Apolo 11 - Tekstovi Sa Sajta

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/apollo.htm

APOLLO 11

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/apollo.htm (1 of 51) [20.11.2008 12:39:18]


UVOD Slanje ljudi na Mjesec neprijeporno je bilo najteži tehnološki poduhvat u cijeloj povijesti. Uistinu, najbolji američki znanstvenici i inženjeri bili su stavljeni na najveće kušnje kako bi devet svemirskih letjelica s ljudskom posadom poslali do Mjeseca, među kojima je njih šest i sletjelo na kraterima posutu lunarnu površinu. Znanstveni rezultati programa Apollo bili su zapanjujući. Puno onoga što je naučeno tijekom letova Apolla, zahtijevalo je od znanstvenika da izmijene svoje temeljno razumijevanje i teorije o nastanku Mjeseca i njegovoj povijesti. A uzorci i podaci prikupljeni za to vrijeme, zaokupljat će znanstvenike još desetljećima. Ali postoji još jedan aspekt programa Apollo koji je, u godinama koje su uslijedile, zadobio malo pozornosti, te skoro nije ostavio nikakvog traga u točnim povijesnim prikazima : riječ je o bilježenju događaja koje se zbivalo tijekom tih složenih i opasnih letova. Dvanaest astronauta koji su sletjeli na Zemljinog najbližeg susjeda, koji su ga istraživali, bili su jedini ljudi koji su iz prve ruke mogli opservirati površinu nekog tijela u svemiru, ne računajući tu samu Zemlju. Uistinu, njihovi osobni komentari i tumačenja koja su davali tijekom rada na Mjesecu, pravo je nacionalno blago. Iz sata u sat, razgovori što su ih astronauti vodili jedni s drugima i s kontrolom misije u Houstonu, kao i televizijski prizori odašiljani tijekom lunarnih ekspedicija, snimani su kako su se i događali, od srpnja 1969. g, do prosinca 1972. g. Ti su snimci sve ove godine bili dostupni, ali veći dio njih ostajao je "na polici", skupljajući prašinu. No sada, zahvaljujući predanosti i napornu radu povjesničara Erica Jonesa i samih astronauta, zvučna i slikovna povijest lunarnih misija Apolla počinje silaziti s tih polica, s nje se briše prašina i ona biva davana na uvid svima, na lako razumljiv i zabavan način. Pored pročišćavanja zapisa glasovne komunikacije, Eric vodi i iscrpne razgovore s lunarnim astronautima i njihova prisjećanja događaja koji su se zbili prije više od dvadeset godina, umeće na prava mjesta. Prvi dio njegova djela koji će biti objavljen, jest priča o posljednjoj misiji na Mjesec, Apollu 17, iz prosinca 1972. g. Bila mi je čast biti načelnikom tog leta i, premda sam kasnije postao upraviteljem Svemirskog centra Johnson, godine Apolla držim vremenom svojih najvećih uspjeha u NASA-i. Apollo 17 je bio završnica istraživanja Mjeseca ljudskim posadama u ovom tisućljeću, ali ono je odlična polazna točka. Tijekom pripreme Apollo 17 Lunar Surface Journal-a (Dnevnika s površine Mjeseca), imao sam priliku pregledati ga u nekoliko faza nastanka. Riječ je o složenom, točnom, dinamičnom, očaravajućem i često šaljivom zapisu o jednom ranom putovanju ljudi sa Zemlje. Znam da ćete uživati u njemu !

Gerry Griffin, načelnik letova Apolla 12, 15 i 17.



PREDGOVOR Nikada u povijesti istraživanja nije bilo pothvata nalik Apollu. Tjerani povrijeđenim ponosom i vojnom prijetnjom koja je navodno slijedila iz ranih sovjetskih svemirskih uspjeha, osobito zapanjujućim letom Jurija Gagarina, Kennedyjeva vlada i Kongres odlučili su otvoriti narodnu kesu, tako da Amerika može svijetu pokazati svoju tehnološku nadmoć, i to slanjem svemirskog broda na površinu Mjeseca, prije isteka šezdesetih godina i - što je još važnije - prije Rusa. "Nijedan pojedinačni svemirski projekt", kazao je Kennedy, "neće čovječanstvu izgledati dojmljivije ili važnije u dugoročnom istraživanju svemira. Niti će ijedan biti toliko skup i težak." Na proračunskom vrhuncu programa, 1965. g, cijelih je pola milijuna uvježbanih ljudi radilo na projektu, svi gorljivi u namjeri da prvo spuštanje na Mjesec učine stvarnošću. Mnogi od njih vjerovali su da je Apollo najvažnija stvar koju će ikada činiti i u njega su uložili bezbrojne sate kako bi uspio. šačica od tih petsto tisuća dobila je čak i priliku putovati u svemir, a samo nekolicina njih kročila je Mjesecom : ali većina je bila je posve predana svojim zadaćama i za njih Apollo nije bio tek puki posao. I premda je, iz njihove perspektive, program prerano okončan, misijâ otkazanih zbog nedostatka novca, njima je još uvijek ostala zadovoljština zbog učešća u tom povijesnom pothvatu. Promjene u ljudskoj perspektivi obično dolaze u malim koracima, a Apollo je bio rijetka i izvanredna prilika da se načini jedan svrsishodni skok. Za mnoge ljude u programu, Apollo je bio više od utrke s Rusima : bio je to početak jednog još većeg poduhvata. Komentatori su usporedili prvo slijetanje s prvim kopneninim koracima morskih stvorenja, a malo tko u NASA-i je držao kako će s Apollom sve stati. Kao i u slučaju drevnog naseljavanja kopna morskim stvorenjima, dugoročni potencijali Mjeseca i ostatka Sunčeva sustava moći će biti ostvareni tek kada naučimo živjeti i raditi u tim okruženjima. Apollo je bio početak. Iz minute u minutu, svaka od posada Apolla povećavala je ukupno lunarno radno iskustvo, povećavajući zbirku geoloških uzoraka. Više je od dvadeset godina prošlo otkako je Apollo okončan, pa ipak će vjerojatno proći još dosta vremena prije negoli se vratimo ili čak podignemo stalnu bazu ili osnujemo industriju i naselja; no, u međuvremenu, geološki uzorci i iskustva astronauta, neprocjenjiva su u planiranju sljedeće faze lunarnog razvoja. U godinama nakon Apolla, geološki uzorci kazali su nam puno o mjesnim materijalima koje bismo mogli uporabiti za gradnju na Mjesecu ili kao sirovine za buduću lunarnu industriju. Dok tako razmišljamo o izgradnji stalnog uporišta na Mjesecu, iskustva astronauta Apolla mogu nam puno reći o tome što u lunarnim uvjetima stvara poteškoće, a što se u poslu dade iskoristiti kao prednost - osobito slabo gravitacijsko polje. Onkraj simbolike prvog slijetanja, Apollo je iznad svega bio poučno iskustvo, a, iz misije u misiju, "krivulja učenja" bila je vrlo strma. Tijekom Apolla 11, Neil Armstrong i Buzz Aldrin proveli su izvan letjelice samo dva i pol sata, dokazujući da se može hodati i raditi u krutim tlačnim odijelima, u vakuumu i slaboj gravitaciji, tim glavnim značajkama lunarnog okoliša. Postavili su tri znanstvena instrumenta, prikupili dvadesetak kilograma kamenja i tla, poslujući - kako je bilo i primjereno toj prigodi - s velikim oprezom. Međutim, iz misije u misiju, NASA kao cjelina, a osobito astronauti - počela se više pouzdavati u sebe i opremu, naučivši kako posao obavljati djelotvornije. Posljednje su tri misije boravile na površini Mjeseca po tri dana, te su na svaka dvadeset četiri sata, izvan broda naporno radile po šest do sedam sati odjednom. Tijekom posljednje misije, Apolla 17, Gene Cernan i Jack Schmitt postavili su rekord u najdužem radnom danu (7 sati i 37 minuta), najdužem ukupnom vremenu provedenom izvan letjelice (22 sata i 4 minute), najvećoj količini uzoraka donesenih na Zemlju (110 kg), najvećem udaljavanju od lendera (7,5 km) i najvećoj ukupnoj pređenoj udaljenosti (35 km). A, barem kada je riječ o Jacku Schmitt, vjerojatno su oteli i rekord u najdužem i najtvrđem snu : raniji vlasnici tih rekorda bili su članovi posade Apolla 16. Armstrong i Aldrin poslovali su s prikladnim oprezom; ali, u posljednje dvije misije, astronauti su se doslovce bacali na posao. "Krivulja učenja" bila je strma, a dobici u djelotvornosti i znanstvenim saznanjima dramatično su rasli



iz misije u misiju. Da je visoka razina financiranja svemirskog programa nastavljena i nakon sredine šezdesetih godina, NASA je uskoro mogla izraditi teretnu inačicu lunarnog lendera, pa bi do sredine sedamdesetih, mogao na Mjesecu biti podignuti trajni "bazni logor". Međutim, stvarnost je takva da je Apollo u svoje vrijeme bio vrlo skup pothvat, te smo - kako je to primijetio Arthur C. Clarke u jednom eseju objavljenom u tjednu Apolla 11 - šezdesetih načinili tako veliki skok da nam je bilo potrebno vrijeme "konsolidacije", razdoblje tijekom kojeg smo upijali nove tehnologije i nove vidike. Bilo nam je potrebno razumjeti što je postignuto i što smo naučili. To "mi" nije uključivalo astronaute, voljne nastaviti, niti puno ljudi unutar NASA-e; ali svakako je uključivalo većinu ostalih - političare i glasače podjednako - koji bi plaćali za sljedeće faze programa. Dvadeset pet godina kasnije, rasprava o prioritetima potrošnje se nastavlja i jasno je da se politička podrška nastavku lunarnih operacija tek treba pojaviti. Ali, dok se pripremamo za moguću lunarnu bazu, industriju na Mjesecu ili naselja na njemu, puno toga možemo naučiti iz iskustava posada Apolla. Apollov Dnevnik s površine Mjeseca pripremljen je kako bi iskustvo stečeno u tim misijama postalo dostupno ljudima koji će poduzeti sljedeće faze lunarnog razvoja.

Eric M. Jones



OSNOVNI PODACI O MISIJI

● Apollo 11 - CSM Columbia i LM Eagle (Orao)● Raketa nosač - Saturn V● 16-24. srpnja 1969. g.● Posada : Neil A. Armstrong, Michael Collins, Edwin E. "Buzz" Aldrin● Trajanje : 8 dana, 3 sata, 18 minuta● Prvo spuštanje ljudi na Mjesec i izlazak na Mjesečevu površinu.● "HOUSTON, JAVLJA SE BAZA U MORU TIšINE.EAGLE JE SLETIO !" - 20. srpnja● Mjesto slijetanja : More tišine● Koordinate sletišta : 0,71° N, 23,63° E.

Prvi izlazak na površinu, u trajanju 2 sata i 31 minutu. Razvijena zastava i postavljeni instrumenti. Otkrivena pločica na sletnom stupnju LM-a, s natpisom : "Ovdje su ljudi sa zemlje prvi put stupili na Mjesec, srpnja 1969. g. Došli smo u miru u ime cijelog čovječanstva". Vrijeme zadržavanje na lunarnoj površini - 21,6 sati; u orbiti oko Mjeseca 59,5 sati, u 30 orbita. Uzletni stupanj LM-a ostavljen u orbiti. Prikupljeno 20 kg uzoraka. POSADA

Neil A. Armstrong, civil. Rođen 5.

kolovoza 1930. g, u Wapakoneti, u Ohiu. Razveden, dvoje djece. Diplomirao aeronautiku na Sveučilištu Purdue, 1955. g. Magistrirao na Sveučilištu Južne Kalifornije, 1970. Letovi u svemir : zapovjedni pilot u Geminiju 8 (1966.), zapovjednik Apolla 11 (1969.) Kao pilot u Ratnoj mornarici, izabran u drugu skupinu astronauta, 1962. g. Nakon napuštanja NASA-e (1971.) postao profesorom aeronautike na Sveučilištu u Cincinnatiju. Michael Collins, potpukovnik Zračnih snaga Rođen 31. listopada, 1930. g, u Rimu. Oženjen, troje djece. Diplomirao na Vojnoj akademiji, 1952. g. Svemirski letovi : pilot u Geminiju 10 (1966.), pilot



zapovjednog modula Apolla 11 (1969.) Izabran u treću skupinu astronauta. Umirovljen kao general-major. Vršio visoke dužnosti u Institutu Smithsonian. Trenutno na čelu privatne tvrtke. Napisao brojne članke i tri knjige o astronautskim iskustvima. Buzz Aldrin, pukovnik Zračnih snaga Rođen kao Edwin Eugene Aldrin, 20. siječnja 1930, u Montclairu, u New Jerseyu. Kasnije službeno promijenio ime u Buzz Aldrin. Oženjen, troje djece iz prethodnog braka. Diplomirao na Vojnoj akademiji 1951. g. Doktorirao astronautiku na MIT-u, 1963. g. Svemirski letovi : pilot Geminija 12 (1966.), pilot lunarnog modula Apolla 11 (1969.) Izabran u treću skupinu astronauta. Ratno zrakoplovstvo napustio 1972. g. Napisao dvije knjige o astronautskim iskustvima. PREGLED MISIJE PRVI KORACI

Saturn V, raketa koja je "Apollo 11" odvela u istoriju. U svom komentaru zapisa o Apollu 17, Gene Cernan kaže kako je, po njegovu utisku, noćno slijetanje na nosač zrakoplova teže od aluniranja LM-om. Naravno, u LM-u je imao veliku pomoć sa Zemlje, vidljivost je bila dobra, nije bilo ni vjetra ni valova koji bi pomicali metu. Pa ipak, LM je bio pokusna letjelica, a brod kojim su se spustili Neil Armstrong i Buzz Aldrin bio je ukupno tek četvrti od svoje vrste koji je poletio. I, naravno, nijedno slijetanje na nosač nije imalo takav povijesni prizvuk kao ono Apolla 11; niti je neko slijetanje na nosač izvršeno pred tolikim gledateljstvom. Doslovno milijarde ljudi slušale su što se zbivalo ! (Prvi LM je letio kao dio testa Apolla 5, bez posade, dok su druga dva bila dijelom misija Apolla 9 i 10.) Sve do visine od 15 km iznad Mjeseca, Apollo 11 se malo razlikovao od Apolla 10. Armstrong, Aldrin i pilot zapovjednog modula Mike Collins imali su besprijekorno lansiranje, dugo, nezanimljivo putovanje do Mjeseca i nominalni rad motora koji ih je uveo u lunarnu orbitu. Dok su prvi put prolazili iznad Mora tišine, Armstrong je primijetio : "Slike i karte koje su Apollo 8 i Apollo 10 donijeli

sobom, pružile su nam dobar uvid u to u što trebamo gledati. Ovo jako nalikuje tim slikama; ali, kao što postoji razlika između gledanja prave utakmice i praćenja TV-prijenosa, nema zamjene za to što smo sada zbilja ovdje." U toj prvoj orbiti, sletište je još bilo obavijeno tminom ranog jutra i tek je za vrijeme četvrtog preleta - tijekom postupka provjere - Aldrin izvijestio da ga vidi kroz prozore LM-a. IZBOR SLETIŠTA U svojoj izvrsnoj knjizi "K stjenovitom Mjesecu", geolog Don Wilhelms raspravlja o postupku kojim su izabirana mjesta slijetanja Apolla. Nakon Apolla 12, znanstvenim je pitanjima dana znatna pozornost, dok je za samo prvo slijetanje, mjesto izabrano isključivo iz operativnih razloga. Tijekom misija Lunar Orbitera, kamere visoke razlučivosti bile su usmjeravane na obećavajuća mjesta razvučena duž 10 stupnjeva širokog pojasa oko lunarnog ekvatora. Područja blizu ekvatora bila su posebno zanimljiva budući se do njih moglo doći s minimalnim utroškom goriva. Mjesta su usto morala biti barem 45 stupnjeva zapadno od istočnog ruba Mjeseca - desnog ruba, kako ga se vidi sa sjeverne Zemljine polukugle - budući su lenderi trebali orbitirati od istoka prema zapadu, pa se očekivalo da će



Houstonu trebati nekoliko minuta primanja podataka o putanji, tako da računalo za spuštanje može biti osvježeno pred sami silazak. PRIPREMA ZA SPUŠTANJE Nakon ukupno osamdeset šest sati trajanja misije i pet i pol lunarnih orbita, posada Apolla 11 pošla je na posljednji počinak prije slijetanja. Kako kazuje Jack Schmitt u svom komentaru Apolla 17, šest sati isprekidana sna u orbiti može jednako odmoriti kao i šest sati čvrstog sna na Zemlji, a - tijekom putovanja od Zemlje do Mjeseca - posada Apolla 11 imala je na raspolaganju između 9 i 10 sati tijekom svakog razdoblja odmora. Završni odmor prije slijetanja bio je nužno kratak, ali sva trojica su tvrdo spavala po šest sati. Kada je poziv za buđenje - na koji se javio prilično smušeni Mike Collins - stigao na kraju devedeset trećeg sata misije, bili su odmorni za povijesni dan pred njima. Sljedećih osam sati, Armstrong, Aldrin i Collins pripremali su se za spuštanje. Do trenutaka kada su po četrnaesti put zašli iza Mjeseca, bili su u odijelima i odvojeni - samo nekoliko minuta dijelilo ih je od kočenja motorom u trajanju od 30 sekunda, koje je trebalo odvesti LM na putanju Apolla 10, dolje, do visine od 15 km. Collins je trebao ostati na kružnoj orbiti visokoj 96 km : zbog veće visine, on je prvi uspostavio radijsku vezu sa Zemljom. Sve je prošlo u najboljem redu. LM se pojavio "iza ugla" samo časak kasnije, točno na vrijeme. U LM-u nije bilo sjedišta. Armstrong i Aldrin su stajali, držeći se na mjestu elastičnim konopcima pričvršćenim za pod. šesnaest su minuta gledali kroz prozore i mjerili vremena prolazaka pojedinosti u krajoliku pod sobom (preko mjerila ucrtanog na Armstrongovu prozoru) kako bi potvrdili podatke o putanji koje je primao Houston. Usto su, uz pomoć iz Houstona, stalno iznova provjeravali stanje LM-a. PRVO SPUŠTANJE NA MJESEC Kada je konačno započelo kočenje motorom radi spuštanja, u trajanju od dvanaest i pol minuta, okrenuli su svemirsku letjelicu tako da joj noge i motor budu naprijed. Također su prozore okrenuli prema Mjesecu, tako da i za vrijeme kočenja još uvijek mogu provjeravati vremena prolazaka oznaka u krajoliku. No tada je Armstrong, nakon tri minute rada motora, zavrtio letjelicu u položaj "licem prema gore". Sada su on i Aldrin morali letjeti leđima okrenuti Mjesecu, tako da - kada se približe sletištu i LM se počne uspravljati - Armstrong može vidjeti tlo ispred sebe i izabrati dobro čisto mjesto za aluniranje. Dok su letjeli, nadzirali su rad LM-a i ono što im je pokazivao kompjuter za navođenje. Svi podaci su ukazivali na to da lete vrlo blizu planiranoj putanji.

Pogled o kojem je Kopernik mogao samo sanjati. Ako je i istina - kao što je nagovijestio Cernan - da je slijetanje na Mjesec bilo lakše od spuštanja na nosač zrakoplova, jedna od mnogih prednosti bila je i u činjenici da je LM bio opremljen - za ono vrijeme, modernim brodskim računalom koje je obavljalo veći dio rutinskog posla nužnog za upravljanje. Sve do završnih trenutaka spuštanja, letenje pravom putanjom bilo je stvar analize navigacijskih podataka iz inercijskih i radarskih sustava, te tananog podešavanja potiska i usmjerenosti motora LM-a. Takva je zadaća bila vrlo zahtijevna i savršena za kompjuterski nadzor. Sve do manevra zvanog uspravljanje - kada je svemirski brod bio

uspravljen iz položaja otklonjenog 60 stupnjeva od okomice u položaj otklonjen samo 20 stupnjeva - uloga astronauta nije bila ništa više od one nadzornika i pričuva.



Nekoliko puta tijekom spuštanja, računalo se oglasilo alarmom. Putanja je izgledala dobro, ali poruku "1202" - kao i kasniju "1201" - posada nije prepoznala, pa je uslijedilo nekoliko napetih sekunda dok Houston nije javio radijom kako je sve u redu. Kako se pokazalo, dijelovi računala bivali su prepunjeni čudnovatim podacima koji su stizali iz radara za "rendezvous" (spajanje lunarnog i zapovjednog modula), ali, na sreću, ne samo da je kompjuter bio programiran tako da može nastaviti izvršavati najvažnije zadaće, već je osobi koja je taj kompjuter najbolje poznavala - inženjeru Stevenu Balesu - trebalo samo nekoliko sekunda da dijagnosticira problem i preporuči nastavak spuštanja. Bales je kasnije, tijekom svečanosti u Bijeloj kući, stajao uz posadu, te je dobio odličje za svoj osobni doprinos uspjehu misije. To je brodsko računalo izvršavalo više zadaća tijekom spuštanja te je, uz taj nepredviđeni priljev podataka iz radara, dolazilo i do uznemirujućih prekida u komunikaciji sa Zemljom. LM je imao par širokosnopnih "svesmjernih" antena, ali je visoku propusnu moć imala jedino jedna uskosnopna, usmjeriva antena. Upravo je kompjuter trebao održavati odgovarajuću orijentaciju letjelice, tako da antena velike propusne moći može biti okrenuta Zemlji. Kompjuter je bio tako upućen da izbjegava određene orijentacije svemirske letjelice koje bi prisilile antenu da "gleda" kroz LM, zbog čega bi bilo izgubljeno dovoljno podataka da se izgubi čvrsti kontakt sa Zemljom. Međutim, računalu je bila dana netočna "karta" LM-a, pa je gubljenje signala bilo problem koji se stalno iznova javljao tijekom spuštanja. Budući točno određenje sletišta nije bilo nužnost u toj prvoj misiji, Houstonu je bilo potrebno jedino toliko informacija da bude izvjesno kako letjelica radi kako treba, pa je - kombiniranim korištenjem širokosnopnih antena i glasovnim posredovanjem Collinsa u zapovjednom modulu - ipak održavana zadovoljavajuća komunikacija. Programski alarmi i komunikacijski prekidi živcirali su astronaute, ali u svakom drugom pogledu, računalo LM-a i navigacijski sustav obavili su svoju zadaću besprijekorno. Nakon osam minuta i trideset sekunda kočenja motorom, kompjuter je skoro posve uspravio LM, pa je Armstrong po prvi put mogao izbliza vidjeti mjesto prema kojemu ga je vodio kompjuter. Ustanovio je da se nalaze oko 1,5 km iznad planiranog sletišta i nekih 6 km istočno od njega. Prema planu, imali su goriva za još pet minuta leta. Svaki od astronauta imao je pred sobom po jedan mali trokutasti prozor dvostrukih stakala. Na unutarnjim površinama svakog od stakala Armstrongova prozora, bilo je ucrtano po jedno dugo okomito mjerilo označeno stupnjevima, te pod pravim kutem na njega, i drugo, slično, no kraće, vodoravno mjerilo. Po uspravljanju, Armstrong se namjestio tako da su mu okomita mjerila izgledala poravnata : Aldrin mu je tada pročitao podatke što mu ih je pokazivalo računalo. Ti su podaci kazivali gdje treba gledati na mjerila da bi se vidio položaj planiranog sletišta. U načelu, ako se Armstrongu mjesto ne bi svidjelo, on bi mogao gurnuti upravljačku ručicu lijevo-desno ili naprijed-natrag, kazujući tako računalu da malo pomakne cilj u pokazanom smjeru. Prema planu, Aldrin je davao Armstrongu "kut" svakih nekoliko sekunda, sve dok - na visini od oko 150 metara - ciljanje preko prozora nije izgubilo svoju svrhu, pa je Armstrong uzeo samostalno upravljati LM-om. Međutim, kada mu je jednom Aldrin dao početni kut cilja, Armstrong je uvidio da (premda je ekipa za izbor sletišta izabrala jedan gladak dio terena, tehnološka razina uređaja za navođenje u vrijeme Apolla 11 nije bila ni blizu onoj kakva je bila u tih uređaja tijekom kasnijih misija) da sudbina i kompjuter vode LM u polje ispunjeno krupnim kamenjem, na sjeveroistočnom ramenu jednog kratera veličine nogometnog igrališta. Nigdje na Mjesecu krateri te veličine nisu međusobno udaljeni više od nekoliko kilometara, pa za to prvo slijetanje, NASA-ini stručnjaci nisu još bili spremni točno ugoditi prilaznu putanju za područje duže od 16 km istočno i zapadno od sletišta, te šire od 4 km sjeverno i južno. "Sletna elipsa" Apolla 11 sadržavala je desetke kratera promjera stotinu i više metara i bilo je jako važno da LM ima dovoljan dolet kako bi Armstrong mogao izbjeći i najveće među njima. Armstrong nije dvojio oko toga treba li sletjeti među gromade. Nije bilo nužno da LM sleti savršeno uspravljen. Nagib sve do 15 stupnjeva ne bi stvorio nikakav osobiti problem prilikom uzlijetanja. Međutim, ako bi mlaznicom motora ili nekim od potporanja lendera udarili u kakav veliki kamen, moglo je lako doći do ozbiljnih oštećenja. Dvije minute nakon uspravljanja i oko dvije minute prije slijetanja, Armstrong je preuzeo stvar u svoje ruke. Odlučio je slijediti staru krilaticu : "Kada



