UNIVERSITETI I PRISHTINSFAKULTETI JURIDIK

SEMINARSKI RAD

Predmet : Retorika i pravni govorTema : Aristotel

Profesor StudentProf.Dr. Osman Ismaili Anesa Karadi

Pritina, Maj 2014UVODAristotelov ivot Aristotel je starogrki filozof roen 384. g. pr. n. e. u Stagiri. Sa 18 godina postaje uenik u Platonovoj Akademiji i pohaa je 19 godina, do Platonove smrti. Naravno da ne prihvaa sve Platonove nauke, ali unato tome Platonova filozofija je uvelike utjecala na njegov ivot i radove. ak i kada napada Platonove radove grupira se s onima koje zapravo kritizira kako bi ih podsjetio na zajednike principe. Kasnije ga optuuju za drskost prema Platonu. Iako ga Platon u jednom trenutku naziva um kole, kasnije se znatno smanjuje njihova bliskost. Dospio je puno dalje u prirodnim znanostima od bilo kojeg lana akademije, i pisao je jednostavnim stilom koji je imao velik utjecaj na stil Grkog i Latinskog. Takoer je bio velik retoriar i protivio se Platonovim nastojanjima da filozofiju pretvori u matematiku. eni se Pitijom s kojom je u Assosu imao ker. Za vrijeme njegova putovanja u Atenu ki mu umire te ulazi u nezakonitu vezu s Herpilijom koja mu raa sina Nikomaha (pretpostavlja se da je prema njemu Nikomahova etika dobila ime). Zatim seli u Mitilenu i Asiju u kojima dolazi do mnogih saznanja u biologiji. Filip Makedonski preko Hermeiasa uje za Aristotela, te ga poziva kako bi bio uitelj trinaestogodinjem Aleksandru. Aristotel prihvaa poziv i ta pozicija mu daje velik utjecaj na sudu. O Aristotelovom pouavanju Aleksandra se malo zna, ali pretpostavlja se da ga je uio o Homeru i dramatiarima. Raspravljao je s njim o dunostima vladara i umijeu voenja te za njega pie radove Monarhija i Kolonija. Tako privuen politikim temama stvara ideju za kolekciju Konstitucije. Nakon to je Aleksandar postao regent za svog oca, Aristotel ga prestaje poduavati i vraa se u Stagiru. Nakon smrti Filipa Makedonskog, Aristotel odlazi u Atenu i zapoinje svoj najplodniji period i osniva vlastitu kolu u Lyceumu. U koli je svako jutro etao sa svojim uenicima i raspravljao o bitnim pitanjima filozofije. Logika, fizika i metafizika trebale su vie prouavanja, a zanimale su mali broj ljudi pa su sofistika, politika i retorika bile prikazivane veoj publici i na mnogo popularniji nain. U Aristotelovoj koli svaki je uenik vladao deset dana, ali o samom radu kole zna se veoma malo. U tom razdoblju je popravio svoje glavne toke u znanosti i problikovao ih u formu u kojoj su danas. U logici stoljeima nije imao uspjenog konkurenta, a politika se prakticirala mnogo vie nego kod uenika Sokrata i Platona. 323. g. Aleksandar Makedonski umire i Aristotel postaje objek sumnje radi svojih makedonskih ponanstava. A mogue je i da su Platonova i Sokratova kola irile neprijateljstvo radi neslaganja s njim. Preko himne i epitafa od Hermeiasa dizane su optube protiv Aristotela. No odluan da ne dopusti atenjanima da sagrijee 2. put protiv filozofije, ostavlja kolu Theophrastusu i odlazi u Chalcis gdje umire 322. godine. U oporuci objanjava svoje odnose osiguravajui svojim robovima da ne budu prodani i stavlja u praksu Politiku. O njegovom izgledu i manirama se veoma malo zna. 1. Aristotelovo uenje Bio jePlatonovuenik, a njegovmetafizikidualizamodbacio je tvrdei da u zbilji postoje samo pojedinane stvari iz kojih razum apstrahira ope pojmove. UAtenije osnovao vlastitu, peripatetiku filozofsku kolu, koja je nastavila djelovati i poslije njegove smrti.Po njegovu uenju, najvia je od svih znanosti "prva filozofija" (poslije nazvanametafizikom), jer prouava bie kao bie te otkriva da ono po sebi ima razna, to jest analogna znaenja (bie kao kategorije: supstancijai njezinih devetakcidenata; bie kao zbilja i kao mogunost; bie kaoistinito). Sastavni i najvii dio "prve filozofije" jestteologija. Ona prouava boanski nus ili "um", koji je prvi, nepokretni i nepokrenuti pokreta sveukupne zbilje. Objanjavajui gibanje i nastajanje kao prijelaz supstancije ne iz nebia u bie, nego iz bia kao mogunosti u bie kao zbiljnost, Aristotel daje jedan od najvanijih odgovora na sredinji problem grke filozofije. Taj prijelaz omoguuju metafizika naela materije (mogunost neke stvari) i forme (ostvarenje te mogunosti), koje u osjetnom svijetu ne postoje odvojeno, nego tek zajedno tvore konkretnu supstanciju. Gibanje se, dakle, dogaa tako da mogue bie postaje stvarno i stvarno mogue, emu nema kraja, zbog ega je svijet vjean. Ali, da bi se ono potpuno objasnilo, potrebni su jo tvorbeni i finalni uzrok, kao i "prvi uzrok", koji je sam nepokretan i stoga samo jedan. On je ista forma i ista zbilja (shvaena kao isto miljenje, jer je miljenje najvii oblik postojanja), dakle, najsavrenije bie, to jestbog. On se za svijet, koji mu je suvjean i nestvoren, ne zanima, niti ga misli, nego ga pokree na nain finalnog uzroka. ovjek ima udjela u toj boanskoj zbilji po svom umu, koji je stoga besmrtan. Ali Aristotel ne objanjava dovoljno u kakvom je odnosu um, koji on naziva i aktivnim, prema ostalim dijelovima ljudske due (koju shvaa kao formu tijela) i prema boanskom nusu.

