila o tome što je dobro ć loše«.No, ovu ideju da dobro i loše zamračuje pravo ; čenje i postignuće evolucije u početku je teško prirn ti. Je li u redu nekoga ubiti? Mogu li krasti od svog jeda? Uništiti grad?1 Razlog zbog kojeg je ovaj kom1 Naravno, riječ je o mjeri. Ako čovjek napravi išta od ovoga, to je »1 ako to napravi država svojem susjedu, onda je to pravedničko osvajPARADIGME: DRUGA STFtako teško razumjeti leži u tome što je to temeljno drugačiji način pristupanja životu i razvoju.Dobro i loše temelji se na sklopu pravila. Ta pravila razvila su se iz učenja, kulturoloških vrijednosti i političkih običaja. Sva ona dolaze izvana, iz vjerovanja naših kultura. Razvoj dolazi iznutra. Gledamo li na odlučivanja iz perspektive razvoja, dolazimo do temeljne pretpostavke po kojoj je, u svojoj biti, svaki čovjek temeljno božanstven. To se veoma razlikuje od ideje da smo mi rođeni grešnici ili bijedna biča kojima se mora reći što točno da rade jer smo po prirodi odvratni. A kako bi te ljudske živine držala u redu, tu je ta prijetnja vječnom patnjom.»Grešnici u rukama gnjevnoga Boga«, naslov je poznate propovijedi Jonathana Edwardsa, jednog od prvih propovjednika puritanske Amerike koji su ljude plašili ognjem i sumporom. Sada možemo raspravljati o tome kako je u određenim fazama razvoja ljudske vrste možda bila potrebna ovakva vrst »vodstva«, baš kao što se trogodišnjaku govori da ne gura vilicu u električnu utičnicu. Ali ono na što ukazujemo jest da je došlo vrijeme da se pokrenemo s onu stranu vrijednosnog sustava temeljenog na osuđivanju i procjenjivanju što je to dobro, a što loše. Vrijeme je da krenemo prema sustavu osobnog razvoja. I baš kao što dijete uči o silama višega reda - elektricitetu - tako i osoba uči o višim zakonima svemira. »Ne osudujte, pa sigurno nećete biti osuđeni! Opraštajte, pa će vam biti oprošteno!« (Luka 6:37) Ili, kako smo već više puta rekli, vaš unutarnji stav reflektirat će se na vanjsku stvarnost.Ovaj koncept razvoja temeljenog na povećanju mudrosti mnogo je bliži onim Budinim četirima plemenitim istinama koje smo spomenuli ranije: »Podrijetlo patnje je u vezivanju za prolazne stvari i u neznanju koje iz toga proizlazi«. Patnja nije posljedica nezadovoljstva nekog gnjevnog, ljubomornog ili zavidnoga Boga; ona je jednostavno posljedica neznanja.I kao takva ona nije kazna, nego putokaz, znak, nešto što vas gurka na pravi Put.Tko god daje vm putu prosvjetljenja, bit it nepogrešiv u. sveiatu što &ni.je li to zbog škraba od prokletstva? Ne. Hl zbog straha od kazne Božje, Ili zato što savu. griješio i nijeml oprošten? Ne, ne, ne. zbiljski prosvijetljena osoba vidjet it da svaka akcija i reakciju s kojom, se suočiti. Aleo i/veću činiti stvari koje bi wjt istjerale da se s njiH/ua kasnije suočavan*., i da ih rješavan/t, i da ih pokušavam,

uravnotežiti u svojoj duši. To je stvarni kriterij. r>akle, ne nižete griješiti protiv Boga jer je božje prisustvo u svima nakvia i svimi obavljan«) božanski vuavulat u svvmm. što radiw>.zJoopj te nkcija/reakcijfl stvarnosti dovoljno brzo 6uw> shvatiti da postoje neke stvari koje me ne razvijaju, i to itvwvujorati vuxuciLL prije ilikasnije. No, nižete IX zgriješitiprotiv Boga? To je nei^oguće.- Miceal LedvvithPARADIGME: DRUGA STRANA215iTijekom intervjua s jednom novinarkom, nakon što je film Koji k.... uopće znamo!? izašao, držao sam bombastičan govor o religijskim dogmama. Rekla mi je da zvučim jednako dogmatično kao i te religije o kojima govorim. Bila je to novinarka koja je pokrivala vjerske teme i čula je i vidjela mnogo divnih stvari koje imaju veze s tim religijama. Prigovorila mi je da »odbacujem i dijete zajedno s plodnom vodom«. To me je zbilja natjeralo da stanem. To me je također natjeralo da naučim cijeniti novinare i njihovu predanost traženju istine. -WILLSpasi me od mene samog! iPredodžba »Isus će me spasiti« jedna je od temelj premisa kršćanstva. A, zapravo, nema ni nade da to mogao učiniti sam, budući da sam grešnik rode grijehu i zeznut još od samoga početka. Teško je uo zamisliti nešto što bi bilo više obeshrabrujuće.2 *Ironija je u tome da se baš putem tih grešaka, oc ka koje donosimo iz neznanja, »grijehova«, razvijarr sve viša i viša stanja. A ako vas netko uvijek može s siti, onda vi nikad ne morate preuzeti odgovornos za što, što je klasični mentalitet žrtve. U stvari, pr mnogih od ovih ideja natpis žrtva ispisan je veli] slovima.JZ Knight to ovako postavlja: »Ugađanje bogu si nas sa zakačenosti na život. Mislim, već je sama činji ca da je netko morao umrijeti zbog naših grijeha neka prijevare, zar ne? Mislim, svi smo mi zaista trebali ir privilegiju da proživimo svoje grijehe i doživimo pi nosti iskustva koje nas je, upravo zbog njih, oboga mudrošću. I ja zbilja ne vidim kako bismo ikad m< narasti dotle da postanemo zapanjujuća bića osim smo natovareni pošašću iskustva koje je i loše i štetr što sve ne, jer samo onda zaista postižemo mudrost 1 nam dopušta da razumijemo svakoga«. .¦Je li religija loša? iPolako već počinje zvučati kao da je religija gla krivac; da nas pretvara u plašljive ovce, koje čekaju se na njih sruči malj osude. Tim više što je tu i čitava sretna povijest svetih ratova, lova na vještice, spalji nja knjiga, kastinskih podjela, da nabrojimo samo nt Ne izgleda baš kao slika božanskoga vodstva. No, 12 Ako možete smisliti nešto još gore, možda biste to trebali dodati čarobnjačkom priručniku, onom poglavlju o tome kako pretvoriti čarobr u žabu. )216PARADIGME: DRUGA STR.bi zaista licemjerno na religiju nalijepiti etiketu lošega, baš usred rasprave o tome da dobro i loše ne postoji.Pogledajmo na sve religijske aktivnosti kao na paradigmu, ili kao na mjehuriće koji izviru iz svijesti, koji svoje očitovanje zadobivaju u različitim religijama. A svakako postoji mnogo podataka koji to mogu poduprijeti. Pogledajte unatrag na sve te »loše« stvari: ratove, lov na vještice, spaljivanje knjiga, kastinske podjele -sve to se najčešće izražavalo izvan bilo koje crkve. Ako ljudi žele ići u rat, naći će razlog. Ako se ljudi hoće osjećati nadmoćno u odnosu spram drugih i imati »jedini ispravan put«, naći će paradigmu putem koje će sebi pripisati takav identitet.U početku su sve religije možda i izvirale iz božanskoga izvora, ali su s vremenom predane i prepuštene ljudima. A tako su im priljepljene i doktrine

poput one o »istočnom grijehu«, koja nikad nije ni bila dijelom Isusova učenja. »Okreni i drugi obraz« pretvorilo se u »ubij Arape u Svetoj zemlji«. Važno je znati da korijeni ovakvog razvoja ne leže u samom učenju, nego su to sve ljudski recesivi. Izlaz nije u napadanju na religije, nego u razvoju nove generacije, nove verzije čovječanstva. Nećemo se riješiti ratova rješavajući se crkvi niti vlada, nego nadrastajući te ovisnosti koje nas tjeraju da činimo to što činimo. Problem s religijama je u tome što su zaglavile i ukopale se u svojoj poziciji polaganja prava na istinu. Da bi se religija iščupala iz te svoje nepomičnosti, trebala bi pogledati drugu stranu novčića - znanost - i shvatiti što je to što znanosti daje veličinu. Ono što manjka jest^volja da se u potrazi za sve boljim razumijevanjem bude i u krivu.Promjene se događaju. Svakako, posvuda su vidljivi znakovi da se slika Boga mijenja. »Veliki bijeli otac« koji sjedi na sudačkom tronu, koji je bio tako popularan u Srednjem vijeku, zamijenjen je manje ljudskom, a više apstraktnom idejom.Andrew Newberg kaže: »Ljudi su se na neki način okrenuli od Boga kao osobe ka mnogo većem, beskonač-nijem konceptu. Bog, u nekom smislu, prožima svijet,PARADIGME: DRUGA STRANATijekom protekle godine, putujući posvuda po svijetu i razgovarajući s obožavateljima i predstavnicima medija, dobio sam uvid vrlo sličan onom Willovom. Koristio sam znanost kako bih pokazao koliku su fundamentalističke religije u krivu. Koristeći pristup koji bi se mogao opisati sintagmom »sila Boga ne moli«, izražavao sam isti stav kakav sam vidio u nekim kalvinističkim tradicijama. U isto vrijeme, nadao sam se da će sve te različite tradicije pronaći zajedničko tlo. Možda bi ga i pronašle kad bih ga i ja počeo tražiti. Odbacivanje bilo koje pojedinačne ideje polazi od pretpostavke da postoji samo jedan točan odgovor. A kvantna mehanika jasno je pokazala da nije tako. To je bio moj veliki trenutak poniznosti.-MARK2170¦ ^ -¦¦*¦"* -Isus reče: »Kad spozi/vnte sebe, tad ćete i biti spozi^ati, i. rcrzuvujet ćete da ste djecaživoga oca. Ali ateo sebe n^zm*te, tada ćete Uvjeti usirom-aštvuc, i sirokn-flštvoćete biti«.Tomino evanđeljeKad sam bila mala, išli smou crkvu svake nedjelje. Anikad nisam znala u kojucrkvu ćemo otići. Išli smosvaki tjedan u neku drugu,uglavnom zbog toga što jemoj tata volio slušatiglazbu. Bila sam zapanjenatime kako su sve crkve posvojim shvaćanjima -ljubavi, ljubaznosti,jedinstva - bile slične jednadrugoj. Ali isto tako me jerastuživalo to što su takoodvojene jedna od druge.Pitala bih tatu zašto postojitoliko različitih crkvi. On bimi rekao: »Jer svaki čovjekobično misli da samo on, initko drugi, zna što jepravo, a što krivo, te da susvi koji se s njim ne slažu u

krivu!«. Nadam se da ćejednoga dana čovjek naučitikako ne postoji »ispravno« i»krivo«; postoje samostupnjevi razumijevanja dokojih moramo dospjeti dabismo se razvili.- BETSYno on je također, u drugom smislu, pridodan svijetu kao da je Bog svemir sam po sebi, nego Bog bitno ema kroz svemir, a to bi uključilo sve stvari, i sve čestii sva bića«.Ideja Boga uključuje i to da je Bog prisutan.Sumerani su Boga vidjeli kao bića koja hodaju z ljom i koja su s njima u interakciji. Vizija Eda Mitch* kako smo ranije već raspravili, bila je suprotna: »U nom trenutku shvatio sam da je ovaj svemir inteli^ tan. Sama svijest je fundamentalna«. Američki Indiji vidjeli su duh u svemu, kao onaj koji sve prožima. 1 bi razgovarali s duhom vjetra, s duhom bizona.Dakle što je Bog? Što je Duh? Što je duhovno? duhovnost baš ono područje iz kojeg je znanost isk la prije 400 godina? Kad će se tamo vratiti? iBdg/Duh/Materi ja/Znanost >Je li razvod gotov? Koji je dogovor? Je li to kvai razvod? Tko dobiva crkve, a tko dobiva laboratoi Tko je koga varao? Tko je prevaren? Koga treba kri\Sve su započele religije s idejama poput one o du; tičkom svemiru s Bogom gore, a s nama pijunima o\ dolje. U nekim aspektima, Crkva je pokušala preu prevlast nad svim oblicima ljudskoga nastojanja, samo nad znanošću, nego i nad svim vrstama ljuds postignuća. Sve dok joj znanost nije dokazala da krivu - i u tom trenutku nije bilo druge nego podij-kolač. Bog i škvadra su dobili duhovno; znanost je bila materijalno. I nije li ironija baš u tome da je upr ta podjela dovela znanost do njezinih današnjih vi naca? Ako pogledamo istočnjačke religije, tamo se kad nisu primjenjivale dualističke dogme, pa ni znai nikad nije ekskomunicirana. Pa ipak, to ekstremno t ljavanje od duhovnoga svijeta omogućilo je zapadnoj 2 nosti da otkrije kako su svijest i materija jedno te isteŠto?! Pa, ako je to istina, u tom je slučaju podjela 2 nosti i duhovnoga istinski umjetna i ne temelji se n kakvoj realnosti. I tko je koga prevario? 1218PARADIGME: DRUGA STRNitko nikoga i svatko svakoga. Ova dva svijeta dvije su strane istoga novčića, a taj novčić je čovječanstvo, koje se prevrće po realnosti. Možda su se te dvije grane ljudske misli razdvojile samo zato da bi se znanost mogla fokusirati na materiju, doći do otkrića i unaprijediti kvalitetu života. Sigurno je da je dogmatizam koji se često predbacuje religiji jednako prisutan i na znanstvenoj strani. Baš kao da različiti oblici same religioznosti jednostavno izranjaju iz skrivenog područja svijesti čovječanstva. Kako je već ranije John Hagelin primijetio: »Nemojte napraviti pogrešku i pomisliti da su znanstvenici znanstveni. Oni su ljudi baš kao i svi drugi«.Stara paradigmaJeffrev Satinover kaže: »Postoje znanstvenici koji su kao ljudi jednako puni predrasuda kao i bilo tko drugi. Zato je tu znanstvena metoda, koja je specifična upravo po tome da utjecaj predrasuda svodi na minimum«. Dr. Satinover ide i dalje; rascjep između znanosti i duha, kaže on; utječe (ili možda inficira) sve nas.»Implikacija tvrdnje koja se pojavila tijekom prosvjetiteljstva je da svaka akcija koju ljudsko biće poduzima, svaki događaj koji se pojavljuje u životu, može u konačnici biti objašnjen po istom principu po kojem se može objasniti svaki potez u igri biljara. Kugle su udarene na početku i sve su se počele kretati uokolo, i svaki pojedinačan pokret koji je posljedično uslijedio u apsolutnom smislu nema značenja. Prema tome, sve što napravite u svom životu, a što smatrate smislenim, namjeravanim, svrhovitim, sve te silne misli o namjeri i svrsi i značenju, sve je to potpuna iluzija.

I tako su čak i ljudi koji tako ne misle ili koji to ne razumiju, od glave do pete jednako potpuno i propisno u to uronjeni, time natopljeni i inficirani. I tako, čak i bez da to znate - dopustite mi da malo preuveličam ovu tvrdnju - čak i ljudi koji apsolutno inzistiraju na tome da uPARADIGME: DRUGA STRANAMislim «aje vaxvu} shvatiti to da kada teaženu> daje Bog u vmwm, da. im. v\axs,\xwm putemkako skn.0 vul mkakvopredaste u. teoje je zatvorenBog. uvijete se sjefim ov^t stareslltee Iz fUmn »Allen-« u. teojei'M.vam. to biće provaljuje vait terozprsa; Bog kuje u. vMvu.a ^m tajlAMCA-Vb. O\A< kUje Ul'Httl'U/Ct U VMS.t>atele, kada kJxžtvM> dajekraljevstvo Božje u \jawM,kako to kaže I Isus, radijen^go daje Bog u. vama, tadagovorlu/io o potpu^ujIdentifikaciji vlastitoga bićas božakustelm. Izvorom, leojl Ijest u. ten^elju. svega.- Miceal Ledwith219nu.to ne vjeruju, čak su i oni krajnje vjerni mehanicistk kom pogledu na život. Nemoguće je ne biti potpune totalno inficiran njime. Taj pogled dominira svime. I c nas je otrgnuo od gotovo svakog živog osjećaja da svijet i svemir zapravo živ. To je poput otrova koji usut u sve. Njime su otrovani čak i ljudi koji inzistiraj na tome da mu ne vjeruju.«To zvuči zastrašujuće slično onoj tvrdnji dr. Lee tha da je religiozni način gledanja na svijet sveprisi i da smo svi pod njegovim utjecajem. A ako su obj tvrdnje istinite, to znači da svi mi živimo u shizofre nom svjetonazoru, u rastrojenom i razjedinjenom tavu vjerovanja: da naša besmislena, nesvrhovita djeli nja sudi neki Bog, pa čak i kad ta vjerovanja nemaju si la, naš nužni put u vječnost u potpunosti ovisi o njirrA tko je prevaren u ovom razvodu? Kao i uvijek, ca. I dok ga svećenici i profesori razvlače svaki na ; ju stranu, čovječanstvo ostaje sa slomljenom, zbrkai pričom o svemiru. A obje strane su se ukopale u s pozicije i urlaju da su u pravu.Pitajte deset ljudi bi li ili ne bi htjeli znati poste znanstveni temelj za molitve i izliječenja, za misli lepatiju, i dobit ćete više potvrdnih nego niječnih oc vora. A ipak se golema većina znanstvene zajednici želi primiti znanstvene metode i upustiti se u istraž nje ovih područja. Tko gubi? Mi. Neki su ljudi mogli spašeni da im je pruženo neko ohrabrenje, da im se rt kako njihove molitve zbilja djeluju, umjesto što su in briljantni znanstvenici« govorili kako su to sve glup i lupetanja.Stigle su nam gomile e-mailova od ljudi koji su ¦ dali film Koji k....!? i ljudi su bili toliko nadahnuti či nicom da pametni znanstvenici, sa stvarnim znans nim rezultatima i ugledom, izgovaraju tu riječ na B (I i govore o tim stvarima i, kako smo ranije izvijestili, godile su im se nevjerojatne stvari jer su počeli mislit te mogućnosti jesu stvarne. (220PARADIGME: DRUGA STRDr. Radin dodaje: »Ako jesu stvarne, to onda znači da je znanost svojim največim dijelom potpuno zanemarila nešto od dubokog interesa i vjerojatno dubokog značaja. Jer svaki put kad je znanost ignorirala nešto ili napuštala neko područje života, na način 'mi se time nećemo baviti', to znači da nismo dobivali sveobuhvatan pogled na stvarnost«.I sad?

Huraaa! Čovječanstvo ponovno izranja i iz tog bazena dolaze znanstvenici koji posvećuju svoje živote otkrivanju područja u kojem se ova dva naizgled suprotna svijeta prepliću. Kaže Andrew Newberg:»Dugo vremena znanost i religija su zbilja bile u svađi i ljudi su se zaista morali jasno opredijeliti jesu li na jednoj ili na drugoj strani. Mi smo pokušali to pitanje sagledati iz drugačije perspektive, da bismo dokučili kako ih zapravo integrirati, umjesto da ih razdvajamo.I ja mislim da kad zaista pogledamo odnos između znanosti i religije, neurološke znanosti [su] jedno od najbogatijih područja na kojima možemo zaista istražiti kako se ove dvije strane udružuju, jer ja mislim da se vrlo uspješno mogu udružiti, bez potrebe da ijedna popusti ili da se uopće međusobno natječu.Dakle, što je i bio moj krajnji cilj u ovom poslu kojim smo se baviti, htjeli smo u konačnici stvoriti dijalog između Ijddfkoji su više religiozno orijentirani i ljudi koji su više znanstveno orijentirani. I, znate što? Mi na ta pitanja možemo gledati sa sigurne strane, na način koji će očuvati znanost, ali istodobno biti pun poštovanja i očuvati religijske i duhovne implikacije znanosti, i pronaći način da ujedinimo te dvije stvari.«Fred Alan Wolf dodaje: »Nije stvar u tome da znanost treba razviti elemente duhovnosti. Prije je riječ o proširivanju kruga unutar kojega leže i znanost i duhovnost,PARADIGME: DRUGA STRANA221Bilo je vrlo \hxz.\m> to što s,vvu>,prije ducgo vrefu-ei^-a, odlučilirazdvojiti duh i znanost.Tatex> 9im.d i vMucili tealeo sebaviti znanošću. Ali s.ad s.nwto vMu&ili i \wyztwu) se prim.ltiIzdašnijeg zadattea, a to jekulučiti \za\fzo se baviti 'zvMvw~,iu ovuim teadaje I svijest dio etesperifneiA.ta.- dr. se. William Tillertako da se na pitanja koja možemo postavljati t gledati s različitih stajališta koja uključuju i znanost hovnost. Važno je shvatiti da je tema, 'unutarnji tor', vrijedna velikog istraživanja. Važno je shvat načini na koje istražujemo 'unutarnji prostor' možd će biti isti načinima na koje istražujemo 'vanjski tor'. Ali načini na koje razumijevamo unutarnji pr mogu biti znatno potpomognuti načinima na ko zumijevamo kvantnu prirodu fizičkog svijeta«.Vrata se otvaraju u oba smjera. Razumijevanje k ne prirode čestica može biti pomognuto uključiva proučavanja svjesnosti. Svakako, u svakom trenutki je se velike grane ljudskih nastojanja mogu udružiti i va nova civilizacija je stvorena. Sama znanost s traži sve veće i veće modele kako bi opisala zago svemir. |Na mnogo načina, ovo međusobno preplitanje i materije, duha i znanosti, sumirano je u Ramthinor govoru na Veliko Pitanje: »Zašto smo ovdje? Što ni svrha?«. Jer to i jest zborni poziv znanosti: j»Učiniti nepoznato poznatim!« j222PARADIGME: DRUGA ST¦)\-F»--š*iafAftRazmislite malo o ovome...• Na koji je način religijska paradigma utjecala na vašu percepciju stvrnosti?• Na koji je način vaša paradigma konstrukcija vaših vjerovanja o tome što je dobro, a što loše?• Što je dobro?• Što je loše?• Tko drži vreću s istinom o tome što je dobro, a što loše? Jeste li to vi? Je li to Crkva? Ili vaši roditelji? Vaš suprug? Vaša supruga? Ili znanost?• Primjećujete li kako se vaša paradigma proširuje?