sumnjaš, slijeći polako." Za to je morao preletjeti krater i spustiti se prilično onkraj njegova zapadnog ruba; očigledno nije bilo svrhe, a ni vremena, u davanju novih podataka računalu, putem ručice upravljača. Uređaj za određivanje sletišta (LPD) bio je načinjen za fina podešavanja, a Armstrongu je bila potrebna krupna promjena. Stoga je prebacio na ručno upravljanje, nagnuo LM prema naprijed i počeo letjeti njime kao helikopterom. Za nekoliko sekunda, usporio je brzinu poniranja s oko 6 m/s, na oko 90 cm/s, te je odletio LM-om oko 330 m zapadno od kratera i kamenih gromada.Čak i uz pomoć računala, letenje LM-om bilo je zakučast zahvat koji je zahtijevao bezbrojne sate uvježbavanja u simulatorima i na nezgrapnom "letećem okviru kreveta", zvanom, službenije - letjelicom za uvježbavanje slijetanja na Mjesec (LLTV). Prema Cernanu, LLTV-om je bilo zapravo teže upravljati negoli LM-om. Letjelica je bila opremljena jednim velikim mlaznim motorom koji je poništavao 5/6 Zemljine sile teže i taj je veliki motor - mlaza usmjerenog više-manje prema dolje - činio LLTV nestabilnijom od LM-a. Uistinu, tijekom vježbe, Armstrong se morao katapultirati iz jedne od njih. (Od četiri takve letjelice kojima je uvježbavanje počelo, samo je jedna "preživjela" do kraja programa Apollo.) Naravno, dugi sati uvježbavanja su se isplatili. Dok je Armstrong vodio LM prema dobrom sletištu, njegova pozornost bila je u potpunosti prikovana za taj posao. Skoro sve što je bilo rečeno, rekao je Aldrin : a i on je bio posve zaokupljen svojom zadaćom. Čitao je Armstrongu ispis računala, govorio mu visinu, brzinu spuštanja i brzinu prema naprijed. U Houstonu su upravitelj leta Gene Kranz i ostatak kontrole misije pratili telemetrijske podatke iz LM-a. Oni još nisu znali za onaj krater - Armstrong ga nije spomenuo još zadugo nakon slijetanja - ali bilo je očigledno da slijetanje traje duže no što je bilo očekivano. Uistinu, sa svakom proteklom sekundom, rasla je zabrinutost zbog količine preostalog goriva. Zbog nepreciznosti obaju mjerača u spremnicima i na osnovu procjene koju se moglo načiniti na osnovu telemetrijskih podataka o radu motora, trenutak konačnog ispražnjenja spremnika bilo je nemoguće točno odrediit : pogreška je mogla iznositi oko 20 sekunda. Ako bi goriva ostalo premalo, Kranz je morao zapovijediti prekid spuštanja. Drama je bila zadnje što je bilo tko priželjkivao prikom prvog slijetanja. Sam događaj je bio dovoljno uzbudljiv sam za sebe. Armstrong je na koncu pronašao mjesto koje mu se svidjelo, pa je počeo smanjivati horizontalnu brzinu, dopuštajući LM-u da se polako stane spuštati prema površini. Kada su se našli na 22 m iznad površine, iz Houstona su im javili da imaju goriva za još samo 60 sekunda leta, a u kabini, Aldrin je već ranije vidio signalno svjetlo koje mu je govorilo isto to. Ali sada su već bili blizu i samo su se još trebali meko prizemljiti. Armstrong je skoro posve poništio kretanje prema naprijed i sada je - u času kada su počeli ispuhom motora podizati prašinu s tla - zatražio od Aldrina da mu potvrdi pomiču li se još uvijek malko u tom smjeru. želio je sletjeti na površinu koju može vidjeti pred sobom, radije negoli na tlo pod sobom, koje nije vidio. Aldrin mu je potvrdio to što je htio znati, pa su - osam sekunda kasnije - ugledali kontaktno svjetlo. Trometarska ticala koja su stršala iz "nogu" lendera, takla su Mjesec ! Sekundu ili dvije kasnije, našli su se na tlu i isključili motor. Od opomene "60 sekunda" prošlo ih je čak četrdeset - ali bili su na cilju ! (Analiza provedena nakon misije, pokazala je da su zapravo imali još oko 45 sekunda goriva, prije negoli samo 20. Bez obzira na to, bio je to najmanji višak goriva od svih slijetanja Apolla. Usto je, kako bi smanjila neizvjesnost procjene, mjerenje goriva u spremnicima poboljšano već za Apollo 12.) Unatoč dramatičnosti trenutka i neopisivom ushitu kojega su obojica osjetili, Armstrong i Aldrin nisu imali vremena nizašta drugo do za pripremu LM-a za trenutačno uzlijetanje. Nitko nije očekivao da će morati smjesta poletjeti, ali - za slučaj da se pojave neke poteškoće, recimo curenje jako stlačenog helija kojega bi koristili za podizanje tlaka u spremicima za gorivo uzletnog stupnja - željeli su biti spremni. Međutim, unatoč svoj zaokupljenosti poslom, tijekom sljedeća dva sata, povremeno su pogledavali kroz prozore i opisivali prizor radio-slušateljstvu gore na Zemlji. PRIPREMA ZA IZLAZAK U svim smjerovima, krajolik bijaše ravan poput Zapadnog Teksasa. Kružno obzorje bilo je prekidano tu i tamo tananim ivicama dalekih kratera. Na osrednjoj udaljenosti, Armstrong i Aldrin mogli su



vidjeti gromade i grebene - neki od potonjih bili su visoki možda 6-9 metara. Njima bliže, metež kratera pokrivao je površinu kao ospice. Manjeg kamenja i šljunka bilo je posvuda. Bijaše to ravno mjesto, ali - kao što je slučaj i s australskom "nularbor" (latinska riječ koja znači "bez drveća") ravnicom - male varijacije davale su okolici jednu osobitu ljepotu. I, naravno, kako je to bilo prvo slijetanje na Mjesec, sve je bilo neopisivo zanimljivo. Međutim, prije negoli su Armstrong i Aldrin stigli posvetiti više pozornosti pogledu ili promisliti o izlasku van, morali su se uvjeriti da im je letjelica u dobrom stanju i da je navigacijski kompjuter pravilno primio podatke koji su im bili potrebni za povratak u orbitu i susret s Collinsom. Konačno, dva sata nakon spuštanja, oni i NASA-ini inženjeri bili su konačno zadovoljni stanjem LM-a, te su zaključili da se mogu neko vrijeme zadržati na površini. Prema planu letenja, Armstrong i Aldrin su se trebali odmarati pet sati prije negoli će izaći van. Međutim, nije nikoga iznenadilo kada su predložili Houstonu da - nakon predviđenog jednosatnog obroka, pristupe pripremi za EVA. Normalno je taj postupak trebao trajati oko dva sata, ali, budući je to trebala biti najkraća od svih "šetnji" u programu Apollo, nikome - osim, možda, iščekujućoj TV-publici diljem svijeta - nije smetalo to što je potrajao cijela tri i pol sata. MALI KORAK Konačno, nakon otprilike šest i pol sati od slijetanja, otvorili su vrata i Armstrong je ispuzao na "trijem" - nogama naprijed, na rukama i koljenima. Nekoliko trenutaka kasnije, našao se na gornjoj prečki ljestava, odakle je povukao uže kojim je otvorio radni stol/skladište prikačeno na bok LM-a. Time je bila zaokrenuta MESA, smještena na dnu, što ju je dovelo u vodoravni položaj. Najvažniji dio opreme bila je, bez sumnje, crno-bijela TV kamera. Ona je bila postavljena tako da gleda pravo u podnožje stuba. Za astronaute, najznačaniji trenutak misije bilo je slijetanje. Ali za svijet koji je iščekivao, veliki se trenutak još nije zbio - prvi korak ! S donje prečke ljestava, Armstrong je morao skočiti nešto manje od jednog metra do "stopala" - što je bila mjera opreza za slučaj da je grubo slijetanje zbilo i skratilo amortizer. Sa "stopala", do površine ga je dijelilo još samo nekoliko centimetara visine. Trenutak-dva stajao je on na "stopalu", kušajući tlo vrškom svoje čizme, prije negoli će načiniti epohalni "mali korak". Tlo bijaše sitnozrnato i kao pokriveno prahom : kada je jednom zakoračio na nj, čizma mu je utonula 4-5 centimetara, ostavivši jasno ocrtan trag. Zbog Mjesečeva relativno slabog gravitacijskog polja (šest puta slabijeg negoli na Zemlji), Armstrongova ukupna težina, pola astronautova, pola težina odijela i ranca, iznosila je jedva oko 27 kg. Kretanje nije bilo osobito zamorno, ali se, zbog značajnog pomaka središta mase prema gore, Armstrong morao nagnuti naprijed kako bi zadržao ravnotežu, te mu je trebalo nekoliko minuta dok mu nije pošlo za rukom opušteno hodati. Za slučaj da mora naglo prekinuti "šetnju", Armstrong je tada upotrijebio alat na dugačkoj ručki, zagrabivši njime malo šljunka i prašine s tla i ubacivši taj uzorak u jednu teflonsku vrećicu. Potom je tu vrećicu skinuo s alata, zamotao je i spremio je u džep na cjevanici. Aldrin se Armstrongu pridružio na površini nakon nekih petnaestak minuta, te su sljedećih sat i četrdeset minuta, njih dvojica ispitivala LM, premještala TV-kameru na udaljenost od oko 15 metara, postavila dva znanstvena instrumenta i uzela još uzoraka. Bilo je važno saznati do koje su mjere posade sposobne obaviti posao. Bude li sve pošlo prema planu, sljedeće bi posade mogle duže ostajati na Mjesecu, više se udaljavati od LM-a i pristupati izvršavanju zahtijevnijih zadaća. Prvih tridesetak minuta, ni Armstrong ni Aldrin nisu uspijevali hodati drugačije do vukući noge : nakon tog početnog razdoblja upoznavanja, Aldrin je pokušao iskoristiti prednost koju je nudila samo šestina gravitacije i potrčati. Počeo je od LM-a, te se zatrčao prema TV-kameri, dugim se koracima gegajući s noge na nogu. (Jack Schmitt je to nazvao koracima skijaškog trkača.) Potom se okrenuo i potrčao natrag prema LM-u, jednakim načinom hoda,



no ovaj je put dvaput promijenio smjer, ispruživši nogu ustranu i odgurnuvši se od nje, poput igrača američkog nogometa. Vraćajući se ponovo prema kameri, iskušao je klokansko skakutanje, ali je zaključio da mu takav način hoda ne daje dovoljnu stabilnost u smjeru naprijed-natrag kao prijašnje geganje. Postalo je jasno da bi se posada, udaljena od broda nekoliko stotina metara, mogla vratiti do njega za samo nekoliko minuta, ukaže li se za tim potreba. Općenito, posada Apolla 11 poslovala je uz odgovarajući oprez. Međutim, kao što je bio slučaj i sa sljedećim posadama, kako je vrijeme protjecalo, i njihovo je samopouzdanje raslo. Općenito, hodali su ne odskakujući i - usporedbi sa kasnijim posadama, njihove su ketnje bile prilično krute i sputane. No, pred kraj EVA-e, TV-gledateljstvo je imalo priliku vidjeti Armstronga kako trči natrag prema LM-u, nakon što je nakratko posjetio jedan krater na 60 metara istočno od svemirske letjelice. Čak je u jednom času - malo ranije tijekom "šetnje", dok je Aldrin vadio znanstvene instrumente iz skladišnog odjeljka - Armstrong izgleda na tren kleknuo na jedno koljeno - što je teško izvediv manevar u krutom svemirskom odijelu. Očigleno, bilo je moguće obaviti posao i kretati se s relativnom lakoćom. Kasnije su posade imale više vremena za prilagodbu, te su, služeći se iskustvom Apolla 11, obavljale svoj posao sa sve većim samopouzdanjem. Kako su imali na raspolaganju vrlo malo vremena, Armstrong i Aldrin su mogli obaviti samo nekoliko poslova prije negoli su morali zatvoriti vrata. Podignuli su američku zastavu, postavili sakupljač sunčeva vjetra, prikupili 21,2 kg uzoraka i odnijeli reflektor laserske zrake i pasivni seizmometar na nekih dvadesetak metara južno od LM-a, te ih tamo razvili. Zabili su u tlo dvije kratke cijevi za uzimanje uzoraka, načinilo oko stotinu fotografija u boji i, na koncu se, zajedno s uzorcima, ukrcali natrag u svemirski brod. Zbog ograničenja nametnutih odijelima pod tlakom, pomaknutim središtem mase i slabim gravitacijskim poljem, te osobito nespretnim rukavicama koje su i same bile pod tlakom, posao je bio općenito teži negoli u okruženju gdje odijelo ne bi bilo potrebno. POSTAVLJANJE ZNANSTVENIH INSTRUMENATA U usporedbi sa sljedećim misijama, sklop znanstvenih instrumenata koje su postavili Armstrong i Aldrin bio je prilično jednostavan, a barem jedan od razloga za to bila je briga oko potrebne količine goriva, te općenito, mase letjelice. Na prijedlog Jacka Schmitta, Apollo 11 je, umjesto standardnog kompleta znanstvenih instrumenata (tzv. ALSEP-a), teškog blizu 150 kilograma, ponio samo seizmometar i laserski reflektor. Težina je svakako bila jedan od razloga za to da je Apollo 11 letio samo s nekoliko komada znanstvene opreme. Drugi je bio jednostavno činjenica da je prvi boravak trajao prekratko da bi vodstvo NASA-e dopustilo "šetnju" dovoljno dugu da astronauti mogu razviti cijeli ALSEP. U misijama Apolla 12 i 14, razvijanje ALSEP-a oduzelo je veći dio prve četverosatne EVA-e, a bilo je malo vjerojatno da bi Armstrongu i Aldrinu - prvoj posadi na površini Mjeseca - bilo dopušteno ostati tako dugo izvan broda. OKONČANJE EVA-E Kao što je Cernan nagovijestio u svom komentaru Apolla 17, uvijek postoji neki najbolji način da se obavi posao u lunarnim uvjetima : premda Armstrong i Aldrin nisu imali vremena otkriti puno "trikova" i iako nisu iza sebe imali iskustvo drugih posada da ih vodi, EVA je protekla bez teškoća. Taj se uspjeh bez daljnjeg može pripisati promišljenosti kojom se prišlo misiji i pažljivom uvježbavanju astronauta - opravdanom oprezu koji je pratio tu prvu posjetu Mjesecu. Jedini značajniji problem javio se kada je Aldrin pokušao zabiti cijevi za uzorke u tlo. Unatoč udarcima čekićem dovoljno jakim da se ručica pričvršćena na vrh cijevi iskrivi, u oba pokušaja Aldrin je uspio zariti cijevi tek 20-22 cm. Kasnija analiza pokazala je da je tome uzrok bila skoro savršena zbijenost lunarnog tla već na desetak centimetara ispod površine, okolnost koja nije bila predviđena. Cijevi za uzorke bile su prilično standardne građe, s unutarnjim zakošenjem na otvoru, koje je dodatno zbijalo uzorak kako on ne bi odmah ispao iz cijevi. Kako je mjesečevo tlo bilo već jako zbijeno, jednostavno ga se nije moglo prisiliti da uđe u standardnu cijev. Buzzu je bilo nemoguće zabiti cijev dublje od dvadesetak centimetara. Ono što je vjerojatno bio najnedjelotvorniji posao kojega su obavili Armstrong i Aldrin,



zbilo se u završnim minutama "šetnje", kada je Armstrong uporabio dio opreme nazvan elevatorom za lunarnu opremu (LEC) kako bi Aldrinu, koji je već bio u kabini - dodao kutiju s kamenjem. U osnovi, LEC je bila pletena vrpca. Nakon što je Aldrin provukao LEC kroz koluturnik u kabini, Armstrong je na kuku LEC-a pričvrstio kutiju s uzorcima kamenja, odmaknuo se od LM-a kako bi se uže zategnulo, a onda stao potezati, stavljajući ruku pred ruku, dok je kutija poskakivala uspinjući se prema Aldrinu. Bio je to naporan posao. Na početku EVA-e, broj otkucaja Armstrongova srca kretao se oko 120, da bi nakon toga, više-manje postojano, nastavio opadati prema oko 80, u trenutku kada je snimao rub kratera istočno od letjelice. Kako se vrijeme predviđeno za "šetnju" stalo primicati kraju, počeo je on žuriti s prikupljanjem stijenja i uzoraka tla, te mu se broj otkucaja srca popeo na 120-140 u minuti. A kada se počeo i služiti LEC-om, broj otkucaja popeo mu se na 160 u minuti, te je Houston predložio kratki odmor. Drugi zapovjednici Apolla nisu morali raditi tako naporno dok su se služili LEC-om. Uzbuđenje zbog cijelog događaja i žurba oko prikupljanja uzoraka sigurno su pridonijeli ubrzanju rada Armstrongova srca. Ali LEC je bio nedjelotvoran alat i od Apolla 14, astronauti su barem dio opreme počeli unositi u kabinu ručno. Posade Apolla 16 i 17 posve su napustile pletenu vrpcu LEC-a - zaključivši da od nje ima više štete negoli koristi - te su sve unijeli ručno, osim torbe s kamerom. Tu su torbu podignuli kukom i običnim konopcem koji je na neki način uspio nasljediti LEC-ovo ime. Dva sata i trideset jednu minutu nakon otvaranja vrata, Armstrong i Aldrin javili su da su ova ponovo zatvorena. Bilo im je ostalo još pet sati do "Laku noć" pozdrava iz Houstona i čekalo ih je još puno posla. Trebalo je pospremiti uzorke, izbaciti suvišnu opremu i obaviti dugi popis "kućnih" poslova prije negoli su mogli otići na počinak. Spavali su u svojim odijelima - ili su to barem pokušavali - tako da se Aldrin skvrčio na podu, a Armstrong se pružio po pokrovu motora za uzlijetanje, u stražnjem dijelu kabine. Taj odmor, kazali su, bio je 'skoro čisti gubitak vremena'. Smetala im je buka svemirske letjelice i svjetlo sunca koje se probijalo uz rubove prozorskih kapaka i kroz sekstant. U odijelima im je bilo hladno i vlažno i naravno, bili su previše uzbuđeni da bi uistinu spavali. Sve do Apolla 15, nitko nije zbilja spavao na Mjesecu. Od Apolla 12 nadalje, posade su imale grijače da im pomognu oko hladnoće u kabini, te viseće ležaljke. Međutim, tek su nakon Apolla 15 ostanci na Mjesecu postali dovoljno dugi - te su i astronauti i planeri misije stekli dovoljno samopouzdanja - da bi posade mogle izaći iz svojih odijela tijekom razdoblja odmora i, uz pomoć umetaka za uši, zbilja se naspavati. Aldrin je možda uhvatio dva sata nemirna sna; Armstrong nije uopće usnuo. Sedam ih je sati Houston ostavio na miru, same s njihovim mislima. Onda je došlo vrijeme za buđenje, doručak na brzinu i priprema za lansiranje, sastanak s Collinsom i doček junaka na Zemlji. Premda je, s praktične točke gledanja, Apollo 11 je bio demonstracijski let, polazna točka za razrađenije misije koje su uslijedile, svejedno je upravo toj misiji mjesto u povijesnim knjigama. Ostale će posade raditi u relativnoj sjeni, na tren stupajući pod svjetla reflektora, no ne ostavljajući tako dubok dojam u javnosti. Nikada više neće biti ničega sličnog prvom koraku na nekom drugom svijetu, no, još je dug put kojega treba preći prije negoli čovječanstvu bude s pravom moglo reći da je više od privremenog posjetioca na Mjesecu.



APOLLO 12



OSNOVNI PODACI

● Apollo 12 - CSM Yankee Clipper i LM Intrepid (Neustrašivi)● Raketa nosač - Saturn V 14-24. studenoga 1969. g.● Posada : Charles "Pete" Conrad, Richard F. Gordon, Alan L. Bean● Trajanje : 10 dana, 4 sata, 36 minuta● Mjesto slijetanja : Ocean oluja● Koordinate sletišta : 3,04° S, 23,42° W.

Na Zemlju vraćeni dijelovi automatske letjelice Surveyor III, koja je na Mjesec sletjela u travnju 1967. g. Razvijen paket znanstvenih pokusa za površinu Mjeseca (ASLEP). Prikupljeno 34 kg uzoraka. Dvije "šetnje" u ukupnom trajanju od 7 sati i 50 minuta. Zadržavanje na površini Mjeseca trajalo je 31,5 sat; vrijeme provedeno u lunarnoj orbiti iznosilo je 89 sati, u 45 orbita. Uzletni stupanj LM-a namjerno bačen na Mjesec, nakon što se posada vratila u orbitu. POSADA

Charles "Pete" Conrad, kapetan

fregate RM-e. Rođen 2. lipnja 1930. g, u Philadelphiji, u Pennsylvaniji. Razveo se, četvoro djece. Umro 8. srpnja 1999. g, od posljedica motociklističkog udesa. Diplomirao aeronautiku na Sveučilištu Princeton, 1953. g. Letovi u svemir : pilot u Geminiju 5 (1965.), zapovjedni pilot u Geminiju 11 (1966.), zapovjednik Apolla 12 (1969.) i Skylaba 2 (1973.) Izabran u drugu skupinu astronauta, 1962. g. Treći čovjek koji je stupio na Mjesec. Nakon misije Skylaba, napustio vojnu službu i NASA-u. U okviru komercijanih tvrtki, nastavio sudjelovati u razvoju svemirske tehnolgije (ISS, simulacije EVA-a u vodenim spremnicima). Sam osnovao više takvih manjih poduzeća. Richard F. Gordon, kapetan fregate RM-e Rođen 5. listopada, 1929. g, u Seattleu, u Washingtonu. Oženjen, šestoro djece. Diplomirao kemiju, na Sveučilištu države Washington, 1951. g. Svemirski letovi : pilot u Geminiju 11 (1966.), pilot zapovjednog modula Apolla 12 (1969.) Izabran u treću skupinu astronauta. Već početkom 1972. g, napustio i vojnu službu i NASA-u. Vršio razne visoke dužnosti u sportskim i znanstveno tehnološkim organizacijama.



Alan L. Bean, kapetan fregate RM-e. Rođen 15. ožujka 1932, u Wheeleru, u Teksasu. Razveden, dvoje djece. Diplomirao aeronautiku 1955. g, na Teksaškom sveučilištu. Svemirski letovi : pilot lunarnog modula Apolla 12 (1969.), zapovjednik Skylaba 3 (1973.). Izabran u treću skupinu astronauta. Četvrti čovjek na Mjesecu. Vojnu službu napustio 1975. g, a NASA-u 1981. g. Otada se bavi slikanjem : akrilnim bojama slika teme iz lunarnih istraživanja. PREGLED MISIJE U POSJETI SNJEGOVIĆU Precizno slijetanje bilo je od ključnog značaja iz više razloga. Prvo, geološki zanimljiva mjesta obično su bila grube površine, te je u njihovoj blizini, naravno, bilo vrlo malo dobrih mjesta za slijetanje. Vjerojatnost uspjeha misije znatno bi se povećala ako bi se pogreške ciljanja mogle ograničiti na manevarski domet LM-a, od nekoliko stotina metara. Drugo, odbori za izbor sletišta bili su skloni odabirati geološki raznolika mjesta. Točno slijetanje na prethodno pomno izabrano mjesto, omogućilo bi posadama da vide veliki broj geoloških formacija, a da pri tome ne moraju trošiti previše vremena vozeći se s jednog mjesta na drugo. Treće, precizna slijetanja omogućila bi posadama da se uvježbaju u određenim djelatnostima izvan svemirskog broda, te se - pored ostaloga - u potpunosti upoznaju s istaknutim pojedinostima u krajoliku i svime ostalim na planiranim putanjama obilazaka. Kako je vrijeme na površini bilo dragocjeno, puno se moglo dobiti smanjivanjem improvizacija prouzročenih pogreškama pri ciljanju na sletište. I konačno, profesionalni ponos od strane posada i konstruktora letjelica, zahtijevao je točnost. Astronauti Mercuryja i Geminija uživali su ako bi sletjeli u vidokrugu posada brodova koji su ih čekali na površini oceana, a sada su - na svoje oduševljenje - trebali letjeti jednom uistinu upravljivom svemirskom letjelicom i spustiti je na točno određeno mjesto na Mjesecu ! Mjesec možda nema piste niti sletne platforme - ili ih barem nije imao tijekom misija Apolla - ali to nije bilo važno. Ciljevi su bili jasno određeni. Moglo se ostvariti relativnu točnost, a time i pravo na razmetanje uspjehom.

Odbor za izbor sletišta izabrao je za Apollo 12 Ocean oluja (Oceanus Procellarum), oko 1500 kilometara zapadno od Baze u Moru tišine. Premda to mjesto nije bilo ono koje bi geolozi izabrali, imalo je ono nekoliko prednosti pred drugima. Prvo, kraj je bio prilično ravan. Sletište je okruživao niz velikih kratera, ali predjel inače nije bio riskantniji od onoga s kojim su se suočili Armstrong i Aldrin. Drugo, astronauti bi bili u stanju prikupiti kamenje i uzorke tla s jedne druge velike lunarne ravnice, i to s mjesta - što je geolozima bilo najzanimljivije - koje je bilo prekriveno materijalom izbačenim iz mladog istaknutog kratera Kopernik, udaljenog nekih tristo kilometara prema sjeveru. I treće, ako bi uspjeli sletjeti uistinu blizu za to predviđenog mjesta, zapovjednik Apolla 12 Pete Conrad i njegov kolega Alan Bean mogli bi se odšetati

do letjelice Surveyor III i čak donijeti na Zemlju neke njene dijelove. Kontrolna soba misije "Apollo 12" - 14. Novembar, 1969. 19. travnja 1967. godine, Surveyor je sletio na unutarnji obronak jednog prilično velikog kratera, zbog čega je trenutni fotografski priljev bio znatno ograničen, no što je, ironično, precizno određivanje mjesta slijetanja učinilo relativno jednostavnim. Iz podataka o putanji, NASA je poznavala sletište svakog od Surveyora s pogreškom manjom od dva-tri kilometra, ali - kako te letjelice nisu bile veće od osrednje lunarne gromade, točna identifikacija s orbitalnih fotografija bila je



skoro nemoguća. Međutim, pojedinosti na Surveyerovim fotografijama mogle su biti kombinirane s onima na snimkama s Lunar Orbiter, pa je tako sletište moglo biti točno određeno. Već s prvih snimaka koje su stigle sa Surveyora III, bilo je jasno da je sonda sletjela u neki krater. Bio je to krater pretežno lišen osobitih oznaka, ali nekoliko krupnih gromada bilo je rasuto okolicom, osobito sjeverno od letjelice. Par velikih stijena izgledao je kao da se međusobno dodiruju, te je Ewen Whitaker (član Surveyerove ekipe, kojemu je u zadaću stavljeno pronalaženje njegova sletišta) zaključio kako bi ih mogao mikroskopom pronaći na snimkama s orbitera. Nakon par dana, bio je uvjeren da mu je to i pošlo za rukom : kroz mikroskop, stijene su izgledale tek kao sićušne točkice, ali bile su vidljive i druge stijene, upravo u onom rasporedu kojega se vidjelo na slikama sa Surveyora III. Whitaker je pronašao krater ! Dvije godine kasnije, kada je odbor za izbor sletišta Apollâ tražio dobro mjesto za prvo precizno spuštanje, mjesto na kojemu se nalazio Surveyor III smjesta je izbilo u prvi plan. Uz druge čimbenike, to je mjesto pružalo stručnjacima NASA-e zlatnu priliku proučiti dijelove letjelice koji su bili izloženi lunarnim uvjetima tijekom relativno duga vremenskog razdoblja - trideset jedan mjesec u ovom slučaju - i koji bi pružili informacije korisne pri podizanju svemirskih postaja i lunarnih uporišta. Ako bi sve prošlo u najboljem redu, Conrad i Bean bi bili u stanju posjetiti Surveyor, fotografirati ga i potom s njega skinuti neke dijelove, te ih donijeti natrag na Zemlju. Krater Surveyor je pripadnik jedne istaknute skupine kratera. Promatrana s prilazne putanje, skupina prilično podsjeća na Snjegovića - krater Surveyor oblikuje njegov zdepasti torzo. Koristeći fotografije s Lunar Orbitera i snimke koje su načinile ranije posade Apollâ, NASA je bila u stanju konstruirati prilično stvaran model sletišta, te je prizor kojega je Conrad tijekom uvježbavanja u simulatoru LM-a vidio kroz svoj prozor - zapravo TV-sliku modela, dovoljno nalikovao stvarnoj površini, da bi prilikom uspravljanja pravog LM-a imao osjećaj "već viđenog". PRECIZNO SLIJETANJE Na dan slijetanja, 19. studenog 1969. g, Pete Conrad i Al Bean bili su izvrsno raspoloženi. Prilikom lansiranja, dobro su se uplašili kada je grom udario u Saturn V, pregorijevši skoro sve osigurače u zapovjednom modulu. Za ljude na tlu, bio je to trenutak od kojega staje srce, ali posada je ostala mirna i raketa je nastavila put prema orbiti : za samo nekoliko minuta, sve je ponovo normalno fukncioniralo. Nije nastao nikakav trajni kvar. Osim tog događaja, let do Mjeseca i priprema za spuštanje prošli su bez većih uzbuđenja. Kada se približio trenutak za uspravljanje LM-a, Conrad se stao naginjati naprijed, prkoseći sponama koje su ga držale na mjestu, nastojeći vidjeti obzorje. Nazreo je tako središnje Mjesečeve visoravni, dok su on i Bean brzo ponirali nadolje, nogama naprijed, prema Oceanu oluja : kako su se približavali, nije mogao dočekati da vidi svoj cilj.

Snimak iz komandno-servisnog modula. U prvom je planu krater Ptolemej. "Pokušavam varati i pogledati što je dolje", kazao je. "Mislim da vidim moj krater." Nije bio posve siguran, ali nekoliko sekunda kasnije, prilikom uspravljanja, više nije bilo sumnje. "Hej, eno ga ! Eno ga ! Tako mi svega ! Točno dolje posred ceste !" Bean je pogledao, te je i sam ugledao Snjegovića. "Izvanredno !" uzviknuo je. Prizor je izgledao točno kao i u simulatoru. Pod njima je bio Snjegović. Uistinu, činilo se za trenutak da će se Intrepid spustiti točnu usred kratera Surveyor. Conrad je bio ushićen : "Ne mogu vjerovati ! Čudesno ! Fantastično !" Bean mu je govorio brojke i Conrad je na visini od stotinu dvadeset metara preuzeo ručno upravljanje.