2. Aristotelov rad Aristotelov rad moe se podijeliti na tri glavne skupine:1. Radovi koje je sam objavio1. Biljeke i kolekcije materijala za znanstvene rasprave1. Znanstveni rad

1. O ranijim spisima znamo preko antikih pisaca, a najstariji izvor je od Diogena Laertija. Na poetku je pisao poput Platona (dijaloge) ali je vie pazio na efekt kod itatelja nego na postojei rad. Takoer je neke radove nazvao poput Platonovih dijaloga (Politika, Sofist, Simpozij).

1. II. razdobljeSadri preko 200 naslova radova; neke je Aristotel spojio u knjigu, a neke su urednici spajali kasnije (npr. Metafizika). Prva knjiga koju moemo ubrojiti u logike rasprave je Kategorije, meutim, autentinost je osporena. Neka njegova djela su pripisivana Andronicusu, ali po gramatici i stilu pisanja odgovaraju Aristotelu. Rasprave o fizici zapoinju s djelom Fizika i nastavljaju se u De caelo; De generatione et corruptione i Meteorologija.

2.1. Logika Njegova logika raspravlja prije svega o pojmovima, sudovima (iskazima, reenicama), zakljucima i dokazima. Pojmovi su bit ili oblik stvari ija je spoznaja osnovni cilj miljenja. Najvii rodni pojmovi, koji u sebi obuhvaaju sve druge pojmove, jesu kategorije. Tih kategorija ima po Aristotelu deset: supstancija, kvantitet, kvalitet, relacija, mjesto, vrijeme, poloaj, posjedovanje, djelovanje i trpljenje. U Aristotelovim logikim djelima(sakupljenim kasnije od uenika pod nazivom Organon)iscrpno su i izvanredno egzaktno raspravljani i neki drugi temeljni logiki problemi kao to su principi miljenja, indukcija i dedukcija, definicija, teorija silogizma, dokaz, logike pogreke i sl.

2.2. Metafizika Mnoge metafizike teze Aristotela ukazuju na realistiko-materijalistiku tendenciju kojom se suprotstavlja Platonovu svijetu ideja, smatrajui da su ideje imanentne samim stvarima, a ne transcendentni uzori stvari. U zbilji po Aristotelu postoje samo pojedinane stvari, samo one sainjavaju prvu supstanciju.Ope ne postoji pored ili iznad stvari ve u njima. Opi (generiki) pojmovi, koji izraavaju zajednike osobine pojedinanih stvari, tek su supstancije drugog reda. Ali i samo pojedinano postoji upravo utoliko ukoliko se ono ope u njemu realizira. Jer ako osim pojedinanih stvari nita ne postoji, onda ne postoji nita to bi se moglo postii samom spoznajom, ve bi svekoliko shvaanje bilo podlono osjetilnom percipiranju. A mi osjetilno doista, npr. ne primjeujemo da postoji neka kua uope pored pojedinanih kua. No pojedinani predmeti ipak manifestiraju svoje jedinstvo i kategorije uma, koje na to ukazuju, ujedno i reflektiraju objektivne odnose samih stvari.2.3. Psihologija U Aristotelovoj psihologiji ili nauci o dui prevladava miljenje da je sama dua nepokretna, ali ujedno pokree tijelo kao njegov unutranji, supstancijalni oblik i cilj, ona je njegova prva entelehija, princip ivota i organizacije.Postoje tri vrste due: vegetativna dua(koja se sastoji u sposobnosti hranjenja i rasploivanja), zatimanimalna dua(koja ima jo i sposobnost osjetilne senzibilnosti i samokretanja u prostoru) i napokon, ljudska dua(koja ima sposobnost miljenja, razum, um).Aktivni duh u ljudskoj dui, duh koji stvara oblike, koji sve ini (a ne koji pasivno prima) i neposredno gleda najvie istine, boanskog je porijekla.2.4. PoetikaU Poetici Aristotel, nasuprot Platonu, visoko cijeni istinsko umjetniko stvaralatvo svojeg vremena(osobito velike grke tragiare Eshila, Sofokla i Euripida)i smatra da se puna vrijednost dramskog umjetnikog stvaralatva oituje u katarzi koja oiuje i oplemenjuje duu gledaoca. Umjetnost koja pokazuje ono to se moglo dogoditi(to je, dakle, vjerojatno da se dogodilo), vrijednija je za njega od historije koja prikazuje samo ono to se doista dogodilo.