• Zašto smo ovdje?• Zašto ste vi ovdje?.j$8f.Pismo promatračaKao glazbeni supervizor, gledao bih scene iz filma po stotinu puta isprobavajući koji dio glazbe im najviše odgovara. Rad na filmu Koji k....l?, gledanje tih scena i doživljavanje poruka koje one nose, motivirao me je da se suočim sa svojim davnim strahom od vode i utapanja i da postanem triatlonac.Joe Dispenza u jednoj sceni objašnjava kako, ponavljajući istu misao opet i opet, cementiramo veze u svojim neuromrežama. Te učestalo ponavljane misli tjeraju nas da se opet i opet jednako ponašamo. Joey potom objašnjava da, mijenjajući svoje misli, možemo »prekinuti« tu neuronsku vezu i uspostaviti nove neuron-ske veze. S tom promjenom u svojim mislima, i s iskrenim uvjerenjem da ćemo postati onakvi kakvima nas te nove misli opisuju, dolazi i promjena u ponašanju.Odlučio sam testirati tu teoriju. Užasno sam se bojao vode i utapljanja (doslovce nisam mogao ući ni u bazen s vodom do koljena), a taj strah pojačala je i činjenica da mi se brat utopio u moru. Znao sam da želim postati plivač. Ali tek kad sam uspio zamisliti sebe kako plivam, vidjeti samoga sebe u bazenu i iskreno i bez napora vjerovati da ja jesam taj plivač, tek nakon toga sam počeo raditi ono što rade plivači. Zadnja faza bila je vizualizirati sebe kako plivam kilometar dnevno. Počevši od lipnja 2004., pa tijekom čitave protekle godine, kad god je to vrijeme dopuštalo, preplivao bih tri do četiri kilometra tjedno, čak i zimi.Morate to željeti, da. Ali tek kad uspijete bez ikakva napora vidjeti sebe u toj situaciji, i iskreno vjerovati da to zaista jeste vi u toj situaciji, tek tada se počnete tako i ponašati.-TIMPriroda je, oIiaX se, sastavljen od u.teLopLjeiAXh hijerarhija i fovezavdh, kohtrtv±uih si^stava.ERVIN LASZLOPokrenuli smo generatore i nesumnjiv vidjeli amplitude koje pokazuju šansu tisuću naprama jedan.i- Dean Radin, govoreći o eksperimentu sa suđenjem O. J. SimpsSjećate se medupovezanosti? Bio je to Einst« pokušaj da diskreditira kvantnu teoriju kao lasno djelovanje na daljinu« - fenomen u koje dvije povezane čestice mogu razdvojiti i poslati s na drugu stranu svemira, a na ono što se napravi je druga reagira u istom trenutku. Katkad se to zove lokalnošću« jer to da je nešto lokalno znači da nije ljeno, a kod medupovezanosti se čini da uopće ne toji takva stvar kao što je udaljenost. Sve što p< dodiruje se čitavo vrijeme.Erwina Schrodingera smo ranije već citirali, oni govu rečenicu: »Međusobna povezanost nije samo s vo kvantnog svijeta; ona je glavno svojstvo«. No, to je k na fizika - fizika materije, energije i čestica. Što je s gim područjima iskustva? Može li se taj fenomen ti u biološkim, društvenim ili globalnim šuštavim je njegova projekcija na ta područja nešto što žek jeti, pa onda i vide, Neiv age filozofi?Na mnogo načina ove teorije, eksperimenti i d predstavljaju nultu točku »nove paradigme« i, i; povlače vrlo jasnu liniju između mrtvog i nepo nog svemira i onog koji je suštinski živ i medupovPovezane svijestiNe čini se previše nategnutim misliti (barem n ma) da se svijesti povezuju. Čine to čestice, a čestiISPREPLETnešto nalik na informaciju, a svijest je kao materija i materija je kao svijest, pa zašto se onda svijesti ne bi ispre-plitale? Iako pokusi na česticama ne dokazuju da su i svijesti međusobno povezane, oni svakako ukazuju na područje istraživanja koje se ne može ignorirati, i koje bi svaka šira, obuhvatnija teorija svega željela istraživati.U najmanju ruku, to je nešto s čime se dr. Dean Radin slaže. Čini se da Entangled Minds1 (Povezane svijesti) daje odgovore na mnoge anomalije koje

nalazimo u svijetu, pa ih je on odlučio i laboratorijski testirati. Započeo je time što je zamolio dvoje ljudi da misle jedno na drugo tijekom čitavog eksperimenta. Nakon toga, ti su ljudi razdvojeni i poslani na dva različita mjesta, tako da medu njima nije moglo biti nikakve fizičke komunikacije. Znanstvenici su na oboje polijepili žičice i napravili znanstveni ekvivalent onoga što bi dr. Radin nazvao »bočni jednoga pa vidi hoće li se drugi trgnuti. I ako se pokaže da kad bocneš jednoga, a drugi se isto tako trgne, to je način da pokažeš da su i dalje povezani, iako više nisu blizu jedan drugome... Ta vrsta eksperimenta obavljala se pomoću mnogo različitih fizioloških parametara«.Radio je eksperimente kao što je onaj kad bi s baterij-skom svjetiljkom posvijetlio u oči jedne osobe, a potom provjeravao je li mozak druge osobe, osobito stražnji dio mozga koji se naziva egzibitornim režnjem, registrirao promjenu. U eksperimentima poput ovoga, koje je provodio tijekom razdoblja od dva desetljeća, otkrio je da »mozak osobe koja je izložena svjetlu reagira na vrlo karakterističan način... Mozak partnera koji sjedi u tamnoj sobi i nije izložen podražaju, ne reagira na isti način, jer mu nije pružen takav podražaj, ali ipak se mijenja; mijenja ponašanje na način koji je više ili manje vremenski usklađen s onim što se zbiva osobi s kojom je u mislima povezan... Tijekom ispitivanja modela isprepletenosti svijesti, partneri su čitavo vrijeme povezani; kad bocnem jednog, drugi se trgne; nije to zato što bi nešto magično putovalo od jednoga1 Entangled Minds naslov je njegove knjige koja se bavi ovom temom. Eksperimenti koje spominjemo u ovom poglavlju detaljnije su prikazani u toj knjizi.ISPREPLETENOST227 da postojidokaza teojt w.feazutjw. i<ut to davpore\M4.6aj \/.\AM.tar sile« postoji;nije to sai*vu> metafora, i/uje toeuitologlja. Netel ga ljw.dlkvu>gu osjetiti, bolje od dmglk,ali da, kvu>gao bih tw. siluIsprepletenih svijesti[0.1] teafeav god Izraz većhoćete primijeniti za to.- dr. se. Dean Radindo drugoga, nego zato što je boenuti jednog isto što i nuti drugoga, i zato se trgnu«.Dr. Radin izvješćuje o ovom nevjerojatnom menu u terminima vjerojatnosti: »U istraživanju k uključivalo isprepletene svijesti, dokazi potvrđuju šanse da se to slučajno dogodi iznose otprilike jeda prama tisuću. Ta procjena temelji se na meta anal daljnjim eksperimentima u kojima smo istraživali čajeni fenomen kao što je onaj da osjetite kad netke u vas, omjer vjerojatnosti još je i veći, na štetu sluč sti, i znatno prelazi bilijun naprama jedan«. Tako \ brojke temelje se na zbroju tisuća pokusa koji su ( ljani tijekom desetljeća i koji su statistički obrad meta analizi dr. Radina. \Je li dakle ESP (ekstrasenzorna percepcija) nek; ta sablasne aktivnosti? Dr. Radin otkriva kako se dajući čitavu skalu ESP fenomena kao različitih n primjene isprepletenosti svijesti, svi oni sklapaju u j stvenu teoriju. »Pretpostavimo da je iskustvo međuj zano, kako će se to onda manifestirati? I možemo r. sagledavati načine na koje bi se to moglo očitovati je riječ o povezanosti umova, onda to zovemo tel jom; ako je riječ o povezanosti s nekim objektom k nalazi negdje drugdje, zovemo to vidovitošću; ako je o događaju koji nadilazi vrijeme, to zovemo proroš Ako je riječ o povezanosti u kojoj se moja namjeri tuje negdje u vanjskome svijetu, tada govorimo o / kinezi ili liječenju na daljinu. Tako možete nabrojal kih dvanaestak vrsta psihičkih iskustava koja su s menom dobila neke nazive, kao što je telepatija, a pravo je to sve samo vrh ledene sante«.A dokle seže ta ledena santa?! Ako se neka vrst fizičkog povezivanja događa između dvoje ljudi, to implicira postojanje neke vrste mentalnog pro ili

mentalnog polja u kojem se te međupovezanosi javljuju, a tada bi trebao postojati i učinak nakupi] ili učinak koji seže do stotina, tisuća, milijuna svijest ko bi dokučili je li tako ili nije, dr. Radin i kolege p< nuli su Global Consciousness Project (Globalni pr228ISPREPLETsvijesti). Nadahnuti rezultatima dobivenim tijekom suđenja O. J. Simpsonu i učincima generatora nasumičnih događaja (REG), uspostavili su svjetsku mrežu REG-ova koji rezultate svojih očitanja neprestano šalju serveru u Princeton.Dr. Radin kaže: »Tako sada imamo podatke o dvije vrste događaja. Imamo očekivane događaje, kao što je 'milenijski bug' ili Y2K. Imamo i spontane događaje, kao što je bio 9. rujna, dakle neočekivane. Sve njih sada možemo sagledati kroz prizmu toga što se dogodilo s tom slučajnošću, što pokazuje fizičko mjerenje nasumičnosti diljem svijeta kada se mnoge svijesti odjednom usredotoče na nešto. Kratka priča o tome glasila bi - a sada imamo na stotine obrađenih događaja, očekivanih i neočekivanih - da je posve jasno kako u većini slučajeva slučajnost nije toliko slučajna koliko bi prema teoriji trebala biti u situacijama kad se ovakvi događaji javljaju. Događaji koji uključuju velike brojke, koji privlače mnogo pozornosti, stvaraju određenu mentalnu koherentnost, koja se po svemu sudeći odražava na očitanjima generatora nasumičnosti diljem svijeta«.To su zapanjujuće vijesti. Teorija na koju ovdje aludira dr. Radin je u temelju kvantne teorije - nasumičnost kvantnih događaja. Pa ipak ju koherentna usredotočenost milijuna svijesti mijenja. I baš kao što je otkriće tajnovite kvantne prirode čestica izbušilo rupice u New-tonovim pretpostavkama, i ova »gadna činjenica« morala bi učiniti isto to u barijeri između materije i svijesti koja je stoljećipia karakterizirala mišljenje. Implikacije su prekrasr*o*čudesne!' tIsprepletenost svega i kompleksnostPsihologija, sociologija, biologija, ekonomija, para-psihologija, medicina, politika, ekologija, teorija sustava, etika, moralnost, teologija, sve to revolucionirano je konceptom po kojem nešto nefizičko - um, svijest - ima stvaran učinak na fizičko (čineći um jednako stvarnim kao i materiju) i po kojem se koherentne svijesti, umovi kojiISPREPLETENOST229Hijerarhija svijestiČovječanstvoMikrotubula Citoskelet /«g(Stanica /gg (neuron) ^SPKlaster ^eS^. (nakupina)TkivoDijagram preuzet iz knjige dr. Satinovera: Quantum Brain: The Search for Freeđom and the Next Generation of Man (Kvantni mozak: Potraga za slobodom i novom generacijom čovjeka)230misle iste misli, skupljaju u nešto što je jednake stvarno. Dovoljno stvarno da promijeni ono što viđaju kvantni »zakoni«. iU ovoj točci sudaramo se s teorijom kompleksn stava. Ta relativno nova grana znanosti proučava pleksne sustave i način na koji ih tvore manji, i kompleksni sustavi. Ova je teorija izgrađena na prei bi o »povratnim skokovima« koji se zbivaju izi svih različitih razina kompleksnosti. Drugim rije manje strukture utječu na veće, a velike utječu na n Dr. Satinover koristio je ovu teoriju kako bi si svoju teoriju o kvantnom mozgu kao o »slojevitorarhiji paralelnih same nizirajućih računalnih i tura, koje karakterizira bifurkacija, osjetljivost r cijalne uvjete, spin-glass mika, itd. Na najnižoj su kvantni događaji, slojevite, hijerarhijske s ture, iterativni povratn nak inicijalnih stanja k( ukupno prije neodređei go sklona nekom prosjek pravo se uvećava uspirtj kroz različite skale i gei općenitije neodređenost Međutim, dr. Sati: smatra da se taj model, aj kvantne neodređenosti, tavljaju uzdizati od

pojei nih mozgova prema gruj društvima, pa čak i plar na taj način ovo usložnjć ne mora uzimati u ob2kakvo polje svijesti niti kakav metafizički učinak-proizvelo neki oblik koherencije na razini čitavoj ječanstva.U teoriji kompleksnosti postoji koncept samooi zirajućih struktura. Ovo svojstvo, katkad nazivano% ISPREPLE'Društvene skupinePojedinac (mozak)Područje mozgagentnim svojstvom, pojavljuje se kada se sustav razvija u smjeru veće kompleksnosti. Materijalisti ovaj koncept koriste kako bi objasnili svijest kao nusproizvod koji se javlja iz kompleksnih neuromreža.U svojoj trenutačnoj fazi, općeprihvaćena teorija kompleksnosti ne obuhvaća aspekt isprepletenih ili međupo-vezanih svijesti. No ipak, te su dvije stvari intrigantno bliske. Obje se bave načinom na koji se stvari mogu us-ložnjavati kako bi proizvele nešto veće od samog zbroja svojih dijelova. Glavna razlika je u tome što je kod isprepletenosti element duha ili svijesti uključen kao stvarni djelatni element, koji dakle utječe na cjelinu.Sada, uzmimo na trenutak sve one »-ologije« koje smo gore naveli i pogledajmo na koji način bi to utjecalo na njih. Za našu raspravu, prihvaćamo eksperimentalne podatke dr. Radina, prema kojima je medupovezanost svijesti temeljna pojava stvarnosti. Ono što slijedi je zaista kratki pregled nekih zanimljivih znanstvenih razvoja koji bi bili u skladu s navedenim.Kombinacija tih ideja - medupovezanosti svijesti i teorije kompleksnosti - i njihova primjena na priznate znanstvene discipline trebala bi biti najuzbudljivija znanstvena granica našega vremena. Nadamo se da će vam ovo otvoriti apetit da zaronite dublje. Za potpuna objašnjenja, provjerite radove i knjige znanstvenika koje smo spominjali.PsihologijaftCarl Jung, jedan od utemeljitelja moderne psihologije, postavio je pojam »kolektivnog nesvjesnog«. Iz te ideje o kolektivnom nesvjesnom izronile su i određene ideje ili arhetipovi (»dom«, »dijete«, »Bog«, »heroj«, »svetac«), koje su u konačnici prokrčile svoj put do našeg svjesnog ponašanja. Jung primjećuje kako se čini da su ovi arhetipovi univerzalno prisutni medu ljudima, i tako daje poticaj sličnim konceptima, snovima i drugim fenomenima u ljudskoj psihologiji. Mnoge tehnike i terapije razvijene suStalno se iznova prisjećam Ghandijeve rečenice: »Budi ta promjena koju želiš vidjeti u svijetu«. Za mnoge je ovo neshvatljiva ideja. Predodžba da će se, ako se ja promijenim, to nekako odraziti na ostatak realnosti čini se, pa... kao primamljiva ideja. Ali kad pogledate na ono što rade Radin, Sheldrake, Hagelin ili Laszlo, Ghandijeva izreka počinje zvučati mnogo smislenije. Zašto bismo mi bili promjena koju želimo vidjeti? Zbog toga što smo prepleteni sa svime ostalim. Svaka misao se računa. To tko smo mi tiče se svakoga. Što ako je sve zaista tako jednostavno? -MARKISPREPLETENOST231\vrloje zanimljivo pitale o tokvce iw.aw.o U wi wds.ll teoje zaista kKožekvu) u. ikontrolirati III, nfeo Is)rxs,m. u ? i bi U se trebalo toto što se pojavila? Neka etlctea I wloyo.Ivm su se pojavila zbog ovih vrsta Istraživala. Mislim, da blsi'u.o 111 trebali nmogo detalji/uje istražiti.- dr. Andrew Newberg232na temelju njegovih ideja i jungijanski terapeut pješno ih koriste već desetljećima.

Ono što tvrdi teorija o isprepletenim svijestima je ta teorijska konstrukcija ima vrlo stvaran temelj u re; sti. Da to nije samo neka nebulozna lepršava ideja nam pomaže suočiti se s ljudskom psihom, nego Jung izveo i/ili intuitivno nazreo nešto od strukture mira, i da je trebalo proći gotovo stotinu godina kal njegova otkrića dobila znanstvenu podršku. Isto su fizičari najprije utvrdili postojanje kvarkova, i desetljećima kasnije uspjeli su ih i otkriti.Što to za vas znači: upravo to da na vas utječ« ono što drugi ljudi misle, osjećaju ili doživljavaju, uđete u sobu u kojoj su svi nabrušeni i željni da k u rat, to će na vas utjecati, ali i vi ćete, ušavši u tu s utjecati na njih.Sociologija i»Društvena znanost« nije samo fraza kojom se suje određeni instinkt stada, nego je taj instinkt s sam po sebi jednako realan kao i knjiga koju držite kama. A društveni nazori stvaraju se tako da se m svijesti usuglase oko određene teme. »Pojavljivanji radigmi« o kojem smo ranije raspravljali još je jedai izražavanja nakupljajućeg učinka koherentnih svi]John Hagelin tražio je i proučavao ovakve učinke | nama. Priskrbio je brojne statističke studije koje pok ju kako male fokusirane skupine utječu na širu društ zajednicu: »Učinak prelijevanja individualnih pros1 ljenosti promijenit će okolnu zajednicu mnogo viš> go što mi to možemo i misliti. I to je istraživanje o : na koje sam kratko ukazao u filmu, a otada je obav još više istraživanja koja pokazuju da snažne grupe ] dinaca mogu, zajedničkom meditacijom i stimulira] jedinstvenog polja koje se nalazi na izvoru svijesti i terije, stvoriti nesavladive valove mira i jedinstva u svi]ISPREPLETI

BiologijaS otkrićem DNK-a, san o konačnom razumijevanju toga kako je život stvoren i kako se održava, činio se nadohvat ruke. Na DNK se gledalo kao na kompjuterski kod života, koji će, jednom dekodiran, pokazati kako istinski funkconira život. Otada su znanstvenici otkrili već i to da količina informacija koja postoji u DNK-u nije dovoljna da bi opisala kako stvoriti tijelo iz oplođenog jajeta.Rupert Sheldrake je biolog koji je počeo istraživati anomalije u biološkim sustavima. Na temelju toga razvio je »hipotezu formativne uvjetovanosti [putem koje se] utvrđuje da oblike samoorganizirajućih sustava formiraju morfička polja. Morfička polja organiziraju atome, molekule, kristale, organele, stanice, tkiva, organe, organizme, društva, ekosustave, planetarne sustave, sunčane sustave, galaksije. Drugim riječima, organiziraju sustave svih razina kompleksnosti i ona su temelj jedinstva koje uočavamo u prirodi, koja je više od zbroja svojih dijelova«.Sheldrake je istraživao takve neobične efekte kao što je onaj kako ljubimci, čini se, znaju kad će im vlasnici doći kući, i kako ljudi znaju kad netko zuri u njih. Njegova je teorija preširoka da bismo je ovdje prodiskutirali, ali sljedeća tvrdnja može se primijeniti na pristup prema kojem je sve isprepleteno.»U razgovoru s pokojnim Davidom Bohmom postalo je jasno da se neki od fenomena o kojima govorim u terminima morfičke rezonancije i formativne kauzalnosti možda mogu objasniti pojmovima ne-lokalnosti iz kvantne fizike. Daljnje rasprave o ne-lokalnosti u kvantnoj fizici dovele su me do toga da pomislim kako bi bio moguć novi teorijski okvir unutar kojega se kvantna ne-lokalnost i morfička polja mogu integrirati.Ne mislim da se kvantna fizika subatomskih čestica može izravno ekstrapolirati u prilog morfičkih polja živih organizama. Naposljetku, čak je i postojeću kvantnu fiziku teško ekstrapolirati na složene molekule ili kristaleTreba w.o se foklovdti vlšenaiwmuc teojl tu. e^rglju formirau. oblllee stvantosti o teojlw.ami u. svojti^, životima teletrebahu? sabati. Ml to i daljepercipiralo s,avw> leao teaos, alitaj red je krivoj beit. Oitje i^as. OiA-je dublji.- Ramtha