Primjetio je dobro mjesto zapadno od kratera i malo iza Glave snjegovića. nagnuo se prema sjeveru kako bi obletio krater Surveyor, pa onda na jug, kako bi izbjegao još jedan, puno plići. U tom



području bilo je vrlo malo gromada i kada su se počeli približavati površini, LM je stao svojim ispuhom podizati puno prašine. Tijekom nekoliko posljednjih trenutaka, Conrad je izgubio tlo iz vida, pa se morao osloniti na iskustvo iz simulatora i sletjeti "naslijepo". Premda je Conrad tijekom približavanja bio siguran gdje će sletjeti, kada su se jednom našli na površini, više nije bio siguran u svoj točni položaj. Koncentriran na stijene koje je uspijevao zapaziti kroz prašinu, brinući kreće li se lijevo ili desno, naprijed ili natrag, nije uspijevao pratiti oznake u krajoliku. Ali znao je da je blizu, u svakom slučaju ne dalje od nekoliko stotina metara od cilja. "VIDIM SURVEYOR !" Tijekom prvih nekoliko sati nakon slijetanja, dok su on i Bean na brzinu jeli i pripremali se za prvu od dvije četverosatne "šetnje", Conrad je veći dio vremena pokušavao dokučiti gdje su sletjeli. Bila je to prava zagonetka. Oznake u krajoliku, tako uočljive iz visine, sada su s tla bile skrivene. Gledajući na zapad kroz prozor, on i Bean su vidjeli valovite planine, lišene nekih osobitih obilježja. Između ostalog, nije bilo nikakvog jasnog znaka Snjegovićeve glave. Taj krater ima oko dvjesto metara i trebao se nalaziti neposredno ispred njih. Međutim, kada su se priviknuli na tananosti prizora pred sobom, počeli su uviđati da je im, zapravo, jedan veliki krater zuri u lice. Nisu ga bili prepoznali jer su bili malo povučeni od istočnog ruba, te su gledali točno iz smjera ranojutarnjeg sunca. U dnu kratera Glave bila je sjena, ali skrivena obližnjim rubom. U prizoru je usto i manjkalo varijacija boje, zbog čega je bilo teško vidjeti krater. Međutim, kada su jednom shvatili da je krater pred njima, smjesta su zaključili da to mora biti Snjegovićeva glava. Ako je tako, onda bi krater Surveyor morao biti točno iza njih. Conrad se nato priljubio uz prozor koliko je god mogao, možda priželjkujući da ima stražnji prozor, ili barem retrovizor, pokušavajući vidjeti što je moguće više unatrag. Trud mu je bio nagrađen kada je nazreo upadljivu kosinu drugog velikog kratera. Kako i priliči, Dick Gordon je bio taj koji je, leteći iznad njih u zapovjednom modulu Clipper Yankee, prvi točno odredio koordinate sletišta. Tijekom svoje druge orbite po slijetanju, pogledao je kroz sekstant ne bi li uočio LM - to zadovoljstvo Collins nikada nije iskusio. Naravno, Gordon je imao veliku prednost u tome šo je znao gdje bi Intrepid trebao biti. Kada je uočio Snjegovića, nije mu trebalo puno da primijeti i pedeset metara dugu sjenu LM-a. "Imam ga !" kazao je. "Uz Surveyorov je krater, na oko četvrtinu promjera kratera prema sjeverozapadu... Kažem vam, on jedini baca sjenu !" Nakon nekoliko sekunda, našao se točno iznad LM-a. "Intrepid je na lijevom ramenu Snjegovića. Gleda pravo u mene. Na trećinu je puta od kratera Surveyor do Snjegovićeve glave." A onda je dodao, zbilja uzbuđen : "Vidim Surveyora ! Vidim Surveyora ! Hej ! Ovo je skoro jednako dobro kao biti dolje." Sada više nije bilo sumnje. Nije Gordon vidio samo LM, već i sam Surveyor. Conrad i Bean su sletjeli točno na odredište, a zahvljajući Ewanu Whitakeru, poslani su na pravi krater ! Bit će to prava zabava ! OVO JE MOGAO BITI MALI KORAK ZA NEILA... Nakon što je precizno slijetanje obavljeno i potvrđeno, sljedeći zadatak je bio staviti na sebe rance, izaći van i postaviti znanstvenu opremu, te - preostane li išta vremena prije negoli se budu morali vratiti u LM i odmoriti se - nakratko se prošetati okolicom. Conrad i Bean bijahu dvojica bezbrižnih astronauta-veseljaka. Njih se neće spominjati u većini povijesnih knjiga, ali to kao da nije ni bilo važno. Ako ne ništa drugo, to ih je poštedjelo određenog pritiska. Smijali su se i šalili, presretni zbog razvoja situacije, spemni baciti se na posao. Kao što je Conrad rekao Houstonu : "Ljudi moji, jedva čekam izaći van !" Premda su izgubili nešto vremena pokušavajući ustanoviti gdje su sletjeli, Conrad i



Bean predstavljali su uzor djelotvornosti čim su počeli stavljati rance. Uz malo sreće, taj se postupak može okončati za manje od dva sata i upravo im je toliko i trebalo. Načinili su nekoliko manjih pogrešaka kada su se - u žaru - pokušali osloniti na sjećanje, a ne na detaljne kontrolne popise. Međutim, zahvaljujući kontrolnim popisima, nakon samo nekoliko minuta potraćenog vremena, uspijeli su se vratiti na pravi put. I na koncu, otprilike četiri i pol sata nakon spuštanja na površinu, načinili su posljednju provjeru kako bi bili sigurni da je sve u redu, zabrtvili su odijela i zatražili radiom od Houstona dopuštenje za ispuštanje zraka iz kabine. "Houston, imamo li dopuštenje za EVA ?" "Pričekajte, Intrepid ! Odmah ćemo vam javiti", odgovorio im je Edward Gibson, zadužen za komunikaciju s njima. Conrad nije mogao vjerovati svojim ušima. "Da pričekamo ? ! Vi ste momci izgleda zaribali !" Ali, naravno, Houston nije namjeravao pustiti istraživače da dugo čekaju. Kada su kontrolne ploče bile provjerene i po posljednji put, Gibson im je poslao dopuštenje. "Intrepid, možete početi EVA-u." Pete Conrad nije visok čovjek. Skok od jednog metra s najniže prečke ljestava uvijek je izgledao pomalo zaštrašujuće, ali mu je on sada dao priliku odrediti ton cijele misije. Vrijeme povijesnih izreka minulo je; sada je bilo vrijeme za zabavu ! "Opaaa !" kazao je on skočivši. "Ljudi, ovo je možda bio mali korak za Neila, ali za mene je bio itekako dug." Bean se uskoro pridružio Conradu na površini i, nakon što su se priviknuli na hodanje i dobili priliku uživati u pogledu na Surveyor tako im blizu, bacili su se na posao postavljanja znanstvene opreme. Kao i u Apollu 11, i oni su imali TV-kameru i seizmometar, ali ne i laserski reflektor. A imali su i bolje razrađen analizator sunčeva-vjetra i brojne druge fizikalne instrumente koji su činili ALSEP, izbačen iz programa misije Apolla 11. Jedna od prvih zadaća Ala Beana bila je iznijeti TV-kameru iz spremišta za opremu (MESA-e), postaviti je na tronožac i prenijeti je 6 metara jugozapadno od LM-a, tako da Houston može vidjeti razvijanje američke zastave i kratkovalne antene koja bi poboljšala komunikaciju. Na nesreću, dok je Bean nosio kameru, okrenuo ju je pravo u Sunce i tako joj uništio osjetljivu elektronsku cijev. Nekoliko je minuta proveo pokušavajući u suradnji s Houstonom dijagnosticirati problem, ali je onda napustio kameru kako ne bi još više zaostao za rasporedom aktivnosti. Većina znanstvene opreme, zajedno sa središnjom električnom centralom i odašiljačem, bila je spremljena u dva zbijena paketa nagurana u sletni stupanj. Bean ih je spustio koluturnikom i prikačio ih na prečku za nošenje - koja je poslužila i kao jarbol za radijsku antenu - stvorivši na taj način oblik sličan utegu za vježbu. Cijeli je ALSEP na Zemlji težio oko 112 kg, ali mu je težina na Mjesecu bila samo 18 kg i Bean nije imao osobitih poteškoća noseći taj teret to mjesta za postavljanje, oko stotinu metara zapadno od LM-a. Paketi s pokusima poskakivali su dok je koračao i stoga je bilo pomalo teško držati prečku, no, općenito, on i Conrad nisu imali puno problema s tim pvim nizom zadataka. PROBLEMI S OPREMOM Tijekom misije Apolla 12, prvi je put na Mjesecu postavljen električni generator koji je struju proizvodio zahvaljujući raspadu malog plutonijskog izvora. Termički generator davao je 75W postojane struje, a to je značilo i postojanu struju podataka s instrumenata prema Zemlji. Tijekom leta prema Mjesecu, radioaktivni je izvor bio dobro zaštićen unutar čvrste posude napravljene tako



da gorivi element održi netaknutim u slučaju neplaniranog povratka u Zemljinu atmosferu. Kada su jednom došli na Mjesec, Bean je dobio zadatak izvaditi plutonijski izvor iz posude i staviti ga u generator, ali je ovaj, nakon što ga je dopola izvukao, zapeo, odbijajući se makar malo pomaknuti. Nakon nekoliko minuta petljanja s alatom za premještanje opremljenim dugom ručicom, frustrirani je Bean predložio da posudu dva-tri puta dobro udari čekićem. Conrad nije još bio spreman za tako sirovo rješenje, te je htio čekić uporabiti kao polugu. Ali, kada ni to nije upalilo, i on se odlučio za neizbježivo, te je pošteno odalamio posudu čekićem. Gorivi se element malko pomaknuo. Udario je opet, ovaj put jače. I opet. I to je pomoglo. Pouka ? "Nikada nemoj ići na Mjesec bez čekića." Drugi problem s opremom uključivao je električne kablove koji su različite jedinice povezivale sa središnjom postajom. Premda su ti kablovi bili prilično kruti, na Zemlji su uglavnom ležali ravno na tlu, pritiskani vlastitom težinom. Međutim, na Mjesecu kablovi jedva da su i zamijećivali slabašnu gavitaciju, te su ostajali svijeni u petlje i zavoje koje su zadobili uskladišteni unutar LM-a. Petlje su stajala okomito na tlo, poput zamrznutog vrtnog crijeva za polijevanje. Nije tijekom misije Apolla 12 bilo nezgodnih padova zbog tih petlji, ali je potreba za izbjegavanjem kablova usporavala rad. Izbjegavanje kablova bilo je pitanje promatranja svojih stopala, odnosno - što je bliže istini, promatranja stopala onog drugog. Odijela su bila toliko glomazna da su astronauti, premda su se astronauti naginjali naprijed kako bi održali ravnotežu - rijetko kada uspijevali vidjeti svoja stopala, te im je bilo teško izbjegavati prepreke. odijela su ih usporavala i na druge načine. Kako je napuhano odijelo bilo kruto, bilo je teško sviti koljena dovoljno da se klekne. Najpraktičniji način za uzimanje predmeta blizu površine, bilo je korištenje alatki s dugom ručicom. Međutim, ti su alati često i sami bili nespretni za rukovanje, te bi - kako je to Conrad prokomentirao - sve išlo puno brže da su bili u stanju posegnuti rukom k tlu. Tek su kasnije, tijekom druge "šetnje", on i Bean otkrili nekoliko zgodnih trikova. Za tri sata otkako su napustili LM, astronauti su dovršili postavljanje znanstvene opreme. Bili su zaostali oko pola sata iza predviđenog rasporeda, no u svakom drugom pogledu bili su zadovoljni. Bili su opušteni - srca im nisu otkucavala brže od 90 puta u minuti - i Conrad bi zviždukao radeći, samo da je zviždukanje bilo moguće pri tlaku 260 milibara u svemirskom odijelu. Jedino što je zbilja pošlo po zlu tijekom EVA-e, bio je gubitak TV-kamere. Bila je to prva kamera u boji spuštena na Mjesec i na nesreću je prestala raditi dok ju je Bean prenosio od LM-a. Tijekom uvježbavanja, Bean nije imao prilike raditi s pravom kamerom, te nije obraćao pozornost na njena ograničenja. (Razvoj kamere se otegnuo i ona je isporučena NASA-i neposredno prije leta.) Srećom, gubitak kamere nije bio presudan s tehničkog stanovišta. Conrad i Bean su načinili mnoštvo fotografija. Istina, takvo praćenje samog rada i postupka prilagodbe bilo je skromno, ali snimljeno je puno slika stijenja, kratera, otisaka nogu i opreme koja je najviše zanimala inženjere i znanstvenike. Bilo kako bilo, stvari su se odivjale jako dobro i posada se očigledno zabavljala - šaleći se, smijući, pjevušeći i pjevajući - da je nepostoajnje TV-slike pogodilo jedino one koji te srijede ujutro nisu otišli u školu ili na posao kako bi gledali prijenos. ISTRAŽIVANJE HUMAKA Kada je dovršeno razvijanje ALSEP-a, s dovoljno ksiika i rashladne vode u pričuvi, Houston je dao Conradu i Beanu dopuštenje za polusatno produženje "šetnje", tako da se mogu odšetati do gromadama posutog ruba obližnjeg kratera Srednji polumjesec, za kratki izlet od sedamdeset metara sjeverno i malo na zapad od mjesta na koji su postavili ALSEP. Trebala je to biti šetnja na brzinu, budući je kontrola tražila od njih da se vrate do LM-a za nekih dvadesetak minuta i otpočnu s postupkom zatvaranja lendera. No ipak, bila je to prva prilika za posadu da iskuša svoju geološku obuku. Kada je Conrad prvi otišao do mjesta za razvijanje ALSEP-a kako bi izvidio to područje, čekajući na Beana, primijetio je par čunjastih humaka širokih oko metar, i sada ih je želio pogledati izbliza. Jesu



li to nekakve vulkanske formacije ? Ili nešto drugo ? Na putu do Srednjeg polumjeseca, Conrad i Bean su konačno dobili priliku pogledati ih izbliza, te su zaključili kako je najvjerojatnije riječ o velikim čepovima zbijene zemlje izbačenima prilikom nastanka kratera Glave snjegovića. Fotografirali su ih i uzeli nekoliko uzoraka, te pošli dalje. Putem su nailazili na zrnje stakla koje je ležalo na površini, a na unutarnjim stijenkama kratera Srednji polumjesec, nazreli su izloženu stjenovitu podlogu. Dvadeset minuta nije bilo dovoljno vremena za pomno razmatranje ili komentare; to je više bilo hodanje, zaustavljanje, minuta divljenja, snimanje nekoliko fotografija, uzimanje kojeg uzorka, pa ponovo put pod noge ! Ali ta žurba nije zbilja bila važna. Ako ne ništa drugo, ta im je šetnja bila iskustvo potrebno pred drugu EVA-u i ozbiljni geološki rad kojega su se tada trebali prihvatiti. A usto, bilo je jako zabavno. Zapravo, bilo je potrebno nekoliko opomena iz Houstona da bi se zbilja počeli vraćati prema LM-u. Vraćajući se prema svemirskoj letjelici, Conrad i Bean su postigli dobro vrijeme, prešavši dvjesto metara za oko pet minuta. Unatoč dva zaustavljanja kako bi pokupili neko neodoljivo kamenje, uspjeli su postići srednju brzinu od oko 2,5 km/h. Tijekom druge EVA-e, kanili su povećati svoj domet na oko 400 m i ta je kratka jurnjava dokazala da će se moći lako vratiti u letjelicu ukaže li se za tim potreba. Broj otkucaja srca porastao im je na 120 u minuti i - premda su oba bili pomalo umorni - očigledno su još uvijek raspolagali i tjelesnim i mentalnim rezervama. Bili su sretni i zadovoljni postignutim. ISKUŠAVANJE VISEĆIH LEŽALJKI Nakon EVA-e u trajanju od četiri sata i jedne minute, posada Intrepida ponovo je napunila kabinu zrakom i poskidala kacige i rukavice. Oni bi radije bili preko noći skinuli sa sebe tlačna odijela, osobito stoga što je Conrad nehotice napunio svoju čizmu rashladnom vodom. Međutim, kako su to pokazale prethodne posade, svlačenje odijela oduzelo bi skoro sat vremena, dok bi sljedećeg jutra izgubili još nekih četrdesetak minuta. Vrijeme predviđeno za njihov boravak na Mjesecu bilo je ograničeno, pa je sat i pol predstavljalo značajan dio ukupnog trajanja njihova zadržavanja na površini. I što je bilo još važnije, NASA i posade Apollâ još uvijek nisu bili spremni riskirati da oštete patentne zatvarače i druge brtve tijekom svlačenja i oblačenja. Stoga su odijela ostala na ljudima : jeli su, porazgovarali s Houstonom o drugoj "šetnji" i potom su - oko tri i pol sata nakon zatvaranja vrata - na prozore stavili kapke i zaželjeli Houstonu "'Noć !" Čistunci bi mogli prigovoriti da sunce nije zbilja zalazilo. Konačno, do mjesnog je sutona bilo ostalo još dobrih deset dana. Ali astronauti nisu bili čistunci. Njihovi biološki satovi govorili su da je vrijeme za spavanje - i za to je bilo "'Noć !" do poziva za buđenje sljedećeg dana. Conrad i Bean nisu dobro spavali. Ležaljke i grijač učinili su im počinak ugodnijim negoli posadi Apolla 11, ali nitko nije mogao ništa učiniti u pogledu uzbuđenja. Bean je uzeo tabletu za spavanje, ali mu ona nije pomogla. Ujutro je Conrad izvijestio da su spavali oko pet sati, ali, zapravo, jedva da su uopće usnuli. Zapravo su oni bili ti koji su pozvali Houston kada je došlo vrijeme za poziv za buđenje. Jedva su čekali ponovo izaći van. Nakon kratkog obroka, stali su pripremati sebe, svoja odijela i LM za dnevne aktivnosti. Dva i pol sata nakon poziva upućenog Houstonu, našli su se na površini Mjeseca. KRUŽNI GEOLOŠKI OBILAZAK Druga EVA trebala je biti duga "geološka" šetnja oko zapadne strane kratera Glave snjegovića, a potom jugozapadno prema malom svježem krateru nazvanom Oštri. Odatle su imali otići na istok, do točke na južnom rubu kratera Surveyor, nasuprotne LM-u, potom se spustiti do samog Surveyora i na koncu se uspeti natrag do LM-a. Sve zajedno, trebali su preći oko 1300 m. Tijekom cijele druge EVA-e, Pete Conrad se ponašao kao opsjednut čovjek, stalno svjestan vremenskog rasporeda i popisa zadaća koje je još trebalo obaviti, potpuno predan u svojoj rješenosti



da se obavi sve što je bilo na kontrolnim popisima koje su nosili na rukavima. Znao je da ne smiju zastajkivati. ne računajući vrijeme koje im je prije polaska bilo potrebno da natovare svoje rance alatima i vrećama za uzorke, niti vrijeme koje su potrošili pakirajući se i otprašujući jedan drugoga prije ulaska u LM, obilazak je trajao oko 2 sata i 45 minuta. Ukupno su, zapravo, bili u pokretu oko 30 minuta, a ostatak vremena razdijelili su između sedam glavnih zaustavljanja - plus nekoliko stanki kako bi pokupili poneki neodoljivi kamen. Prosječno su se na svakoj lokaciji zadržali oko dvadeset minuta. Trebalo je fotografirati, uzimati uzorke, zabijati cijevi u zemlju, povremeno čak i iskopati poneki plitki rov i, na žalost, kao da nikada nije bilo dovoljno vremena da se zadovolji Beanova znatiželja. On je na sebe preuzeo ulogu pripovjedača, voljan izbiza pogledati uvijek jedan zanimljivi detalj više, uzeti još jedan kamen... On je sam kazao kako je cijelu EVA-u mogao provesti na samo jednoj od tih lokacija. No nije bilo vremena, osobito ne uz Conrada koji ga je - uz povremenu pomoć iz Houstona - stalno tjerao dalje. Svjesni rasporeda, brzo su se premještali s jedne postaje na drugu : kada bi stigli na neku od njih, bili su stalno u pokretu, snimajući panorame, baratajući oruđima i vrećama za uzorke, trudeći se uzimati kamenje, a da pri tom ne moraju petljati s hvataljkama. Uz malo vježbe, naučili su kako mogu kleknuti - donekle - koristeći nosač alata ili lopatu "kao" štaku, no ustajanje im je svejedno oduzimalo puno energije. Bean je otkrio još jednu domišljatu sporednu ulogu čvrste vreće za uzorke vezane za Conradov ranac. Usred "šetnje" je uvidio da, držeći tu vreću dok Conrad bude posezao za kamenom, može stabilizirati kolegu, kao ormom za malu djecu ili nekom vrstom sigurnosnog konopca. Taj i drugi mali trikovi koje su naučili usput, omogućili su im da posao obave djelotvornije. Mjera te djelotvornosti jest potrošnja rashladne vode. Tijekom prve EVA-e, potrošnja je bila otprilike onolika koliko je bilo i predviđeno, dok su je u drugoj "šenji" potrošili oko 30% manje. Premda su Conrad i Bean postajali sve efikasniji kako je posao odmicao, ništa nisu mogli učiniti s zamorom kojega su počeli osjećati u svojim podlakticama. Budući su odijela bila pod tlakom, prsti rukavica bili su kruti i teški za pomicanje. Inženjeri su pokušali smanjiti problem na najmanju moguću mjeru tako da su rukavice oblikovali kao opuštenu ljudsku ruku - to jest, s prstima malo svijenim prema unutra. Mislilo se da će astronauti tako, barem s vremena na vrijeme, imati priliku opustiti prste. Međutim, s prstima u tom "opuštenom" položaju, između vrška palca i vrha kažiprsta ostajao je procjep od sedam do deset centimetara. Stoga, ako je želio stisnuti išta manje od tog otvora, astronaut je morao stezati prste protiv unutarnjeg tlaka u odijelu. Tijekom druge EVA-e, noseći i rukujući raznim alatom i drugom opremom, Conrad i Bean su skoro stalno morali sklapati prste. Za relativno kratko vrijeme, podlaktice su ih počele boljeti. S vremena na vrijeme oni su odmarali ruke, a na koncu su naučili i kojom se brzinom trebaju kretati da bi bol bila najmanja moguća. Ipak, bio je to ozbiljan problem i, da ih ruke nisu počele tako jako boljeti, bili bi još djelotvorniji u svom poslu. I Conrad i Bean bili su u dobroj tjelesnoj spremi i svakako nisu bili u opasnosti da se posve iscrpe. Mogli su se oni zaustaviti, odmoriti se, pa i - ako bi se pokazalo nužnim - izbaciti jednu ili dvije stavke s popisa aktivnosti. Tijekom većeg dijela obilaska, broj otkucaja srca obojici se kretao između 110 i 130 u minuti. Bio je to izuzetan napor, ali ne takav da bi ih mogao onesposobiti. Uistinu, pravi su odmor uzeli tek nakon više od sat vremena - a i to se zbilo samo zato jer je Bean za trenutak pomislio da se nešto dogodilo njegovu odijelu. Negdje nasred "šetnje", nakon trominutnog trka preko dvjesto metara, na istok od kratera Oštrog, Conrad je morao odrediti stanku. Bean je i sam bio voljan otpočinuti, kazavši da mu je, po prvi put otkako je misija započela, "srce stalo lupati". Hodali su brzo, s otprilike 4 km/h, uživajući u dugim lebdećim koracima koje je Mjesečeva gravitacija činila mogućima. U jednom trenutku, Conrad je kazao kako mu se čini da trči poput žirafa snimljenih usporeno. Ali kada se broj otkucaja njihovih srca približio broju od 160 u minuti, zadihali su se i odmor im je postao nužan. Tijekom misije Apolla 17, u nekoliko prigoda Jack Schmitt je pretrčao slične razdaljine brzinom od 5 do 6 km/h, a da se pri tom nije zbilja zapuhao. Zapravo, u jednoj nezaboravnoj prigodi, uz broj otkucaja srca od 120-130 u



minuti, Schmitt je trčao toliko nehajno da je mogao i pjevati punim glasom. Uzrok toj velikoj razlici je u činjenici da su astronauti u misijama Apolla 15, 16 i 17 nosili odijela izmijenjenog pojasnog zgloba, koji im je omogućavao lakše gibanje. Promjena je načinjena kako bi mogli sjedati u rover, no ona im je usput omogućila i lakše hodanje. S krućim odijelima, Conrad i Bean trebali su se nakratko zaustaviti i skupljati uzorke. Dobro im je išlo, dobro su se zabavljali i svakako im nije bilo potrebno tjerati sebe u nepotrebne pogreške. Taj grijeh nitko od njih nije želio počiniti. Zaustavili su se, uhvatili daha i potom ponovo krenuli, malo sporijim tempom. Naučili su jednu važnu lekciju. MORE GEOLOGIJE Tijekom prvog dijela obilaska, Conrad i Bean su nazreli građu tla pred sobom i način na koji se ono razvijalo. Sletjeli su usred Oceana oluja, jednog drevnog "mora" koje je oblikovano prije oko četiri milijarde godina kada se bazen - izdubljen ranije u lunarnoj površini udarom jednog vrlo velikog meteorita - počeo ispunjavati bazaltnom lavom što je provalila iz utrobe Mjeseca. Lava je tekla neprekidno možda nekoliko milijuna godina, postupno stvarajući glatku ravnicu. Potom je, polagano tijekom godina, postojana kiša udarnih objekata, stvorila sloj tla - točnije, sloj fino pulveriziranog kamenja nazvan "regolit" - debeo nekoliko metara. Tijekom svoje povijesti, Mjesec je bio bombardiran kršem zaostalim nakon formiranja Sunčeva sustava - to bombardiranje ne prestaje ni danas, premda u puno manjem opsegu negoli ranije. Udarni objekti bijahu najrazličitijih dimenzija : od čestica prašine, preko zrna pijeska, komada šljunka, "šakavaca" i većih kamenih gromada, sve do povremenih projektila veličine planine. Veliki su objekti rijetko udarali, praveći odgovarajuće velike kratere, u prosjeku dosta razmaknute. Mali su udari bili puno češći budući je malih objekata puno više, te na Mjesecu nema ni četvornog centimetra koji nije više puta bio pogođen objektima veličine pijeska. Svi udarni objekti - veliki ili mali - udarali su brzinama od 20 km/s ili većima, te su, isprva, otkrhnjivali i razmrskavali površinu otvrdlog mora lave. Svi zajedno i postupno, izgradili su oni sloj krša. Uzastopni udari "stepali" su taj sloj krša do dubine od oko pet metara, lomeći kamenje i praveći sve sitnije i sitnije fragmente. A svo to vrijeme, oni najmanji udarni objekti - zrnca prašine i pijeska - zajedno su "pjeskarili" stijene izložene na površini, bruseći ih u prah koji lunarnom tlu daje karakterističnu pepeljasto-sivu boju. S vremena na vrijeme, udari krupnijeg šljunka prevrnuli bi manji dio površine, prekrivajući nešto od praha i izlažući svježe krhotine "pjeskarenju". Postupno, tijekom četiri milijarde godina, veći dio gornjih pet metara, preobražen je u sitnozrnatu zemlju. U novije vrijeme - recimo, tijekom zadnjih nekoliko stotina milijuna godina ili tu negdje - većina sitnih objekata udarala je u samo prašnjavo tlo. Oni su iskopali sićušne kratere koji su površini dali teksturu nalik onoj koju prašnjavoj površini zemlje da rijetka kiša; usto su se čestice, pod utjecajem sile tih malih udara, staljivale u jedno. U hipu stopljeni materijal, krutnuo je u grudice tamnog stakla nepravilnih oblika - od tih grudica površinski sloj ima blijedosmećkastu nijansu ! Izgled lunarne površine uglavnom se malo mijenja od mjesta do mjesta. Malo je površina koje nisu prekrivene finim prahom. Tlo posvuda nosi otiske udarnih kratera svih veličina, od kojih je većina stara i istrošena, s kružnim obrisima jedva razaznatljivim ispod preklapajućih tragova uzastopnih udara. Tu i tamo, ima svježijih udarnih kratera, a posada Apolla 12 nije naišla na svježiji od kratera Oštri - rupe oko 3 metra duboke i 12 metara široke, iskopane prije nekoliko milijuna godina udarom nečega veličine košarkaške lopte. Tijekom razdoblja priprema Apolla 12, relativna "mladost" kratera bila je osobito zanimljiva, budući - između ostaloga - krater i materijal iz njega izbačen, nisu trebali biti poremećeni kasnijim događajima. Geolozi su željeli saznati je li udar koji je stvorio Oštrog dosegnuo osnovicu rahlog površinskog sloja. Seizmološki signali mjesnih događaja kakvi su bili koraci astronauta, udari ranaca izbačenih iz LM-a i odskakivanje kamenja bacanog u kratere, pokazali bi kolika bi mogla biti dubina tog sloja na mjestu gdje je bio postavljen ALSEP; a postojanje kamenih krhotina oko mladih kratera dovoljno velikih da dopru do čvrste stijene u dubini, moglo bi pružiti i



