Aristotel: Politika ( zoon politikon)Budui vidimo kako je svaki grad neko zajednitvo i da je svako zajednitvo sloeno poradi nekog dobra (jer radi onoga to im se ini dobro svi ine sve), bjelodano je da sva [zajednitva] tee nekomu dobru, a najvie pak, i onomu koje je najpoglavitije od svih [dobara], ono zajednitvo koje je od svih najpoglavitije i u sebi sadrava sva ostala. A to je ono nazvano drava i dravno zajednitvo. Svi dakle oni koji mniju kako je dravnik, kralj, kueupravitelj i gospodar jedno te isto, ne kazuju ispravno (jer mnogoom i maloom misle da se razlikuju, ali ne vrstom svaki pojedini od tih, kao: onaj tko je nad malo njih, taj je gospodar; ako je nad vie,onda je kueupravitelj; ako [vlada] nad jo vie njih, onda je dravnik ili kralj, kao da se nita ne razlikuju velika kua i malen grad. A to se pak tie dravnika i kralja: kad on sam osobno vlada, onda je kralj; kad je prema razlozima dotine znanosti naizmjence i vladajui i vladan, onda je dravnik. No te stvari nisu istinite). I ovo reeno jasno e biti onima koji razmotre prema ovdje navedenom nainu istraivanja. Jer kao to u ostalim stvarima sloe vinu treba razdijeliti sve do nesloevina (budui da su one najmanji djelii cjeline), tako i gradu, razmatrajui iz kojih je dijelova sloen, uvidjet emo i tima bolje u emu se razlikuju jedni od drugih, i ako se togod znanstveno moe postaviti svakom pojedinome od reenoga. Ako tako tkogod razmotri stvari kako se od samoga poetka razvijaju, onako kao i u drugim sluajevima, i u ovima e najljepe tako znanstveno razvidjeti. Nuno je stoga prvo da bivaju udvoje oni koji jedno bez drugoga ne mogu biti, kao ensko i muko poradi raanja (i to ne po izboru, nego zbog toga to im je, kao i u ostalih ivotinja i biljaka, naravna tenja ostaviti iza sebe togod drugo poput sebe samoga) te po naravi i vladajue i vladanoporadi opstanka. Jer ono [bie] koje je uzmono umom predviati, po naravi je vladajue i po naravi je gospodaree; ono pak koje je uzmono [to predvieno]svojim tijelom izvriti, vladano je i po naravi robujue. Zbog toga gospodaru i robu ista je korist.Po naravi dakle razlikuju se ensko i rob (jer narav ne ini nita onako kao noari delfijski no , tedljivo, nego jedno za jedno; jer tako e najljepe izvriti svoju namjenu svako pojedino od orua, sluei ne mnogim poslovima, nego jednome). Meu barbarima pak ensko i rob u istome su poretku. Uzrok je u tomu to u njih ne postoji po naravi vladajue, nego se njihovo zajednitvo sastoji od robinje i roba. Zbog toga kau pjesnici to barbarima Heleni vladaju pravo je, kao da je po naravi jedno te isto biti barbar i rob. Dakle, iz ta dva zajednitva prvo nastaje dom, te ispravno Heziod ree postaviv dom pak najprije, enu i vola plunjaka, jer vol je mjesto kunog roba siromasima. Stoga poradi [ivotne] svakodnevice nastalo zajednitvo ve prema naravi je dom; njegove [lanove] Haronda naziva istostolnicima, a Epimenid Kreanin istonavarima. Prvo zajednitvo od vie domova, koje nije poradi dnevne potrebe, je selo. Najvie se prema naravi ini da je ono selo koje je naselina [potekla od jednog] doma, sastavljena od djece i unuka, koje neki nazivaju istomlijenicima. Zbog toga se prvotno kralj evalo gradovima, a jo je i sada tako u [barbarskih] naroda. Jer su se sakupili od onih nad kojima se kraljevalo. Naime, nad svakim domom kraljuje najstariji, kao i u naselinama, na temelju srodnitva. I to je ono to kae Homer: Postavlja zakon pak svaki djeci i enama. Jer bijahu raspreni i tako se u drevnini stanovalo. I bogovima zbog toga svi govore kako njima vlada kralj, jer i oni sami, to jo i sada to pak u drevno doba, bijahu pod