ISPREPLETENOST233Mislim, da, lend dvoje Ljudi.razgovara, oi/u. ku-oguteow.ufu.ciratL. vm dv/y'e razli&Tterazin-e. Mogu teofu-ukuclrati vmtelflsici/voj razini, ali wj&.t tubiti. t neteth vrsta ne-loteali/veinterakcije, zbog netee vrstekvantne ku.ed"upovezanostl,kvantne kohrerencije izkvt.ed'uljudi, ljudi koji se bavepolXti.otei.kK. znanostima saoln seza to počinju zanimati tenteo bi.sagledali posljedice kvantnihinterakcija Izvned'u ljudi,društava pa Žale i vlada ivmH&ma vux teoji to utječena politiku.- dr. Stuart Hameroffjer su izračuni nevjerojatno teški i složeni. Međutim, či mi se vrlo vjerojatnim da kvantna ne-lokalnost i vrs učinaka o kojima ja govorim zaista imaju neku vrst z; jedničkog izvora ili podrijetla.«Ovime se sugerira da su Sheldrakeova morfička t ključni faktor u odlučivanju koje će se emergentno 5 stvo zaista pojaviti u kompleksnim sustavima i c morfičko polje polje koherencije s izvorom u nečerr fizičkom - što je stvarno. ,O tim se morfičkim poljima može misliti kao o r tu ili šabloni koja, kada se utisne u nasumičnu prii kvantnih događaja, mijenja te događaje u neku vrsti šega reda. To je nešto kao nevidljiva ruka koja oda koji će se od mnogih mogućih događaja zaista i poj ti u fizičkom svijetu.Politika ;Hagelin je još detaljnije govorio o društvenim po dicama: »Uspostavili smo nešto što smo nazvali A rička mirovna vlada, ne da bismo se natjecali s pos ćom vladom, koja se u prvom redu brine o upravlj kriznim stanjima, nego da bismo uspostavili vladam ljudi kojom će se spriječiti problemi koji izviru iz obr vanja koje uzdiže kolektivnu svjesnost i podiže ljuc ponašanje k većem skladu s prirodnim zakonima, movirajući održiva rješenja u područjima poljopri de, energije, obrazovanja i prevencije zločina«.Ta mirovna vlada neće djelovati u opoziciji postoj vladi, nego raditi ono što dr. Hagelin opisuje kao »d: kraj kruga«. Primjenjujući znanja o morfičkim polji o kolektivnoj moći koherentnih svijesti, i implemen jući obrazovni sustav temeljen na prosvijećenim ic ma, on predviđa evolucijski zaokret u načinu na ko upravlja svijetom. Svakako, ukoliko je točna hipote medupovezanim svijestima, postoji preobilje način, koje tu teoriju mogu primjenjivati svi koji razui posljedice. ,234ISPREPLETE]EkologijaJedna od prvih teorija koja je zauzela holistički pristup fizičkim fenomenima, teorija je o Gei.Tijekom ranih šezdesetih godina 20. stoljeća, James Lovelock radio je za NASA-u u potrazi za znakovima života na Marsu. To je urodilo time da je započeo gledati što je to što tvori život na Zemlji. Počeo je shvaćati kako je sve što ima veze sa Zemljinim okružjem međusobno povezano i, u stvari, regulirano anorganskim i organskim faktorima. Dr. Lovelock se prisjeća:»Za mene, osobno otkrivenje Gee došlo je odjednom - kao bljesak prosvjetljenja... Razgovarao sam s kolegom, Dianom Hitchcockom, o radu koji smo zajedno pripremali... Tada se dogodio taj trenutak kad sam vidio Geu. Na pamet mi je pala osobita misao. Zemljina atmosfera je izuzetna i nestabilna mješavina plinova, a ipak, kao što sam znao, nije promijenila svoj sastav tijekom prilično

dugog razdoblja. Je li moguće da život na Zemlji ne samo da je stvorio atmosferu, nego ju i regulira -održavajući je konstantnom po sastavu i na razini koja odgovara organizmima?«Danas je ideja o planetu kao velikom živom biću, s rijekama kao cirkulacijom, primjerice, uobičajena misao, i u velikoj je mjeri potaknula zanimanje za ekologiju. Ali Lovelocku i zagovornicima te teorije prigovorilo se da impliciraju postojanje svrhe iza prirodne regulacije:»Teleologija, od grčke riječi telos (svrha), konstatira da postoji element svrhe ili plana iza djela prirode. To je dio vrlo starih rasprava između mehanicista koji vjeruju da se priroda bitno ponaša poput stroja i vitalista koji vjeruju da u njoj postoji ne-kauzalna životna sila. Kritičari su mislili da Lovelock govori kako planet posjeduje živu silu koja aktivno kontrolira klimu i tako dalje. No, to nije bila Lovelockova namjera. On je utvrdio: 'Ni Lynn Margulis niti ja nikada nismo ustvrdili da je planetarna samoregu-lacija svrhovita... A ipak smo naišli na uporne, gotovo dogmatične kritike da su naše hipoteze teleološke'.«Ako sam stalno povezana ili isprepletena, kako da to onda znam? Ima li tu nešto što bih trebala poslušati? Hoće li me to odvesti tamo kamo trebam ili želim ići? Počela sam shvaćati kako je riječ o suptilnostima, tako malenim (jedva ih primjećujem), a one su zapravo velika odgonetka. Radi se o tome da moramo biti tako dobri promatrači da ih primijetimo u svakodnevnim stvarima. Eto, tako znam da sam povezana. Danas je moja kćerkica s hladnjaka dograbila fotografiju moje prijateljice i njezine bebe i počela im nešto brbljati i tepati. Trenutak kasnije zazvonio je telefon i naravno - bila je to moja prijateljica.- BETSYISPREPLETENOST235Čini se da ova debata bjesni već prilično dugo. Te o medupovezanim svijestima spušta zavjesu na tu kusiju, govoreći da je životna sila morfičko polje, kc agregat svijesti, malih i velikih, i ima veze sa spo nošću održavanja života samog. ,Ona kaže da život nije samo nasumična mutacija go on izranja iz ne-fizičkog izvora koji se stalno raz Svijest stvara stvarnost. =Materija se baš kao I svijest razvila Iz zajed vučke teoznucteeei^rgetsteog poljavakuuma, interakcija *>u?šegwmm i svijesti s kvanJbnivu.s/akuM.wj>w. povezuje vvas s drugim u.wjq\A.wm. oko i^as, teaoI s biosferom, vmšega planeta, »otvara« naš um društvu, prirodi I svečaru..- dr. se. Ervin LaszloHipoteza o povezanosti 'Doseg implikacija ovog novog modela gotovo je ograničen. Iako smo prokrstarili kroz nekolicinu rru ćih logičnih posljedica tog modela, razmjer promjene stojeće misli mnogo je dalekosežniji nego što se može i za jedno od ranijih znanstvenih otkrića. Nije riječ o mjeni paradigme, nego prije o taljenju paradigme u moj njezinoj jezgri - pri čemu je paradigma nešto pc Feniksa. Nakon što izgori do kraja, ponovno se rač vlastitoga pepela, obnovljena.A mogući razmjer promjene nije prošao nezamijč u znanstvenoj zajednici. Različita područja zanimc kao što su biologija, fizika i sociologija, prvi put razj njuju ideje koje te znanstvenike pokreću naprijed. Se mnogih znanstvenika da se pojave s jednom sveot vatnom teorijom svega. Dr. Ervin Laszlo tvrdi: »Ein: nov proglas, 'mi tražimo najjednostavniju moguću i mu mišljenja koja može povezati uočene činjenice', jedr je aspiracija kao i inspiracija hipoteze o povezanosti«..'Dr. Laszlo je naširoko priznat kao utemeljitelj filc fije sustava i opće evolucijske teorije. Njegova hipote: povezanosti je objedinjujuća, koncizna teorija koja c hvaća mnoga od otkrića koje smo spomenuli, i stavlj u konceptualni okvir koji tvori »temelje integralne ; nosti koja obuhvaća kvantni svijet, svemir, život i svije236ISPREPLETEI

U svojoj knjizi, dr. Laszlo raspravlja o odstupanjima poznatim iz medicine, biologije, parapsihologije i fizike i uvodi matematički formalizam koji testiranje njegove hipoteze čini eksperimentalno izvodivim. Jedan od kamena temeljaca njegove teorije jest uloga informacije, ili, kako bi on to rekao, in-formacije:Prisutnost in-formacije u prirodi je temeljna postavka hipoteze o povezanosti. Hipoteza počiva na tri zakona o in-formaciji kao fizikalno aktivnom elementu u svemiru:i. nabijene čestice i sustavi sastavljeni od nabijenih čestica stvaraju fizički aktivnu informaciju;ii. informacija je očuvana;iii. stvorena i očuvana informacija reflektira se na [ili »informira«] nabijene čestice i sustave čestica.Hipoteza o povezanosti pokazuje da povratna sprega aktivne informacije, koja se pojavljuje u holograf-skom modusu, stvara koherenciju među česticama i sustavima čestica koje ju stvaraju.Ti sustavi čestica mogu biti elektroni, fotoni i molekule ili stanice, ljudi i civilizacije. A informacija koja ih in-formira fizički je stvarna kao i te čestice: svijest kao materija. Na taj je način dr. Laszlo pružio znanstveni formalizam toliko različitim konceptima kao što su kolektivno nesvjesno, morfička polja i medupovezanost -i čestica i svijesti.Dr. Laszlo svoju knjigu završava provokativnom tvrdnjom o tome na što ukazuje njegova hipoteza, i time na pitanje »Zašto smo ovdje« daje odgovor s golemog svemirskog aspekta: »Evolucija metaverzum kroz cikličku evoluciju svemira pridonosi potpunoj realizaciji evolucijskih potencijala kodiranih u primordijalnom kozmičkom plenumu2 - ka potpunoj koherenciji svih stvari koje postoje u prostoru i vremenu. Ona označava potpuno2 Kozmički plenum je, prema dr. Laszlu, »obmanjujući naziv za kvantni vakuum«.ISPREPLETENOSTGORE-DOLJE PO ZEČJOJ RUPIA ono što to daje jest mehanizam putem kojih um, ili svijest, stvara strukture ili stvarnost od manjih dijelova - svijest koja stvara stvarnost. A ako su umovi također elementi kompleksnog sustava, oni daju maha većim umovima koji imaju svojstva, bogolika svojstva, koja se pojavljuju iz kaosa kompleksnosti i sežu čitavim putem natrag do -Boga? Nulte točke? Ništavila? Koji pak zbog povratne veze, koja je dio strukture ovih sustava, tvori obrasce ove stvarnosti »tu dolje«. Koja zbog sustava povratnih veza hrani gornje... Koliko veliki krug želite napraviti?-WILL237postignuće božanskog stvaranja: konačnu kohereni u Božjoj svijesti«.Svi sv\m> wx povez« ni.Ml sck.0 uzajavw.\M> Isprepleteni.;nteo to želite zvati tevantnon*.kued~upovezanošću, u. redu. Ali povezani jesn*.o. i ne postoji odvojei^ost i*ued"u, tateo da sve o^w) štoradinu) drug'ima, radivMneteoiM. nspetetu. satnoga sebe.u. tow<. skvusLu, nltteo od nasnije nevin. Tctiw> je nešto štonflkK se ne SVld"a; ne wjvz.twj)tov*.t zaista ote.renu.tl leda jern*<i Skvto su-stvarateljl, nn ovajILI onaj nfl!J In. I ku-orfli^o raditiIspravne stvari teateo blsw.opokušali 'zadobiti budućnostteoja je najbolja za sve nas.Z-a to sk/lo odgovorni teaosu-stvarateljl. A usput, bilo dapostanen«) polltlSarl, bilo da

postanento teolozi, bilo dapostanei^i.0 znanstvenici ILIdotetorl ILI što god drugo, s^A-mi knož ew«i pridonijeti z IvotuI uzdignuti to do Vrhunacasvojih sposobnosti I cinltlstvari za fepje iM-lsLlkvio da Ih jenajbolje učiniti., .što od iaas.zahtijeva da zaista kuisllkvio ostvarima. Ml odrazava^u-o Iwi djeLujenA.o, prepoznajući dasu svi drugi Ljudi naša braćaI sestre, t to je obiteljska stvar.To van*, je to.- dr. se. VVilliam TillerKonačna koherencijaA što je s konačnom koherencijom u našim umovi Je li to ono čemu nesvjesno težimo? Je li to razlog što mo usklađivanju tisuća glasova u jednu pjesmu ili; kojeg nam je predivnu dugu daleko ljepše vidjeti u c tvu voljene osobe, nego kad smo sami?Postojala su razdoblja na ovom planetu kad se č< čanstvo znalo udružiti radi višeg cilja i kad je previ vao tako nakupljeni osjećaj dobre volje. Dr. Emoto, k svugdje po svijetu stvarao koherenciju oko koncepta v izrekao je ovu opasku govoreći o krizi s Apollom 13: » vrijeme, zbog toga što je TV do tada već bio sveprisi mnogo ljudi na svijetu, uključujući i mene, molilo je 2 guran povratak trojice astronauta. I to je vrijedilo i za slimane, kršćane, budiste, Židove, bez obzira na reli rasu ili etničku pripadnost. Zbog toga se, vjerujem čudo i dogodilo«. ;Tijekom katastrofe zbog tsunamija na Božić 2004. gcx oživotvorila se slična masovna svijest. Dr. Emoto nasta1»Kada su ljudi širom svijeta vidjeli slike razaranja ko je ubilo više od 200.000 ljudi, mislim da su shvatili c se i njima nešto takvo lako moglo dogoditi. Bili su spi sobni 0 ovoj nesreći misliti s osobnije perspektive. 1 jekom mojih deset godina istraživanja, slao sam vizi alne poruke ljudima diljem svijeta o tome da Ijudsl molitve i misli mogu utjecati na stvarnost bez obzira r to gdje se nalazili. Budući da su tu ideju prihvatili ve mnogi ljudi na svijetu, ljudi vjerojatno misle: 'O, zna< to tako djeluje. Ako pokušamo, naša energija stići ( do tamo. Znači da se svi moramo moliti'. A to je razle zbog kojeg nije bilo velikih izbijanja zaraznih bole; nakon katastrofe koju je prouzročio tsunami. Ponavlj; njem sličnih aktivnosti, ljudi bi mogli ponovno zadob vjeru u molitve. ^238ISPREPLETEStoga, drugim riječima, možda će biti još više katastrofa, uzrokovanih prirodom ili ljudima, koje će usput stvoriti više žrtava, ali će putem takvih iskustava možda još više ljudi početi takve probleme shvaćati kao vlastite, početi shvaćati kako smo svi odgovorni za sve.«Ne znam kako se vama čini, ali onih nekoliko puta kada je čovječanstvo djelovalo globalno kako bi pomoglo čovječanstvu, i osjećaj i učinak bili su doslovce nešto što nije od ovoga svijeta. Ili bolje da kažemo, nešto što nije od svijeta u kojemu vrijedi »daj više meni, moje je bolje od tvojega«, nego od onog totalno sretnog svijeta globalne-Gea koherencije. Znamo da koherencija nešto radi. Ona nekako, na neki način, nadvladava nasumič-nost kvantnih događaja.Koherentna namjera čini i više, da posudimo riječi dr. Laszla, »ona označava potpuno postignuće božanskog stvaranja«.iISPREPLETENOST239Razmislite malo o ovome:Kako bi hipoteza o povezanosti i o isprepletenim svijestima promijenila sljedeća područja istraživanja:

• ekonomiju• parapsihologiju• medicinu• politiku• etiku• teologiju• obrazovanjeKakav bi onda bio ovaj svijet?Š•¦ *.;KONAČNA SUPERPOZICIJiYupravo -prebirem po listi poznatih ljudi teojt su. tvrditi • feateo l^Rflju \tzovutavu, odgovor vu* i^ešto I v^t \m.dqu se sjetiti i^ljedi^ogjedliA^g zn teojeg se n-lje potenzIR-o doje u Itzm/u,JEFFREY SATINOVERPostoji superpozicija višestrukih mogućnosti, koje će nakon nekog vremei kolabirati u jednu ili u drugu, i onda odabirete da ćete učiniti ovo ili ; da ćete učiniti ono. 1- Stuart Hameroff isvi teoeuiepti. teorijske ftzttee.sve je to -favujrzvu) i prekrasnu). Ali vm teraju. davM, Aa li to pruža bolji nutcunda ^ svoj uwC?-JZKnightU strahu da ne bismo završili na listi dr. Satinc ra, recimo odmah na početku da ovo pogla neće ponuditi nikakav konačan odgovor pitanje kako da vodite svoj život, ili što biste trebali praviti, ili od čega biste trebali odustati, bez čega i zete ili što da stvorite. Kako bismo mi uopće znali, < ovdje sjedimo i tipkamo po tastaturi kompjutora, kav će to ključni događaj, stvar ili mjesto preokret vaš život i vaše putovanje kroz svemir učiniti slavn Čini se da ljudi često misle da postoji neka tajna fon la, da im je bar netko rekao, tada bi sve bilo prekrasno, ih samo netko ostavi na pet minuta nasamo s Donald Trumpom, njihov bi posao procvao.Dakle, zašto smo uopće pisali o svim ovim ideja: eksperimentima, konceptima, metodama i načinima ; danja na svijet? Razmišljajte o tome kao o popunjava svoje priručne kutije s alatom. A mi smo u nju ubć neke zbilja teške alatke.Mnogi od koncepata o kojima smo pričali bili predmet rasprava i svađa koje su vodili najbolji um i duhovi ovoga planeta tijekom tisuća i tisuća godi Tako se u području uma (koje je, naposljetku, stvarno) ] družujemo mnogim zaista zapanjujućim bićima. M da ćete pitati: kako bismo se mi mogli i nadati da će definitivno razotkriti ono što nije uspjelo svim timi nijalcima? Pa, i oni su vjerojatno mislili isto to, ali i]242KONAČNA SUPERPOZIsu se zaputili u nepoznato. I na kraju, odgovori na pitanja - Što je stvarnost? Tko sam ja? Stvaram li stvarnost? Što je važno? Kako da se prosvijetlim? U kojoj sam ja paradigmi zaglavio? - izrazito su osobni.U redu, ali odmah se javlja i drugo pitanje: zašto biste se brinuli oko ovih »veleumnih« ideja dok se mrzovoljno vozite na posao? Zašto biste se pitali o tome što je stvarnost, kad ste već zaglavili u svojoj vlastitoj? Deana Radina upitali smo zašto mari za filozofiju i apstraktno mišljenje:»Jer ona vodi u samu bit pretpostavki o tome tko ste i što mislite da jeste. Tako da, ako mislimo da živimo u određenoj vrsti svijeta, mi se i ponašamo na određeni način. Ako mislimo da živimo u svijetu u kojem su ljudi neka vrst strojeva, ako smo poput robota koji hodaju uokolo i u kojima se možda nešto zaista zbiva, a možda i ne, tada će i pitanja kao što su etika i moral, i to kako živimo i što mislimo o životu i smrti, biti daleko drukčija nego ako o svijetu mislimo kao o međupovezanom, živome svijetu.«Zašto mariti za znanost?Jedan od prvih razloga vraća se izravno na ono na čemu se temelji znanost: na znanstvenu metodu. S obzirom da se sve što percipiramo temelji na onome što znamo i onome što vjerujemo, čini se da ćemo teško ikada dobiti stvarnu sliku o

tome kakve su stvari zapravo. Znanstvena metoda predstavlja revolucionaran pristup životu; koliko god je to moguće, ona uklanja predrasude promatrača i tako priskrbljuje istinitiju sliku stvarnosti. Koliko je to važno možemo vidjeti prisjećajući se Srednjeg vijeka u kojem je vrijedila ova koncepcija: svijet je ravna ploča i tamo negdje postoji granica preko koje možemo pasti. Takva predodžba teško je mogla biti poticaj za istraživanje. I tako su ljudi ostajali na svojim farmama, u gradovima, ili na svojem lenu.pa, ~zvui\M>s.t stvora prloe pokojima živimo, a zi/m*Lstvuim.je pričala vrlo tmurvutprlcu u zadnjih stotim*, Četiri.stotine godina. OV& vmv*.govori da smm vvefea vrstgenetičke greške. T>a ImamoQtvvt koji i^ns, u biti, sflfvu)Iskorištavaju teateo bismo sepomaknuli u ku)Vw generaciju,I da mutiramo vm$.wm.u,\^o.O\rM. govori da smo Izvanvlastitog svemira; da smosami, da smo odvojeni. I dasmo ta netea vrsta usamljenepogreške, vjo. us.awX^t\M>w.planetu, u usamljenomsvevKlru.. l to hrani Kvasgledala \^a svijet. TovmI pogled v& sai^e sebe, I nd.zada shvaćaw«) daje taj pogled, to gledište odvojet«>stl, jedila od lA^jrazomijlh stvari. roje stvar koja s,t^ara sve; svesvjetske probleme, ratove, gledišta po kojliwj* ja morate. Imati više od tebe, agresivnostu svemu, od blztusa douoloKuce. i sada shvaćamo dajeta paradigma pogrešt-u*. x>anismo odvojeni, da nismosami {^ svijetu. Svi smo mlzajedno. v>a u najtemeljnljemelementu našega bića, mljesmo jedno; ml jesmopovezani, i tako pokušavamorazumjeti i apsorbiratiImplikacije koje Iz togaproizlaze.- Lvrtne McTaggartKONAČNA SUPERPOZICIJA243Drugim riječima, naše razumijevanje stvarnos raničava naše mogućnosti. Velika stvar u vezi sa nošću i njezinom metodom jest da ona može reći:: što sam mislila da je stvarnost samo je nagađanje -da imam nešto bolje«. Pomislite samo kakva je to a u staroj kutiji s alatom.Naravno, znanost nije jedini pristup životu. Tu ]e jetnost i ljepota i nadahnuće i objava. Međutim, sjet koliko puta niste nešto učinili jer ste se bojali da ćel griješiti ili da nećete uspjeti. U znanosti ne postoj vo što kao što je neuspio eksperiment. Taj eksperi je uspio - jer vam je pokazao da stvarnost ne funk< ra na taj način. Zašto mariti za znanost? Upitali si Johna Hagelina:»Želim empatično naglasiti da sve o čemu ovdje t vorim zaista predstavlja čvrsti temelj matematičke f ke s predvidljivim posljedicama koje se mogu testira laboratorijima, i što je još važnije, primijeniti na dobre društva. U tome je najveći značaj otkrića jedinstver polja; superstruna je prekrasna, ali na mnogo važniji i čin otkriće jedinstvenog polja ubrzo će promijeniti c lizaciju i