neposredni vizualni dokaz. Fotografije koje su načinili Conrad i Bean pokazale su upadljivo malo kamenja u pokrivaču materijala izbačenog iz Oštrog, a izvjesno ga nije bilo dovoljno da izazove komentare Beana ili Conrada. Na mjestu gdje je nastao Oštri, regolit je vjerojatno bio dovoljno dubok - možda 6 do 8 metara, da je samo nekoliko komada stijene bilo izbačeno na površinu. Kasnije su posjetili i krater Blok, gdje su vidjeli puno kamenih fragmenata. Dok su Conrad i Bean boravili pokraj Oštrog, Pozornost im je privukla svijetla, skoro bijela boja finog izbačenog materijala i - kako su se približavali rubu kratera - sve mekše tlo. I boja i podloga bijahu neposredne posljedice udara meteora. Udar je izlomio grudice tamnog stakla, davši im boju i izgled smrvljenog sigurnosnog stakla za automobile; on je usto razbacao i izmiješao zemlju tako da je ona poprimila konzistenciju svježe nasute hrpe pijeska, sa zrncima koja nestabilno balansiraju jedno na drugome. Nakon dovoljno vremena provedenog pod kišom sitnih udarnih objekata, materijal izbačen iz Oštrog postat će tamniji i čvršći, kako svaki udar bude stvarao po komadić tamnog stakla i remetio ravnotežu nekolicine zrnaca do te mjere da se ona uruše i približe drugim zrncima pokraj sebe. Odnosno, to će se desiti ukoliko ne odlučimo cijelo to područje prekriti jednom velikom kupolom, kao dio Muzeja Apolla 12. Sam krater Surveyor je star i dobro istrošen. Dok su se Conrad i Bean približavali njegovu neupadljivu rubu, ustanovili su da je tlo pod njihovim nogama dobro zbijeno - poput onoga oko LM-a. U okolici je bilo vrlo malo kamenja i ono je bilo prilično malo ili čak bačeno u to područje s veće udaljenosti, s mjesta gdje se nalazio krater Blok. Premda je udar koji je stvorio krater Surveyor bio izvjesno dovoljno snažan da dosegne stjenovitu podlogu, eoni erozije i slijeganja prašine prikrili su dokaz. Na unutanjim stijenkama, tlo je bilo jednako tamno kao na okolnoj ravnici, te su astronauti, na osnovu opažanja iz prve "šetnje", očekivali da će im tlo pod nogama biti čvrsto i dok se budu spuštali u krater. ISPITIVANJE SURVEYORA III Svemirska letjelica Surveyor počivala je na otprilike pola puta do dna, niz istočni obronak kratera, gdje je prilikom slijetanja bila poskočila i otklizala malo ustranu. Za slučaj da bi letjelica mogla otklizati još dalje, Conrad i Bean su se odlučili spustiti niz južni obronak do visine na kojoj se nalazio Surveyor, te mu se potom približiti hodajući usporedno s obodom kratera. Nisu mu htjeli prilaziti odozdo. Dok su se spuštali niz nagib od deset stupnjeva, ustanovili su kako je tlo tek malo mekše negoli na ivici; kada su se okrenuli prema istoku, jedinu su teškoću vidjeli u tome što im je kosina otežavala skakutanje s jedne na drugu nogu. Jednostavno se nisu mogli kretati onako brzo kao na ravnoj površini. Conrad je čak zaključio da je površina dovoljno čvrsta da je - da je samo za to znao i ranije - mogao spustiti Intrepid na široko ravno dno kratera. "Bio bih umro od straha", kazao je, no bio je uvjeren da je to mogao izvesti. Dok su se astronauti približavali Surveyoru, bili su iznenađeni otkrivši da je nekoć bijela letjelica, činilo se, tijekom trogodišnjeg boravka na Mjesecu, poprimila svjetlosmeđu nijansu. Bila je to prava zagonetka. Sunce je svakako bilo jarko, no je li se boja mogla tako brzo izmijeniti ? Jesu li u Houstonu sigurni, pitali su oni, da je letjelica izvorno bila jednako bijela kao i model kojega su koristili pri obuci ? Houstonu je trebalo nekoliko minuta dok nisu pronašli nekoga voljnog prisegnuti da je Surveyor pri polasku sa Zemlje bio snježnobijel, a do tada je Bean primijetio da i zrcala kamere izgledaju smećkasta. Bi li to mogao biti tanki sloj prašine ? I zašto smeđe ? Sav prah u okolici bio je izrazito siv. Mogli su to ustanoviti jedino brisanjem zrcala - koje se ukazalo čisto - pa potom i brisanjem prebojenog dijela letjelice. Prema je nekoliko ljuskica boje otpalo kada je Bean prešao rukom preko nje, uskoro je postalo očigledno da se malo prašine uzvitlane ispuhom iz motora LM-a - premda je Conrad sletio 200 metara dalje - uspilo probiti sve do Surveyora. Astronauti su obišli svemirsku letjelicu, pokušavajući vidjeti stvara li kut upada Sunčeva svjetla neku razliku u prividnoj boji. Razlike nije bilo. Uz pravu pozadinu, u dovoljno tankom sloju, lunarno je tlo izgledalo smeđe !



Oko četrdeset minuta, Conrad i Bean ispitivali su robotsku letjelicu i otiske koje je načinila sletjevši. Fotografirali su jarak kojega je napravila svojom mehaničkom rukom, za slučaj da se neki dio njegovih stijenki urušio u tri protekle godine. (Ali nije.) Uporabili su velike škare za lim kako bi skinuli TV-kameru, mehaničku ruku i par drugih dijelova, te ih vratili na Zemlju. Do kraja toga zaustavljanja, boravili su izvan LM-a već nešto preko tri sata, te su - dobrim dijelom zahvaljujući Conradovoj odlučnosti da "sve obiđu" - zaostajali tek deset minuta. Imali su još samo jednu postaju, a bili su u dobroj formi. Posljednje zaustavljanje, pokraj kratera Blok, bilo je prilično kratko. Bila je to važna postaja, budući je udarni objekt - ponovo veličine košarkaške lopte - pogodio unutarnju kosinu kratera Surveyor. Na tome mjestu površinski sloj - mada čvrst - nije bio debeo kao gore na ravnici, pa se objekt lako probio do stjenovite podloge. Kamenja i kamenih gromada bilo je posvuda unaokolo, većih i od metra u promjeru, pa su astronauti učas napunili vreće reprezentativnim uzorcima. Potom su se vratili do Intrepida i stali se pripremati za odlazak. U dvije "šetnje", Conrad i Bean proveli su 7 sati i 45 minuta izvan LM-a. Osim gubitka TV-kamere na samom početku, bila je to skoro besprijekorna izvedba, nitko nije mogao poželjeti nešto bolje od toga. Obavili su praktično sve zadaće koje su pred njih bile stavljene. Donijeli su na Zemlju riznicu fotografija, kamenja, uzoraka tla i dijelova Surveyora; usto su pokazali da se LM-om može sletjeti precizno, te da dnevna četverosatna EVA nije ni blizu granice mogućnosti dobro uvježbana astronauta. Jednom, tijekom druge "šetnje", potjerali su sebe malo jače no što se svidjelo liječniku u kontroli, pa su se nakratko morali odmoriti. Ali brzo su se oporavili, dokazavši time da se, barem na takvom terenu, uz povremene odmore, može preći velike udaljenosti. Bilo bi lijepo da su s vremena na vrijeme mogli popiti koji gutljaj vode i nešto prigristi; a, izvjesno bi bili obavili još više posla da su imali kakva ručna kolica ili - još bolje - rover na koji bi mogli ukrcati alat, spremnike i drugu opemu. Ali bilo je to tek drugo spuštanje na površinu i Apollo 12 je predstavljalo veliki skok u operativnoj složenosti u odnosu na Apollo 11, a novi takvi skokovi bijahu u pripremi. Kada je jednom LM bio izmijenjen da može ponijeti rover i sve što je potrebno za duži ostanak, produktivnost je još više porasla. Granice se nigdje nisu mogle nazreti. I konačno, Apollo 12 je posebno vrijedan pamćenja zbog toga što su se Pete Conrad i Al Bean jednostavno dobro zabavljali. U velikoj se mjeri kontrast s Apollom 11 ogledao u osobnostima astronauta. Neil Armstrongova tiha suzdržanost naspram Pete Conradova razigranog veselja ! No, opet, Armstrong i Aldrin su morali raditi u ozračju intenzivnog nadzora javnosti, stalno svjesni pozornosti globalnog gledateljstva i povijesti. Nažalost, ta relativna formalnost koja je pratila Apollo 11, stvorila je kod velikog broja ljudi trajan dojam o lunarnim istraživanjima.Conrad i Bean nisu imali nad glavom ništa tako važno što bi ih sputavalo, pa su pjevušili, pjevali i smijali se idući od postaje do postaje. šteta je što je TV-kamera bila oštećena. Nezgoda je bila razumljive prirode, ali nakon nje - ma koji da je bio pravi razlog - TV gledatelji i televizijske kuće zanemarili su misiju. Smanjenje zanimanja bilo je razumljivo nakon drame prvog slijetanja. Novinari su bili primorani koristiti stručni žargon, a bilo je dugih razdoblja kada astronauti nisu radili ništa drugo do trpali u vreće kamen za kamenom : kao zabava, to može biti prilično ubitačno. Ali, sve u svemu, Apollo 12 je bilo ispunjeno zabavom i puno toga je bilo vrijedno vidjeti.



APOLLO 14

OSNOVNI PODACI Apollo 14 - CSM Kitty Hawk i LM Antares Raketa nosač - Saturn V31. siječnja - 09. veljače 1971. g.Posada : Alan B. Shepard, Stuart A. Roosa, Edgar D. MitchellTrajanje : 9 dana, 0 sata, 2 minutaMjesto slijetanja : Fra MauroKoordinate sletišta : 3,65° S, 17,48° W.Postavljeni ALSEP i drugi instrumenti. Zadržavanje na površini Mjeseca trajalo je 33,5 sata; vrijeme provedeno u lunarnoj orbiti iznosilo je 67 sati, u 34 orbite. Dvije "šetnje" u ukupnom trajanju od 9 sati i 25 minuta. Treći stupanj Saturna V bačen na Mjesec. Prikupljeno 42 kg uzoraka i po prvi put korištena ručna kolica za prijevoz alata i kamenja.



POSADA

Alan B. Shepard, kapetan Ratne mornarice Rođen 18. studenog 1923.

g, u East Derryju, u New Hampshireu. Oženjen, dvoje djece. Diplomirao 1944. g. na Mornaričkoj akademiji. Letovi u svemir : pilot u Mercury-Redstoneu 3 (1961.), zapovjednik Apolla 14 (1971.) Izabran u prvu skupinu astronauta, 1959. g. Prvi Amerikanac u svemiru. Zbog bolesti uha, pod zabranom letenja sve do 1969. g. Peti čovjek na Mjesecu. Prije i poslije leta Apolla, pročelnik Astronautskog ureda. Nakon napuštanja NASA-e (1974.) i mornarice - s činom kontraadmirala - u vodstvu privatnih tvrtki. Alan Shepard je umro 21. srpnja 1998. g, nakon duge borbe s leukemijom. Stuart Allen Roosa, major Zračnih snaga Rođen 15. kolovoza, 1933. g, u Durangu, u Coloradu. Oženjen, četvero djece. Diplomirao aeronautiku, na Sveučilištu Colorada, 1960. g. Svemirski letovi : pilot zapovjednog modula Apolla 14 (1971.) Izabran u petu skupinu astronauta. Umirovljen kao pukovnik. Napustio NASA-u 1976. g. i otada je bio u vodstvu više tvrtki. Stu Roosa je umro 12. prosinca 1994. g, zbog komplikacija izazvanih upalom gušterače. Edgar D. Mitchell, kapetan fregate Ratne mornarice. Rođen 17. rujna 1930, u Herefordu, u Teksasu. Oženjen, dvoje djece iz prethodnog braka. Diplomirao industrijsko rukovođenje na Tehnološkom institutu Carnegie (1952.) i aeronautiku na Postdiplomskoj školi Ratne mornarice (1961.). Doktorat iz aeronautike i astronautike na MIT-u (1964.). Svemirski letovi : pilot lunarnog modula Apolla 14 (1971. g, šesti čovjek na Mjesecu). Izabran u petu skupinu astronauta. šesti čovjek na Mjesecu. Umirovljen iz Mornarice kao kapetan, a NASA-u napustio 1972. g. Poslije se posvetio privatnom poduzetništvu i istraživanju uma. Napisao knjigu : Parapsihološka istraživanja, Izazov znanosti . PREGLED MISIJE SLIJETANJE U FRA MAURO Sve u svemu, nezgoda Apolla 13 prouzročila je tek četveromjesečnu odgodu sljedeće misije. Apollo 14 je lansiran 31. siječnja 1971. g. Četiri dana kasnije, zapovjednik Alan Shepard i pilot lunarnog



modula Ed Mitchell sletjeli su u Fra Mauro. Tijekom završnog približavanja površini Mjeseca, već kod uspravljanja, prepoznali su krater Čunj, a ubrzo nakon toga, razabrali su i poznati obrazac manjih kratera pokraj tog orijentira, na nekih kilometar-dva prema zapadu. Nigdje u blizini, kazao je kasnije Shepard, nije bilo zbilja ravnog terena : kamo god bi pogledao, vidio je jedino kratere ili kose obronke : no ipak je bez poteškoća pronašao jedno mjesto lišeno kratera, komadić tla veličine LM-a, jedva 30 metara od cilja.

Raketa na početku svojeg puta prema lansirnoj rampi. Jedini problem s tim sletištem bio je u njegovoj nagnutosti za osam stupnjeva : tako su se, tijekom 24 od sljedećih 33 sata, astronauti morali zadovoljiti nagnutim podom koji je prijetio prevaliti Sheparda na Mitchellovu stranu letjelice. Usto je ta nagnutost pridonijela besanoj noći između dvije EVA-e; no, inače, položaj LM-a nije utjecao na tijek misije. Nitko se još nije bio dobro naspavao na Mjesecu i Shepard i Mitchell nisu odstupili od tog pravila. Ali spustili su se, praktično na sam cilj, i u svakom drugom pogledu bili su u dobrom stanju. Tri sata nakon slijetanja, pošto su prilagodili LM za uzlijetanje i nakon što su ručali i odaslali na Zemlju nekoliko izvrsnih opisa krajolika vidljivog kroz prozor, Shepard i Mitchell počeli su navlačiti odijela za izlazak. Pripremali su se za, kako je kazao Shepard, "izlazak i igru u snijegu". Takva predodžba o okolici lako im se stvorila u glavama. Viđena kroz prozor, blaga zaobljena obličja kratera doimala su se poput snijegom pokrivena tla i, premda boja nije posve odgovarala - bila je "mišje smeđa

ili mišje siva", ovisno o tome gdje je u odnosu na promatrača bilo Sunce - crno lunarno nebo lako je stvaralo dojam o snježnoj noći na Zemlji. A povrh svega, Shepard i Mitchell su samo trebali pogledati jedan drugoga - u tim nezgrapnim odijelima, s debelim rukavicama, kako jedva čekaju izaći van ! Uistinu, igrati se u snijegu ! POSTAVLJANJE ALSEP-A Da sada je prva "šetnja" već bila dijelom rutinskog postupka. Prvo, spuštanje niz ljestve i osvrtanje oko sebe. Hoće li se moći popeti na vrh kratera Čunj ? Hoće : eno ga, niski stožasti brijeg na istoku, skoro točno ispod Sunca, s gromadama lako uočljivim blizu vrhunca. Potom postavljanje TV-kamere (sada opremljene poklopcem za objektiv), potom prijenosne antene visoke propusne moći i zastave. Prikupljanje uzoraka "za svaki slučaj" i fotografiranje, te skidanje znanstvene oprema s LM-a (gorivi je element ovaj put lako kliznuo iz zaštitne posude). Potom, pravac 200 metara udaljeno mjesto za postavljanje ALSEP-a, u pravcu zapad-sjeverozapada ! Tijekom te prve EVA-e, postajale su dvije razlike u odnosu na Apollo 12. Prva su bila ručna kolica - nazvana, u NASA-skom jeziku, Modularni transporter oprema, ili MET, koja su služila za prijevoz dijela opreme. Taj je dodatak misija stigla dobiti zbog odgode nastale nezgodom Apolla 13. MET nije pružao pokretljivost rovera planiranog za kasnije misije, ali je omogućivao astronautima da ponesu puno više uzoraka, posuda i alata od količine koju bi mogli nositi u rukama i na svojim rancima. Druga razlika od Apolla12 bila je ispravna TV-kamera. Shepard ju je usmjerio prema mjestu za postavljanje ALSEPA, tako da ih kod kuće mogu gledati dok se budu udaljavali od LM-a - povremeno se gubeći iz vida dok su prolazili udubljenja u terenu. Tijekom većine postupka postavljanja ALSEP-a, obojica su bili u kadru kamere. Pješačenje je trajalo malo duže no što je bilo predviđano, dijelom zbog valovitog terena koji je



prisiljavao Mitchella, koji je nosio ALSEP, da načini nekoliko stanki za odmor. No, u osnovi, kako je Mitchell primijetio tijekom pješačenja, taj valoviti teren nije bio toliko "težak", koliko "neočekivan" : oni su se uvježbavali na ravnijoj površini i to neprekidno talasanje zahtijevalo je malo duže razdoblje prilagodbe. Kada su jednom prispjeli na mjesto za postavljanje ALSEP-a, kruta odijela i rukavice učinila su svoje : Mitchell je, u jednom trenutku blage razdraženosti, primijetio da "nas dvojica napravimo što bi pola od svakoga (u normalnim uvjetima) moglo učiniti". Međutim, uz iznimku nekih malih seizmičkih naboja koji nisu htjeli detonirati, Shepard i Mitchell nisu imali posebnih poteškoća. Do trenutka kada su bili spremni vratiti se prema LM-u, bili su u zakašnjenju jedva pola sata. Premda su se Shepard i Mitchell mogli dobro naspavati prije uspona na krater Čunj, obojica su bila isuviše nestrpljiva da bi potpuno iskoristila predviđeno razdoblje odmora. Kako bi nadoknadili izgubljeno vrijeme i obavili drugu "šetnju" u cijelosti, nagovorili su Houston da im skrati vrijeme odmora za jedan sat. Usto su, naravno, veći dio vremena proležali budni. Glavni uzrok njihove nesanice bilo je iščekivanje; ali, kao što je bio slučaj i s Apollom 12, misija jednostavno nije trebala potrajati dovoljno dugo da bi svukli svoja odijela. Odtlačena, odijela bijahu neudobna i iritantna i, pored svega ostalog, vratni prsteni su onemogućavali astronaute da nađu udobno uzglavlje. I kraj svega toga, kada su se jednom pružili na svoje ležaljke, nagib svemirske letjelice postajao je sve očitijim. Oni su znali da je sve u redu, ali kada bi se tijekom noći probudili iz polusna, imali su u slaboj lunarnoj gravitaciji osjećaj da se LM prevrće. Nekoliko puta tijekom noći, jedan ili drugi, osjetili su potrebu odškrinuti kapke na prozorima i baciti pogled van, tek toliko da bi bili sigurni kako su još uvijek na istom mjestu. Ujutro su oni bili ti koji su pozvali Houston, pola sata prije dogovorenog vremena. Izvijestili su kako je svaki spavao po oko četiri sata, ali to je izvjesno bila velikodušna procjena. Liječnici su zaključili da ni jedan ni drugi nisu dovoljno spavali, te su, poput posade Apolla 12, i Shepard i Mitchell morali posegnuti za svojim mentalnim i tjelesnim pričuvama kako bi prebrodili drugi dan. POTRAGA ZA KRATEROM ČUNJ Budući su namjerno sletjeli dosta dalje od podnožja grebena kratera Čunj, prvi dio puta bio je prilično lak. Valoviti teren kakav je okruživao LM, nastavljao se do znatne udaljenosti prema istoku. Tijekom prve dionice izleta prešli su oko 200 m od LM-a, da bi na tom mjestu stali i oko pola sata prikupljali uzorke, snimali i mjerili magnetno polje Mjeseca prijenosnim magnetometrom. Nakon postaje A, još su se nekoliko puta zaustavili, da bi se po isteku prvog sata, našli na udaljenosti od 650 m od letjelice. tu je postalo očigledno da su stupili na područje posuto krhotinama izbačenim udarom koji je stvorio krater Čunj. Premda nisu zamijetili neku očiglednu promjenu u boji ili teksturi površine, uspinjali su se, viđajući usput sve više i više kamenja po tlu, od kojih je neko bilo dovoljno veliko da bude nazvano gromadama. Njihovo napredovanje je do tog trenutka bilo opušteno, sastavljeno od niza kratkih šetnji i zaustavljanja. Ali sada je trebao početi pravi posao, a oni su već pomalo kasnili. Za razliku od nekih očajničkih junačkih pješačenja minulih era - recimo, Shackletonovog marša preko otoka Južne Georgije, 1916. g. - priča o Shepardovu i Mitchellovom usponu na krater Čunj daleko je od veličanstvene avanture. Da je LM bio parkiran na dnu kratera uz posadu kojoj je ponestajalo kisika - bila bi to druga stvar. Ali opet, nijedan astronaut programa Apollo koji drži do sebe, ne bi se doveo u takvu situaciju. NASA i astronauti točno su znali gdje su operativne granice i nisu ih htjeli nepotrebno rastezati. Shepard i Mitchell trebali su prikupiti uzorka kamenja sa stjenovite podloge, gore na rubu kratera Čunj, te, idući gore, ustanoviti koliko je teško penjati se na brijeg. S operativne točke gledanja, nije bilo osobito važno i ako se ne bi popeli na sam rub. Ali u pitanju je bio i ponos i, dokle god nisu na to trošili previše vremena, stizanje na vrh predstavljalo je važan psihološki cilj. Kada su se počeli penjati, bili su na pola puta do ivice i oko šezdeset metara ispod nje; usto su kasnili oko petnaest minuta. Obojica su očekivali da će im Houston dati tridesetminutno produljenje "šetnje", ali čak i tako bi imali samo oko pola sata da dođu do vrha. Na ravnoj površini bi 650 metara prešli za manje od 15 minuta - bez kolica i manje - ali ovdje, njihova sposobnost uspinjanja predstavljala je pravu nepoznanicu. Stoga su namjeravali svo raspoloživo vrijeme provesti u



hodanju, zaustavljajući se tek nakratko radi uzimanja uzoraka i fotografiranja. Kako se pokazalo, bilo im je potrebno cijelih pola sata i još malo više od toga. Tijekom rane faze uspona, dobro su napredovali, Shepard obično prednjačeći i vukući kolica, dok je Mitchell išao za njim, nastojeći prepoznati upadljive oznake u terenu gledajući u zemljovid. Mitchell je bio dobar pripovjedač, pružajući Houstonu opis boje i teksture površine i povremeno preuzimajući ulogu tegljača kolica. Ubrzo je uspon postao prilično strm - s oko deset postotaka nagiba - i njih su dvojica disala dovoljno glasno da ih mogu čuti u Houstonu. Površina je bila meka i posuta dovoljnom količinom kamenja veličine šake, pa je na jednom mjestu - dok je Mitchell vukao kolica - Shepard prišao i podignuo stražnji kraj kolica, pomažući nositi ih. Činilo se da sada brže napreduju. Shepard je stao davati ritam : "Lijeva, desna ! Lijeva, desna !" Marš je potrajao jedva oko minutu, kada je Shepard zatražio stanku. Broj otkucaja srca bio mu se popeo na 140 u minuti i odmor mu je bio prijeko potreban. Kao i tijekom misije Apolla 12, kruti pojasni zglob odijelâ kakva su nosile rane posade, vjerojatno ih je tištao. Shepard i Mitchell zastali su na par minuta kod prve poveće gromade na koju su naišli - oko 3 i pol metra dugačkog i po oko 1,2 metra širokog i visokog kamena. Sjedenje nije dolazilo u obzir : no, barem su mogli mirno stajati nekoliko minuta dok su snimali panoramske nizove i izbliza fotografirali gromadu. U tom su se trenutku već uspinjeli po cijeli metar na svakih pet metara puta i mogli su hodati jedva oko minutu prije negoli su ponovo morali zastati. Odmorili su se, ponovo se malo uspinjali, a onda je bio red na Houstonu da im predloži stanku. "Dobro, Ale i Ede", javio im se Fred Haise, zadužen za vezu s astronautima. "željeli bismo da se ovdje još malo odmorite." Shepard se nije prepirao. "Važi. Ovdje je nagib prilično strm. "I mi smo to zaključili", kazao je Haise, "po tome što smo čuli od vas." Shepard s osvrnuo na situaciju u kojoj su se zatekli. Izvan LM-a su bili oko dva sata i ostalo im je još možda petnaest do dvvadeset minuta dok ne budu morali stati, uzeti uzorke stjenovite podloge i poći natrag prema LM-u.Premda nijedan od njih nije imao previše povjerenja u svoju sposobnost prosudbe udaljenosti, Shepard je procijenio da bi im, uz trenutnu brzinu napredovanja, trebalo još najmanje pola sata do ruba. Bilo je vrijeme, zaključio je on, da izaberu nekoliko zgodnih gromada - nekoliko takvih zateklo im se u blizini - i počnu uzimati uzorke. Njih su dvojica neko vrijeme raspravljali o tome - Mitchell osobito voljan nastaviti dalje, kad li se umiješao Haise."U redu, Ale i Ede. Prema vašem položaju i vremenu koje vam je potrebno da stignete do Čunja, iz Stražnje sobe (geološka podrška) kažu da to gdje ste se zatekli, možete smatrati rubom kratera." Mitchell se nije htio tek tako predati. "Hoćete nas izdati", kazao je. Haise je malo uzmaknuo. "Dobro. Ta je odluka, valjda, donesena na osnovu Alove procjene da će vam trebati još barem 30 minuta, a mi, naravno, odavde to ne možemo vidjeti. Sada vi morate o tome odlučiti." Brzi uzmak uz Houstona, ohrabrio je Mitchella. "No, već smo prešli tri četvrtine puta", kazao je Haiseu. Onda se okrenuo Shepardu. "Zašto ne bismo izgubili okladu i ostavili MET ? Puno ćemo se brže popeti budemo li išli bez tih kolica, Al."