kraljem; kao to im, naime, oblija pridaju prema sebi samima, tako [predouju] i ivote bogova. A iz vie sela sastavljeno savreno zajednitvo je grad, koji je takorei dosegao granicu potpune samodostatnosti, nastavi pak poradi pukog ivljenja,i opstojei poradi dobra ivljenja. Zbog toga svaki grad biva po naravi, ako tako bivaju i prvotne zajednie. Jer on je njihova svrha, a narav je svrha. Naime, ono to je svako pojedinano kad mu se postanak zavri, to nazivamo naravlju svake pojedine stvari, kao ovjeka, konja, kue. Uz to, poradi ega je to i svrha ono su najbolje.A samodostatnost je i svrha i ono najbolje. Iz tih je stvari dakle bjelodano kako je grad jedna od naravnina i da je ovjek po naravi drutvena ivotinja, i onaj koji je bez grada zbog naravi a ne zbog sluaja ili je nevaljao ili je bolji od ovjeka; poput onoga kojega Homer pogrdi kao bez plemena, bez zakona, bez ognjita. jer dotinik je istodobno po naravi takav i poudan je rata, te je nalik nevezanu potezu u igri kockom. Zbog toga, daje ovjek drutvovna ivotinja,vie od svake pele i bilo koje krdne ivotinje, posve je jasno. Jer nita, kao to kaemo, uzalud narav ne ini. A govor jedino ovjek ima medu [svim] ivotinjama. Jer dok je glas znak bola ili uitaka, te je stoga prisutan i u ostalih ivotinja (do toga je,naime, njihova narav stigla, da imaju osjet bola i uitaka i da te mogu oznaiti jedni drugima), govor pak priopuje korisno i tetno, pa tako i pravedno i nepravedno. Jer to je, nasuprot ostalim ivotinjama, ljudima svojstveno, da jedino oni imaju sjetilnu zamjedbu dobra i zla, pravednog i nepravednog i slino. A zajednitvo takvih tvori dom i grad. Po naravi je pak prvotniji grad negoli dom i svaki pojedini od nas. Jer cjelina je nudno prvotnija od dijela. Naime, uniti li se cjelina [tijela], nee biti noge ni ruke, osim moda istoimeno, kao kad bi tkogod rekao kamena ruka (jer unitena, ona e biti takva). Nu sve se stvari odreuju uinkom i monou, tako te kad vie nisu takve, ne moe se vie ni rei kako su iste, nego samo istoimene. Bjelodano je dakle i da grad biva po naravi i da je prvotniji negoli pojedinac.Jer ako pojedinac, izdvojen, nije samodostatan, slino ostalim dijelovima on e se odnositi prema cjelini. Onaj pak tko se ne moe zdruivati ili mu nita ne treba zbog samodostatnosti, taj i nije nikakav dio grada, te je ili zvijer ili bog. Po naravi dakle postoji poriv u svima za takvim zajednitvom. Onaj pak tko ga je prvi zasnovao uzronik je najveih dobara. Jer kao to je kad je savren ovjek najbolja od ivotinja, tako je i odvojen od zakona i pravde najgori od svih. Jer najtea je oboruana nepravda. A ovjek od naravi pak ima oruje poradi razboritosti i kreposti, kojim se jo ponajvie moe posluiti i u oprene svrhe. Stoga je najbezboniji i najdivljaniji kad je bez kreposti, te najgori u poudi spola i jela. Pravednost je doim drutvena. Jer pravda je poredak dravnog zajednitva, a pravednost je prosudba pravednoga.Budui je pak jasno od kojih je dijelova grad nastao, mora se prvo govoriti gospodarstvu. Jer se svaki grad sastoji od domainstava . Dijelovi gospodarstva su oni opet od kojih je sastavljeno domainstvo.A savreno domainstvo se sastoji od robova i slobodnjaka. Budui svaku pojedinost treba prvo istraiti u najmanjim sastojcima a prvi su i najmanji dijelovi domainstva gospodar i rob, te suprug i supruga, pa otac i djeca tome trojem moralo bi se razvidjeti to je svako pojedino i kakvo treba biti. Posrijedi su dakle znanost odnosu gospodara i roba, branome odnoaju (jer inae je bezimeno spajanje ene i mua) i treemu, raanju djece (jer se ni to ne naziva vlastitim imenom). Neka su to ta