odmaknuti je dalje od današnjeg izfragmenti nog svijeta, koji je isprekrižen proizvoljnim političt granicama koje odvajaju čovječanstvo od čovječanstFragmentirani svijet odražava fragmentirano razui jevanje svemira. Sada, s pojavom temeljnog razum vanja jedinstva u temelju životne raznolikosti, neće 1 bati dugo da ovaj svijet duginih boja, politički podijel svijet, postane globalno selo, globalna država mira upravo to namjeravamo postići još u svojoj generadJednostavno rečeno, znanost nam govori što j( guče. Ljudi nisu skloni upustiti se u poduhvat koji traju nemogućim. Ali što je nemoguće? Kvantna t kaže da je moguće da se, već u sljedećem trenutk vaše tijelo i stolica u kojoj sjedite, bez očiglednog i ga, pojavite na drugoj strani svemira. Vjerojatnost set na minus gazilijun, ali nije nula.244KONAČNA SUPERPCTako Candace Pert kaže: »Tijelo se uvijek želi izliječiti. Postoji čitava datoteka spontanih remisija i spontanih izliječenja, posebice od raka, a ono što je meni zanimljivo jest to da su često praćena naglim oslobađanjem emocija«. I onda to netko pročita, oslobodi nešto i izliječen je.Zašto mariti za promjenu?Zbilja. Kakva gnjavaža. Sve i sva počinje vrištati. Šefovi, ljubavnici, partneri, zašto, čak i vaše stanice žude za onim dobrim, starim osjećajem. Ma ostavite na miru tu kutiju s alatom i zavalite su neki mekani kauč. Ili ne. Kaže dr. Joe Dispenza:»Ljudi to moraju sami odlučiti. Većina ljudi je sretna sa svojim životom takvim kakav jest. Većina ljudi je sretna što može gledati televiziju i što ima posao od devet do pet. Ne kažem da su sretni s tim, nego su hipnotizirani do te mjere da misle kako je to nešto normalno. Osoba koja u sebi ima drukčiji poriv, i jasno ju zanima nešto drugo, sve što joj treba je malo znanja, i ako to znanje prihvati kao mogućnost i ako uvijek iznova prigrli to znanje, opet i opet, prije ili kasnije počet će ga i primjenjivati. ¦ .Neki ljudi to mogu za pet minuta, a neki drugi možda će trebati uložiti golem napor da učine taj prvi korak, baš zato jer ga moraju vagati u odnosu na sve što znaju, a sve što znaju skopčano je s načinom na koji žive upravo sada, svi njihovi dogovori, sve njihove veze. A napraviti taj prvi korak znači da moraju procijeniti kako će to biti naprave li taj korak protiv svega što znaju, i tu je bitka između tih dvaju elemenata. Ali kad jednom sami sebi izdamo dopuštenje da izađemo iz kutije, tu je nedvojben osjećaj olakšanja i nedvojben osjećaj radosti.«Tako je, prema dr. Dispenzi, na drugoj strani drukčijeg poriva »nedvojben osjećaj radosti«. Stvarno? Na ovom mjestu mogli bismo početi nabrajati razloge i pričati oKojnje definicija bilo teojeg roje i^ešto što se zbivaokviru društven •prihvatljivosti, •prihvatljivosti, religijske ¦prihvatljivosti, i upravo Izva^tih okvira postoje ljudski ¦poteiA^ljall. Kflteo da dospijemo do taw.o? Moralo i>u*e(vladati e^M-odon-alk^a sta^'a u ljžlvlvvto v razliu. Naže vlastiteAje. Našu.jt. Našu vlastit«, letargiju i w,alatesalost. Naše vlastite glasove leojl qo\ioyi da dovolj^ dobri Hl da to- Joe DispenzaKONAČNA SUPERPOZICIJA245Kako wMztwj> rtći daživjeli i&fu.v\jt\M> svalel da*.afeo smo &awm proživljavaliiste ofie tvM<L\t o teojtma smcsval<eocWv*u> ovisili? oi/vo štozapravo govorimo jest - \Mx>raw»pon-ov^vo potvrditi, tteo saću. t što

je m-oja osobnost, wu>yr\m. uEi\/u.ti ovo, <mj)yrw. tćt tamo, biti. to t to. n&tteLj je druteolje lot<Se. to je oi-vaj teoji dat*, vidi. teao prLUfeut u. vrew^i/ut da stvori, nvetuje stvar^stl i tw-oai]t leoje još iA.tsw. stvoren, tLt stvar^tost'i. teojejoš ia,Lsu. stvoren, tateo da da^ postaje suctra.- Ramthaevoluciji i »upoznavanju nepoznatog«, ali to smo r tijekom čitave knjige.A k tome, KojiiK.... iiopćS zr|<xMo!? u bilo kojem čaju? Dr. Dispenza očito misli da je to istina, a] nisam ja, i nisi ti. Pravo pitanje glasi: Koji k. općS zT]aš!?Stvarno.Najkraći odgovor na ovo je: pokušaj. Isprobaj : Ispitaj to do kraja. Upamti, odgovori su ionako izr; osobni i to je razlog što vam nećemo ponuditi kvai kuharicu s receptom kako si skuhati prekrasan ž Dobra i loša vijest je da samo vi znate. ¦No, jednom kad je proces eksperimentiranja s vi tim životom započeo, sve te informacije kroz koje prolazili i svo to znanje o stvaranju i emocijama i < nostima, o izborima, promjenama, namjeri, o asocij nom pamćenju, sve će ući u igru. Paradigme i neurorr koje ograničavaju stupanj vaše slobode skočit će vć lice. Vjerovanja koja guše vaš besmrtni duh vrišti vam u uho. Bit će to kaos, urnebes. Hura - bit ćete 2Konačni kolaps 'Konačni kolaps konačne superpozicije ste vi. S1 mogućnosti: promijeniti ili ne promijeniti? Promij u što? Koji emocionalni obrazac prigrliti, povući il labirati u mudrost? Koje uvjerenje preispitati i do; što je stvarno? Sve te mogućnosti sjede tu negdje, č jući odabir. Kaže Miceal Ledwith:»Koja je razlika između vjerovanja i znanja? Pa, neš vjerujem na temelju autoriteta neke druge osobe ili stv ri. Znanje imam kad sam tu stvar osobno iskusio i al sam, primjerice, hodao po vodi, imat ću znanje o ton da je to moguće, i nikad u to poslije neću moći posur njati. Ali ako samo vjerujem nekome na riječ, pa, ta« je to samo filozofija, apstrakcija, a za razvoj je veon potrebno promijeniti vjerovanja u znanje ili u iskustvo ili246KONAČNA SUPERPO;mudrost. Preobratiti znanje u mudrost koja je doživljena u iskustvu, to je veliko putovanje duhovnog razvoja.«A očito smo opremljeni za takvo putovanje. Dr. Di-spenza dodaje: »Mozak je u stvari laboratorij, i prema svom dizajnu i prema vlastitoj volji on djeluje kao laboratorij, kako bi uzimao koncepte, ideje i modele i postavljao pitanja 'što-ako', ispitivao mogućnosti, potencijale i kontemplirao o planovima ili idealima koji su s vanjske strane kutije našeg trenutačnog razumijevanja, kako bi se pojavio s novim razumijevanjem ili s većom kutijom«.Kako kažu u »Istjerivačima duhova«: We got the tools; ivegot the talent...(Imamo opremu, imamo talent, op. p.)I jednostavno se morate zapitati, zbog čega imamo takvu opremu? Taj talent? Je li to pogreška prirode ili razlog zbog kojega smo ovdje. Izgleda da je ili jedno ili drugo. Očito, ova knjiga je priklonjena onoj strani »zbog toga smo ovdje«. Svo stvaralaštvo čovječanstva izvire iz mogućnosti, iz ljudskih potencijala koje imamo. A imamo ih s razlogom koji svi pokušavamo otkriti.Imamo zapanjujući mozak - najsloženiju strukturu u poznatom nam svemiru - koji se može preumrežavati i stalno se preumrežuje kako bi do maksimuma doveo sve ono što želite iskusiti. Kako će se mozak, na temelju tog novog iskustva, umrežavati - to je u vašoj nadležnosti. Adai je i tijelo: samo se liječi, samo se umnaža, i -suočimo se s iim - lijepa je to stvar. I um, koji je sposoban prekapati po najsićušnijim dijelovima prostora i vremena i potom narasti i kontemplirati o Velikom prasku. I iza njega.I unutra. Svijest istražuje svijest i eto nje s tako ludim idejama kao što su: svijet je suštinski prazan; sve što percipiramo je maya, iluzija, i svi smo temeljno povezani - mi smo jedno. Ti istraživači neviđenog, prosvijetljeni, o tome izvješćuju već tisućljećima i, ma vidi samo, iz tih najsićušnijih kutaka prostora i vremena, i

Travostekli smm>\Aywrtxtni s.vvlo tlo. to. To je oeu> isteush/o za koje je tuozafe i- John HagelinKONAČNA SUPERPOZICIJA247iz ispitivanja načina na koji radi mozak, stiže pc »Aha, to je to što jest«.Kutija za alat postaje prepuna. Uvijek smo ima' de transformacije; sve što je nedostajalo bio je pi na tipku »start«. Postoji li znanje kojeg nemamo, ćemo ga; postoji li iskustvo koje nam manjka, s ćemo ga.Više i više, još i još. Sjećate se onih kineskih poslaganih jedna u drugu? Kako se neka svojstv ljaju tijekom našeg uspinjanja na sve više, sve povi je razine? Koja svojstva, koji talenti, koje će se st\ sti pojaviti iz toga?! Što možemo i što hoćemo pc Postoji li granica? Kako da nađem odgovore na, pitanja?Tako završavamo jednako kao što smo počeli ¦tanjima. ,Naše konačne riječi su: »Zašto? Kako? Što?«. sRiječi istraživača, božanskih pustolova. :Tako, naravno, konačni kolaps konačne superpi postaje početno stanje nove superpozicije. Tako nijalci rekli onu: jedino mjena stalna jest. !Hvala Bogu.248KONAČNA SUPERP'epilog:ilo je to magijsko doba, kad se magija jasno os-ećala u zraku. L)rveće je danom slalo svoje j ojpjesme pticama, koje su pripovijedale priče o>ći. Zacaranedoline čuvale su tainu o tomea prava njec može učiniti i da se zlato pojavi niotkuda, fvlagija je bila svugdje. ] ja sam bio tamo. (Jronjen u iskričave krhotine kreacije koju sam nazivao stvarnošću.Isprva, bio je to samo šum u daljini. JJ)rveće je prema njemu okrenulo svoje stope i lišće ispuhujući dragocjeni zrak. f otom se začu klopot, dok su konji odmatali svoj popločani put još tamo od staroga L)eča. (Jbrzo se iz magle pojavi jedna, pa drugaicpčija; gosti su tu! L)oktori, fizičari, Mistici, (Jmjetnici — sve sami (čarobnjaci. L)ošli su završiti svoju knjigu, a možda i započeti novu. ]J)ošli su jesti i piti i slaviti, i nazdravljati avanturama koje su prošle, i avanturama s one strane sutrašnjice.,3-i'" Mortimer od Ivaleža, kojega davno za to odrediše bogovi, spremno pohita. |ako velikih gozbi bijaše mnogo, znao je da je ova posebna i da je glasnik mnogih, mnogih idućih. »Nešto je noćas u zraku«, promrmlja za sebe. ja-vrsenstvo u fizičkoj stvarnosti smatrao je nemogućim, pa ipak, upravo je tome uvijek težio.|J)vorana se prostirala u šumsko zelenilo i miris borovineVe- lji eda dilije omamljivao, jvi su predano radili na pripremama za liku (jozbu. Od gostiju koji su u svojim tihim radnim sobamaPravo je pitanje što Bogradi da napravi svemir?U tome je trik, i to je trikna koji fizičari pokušavajupronaći odgovor, i magijame uvijek zanimala kaonačin pristupanja onome

što ja smatram priličnočudesnom stvari. Uglavnom je to ono -zašto smo ovdje?Što se zapravo zbiva?Čak i kao dijete običavaosam si postavljati tapitanja. Dakle, ono štosam otkrio, odgovarajućina pitanje kakofunkcionira taj trik;taj trik koji nazivamosvemirom, jest to da seum ili svijest ne moguodvojiti od materije.Materija i um mnogo suintimnije povezani no štose to ikada mislilo.- dr. se. Fred Alan Wolfi laboratorijima iskušavali tajne života, preko pjesnika i < njaka koji uvijek tragaju za muzom, do Ivvantnih j^ koji su se bavili onim kuhinjskim stvarima koje se dc bez uzroka i posljedice. Još kapljica genijalnosti da r; ga čula i potakne sjajan razgovor.Jer to, razgovor, bio je te večeri glavno jelo u g dvorani. /\ kako je uklesano u kameni luk koji se nac uzdiže:Ve»ki (Jmovi pričaju o Idejama\ rosječni umovi pričaju o događajimaMaliumovi pričam opričaju o Ijjudinaj,li večeras neće biti tračeva o ljudi \ su jed'kali razmjenu ideja: nove teorije, nove spoznaje, nove en i — tko zna — možda čak i nova ovisnost! (_J kojem god t d d b bda ode, razgovor će noćas sam po sebi biti prirodna sil.[viorfička | olja će se protresti '\C^ozmic\c\ plenumi razmotati i] stvarnosti koje holografski pršte ](Jzduž vremena i prostora. ;i(_.inilo se da su svi stigli u isti mah.(J jednom trenutku ^)\r fviortimer je psovao zbog i ga u kutu, a u drugom trenutku svi su bili svugdje. /\lan Vvolr', koji je svakoga dana sve više i više šlic \J)r. (_)uantuma, buljio je u slikanju na zidu mozgajući bi to portal mogao biti i u sto vodi. Mark V|cente ukc na veliki hodnik koji je prekrivao Čitavu kuću. »f a, ov se dalo živjeti!«Masaru j^_moto i njegova predivna žena upravo s odnekud s druge strane globusa, pronašavši u svom n1 Okej, ovo je priča. I malo slobodnije interpretiramo neke ljude ko upoznali i zavoljeli. Kasniji navodi jesu istiniti. Ali sad smo već pr i vrijeme je da proslavimo! I zato uživajte u priči »koju luđak priiEPILOG: KVANTNA <Ijenom radnom raspore stvaranje noći. Najednom, nastade vika. Jve oči podigoše se upravo du malo vremena za večeru i smijeh p pravo na vrijeme da ugledam

jja, s njegovom i jj)etsL|nom bebom j^Joratheom u naručju, kako se spušta dolje suludo uklizavajući niz zavojitu baiustradu. ^>vima se to činilo vrlo uzbudljivo, posebice jer je (jordt) nosio svoj novi kožnati kiit. [ rizemljio je savršeno, doskočivši na oba stopala, ona ista koia su hodanje po vatri svladala do te mjere da vise nikad ne trebaju vidjeti užareni ugljen./\ bila je tu i Lj)etsL) (_^hasse. Svojevrsna nevidljiva ruka i kreator iza mnogo, mnogo toga što se dosad dogodilo, oduvijek zaljubljena u kostime, bila je odjevena na neopisiv način, u opravi koja je podsjećala na nešto čega se nitko nije baš mogao sjetiti. |~joće li se nastaviti presvlačiti tijekom čitave noći, ili će se »samo pretvoriti«, bila je to tema koja jedl lblnadživiela ga J °K la-bal. su putni kaputi pokupljeni i odloženi, gosti su uvedeni u salon, f osvuda su bili mekani kauči u koje su putnici utonuli da se odmore i osvježe i pripreme za gozbu koja slijedi. Z.anosna »Mozartova sonata« uielujala je iz glazbene sobe, a potom utihnula.| tad je nastao rCAOS- Bez znanja ostalih gostiju, Masam |ei baš kao što le učinio i na jestivalu voae i mira u ] okiju, nagovorio L_rvina Lasz'a da odsvira mali kiavirski komad. »Ma'i komad« bio je Jf}artokov »Rumunjski ples«. Kdk je uvijek bio na rubu izmećfu kaosa i razaranja, će se pakao otvoriti, nekako se melodna koia ie slušatelje odvela do J J J J ki u trenutku k^ia se Činilo da ćiz njega poiavila nitj ~ r j J J J Jsljedećeg ponora ludila. |li, kako bi to rekao dr. [_aszlo, do bifurkacije./\ onda je nastupila tišina.Mnogi °d gostiju nisu znali da je {]^_rvin [asz bio koncertni pijanist i da je kao desetogodišnji dječak proputovao svijet svirajući s orkestrima velike simfonije. ((_,ak se šuškalo o tome da ie klavir samog [J>ele {JJartoka nekako oživio u njegovoj radnoj sobi.) o najprije kEPILOG: KVANTNA GOZBA251Mudrost mistika, čini se,stoljećima ranije jepredvidjela ono za štoneurologija sada pokazujeda je istinito. Apsolutnosdinstveno biće, stopljenor drugim, um i materija sujedno i isto.- dr. Andrew Nevvberg[ a doza bifurkativnog ludila ispalila ie sve čarobni, njihova snatrenia ravno u veliku dvoranu za gozbe. /\!i r bila obična dvorana za gozbe, baš kao što ni oni nisu bili i čarobnjaci.2 (Jmjesto dugačkog stola koji bi se pro1 preko čitave sobe, činilo se da je netko uzeo baš taka-dugački sto! i zamotao ga u krafnu. Nakon kraće dis odlučeno ie da »(_^arobniaci od jv^rarne« bas i nisu neki i svi su glasali za nešto više u stilu kraha /\rtnura — »(__; njaci Okruglog stola«.IVad je društvo sjelo, troje riimaša međusobno je r jenilo poglede, f^judući da su oni domaćini, trebali bii voriti prvu zdravicu večeras. ~]ko će prvi ustati i pros riti? Nije važno. |<^ao da je nevidljiva ruka posegnula za podigla ga iz njegova stolca, ustao je Ma|~k \f\centeI vi' • i I'nešto sto ie već dugo želio reći ovom okuplienom mnošt J ° r J»]mao sam sreću susresti zaista velike umove tij proteklih nekoliko godina. 2.nanje i ideje koje sam c od vas, i drugih, neizmjerno su proširile moj svjeton