Pričuvna posada okladila se s njima da će morati ostaviti kolica prije negoli stignu do vrha grebena - Shepard nije htio ni čuti za to. Juriš prema rubu, kao svrha samome sebi, ne bi dobro izgledao. A osim toga, obojica su bili umorni. "Ne, mislim da ćemo pogledati ovo kamenje ovdje, Ede - to je materijal izbačen iz Čunja." Mitchell je ugledao svoju priliku. "Ali to nije onaj donji dio koji nas najviše zanima." Ako bi nastavili prema ivici - podsjetio je on Sheparda - bilo je vjerojatnije da će pronaći uzorke materijala iskopanog iz najvećih dubina. Nije imalo nikakvog značaja to što su geolozi iz Stražnje sobe bili savršeno zadovoljni s tim ne posve savršenim uzorcima. Mogli su produžiti uspon prema rubu znanosti radi, prije negoli zbog astronautskog ponosa. Shepard se odlučio uključiti u raspravu. "Dobro. Houstone, još ćemo malo nastaviti, stalno pazeći na vrijeme. Nekoliko minuta kasnije, Haise je obavijestio da se Deke Slayton - bivši astronaut iz programa Mercury, a tadašnji pročelnik Astronautskog ureda - dobrovoljno javio pokriti troškove oklade budu li odlučili ostaviti MET. Mitchell je smjesta uzvratio. "Nije tako teško s MET-om", kazao je. "Ti nam alati trebaju. Ne, kolica nas ne usporavaju. Sve je samo pitanje vremena. Već ćemo mi stići gore !" Još nekoliko minuta kasnije, stigli su do vrha jedne uzvisine. Činilo se - kazao je Shepard, da su dosegnuli najveću visinu. "Sada je teren malo ravniji i čini se da rub kratera nije daleko." Ali nije u to mogao biti siguran. Uistinu, Mitchell je pretpostavljao da su se zatekli južnije od mjesta na kojemu su trebali biti : ali neravno tlo otežalo je identifikaciju orijentira u krajoliku i on nije želio istrajati u raspravi oko toga. Nisu mogli biti posve sigurni gdje su se nalazili - ne s pogreškom manjom od nekoliko desetaka metara. Svaki od brežuljaka i grebena pred njima - ili tamo dalje, na lijevoj ili desnoj strani - mogao je skrivati krater. Sigurno su bili jako blizu - na stotinu metara ili još manje od toga - ali sada je stvarno bilo vrijeme da stanu. Haise im je prenio odluku voditelja leta. "Ede, Ale - već smo potrošili naše polusatno produženje. Sada je vrijeme za uzimanje uzoraka i nastavak EVA-e." Kako se pokazalo, bili su na jedva dvadeset ili trideset metara južno od ruba. Od njega ih je dijelilo samo nekoliko koraka. POVRATAK U LM Poput ostalih posada prije Apolla 15, Shepard i Mitchell proveli su veći dio priprema uvježbavajući postupke tijekom leta i osnovne tehnike EVA-e. Zapravo, zbog različitih razloga, posada četrnaestice je možda bila i slabije pripremljena - u geološkom smislu - negoli druge posade. No, tijekom godina, i oni su bili do određene mjere bili podučavani u geologiji. Bilo im je rečeno što trebaju potražiti, pa su - na koncu konca - znalački prikupili reprezentativnu zbirku uzoraka, pomno tragajući za svime što je odstupalo od običnog. Snimivši pri tom fotografije nužne za dokumentiranje nalaza. Nakon nekih sat vremena uzimanja uzoraka i snimanja, bili su spremni za povratak niz brijeg. Trenutak prije negoli su krenuli, Shepard i Mitchell zastali su kako bi se pribrali i divili se pogledu. Premda su gledali od Sunca, bili su dovoljno visoko da opaze sjene u većim kraterima, sjene koje su krajoliku davale teksturu. Istaknute značajke terena koje su koristili tijekom slijetanja, jasno su se vidjele u blizini LM-a, a onkraj lendera, ALSEP se iskrio na sunčevom svjetlu poput "malog dragulja". Cijeloga su se dana mučili određujući udaljenost jer se nisu mogli osloniti na neke poznate objekte koji bi im poslužili kao mjerilo, nije bilo razlika u bojama koje bi razlomile prizor u odvojene površine,



niti je bilo izmaglice koja bi pomogla pri razlikovanju malih, relativno bliskih kratera, od onih većih u daljini. Uz određeno iskustvo, mogli su prisutnost ili odsutnost gromada na rubovima kratera uporabiti kao indikator promjera kratera, a time i njihove udaljenosti. Ali njihovu neizvježbanu oku, jedino je LM predstavljao valjano mjerilo. On se nalazio na oko kilometar i pol udaljenosti, a tako je i izgledao. Shepard pozira pokraj zastave. Povratak bijaše brz i lišen zanimljivosti - minuta silaska za svake dvije minute uspona. Dok su se spuštali, sjene su postupno nestajale i oni su morali pomno motriti tlo ispred sebe. Kada su se jednom našli na relativno ravnoj površini, mali krateri su se stali pojavljivati skoro bez ikakve najave, ali pri brzini hodanja nisu imali poteškoća pri pronalaženju puta. Nekoliko stotina metara prije LM-a, načinili su još jednu dugu znanstvenu stanku, posljednju prije negoli su se imali prihvatiti poslova oko zatvaranja lendera. Do toga su se trenutka posljedice besane noći i teškog jalovog uspona, djelujući zajedno, počele pokazivati. Dvojica astronauta postala su nervozna i - tijekom posljednje faze šetnje - Houston je imao priliku čuti nekoliko "kvragu" i "prokletstvo", što je najbolje govorilo koliko su Shepard i Mitchell bili umorni. Posade Apollâ općenito su izbjegavale vulgarnosti, barem kada su koristile otvorenu vezu. Svjesno ili podsvjesno, astronauti su birali riječi koje su bile po volji njihovom slušateljstvu i samo se u najtežim prilikama moglo dogoditi da netko od njih prekrši nepisani dogovor i u "živi" mikrofon izgovori neku psovku. Shepard i Mitchell bijahu umorni. Stalno požurivanje ostavilo je na njima traga, a imali su i dojam da nisu sve obavili. Shepard je možda mislio da neće imati vremena za malo iznenađenje koje je kanio izvesti, a posve izvjesno, i njemu i Mitchellu je strašno smetalo što nisu pronašli ivicu Čunja. U svakom slučaju, dok su se približavali LM-u, Shepard je izustio jedno srčano "kučkin sine" : kada na to pogledamo s vremenske udaljenosti, čini se kao da je time htio obojici dati znak da se malo opuste. Vrativši se konačno u LM, nakon što su pospremili svoju opremu i 45 kg uzoraka, astronauti su odgovorili na nekoliko upita geologa, da bi nakon toga još nekoliko minuta porazgovarali s Haiseom o iskustvu kroz koji bijahu prošli. Shepard je počeo riječima zahvale ljudima kod kuće, protkanima prikrivenom osujećenošću koju je još uvijek osjećao. Ljudi u Houstonu, kazao je, obavili su "dobar posao tjerajući nas... kada god bismo zaostali za rasporedom i mi smo im zahvalni na toj pomoći." Haise im je brže-bolje pružio ohrabrenje. "No, mi još jednom zahvaljujemo vama na odlično obavljenom poslu, Ale i Ede. Mislim da smo pokupili sve što je bilo potrebno." "Joj, nadam se da je tako", kazao je Mitchell. "S našeg gledišta... (zastao je kako bi našao pravu riječ)... to je bila čista panika.""No", umetnuo je Haise još malo ohrabrenja, "znali smo da će biti tako i prije negoli smo tamo otišli." "Toliko toga smo htjeli obaviti", nastavio je Mitchell (nehotice upavši u riječ Haiseu, zbog dvije i pol sekunde zaostajanja u komunikaciji), "toliko toga ! Toliko je zanimljivih stvari bilo za vidjeti - a mi nismo imali priliku čak ni zagrebati po površini. Nadamo se da donosimo nešto što ćete vremenom znati iskoristiti." Onda je Haise prišao cijelom slučaju s druge strane. "Svakako je bilo bolje", kazao je, "negoli igra u pješčaniku iza zgrade za uvježbavanje." "O, čovječe !" složio se Shepard.



"Nemaš pojma koliko je to točno", kazao je Mitchell. "Zbilja jest", rekao je Shepard. "Ovdje gore je fantastično !" Misije Apolla bile su tako kratke - osobito prve tri - da su astronauti imali tek toliko vremena da mogu izabrati uzorke koji će naglasiti raznolikost. A u slučaju Apolla 14, posada je osobito bila u stisci s vremenom. Tijekom njihova uspona prema Čunju, nisu imali vremena za bilo što do pukog skupljanja uzoraka. Međutim, čineći to, pokazali su da je moguće dugo hodati preko umjereno teška terena. Možda njihov uspon ne bi bio toliko tegoban da su se pokušali "prikradati" uz obronak, umjesto što su pošli u čeoni napad. No, u svakom slučaju, Shepard i Mitchell su u tom usponu uspjeli i - premda bi se mjesečev rover pokazao boljim sredstvom za geološka istraživanja - postalo je jasno da bi se buduće posade u slučaju kvara vozila mogle pješice vratiti do LM-a, osobito ako bi izbjegavale strme uzbrdice. Apollo 14 bijaše važan dio priprema za složenije misije opremljene roverom, kojima je projekt Apollo i okončan. Njime se gradilo samopouzdanje. A misija je ušla i u anale. Al Shepard je dobio priliku nekoliko puta zamahnuti prema loptici za golf koju bijaše ponio sobom. Kruto odijelo nije mu dopuštalo uporabu obiju ruku, a usto je pri prva dva pokušaja zamahnuo u prazno. Ali treći je put pogodio cilj i loptica je odletjela "milje i milje", kako je sam kazao. Istina nije bila toliko spektakularna, no bila je to prva partija golfa na Mjesecu !



APOLLO 15 OSNOVNI PODACI

● Apollo 15 - CSM Endeavour (Smjeli Pokušaj) i LM Falcon (Sokol)● Raketa nosač - Saturn V● 26. srpnja - 07. kolovoza 1971. g.● Posada : David R. Scott, Alfred M. Worden, James B. Irwin● Trajanje : 12 dana, 17 sati, 12 minuta● Mjesto slijetanja : Područje Hadley-Apenini, u blizini gorja Apenini● Koordinate sletišta : 26,08° N, 3,66° E.



Tri EVA-e u ukupnom trajanju od 18 sati i 33 minute, uz dodatak 33-minutne stojeće EVA-e. Worden obavio 38-minutnu EVA-u izvan Zemljine orbite. Prva misija koja je u servisnom modulu ponijela orbitalne senzore. Postavljen ALSEP. Znanstvena oprema donesene na površinu Mjeseca udvostručena. Unaprijeđena svemirska odijela povećala pokretljivost i vrijeme ostanka na površini. Zadržavanje na Mjesecu : 66,9 sati. Mjesečev rover (LRV), elektromotorni automobil s pogonom na sva četiri kotača, prešao ukupno 27,9 km. U lunarnoj orbiti CSM ostao 145 sati, tijekom 74 okreta. Po prvi put u orbiti oko Mjeseca ostavljen i mali subsatelit. Prikupljeno 76,6 kg uzoraka s površine. POSADA David R. Scott, pukovnik Ratnog zrakoplovstva (u mirovini) Rođen 6. lipnja 1932. g, u San Antoniju, u Teksasu. Oženjen, dvoje djece.Diplomirao 1954. g. na Vojnoj akademiji. 1962. g. na MIT-u diplomirao i aeronautiku i astronautiku.Letovi u svemir : pilot u Geminiju 8 (1966.), pilot zapovjednog modula Apolla 9 (1969.), zapovjednik Apolla 15 (1971.)Izabran u treću skupinu astronauta, 1963. g. Sedmi čovjek koji je hodao Mjesecom. Sudjelovao u pripremi pokusnog leta Apollo-Sojuz (1972.). Od 1975-77. g, načelnik NASA-inog istraživačkog centra pri bazi Edwards, u Kaliforniji. Nakon toga osnovao privatnu tvrtku Scott Science and Technology, Inc. 1994/5. bio je glavni stručni savjetnik na snimanju filma Rona Howarda, "Apollo 13", a dvije godine kasnije, istu ulogu imaoje i u TV-seriji Toma Hanksa i tvrtke HBO, "Od Zemlje do Mjeseca".Alfred M. Worden, potpukovnik Zračnih snaga (u mirovini)Rođen 7. veljače, 1932. g, u Jacksonu, u Mississippiju. Oženjen, troje djece.Diplomirao na Vojnoj akademiji, 1955. g. 1963. g, na Mičigenskom sveučilištu diplomirao i astronautiku i aeronautiku, te instrumentacijsku tehnologiju.Svemirski letovi : pilot zapovjednog modula Apolla 15 (1971.)Izabran u petu skupinu astronauta (1966.). Od 1972. do 1975. g, radio u NASA-inom istraživačkom centru, a nakon toga se povukao iz NASA-e i Zračnih snaga. Otada je u rukovodstvima više tvrtki, uglavnom vezanih uz zračni prijevoz i letove u svemir.Napisao dvije knjige - zbirku pjesama i knjigu za djecu, Let na Mjesec.James B. Irwin, pukovnik Zračnih snagaRođen 17. ožujka 1930, u Pittsburghu, u Pennsylvaniji. Umro 8. kolovoza 1991. g, od srčanog udara. Bio je oženjen i imao je petoro djece (jedno usvojeno).1951. g. završio Vojnu akademiju, a šest godina kasnije, na Mičigenskom sveučilištu diplomirao aeronautiku i instrumentacijsku tehnologijuSvemirski letovi : pilot lunarnog modula Apolla 15 (1971. g, osmi čovjek na Mjesecu).Izabran u petu skupinu astronauta. Osmi čovjek na Mjesecu. 1972. g. napustio NASA-u i Zrakoplovstvo, te osnovao i posvetio se vođenju jedne religijske organizacije u Coloradu.Napisao knjigu u kojoj je opisao svoja iskustva stečena tijekom projekta Apollo. PREGLED MISIJEMJESEČEVI AUTOMOBILIS praktične točke gledanja, prva tri uspješna slijetanja bila su prije svega pokusni letovi. Istraživanje i znanstveni rad bili su u drugome planu, a, uostalom, lunarni moduli koji su korišteni tijekom tih misija, jednostavno nisu mogli nositi puno opreme. LM je bio građen kao vozilo jedva dovoljno za obavljanje misije i uvijek se trebalo boriti kako bi se u predviđenoj ukupnoj masi našlo mjesta i za znanstvenu i istraživačku opremu. Povjerenje u svemirsku letjelicu - pomiješano sa stalnim poboljšavanjem njenih svojstava - dopuštalo je mala povećanja u količini korisnog tereta koji bi mogao biti spušten na Mjesec, ali, s gledišta praktičnosti, Apollo 14 je bio otprilike najsloženija misija koja je mogla biti obavljena izvornom Apollo tehnologijom.Naravno, NASA i "svemirska" zajednica u cjelini uvijek su željeli od misije dobiti puno više od onoga što su dva astronauta-pješaka mogla postići tijekom trideset sati zadržavanja na površini. Početkom pedesetih godina, raketaš Wernher von Braun, astronom Fred Whipple i popularizator znanosti Willy



Ley objavili su u Collier's Magazineu niz članaka u kojima su opisali hipotetično slijetanje na Mjesec u punom većim razmjerima. Oni su očekivali da će posada od pedeset lunarnih istraživača otputovati na Mjesec u tri velika landera sastavljena i napunjena gorivom u Zemljinoj orbiti. Dva od lendera mogla bi obaviti kružno putovanje do Mjeseca i natrag : na putu k Mjesecu, u svakome od njih bilo bi po dvadesetoro ljudi. Treći lender bio bi teretnjak, u kojemu bi bila desetorica astronauta i teret od oko 300 tona - skupa s gorivom potrebnim za povratak. Von Braun i ostali zamišljali su da bi ekspedicija ostala na Mjesecu šest tjedana, stigavši neposredno nakon mjesne zore i proboravivši na površini tijekom dvotjednog dana i sljedeće noći, te otišavši pred sam sumrak drugog lunarnog dana. Radije negoli da žive u brodovim, istraživači bi - nakon istovara tereta - rastavili skladište i polucilindrične odjeljke od kojih je bilo sastavljeno uporabili kao nastambe. U jednoj takvoj nastambi boravili bi ljudi, dok bi druga bila laboratorij. Naravno, trebalo bi premještati puno materijala i von Braun i ostali, opskrbili su ekspediciju dizalicama, po jednom za svaki od brodova, te trotonskim gusjeničarima. Jednom kada bi baza bila podignuta, gusjeničari bi mogli biti korišteni kao vozila za istraživanja, isprva za izlete u neposrednu blizinu, a onda, neposredno prije svitanja drugog dana, za 300-kilometarsku vožnju do nekog velikog kratera gdje bi se moglo - kako su se nadali - nepobitno, jednom za uvijek, saznati jesu li lunarni krateri nastali udarima meteorita ili vulkanskim djelovanjem.(U stvarnosti, kvalitetne fotografije načinjene instrumentima kakvi su palomarski teleskop na Zemlji i svemirska letjelica Lunar Orbiter, pružile su dovoljno podataka da se, prema većini planetologa, nađe odgovor na to pitanje općenito u korist udarnog porijekla kada je posrijedi velika većina tvorbi puno prije Apolla 11.)Von Braunova zamišljena lunarna ekspedicija bila je vjerojatno veličanstvenija od ičega što je bilo moguće za prvu misiju. Međutim, da globalna politika nije silom ubrzala razvoj svemirskih istraživanja u njihovoj ranoj fazi i da smo stigli razviti svoje sposobnosti u orbiti i u nju postaviti infrastrukturu, možda bismo na Mjesec išli s nakanom da na njemu postavimo stalni bazni logor. Uistinu, čak je i unutar ograničenja Apolla, NASA razmišljala o izradi teretne inačice LM a bez posade, kojom bi pružila potporu dugotrajnijim boravcima na površini Mjeseca, te kojom bi, na koncu, i omogućila postavljanje skromne lunarne baze. Ali, krajem šezdesetih, sa smanjenim proračunom i snovima stavljenim "na čekanje", bilo je moguće jedino poboljšati LM, tako da posade mogu imati više opreme, pa time i duže ostati na površini i više se udaljiti od lendera.Naravno, NASA nije odmah u početku mogla znati koliko će brzo biti ostvareno prvo spuštanje. Većina ljudi u projektu Apollo svim je silama samo nastojala isplanirati, izraditi i provjeriti uređaje prvog naraštaja. Stoga, dok ti prvi uređaji nisu bili spremni za testiranje, agencija nije razmišljala o poboljšanjima ili naprednijim misijama. Tek u rujnu 1967. g, NASA je bila spremna razmisliti o poboljšanom LM-u koji bi nosio - kako se pokazalo - skoro tonu dodatne opreme i namirnica. Budući bi produktivnost mogla biti poboljšana jedino ako bi astronauti ostajali duže na Mjesecu, veći dio tog dodanog tereta otpadao bi na hranu, vodu, kisik i izvore struje. Međutim, kako su istraživanje i geološki rad na terenu trebali biti u žarištu trodnevnih "J" misija, razgovaralo se i o električnom automobilu. Međutim, prve procjene su govorile da bi bilo mjesta samo za rover težak oko 225 kilograma, a nije bilo izvjesno da bi uopće moglo biti izrađeno pouzdano i korisno vozilo te mase.Nekih pola stoljeća, lunarni automobili povremeno su se pojavljivali u književnosti, da bi tada, u godinama koje su uslijedile nakon drugog svjetskog rata, oni ponovo oživjeli među članovima svemiroletačkog bratstva koje je počinjalo ozbiljno razmišljati o onome što bi se moglo učiniti na Mjesecu, jednom kada von Braunovo oružje V-2 preraste u pravu svemirsku raketu. što je još važnije, ljudi su počeli razmišljati o nekih inženjerskim pojedinostima - o težini vozila, o izvorima struje, o gaznim površinama na različitim podlogama. Prirodno, bio je potreban novac da bi se vozila izvukla iz te planerske faze, a on nije stigao do prvih ushićenih dana Apolla. Za roverom nije postojala trenutna potreba, ali s mislima na konačnu izgradnju lunarne baze, činilo se mudrim načiniti jedno malo ulaganje. Izrada bi mogla potrajati nekoliko godina, a postupak bi mogao napredovati uz utrošak svota od tek nekoliko stotina tisuća dolara. (Usporedbe radi, cijeli je Apollo koštao oko 24 milijarde ondašnjih dolara.) Mnogi od potpisnika ugovora (Boeing, Grumman, Bendix i drugi) i sami su ulagali vlastiti novac namijenjen istraživanjima kako bi stekli početnu prednost bude li NASA zbilja odlučila staviti rover u Apollo. Vrhunac tih ranih napora bila je zamisao nazvana MOLAB (Mobilni laboratorij) : trotonski dvosjed sa zatvorenom kabinom i dometom od oko 100 km. 1964. g,



Marshall Space Flight Center nagradio je zamisli Boeinga i Bendixa, te su te dvije tvrtke 1966. g. izradile šest puta laganije prototipove koji su, početkom sljedeće godine, bili podvrgnuti terenskom ispitivanju u pustinji blizu Yume, u Arizoni, te znanstvenim testovima blizu Flagstaffa. Međutim, postalo je jasno kako je lunarna baza jako daleko u budućnosti, te da neće biti potrebe za tako velikim vozilom. Nakon pokusa, MOLAB je arhiviran, ali nije bilo nikakvo čudo što se NASA obratila upravo Boeingu i Bendixu - uz dodatak General Motorsa - kada je došlo vrijeme za izradu laganog rovera za J misije. Apollo 15 na početku svojeg puta prema MjesecuOdluka da se nastavi rad na laganom roveru nije donesena do 23. svibnja 1969. g, kada je posada Apolla 10 napustila lunarnu orbitu i zaputila se kući. S prvim slijetanjem na površinu Mjeseca u najskorijoj budućnosti, NASA se nadala poslati prve J-misije za nekoliko godina, pa je rover očigledno morao biti dizajniran i izrađen u vrlo kratkom roku. Preliminarni zahtijevi u pogledu svojstava vozila objavljeni su studenog prethodne godine, a konačna specifikacija dana je u javnost 11. srpnja. 28. listopada, posao je dan Boeingu. Ugovor je uključivao pokrivanje troškova i unaprijed utvrđenu nagradu i isprva je procijenjen na 19 milijuna dolara. NASA je željela da prvi roveri spremi za let budu isporučeni do travnja 1971. g. Sedamnaest mjeseci nije bilo jako puno vremena i kako se ne bi prekoračio zadani rok, doveden je veliki broj dodatnih ljudi koji su onda morali raditi prekovremeno. Ukupna cijena projekta narasla je na koncu do 40 milijuna dolara. U vrijeme smanjivanja NASA-inog proračuna i određenog jako rasprostranjenog razočaravanja Apollom, to prekoračenje cijene izazvalo je puno veće zanimanje tiska no što se moglo očekivati prema relativno malom opsegu programa izrade rovera. Poneko u javnosti - da se nekolicinu kongresmena i ne spominje - nije mogao shvatiti kako bi tri "auta za golf" mogla koštati 40 milijuna dolara. Odgovor je, naravno, bio u tome da veliki proizvođači automobila, pri izradi novih modela, troše puno veće iznose, pa bi oni - kada bi ih bila napravljena samo tri komada - koštali jako puno. Kada je kucnuo njihov čas, roveri su radili vrlo dobro, dokazavši kako su vrijedili svakog dolara kojega je NASA na njih potrošila.VOZILO ZA MJESEČEVU POVRšINU (LRV)Boeingov mjesečev rover bio je daleko od desettonskog sedmerosjeda zatvorene kabine na gusjenicama iz članaka u Collieru, ali je svejedno bio zgodan mali stroj. Prazan, težio je skromnih 209 kg, a mogao je biti spakiran i spremljen (za putovanje od Zemlje) poput neke zakučaste igračke. Kao što je istaknuo Dave Scott, "volumen u koji je mogao biti stisnut, bio je jedna od njegovih najvažnijih značajki", a taj volumen može se predočiti kao "sendvič" sa stranicama od jedan i pol metar, debeo pola metra. Kada je jednom razvijen na Mjesecu, bio je dug tri metra, a širok jedan i pol metar, dok su gornji rubovi naslonâ njegovih sjedišta bili na oko metar i pol iznad tla. S dvojicom astronauta na sebi i sa svom njihovom opremom, rover je imao masu od obilnih 700 kg. Kretao se na četiri kotača od žičane mreže, a kada je bio potpuno opterećen, izdizao se iznad tla oko 35 centimetara. Svaki od četiri kotača imao je svoj elektromotor, snage od po četvrtinu konjske snage. Upravljati se moglo okretanjem prednjih, stražnjih ili, pak, svih kotača : pri maloj brzini, rover je mogao biti okrenut u polumjeru jednakom njegovoj trometarskoj dužini. Između sjedišta i malo ispred astronauta, nalazila se mala upravljačka ploča s pokazivačima, pored ostalog, brzine rovera i udaljenosti i azimuta zadnjeg mjesta gdje je posada uključila navigacijski sustav - s takvoga je mjesta LM uvijek bio u vidokrugu.Roverom se upravljalo jednim jednostavnim upravljačem oblika slova T, postavljenim između sjedišta, tako da je vozilom, u slučaju potrebe, mogao rukovati bilo koji od astronauta. Naravno, nijedan od zapovjednika J-misija nikada nije predao upravljač - niti je ijedan od pilota lunarnih modula prekršio etiketu i zatražio da vozi. Rover je na ravnom, glatkom i tvrdom tlu mogao postići 10 do 12 kilometara na sat. Po većini zemaljskih mjerila, 12 km/h je, naravno, teško smatrati brzinom koja oduzima dah, ali na gruboj lunarnoj površini prošaranoj kraterima, opasnosti su vrebale na svakom koraku. Ako ne ništa drugo, bila je to prilično drmusava vožnja.Premda je rover prije svega bio zamišljen da astronautima da pokretljivost i poveća domet njihova djelovanja, od je poslužio i kao znanstvena platforma. Svaki od rovera nosio je po jednu TV-kameru u boji kojom se moglo upravljati daljinskim putem iz Houstona. Zbog velikog sadržaja podataka TV-signala, odašiljanje je bilo moguće jedino kada je antena visoke propusne moći na vozilu bila