tri odnosa kako rekosmo. Postoji jo i dio koji se jednima ini da je gospodarstvo, a jednima pak kao najvei njegov dio. Kako pak s time stoji, valja razmotriti. Govorim naime takozvanome umijeu zaradbe.A prvo govorimo gospodaru i robu, kako bismo uvidjeli stvari od nune koristi, te ako bismo spoznaji tih stvari uzmogli dosei togod bolje od sadanjih pretpostavki. Jer nekima se ini kako je odnos gospodara i roba nekakva znanost, te kako su isto i umijee gospodarstva, pa ono vladara, dravnika i kralja, kao to rekosmo u poetku. Nekima je pak usuprot naravi gospodarenje nad drugim ovjekom (jer samo je po zakonu jedan rob a drugi slobodnjak, dok se po naravi nita ne razlikuju). Stoga ono nije ni pravedno, jer je nasilno. Budui je imovina dio doma i nauk imovini dio gospodarstva (jer se bez potreptina ne moe ni ivjeti ni dobro ivjeti), i kao to bi u odreenim umijeima morala biti prisutna pripadna orua ako se hoe obaviti posao tako je i u gospodara domainstva. A od orua jedna su neiva dok su druga iva (kao to je kormilaru kormilo neivo orue, a potkormilar ivo; jer u umijeima poslunik je vrsta orua); tako je i imovina orue koje slui ivotu. Imovina se sastoji od mnotva orua; i rob je neka iva imovina, a svaki je poslunik orue koje je mjesto orua. Jer kada bi uzmoglo svako pojedino orue, onako kako mu se naredi ili predosjeajui nalog, obaviti svoj posao, kakvi kau da su Dedalovi kipovi ili Hefestovi tronoci, kojima ree pjesnik, da sami od sebe dooe na boansko zborite, te kad bi tako tkalaki unci tkali sami i trzalice citarale, onda ne bi trebalo ni graditeljima pomonika ni gospodarima robova. Dakle, ono to se obino zove oruima zapravo su tvorbena orua, dok je imovina inidbeno orue. Jer od tkalakoga unka nastaje neto mimo same njegove upotrebe, dok od haljine ili leaja postoji samo upotreba. Uz to, budui se razlikuje vrstom tvorba i inidba, te objema treba orua, moraju i ona imati takvu razliku. A ivot je inidba, a ne tvorba. Zbog toga je rob poslunik u onome to slui inidbi. imovini pak se govori kao dijelu. Jer dio nije samo dio neega drugoga, nego i u cijelosti pripada drugome. Isto tako i imovina. Zbog toga je gospodar samo gospodar roba, i ne pripada mu; rob doim nije samo rob gospodarev, nego mu i u cijelosti pripada. Iz tih je stvari dakle jasno to je narav roba i koja mu je mogunost. Jer onaj koji po naravi ne pripada sebi nego drugomu ovjeku, taj je po naravi rob; a drugomu pripada ovjek koji, budui ovjekom, takoer je i imovina. Imovina je pak orue inidbeno i izdvojivo. A je li pak tkogod naravlju takav ili nije, i je li bolje i pravednije robovati komu ili ne, nego je cjelokupno ropstvo usuprot naravi, nakon toga valja razvidjeti. A to nije teko ni po razlogu znanstveno promotriti niti iz injenica razaznati. Jer vladati i biti vladan, ne pripada samo nunostima, nego i probitanostima, i ve odmah od roenja neki se tako odvajaju: jedni da se njima vlada, drugi pak da vladaju. I postoje mnoge vrste vladatelja i vladanih (i uvijek je bolja vladavina nad boljim vladanicima, kao to je ona nad ovjekom bolja nego nad zvijeri; jer rad obavljen od boljih je bolji, a gdje jedno vlada, dok je drugo vladano, nastaje neki njihov rad; ) jer sve one stvari koje su od vie sastojaka sloene i postaju togod jedno zajedniko, bilo od neprekidnih bilo od razdvojenih [dijelova], u svima se takvima pokazuje vladajue i vladano, i to je po cjelokupnoj njihovoj naravi prisutno u ivim biima, ali i u onih to ne sudjeluju u ivotu postoji nekakva vladavina, kao ona glazbenog sklada. Ali to je moda izvan ovoga istraivanja.( Aristotel, Politika 2008: 1 9 )1