Jam, bez svih vas, ne bih to nikad mogao učiniti. (_)vu vicu posvećuiem svemu onome što se moralo dogodit ma koji su bili prne nas i onome što vam ie dalo da uz njihovo znanje i dogradite ga. ,5vljet je zaista postao zbog svega sto ste uspjeli napraviti.2.najući to što znam i znajući koliko toga ne znam! posto — učinit ću sve što mogu kako bih prihvatio nove je s toliko otvorenosti koliko je god uspijem prikupiti, ie toliko toga što ne znam, sad barem znam da bi bilo c lasto inzistirati na bilo čemu samo zato što bih ja htio; tako. ~Z_e\\m vidjeti dalje od svojeg samonametnutog s la, i zagledati se u nepregledne mogućnosti i posts Velika | itania:«3?to sam la u odnosu na stvarnost koiu vidim pre< bom? Ivako mogu vidjeti nešto što ne znam? (vako da maknem s vlastitog puta? Ako ja stvaram svemir ovak^ kav poznajem, što ga drži na okupu unatoč mojim em nalnim psihozama? (vako bi to izgledalo kad ne bih u I,2 Postoji li uopće »obični« čarobnjak?EPILOG: KVANTNA (sebe u ikoiu perspektivu, nego bio slobodan istražiti sve mogućnosti?1 kako bih mogao razviti vještinu zaustavljanja pretpostav-liania? 2_a mene, oasps/or na sve ovo ie stvaranje velikog uma.[|vala vam sto ste mi pomogli da ponovno otkrijem zna-tiželjnost djeteta i nepopustljivu kritičku analitičnost znanstvenika.«~]~ada je zastao. Mark, fjietsL) i VV»I razmijenili su pogled. L)io je to dug i duševan pogled. L)io je to težak, zapetljan put. Nude koji sad sjede tu oko stola prvi put su vidjeli prije nekoliko godina. | ostavili su im pitanja i dobili odgovore. [\Jeki od njih nisu bili ono što su očekivali, [red njima ie bio izazov; bili su ošamućeni; morali su se vratiti unatrag i preispitati svoje pretpostavke i uvjerenja. [VV'ii i Det-su ustaju pridružujući se Marku.] /\ ovi divni ljudi sto sjede tu oko stola nikada nisu kritizirali niti ocrnjivali troje rilmaša u potrazi. (Jvijek se radilo samo o pronalaženju onoga što je stvarno, pronalaženju istine i uživanju u otkriću. Ivakvo divno, divno društvo!5VI ustadoše. L)aš kao da su već čuli završne Markove riječi:»Z.a vas, naši drugovi u putovanju, i za znanje!«j gromoglasnim »2jvjeli!« pehari su se spojili, kruh seprelomio igozba je počela.ilo je to savršenstvo samo. j|rana, moćne priče, drugarstvo. j\r Mortimer je bio posvuda, pazeći d^ sve bude na vrijeme, na svojem mjestu, da temperatura naizgled beskrajne povorke pladnje-va bude baš onakva kakva treba biti u odreae-nom trenutku. ^7aista je rijetkost da se ovakvo društvo sa-stane i dvremena komotno uživati u raskošnom jelu i3a ima vremena Icomotno uživati u raskošnom \e međusobnom društvu, jvratko pogledavši Marka, Jefrretj ^»atinover reče:»Shvatio sam da ako zaista želiš istražiti najzanimljivija pitanja života, završit ćeš tako da često ne budeš u pravu, i da će tu biti neki ljudi koji će biti u pravu dok si ti u krivu, i da trebaš biti spreman iz toga učiti. [<^atkad ćeš ti biti u pravu,EPILOG: KVANTNA GOZBANisam proučavao čudopretvorbe vode u vino.Ali dobro zvuči.- dr. se. John HagelinSvaka pojedina stanicanašeg tijela špijuniranaše misli.- Joe Dispenzapa isto tako moraš naučiti biti blagonaklon kad si u pr ako želiš da te drugi nudi poslušam./\ko želiš istražiti svijet onoga sto je zaista zaniml samo se moraš naviknuti na to da budeš zbunjen i nesigt i otvoren za činjenicu da postoji toliko toga zagonetnog, koristiti frazu 'živjeti zagonetku' baš u nijansu onako k iu koristi

| red /Ajan vVolr, nego u jednom svietovniiem sm u kojem smo svi mi zaista tako glupi u usporedbi s tim kolik toga zagonetnog tamo vani, tako da moraš imatu onu v djetinjeg smisla za istraživanje nepoznatog«.I dk ld kh dl hjg I dok su pladnjevi s kojih se dimila hrana kružili sto njriče su se odmotavale i odmotavale...POd (_,andace f ert: »] tako bi moj prijatelj Deepara ispričao ovu priču o tome kako je bio zadivljen mojim rad kako je otišao u |ndiju i ispričao svim onim f^ishijima: '~j~-- v !• v- III-nevjerojatno, ta žena, ma divno nešto, ima molekule, ima love, ima receptore, ima peptide, nevjerojatno'. /\ f^ishij mo govore: 'jvako, kako, kako, kako?'. '|\]e, ne razumij Ona ima prave molekule emocija, tu su endorfini i pep hormoni i receptori, nevjerojatno.' C?vi su se samo če« po glavama, [okušao je još nekoliko puta ispočetka. ) načno se najstariji i najmudriji f^ishi uspravi i kaže: 'fvli da shvaćam. (_yna misli da su te molekule stvarne'«.I svi prasnuše u grohotan smijeh... | rasvijetljeni sm genijalaca... ^jtvamo rijedak užitak...bjed se bližio svome kraju. ~[~e noći svi smo rr red, kako to f\amtha često primijeti, »noćas i erali kao kraljevi i kraljice«, pća nakon večere, < struke-trostruke cme i bijele kave, lonaa čaja osta na stolu, zajedno sa slatkim delicnama i sirevim Ivad je otišao i posljednji kuhar, čitavo društvo smje lo se u svojim stolicama spremno za glavni događaj večpisanje zadnjeg poglavlja |\le-nečarobnjačkog priručnika. LI- v - . -i • isu mozgah o svojim završnim stihovima, zrakom se prosduboki osjećaj opuštenosti, gotovo lijenosti.^5rcdište Okruglog stola se otvorilo, frostor veličine c -tri dulja koraka, tako da govornik, onaj »čija je pozorni*EPILOG: KVANTNA GCmože šetkati (gestikulirati dok iznosi svoje ideje. /\ ideje su bile glavni specijalitet večeri. No, uzvanici su i dalje sjedili, i nitko se nije gurao u središte kako bi započeo završno poglavlje. ~\~u i tamo dimila se lula, sporadično i koja cigara, i oni su i dalje sjedili, izgubljeni u trenutku vječnosti./\li vrijeme je u biti sipilo kroz pješčani sat, a toliko le toga još trebalo napraviti. Ivnjiga koju treba napisati, pa druga koju treba ne-napisati, razgovor i smijeh i, naravno, zdravice...VViH ustade imajući jedno na umu: »]<^ad smo se dogovorili da napravimo film, jedan od naših ciljeva bio je učiniti da ljudi sjede oko ovakvog okruglog stola Heroja. Heroja svijeta. Ivad pogledam oko stola, vidim da su svi ovdje posvetili godine svog života, kako bi alkemičari starog doba rekli, Veli'corn Kadu. /\ sve to nije bilo bez rizika i bez podsmijeha kolega i društva u širem smislu.]\le mislim da je netko heroj zato što umije uz pomoć aluminijske motke prebaciti loptu 1 JO metara preko ograde. Ne mislim da je netko heroj zato što zna pred kamerama pompozno iznijeti tućte ideje. L>ez ovih ljudi koji sjede tu s rugih istraživača ne-viđenog, mi bismo živjeli u nepokretnom, dosadnom svijetu, a ne u ovom magičnom svijetu kojeg volimo«. J a21a trenutak je zastao... »{jože dragi, evo postajem cmizdrav. 5to je to bilo u vinu? K4a baš me briga! ~\~o je istina.ZAHLKOJD«Još nenavikli na ovakve neobuzdane zdravice, gosti su se nasmji&šili i dignuli čaše. Jedna oa umjetnosti koja se izgubila u mpdierno vrijeme jest i (Jmjetnost Nazdravljanja: »(^zdravlje« je samo skraćenica za »nemam ništa za slaviti niti o čemu sanjati«. Namjera pretočena u riječi pretočene u eliksir koji će se ubrzo pretočiti u tijelo i oživotvoriti namjeru iz uma u materiju. (Jmovi koji se spoje tijekom tog procesa tvore zaista snažnu magiju.

»|mam nešto«. L>ila je to fj>etsu. »^)\jim ostalim Herojima. Mudima koji ideje i koncepte primjenjuju u svojim životima. Onlma l^oji bujaju u kaosu i žive zagonetku i nepoznato čine znanim, voljela bih da su svi sada s nama!«Obično mi usupermarketu ljudi kažu:»Bili ste u onom filmu«.A ja kažem: »Aha, jesam«.A oni kažu: »Vau!«.- dr. Stuart HameroffEPILOG: KVANTNA GOZBAHoće li promatrač postationaj nametljivac koji sestalno upliće i pokušavapostati središnji dioiskustva ili bi promatračmogao biti svjedok ipustiti iskustvu da sesamo odmata? Neke sutradicije veoma vičnetome. Hopi Indijanci, posvemu sudeći, nemajuriječ »ja« ili »mi«. Oninaglasak stavljaju naglagol, na zbivanje. Oni ćereći kišiti, voljeti. Viditešto se događa? Obično javodim ljubav s nekomosobom, zar ne? No, akoumjesto toga kažem: zbivase ljubav, tada ja tome samo svjedočim. Zbiva se ljubav; dvoje ljudi je u to uključeno. Jedno od njihsam ja, a jedno moje ljubljeno biće. A ono što sepritom zbiva je ljubav.Nema ja, nema ono. Samovođenje ljubavi. Vidite liljepotu takve promjene?- dr. se. Amit GosvvamiI u tom trenutku svi su podigli poglede sa svojih pe Osvrnuli se po sobi. Med'u njima je brzo prostrujala m oni i jesu ovdje... 'Jer ako je misao stvarna kao što je stvaran stol is njih, kao sto ie stvaran pehar u ruci, i ako se misli gibaju vrijeme i prostor, i ako se srodne misli povezuju, ispret to znaci da je svatko čija je svijest usredotočena na tu v dvoranu za gozbe i iest u toi veliko! dvorani za gozbe, /j svojoj svijesti vidite dvoranu i sve koji u njoj sjede, u prostoru — i vi ste tu. ^vijeće naglo zatreptaše i u dvo nagrnu novi gosti./\ vrijeme nije važno, (jodinama i godinama nakor trenutka, svijesti će preskočiti vrijeme i pridružiti se raže ru za (Jkruglim stolom.I tko će reći tko je koga dozvao. Je li Okrugli stol vao ta bića na razgovor ili su ta bića stvorila namjeru kc napunila taj Okrugli stol? ELgo uvijek želi biti prvi, ali u m povezanosti postoji samo zbivanje. Nema razlike; sve j< impuls, koji proizvodi i jaje i kokos.Obuhvaćajući pogledom po sobi, j2_ K^night, kojj stvari suptilne prirode, počela se smijuljiti: »Oho-ho, c se stvara poprilična gužva. Jva ta kvantna zrna goru ,f}va sreća da postoji mnogo dimenzija«.[ostajala ie to vel'ka, v^ka (jozba. | ako su pol teorije točni, to je gozba koja će trajati i trajati. | razvija tim više čim više duhova uskače u niu.uzbud'enjem koje priliči velikom skupu, o; Ijeni (_arobnjaci ozbiljno su se primili svos datka. Znajući da će se njihovi stihovi širiti krc jeme i prostor, pomno su birali svoje rijeci, pa'

ugađali svaku vibracuu onoi ideii kom iznose.i č> j J J J kkdući da dilo o b J kak a se nije radilo o bezjacima, pitanje kako ući u prc unutar Okruglog stola nije više bilo prioritetno, jer s svi jednostavno ubacivali unutra i van. (J)sim JDtuarta merorfa, koji je izgledao kao da se upravo s hordama a tio s ruskih stepa, i koji je skočio na stol, a potom u ; šenom, preciznom luku uskočio u sredinu. Započeo je,EPILOG: KVANTNA G»Misli™ da je sljedeći korak pokušati objasniti to kako se kvantni svijet može odnositi na našu svijest i duhovnost,Jerto ie, prema mom mišljenju, budućnost u koioj se znanostTJ:i osobito kvantna fizika i relativnost združuju s ljudskom svijesti, podsvijesti i duhovnošću. Je li dobro objašnjavati duhovnost znanstvenim putem, to će ovisiti o tome koga to pitate. /\ ja mislim da bi vjerojatno bilo loše kad bismo objasnili sve, ali ne mislim da je to osobito opasno, jer sve što d I l lk kradimo samo je Ijuštenje slojeva luka kojem nema kraja!«/\ kako je, da bi istaknuo poantu, jako naglasio riječ »kraja«, u tom trenutku kao da se pod ispod njega otvorio i on se u istome trenutku stvorio s drugoga kraja stola, natrag u svojoj stolici. ffjetsLjne oči su blistale.»O^ji a što je to kvantna kuhinja?«(_itav oblak »vjerojatnih, mogućih, superpozicionalnih« odgovora visio je u zajedničkom svijest-prostoru. ~|~ko će iznjedriti odgovor?fjjetstj im nije dala vremena. Njezin kostim je bljesnuo i najednom ona je bila kobac, s maskom od kopčeva perja i blistavim očima. (J)či kobca tražile su odgovor na njezino omiljeno pitanje: »^7ašto bih ja marila za kvantni svijet? [ruža li on odgovor na \Je\\\co f itanje?«.[rije no što je itko stigao odgovoriti, dr. VVolr zgrabio je priliku: »kvantna rizika je početno pitanje odgovora na sva Velika f itanja. J^obro je početi odatle. | o je samo početak. ]ma tek stotinu godina kako smo počeli postavljati pitanje o|, V i l I- I- vtome jesmo li možda na krivom tragu, postavljamo li pogrešna pitaijia, gledajući svijet kao nešto što je 'tamo vani', kao nešto odvojđno od subjektivnog iskustva našeg svijeta koji je 'ovdje unutra'.Ivvantna rizika za sobom povlači to pitanje. (Jna kaže — čekaj malo. ~j~u unutra se zbiva neka dublja veza.Ja bih rekao da će ono sto je dvadesetom stoljeću bila kvantna rizika, dvadeset i prvom stoljeću biti novo povezivanje znanosti i duhovnosti«.Rastao je na trenutak, a onda se okrenuo oko sebe, ob-raćajući se čitavoj sobi,•idisvima vidljivima i nevidliivEPILOG: KVANTNA GOZBAJer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ijjj ime, tu sam i ja medu njima.- Matej, 18:20m>>v3vern'r je u velikoj, velikoj mjeri slučajan. ] postoji v razlos što je tome tako. .jlučainost ie blagoslov, a ne kletstvo svemira. Ona dopušta pojavljivanje nečeg n< ^to bi bilo da je sve poredano i strukturirano? M> bisn bili roboti i ne bismo mogli misliti nove misli.

ja slučajnošću dolazi Čudesnost, i dolazi ples, i c kazalište, i dolazi ljepota — as niom i sve divne stvari u tu. jer slučaj zaista život čini predivnim. 5reča je dan| svi su se osvrtali oko sebe: »Da, život je predivanjm\ su oni i bili ovdje da ga učine još ljepšim, još div Y)a uzmu u ruke žabe i podsjete ih da su one (Narobi svaka, ali baš svaka od njih. Y)a »odžabe« te žabe preokrenu stoljeća neznanja u kojima ie čovječanstvo dr u mraku. /\li više neće biti u mraku. Vcl'ki preokret s< godio, i tajno znanje je uliveno, u knjige, u seminare, u u nost. »Nevidljivo učilište« više nije skriveno. Mala sp brdima ~]~ibeta postala je superbrzi laptop. jnrormaci više ne mogu zadržati pred propithivim umovima, j o h gija drugačijeg reda za drugačije doba.Lj>etsu se ipak i dalje pitala — kako to sve učiniti stva Ivao pravi ,5ici'ijanac) Pnje no što je odgovorio, Joe spenza ispraznio je svoj pehar do dna i položio ga na»,3to mi možemo izgubiti, kao ljudska bića, ako ži kao da je misao vrhunska polazna pretpostavka za inrićii stvarnosti i promatramo stvarnost na način na koji to mo? *_?to možemo izgubiti? ja sam znanstvenik i istrei sam kao znanstvenik. K/lećtutim, isto tako, sve to ostaj« mo krasan razgovor uz večeru ako to nismo u stanju na način primijeniti, uobličiti ili oformiti. | ada to postaje i ska znanost. ~|~ada to postaje istinska religija.«je izvukao originalibra to vrijeme, \\\priručnik. M°čan, debeli svezak, u kojem se poe;! za poglavljem nabrajaju vrline trgovačkih centara, coma«, tračanja ljudi, vlastite sigurnosti u shvac da ste sve već odavno shvatili i da niste paran ako mislite da svi samo vrebaju na vas. [\Ja kraju svakog glavlja nalazi se odlomak s uputama tipa »Nemojte misEPILOG: KVANTNA Govome...«. ,3 popisom stvari na koje ne trebate misliti ako želite živjeti život koji nije-tako-loš-kako-bi-mogao-biti. Posebno je istaknuto poglavlje o »(_.arobnjacima koji su mislili da mogu letjeti«. (J njemu su predstavljeni svi oni koji su odlutali iz svoje kutije, iz svoje zone sigurnosti, i pritom nisu zaradili milijun dolara. (J)n\ koji se uklapaju u vječno prisutno obesnažuiuće pitanje: »/\ko si tako fora, zašto nisi bogat?«.Na trenutak se učinilo da se miris truleži provukao sobom. VViH je s treskom zaklopio tu prenapunanu knjigu. »Prvo nečarobnjačko pravilo glasi: (Jvjerite ljude da NISCI čarobnjaci«, rekao je.Y)a, prvo pravilo, jer, u svakom smislu, to je ono ograničenje koje će sigurno zaustaviti i sve ostalo. /\n! Ograničenja koja smo sami sebi nametnuli najteže je, gotovo i nemoguće uočiti, ler stvaratelj ie u stvorenome, i na taj način sva se ograničenja realiziraju.VViH, koji je dotad već dobrano zavirio u svoj pehar, predložio je da bi Ne~nečarobnjacki priručnik jednostavno mogao na svakoj stranici imati ovo: »(_jle, ti si žaba zato sto želiš biti žaba. ^)uoc\ se s tim«. Miceal je sugerirao kako bi to moglo biti malo pretjerano, ma koliko kratko i slatko zvučalo, i da bi možda dostajao malčice razumniji pristup:»Mudima nije najveći problem neprihvaćanje vlastite mi-zernosti, vlastitog bijednog stanja, vlastitih manjkavosti, vlastite nesposobnosti, vlastite nemoći. Namai kao ljudskoj rasi, najveći je problem prihvatiti nasu uzvisenost. M' to jednostavnome želimo prihvatiti, vnšteći pobjegnemo od svakog tko bi nam mpgao sugerirati da smo svemoćni. jž_bog toga i nismo u stanju u stvarnost manifestirati ono sto bismo odnje htjeli.nie htjcIvad bismo samo prihvatili to tko smo i sto jesmo, i stvarnu moć koju posjedujemo, tada bi ono što nazivamo čudesnim, i sto je zasjalo iz nažalost tako prema'og broja pojedinaca u prošlosti, postalo uobičajeno. | usvojili bismo novu znanost manifestacije, što znači da bismo shvatili da mi uvijek, dvadeset i četiri sata dnevno, tristo šezdeset i pet dana u godini, stvaramo svoju stvarnost. Nema novih moći kojDakle, jesu li naše misli važne? Svakako da jesu.

One su gradivna tvarstvarnosti. Što je misao?Pa, misao je zamrznutitrenutak struje svijestikoju mozak obrađuje ismiješta u paketić zvanneuron i koji mu se dodajeputem asocijativnogpamćenja. Pa onda imatemisao i kažete: »Ima li ovamisao značenje i moć?«Ima, jer je misao u stvaristruktura u koju jeuklopljen obrazacrealnosti. Ona je zapravoarhitektura stvarnosti.Tako da, kad stvarate svojdan, vi u njega ugrađujetemisao, i dok promatratemisao, ona postaje obliku koji se sama stvarnostuklapa. Tako da jepustolovina dana istinskitemeljena na onom štomislite.- Ramtha•i?EPILOG: KVANTNA GOZBAAko je stvarnost mojamogućnost same svijesti,tad se odmah javljapitanje kako ju mogupromijeniti? Kako jumogu učiniti boljom?Kako ju mogu učinitisretnijom?- dr. se. Amit Goswamitreba naučiti. Vcc >h imamo. Ono sto trebamo promi| je tip života koji za sebe stvaramo«.._)~7 Ivnignt dovršila je misao: ¦<»K^ad netko kaže: stvarani li ja svoju stvarnost? O1 vorglasi — pa već ju stvarate. ) o tko jeste načinjeno i one stvarnosti koja vi već jeste. FJ)a biste to promijenili rate promijeniti neki od onih koncepata o ljudima, mies stvarima, vremenima i događajima. |deja o tome s kini gdje živite, kako izgledate, kako se oblačite, s kim d razgovarate, sto ćete raditi sutra, sve to izgradili ste svoju temeljnu stvarnost, tako da je svatko u vašem ži iedan aspekt vas samih. ijc>liko smo zaokupljeni time da budemo takvi. | o \t put ribe u moru; netko da ribi ideju da je nova ideja zati gutljaj vode. "Pako riba zatraži gutljaj vode i svi počnu un od smijeha, jer riba je u vodi. 'l^)akie, tako je nekako i kada kažemo 'kako ja to stv, svoju stvarnost?'. | a, vi jeste stvarnost; vi ju već stva K/ji vidimo tko smo tek kad iz toga iskoračimo i kad se < nemo na ono tko smo bili«. ia to se razgovor razbukta oko stola. (_jm'lo satkeakinsvatko pnea sa svakim, ier svi su razgovor povezani jedni s aruejma. L)un koji je u vezi 5 terijom koja je u vezi sa sviješću koja je u ve stvaranjem odnosa s namjerom. L_mociie, ne mreže, stare paradigme, pa natrag na svijest, na promat

izbore i promjenu. | stvarnost — posrednički koncept koi povezuje — i koji je sam definiran svime.|<Cako drukčije definirati riječ nego služeći se riječ Je li moguće shvatiti neki koncept ne koristeći za to d koncepte? /\ko je tako, kako ikad možemo zaista znat ovoj točki razgovora, L)etsu je izgovorila svoju kon, zdravicu:»^nate, za mene je to sve bila samo filozofija, koju vali rasvijetlila mi ie život tek kad sam iu sponla s praktiiskustvom«. IL)ingo! iEPILOG: KVANTNA GOtpočela je fantastična razmjena ideja koja je domamila sve uzvanike iz svih kuteva odaje, jve o čemu se u ljudskoj misli kroz stoljeća i radilo bile su granice: »^to je moje; što je tvoje? Ova disciplina ne govori o tome. j\|e koristi riieč mcdupovezanost — ti ni ne znaš što ona znači«. /\\i na kraju, uska, uska cesta znanstvene, filozofijske potrage naglavce je uletjela u kanjon kutije. |\|a kraju Čestica, naći ćetesamo još čestica. I\fa kraju bolesti, nikad nećete naćidl- liravlie, neeo samo bolest.fokus koji je zapadnoj civilizaciji omogućio sve njezine izuzetne prednosti, ods elcao u e od svi eta magije. /\li kako se noć protezala preko ponoći, pojavio se osjećaj da se negdje, u nekom kutu, nešto preolcrenulo. | utevi su se ponovno sastajali. Veličina sna o nalaženju jednostavnog objašnjenja za najšire promatrane fenomene bila je poput eliksira — i u trenutku, aktivnost za koju se dugo mislilo da je otišla, da je prognana u jedno prošlo doba, ponovno je otkrivena.Kazgovor, propitivanje medu prijateljima, sjajne teorije i gadne činjenice — to je bila gozba za pamćenje. /\ oni su znali, svi su znali, da će se to, poput kružnica na vodi, raširiti, raširiti i raširiti po svijetu. Jednako tako, kružnice će doprijeti i unutra, unutra i unutra, iz svijeta zbog kojeg su se, naposljetku, ovdje i okupili, rjolografski svemir ponavlja se, u minijaturi, u svakom svom duelu./\, u nekoj mjeri, ovi (__arobnjaci napravili su takav iskorak i zato da bi drugi (čarobnjaci, drugdje, mogli učiniti isto. Jelca pehara»koji se dižu slaveći trijumf ljudskog duha u jednom do*mu, sigurno će, jednako sigurno kao što je sigurno da će sunce izaći, odjeknuti u drugim kućama i domovima, hotelima i krčmama, ma gdje one bile. | akva je priroda stvarnosti. ~j~akav je svemir u kojem se nalazimo.nogo kasnije gosti su se odmakli odI I - I-I- ! i - I v •log stola i preselili u mnogo udobnije okružje. [\jeki su otišli u salon, sjediti kraj vatre i pričati priče. Jer svi hodočasnici koji se vraćaju kućiDosada je znak da jevrijeme za promjenu.A što se događa kadapromijenimo svoju svijest?Mi mijenjamo položaj nakojem sjedi promatrač unašem mozgu. To pokrećeispaljivanje novih neurona, pri čemu je zečjarupa više poputcrvotočine koja nasprebacuje u novuneuromrežu u mozgu.- JZ KnightEPILOG: KVANTNA GOZBAtiJedini način da ikadbudem sjajan prema sebi