usmjerena skoro točno prema Zemlji, pa je, općenito, kamera mogla djelovati jedino ako je rover bio parkiran. Jednom kada bi posada stigla na radnu postaju, bilo bi potrebno samo nekoliko sekunda da usmjere antenu, nakon čega bi se prihvatili svoga posla. Tada bi Ed Fendell ("Kapetan Video"), zemaljski operater zadužen za kameru, stao rabiti "zoom" objektiv i pomicati kameru amo-tamo, slijedeći astronaute dok su ovi radili, ili, pak, dopunjavajući njihove izvještaje pretražujući televizijskim pogledom okolicu. I na koncu, na roveru je bilo i obilje mjesta za foto-aparate, filmove, alate, vreće za uzorke i, na Apollu 17, mala prijemna postaja za jedan od znanstvenih instrumenata.Čast da prvi vozi rover na Mjesecu trebala je pripasti Johnu Youngu : uistinu, on i njegov kolega iz Apolla 16 Charlie Duke, bili su ti koji su 1970. g. učestvovali u uvodnim raspravama o izgledu vozila, zajedno s inženjerima Boeinga i NASA-e. Youngu i Dukeu se svidjelo ono što su vidjeli. Boeing je napravio sigurnu i jednostavnu napravu i astronauti su imali samo nekolicinu značajnijih primjedbi. Prvo, Boeing je roveru dao "pištoljski" upravljač, sličan onima kakvima su astronauti upravljali LM-om i zapovjednim modulom. Međutim, Young i Duke se primijetili da će u roveru nositi glomazne rukavice i da će htjeti imati nešto što će biti lakše držati. "Pištoljski" upravljač zamijenjen je T-ručicom. Drugo, kako bi imali navigacijske podatke, tako da mogu steći dojam gdje se nalaze, Boeing je predlagao prilično složen uređaj koji bi - poput sustava za navođenje raketa - davao astronautima koordinate. Uz dovoljno vremena i novca za razvoj i pokuse, Boeing bi možda i mogao proizvesti takav uređaj, ali dva su astronauta smjesta primijetila da im zbilja trebaju samo podaci o udaljenosti do LM-a i njegov smjer. Kao što se pokazalo, razvoj tog navigacijskog sustava svejedno je oduzeo puno vremena i dao je veliki doprinos u prekoračenju cijene : no, na koncu se pokazao vrijednim truda. Ne samo da su se astronauti mogli vratiti do LM-a "po instrumentima", već su - što je bilo i važnije - tijekom vožnji mogli rabiti podatke s njih kako bi pronašli određene geološke postaje.Tijekom ljeta 1970. g, Young, Duke i još nekoliko drugih astronauta učestvovali su u pokusima više prototipova rovera. Međutim, u rujnu je rezanje proračuna dovelo do ukidanja druge misije koja se trebala poslužiti ručnim kolicima, pa je posada koja je trebala u njoj uzeti učešća - Dave Scott i Jim Irwin - dobila "u nasljeđe" prvi rover. U studenom, kada je Boeing isporučio prvu trenažnu inačicu rovera, Scott je bio taj koji je preuzeo njegov upravljač i, u neravnom vulkanskom kraju blizu Flagstaffa, po prvi ga put testirao u vožnji.Dave Scott je bio član treće skupine pilota izabranih da postanu astronauti. Prvi je iz te skupine dospio u svemir, kada je s Armstrongom letio u Geminiju 8, a prvi je od njih i po drugi put pošao u svemir, kada je bio pilot zapovjednog modula, s McDivittom i Schweickartom u Apollu 9. Potom je učvrstio svoje mjestu u nekoj od misija za Mjesec, kada je, u travnju 1969. g, bio određen za zapovjednika pričuvne posade Apolla 12. U tom se trenutku obrazac rasporeda posada već jasno uobličio. Pričuvna je posada mogla očekivati da će preskočiti sljedeće dvije misije, te potom dobiti sljedeći zadatak kao primarna posada : stoga je bilo za očekivati da će Scott, Irwin i njihov pilot zapovjednog modula Al Worden dobiti Apollo 15. Kada je to konačno bilo i objavljeno, 1970. g, Scott i Irwin su se našli u povlaštenom položaju, budući su tijekom uvježbavanja za Apollo 12, bili upoznali većinu letačkih postupaka. Za njihov let, još uvijek su morali puno vremena provesti u simulatorima LM-a, ali su skoro trećinu svoga trenažnog vremena mogli posvetiti geologiji i drugim aktivnostima na lunarnoj površini, pa su - na dan lansiranja - bili bolje pripremljeni u tom smislu od ijedne ranije posade koja je posjetila Mjesec. A povrh svega, trebali su se spustiti u geološki raj.SLIJETANJE U HADLEYS geološkog stanovišta, sletište Apolla 15 imalo je ogroman značaj. Bilo je tu mnoštvo tvorbi koje je trebalo istražiti - ali mjesto je usto bilo i iznimno lijepo. Scott i Irwin imali su sletjeti na ivicu Mora kiša (Mare Imbrium), u mali "zaljev" okružen planinama. I dok se tijekom spuštanja Apolla 12, Conradu i Beanu činilo da lete tik iznad vrhova planina, ovaj put je to zbilja bilo tako. Uistinu, nekoliko sekunda prije uspravljanja, dok je Scott upravljao LM-om Falcon (Sokol) na visini od 2700 metara, 3300 metara visoki vrhunac Mount Hadley Delte stao je ispunjati njegov prozor, sprijeda i lijevo; s druge strane, Irwin je vidio vrh samog Mount Hedleya, zaobljen i visok 4200 metara, kako vlada mjesnim obzorjem. Da bi veličanstvenost prizora bila potpuna, kroz lijevi je prozor Scott vidio jedan dugi vijugavi dio klanca Hedley, kilometar i pol širokog kanjona oblika slova V, koji se činio kao da od jugoistoka zmijoliko puzi k njemu.Prilikom uspravljanja, jedva tri minute prije slijetanja, Scott je ostao prilično iznenađen. Poput većine



mjesta na Mjesecu, i sletište u Hadleyju bilo je posuto kraterima, ali - kako se pokazalo - malo je njih bilo dovoljno veliko ili duboko da baci ranojutarnje sjene. Pod njim nije bilo ničega što bi odskakalo poput Snjegovića ili kratera Čunj. Prema južnom rubu sletnog područja, praktično u podnožju Hadley Delte, Scott je mogao vidjeti skupinu nazvanu Južno jato, a, naravno, pred njim je bio onaj klanac. Ali u sredini, par kilometara sjever-sjeverozapadno od mjesta gdje je Scott htio sletjeti, upadljivih oznaka bilo je malo i bile su međusobno jako razmaknute. Bilo je tu nekoliko osrednjih kratera koji su, prema analizi vršenoj prije leta, trebali stvarati sjenu u vrijeme slijetanja : Scott je provodio vrijeme u simulatorima učeći kako ih prepoznati. Međutim, kao što je bio slučaj i sa sletištem Apolla 14, tvorci karata i modela nisu poznavali tananu valovitost terena koja je prepoznavanje malih kratera činila u najboljem slučaju otežanom. Uzrok tome je dijelom bio u činjenici da je fotografska pokrivenost tog sletišta - znatno sjevernije od Mjesečeva ekvatora - bila slabija negoli u ranijim misijama, a zbog svega toga, Scott je kroz prozor tražio obrasce koji nisu postojali.Scottu bi bila draža jasna meta, ali zapravo, točnost u duhu Apolla 12 u ovoj misiji nije bila osobito značajna. Houston je pomno pratio podatke koji su stizali iz letjelice : neposredno prije uspravljanja, kada se Scott našao oko 6 km istočno od cilja, kontrola ga je upozorila da se vjerojatno nalazi oko kilometar južno od planirane putanje. Pogled bačen prema Južnom jatu i mjestu gdje gdje je klanac pravio oštar zavoj u podnožju Hadley Delte, bili su dovoljni Scottu da shvati kako je Houston dobro procijenio. Stoga je on malko zakrenuo Falconovu putanju prema sjeveru. Bez uočljivih oznaka na tlu, nije bio siguran hoće li sletjeti točno na cilj, ali bilo je izvjesno da će stići dovoljno blizu da to ne igra nikakvu ulogu. Izvjesno su bili unutar nekoliko stotina metara od cilja, a uz pokretljivost rovera, tolika pogreška bi značila tek nekoliko minuta vožnje. U najgorem bi slučaju na početku vožnje izgubili nekoliko minuta, orijentirajući se.U prvim satima nakon slijetanja, ranije su posade navlačile svoje rance i izlazile u "šetnju". Međutim, zbog objektivnih okolnosti, u trenutku slijetanja na Mjesec, Scott i Irwin bili su budni već 11 sati, a ako bi pokušali obaviti cijelu osmerosatnu EVA-u, probdjeli bi čak 26 sati prije negoli bi počinuli u svojim ležaljkama. Stoga su kanili nekoliko sljedećih sati provesti radeći u unutrašnjosti LM-a, te se potom osam sati odmarati prije prvog izlaska iz letjelice."STOJEĆA" šETNJAKako bi nečim ispunili prvi dan, Scott i Irwin su znanstvenicima u Houstonu dali iscrpan opis okolice. Radije negoli da se ograničavaju na pogled kroz prednje prozore, stavili su oni kacige i rukavice, pripremivši se za nešto što je nazvano "Stojeća" EVA. Dva sata po slijetanju, bili su spremni. Ispustili su zrak iz kabine, a Scott je otvorio krovna vratašca. On se tada popeo na pokrov uzletnog motora, glave i ruku izvan svemirskog broda : pridržavajući se u otvoru, snimao je 70-milimetarskim foto-aparatom s dugim, 500-milimetarskim objektivom. Stojeći tako u tim vratašcima, Scott je imao jasan pogled na svu okolicu.Valovitost terena je na taj način, naravno, bila puno uočljivija negoli tijekom spuštanja, a - kao što se moglo i očekivati iz odsutnosti dubokih svježih kratera - Scott nije mogao u blizini vidjeti kamenja šireg od desetak centimetara. "Prometnost", rekao je, "izgleda prilično dobra." Vožnja je možda mogla biti skakutava, ali inače se nije činilo da bi moglo biti većih poteškoća. U daljini je Scott lijepo vidio planine i - koliko je mogao razabrati - njihovi obronci bijahu prilično glatki. Bez izmaglice koja bi mu zastirla pogled, pojedinosti je mogao razabirati jedino neposrednim gledanjem : na udaljenosti Hadley Delte spazio je gromade promjera jednog metra ili veće, dok je prema sjeveru, na sličnoj daljini, jasno razabrao kamenje izbačeno pri nastanku 800-metarskog kratera Pluton. No, obronci planina bijahu glatki. Kao i ranijim posadama, i Scottu i Irwinu su se ti sivi zaobljeni obrisi planina i kratera činili poput snijegom pokrivenih brežuljaka.Nakon polusatnog usmenog opisa i fotografiranja, Scott se spustio u kabinu, ponovo postavio ranije uklonjene uređaje za spajanje sa zapovjednim modulom, zatvorio vratašca i potom, skupa s Irwinom, počeo svlačiti svoje odijelo. Po prvi put tijekom neke misije Apolla, astronauti su imali spavati u svome rublju, na nekoliko sati slobodni od vlažnih okova tlačne odjeće. Oni su bili prvi koji su dobili priliku zbilja se udobno smjestiti u svojim ležaljkama.Scott i Irwin su tu prvu noć spavali čvrsto, premda ne onoliko dugo koliko su željeli. Uvodne večernje poslove su završili oko sat vremena kasnije negoli su planirali, a ujutro ih je Houston probudio oko sat ranije kako bi provjerili jedno malo curenje kisika koje je uskoro locirano na jednoj nezatvorenoj



kapici cijevi za uklanjanje urina. Problem je riješen s lakoćom. Unatoč kasnom odlasku na počinak i ranom buđenju, spavali su oni oko pet sati svaki, a to je bilo puno više sna no što ga je ijedna ranija posada uspjela dobiti.IZLET AUTOMPriprema za prvu pravu EVA-u učas su obavljene. Scott i Irwin su otkrili da se moglo uprijeti rukama o šipke koje su im stajale iznad glave, pa se tako, viseći u zraku, uvući nogama u odijelo. Sa samo šestinom gravitacije, bio je to zahvat skoro lišen napora i samo četiri i pol sata poslije buđenja, našli su se oni na površini Mjeseca. Sada je najvažnije bilo razviti rover. U toj misiji, radije negoli da prvo postavljaju ALSEP, Scott i Irwin su kanili smjesta iskoristiti vozilo i napraviti jedan geološki izlet dug četiri kilometra, do mjesta gdje je klanac doticao podnožje Hadley Delte. Prednosti rovera nisu bile besplatne, ali cijena svakako nije bila previsoka u odnosu na dobit. Trebalo im je samo četrdeset pet minuta da izvade i sastave rover, te još jedan sat da na njega utovare alate i vreće za uzorke.Kada je izveo rover na kratku pokusnu vožnju, Scott je bio pomalo smeten otkrićem da upravljanje prednjim kotačima ne radi, ali je - nakon nekoliko minuta petljanja s prekidačima - odlučio poslužiti se onim što ima. Iz treninga prije leta, znao je da će moći upravljati i zakrećući samo stražnje kotače, pa su dva sata nakon ispuštanja zraka iz kabine, on i Irwin već bili "na putu". Vožnja je bila drmusava onoliko koliko se i moglo očekivati od takva grubog terena lišenog cesta. Kraj je bio prošaran niskim brežuljcima i astronauti su "jedva vidjeli sebi iznad obrva" (Scott). Uglavnom su se vozili brzinom od nekih 10 km/h, ulazeći u udubine kratera i iz njih izlazeći, propinjući se i valjajući se lijevo-desno. U jednom se trenutku Irwin požalio da će dobiti morsku bolest od Scottove vožnje.Zapravo, to valjanje i propinjanje nisu ih ni izdaleka toliko uzbuđivali kao kada bi povremno izbili na vrh kakva uspona i naišli na krater dovoljno svjež i velik da ih odbaci uvis sa sva četiri kotača. Obojici je bilo drago što su imali pojaseve. Jedina stvarna poteškoća koju su Scott i Irwin iskusili u vezi rovera, bili su upravo ti pojasevi. Prije misije, nitko nije ozbiljno uzeo u obzir to da se, u Mjesečevoj gravitaciji, odijela neće osobito dobro zbiti. Na nesreću, pojaseve se nije moglo podešavati, pa su bili jako tijesni. Uistinu, zakopčavanje se pokazalo pravom mukom, no posve nužnom. Kako bi mogli obaviti sve planirane zadaće, morali su biti brzi. Scott je, stoga, trebao držati brzinu što je bliže moguće maksimalnoj. Mogao je smanjivati neravnomjernost vožnje pomno pazeći na "cestu", vozeći pravo kroz pliće kratere i kočeći prije no što bi pokušao zaobići prepreku : ali svejedno bi se povremeno dobro protresli. Zbog slabe Mjesečeve gravitacije, oscilacije u amortizerima prigušivale su trešnju sporije no što bi to činile na Zemlji, pa je vožnja uvijek bila skakutava. Srećom, na putu nije bilo puno kamenja dovoljno velikog da zasmeta roveru, a - kako je u jednom trenutku kazao Scott - nisu postojali ni veliki izgledi da upadnu u prometnu gužvu.U načelu, problem dolaska na planirano geološko odredište, bio je vrlo jednostavan. Na obzorju je bilo mnoštvo uočljivih oznaka, a za prvu EVA-u, najkorisniji je bio krater Sv. Jurja : dojmljivi, dva kilometra široki ožiljak urezan u bok Hadley Delte, malo iznad i iza njihova odredišta. Krater je bio vidljiv cijelim putem i Scott je zapravo jedino morao voziti prema njemu. Međutim, pokazao je on prirodno zanimanje jednog pilota za valjanost navigacijskog sustava, pa su ga on i Irwin nakon nekog vremena odlučili iskušati.Kako im je navigacija davala udaljenost i smjer LM-a, prvo je na karti trebalo točno odrediti mjesto na koje su sletjeli. Svaka neodređenost položaja LM-a, značila bi i neodređenost položaja rovera. Scott je mislio da zna gdje su sletjeli, no, dok su se vozili, Irwin nije uspjevao povezati kratere kraj kojih su prolazili s onima na foto-zemljovidima. Naravno, čak i da su točno znali gdje su sletjeli, čitanje karte bilo bi teško budući je (1) u blizini bilo malo velikih i/ili upadljivih kratera, (2) procjena veličine kratera bila je sama po sebi teška zadaća i (3) mape su načinjene na osnovu fotografija slabe razlučivosti. Stoga ne iznenađuje što se Irwin još uvijek figurativno češkao po glavi kada su, nakon trinaest minuta vožnje i pređenih kilometar i pol, posve iznenada naišli na klanac. Smjesta je postalo jasno da su se zatekli prilično sjevernije od mjesta gdje su trebali biti. Gledajući niz kanjon prema jugoistoku, mogli su vidjeti gdje ovaj oštro skreće prema zapadu : na tom mjestu, na bližem rubu, mogli su vidjeti svoj cilj, prikladno nazvan krater Koljeno. Scott je zaključio da su otišli previše prema zapadu, ali zasad pojedinosti nisu bile važne. Čim budu stigli do Koljena, ljudi u Stražnjoj sobi (kako je nazivana Soba za znanstvenu potporu) će moći iskoristiti udaljenost i azimut poznatog mjesta i razriješiti cijelu situaciju. U međuvremenu su Scott i Irwin mogli vidjeti mjesto gdje su željeli



ići, pa su se okrenuli na jug i zaputili se uz ivicu klanca. Do kratera Koljeno stigli su za oko deset minuta.GEOLOGIJA U HADLEYJUTijekom te prve EVA-e, Scott i Irwin namjeravali su nešto više od sat vremena obavljati geološki rad na terenu : otprilike petnaest minuta kod Koljena, a ostalo na obronku blizu Sv. Jurja. Premda znanstvena javnost još nije bila razvila dosljedni opis lunarnog razvoja, općenito se vjerovalo kako su planine u Hadleyju uzdignute prije otprilike četiri milijarde godina, kao ishod divovskog udara koji je oblikovao bazen Kiša. Tijekom prvih nekoliko minuta nakon udara, veliki komadi stijena na onome što je sada rub bazena, bili su odgurnuti gore i van, pri čemu su stvorene jezgre planina koje je potom prekrio materijal izbačen iz Kiša.Tijekom prvih nekoliko stotina milijuna godina koje su uslijedile nakon udara koji je stvorio Kiše, bazen se napunio lavom, očigledno postupno, tanki sloj po sloj. Između dviju uzastopnih epizoda punjenja, moglo je proći relativno puno vremena; ali, prije tri do tri i pol milijarde godina, lava je prestala izbijati iz unutrašnjosti i doba oblikovanja mora bilo je okončano. Nakon toga, jedino je postojana kiša metorita stvarala promjene, oblikujući pet metara debeli pokrivač od regolita na podlozi od lave i istovremeno povećavajući nanos regolita na planinskim obroncima. Sletišta Apolla 11 i Apolla 12 dala su reprezentativne uzorke bazaltne lave ispod Mora tišine, odnosno Oceana oluja; u krateru Koljeno, Scott i Irwin su se nadali pronaći uzorke bazalta iz Kišâ. A potom, gore na obroncima Sv. Jurja, geolozi su se nadali i očekivali pronaći uzorke drevne lunarne kore, ne napregnute i promijenjene poput onih komada kamenja izbačenog iz Mora kiša koje su Shepard i Mitchell uzeli u Fra Mauru, već samo premještenih naviše i izvan središta Kiša.Dok su Scott i Irwin poslovali kod Koljena, uskoro je postalo očigledno koliko će djelotvorne biti J-misije. U tom trenutku, prilikom prvog zaustavljanja, našli su se tri kilometra udaljeni od LM-a, pa ipak su imali obilje rashladne vode, kisika i vremena za terenski rad. Imali su obilje alata, vreća za uzorke, cijevi za uzimanje uzoraka tla i filmova, a što je najvažnije, uza sve to, posao su počeli obavljati posve odmorni. Za desetak minuta, prikupili su kamenja i prašine, opisujući tvorbe koje TV-kamera nije mogla snimiti i snimajući obilje fotografija. A onda je došlo vrijeme da pođu dalje.Na maloj udaljenosti onkraj kratera Koljeno, počeli su se uspinjati uz obronak Hadley Delte. Nisu imali namjeru uspeti se sve do ruba Sv. Jurja. Bila bi to poduža vožnja preko strmine, a njima je bilo dovoljno doći dovoljno visoko da budu sigurni kako su stigli do svježeg materijala iz mora. Kako se rover počeo uspinjati, brzinu mu je stala opadati. Sedam minuta od Koljena, našli su ono što su tražili : gromadu promjera jedan metar, posjednutu na obronak oko pedeset metara iznad doline.Scott i Irwin su tragali za kruponozrnatim kristalnim kamenjem zvanim anorteziti, koje se polagano hladilo u dubini, nedugo nakon formiranja Mjeseca. Otkrili su da je ta gromada bliski rođak kamenja koje su Shepard i Mitchell donijeli iz Fra Maura. Bila je riječ o kompozitnoj heterogenoj stijeni zvanoj breča, koja je nastala kada su se kojekakvo kamenje i krhotine međusobno stopili, vjerojatno udarom koji je stvorio Kiše ili čak nekim ranijim velikim udarom. Budući je prvi poveći kamen kojega su pronašli na planini bila breča, postojali su dobri izgledi da su breče uobičajene, a anorteziti, možda, rijetki. Ali jedino bi potpuni skup uzoraka ispričao cijelu priču o toj planini, pa su Scott i Irwin uzeli u ruke grablje, lopatice, foto-aparate i vreće za uzorke, zabili cijevi za uzorke u tlo, čak i prevrnuli gromadu kako bi mogli uzorke uzeti i iz tla ispod nje - uzorke koji bi mogli reći koliko je kamen ležao na mjestu gdje su ga pronašli.Pogled s padina Hadley Delte mogao se opisati samo kao spektakularan. Zahvaljujući TV-kameri na roveru, Scott i Irwin su pogled mogli podijeliti s gledateljima na Zemlji. U daljini, Mount Hadley i brežuljci zapadno od klanca davali su obzorju prepoznatljivu osobnost - što je nedostajalo prethodnim sletištima - i pružali vizualnu ravnotežu prema vijugavomm kanjonu što je odmicao na sjever od planine. Kako je na Hadleyju još bilo rano jutro, istočna stijenka klanca je bila u sjeni. Zapadni je zid, nasuprot tome, na nekim mjestima bio jarko osvijetljen. Zbog relativno niske razlučivosti TV-kamere, gledatelji na Zemlji nisu mogli vidjeti sve pojedinosti dostupne očima astronauta, no, svejedno, prizor je bio prekrasan i posvuda na dnu klanca su se dale opaziti gromade dovoljno krupne da su ih svi mogli vidjeti.Dok nisu završili, Scott i Irwin su na Sv. Jurju proveli pedeset minuta. Bilo je to daleko najduže i najproduktivnije geološko zaustavljanje dotad obavljeno od neke posade Apolla. Dobro uvježbani i



dobro opremljeni, Scott i Irwin bili su u stanju ograničeno vrijeme iskoristiti na najbolji mogući način. Usto su znanstvenici na Zemlji mogli i čuti i vidjeti što su njih dvojica radili, te im na taj način brzo dati pouzdan savjet.POVRATAK DO LM-ASjedajući natrag u rover, Scott i Irwin su imali tri mogućnosti za povratak u LM. Kada su tek stigli do Sv. Jurja, službeni komunikator u Houstonu, Joe Allen, ih je pitao vide li tragove koje su načinili dolazeći do odredišta : htio je znati hoće li moći napraviti "trik Ivice i Marice" i slijediti te tragove do kuće. Scott se nasmijao i izvijestio ga kako je to već provjerio kod Koljena, ustanovivši kako bez teškoća može razaznati pruge koje je rover utisnuo u inače djevičansku površinu Mjeseca. No, čak i bez tih tragova, okolne su planine pružale dovoljno orijentira da se mogu približiti LM-u u dovoljnoj mjeri da ga ugledaju. Međutim, svakoga je zanimalo kako će se roverov navigacijski sustav ponašati u pravom testu, pa se Scott, udaljavajući se od postaje Sv. Juraj, nakanio voziti prema LM-u u pravoj crti, onoliko koliko mu krateri i druge prepreke budu dopuštale.Prvi dio puta, Scott je morao voziti nizbrdo. To je značilo da je imao jasan pregled tla pred sobom, a stoga i priliku komentirati ono što je bilo i ponešto dalje od rovera. Osobito je promatrao obronak na lijevoj strani. Kada su on i Irwin prvi put bacili pogled na klanac, bilo je prilično očigledno da je stijenka klanca ispod Hadley Delte prekrivena finim kršem, dok je krupnijih gromada bilo vrlo malo. Scott je zaključio kako bi se na nekim mjestima mogao i spustiti u kanjon, premda ne i vratiti se iz njega. Možda bi se i uspjeli uspeti praveći serpentine, ali tada nije bio trenutak da to pokušavaju. Uistinu, niti minutu nakon toga, otkrili su koliko još toga trebaju naučiti. Na silasku sa Sv. Jurja, dok su prolazili obronak tek malo ravniji od onoga kojega je netom bio promatrao, zaletio se malko prebrzo, pokušao pri toj brzini izbjeći neku prepreku, pa se okrenuo "za 180". Kada se rover konačno zaustavio, Scott se našao licem okrenut uz brijeg : sjetivši se usporedbe sa snježnim padinama, kazao je kako je izveo prvu lunarnu "kristijaniju", oštri manevar na usporednim skijama kakvim se zaustavlja pri velikoj brzini. Potrajalo je dok se on i Irwin nisu prestali smijati i nastavili vožnju.Ako je još i bilo sumnje u valjanost roverova navigacijskog sustava, ona je raspršena nekih pet minuta nakon silaska sa Sv. Jurja, kada je Irwin primijetio svjetlucanje LM-a. Svemirska se letjelica nalazila točno pred njima, kao oštri sićušni bljesak na obzorju. Bijaše to utješan prizor usred te divljine !PROBLEMI S BUšENJEMScott i Irwin su se do LM-a vratili nakon četiri sata i dvadeset minuta trajanja EVA-e, te su naumili ostatak "šetnje" provesti postavljajući ALSEP. Sve zajedno, planirali su izvan letjelice boraviti ukupno sedam sati. Međutim, zbog nekog nepoznatog razloga, Scott je trošio kisik brže negoli je bilo očekivano, pa mu je Houston - kada se jednom našao u blizini LM-a - savjetovao da se "kreće što je manje moguće". Scott je odmah primijetio da je veći dio preostalog vremena trebao bušiti tri duboke rupe u lunarnoj površini - dvije za pokus mjerenja toplinskog protoka i jednu za uzimanje uzorka - a svi su još s treningâ dobro znali da je bušenje naporan posao. Houston je stoga javio da će pomno pratiti količinu kisika koja mu je bila preostala.U mnogo čemu, Scott i Irwin nisu imali previše problema s postavljanjem ALSEP-a : ne računajući bušenje, dovršili su posao za oko sat i pol. Da su stvari tekle po planu, Scott bi bušio oko pola sata, postavljao bi u bušotine termometre i vadio uzorke tla. Ali kada je bušenje bilo posrijedi, skoro ništa nije išlo kako treba. U Apollu 16, Charlie Duke je izbušio rupu za mjerenje toplinskog toka duboku puna dva i pol metra, za samo jednu jedinu minutu; u Apollu 17, Gene Cernan je svoju izbušio za malo manje od tri minute. I Duke i Cernan su imali bolju opremu, jako izmijenjenu nakon Scottova frustrirajućeg iskustva.Isprva je bušenje teklo glatko, ali nakon što se svrdlo spustilo 20 ili 30 centimetara, Scott je izvijestio kako tlo postaje "kruće" i od toga se trenutka napredak jako usporio. Nakon oko pet-šest minuta naprezanja, stigao je svrdlom jedva do nekih 170 centimetara, a tada mu se učinilo da je udario u tvrdu stijenu. Scott - niti bilo tko drugi - nije znao da problem nije u stijeni, već u temeljnoj konstrukcijskoj pogrešci utora u svrdlu. Dok se svrdlo okretalo i rezalo, utori nisu vodili izrezani materijal prema površini, već su bivali začepljeni, na taj način čvrsto zaglavljujući svrdlo u rupi. Kada je Scott kazao kako misli da neće uspjeti izbušiti ništa dublju rupu, Houston je zaključio da je ta prva rupa za mjerenje toplinskog protoka dovoljno duboka i rekao mu da postavi sonde i prebaci se na