Od Aristotela potjeu inorme o tri klasina jedinstva grke tragedije(jedinstvo mjesta, vremena i radnje ) o kojima su kasnije voene otre polemike izmeu francuskih i njemakih teoretiara.

3. Aristotelova dela

Sabrane radove iz logike:1. Organon(orue)0. Kategorije0. O tumaenju0. Prva analitika0. Druga analitika0. Topika0. Sofistika pobijanjaRadovi iz prirodno-naunog uenja:1. Fizika1. O postojanju i propadanju1. O dui1. O dijelovima ivotinja1. O kretanju ivotinja1. O postojanju ivotinja1. Parva naturaliaRadovi o etici:1. Nikomahova etika1. Eudemova etika1. Magna Moralia1. Politika1. Retorika1. O pjesnikoj umjetnostiUopte:1. Metafizika

ZAKLJUAK

Opte je prihvaena injenica da je najvee dobro ono kojem teimo radi njega samog, a ne radi neke druge svrhe. To moe biti srea, blaenstvo..., i svaki ovek po naravi tei tome dobru. Isto tako svako umee i svako istraivanje tei nekom dobru, no razlikuju se svrhe delovanja, iako bi svrha uvek trebala biti dobro. U Nikomahovoj etici Aristotel deli ivljenje ivota na tri naina; to su ivot uitaka, dravni (politiki) i misaoni ivot.Oni se razlikuju po delovanju i svrhama delovanja, te se postavlja pitanje koje je najvee dobro. Blaenstvo, dakle, biramo radi njega samog , takodje i kreposti, ali, je li to uistinu najvee dobro, te gde je pravednost u tomeBudui da su medjuljudski odnosi rezultat uticaja morala, etiku interesuje sama priroda kategorija koje obavezuju ljude na odredjeno ponaanje i posledice koje nastaju kada se prekre. S obzirom na sloenost moralne savesti kao unutranje strukture koja arbitrira u sluajevima kada se kre moralne norme, priroda moralnosti pokuava se objasniti na razliite naine od moralnih univerzalija koje postoje same po sebi izvan oveka (ak po nekim kao kosmiki zakoni) do psiholokih entiteta koji kao sadraji ljudske duhovnosti predstavljaju takodje univerzalne, od ovekova iskustva nezavisne sutine.I jedno i drugo stanovite predstavljali su pogodan izvor nastajanja teorija o venosti moralnih kategorija, o njihovoj prirodnoj postojanosti, pa prema tome i o determinisanosti ovekovog poloaja u drutvu i odnosa kakvi vladaju u datim drutvenim uslovima. Ni deterministika ni indeterministika stanovita o prirodi moralnosti nisu mogla izdrati snagu kritike ni udovoljiti objanjenju pojava koje namee praksa drutvenog naina ivota i medjuljudskih odnosa.Etika istrauje delatnost ljudi i njihovu tenju da postignu sreu i da budu zadovoljnii. Medjutim u tom delovanju ne postoji opte vaea odredjena norma, u emu bi se sastojala srea, ali ipak razum svojim shvatanjem omoguuje volji da ovek uvek postupa tako da moe raditi dobre i korisne stvari. Razumu i volji koja je u vezi s razumom i s njim zajedno deluje odgovaraju i odredjena merila i ljudi su odgovorni za svoje postupke.U moralno etikim vrlinama (na primer umerenost) uvek se pokazuje za nas kao najbolje srednja mera to jest neto izmedju onog to je premalo i onog to je previe. Tako na primer dareljivost kao vrlina zauzima sredinu izmedju sebinosti i preteranog razbacivanja.

LITERATURA0. Diogen Laertije , ivoti i miljenja istaknutih filozofa , BIGZ, Beograd, 1973.0. Don Barnet , Rana grka filozofija , Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd, 2004. 0. Aristotel , Organon , Kultura, Beograd, 19700. Aristotel , Nikomahova etika , Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia, Sremski Karlovci - Novi Sad, 2003. 0. Aristotel , Rasprava o dui , Oktoih, Podgorica, 2001.0. Aristotel , Politika , BIGZ, Beograd, 2003.0. Branko Bonjak , Filozofija o Aristotela do renesanse i odabrani tekstovi filozofa, Nakladni zavod Matice Hrvatske, 1983

SADRAJ

UVOD2Aristotelov ivot21.Aristotelovo uenje32.Aristotelov rad42.1.Logika42.2.Metafizika52.3.Psihologija52.4.Poetika53.Aristotelova dela6ZAKLJUAK7LITERATURA8