ne tiče se toga što radimsvom tijelu, nego onogašto činim svojem umu.- Ramthaimaju za ispričati potresne priče o stravi i moći, a svako užitak sjediti im preko puta i smijati se.(J jednom trenutku činilo se da se dim neobično naki i drugi uzvanici nejasno su se vidjeli. [\Jikome iz ove gp svakako, to nije nimalo smetalo. [raširio se glas da su te mo »stari prijatelji svratili da malo povire«, jvueće zatre se, i pronuji vjetar, i plamenovi se umalo zgasiše, kad na nom vjetar prestade. »Jeftini salonski trik«, primijeti ne i u tom mu trenutku pepeo s njegove cigare padne u 1< »7~oucne/« I nitko se nije nasmijao slade od onoga koje pepeo bio u krilu. "Pakav je čarobnjački numor.Malo po malo, skup se raspršio. Nekolicina gostiju oi rala je spre cio svoiin soba za noćenje, f ovremeno bi se z; zvuk paljenja automobilskog motora, vrata koja se otvar zatvaraju, a potom tišina. (_jjo se šum |_amborgninija. Je od znanstvenika odlučio je »još prolunjati po starom gi prije zore« i svitanje novog dana pozdravio je s vrha | irrelc tornja.I osljednii je otišao dr. VVolr, u svoioj veličanstveno čiji koju su vukla četiri konja.K^asnije se pročulo da su neki gosti, koji su ga glt kroz prozore svojih kupaonica na drugom katu, vidjeli c njegova kočija, dok je odmicala cestom, sve više i više kovala na bundevu, j postajala je manja sa svakim kora konja. Na stražnjoj strani kočije bili su inicijali »| . /\. No, u drugom trenutku, inicijali su više sličili na iscerer ce, iz čijih je rubova prosijavalo svjetlo. Netko je začuo juljenje, a onda rI_Ol!> ' kočija je nestala.I tako je prvo prepravljanje |\|e-nečarobnjačkog prin ka završilo. | rije no što je sunce skočilo, gosti su se još nom okupili po kutevima kuće. | oput bardova iz davni pred njima je uvijek bio neki novi grad, nova avantura, i »nepoznato«, zgurano pod mrvicama poriva za... za... |»Ovaj život nije ništa drugo nego stranica u golemoj] zi«, kaže Kamtha, »u kojoj ćemo mi uvijek biti to što jes uvijek će nas, prirođeno, bockati ambiciozna potraga, f ot koja nas odvodi od dosadne jednoličnosti samo-promislj; samo-mržnje, samo-stvaranja novih snova, modela misli|EPILOG: KVANTNA Gne premošćuju ludost ili ublažavaju pogreške, nego novi modeli misli u kojima sudjelujemo sgorljivošću ambiciozne energije«.L)a, to je to, ambiciozna potraga... (Jčiniti znanim...| dok sam se penjao visokim stepeništem, gaseći sviieće u prolasku, pomislio sam za sebe, a i za bilo koga tko ioš sluša: »lJ)a, magija je svugdje. Osobito noćas. | svake noći. /\n, kk je b j kakva je to bs tim n ecima, želimo vam svima najljepše i najtoplije oeomajljepEPILOG: KVANTNA GOZBA263Kako je nastaoKoji k .... zt)aMor?izvadak iz glavnog govora Willa Arntza na Konferenciji proroka u Santa Monici 2005.Ljudi nas često pitaju kako je ovaj film uopće nastao. Mislim da je to jedna od onih stvari koje smo moji kolege i ja morali dogovoriti i prije nego što smo došli ovdje - znate ono, tamo ste negdje, na Polju blaženstva, shoppingirate okolo tražeći nova tijela, i dođe vam anđeo i pita vas: »Ej, škvadro, hoćete napraviti film?« »Aha, to zvuči kao... Hm, hoće li biti teško?«»Ne, ne, ma bit će sjajno. Sići ćete tamo dolje i dogodit će vam se super stvari. Doživjet ćete veliki uspjeh i održavat ćete konferencije...«U jeđnorrt trenutku, nekoliko godina unatrag, prodao sam svoju prvu softversku tvrtku i povukao se iz posla. Uskoro sam shvatio da mi je dosadno - zapravo,

nije mi bilo toliko dosadno koliko mi je bilo krivo, jer sam prodao gusku koja nese zlatna jaja. Ja sam napisao taj softver, dobro sam ga prodao, okej, ali ljudi koji su ga kupili napravili su još bolje - postali su milijarderi.I tako sam odlučio osnovati drugu tvrtku, a imao sam i novca da ju pokrenem. Bio sam u New Yorku, u vezi s tim poslom, i tamo se dogodio ključni trenutak koji je, kako to vidim sada u retrospektivi, pomogao da sve ovo dobije smisao. Jedan moj prijatelj pripremao je predstavu i malo sam mu pomogao s novcem. Radilo se o budizmu i takvim stvarima, i stvarno je bio dobar osjećaj pomoći u financiranju nečega takvog.Jedan dan, šetao sam prema Svjetskom trgovačkom centru, od svih mjesta na svijetu eto baš tamo, razmišljajući o svom novom projektu. Bilo je to nekako u vrijeme kad je Ted Turner obećao dati milijardu dolara UN-u. I mislio sam: »Pa, zbilja sjajno. No, hoće li se time išta postići? On samo dolijeva novac u postojeće strukture moći, i jasno je što će se dogoditi: uvijek isto, uvijek isto... Netko bi trebao napraviti nešto što bi zaista promijenilo svijest. Netko to treba napraviti, i netko bi trebao financirati takve projekte«.I odjednom mi je sinulo: »Pa ja bih to mogao. Mogao bih napraviti nove softvere, zaraditi više novaca i napraviti to«. I265mislio sam, ako neću ja, tko će? Činilo mi se neobičnim da to budem baš ja, ali što, mislio sam, idem to napraviti! Pokrenut ću softversku tvrtku sa šest milijuna dolara, a nešto novca ću potrošiti za takve dobre projekte.Dvije godine prije toga počeo sam pohađati Ramthinu školu prosvjetljenja (Ratn-tha's School for Enlightenment), a tamo se mnogo pažnje pridaje stvaranju vlastite stvarnosti, fokusiranju svijesti na vlastite želje i namjere, i potom na njihovo manifestiranje u stvarnosti. Tako sam pomislio: »Znaš što, primjenit ću ja te principe. Umjesto da samo pokrenem tvrtku vrijednu šest milijuna dolara, napravit ću tvrtku od 30 milijuna dolara, a pola novca koji zaradim darovat ću djelima duha«.Tako sam u tom trenutku, hodajući prema Svjetskom trgovačkom centru, na neki način napravio sporazum s duhom. Okej, ti ćeš dobiti pola, ali meni će trebati i malo uvjeravanja sa strane, da bi se ta stvar ostvarila.Moj prvi učitelj imao je običaj da se, na svoj način, nadmeće sa svemirom. Kao, svemir ti napravi neko dobro, a ti mu266kažeš: »Ooo, ti misliš da je to dobro? 1 Pazi sad što ću ja napraviti za tebe; vr ću ti dvostruko!«A svemir onda njemu: »E pa dobro,sad ću ja tebi pak vratiti dvaput više«.A ti njemu: »Još nisam impresioniranEto, to se zbivalo dok sam hodao pma Svjetskom trgovačko centru. U sebi smislio: »Rock'n'roll, imamo dogovor?«. Itajno sam sam se, u sebi, i rukovao sa smirom.I tako ja napravim i drugu tvrtku, radim novac i povučem se iz posla. S < žirom da sam se umirovio, zbilja nis mislio da ću ja biti taj koji će obaviti či posao. Cilj je bio omogućiti novac, a r ko drugi je trebao doći i reći: »Imam jec sjajan projekt«, na što bih ja rekao: »Ol napravi to«, napisao ček i onda bi m neki drugi poslali video snimku toga su napravili, a ja bih je lijepo pogled Pa, na kraju nije bilo baš tako.U nekom trenutku, dok sam bio u Ra thinoj školi, upoznali su me s Markom, ] ji je bio montažer. Radio sam i ja filme - ne profesionalno, samo na fakultetu poslijediplomski studij. Počeo sam pog davati Marku preko ramena i mislio s; si: »Vau, ovo je baš dobro. Možda bih n gao napraviti nešto poput toga«. !Jedne večeri u školi, Ramtha je hod gore-dolje po pozornici i govorio: »U o' školi govorimo o kvantnoj fizici, molel larnoj biologiji...«, i nabrajajući znane koje smo učili rekao je: »Netko bi trebao i pisati knjigu o tome«. Sjedim ja tamo, i rrKAKO JE NASTAO KOJI K.... UOPĆE ZNAM

lim si, kao pravi pametnjaković: »Ma, što knjigu?! Netko bi trebao napraviti film«.To je bio jedan od onih trenutaka kad shvatite da ste se upravo dobrovoljno uvalili u nešto.Mjesec dana kasnije to mi se i dalje motalo po glavi i rekoh: »Okej, ionako mi je dosadno. Izgleda da taj netko moram biti ja«.I tako sam popričao s JZ Knight i počeo raditi na tome. Izvorna zamisao za film bila je uzeti gomilu materijala o Ramthinu učenju, koji su snimani tijekom više godina, umontirati u to neke animacije, dodati neke intervjue i možda napraviti nešto što će, budemo li imali sreće, biti televizijski film. Ako budemo imali sreće. I trebalo bi koštati nekih 100.000 dolara, najviše 125.000.Počeo sam pregledavati materijale i sastavljati ih. Počeo sam i pisati male skečeve kako bih ilustrirao čudni, šašavi kvantni svijet. Jedan od njih na kraju je zbilja i ušao u film - ono s Amandom na košarkaškom igralištu, s multipliciranim košarkaškim loptama koje skaču. To je otprilike i jedina stvar koja je preostala od početnog scenarija.Kako sam se dublje upuštao u sve to, počeo sam misliti: »Možda bih zapravo htio nešto veće. U tom slučaju, trebam pomoć«. I tako sam se okrenuo prema Marku i viknuo - upomoć!Nije prošlo dugo, a nas dvojica smo radili na scenariju i totalno se zanosili. Radili smo i radili i radili, ispisivali zabavne sitnice. Tu je negdje Mark shvatio da nam treba pomoć. Ja sam se bio toliko zanio datoga nisam ni bio svjestan. On je rekao: »Treba nam pravi producent«.Rekoh: »Stvarno?«»Moramo razgovarati s Betsy.«»Okej. Što ona radi?«»Priprema gurmanske obroke za pse.«I tako sam nazvao Betsy. U međuvremenu, Mark joj je dao scenarij. Čitala ga je i mislila: »Vau. Ovo je fantastično; tu su odgovori na mnoga pitanja«. Kad sam je dobio na telefon, pitao sam je: »Zašto ja trebam tebe za producenta? Mogu unajmiti producenta na terenu«.Ona kaže: »Aha, možete unajmiti producenta na terenu. Ali kad se tegljač za kulise ne pojavi jer to sindikat ne radi, i kad vam vozači počnu štrajkati jer se nisu dogovorili za osamsatne smjene i Ha, Ha, Ha, Ha«, i ja sam joj rekao: »Imaš pravo. Možda zbilja trebam pomoć«.Dok sam se spremao odletjeti do Los Angelesa kako bih ju upoznao, primio sam telefonski poziv od prijatelja koji me pitao što radim. Kažem: »Baš se spremam na aerodrom«. On kaže: »Nećeš ti nikud danas«. Ja kažem: »Zašto?«, a on kaže: »Jesi li upalio TV?«. Upalio sam ga točno na vrijeme da vidim kako se ruši drugi toranj Svjetskog trgovačkog centra.Nisam znao što učiniti. Želio sam zaposliti Betsy, ali nisam htio nikoga zaposliti prije nego što ga vidim jer, tko zna, mogla bi biti i malo ćaknuta. Onda smo još malo pričali na telefon i dok sam pokušavao odlučiti što da napravim, ispričala mi je nekoliko zbilja slatkih priča. Ona ima to nešto sa životinjama lutalicama; pokupi ih i pobrine se za njih. JednogKAKO JE NASTAO KO/7 K.... UOPĆE ZNAMO!?267joj je dana ptica uletjela u kupaonicu. Mačke su krenule na nju, pa je zalupila vrata i počela polako govoriti ptici; ova joj je na kraju doletjela u ruku, iznijela ju je van i pustila.U tom trenutku sam je odlučio zaposliti. Naravno, čim je počela raditi, pretvorila se u malu Gospođu Kamiondžini-cu: »Gle, to niš' ne valja. Ne mogu vjerovati da su ti idioti to napravili. Gruljf, gruljf, gruljf...«Kažem ja njoj: »Betsy, pa što se to dogodilo s tobom?«. A ona će: »Ah, navikni se već jednom«.I tako je sad nas troje radilo na scenariju. Ali do sada se već nešto promijenilo. Svi smo došli na ludu ideju da hoćemo nešto što može ići u kina. TV-film nam nije bio dovoljno dobar. Discoverv Channel - hm, hm. Htjeli smo to u kinima u čitavoj zemlji.

Imali smo osjećaj da su milijuni ljudi na svijetu gladni tih informacija. Mogli smo to osjetiti. Mogli smo osjetiti te ljude koji žele novi svjetonazor, koji žele svijet268vidjeti drugačije. »Sve čemu su nas sve što smo radili, jednostavno ne J cionira.« Tako snažno smo osjećali tć riv, i to je jedan od razloga što se nism vukli kad smo radili film, a svi iz ir trije su nam govorili: »Vi ste ludi. O se ne može napraviti zanimljiv fiL ako ga i napravite, neće ga nitko doć dati«. I to je baš smiješno, sve te st tisuća ljudi koji su vidjeli film - vjei no ih je dosad već i milijun - ne po: Samo pitajte Hollywood. jE sad, bilo bi super kad bih mogac da je naša namjera bila jasna, da siru jako usredotočeni i da je sve to mar tacija naše unutarnje sigurnosti da i sve to dogoditi. Ha! Bilo je to više p Spankvja i Naše Bande. Sjećate se S kyja i Naše Bande?»Ehej, bando, kaj velite da naprai film koji će promijeniti svijet?«»Supać, Spankv. Kako ćemo to izve»Znam! Nabavit ćemo kameru!«1Mark i ja smo već neko vrijeme r; jali scenarij. Vrlo brzo nakon što se ] vila, Betsy nam je rekla: »Čujte, dečl što vi radite je film za Discovery Cha! Imate voditelja«. To je bila istina; i fazi smo imali voditelja, koji je šetao vorio u kameru rečenice tipa: »Ako lite da je kvantna fizika čudna, pogl( te ovaj fenomen«. Tako smo to bili piI tako je Betsy pokrenula svoju 1 panju da se riješimo voditelja. Mark smo ju ignorirali i ignorirali i ignorir i nadali se... Na neki način smo imali rijus da je u pravu, ali u tom trenutkvKAKO JE NASTAO KO]I K.... UOPĆE ZNAkako nismo shvaćali što bismo drugo trebali napraviti.Kaos nas je čitavo vrijeme grickao za pete. (Katkad bi nas dohvatio i malo više!)Jednoga dana, netko od nas reče: »Mi uopće ne znamo što zapravo radimo. Ne znamo ni kako ćemo to napraviti. Idemo onda intervjuirati ljude. Možda će nam ljudi koje intervjuiramo pomoći. Možda nešto naučimo, i to nam da neki smjer, jer očito nemamo nikakav smjer«.I tako smo počeli zvati ljude i govoriti im da ih želimo intervjuirati. Dogovorili smo sastanke i počeli raditi intervjue. Meni se jedan od velikih trenutaka dogodio na samom početku, kad smo intervjuirali Ramthu. Dobio sam mig da to napravim. Kako je ispalo, moj intervju s Ramthom trajao je deset sekundi. Njegov intervju sa mnom trajao je tri sata. Rekao je: »Ti bi htio da sjedim ovdje poput manekena i odgovaram na sva tvoja pitanja, ne bi li ti dobio sjajan film? Daj razmisli još jednom! Ja trebam samo tebe napraviti boljim, a ti ćeš onda sve ostalo«.Kao što mi je kasnije rekao, trebao sam malo sk^ušenosti. Jer, kako je to zaista i bilo, ja sam »financirao film i plaćao sve račune, pa sam mislio da trebam i određivati što se snima. On je rekao: »Ovaj film radiš, kao i sve drugo što radiš, samo da bi uspostavio određenu emociju. Da bi izazvao određenu emocionalnu reakciju. Ali stvar je u tome što ta emocija koju tražiš potječe iz svemira kojeg znaš. Ti kontroliraš ishod svega samo zato da bi dobio određenu emociju. I pogodi što? To je jednastara i bezvezna emocija koju imaš već jako dugo vremena«.Rekoh: »Pa da, valjda«.A on: »Ne, ne i ne! Ne shvaćaš bit problema. Isti si šupak već tisućama života«.Tako dakle. Ja sam tu na nišanu. Mark i Betsy mumljaju: »He, baš lijepo što mu je to netko konačno rekao«. Kamera ide. Ekipa se smije. A on se tek zagrijavao.»Ti želiš genijalnost«, reče Ramtha, »ali genijalnost uvijek dolazi s one strane poznatoga, s one strane kontrole. Da si napravio film kakav si htio napraviti, imali bismo sranje koje nitko ne bi htio gledati!«Stvar je bila u tome da je sve to bilo točno. Znao sam da je točno. Sredio me je. Sve nas je sredio. Svi smo željeli nešto sjajno, i zbog toga smo već došli do točke u kojoj smo bili spremni odreći se ega najviše što možemo, kako bismo to napravili.

Učitelji vole kad njihovi učenici nešto zaista žele. »Sad bih baš mogao iskoristiti onaj stari škripac... Mogao bih ga malo i pritegnuti.« Jer samo prolazeći kroz kaos, i hvatajući se u koštac s nepoznatim, dobivate genijalne stvari. Ponekad mi seKAKO JE NASTAO KOJI K.... UOPĆE ZNAMO!?269ukazuje slika Ramthe koji sjedi, gdje god on već sjedi, i pred njim je jedan crveni gumb na kojem piše »Kaos«, i on se jednostavno ne može suzdržati. »Aaa, oni misle da oni to rade. Peeep [zvuk pritiskanja gumba]«. I sve leti u zrak.Tako dakle, to je bila točka velikog preokreta.Nešto kasnije, kad smo se nas troje sastali, bio sam još ošamućen. Betsy je rekla: »Da, da, trebamo sve rasturiti... Idemo se riješiti Amande«.Mark i ja smo se zgledali i rekli:»Ne, treba nam Amanda«.Tako je ona rekla: »Okej, 'ajmo se onda riješiti voditelja!«. Dotad se oko toga trudila samo tri mjeseca.»Aha«, rekosmo mi, »idemo se riješiti voditelja«.I tako smo u tom trenutku odbacili šest mjeseci ili čak godinu dana rada. I krenuli smo intervjuirati ljude.Zbog toga što sam imao neko znanstveno predznanje i znao tajne znakove među genijalcima, obično bih ja započeo razgovor i postavljao bih više tehnička pitanja.Onda, otprilike kad bi njima već oč stale staklaste i kad bih im se popeo r glave, uskakala bi Betsy. I rekla bi o nešto: »Znate, vi dečki lijepo govoi svim tim stvarima i možda to sve m znači vama jajoglavcima, ali što to znači? Mislim, kvantna superpozicija. lim te lijepo. Pa što s tim?!«Nije to radila arogantno. Bilo je te kao: »Kako to mogu primijeniti? Ka' utječe na moj život?« I to bi dovel potpuno drukčijeg odgovora te ose najednom bi sve ponovno postalo i jeno energijom. ;A onda bi uletio Mark. Nakon š sjedio sa strane i promatrao, katkad I ista uletio s nečim što bi postalo gl atrakcija.Napravili smo sve intervjue kojei htjeli - i ponovno zakoračili u svije osa. U redu, nismo imali scenarij, a i smo šezdeset sati sirovog materijala ćemo napraviti?U međuvremenu, troškovi su rasi tog trenutka potrošili smo više od mi270KAKO JE NASTAO KOJI K.... UOPĆE ZNi• dolara. Govorio sam si: »Okej, okej, tako je kako je«.Plan - i izazov - bio je, možemo li umontirati dijelove intervjua tako da to sve skupa ima smisla? Tako da na kraju izgleda kao da svi zajedno razgovaraju? Nismo htjeli vlastita lica pred kamerom. Htjeli smo maknuti sebe iz čitave te priče. Konačno, montiranje je profunkcioni-ralo. Editirao sam to na nekih dva i pol sata, u više-manje istom rasporedu koji vidite u filmu.A tada je na nas pala crna noć duše. Ili, crna noć filma, jer sad smo zbilja trebali napisati scenarij. A nismo znali što bismo, jer voditelja smo ucmekali još prije šest mjeseci. I kako onda da sve to složimo u neku povezanu priču, bez nekoga tko bi je povezivao? Pročešljali smo na desetke ideja. Raspravljali smo o ideji dana. Ponekad bi jedno od nas doživjelo Otkrivenje pod tušem tog jutra i uletavalo vičući: »Hej, smislio sam!« Jednom je Betsy ušla i rekla: »Okej, Amanda je žena koja tipka transkripte za filmove. I pred nju dođe čitav ovaj materijal i ona počinje doživljavati, intejakciju s njim«. To je bila prilično dobra ideja, ali i ja i Mark smo rekli, hmmmmmm... Potom bi meni sinula neka ideja i sve bi utihnulo. Bilo je to teško vrijeme. Trebali smo si nabaviti glu-potnetar... jer su nam na pamet padale tako bedaste i sladunjave ideje. Na jednu smo došli i u sobi za montažu, također.Nakon šest mjeseci briljantnih ideja, još uvijek nismo imali scenarij, pa čak ni naslov. Polijepili smo na prozor četrdese-tak kartončića, pokušavajući sve to po stoti put složiti u neki red.Betsy je često znala reći: »Ah, koji kurac uopće znamo?« ili »Koji kurac ja znam?« Pa, jednoga dana Mark i ja smo se zalijepili za taj učeni izraz. Jer smo shvatili, zbilja, koji klinac smo mi znali? Činilo se da tu stvar nikako ne