drugu rupu. Kako bi to učinio, Scott je prvo morao odvojiti bušilicu od svrdla, a kada je okrenuo bušilicu u smjeru suprotnom od smjera kretanja kazaljke na satu, svrdlo se slobodno okrenulo u rupi. Onda je on jednom rukom uhvatio svrdlo i pokušao okrenuti bušilicu drugom, ali je uskoro postalo jasno da su ta dva elementa kao zamrznuti jedan za drugi. Scott se još par minuta mučio, a onda je od Houstona dobio savjet da ode do rovera i uzme "ključ", kako bi mogao jače stisnuti svrdlo. Trebala je cijela minuta dok Scott i Irwin nisu shvatili da je "ključ" o kojemu je bila riječ, zapravo bio dio opreme poznat kao "stega", namijenjen odvajanju uzoraka tla uzetih cijevima. Na opće oduševljenje, stega je obavila svoj posao. Tako je ta prva rupa - koja je trebala biti obrađena za ne više od dvije minute - progutala cijelih četvrt sata dragocjenog vremena.Sve nade koje je Scott mogao imati u vezi druge rupe, brzo su isparile. Kao i s prvom rupom, uspio je dovesti svrdlo do dubine od oko 170 cm, ali ne i dalje od toga. Kako je vrijeme istjecalo, iz Houstona su javili Scottu kako žele da prekine s tim poslom, barem za tu "šetnju", tako da može pomoći Irwinu postaviti posljednji dio ALSEP-a i potom se vratiti do LM-a radi zatvaranja letjelice. Sutradan, nakon što budu okončali drugu vožnju, a stručnjaci za bušenje dobiju priliku dobro razmisliti o svemu, moći će ponovo pokušati !Do trenutka kada su bili spremni za napuštanje položaja ALSEP-a, Scott i Irwin proveli su vani oko šest sati, a zbog količine kisika kojom je raspolagao Scott, iz kontrole je zatraženo da se u sljedećih trideset minuta vrate u LM. Scott je žarko želio što je na moguće bolji način iskoristiti to vrijeme, pa je predložio da tijekom kratke vožnje do LM-a ne vežu pojaseve. Obećao je da će voziti polako. Minute su bile dragocjene, a ne petljajući se s pojasevima, dobili bi oko tri minute, a izgubili samo jednu vozeći se manjom brzinom. Vrativši se do LM-a, Scott je uštedio još malo vremena ne uključivši TV-kameru.Sve u svemu, to malo ekonomiziranje sačuvalo je možda pet minuta, koje je Scott htio dobro iskoristiti na samom kraju "šetnje". Kada su dovršili sve planirane aktivnosti u vezi zatvaranja letjelice i nakon što je poslao Irwina uz ljestve, Scott je upitao Houston bi li još nešto mogao učiniti. Kontroli je rijetko manjkalo prijedloga, pa je uskoro stiglo pitanje bi li mogao postaviti uređaj za mjerenje sunčeva vjetra. Taj su posao on i Irwin trebali obaviti na početku druge EVA-e, i kada je Scott podsjetio Allena da on i Irwin nisu rukovali tom opremom još otkako su se, dvije godine ranije, uvježbavali za tu zadaću kao pričuvna posada Apolla 12, kontrola je povukla svoj prijedlog. Međutim, Scott nije htio trošiti dragocjeno vrijeme "šetnje" na blebetanje ili na preuranjeni povratak u LM. Stoga je upitao Irwina, koji je u LM-u spremao vreće s uzorcima, bi li mogao pogledati kroz desni prozor i govoriti mu upute. "Zašto ne bismo odmah postavili uređaj", rekao je, "i pružili znanstvenicima više podataka ?"Irwin je pristao i nakon pet minuta zaslon za hvatanje sunčeva vjetra bio je postavljen, petnaestak metara dalje od LM-a, na sigurnoj udaljenosti gdje ga nije mogla onečistiti prašina podignuta prolaskom rovera. Nakon nevolja s bušilicom, zabadanje laganog štapa na kojemu se zaslon nalazio, predstavljalo je jednostavan posao koji je Scottu donio samo zadovoljstvo. Nakon nekoliko šala izmijenjenih s Irwinom i Allenom, EVA je bila okončana i za njega.Dan nije protekao onako kako bi Scott najviše volio. Bilo je problema i on i Irwin su bili primorani otkazati neke aktivnosti. Scott je uistinu želio baviti se geologijom i voziti se, ali mu se na putu ispriječio manjak kisika. Upitao je Houston bi li mogao napraviti nešto u vezi potrošnje kisika. Pretpostavljao je da negdje dolazi do curenja, ali su ga iz kontrole uvjerili da nije tako. Činilo se da jednostavno kisik troši brže no što je bilo očekivano, i dok je radio, i dok je vozio."Važi", rekao je. "Sutra ću manje disati."Ali Joe Allen mu je odvratio da neće biti potreba za takvim ekstremima. On i Irwin su toga dana postigli hrpu novih rekorda : šest sati su proveli na površini, uključujući tu i djelotvorni dvosatni, tri kilometra dugi geološki izlet. Obave li još dvije takve "šetnje", nitko se neće žaliti !SVLAČENJE ODIJELAKako je Irwin kasnije primijetio, "tajna života ovdje gore (u LM-u), je u svlačenju ovih odijela. Odijelo ovdje zbilja čini čovjeka." Nakon cjelodnevne EVA-e, bilo je pravo olakšanje osloboditi se stalnog trljanja i grebanja, slobodno pružiti ruke i noge i promrdati prste lišene stalnog pritiska tlačnog odijela. I dopustiti rublju da se osuši. Kao i kod toliko drugih stvari, i slobodu od odijela trebalo je nečim platiti : u ovom slučaju, cijena je bio manevarski prostor. šestina gravitacije može biti zabavna



i donositi odmor, ali - osim kada ste bili u svojoj ležaljci - bilo je teško iskoristiti prednost niske sile teže u tako skučenu prstoru LM-a. Kabina je bila mjesto gdje se jelo, popravljalo i pripremalo opremu nesputanim prstima. I mjesto gdje se spavalo.Bilo je lijepo naći se izvan odijela : ali, ujutro - odmorni i suhi - jedva su čekali ponovo izaći van. tijekom uvježbavanja, Dave Scott je razvio istinsku ljubav prema geologiji i taj je novi dan obećavao pružiti pravo zadovoljstvo. Kako se pokazalo, bio je to jedan od najdojmljivijih dana u cijelom programu Apollo.Potreba da se dovrši druga bušotina za mjerenja toplinskog toka i ona za uzimanje uzorka tla, nije nestala, ali Houston je - prije negoli su astronauti pošli na počinak - bio voljan odgoditi tu zadaću na kraj EVA-e. Prvi dio dana proveli bi oni vozeći se ponovo na jug u roveru, kako bi tamo neka četiri sata proveli u istraživanju i uzimanju uzoraka. Scott je vjerovao kako je na Mjesec pošao prije svega kako bi rabio rovera, pa mu se plan to više sviđao, što je vozilo manje vremena bilo parkirano kraj LM-a ili na mjestu postavljanja ALSEP-a.DRUGA EVADo trenutka kada su se Scott i Irwin našli na površini, spremni za vožnju, činilo se da će im toga dana sreća okrenuti leđa. Bili su prisiljeni, prije ispuštanja zraka, nešto vremena utrošiti na brisanje desetak litara vode koja se prethodne noći prolila po podu, kada je plastični antibakterijski filter pukunuo u njihovoj štrcaljki za vodu; a morali su i ljepljivom vrpcom pričvrstiti Irwinovu antenu na rancu, slomljenu kada se prethodne večeri uvlačio natrag u LM. Ali oba su problema vrlo brzo riješili i sada su - na Scottovo oduševljenje - ustanovili kako se roverom može upravljati i okretanjem prednjih kotača."Znam ja što si uradio noćas, Joe !" kazao je on svom komunikatoru. "Poslao si momke iz Marshalla da dođu ovamo gore i časak otklone kvar !" Možda je, pretpostavio je on, Boeing izgradio tajnu raketu, pa su inženjeri iz Boeinga i Marshalla skoknuli na Mjesec "popraviti rover".Tri i pol sata nakon buđenja i sat nakon ispuštanja zraka iz kabine, vožnja je započela ! Scott se neko vrijeme privikavao na novi način upravljanja. Zapravo, nakon nekoliko minuta, odlučio se zaustaviti i prebaciti na upravljanje isključivo prednjim kotačima. Vozilo, kazao je, pretjerano reagira, osobito kada idemo nizbrdo. Međutim, uskoro je ustanovio da se stražnji kotači, dok upravlja prednjima, više kližu ustranu, negoli što pravilno slijede smjer. Upravljanje sa sva četiri kotača bilo je ipak bolje negoli ono sa samo dva, a njemu neće trebati puno da se prilagodi !Za početak drugog izleta, Scott se odvezao skoro točno prema jugu, prema jednom od šačice osrednjih svježih kratera na nižim obroncima Hadley Delte. Uz malo sreće, možda bi mogli naći neke neizmijenjene uzorke drevne kore kakvi su im izmaknuli kod Sv. Jurja. Vjerojatnost da će pronaći krhotine stjenovite podloge, ovisila je, naravno, o pronalaženju kratera i dovoljno velikog da je objekt koji ga je stvorio prodro prilikom udara kroz regolit, i dovoljno mladog da te krhotine nisu bile ponovo zatrpane istim onim gibanjem materijala koje je izglačalo stijenke klanca ispod Sv. Jurja.Dok su se vozili na jug, okolicom je dominirao prizor planine. Niži obronci imali su nagib od 8 do 10 stupnjeva, ali iznad njih, strane planine postajale su strmije, uzdižući se skoro do visine planine Fuji u Japanu, skoro jednako tako i strmo. Na vodoravnoj udaljenosti od niti sedam kilometara, planina se uspinjala tri i pol kilometra - nagibom od oko 30 stupnjeva. Kako je veći dio planine tako strm, svaki materijal izbačen udarom meteorita, makar bi se malo zakotrljao niz brijeg, pa su Scott i Irwin, približavajući se mjestu gdje su se planina i more sretali, zamijetili jasnu promjenu u prirodi površine. Na nekih tristo metara od podnožja, primijetili su da je broj dubokih kratera naglo opao, te da na površini ima puno manje manjeg kamenja. Zakapanje sipinom koja se skotrljala s obronka - ili materijalom izbačenim udarima po tim obroncima - činilo se najvjerojatnijim objašnjenjem.U samom podnožju, Scott i Irwin su se dovezli u jedan plitki kanal položen u smjeru istok-zapad, udubinu koju se može protumačiti barem na dva načina. Prema jednoj teoriji, tijekom ispunjavanja mora, hladeći se, lava se malo stegnula i odmaknula se od planine. Tako nastali procjep naknadno je uglačan udarnom erozijom i dijelom ispunjen materijalom koji se skotrljao niz Hadley Deltu. Prema drugoj teoriji, planina tone još otkako se uzdigla nakon udara koji je stvorio Kiše : ta depresija, kaže teorija, predstavlja rasjedni jarak koji biva napola ispunjavan kako se rastvara - ponovo krhotinama koje se kotrljaju s planine.Dolazeći iz smjera LM-a, Scott i Irwin su pokušavali uočiti kakav svježi krater ili kamene gromade na



obronku, ali - čak i kada su se približili i kada su mogli razaznati više pojedinosti - takvih se pojedinosti moglo vidjeti jako malo. Osim kratera Ostruga (Spur), svježe tvorbe promjera četrdeset metara, gdje su namjeravali obaviti veći dio uzimanja uzoraka, jedini uočljivi objekt kojega su vidjeli vozeći se na jug, bio je jedan krupni kamen na obronku, malo iznad Ostruge. Inače je cijeli obronak izgledao kao suha, pješčana i istrošena plaža prekrivena zaobljenim humcima i slabo razlučivim plitkim kraterima.Plan misije tražio je od Scotta i Irwina da se uspnu na obronak malo zapadnije od Ostruge, te se potom okrenu na istok i odvezu se otprilike tri kilometra prateći koliko bude moguće crtu podnožja. Tako bi mogli vidjeti kakvi im sve uzorci stoje na raspolaganju, prije negoli stanu na kraju tog puta kako bi ih uzimali. Planirali su vraćati se prateći vlastite tragove, zaustavivši se jednom na pola puta do Ostruge, a potom i kod samog kratera. Međutim, kako bušenje još nije bilo dovršeno i zbog stope potrošnje kisika u Scotta, takav je plan bio vrlo ambiciozan, pa je Houston od njih zatražio da razmotre što više vrijedi - voziti se ili uzimati uzorke. Scott i Irwin su ubrzo uvidjeli da svaki dio krajolika kroz koji su prolazili izgleda jako slično bilo kojem drugom dijelu, pa su zaključili da se mogu zaustaviti i prije konačnog odredišta i tu uzeti uzorke. Kako su se prije toga nastavljali uspinjati, našli su se otprilike u visini one gromade iznad Ostruge i oko tristo metara istočno od nje. Parkirali su rover i bacili se na posao : pokazalo se to dugim i vrlo produktivnim geološkim iskapanjem !ZELENA GROMADA NA PLANINI HADLEY DELTARad na obronku zahtijevao je vježbu. Bez svojih odijela, lako su mogli i poprijeko stajati na kosini, "gornje" noge malko svijene kako bi bili u okomitom položaju. Međutim, u tim je krutim odijelima bilo teško dugo stajati poprijeko, pa su veći dio vremena stajali okrenuti planini, nagnuti prema njoj. Uskoro su otkrili da je rad na obronku moguć samo stoga što je tlo bilo dovoljno meko da im čizme utonu, pružajući im dodatno uporište. Usto su se često koristili malim kraterima kao stubama ili klupicama na koje su stajali. Zapravo, puno su sebi olakšali posao kada su se, nakon dvadesetak minuta od zaustavljanja, spustili petnaestak metara niže od rovera - i oko tri metra okomito pod njime - do jednog dvanestmetarskog kratera ravnog poda, gdje su mogli raditi, a da se nisu morali boriti da održe ravnotežu.Nakon sat vremena u osnovi ugodnog i zahvalnog rada, Scott i Irwin bijahu spremni poći dalje. Bili su prikupili veliki broj uzoraka - većina njih podsjećala je na breče iz Fra Maura. Iskopali su jedan jarak i snimili panorame i načinili telefoto snimke Hadleyja i LM-a. Scott je čak iskusio nešto posve novo - gurnuo je golom rukom cijev za uzorke u rub kratera, u tlo posve meko i rahlo ! Teško je bilo jedino vratiti se u rover. Uspon je bio vrlo naporan, ali kada su jednom stigli do rovera, obojica su se nekoliko minuta odmarala na sjedištima, prije negoli su ponovo morali stati, sići i nastaviti s poslom.Dok su se, malo poslije, približavali onoj velikoj gromadi, Irwin je zaključio kako ipak neće biti dobro da na tom mjestu parkiraju ispod radnog mjesta (kako se poslije ne bi morali uspinjati noseći teške uzorke). Kamen je bio visok oko jedan metar, toliko i širok, te neka tri metra dug, i premda je bio dijelom ukopan i očigledno na tom mjestu već milijunima godina, svejedno je bilo lako zamisliti ga kako klizi nadolje, prema njima ili prema roveru. Kamen se našao nasađen na kosinu od oko 15 stupnjeva, najstrmiju od svih koje su susreli, pa se oprez činio opravdanim. Scott je parkirao oko 15 metara zapadno i malo uzbrdo od gromade, ali ih je nagib uskoro naveo da ponovo razmisle o svojoj odluci.Obojica su s rovera sišla s mukom, a kada se jednom našao na tlu, Scott je jedva uspijevao pronaći dobro uporište dok je pokušavao glavnu antenu usmjeriti prema Zemlji. Houston se počeo pitati hoće li se, jednom kada obave posao kod kamena, uspjeti vratiti roveru. Joe Allen je zatražio od njih oprez. Premda je Houston uvijek bio suzdržan kada je bilo posrijedi davanje savjeta astronautima, u ovom slučaju im je rečeno da se prvo pokušaju vratiti s neke manje udaljenosti, a da se tek onda odvaže spustiti se sve do gromade. I tako se Scott uzeo spuštati, dok je Irwin ostao čekati pokraj rovera. S pola puta, Scott se stao vraćati, ali to je bilo toliko naporno da su dvojica astronauta zaključila kako bi bilo najbolje rover premjestiti tik do gromade. Scott se vratio do rovera kako bi ga "preparkirao", dok je Irwin zaključio da će mu biti lakše spustiti se do kamena : u rover se ulazilo bočnim skokom na sjedište, a na takvoj strmini, to je bilo prilično teško izvesti. Bio je siguran da će Scott bez poteškoća odvesti rover nizbrdo i već se bio zaputio k svom odredištu, kada ga je Scott



zamolio da ostane na svome mjestu i promatra ponašanje rovera. Iz Houstona su tražili krajnji oprez, ali astronauti su znali kako postupati. Scott je prvo prebacio u "rikverc", odmaknuo se metar-dva, a onda se okrenuo nizbrdo, prvo idući prema zapadu, a onda zaokrenuvši na istok, ispod mjesta gdje je stajao Irwin. Vozio je još malo nizbrdo, poprijeko na kosinu, dok nije prošao mimo gromade, a onda je načinio još jedan zaokret, upotpunivši S-obrazac. Parkirao je vozilo tik do kamena, ispod i prema istoku.Scott još uvijek nije bio siguran hoće li biti u stanju raditi oko gromade. Rover je stajao tako nesigurno nasađen, da mu je lijevi stražnji kotač bio dobrih petnaest centimetara izdignut iznad tla, pa je Scott zaključio kako ne bi bilo pametno napustiti vozilo, za slučaj da ono odluči otkotrljati se nizbrdo. Predložio je da odustanu od cijelog poduhvata.Bez obzira što će sljedeće učiniti, Irwin je svejedno morao proći pokraj kamena dok se spuštao k roveru : stoga je zastao i fotografirao ga. Primijetio je da gromada ima neku svjetlozelenu nijansu, pa je predložio sići i pridržati rover, tako da Scott može osobno pogledati. Zeleni je kamen bio novost za Irwina, pa je želio provjeru boljeg geologa. Scott se smjesta složio. Irwin je sišao do rovera, te, jednom kada se uvjerio da se Irwin dobro smjestio i da čvrsto drži vozilo, Scott se stao uspinjati prema gromadi.A ova je uistinu bila zelena, i to breča. Scott je uzeo nekoliko krhotina koje su se - u analizi na Zemlji - pokazale punim željezom i magnezijem bogatim staklom koje je i stvorilo zelenkastu nijansu. Scott je uzeo i ponešto okolnog tla koje je - kako je Irwin bio primijetio - i samo imalo zelenkastu boju. Oko šest minuta poslovao je Scott oko kamena, a onda je stao opezno se spuštati prema roveru. Nagib je rad činio vrlo teškim, ali, s vremenske udaljenosti, jasno je da znanost ne bi puno izgubila da su posve napustili onaj kamen. Slično su kamenje poslije nalazili kada su se spustili do Ostruge. Međutim, s operativne točke gledanja, bilo je korisno znati da je - uz pažljivo parkiranje rovera - moguće obavljati posao na obroncima makar jednako toliko strmima; uistinu, posada Apolla 17, veći dio svoje treće EVA-e, radila je na još većoj strmini.Preparkirajući rovera, Scott je gledao usmjeriti ga nizbrdo, nadajući se da će tako sjedanje biti lakše. Irwin je predložio Scottu da on prvi uđe, dok mu bude pridržavao vozilo. Scott je uspio isprve, ali je predložio da Irwin ostane gdje se zatekao dok on ne bude spustio rover do jednog malog kratera u blizini : tu je teren bio dovoljno ravan da Irwin može lako uskočiti. Irwin je čak predložio da se otšeta 300 metara do Ostruge, ali mu Scott to nije dopustio. Bio je u pravu - Irwin je s lakoćom ušao u rover kada se ovaj našao u relativno ravnom krateru. Posada Apolla 15 je tako po drugi put dokazala operativnu vrijednost malih kratera.KAMEN POSTANKAKrater Ostruga dovoljno je velik da mu je sjeverna (donja) ivica predstavljala veliku, skoro ravnu platformu za parkiranje, a rad je usto u njemu bio relativno lak. I zahvalan.Prvo što su Scott i Irwin primijetili, bilo je to da stoje na novoj količini zelenkasta tla. Irwin se počeo pitati je li zelena boja rezultat zatamnjenja vizira. što ako donesu to kamenje doma, a ono se uopće ne pokaže zelenim ? Zadirkivanje bi bilo nepodnošljivo ! ("Otkrili su zeleni sir na Mjesecu !")Neovisno jedan o drugome, Scott i Irwin odlučili su načiniti očigledni pokus - podigli su svoje vizire. Kada su im se oči priviknule na jarkije svjetlo, zelenkasta je nijansa malo izblijedila, ali - kako je to rekao Scott - bila je to bez sumnje "neka drugačija nijansa sivog". Dva uzorke tla završila su u vrećama - uzorci su bili zelenkasti i prilikom ispitivanja na Zemlji - a onda su se astronauti okrenuli drugim stvarima.Petnaest minuta nakon zaustavljanja, dok su pregledavali rub kako bi se uvjerili da uzorci tvore cjelokupnu sliku, Irwin je uočio deset centimetara široki kamen koji se iskrio na Suncu, postavljen na postolje od breče. Kao da doziva, pomislio je Irwin, kao da govori : "Dođi i spremi me u tu vreću !" Kada su pogledali izbliza, nije bilo sumnje u to što su pronašli. Imali su u ruci kristalnu stijenu skoro posve načinjenu od minerala zvanog plagioklas, posve različitog od breča i "morskog" bazalta kakve su dotada prikupljali."Mislim da smo pronašli ono za čim smo tragali", kazao je Irwin Houstonu."Mislim da smo našli nešto slično anortozitu", rekao je Scott prilično zadovoljno, "jer je kristalan i... skoro je sav od plagioklasa. Kakav ljepotan !"



James B. Irwin na fantastičnoj snimci koja prikazuje lunarni modul, mjesečevo vozilo dok se u pozadini vidi gorje Hadley Nakon što je velika utrka prema Mjesecu bila dobivena za Ameriku, javnost je još zanimala jedino rana povijest Mjeseca. Posade Apollâ 11 i 12 donijela su na Zemlju uzorke kojima su geokemičari datirali velike izljeve lave koji su oblikovali mora; posada Apolla 14 donijela je uzorke breče koji su potvrdili opće dojmove o dobi i sastavu materijala izbačenog iz velikih bazena kakve su Kiše. Trebalo je još jedino pronaći jedan netaknuti fragment drevne kore, koga su laici prozvali "najstarijim kamenom". Na neki je način taj "najstariji kamen" poprimio osobine Svetog Grala ili rozetskog kamena, pa bi njegovo otkrivanje moglo biti posljednja zadaća Apolla. Međutim, jedan anortozit s jednog mjesta ne bi mogao ispričati cijelu priču. Kako se pokazalo, čak je i Kamen Postanka, u četiri milijarde godina koliko je proteklo otkako se polagano skrutnuo duboko u lunarnoj kori, barem dvaput bio izložen velikom naprezanju, a na mjestu gdje je sletio Apollo 17, Cernan i Schmitt su pronašli jedan još stariji dio Mjeseca. Pa ipak, Kamen Postanka predstavljao je važan dio slagalice, te su Scott i Irwin bili jako zadovoljni sobom. Tijekom uvježbavanja, bili su osobito pripremani za prepoznavanje anortozita ("za razlučivanje neobičnog od običnog") i nakon samo tri sata na terenu, oni su ga i pronašli !Tijekom zaustavljanja kod Ostruge, Scott i Irwin su zapravo našli četiri komada anortozita, s tim da je Kamen Postanka bio prvi i najveći od njih. Između ostalog alata, astronauti su imali jedne velike grablje koje su izgledale i djelovale kao grabljice za vađenje školjki. Irwin ih je provukao nekoliko puta kroz zemlju, hvatajući krhotine veličine oraha i veće od toga u košaru, a puštajući prah i manje kamenje da propadne između zubaca. U jednom polumetarskom zahvatu, skupio je dojmljivih 15 krhotina - pravi "jack pot", kako je rekao Joe Allen - a među njima tri anortozita, breču, nešto bazalta, vjerojatno bačenog u Ostrugu iz mora pod njom, ali i nekih egzotičnih fragmenata bačenih na to mjesto s još veće udaljenosti.POVRATAK DO LM-AZaustavljanje kraj Ostruge bio je jedan od najsvjetlijih trenutaka cijelog programa Apollo, pa su se - tijekom povratka k LM-u - Scott i Irwin u jednom trenutku dobro uplašili : tijekom užurbanog zaustavljanja kraj Južnog jata, Scott je primijetio da Irwin nema na svome rancu vreću s uzorcima. Uvjeren da je Irwinova vreća otpala negdje putem, požurio je provjeriti da je svoju vreću s "dobrim kamenjem" mudro smjestio pod sjedište rovera prije negoli su napustili Ostrugu."No, nešto dobiješ, nešto izgubiš", kazao je.Svakako nije bilo vremena za povratak i potragu za izgubljenom vrećom, premda bi im tragovi rovera točno pokazali gdje je treba tražiti. A, kako se pokazalo, Scott je pogriješio u pogledu te "izgubljene" vreće. Naknadno se sjetio da ju nije ni pričvrstio na Irwinov ranac. Orma na rancu mu se učinila labavom, pa je vreću nagurao na stražnji dio rovera. U Houstonu su to svo vrijeme znali, pa se Joe Allen morao ispričati što im to nisu odmah javili.Vožnja do LM-a bila je jednolična i, zapravo, predstavljala je ugodnu stanku u inače živom i produktivnom danu. Houston je putem dobivao obilje opisa - opisa uzoraka, dojmova o "terenima", Hadleyu i LM-u u daljini - ali to teško da je bio naporan rad. Astronauti su bili jako zadovoljni mogućnošću odmora koju su im pružala sjedišta na roveru. Odmor im je bio potreban, osobito kada se na umu imalo bušenje koje ih je još čekalo.S vremena na vrijeme, Scott i Irwin bi pred sobom ugledali LM. Iz Ostruge - oko 60 m iznad letjelice i, naravno, skoro pet kilometara prema jugu - mogli su vidjeti svjetlucanje sunčeva svjetla na LM-u, te im je bilo drago vidjeti da indikatori daljine i azimuta na roveru pokazuju točno na lender. Nijedan od njih nije još bio dobar u procjeni udaljenosti. Bez poznatih objekata koji bi im pomogli - drveća, telefonskih stupova, kuća i sličnog - bilo je skoro nemoguće odrediti veličine i udaljenosti, pa je Scott, tijekom povratka, odlučio "baciti ručnik". "Više nemam pojma koliko je nešto veliko !" kazao je. Ali barem nije bilo sumnje oko roverova navigacijskog sustava. Na oko 2,4 km od cilja - prema tom sustavu - počeli su razlučivati pojedinosti na LM-u. Četiri sata nakon odlaska prema planini, vratili su se "slatkom domu", bogatiji za 38 kg kamenja i prašine.POKORAAko je prvi dio EVA-e bio geološki izlet u kakvom je Dave Scott zbilja mogao uživati, bušenje je



prijetilo da će biti njegovom pokorom. A za Jima Irwin, cijena časti što je uočio Kamen Postanka, bio je niz geomehaničkih pokusa koje je trebao obaviti dok Scott bude bušio. Irwin je skoro priželjkivao da mogu promijeniti poslove : upute za pokuse zauzimale su punih pet stranica kontrolnog popisa na njegovu rukavu. Usporedbe radi, poslovi na geološkim postajama obično su zahtijevali samo dvije stranice uputa.Scott je čak "optužio" kontrolu da su im namjerno namjestili te dvije teške zadaće u isti mah.Geomehanički su pokusi bili tako zamišljeni da stručnjacima daju iscrpne podatke o stabilnosti i nosivosti regolita, što bi moglo biti korisno pri izgradnji lunarne baze. Stručnjaci su, razumije se, mogli puno saznati o tome i iz dubine tragova rovera, dubine do koje su cijevi za uzorke mogle biti ugurane ili zabijene čekićem, te stabilnosti jaraka koje su iskopale posade Apollâ 12 i 14. Tu na sletištu Apolla 15, Irwin je trebao te dedukcije nadopuniti kvantitativnim mjerenjima izvršenim uređajima koji bi mjerili silu koja će mu biti potrebna da prodre u tlo tankom šipkom stožasta vrha. Kako se pokazalo, tlo je bilo otprilike jednako tvrdo i zbijeno kao i ono koje su sretale druge posade Apolla, što je ukazivalo na to da Scott nije samo muku mučio s loše izrađenim svrdlom, već i da je bušio u tlu samom po sebi vrlo tvrdom.Prema očekivanju, NASA-ini su stručnjaci razmišljali o problemima s bušenjem još otkako se Scott prethodne večeri prestao mučiti s bušilicom, pa su mu sada savjetovali neka samo neko vrijeme drži bušilicu uključenu, pri tome je ne gurajući u tlo. Potom bi, primijeti li da se svrdlo ponovo zaglavljuje, trebao pokušati izvući ga malko, ne bi li očistio utore. Na nesreću, čak i kada je Scott tek pridržavao bušilicu, svrdlo se zaglavilo skoro trenutno, a usto se morao dobro pomučiti da ga izvuče makar malo. Dok je bila uključena, bušilica ga je "vukla nadolje skupa sa sobom". Naprežući se koliko je god mogao, Scott je uspio podignuti uređaj desetak centimetara : to je izgleda pomoglo, ali samo na nekoliko sekunda - tada se svrdlo ponovo zaglavilo, ovaj put i čvršće negoli prije, poput "čeličnog škripca".Scottove su ruke počele otkazivati poslušnost i nije prošlo puno vremena prije negoli su iz Houstona odlučili ponovo načiniti stanku. Možda su, zaključili su u kontroli, preduboko bušili. Međutim, kada je Scott pokušao umetnuti sondu za mjerenje toplinskog protoka, ona nije ušla dublje od 100 centimetara. Evo što se dogodilo : kada je bio malo odignuo svrdlo, njegov se donji dio odvojio od gornjeg, ostavši u rupi. Kada je ponovo počeo bušiti, donji se segmet izvio ustranu i kao klin se čvrsto zario između gornjeg dijela i stijenke. Ukratko, prijedlog iz Houstona samo je pogoršao stvari. Srećom, premda su znanstvenici koji su mjerili protok topline, morali pomno paziti tumačeći podatke iz druge rupe, na koncu su bili zadovoljni rezultatima mjerenja. Ti su rezultati bili u skladu s onima dobivenim tijekom misije Apolla 17.Nakon što je dovršio drugu "toplinsku" rupu, Scott je načinio malu stanku kako bi pomogao Irwinu oko jarka kojega je ovaj kopao. Dok je Irwin kopao, Scott je snimao. Irwin je stigao do dubine od oko 30 centimetara, ali tada je morao prestati jer je tlo bilo toliko zbijeno da mu se činilo kako je dospio do stjenovite podloge. Scott je tada pomogao Irwinu zapečatiti uzorak iz jarka u vakuumsku posudicu, a onda se vratio onome što je u šali nazvao "svojim omiljenim poslom". Još uvijek je trebao uzeti dubinski uzorak tla, ali u Houstonu nisu bili sigurni hoće li akumulator u bušilici izdržati tijekom još jednog razdoblja odmora između "šetnji". Bilo je "sad ili nikad" !Ovaj put, uglavnom zahvaljujući dobro oblikovanom svrdlu, samo je bušenje proteklo prilično glatko i Scott je za samo nekoliko minuta rada dobio šest sekcija uzorka, u ukupnoj dužini od 2,4 m. Međutim, premda su se svrdla okretala u rupi kada bi Scott prodrmao bušilicu, utori su se opet ispunili isječenim materijalom, u dovoljnoj mjeri da on ne bude u stanju izvući uzorak iz tla. Rupa je bila izbušena i cijev za uzorak je sada morala sadržavati točan prerez tla do skoro na pola puta do lave ispod regolita : ali Scott je ubrzano ostajao bez kisika i bilo je vrijeme za povratak u LM. Cijev za uzorak je morala ostati još nekoliko sati u tlu. Sutra će je pokušati izvući van !CIJENA BUšENJAZbog problemâ s bušenjem i mnoštva poslova neobavljenih prije te misije, do kraja druge EVA-e, Scott i Irwin kasnili su sat i četrdeset minuta za rasporedom. Kada su se popeli u LM, bila su im preostala još samo dvadeset dva sata prije povratka u orbitu : a u tom kratkom razdoblju, još su morali obaviti zadaće koje uvijek slijede poslije EVA-e, malo odspavati, obaviti treću "šetnju" i potom, četiri sata poslije posljednjeg povratka u LM, uzletjeti i spojiti se s modulom Ala Wordena.