možemo domisliti. Mislili smo da možemo, a nismo mogli... A onda je netko, ne sjećam se više tko, rekao: »Možda bismo tako trebali nazvati film, ha-ha-ha-ha-ha!«. Tako smo to zapisali i zakačili gore medu ostale kartončiće i u nekom trenutku zaključili da ćemo se jednom već uozbiljiti. Pogodite što? Nismo. Ime je ostalo.Jedan od razloga što smo ostali pri tom imenu bio je i taj što nismo željeli izletjeti s tvrdnjom tipa: »Ovo je pravi način. Ovako radi svemir. Mi smo to sve shvatili. Znate ono, ili je tako kako mi kažemo, ili nikako. Ili ste s nama ili ste protiv nas«.Nakon mjeseci i mjeseci i mjeseci, male stvari počele su sjedati na mjesto. U jednom trenutku Mark je rekao: »Ja mislim da je Amanda fotograf«. Okej. To funkcionira. Ona je fotograf.Konačno, imali smo scenarij. I mislio sam - jer ja sam i dalje Spankv, je li tako? - »Vau. Isuse, imamo scenarij; sad će sve biti lako. Samo trebamo snimiti ono što piše u scenariju i bit će to super«. Naravno, nije bilo baš tako.Kad smo počeli slati scenarij okolo, tražeći glumicu koja bi mogla glumiti Aman-du, ljudi su nas redom ljubazno odbijali.KAKO JE NASTAO KOjl K.... UOPĆE ZNAMO!?271Zašto? Jer tako čudan film ne može biti zanimljiv i nitko ga neće doći gledati. Svi to znaju! I što ćemo sad?Tada je naš casting manager poduzeo »krajnju mjeru« - stavite scenarij na raspolaganje ljudima - i tako je Marleenin partner za produkciju, Jack Jason, nabasao na njega. Napisali smo ga tako da nije bilo baš puno teksta za tu ulogu. Već smo imali sat i pol glava koje govore i nismo htjeli više dijaloga. On je rekao: »Ovo je savršeno za Marlee zato što ona tako mnogo komunicira neverbalno«.Moja prva reakcija bila je: »Što, jel' se vi to šalite? Ne, ne, ne, ne, ne, ne«. Ali Mark i Betsy oboje rekoše: »Da, to bi bilo dobro«.Ljude uvijek zanima kako nam je bilo raditi utroje. Zamislite si tri mačke koje se stalno bore i grebu, sve dok se ne umore i jednostavno ne klonu. Onda ona od njih koja još ima malo energije ustane i vodi lopticu neko vrijeme. Drugi put bismo, pak, svo troje preuzeli kontrolu, a ovo je bilo tada kad su Mark i Betsy preuzeli vodstvo. Sastali smo se s Marlee i svo troje smo osjetili - da, to će funkcionirati.Nikad nismo planirali da Marlee t dio filma, ali to se činilo ispravnim, nam je na pamet da možda film, u c trenutku, bira. Kad se uključite u kre; ni proces, on dobiva vlastiti život i t kom trenutku umjetnik samo treba z piti usta i maknuti mu se s puta. Tako mislili: »Ajmo sad malo začepiti usta i r nuti se s puta. Marlee se pojavila. Odi ideja. Bilo bi mi drago da smo se mi sjetili, ali nema veze, idemo to napravČitavu stvar snimili smo u Portlaj Bio je to divan grad. Bila je to prava a' tura. Čitavo vrijeme mislio sam: »Vau, kad smo i ovo obavili, sad će biti lako'I tad stari crveni gumb za kaos po] no biva pritisnut.Kad smo pisali scenarij, pisali srni u ponešto modularnom stilu, tako de ki dijelovi mogu ići i tu i tamo. M smo da će to biti vrlo pametno i da će i dati mnoge mogućnosti u sobi za me ranje. I dalo nam je - daleko previše i I tako smo se još jedanput zatekli u ze kaosa. Nismo znali kako spojiti stvari lo je stotinu različitih načina da sve :272KAKO JE NASTAO KO]I K.... UOPĆE ZNApa povezete - otprilike deset dobrih i devedeset loših. Proveli smo godinu i pol u postprodukciji, editirajući, ubacujući glazbu, animacije, radeći, radeći, radeći. I dok smo to radili, obavili smo i dosta pokusnih prikazivanja.Zbog toga što se radilo o tako neuobičajenoj formi, morali smo se uvjeriti da nismo bili ludi. Tako smo počeli dovoditi gledatelje. Ta pokusna prikazivanja za nas su bila način da se dovedemo u stanje »početničkog uma«, kako to kažu u zen budizmu. Bili smo već navikli na sve nijanse, ali shvatili smo da kad sjednemo s ljudima koji to nikad nisu vidjeli, nekako se možemo »uslepati« na njihovu svijest i vidjeti kao da to gledamo prvi put. Tako da smo imali dosta tih pokusnih prikazivanja i vidjeli što štima. I nastavili smo rezati i rezati.

Mislim da smo napravili samo dvadesetak glavnih verzija filma. I konačno smo dovršili film, tri godine nakon što smo ga započeli.Bilo je vrlo uzbudljivo. Gotovi smo. Činilo se da se ljudima sviđa, pa smo dogovorili s nekim potencijalnim distribu-terima da dođu vidjeti film. Stvorili smo marketinški plan koji govori da publika za ovaj film zaista postoji, unatoč tome što Hollywood u to ne vjeruje. Kad su došli pogledati film, svi do jednoga rekli su: »Hmmmm, zanimljiv film, ali nema svoju publiku, zbogom«.U tom trenutku vratio sam se natrag, na ono svoje iskustvo sa softverom. Kad imate novu tehnologiju, morate napraviti »dokaz koncepta«. Mi smo morali dokazati koncept tako da pokažemo kako publika za ovaj film zapravo postoji. Betsy je otišla u naše lokalno kino u Yelmu, u VVashing-tonu, i rekla im: »Možete li nam omogućiti prikazivanje?«.»O, pa ne baš.«»Molim vas, molim vas, hoćete li nam dati dvoranu i platno?«»Ne, zaista ne.« I tako naprijed-natrag, naprijed-natrag. Konačno, samo da nas se riješi, ta osoba je rekla: »Okej, dat ćemo vam da prikažete. Ali znate što, vjerojatno ćete trajati samo tjedan dana«. Film je igrao sedam tjedana. Mediji su nas i dalje ignorirali. A tip iz kina, nakon otprilikeKAKO JE NASTAO KOJI K.... UOPĆE ZNAMO!?273četiri tjedna, rekao je: »Da, znao sam da će ovo biti veliki uspjeh«. Bili smo toliko sretni da smo samo rekli: »Tako je, hvala buraz«. U Portlandu je film igrao osamnaest tjedana. Tako smo postigli uspjeh već u dva kina. Sve smo napravili Hollywoodu iza leđa; bilo je to nešto suprotno od velike premijere.Drugu stvar koju smo napravili obratno, i zbog koje su ljudi iz Hollywooda mislili da nitko neće htjeti gledati naš film, činila je pretpostavka koju je naš film podrazumijevao: da je naša publika pametna. Temeljna je pretpostavka Hollywooda, naravno, da ste vi ljudi blesavi i da vam sve treba odslovkati. Sve mora biti onako kako ste već navikli vidjeti, mi ćemo samo još malo pojačati ton. Mi smo rekli: »Ne, ljudi jesu pametni. Oni vole koristiti svoj mozak«. U stvari, jedan od naših ciljeva u čitavom ovom poduhvatu bio je ponovno oživjeti mišljenje, koje je u ovoj kulturi postalo izgubljeno umijeće. Mark je rado govorio kako želi napraviti to da mišljenje opet postane seksi.I tako smo započeli svoj pohod - kino ovdje, kino ondje. Na početku smo se zbilja morali jako potruditi da pronađemo svoju publiku. Išli smo preko Crkve jedinstva i preko ljudi iz Znanosti uma. Išli smo u yoga-studije. Mislim da smo sljedeće prikazivanje imali u Tempeu, u Ari-zoni, gdje još igramo. A to je kino s jednom dvoranom. To ipak nije isto kao da smo u nekom kutu multipleksa.274Nastavili smo tim tempom, jedno jedno kino, dok konačno ne nađemo < stributera. Samuel Goldwyn Roadside Attr tions objavio je film »Super veliki ja« (L per Siže Me), a mi smo igrali u dosta is kina. Svako toliko vidjeli su taj čudni fi s neobičnim nazivom, koji je prola; bolje od njihova filma. Mi nismo imali I a »Super veliki ja« ga je imao mnogo. Ta su nas počeli pogledavati, kao, koji klir se tu zbiva?Na kraju smo se našli s njima u Sai Monici. Bili smo pred prikazivanjem u mošnjoj Promenadi; prelazili smo iz I verlvja u kojem smo, na kraju, igrali tje nima. Rekli su nam: »Jeste li imali vel oglas u L. A. Timesu?« '»Ne«, rekoh, »Nismo imali nikak oglas u L. A. Timesu.«Oni kažu: »Zanimljivo. Mi smo već g dinama u ovom poslu, i morate dav oglase«. .Ja rekoh: »Okej, okej, ehej, pa zato i žel raditi s vama, jer vi znate sve te stvari«.Tako smo se zajedno odšetali oko b ka sve do kina, na kojem je stajao onaj a liki svijetleći znak »Koji k.... - rasprodamSjednemo unutra i pogledamo čitav fil Nakon toga, pitanja i odgovori. Slušali rasprave koje su se odvijale, i pitanja tip koji je bio glavni kaže: »Vau. Nik nisam vidio ovako nešto. Da, idemo napraviti«. I tako smo dobili distribute

E sad, u mojoj vječnoj ulozi Spanky shvatio sam da će ljudi ili voljeti naš fil ili će ga jednostavno ignorirati. Nijed:KAKO JE NASTAO KOJI K.... UOPĆE ZNANIod nas nikad nije bilo izloženo javnosti, nikada nismo osjetili medije i zbilja nismo znali što bismo trebali očekivati.Onda su nam počela stizati pisma mržnje. Prijetili su nam smrću. Bože dragi, to je zbilja bilo čudno. Onda smo Betsy i ja prestali čitati komentare filma na našoj web stranici, jer biste nakon tri-četiri komentara tipa: »Film mi je promijenio život« i »Tako je predivan«, pročitali nešto tipa - »Vi ste nacisti. Svijet bi bio bolji da vas nema na planetu«. Jednostavno nisam bio naviknut na to.To je postalo tako grozno da sam na kraju nazvao JZ Knight, preko koje se javlja Ramtha. Ona je s godinama dobila svoju porciju prijetećih pisama i puno mi je pomogla. »Ne trebaš se kačiti na svačiju reakciju na ono što radiš«, rekla mi je, »bilo da te vole ili mrze. I neki ljudi će te voljeti, a neki će te mrziti. Nakraju, bitno je samo to da dok sjediš noću uz svoju šalicu čaja i gledaš u vatru, budeš sretan s onim što si napravio. Moraš pošteno sebi priznati tko si. I ako misliš da je ono što si napravio vrijedno divljenja, dopusti si to. Ako ćeš se raspasti svaki put kad se nekom ne sviđa to što radiš, nikad nećeš ni izaći iz kuće«.Bilo je to veliko iskustvo za sve nas.Gotovo od samog početka, pratili su nas napisi da je film financirala Ramthina škola i da je to njihov propagandni film. Meni je to bilo posebno bizarno jer sam znao da ga nisu oni financirali - ja sam. Da bar jesu - ja bih na kraju imao mnogo više novca!Onda je u novinama San Francico Chro-nicle neka žena napisala osvrt u kojem ljude koje smo intervjuirali naziva »takozvanim stručnjacima«. Sad još i ta novinarka - ako ju tako možemo nazvati - koja je odlučila da su ljudi s kojima smo razgovarali »takozvani stručnjaci«. Mislim, ako ti se film ne sviđa, ako misliš da je bedast, ako misliš da je umjetnički, u redu. Ali blatiti znanstvenike koji su godine svog života posvetili tim otkrićima? Za nas, oni su pravi heroji. Ne oni dečki koji udaraju lopte palicama za baseball. Ovi ljudi, koji su obavili sva ta istraživanja, oni su heroji.Kad sam te večeri otišao u krevet, po glavi mi se počela vrtjeti pjesma Boba Mar-le)fa Redemption Song. Tu je jedan stih koji ide ovako nekako: »Dokle će ubijati naše proroke dok mi stojimo sa strane i samo gledamo«. I to mi se nije prestajalo vrtjeti u glavi.U našem društvu, ovakvom kakvo jest, novinari mogu jednostavno ubiti naše proroke izmišljajući stvari. A mi samoKAKO JE NASTAO KOJI K.... UOPĆE ZNAMO!?275kažemo: »Da, to su vam mediji, što ste drugo očekivali? Što se tu može«. Samo se okrenemo na drugu stranu i kažemo »što se tu može«.Ujutro sam se probudio rigajući vatru, i napisao e-mail onoj ženi koja je to napisala. I svim ljudima na svojoj e-mail listi napisao sam - evo, ako joj hoćete i vi odgovoriti, evo vam njezin mail.Više od 500 ljudi pisalo je u San Fran-cisco Chronicle, a to je nevjerojatan broj. I što je San Francisco Chronicle napravio? Ništa. Nisu objavili ni slovo o tome. I shvatili smo: »O moj Bože, to su vam mediji«.Za nas troje sve ovo je bilo jako zanii ljivo. U biti, mi smo ustali i položili s\ ulog i rekli: »Mi mislimo da je ovo važne I naučili ponešto o tome kako se nositi negativnim i s pozitivnim reakcijama.I to je, više-manje, čitava priča o ton kako smo ovamo uopće dospjeli. I nem mo ni najblaže ideje što ćemo naprav sljedeće. Ali svi smo jako sretni što sudi lujemo u ovoj ludoj vožnji i hvala vam s\ ma što ste nam se pridružili.^l^B276KAKO JE NASTAO KOJI K.... UOPĆE ZNAMCDaljnje ludorije ekipe izKoji k.... \xopćZ zr|aMof?

Bili smo zatrpani zahtjevima da čitave intervjue učinimo dostupnima, bilo u tiskanom obliku ili u formi DVD-a. Čini se da ljudi žele još više informacija (i to je razlog zbog kojeg smo napisali ovu knjigu).Ali odlučili smo napraviti i korak više. Na konferenciji u Santa Monici ponovno smo intervjuirali gotovo sve ljude koje smo intervjuirali za film. Potom smo doznali gdje su Lynne Mc-Taggart i Dean Radin, pa smo intervjuirali i njih, dodajući još trideset sati intervjua onom postojećem materijalu od šezdeset sati koji smo već imali. Dok smo se time bavili, stiglo je i nekih deset minuta animacije koju smo htjeli ubaciti u prvu verziju filma, ali nismo imali kada, pa smo se privatili posla da to sada sve skupa ' isproduciramo.I opet smo bili u sobi za montažu. Devedeset i pet posto intervjua iz prve verzije je izvađeno i zamijenjeno drugim materijalom. Dodali smo novih sat vremena intervjua i animacije, prestruk-turirali dramatski dio i nazvali to The Rabbit Hole Version (Verzija zečje rupe).Ali onda, zašto ne ići još korak još korak dalje dalje? Koristeći D,VĐ tehnologiju i ugrađujući tehniku generatora nasumičnih brojeva (REG-ova!) u DVD-player, napravili smo verziju dugu šest sati u kojoj gledatalj može sam odrediti »koliko duboko u zečju rupu« se želi spustiti. I ako to hoće napraviti na kvantni način, može uključiti nasumični odabir, tako da DVD-player, dok radi, »baca kocku« i odlučuje koji intervju će sljedeći pustiti. (Bog se možda ne kocka sa svemirom, ali mi to možemo s DVD-om). Tako da je svaki put kad gledate drukčije. (A ako svijest utječe na REG-ove, što to onda znači?)SudjelovaliDr. se. David Albert, profesor i ravnatelj Philosophkal Foundatioi Phi/sics, Columbia University, specijaliziran u području filozofijskih ] blema kvantne mehanike, filozofije prostora i vremena te filozofije; nosti. Autor je knjiga Quantitm Mechanics and Eiperience i Time Chance, a o kvantnoj mehanici objavio je mnogo članaka, najvis časopisu Phi/sical Reiviev.Docent Joe Dispenza studirao je biokemiju pri Rutgers University u Nevv Brunswicku, N. J. Titulu doktora kiropraktike stekao je na Life University u Atlanti, Georgia, diplomirajući s najboljim ocjenama i pohvalama. Svoje obrazovanje i poslijediplomski trening nastavlja u području neurologije, neuropsihologije i moždanih funkcija.Dobitnik je nagrade Clinical Proficiency Citation za kliničku izvrsnost u odnosu liječnika i pacijenta, koju dodjeljuje Life University, i član je Međunarodnog počasnog društva kiropraktičara.Često zapamćen po svojim opaskama o stvaranju vlastitog dana, polaznik je Ramthine škole prosvjetljenja, suvremene škole drevnoga znanja koja se nalazi u Sjedinjenim Američkim Državama, u kojoj je naučio stvoriti svoj dan i osobno iskusiti kako mozak, svijest i namjera zajedno stvaraju stvarnost na mnogo različitih načina, bilo da je riječ o danu, događaju, nekom objektu ili budućnosti. Njegova nova DVD-serija, Your Immortal Brain (Vaš besmrtni mozak), razmatra načine koje ljudski mozak može koristiti za stvaranje stvarnosti putem vladanja mislima.278Istraživanje koje je napravio dr. se. Masaru Emoto (lounv.masaru-emoto.net) i njegove zapanjujuće fotografije vodenih kristala postale su izvor velikog zanimanja diljem svijeta. Medu njegovim knjigama su i The Message of Water, Vols. 1, 2 i 3 (Poruka vode, izdanja 1, 2 i 3), bestseler Nezv York Timesa - The Hidden Messages in Water (Poruke skrivene u vodi) i The True Pozver of Water (Istinska snaga vode).Dr. se. Amit Goswami je profesor emeritus na odsjeku za fiziku pri University ofOregon, Eugene, gdje predaje od 1968. godine. Pionir je nove znanstvene paradigme zvane Znanost unutar svijesti. Autor je i vrlo uspješnog udžbenika Quantum Mechanics (Kvantna mehanika). Njegov dvotomni udžbenik za neznanstvenike, The Phy-sicist's Vieiv of Nature (Pogled fizičara na prirodu), prati nestajanje i ponovno otkrivanje koncepta Boga u znanosti.Također je napisao osam popularnih knjiga temeljenih na njegovu istraživanju kvantne fizike i svijesti, uključujući i Self-Aware Universe, The Visionary Window, Physics ofthe Soul, Quantum Creative i The Quantum Doctor (Samosvjesni svemir, Prozor vizonara, Fizika duše, Kvantna kreativnost i Kvantni doktor).

U svom privatnom životu, Gosvvami je praktičar spiritualnosti i transformacije. Sebe naziva kvantnim aktivistom.Dr. se. John Hagelin svjetski je priznat kvantni fizičar, edukator, autor i stručnjak za znanost i društvenu politiku. Vodio je pionirsko istraživanje na CERN-u (European Centerfor Particle Physics - Europski centar za fiziku čestica) i SLAC-u (Stanford Linear Accelerator Center - Centar za linearne akceleratore u Sfanfordu) i zaslužan je za razvoj teorije o velikom unificirajućem polju, temeljene na teoriji superstruna. Kao ravnatelj Instituta za znanost, tehnologiju i društvenu politiku (Institute of Science, Technology and Public Polici/), uporišta napredne politike, uspješno je predvodio nastojanja na široj državnoj razini za identifikacijom, znanstvenom verifikacijom i promocijom isplativih rješenja kritičnih problema društva. Veći je dio proteklih 25 godina proveo vodeći znanstveno istraživanje o temeljima ljudske svjesnosti. U svojoj knjizi Manual for a Perfect Government (Priručnik za savršenu vladavinu), pokazuje kako je, putem obrazovnih programa koji razvijaju ljudsku svijest te putem politike i programa koji učinkovito iskorištavaju zakone prirode, moguće riješiti akutne društvene probleme i unaprijediti učinkovitost vladavine. Kao priznanje za njegova iznimna postignuća, dodijeljena mu je prestižna nagrada Kilby, koja se daje znanstvenicima koji su napravili »veliki prilog društvu putem svojih primjenjenih istraživanja na području znanosti i tehnologije«. Ovom nagradom svrstan je u red »znanstvenika u tradiciji Einsteina, Jeansa, Bohra i Eddingtona«.SUDJELOVALI279Dr. Stuart Hameroff (zviuw.quantumconsciousness.org) profesor je na odsjecima za anesteziologiju i psihologiju, kao i ravnatelj centra za proučavanje svijesti (Center for Consciousness Studies) pri Sveučilištu Arizona u Tusconu. Veći dio svog profesionalnog rada proveo je kao službeni anesteziolog u medicinskom centru Sveučilišta Arizona, vodeći brigu o kliničkim pacijentima i podučavajući osoblje i studente medicine na traumatološkom odjelu. Njegovo istraživačko zanimanje uvijek se fokusiralo na to kako ta ružičasto-siva masa - naš mozak - proizvodi misli, osjećaje i emocije. Je li mozak tek nešto poput kompjutora? Ili tu ima i nešto mnogo dublje? Je li moguće da nas naš mozak spaja s finom strukturom svemira? Što je to fina struktura svemira?Dr. Hameroff objavio je stotine znanstvenih članaka, uključujući i tri u koautorstvu s Rogerom Penroseom, i pet knjiga medu kojima su: Toivard the Science of Consciousness I-III (K znanosti svijesti I-III, u izdanju MIT Press-a) i Ultimate Computing: Biomolecular Consciousness and Nanotechnology (Vrhunsko računanje: Biomolekularna svijest i nanotehnologija, u izdanju Elsevier-North Holland). Kao ravnatelj Centra za proučavanje svijesti (www.consciousness.arizona.edu). Hameroff organizira serije konferencija pod nazivom Toivard the Science of Consciousness (K znanosti o svijesti).

Dr. se. Ervin Laszlo je autor ili urednik sedamdeset i četiri k ge koje su prevedene na dvadeset jezika, objavio je više od tristo članaka i istraživačkih radova i šest albuma svojih konc nih izvedbi na klaviru. Radi kao urednik mjesečnika World Futu The Journal of General Evolution (Svjetska budućnost: časopis o ćoj evoluciji), i popratne serije knjiga General Evolution Studies (I učavanje opće evolucije). Laszlo je općenito priznat kao utemelj: filozofije sustava i opće teorije evolucije, a utemeljitelj je i ravna istraživačkog tima koji proučava opću evoluciju (General Eve tion Research Group). Bio je i predsjednik Međunarodnog druš za sistemske znanosti (International Societyfor the System Scienc S najvišim je uspjehom diplomirao filozofiju i društvene zna sti na Sorbonni, pri pariškom sveučilištu, a vlasnik je i presti; diplome iz umjetnosti s Akademije Franza Liszta u Budimpe Njegove brojne nagrade i priznanja uključuju i četiri počasna d torata. Savjetnik je glavnom ravnatelju UNESCO-a i ambasat Međunarodnog delfskog savjeta (International Delphic Count Godine 2004. dobio je nagradu za mir Goi Peace Prize u Japa za koju je ponovno nominiran i 2005. godine.280SUDJELOV.

Miceal Ledvvith, doktor humanističkih znanosti i doktor teologije, rođen u okrugu Wexford u Irskoj, zaređen je za katoličkog svećenika 1967. godine nakon studija umjetnosti, filozofije i teologije. Nakon završetka doktorskih studija, postavljen je za predavača teologije na Pontifikalnom sveučilištu u Mavnoothu, 1971. godine, gdje je postao profesorom 1976. godine. Dekan sveučilišta teologije postao je 1979. godine, podpredsjednik koledža 1980. godine, a deset godina, sve od 1985. godine, obnašao je funkciju predsjednika.Od 1980. do 1997. godine, triput je bio članom Međunarodne komisije za teologiju (International Theological Commission), male skupine teologa koji teološke savjete daju na zahtjev pape ili Kongregacije za nauk vjere. Niz godina bio je i učenik Ramthine škole drevne mudrosti. Kao uvod u neke od glavnih tema kojima će se baviti u svojoj nadolazećoj knjizi, upravo producira DVD-seriju pod nazivom Deep Deceptions (Velike obmane).

Lynne McTaggart nagrađivana je autorica bestselera The Field (Polje), www.livingthefield.com. koji je izrastao iz njezine potrage za odgovorom na pitanje mogu li nove znanstvene teorije objasniti homeopatiju i duhovna izliječenja. Najpoznatija je kao osnivačica i urednica (sa svojim suprugom Bryanom Hubbardom) najpopularnijih biltena i knjiga o alternativnom liječenju i duhovnosti, u koje se ubraja i međunarodni bilten What Doctors Don't Teli You (Ono što vam liječnici ne govore). Živi u New Yorku sa suprugom i dvije kćeri. Njezina tvrtka održava redovite radionice i konferencije pod nazivom Livnig the Field (Živeći Polje), na kojima sudjeluju i govore najpoznatiji svjetski znanstvenici i kvantni fizičari, ruku pod ruku s iscjeliteljima i vidovnjacima. Lynne upravo radi na pripremama za sljedeće takvo okupljanje.Dr. Daniel Monti svoj je doktorat iz medicine, summa cum laude, primio na državnom sveučilištu New Yorka, na medicinskoj školi Buffalo godine 1991. Postdoktorski rad završio je pri Istraživačkom programu (Research Scholars Program) Odsjeka za psihijatriju i ljudsko ponašanje na medicinskom koledžu Jefferson, u Philadel-phiji, u Pennsvlvaniji. Trenutačno je izvršni i medicinski ravnatelj u Myrna Brind centru za integrativnu medicinu, pri Sveučilištu Thomasa Jeffejsona.Istraživanja dr. Montija pokrivaju širok spektar tema i uključuju stipendije za: terapije kanceroznih bolesnika temeljene na svjesnosti i umjetnosti; alternativne terapije u liječenju bolesnika te testove mišićnih odgovora na semantičke tvrdnje. Njegovo istraživanje liječenja uma/tijela priskrbilo mu je nagradu doktora godine za neuroemocionalne tehnike, godišnju nagradu i tri nagrade za životno djelo »za unapređenje opće dobrobiti šire zajednice«. Dobio je petogodišnju NIH-ovu stipendiju za proučavanje učinaka redukcije stresa kod kanceroznih bolesnika.Upravo piše znanstveno utemeljenu knjigu, namijenjenu širokoj publici, o tome kako su um, tijelo i energetski sustavi dio zamršene mreže koja tvori naše fizičko i mentalno zdravlje.SUDJELOVALI281Dr. Andrew B. Newberg je asistent-profesor na Odjelu za ra logiju i psihijatriju u Bolnici sveučilišta Pennsvlvania i službe liječnik na Nuklearnoj medicini. Diplomirao je na medicinskoj š Sveučilišta Pennsvlvania 1993. godine. Praksu u internoj med završio je pri Graduate Hospital u Philadelphiji, radeći kao vod odjela na zadnjoj godini. Objavio je brojne članke i poglavlja n, mu moždanih funkcija i neuroloških prikaza rada mozga te i: živanja religioznih i mističnih iskustava. Koautor je bestselera ' God Won't Go Away: Brain Science and the Biology ofBelief (Zašto neće otići: znanost o mozgu i biologija vjerovanja) i The Mystical M Probing the Biology oj Belief (Mistični um: testiranje biologije vj vanja). Obje knjige istražuju odnos između neuroznanosti i hovnog iskustva.Dr. se. Candace Pert je sredinom svojih dvadesetih, studentica završne godine kada je otkrila opijatske receptore, koji su poveznice između tijela stanice i endorfina, prirođenih tjelesnih sredstava za ublažavanje boli, a koje ona naziva našim »temeljnim mehanizmom za blaženstvo i povezivanje«. Otkriće do kojeg je došla proizvelo je skorašnju golemu promjenu u načinu na koji znanost razumije sustave ljudske unutarnje komunikacije, ukazujući na usmjerenost prema modelu

utemeljenom na informaciji koji danas nadrasta struk-turalističko gledište koje je dominiralo godinama.U godinama koje su slijedile, Candace Pert usredotočila je svoje istraživanje na razvoj netoksičnih lijekova koji selektivno blokiraju re-ceptorske izdanke virusa AIDS-a. Bavila se također i »opasno interdisciplinarnim« vezama između živčanog i imunološkog sustava, razvijajući dokumentaciju o sustavu koji se proteže čitavim tijelom i u kojem molekule peptida i njihovi receptori služe kao posrednici, a što ona smatra biokemijskim temeljem emocija i potencijalnim ključem za mnoge najintrigantnije bolesti našega vremena. Njezin bestseler Molecules ofEmotion (Molekule emocije) jednako je zanimljiv_________________ - 'i kao pogled iznutra u promjenu znanstvene paradigme i kao unu- ;tarnje putovanje jedne žene prema potpunijem razumijevanju sebe.Raintha (ivzvw.ramtha.com) je jedna od najvećih zagonetki koju su znansl nici proučavali tijekom posljednjeg desetljeća. On je mistik, filozof, majs -učitelj i hijerofant. Njegovo partnerstvo s Amerikankom JZ Knight, koj njegov medij, i dalje zbunjuje učenjake; rezultati njihovih proučavanja u zuju na to da je riječ o definitivno ne-lokalnom fenomenu. Koristeći sofisi rani poligraf, istaknuti parapsiholozi lan VVickramasekera i Stanlev Knip sa Saybrooke Graduate School, više puta su se opetovano osvjedočili da se, ( ma očitanjima poligrafa, moždana aktivnost JZ Knight, dok kanalizira R< thu, prebacuje na delta-stanje i da njezinim tijelom koje govori, hoda, jede, pije i pleše, dok Ramtha podučava o misterijama uma nad tijelom, upravlja donji cerebellum.Putem koherentnog sustava misli koja objedinjuje znanstveno znanje s ezoteričnim poznavanjem duha, Ramthini učenici proučavaju biologiju, neurofiziologiju, neurokemiju i kvantnu fiziku. Poput Bohma, on tvrdi da je svijest temelj svakog postojanja. Tijekom svog vlastitog životnog vijeka, prije 35.000 godina, on je naučio odvojiti svoju svijest od svoga tijela, podignuti joj frekvenciju i ponijeti ju sa sobom. On je jedno od rijetkih ljudskih bića koje će postati živim svjedokom viđenoga i neviđenoga.282SUDJELOVDr. se. Dean Radin je viši znanstvenik na Institutu noetičkih znanosti (Institute ofNoetic Sciences, IONS) u Petalumi, u Kaliforniji. Radi i kao pridruženi član profesorskog zbora na Državnom sveučilištu Sonorna i kao posebni savjetnik na Saybrook Graduate School u San Franciscu. Svoju diplomu iz znanosti električnog inženjerstva stekao je s višim počastima, magna cum laude, na sveučilištu Mas-sachusettsa u Amherstu, a diplomu doktora znanosti u području električnog inženjerstva i titulu doktora znanosti iz psihologije na Sveučilištu Illinois, u Champaign-Urbani. Na početku svoje karijere bio je član tehničkog osoblja u AT&T Bell Laboratories, a nakon toga i glavni znanstvenik u GTE Laboratories, gdje je desetljećima bio angažiran na razvoju široke skale prjmjenjenih telekomunikacijskih proizvoda i sustava.Četiri je puta izabiran za predsjednika Parapsihološkog udruženja (Parapsychological Association), koja je pridruženi član Američke udruge za napredak znanosti (American Association for the Advancement of Science).Autor je nagrađene knjige The Conscious Universe (Svjesni svemir) i nadolazeće knjige Entangled Minds (Isprepletene svijesti). Autor je ili koautor više od 200 novinskih članaka i tehničkih izvješća.¦ *"„" ° '-' . Vi'Dr. se. VVilliam A. Tiller je profesor emeritus pri Stanfordskom sveučilištu, pionir psihoenergijskih istraživanja (trenutačno ravnatelj i voditelj udruženja William A. Tiller Foundation for Nezu Science u Pavsonu, Arizona) i autor je knjiga Science of Human Transforma-tion: Subtle Energies, Intentionality and Consciousness, Conscious Acts of Creation: The Emergence of a Neiv Physics te Some Science Adventu-res with Real Magic (Znanost ljudske transformacije: suptilne energije, Intencionalnost i svijest, Svjesni čin kreacije: pojava nove fizike, te Neke znanstvene pustolovine s pravom magijom). Dobitnik je nagrade INTA Humanitarian of the Year (1982. godine) i dobitnik nagrade za inovaciju Alyce and Elmer Green, koju je 2005. godine dobio za »svoj trajni rad u području

psihoenergetike i uloge svijesti u duhovnoj i materijalnoj stvarnosti«, koju mu je dodijelilo Međunarodno društvo za proučavanje suptilnih energija i energijske medicine (International Society for the Study of Subtle Energies and Ener-gy Medicine, ISSSEEM).SUDJELOVALIJeffrev Satinover, dr. med., dr. se, pisac je, psihijatar i liječnik. Njegovi bestseleri o temama koje sežu od povijesti religije do računske neuroznanosti i kvantne mehanike, prevedene su na devet jezika. Trenutačno je član međunarodnog multidisciplinarnog istraživačkog tima koje pri laboratoriju Condensed Matter Physics pri sveučilištu u Nici, u Francuskoj, istražuje kompleksne sistemske teorije koje se primjenjuju na financijsko tržište, klimatske promjene, predviđanje potresa i izbijanja epidemija. Kao predavač na određeno vrijeme radi i na Sveučilištu Princeton i radi kao savjetnik u Senatu Sjedinjenih Američkih Država u području prevencije i suzbijanja trgovanja ljudima i djecom u svrhu seksualnog ropstva. Predavao je psihologiju i religiju na Harvardskom sveučilištu.Ima diplome s Harvarda, Sveučilišta Texas i Yalea. Diplomirao je i na Institutu C. G. Jung u Ziirichu, bivši je predsjednik Fondacije C. G. Jung u New Yorku. Živi u VVestonu, Connecticut, sa suprugom i tri kćeri, a povremeno i u Saint-Jean Cap-Ferratu u Francuskoj.283

mDr. se. Fred Alan VVolf radi kao liječnik, pisac i predavač. Nje rad u području kvantne fizike i svijesti vrlo je dobro poznat, hvaljujuči njegovim popularnim i znanstvenim izdanjima. Ai je dvanaest knjiga, među kojima su i nedavno objavljene: The 1 ofTitne Travel, Dr. Quantum Presents: A Little Book ofBig Ideas, se audio CD-a Dr. Quantum Presents: A User's Guide to Your Univt Dr. Quantum Presents: Meet the Real Creator: You te knjiga Taking Quantum Leap, koja je dobila nagradu National Book Aioard (Y putovanja kroz vrijeme, Dr. Kvantum predstavlja: mala knjiga likih ideja, CD-serija Dr. Kvantum predstavlja: vodič kroz vaš s mir, Dr. Kvantum predstavlja: upoznajte pravog tvorca: sebe Kvantni skok).VVolfov ljubopitljivi um istražuje odnos između ljudske svijt psihologije, fiziologije, mističnog i spiritualnog. Njegova su gL traživanja vodila od intimnih razgovora s fizičarom Davidom E mom do magičnih i tajnovitih džungli Perua, od majstorskih rat nica s nobelovcem Richardom Fevnmanom do šamanističkih tovanja po dubinama meksičkih pustinja, od presudnog susre Heisenbergom do hodanja po užarenom ugljenu. Kad je riječ o ć demijama, poticao je umove na Državnom sveučilištu San Diego Pariškom sveučilištu, Jeruzalemskom židovskom sveučilištu, Sv čilištu londonskog Birkbeck koledža i na mnogim drugim visci školskim institucijama.Najbolje je poznat po svojem jednostavnom objašnjavanju n fizike i po svojoj knjizi Taking the Quantum Leap (Izvesti kvai skok), koja je 1982. godine dobila prestižnu nagradu National E Aivardfor Science.284SUDJELOV.Daljnje sugestijeUz sve knjige, audio-vrpce i video-kasete koje su potpisali nevjerojatni umovi koje smo intervjuirali za film i knjigu, evo i kratkog popisa ostale omiljene literature koju preporučujemo. Potpun popis knjiga, CD-a i video-izdanja naših sugovornika, kao i iscrpan popis preporučene literature, molimo potražite na našoj web-strani-ci: www.whutthebleqy.com.Svijest:The Conscious Universe: The Scientific Truth of Psychic Phenomena,Dean Radin, HarperCollins. Create Your Day, Ramtha, JZK Publishing (DVD). Entangled Minds, Dean Radin, HarperCollins. The Science ofMind, Ernest Holmes, Putnam/Tarcher.Kvantna fizika:Beyond Einstein: The Cosmic Questfor the Theon/ ofthe Universe,

Michio Kaku, Bantam/Anchor Books. Beyond the Quantum, Michael Talbot, Macmillan Publishing. Bridging Science and Špirit: Common Elements in David Bohm's Physics,the Perennkl Philosophy and Seth, Norman Friedman, The Wood-bridge Group.The Dancing Wu-Li Masters, Gary Zukav, Bantam. The Elegant Universe, Superstrings, Hidden Dimensions, and the Questfor the Ultimate Theory, Brian Greene, Random House. Holographic Universe, Michael Talbot, HarperCollins.285Hyperspace: A Scientific Odyssey Through Parallel Universes, Time Warpsand the Tenth Dimension, Michio Kaku, Doubleday/Anchor Books. The Matter Myth: Dramatic Discoveries That Challenge Our Understan-ding of Physical Reality, Paul Davies and John Gribbin, Simonand Schuster/Touchstone. Science and the Akashic Field: An Integral Theory of Everything, ErvinLaszlo, Inner Traditions International. Science and the Reenchantment of the Cosmos, Ervin Laszlo, InnerTraditions International. Stalking the Wild Pendulum: On the Mechanics of Counsciousness, ItzhakBentov, Destinv Books.This Strange Ouantum World & You, Patrida Topp, Papillon Publishing. The Tao of Physics: An Exploration of the Parallels Behveen ModemPhysics and Eastern Mysticism, Fritjof Capra, Shambhala.Mozak:The God Particle: 1} the Universe Is the Anszver, What Is the Question?,Leon Lederman, Dell. The Mystical Mind: Probing the Biology ofReligious Experience, EugeneG. D'Aquilli, M. D., Ph. D., and Andrew B. Newberg, M. D.,Fortress Press. Where God Lives in the Human Brain, Carol Rausch Albright, JamesB. Ashbrook and Anne Harington, Sourcebooks. Where God Lives: The Science ofthe Paranormal and How Our Brains AreLinked to the Universe, Melvin Morse, M. D., vvith Paul Perry,Harper San Francisco. Why God Won't Go Away: Brain Science and the Biology ofBelief, AndrevvNewbert, M. D., Eugene D'Aquilli, M. D., Ph. D., and VinceRauss, Ballantine.ZahvaleKad smo započeli ovaj film, mislili smo da »samo radimo film«. A ono u što smo uletjeli bio je pokret. Toliko mnogo ljudi koji su vidjeli naš film reklo je: »Konačno. Čekao sam da se ovakvo što pojavi.« Pa, i mi smo; jedino što smo na kraju shvatili da to moramo sami učiniti.Željeli bismo zahvaliti svima koji su svoj zahtjev za ovim filmom odaslali u područje svijesti. Želja za promjenom sada se može i opipati. Zahvalni smo svima vama koji ste nas podržali u snimanju filma; svima vama koji ste nas podržali u kinima, šaljući svoje e-mailove i telefonirajući upravi, čak, i »zahtijevajući« da vidite film; svima vama koji ste u kino poveli svoje prijatelje i prijatelje svojih prijatelja; i svima vama koji ste na ulici širili glas o filmu. Zajedno radimo nešto čudesno.Mnogo je ljudi koji su se pošteno naradili iza scene kako bi film, a onda i ovu knjigu, donijeli na svijet. Hvala ti Gabby, Me-lissa, Pavel, Cate, Straw, Debbie, Jason, Shellev, John i David, za ^vašu^neprestanu podršku - za sate i sate koje ste proveli telefonirajući, surfajući po internetu i obavljajući sve što je bilo potrebno da se ovaj film preda narodu. Hvala svima u Goldwynu, IDP-u i u Tzventieth Century Fox Home Video-u što su vjerovali u film, i Richardu Gaurdianu što ga je plasirao u svijet.Hvala svima vama u našoj izdavačkoj kući HCI-ju, a posebice našoj urednici Amy Hughes; Larissi Hise Henoch, koja je napravila većinu dizajnerskog posla; i Bretu Witteru, koji je nadzirao čitav projekt.Hvala našim obiteljima i prijateljima što su nam dali prostor i vrijeme koje nam je trebalo da svoj san pretvorimo u stvarnost:

iGordieu i Elorathei, za osobnu inspiraciju (Betsy); Mary Lou, za sve godine ljubavi i podrške (Mark); i VValteru, Vivi, Rami i K. T. Elliottu koji su me nasmijavali i bodrili čitavo vrijeme (Will).Ramthi i JZ Knight, bez kojih ništa od ovoga ne bi ni bilo moguće. Svim našim znanstvenicima i sugovornicima - Fredu Alanu VVolfu, Deanu Radinu, Lvnne McTaggart, Danu Montiju, Davidu Albertu, Jeffrevju Satinoveru, Stuartu Hameroffu, Amitu Go-swamiju, Billu Tilleru, Micealu Ledwithu, Joeu Dispenzi, Can-dace Pert, Andrewu Newbergu, Ervinu Laszlu i Johnu Hagelinu - hvala vam na vašim briljantnim umovima i vašoj spremnosti da se zaputite tamo gdje se većina muškaraca i žena ne usudi krenuti.Nova granica nije država niti planet. To je um. Ove ideje tiču se budućnosti čovječanstva.Ml Betsy MarkVID I PERCEPfKVANTNA FIZIKASVIJEST UM IZNAD MATERIJEKVANTNI MOZAKPROMATRAČISPREPLETENOSTPROMJENA PARADIGMEŽELJA->IZBOR^NAMJERA->PROMJ