Vremena je manjkalo, pa je - na razumno inzistiranje iz Houstonu - treća šetnja morala biti skraćena, podjednako na račun i noćnog odmora i vremena koje su trebali utrošiti na pripreme prije lansiranja. Aktivnosti koje nisu bile nužne - poput predviđenog znanstvenog izvještaja - otpale su, ali u rasporedu nije bilo puno nevažnog. Do jutra su Scott i Irwin uspjeli nadoknaditi jedino desetak minuta, a pred njima je bila EVA koje je trebala potrajati negdje "između četiri i pet sati", prije negoli nominalnih šest. Allen je pokušao sagledati misiju u cjelosti, pa je rekao kako je njen glavni cilj već bio ostvaren. Tek s malim pretjerivanjem, kazao je kako su tijekom prve "šetnje" obavljene sve znanstvene zadaće, dok je u drugoj tek poneka ostala neodovršena. Nadalje ih je trebao čekati samo lagodan posao i ponešto zanimljive geologije. "Ovo bi trebao biti", kazao je, "dan za uživanje."Dva i pol sata nakon buđenja, Scott i Irwin bili su dovršili svoj zajutrak i, slušajući kakav im je plan Houston odredio za taj dan, već su prilično odmakli u pripremama za izlazak. Prva su tri sata trebali slijediti osnovni plan i odvesti se na zapad do klanca radi uzimanja uzoraka i fotografiranja. Ali potom bi se okrenuli i pošli kući, ne posjećujući skupinu kratera nazvanu Sjeverni kompleks, gdje su se geolozi, prema tankim dokazima navodno viđenim na orbitalnim fotografijama, nadali pronaći dokaz vulkanske aktivnosti iz razdoblja nakon oblikovanja mora. Scott je bio razočaran tom odlukom, pa je zatražio od Houstona da makar ostavi otvorenom mogućnost makar kratke posjete kraterima. Joe Allen je potvrdio prijem njegove molbe i nagovijestio mogućnost dopune novog plana. "Vidjet ćemo kako će se stvari razvijati", rekao je.Tri sata nakon buđenja, Scott i Irwin su se našli na površini. Nisu gubili vrijeme dok su tovarili na svoje rance i rover alate i vreće za uzorke, da bi - samo četrdeset tri minute nakon ispuštanja zraka iz kabine - bili spremni napustiti LM. Međutim, prije negoli su mogli poći prema klancu, čekala ih je itekako značajna zadaća : trebalo je izvući dubinski uzorak tla i oni su se mogli jedino nadati da je zla kob koja ih je pratila kod bušenja, konačno okončana.Ali nije bilo tako. Svrdlo se nije htjelo ni pomaknuti - čak ni kada su njih dvojica zajedno podizali bušilicu za njene ručice. Na prijedlog iz Houstona, nekoliko su sekunda držali bušilicu uključenom, ali je ona Scotta samo "usisala nadolje", kako je to sam rekao. Pokazalo se da u uređaju još uvijek ima napona, pa je Scott ovako opisao situaciju : "Kada uključim bušilicu, Joe, ona buši, onako kako bi sve bušilice i trebale raditi."Bilo im je potrebno neko mehaničko pomagalo kojim bi podignuli bušilicu, ali to je moralo pričekati do Apolla 16. Zasada su imali jedino svoje mišiće. Podvlačeći laktove i ramena pod ručice bušilice, svakim bi trzajem izvukli svrdlo po pet-šest centimetara. Nakon desetak minuta mučenja, počela se rađati nada.Nakon što je Scott još jednom podvukao rame, cijev je izašla van. Nitko to u tom času nije znao, ali on je tom zgodom jako ozlijedio ligamente ramena. Međutim, rame bi puno brže zacijelilo od sjećanja na cijev za uzorke zaglavljenu i ostavljenu u lunarnoj površini. Obavili su posao i jedino je to bilo važno. Premda ćuteći bol, Scott je bio spreman ostatak dana raditi punom snagom. Svakako ne bi imalo smisla izvještavati Houston o bolnom ramenu ! Kada se jednom vrati u kabinu, možda bude uzeo koju tabletu da njome ublaži bol, ali u tom trenutku, pred njim je bila posljednja "šetnja" i nju je trebalo dovršiti.Nevolja je tu mogla biti okončana, ali - iako je tijekom prve EVA-e odlično poslužila kao "ključ" - stega na stražnjoj strani rovera nije služila svrsi. Ona je trebala stegnuti dio cijevi s uzorkom, tako da ga se može odvojiti od drugih dijelova. Međutim, kako je Scott otkrio, stega jedva da je uspijevala stisnuti. Držeći čvrsto cijev jednom rukom, Scott je uspio razdvojiti gornje tri sekcije, ali donje tri nije mogao. Radeći, ustanovio je da je stega na rover postavljena naopako, što je bilo veliko otkriće, budući je komad na kojega je bila postavljena onemogućavao njeno pogrešno okretanje. Kako se pokazalo, pogreška je nastala još u nacrtu. Prilikom izrade trenažne inačice rovera - zbog očiglednog razloga što stega nije radila - montažni je dio postavljen na pravi način, ali ta spoznaja nije prenesena ljudima koji su sastavljali pravi rover, niti je nacrt promijenjen : stoga su se Scott i Irwin našli s alatom koji nije mogao funkcionirati. Kako su se donji dijelovi cijevi za uzorke najviše vremena okretali u tlu, mađusobno su se prejako zaglavili da bi ih Scott, čak i uz Irwinovu pomoć, mogao ručno razdvojiti. Na koncu, nakon što su Scott i Irwin proveli pola sata mučeći se oko cijevi, Houston im je savjetovao da preostali dio ostave na tlu i nastave sa EVA-om. Irwin je primijetio da je preostali dio dovoljno kratak da može stati u LM takav kakav jest, ali Scott se upitao gdje bi ga stavili



u zapovjednom modulu. Houston nije na to rekao ništa, a Scott je zaključio kako je vrijeme da nešto primijeti u pogledu vremena koje su potrošili na tu cijev."Hej, Joe, nikada mi nisi rekao da je ovo važno. Samo mi reci da je važno, pa ću se osjećati puno bolje.""Jest, važno je, Dave", odvratio je Allen."Važi. Dobro. Tako ne osjećam da sam uludo potratio jako puno vremena.""Ne", rekao je Allen. "Skroz ozbiljno, Dave i Jime : to je bez sumnje najdublji uzorak izvađen iz Mjeseca, možda još otkako se on pojavio tu gore."Nakon misije, cijev s uzorkom je smjesta ispitana rendgenskim zrakama i Scott je imao zadovoljstvo pokazati je na konferenciji za tisak. Tijekom bušenja, probio je on više od pedeset različitih slojeva, što je izuzetan rekord uzastopnih događaja koji su stvorili taj osobiti stup zemlje. Tako dobiveni podaci, zajedno s onima koje su dala ispitivanja uzoraka iz misija Apolla 16 i Apolla 17, dala su građevinarima i rudarskim inženjerima uvid u mogućnosti podizanja ukopanih ili napola ukopanih objekata, odnosno prerade velikih količina regolita u potrazi za vodikom, ugljikom i helijem-3. Zadržavanje je koštalo Scotta i Irwina prilike da posjete Sjeverni kompleks, ali je gubitak tog jednog sata ipak bila sitnica prema, na primjer, onome što se dogodilo Apollu 13 - oni su izgubili priliku sletjeti na Mjesec ! Kratko ostajanje na površini, zahtijevalo je kompromise.Niz takvih manjih poteškoća, još nije bio okončan za Apollo 15. Nakon što je odložio cijev na tlo, Scott je sada morao ući u rover i, pred Irwinom koji je držao filmsku kameru, provozati se okolo kako bi Boeingovi i Marshallovi ineženjeri stekli bolji uvid u rad svoga vozila. Nažalost, kada se Scott prvi put provezao, Irwin je ustanovio da kamera ne radi. Na vlastitu inicijativu, Scott je odlučio odustati od "Grand Prixa". Inženjeri su morali pričekati na Apollo 16 da bi dobili svoj film, a usto je bilo očigledno da rover radi izvrsno. Usmeni opis njegovih performansi trebao je biti dovoljan.Houston je smjesta podupro Scottovu odluku. Joe Allen je predložio da sada smjesta krenu prema Postaji 9 i izbliza pogledaju klanac, našto je Scott izjavio da mu je to bila "najbolja ideja toga jutra".KLANAC HADLEYSat i pol od početka EVA-e, konačno su bili na putu ! Sada kada su znali skoro savršeno točno gdje su sletjeli, znali su da će vožnja do klanca biti kratka : izlet od oko dva kilometra koji će im oduzeti deset do petnaest minuta, ovisno o tome na kakav teren budu naišli. Tijekom SEVA-e, Scott je bio stekao prilično dobar uvid u okolicu, u svim smjerovima osim prema zapadu. Zbog istog razloga zbog kojega je posada Apolla 12 imala teškoća u prepoznavanju kratera Glave Snjegovića koji im se nalazio na strani suprotnoj od Sunca, Scott nije vidio puno pojedinosti u smjeru klanca, pa su sada, vozeći prema zapadu, on i Irwin mogli jedino nagađati da će naći teren jednak onome kojega su pronašli južno od LM-a. Stoga je njihov susret s trima velikim udubinama doživljen kao svojevrsno iznenađenje. Prema svome promjeru, depresije su bile plitke i nagib obronaka iznosio im je samo oko tri stupnja. Međutim, svaka od njih bila je duboka blizu šezdeset metara, a to je Scottu bilo dovoljno da ih odluči zaobići.Površina je bila, kazao je Scott, "glatka i hrapava. Glatka u malim razmjerima", ali dovoljno "hrapava" u velikim razmjerima da se "zbilja možete izgubiti. Gore-dolje.""Ovo je kao da vozite po velikim pješčanim dinama u pustinji", dodao je Irwin. Dojam nije nimalo nalikovao onom kojega su imali vozeći se na Hadley Deltu, kazao je. Tamo "ste uvijek mogli iza sebe vidjeti LM."Duž dionice klanca kojoj su se približavali Scott i Irwin, zapadni je rub bio 30 metara niži od istočnog ruba, a jedino su na najvišim točkama putanje njih dvojica mogla vidjeti suprotni zid. Nakon deset minuta vožnje, na mjestu oko pola kilometra ispred bliže stijenke, načas su ga uspjeli vidjeti. A vidjeli su ga ponovo kada su nakratko stali kako bi uzeli uzorke kraj jednog malog svježeg kratera meke ivice.Zadnjih 200-300 metara prije klanca, površina se blago spuštala prema svjetlosivim gromadama koje su označavale prividni rub, te su se - kako su se Scott i Irwin približavali - broj i veličina kamenja koje su vidjeli da strši iz tla, postojano povećavali. Puno prije Apolla 15, mnogo je znakova ukazivalo geolozima da je klanac Hadley kanal - ili tunel - kojim je otekla lava preostala nakon što se more popunilo. Ili je možda klanac nastao kao rasjed, ili niz rasjeda, otprilike paralelnih sa zapadnim obroncima Hedley Delte, koji su onda erodirani - prije negoli bili popunjeni - rijetkom tekućom lavom



iz mora. Ma kakvo da je porijeklo klanca, kada je tok lave jednom bio zaustavljen, postojana kiša meteorita postupno je erodirala krov, rubove i zidove, polagano ispunjavajući dno kanala kršem, gradeći obronke od sipine i odmičući ivice kanjona. Uz malo sreće, sipina ne bi bila nakupljena sve do ivice, pa bi Scott i Irwin, sa svoje osmatračnice na rubu, mogli vidjeti, opisati i fotografirati slojeve u suprotnoj stijenci : slojeve stvorene nizom bujica lave iz sve punijeg mora. Zbog manjka vremena i opreme, nisu mogli na sličan način napraviti ekvivalent spuštanju stazama u Veliki kanjon, kako bi izbliza proučili povijest mora : ali, postojala je nada da će barem moći vidjeti i fotografirati dovoljno da geolozi steknu uvid u povijest taloženja mora.Premda su slike, koje su Scott i Irwin snimali duž klanca u smjeru juga, sugerirale da su obronci sipine dosegnuli rubove usjeka, kada su pogledali na drugu stranu kanjona - preko udaljenosti ne veće od jednog kilometra - mogli su jasno vidjeti slojeve, prošarane mjestimičnim očuvanim stjenovitim istakama. U gornjih 60 metara suprotnog zida, uspjeli su razaznati barem dvanaest izrazitih slojeva; a, zahvaljujući krivudavoj prirodi klanca, u smjeru juga su mogli vidjeti i nagovještaj slične slojevitosti u dijelu bliže stijenke.Ta posjeta ivici klanca Hedley nije samo omogućila pogled u građu stjenovite podloge sletišta, već bacila i novo svjetlo na strukturu regolita. Premda debljina tog sloja bez sumnje varira od mjesta do mjesta, dokazi pribavljeni mjerenjem seizmičkih valova stvorenih koračanjem astronauta oko LM-a/ALSEP-a i ispitivanjem dubine kratera koji su na površinu iznijeli krhotine stjenovite podloge, nagovijestili su da je regolit obično debeo oko pet metara. Međutim, dok su se Scott i Irwin približavali klancu, jasno su vidjeli kako se taj sloj "zemlje" stanjuje. Dalje od ruba, materijal izbačen iz kratera bio je posvuda razbacan : krater iskopan jednim udarom, postupno je bio punjen kršem iz svježijih kratera : ukupni ishod je bilo to da - uz iznimku mjesta rijetkih jačih udara - prosječna dubina sloja nije osobito varirala. Međutim, u blizini ruba, krš bačen prema klancu, kotrljao se na obronak sipine, a da nije bio zamijenjivan ničim što bi se iskotrljalo van. Polagano, kanjon se punio, pa je sloj regolita pod nogama bio to tanji što bi se promatrač više približio rubu. Zahvaljujući tome, nagib se povećavao u smjeru ivice klanca, te je iz tla stršalo više kamenja. U neposrednoj blizini ruba, ne dalje od 25 metara od njega, jedva da je i bilo "zemlje" i površina je bila posuta gromadama koje su ležale praktično na stjenovitoj podlozi. Za kojom su tako predano tragali !Kako je šasija rovera bila jedva 35 centimetara iznad tla, Scott i Irwin su parkirali na znatnoj udaljenosti od ivice klanca. Potom su se, završivši opisivanje i fotografiranje suprotnog zida, zaputili među kamene gromade. Scott je bio prilično uvjeren da je to stijenje dio stjenovite podloge, a Houston je bio toliko zainteresiran za njih da je smjesta odobrio odbacivanje konvencionalnijeg uzimanja uzorka u moru, predviđenog za povratak prema LM-u, za račun produženja istraživanja tu na ivici kanjona. Scott i Irwin su snimali fotografije, uzimali uzorke gromada, grabljali zemlju oko rovera u potrazi za malim kamenjem, spremili u vreće uzorke "zemlje" i izvadili cijevima dva uzorka iz tla. Sve skupa, prikupili su preko stotinu komada kamenja - sve fragmenata bazaltne podloge, osim šest krhotina breče, sastavljenih uglavnom od komadića bazalta.Ta je postaja bila i sadržajna i zabavna. Scott i Irwin su imali jasne zadatke kada je to mjesto bilo posrijedi, ali, zbog vrijednosti postaje, dopušteno im je ostati duže kako bi mogli raditi bez žurbe. Nagib nigdje nije bio osobit, pa posao nije bio osobito naporan, a zanimljivost okolice, dala je prilike njihovoj geološkoj obuci da dođe do izražaja. Zbog svega toga, dok su se pripremali za odlazak, Scott je primijetio da će mu nedostajati šestina gravitacije !Vrijeme je istjecalo. Pedeset pet minuta nakon što su se zaustavili, Scott i Irwin su se vozili prema sjeveru, do mjesta 200 metara dalje uz rub, gdje je Scott mogao snimiti niz fotografija za oblikovanje trodimenzionalnog prikaza suprotnog zida. Trebalo je to biti vrlo kratko zaustavljanje - samo snimanja radi. Iz kontrole su htjeli da se do LM-a vrate za manje od 45 minuta. Uzlijetanje se trebalo zbiti za samo pet i pol sati, a još je trebalo toliko toga učiniti. Scott je savršeno razumio stanje, ali svejedno je bio pomalo razočaran jer je time otpala mogućnost posjete Sjevernom kompleksu.Četrnaest minuta nakon zaustavljanja, ponovo su bili u pokretu. Pred njima je još bio problem razdvajanja segmenata cijevi za uzorke, ali su oni bili odlučni odnijeti kući cijeli uzorak, na ovaj ili na onaj način. Na koncu je Houston zaključio da će u zapovjednom modulu biti dovoljno mjesta za tri spojena segmenta : tako je i bilo.



Na neki način, Apollo 15 je bio posljednji pokusni let. Armstrong i Aldrin su dokazali da se može sletjeti na Mjesec, te da par astronauta može izaći na površinu i obaviti koristan rad. Conrad i Bean su, pak, dokazali da LM može sletjeti na unaprijed određeno mjesto, te da nije nikakav problem raditi više sati odjednom. Shepard i Mitchell su pokazali da se posada, u slučaju kvara rovera, može vratiti do LM-a preko znatne udaljenosti. Scottu i Irwinu je ostalo provjeriti rover i pokazati da LM, odijela, ranci i oni sami mogu izdržati trodnevnu posjetu lunarnoj površini.Do kraja Apolla 15, bilo je jasno da, nakon tri dana aktivnosti, Scott i Irwin nisu prešli nijednu praktičnu granicu misije. Bili su pogođeni nizom manjim poteškoća s opremom, a, kako su to pokazali i Apollâ 16 i 17, akumulacija malih pogrešaka nije se mogla izbjeći. Možda su se bili približili granici. Na kraju prve EVA-e, Scott je zaboravio spustiti malu antenu na vrhu Irwinova ranca i ona se slomila dok je Irwin puzao kroz vrata. Antenu su ponovo zalijepili ljepljivom vrpcom, ali je taj incident pokazao što bi se moglo događati nakon dužeg radzoblja. Prašina je bila stalna nevolja i, unatoč velikim naporima da jedan drugoga očiste na kraju svake "šetnje", kabina je postajala sve prljavija i prljavija. Nogavice odijela su spremali u vreće kako bi obuzdali prašinu, te su čistili i podmazivali patentne zatvarače, vratne i šačne prstene. Svejedno, svi su spojevi iz dana u dan postajali sve začepljeniji. Vani je prašina ušla u sve nezabrtvljene pokretne dijelove i - premda posada petnaestice nije iskusila ni blizu toliko "prašinskih" problema kao sljedeće posade - na vizirima njihovih kaciga nakupile su se brazgotine, pa su, jer je prašina prekrivala skoro sve, imali poteškoća s očitavanjem brojčanikâ.Te male poteškoće - i nužnost njihova nagomilavanja - trebali su poslužiti kao opomene za one koji su planirali još ambicioznije misije. Međutim, u kontekstu Apolla, Scott i Irwin su pokazali da se tri dana može izdržati i da se od preostalih misija opravdano može očekivati još i veći uspjeh. Svrdla se dalo izmijeniti, stegu se moglo pravilno postaviti, a svladane su i druge lekcije, tako da su Apollâ 16 i 17 mogla biti još djelotvornija.


a11

APOLLO 11 I TAJANSTVENI SLJEDBENIK

(Preuzeto sa stranice UFO Nautica)

Sredinom rujna 2005. godine na američkom 'Science Channelu' emitiran je program pod naslovom 'Prvi na Mjesecu; neispričana priča'. Nakon 15 minuta programa, emitiran je i jedan kraći segment u trajanju od tri i pol minute gdje je spomenut NLO susret koji je iskusila posada misije Apollo 11 na svome letu ka Mjesecu.

O navodnom incidentu između misije Apolla 11 i NLO-a zadnjih desetljeća su unutar ufološke literature bili nabrojani pravi mitovi, od famoznih radio komunikacija gdje Armstrong navodno prijavljuje kontroli leta u Houstonu 'letjelice sa druge strane kratera' do raznoraznih susreta u orbiti oko Mjeseca. Iako se u mnogo slučajeva uglavnom radilo o referencama bez uporišta ili pak o podvalama koje su bezbroj puta mnogi prepisivali unedogled, tek je 2001. godine na konferenciji Disclosure bilo nešto ozbiljnijih referenci. Po svemu sudeći, ovo je prvi put da astronaut Apolla 11, Buzz Aldrin, javno govori da se tijekom misije Apollo 11 zaista nešto i dogodilo što bi moglo ući u ufološke klasifikacije po definiciji.

Prijevod relevantnog transkripta iz same emisije;

NARATOR = No, tri dana nakon 200,000 milja leta, misija kontrole je izgleda propustila važnost kriptirane poruke od Apolla 11.

APOLLO 11 = Da li imate bilo kakvu ideju gdje je S-IVB u odnosu na nas?

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpsk...k/X-Files/Ufos.tk/apollo_11_i_tajanstveni_sljedbenik.htm (1 of 3) [20.11.2008 12:39:21]

http://www.uforadio.ne1.net/

a11

KONTROLA MISIJE = Budite na vezi.

NARATOR = Posada je tražila informacije o svome trenutnom položaju u odnosu na S-IVb, finalni stupanj rakete koji je bio odbačen dva dana ranije. Ova kratka poruka označila je iznenađujući preokret situacije: Apollo 11 nije bio sam u svemiru.

ASTRONAUT BUZZ ALDRIN = Tamo je bilo nešto što je, uh, prilično blizu da bi to mogli promatrati. Što li je to moglo biti?

NARATOR = Uz Apollo 11 je letio misteriozni objekt poput ovoga (prikazan je prstenasti objekt iz blizine) koji je također usnimljeni i u kasnijoj misiji. Ukoliko to nije bio dio njihove rakete, to je tada jedino mogao biti NLO.

ASTRONAUT BUZZ ALDRIN = Mike (Collins) se dosjetio da pogleda stvar teleskopom i to je uspio. Kada je to bilo u jednoj poziciji imalo je niz elipsi, ali kada bi to izoštrili bilo je u obliku slova L. To nam nije baš puno govorilo.

Dr. DAVID BAKER (viši Apollo 11 znanstvenik): NASA je znala jako malo o tom objektu kojega je prijavila posada Apolla 11. Bio je to očito neidentificirani leteći objekt, no takvi objekti nisu bili neuobičajeni niti u povijesti orbitirajućih letova oko Zemlje gdje je u prijašnjim godinama bilo indikacija o viđanju takvih objekata.

NARATOR = Usprkos jasnom pogledu prema NLO-u, posada je bila obazriva u prijavljivanju istoga kontroli leta.

ASTRONAUT BUZZ ALDRIN = Očito, nas troje nismo bili spremni da provalimo: 'Hey Houstone, mi imamo nešto što se kreće uz nas, a mi ne znamo što je to, pa, znate, ovaj, možete li nam reći o čemu se radi?'. Nismo bili spremni da to uradimo, jer smo znali da bi te radio poruke mogle čuti različite grupe ljudi i tko zna što bi se od nas zahtijevalo kada bismo se vratili, bilo to zbog izvanzemaljaca, ili zbog bilo kojeg razloga. Prema tome, to nismo učinili, ali smo odlučili da ćemo obzirno pitati Houston, gdje je i koliko je od nas udaljen S-IVB.

NARATOR = Nesvjesna oko drame koja se odvija u svemiru, kontrola


a11

emisije je uputila preko radio komunikaciju poziciju koju je Apollo 11 tražio.

KONTROLA MISIJE = 'Apollo 11, ovdje Houston. S-IVB je oko 6,000 nautičkih milja od vas sada, prijem.'

ASTRONAUT BUZZ ALDRIN = I nekoliko trenutaka kasnije, kada su nam javili da je S-IVB udaljen negdje oko 6,000 milja zbog manevra, pa zbog toga nismo smatrali da promatramo nešto što je toliko daleko. Odlučili smo nakon nekog vremena promatranja, da je vrijeme da pođemo na spavanje, te da nećemo više o tome pričati do povratka natrag i briefinga.

NARATOR = Do današnjeg dana posada nije nikada pozitivno identificirala ili službeno objavila što je to bilo.

Dr. DAVID BAKER = Bilo je dosta ljudi unutar programa koji su nakon što su ga kasnije napustili, bili uvjereni da NLO-i postoje, što je dovelo do zabrinutosti NASA-e gdje su postigli dogovor sa posadom da nikada javno ne razgovara o takvim stvarima zbog straha od ismijavanja.

KRAJ TRANSKRIPTA

***

Preveo i prilagodio;

Giuliano Marinković


APOLLO 11

POSADA - APOLLO 11

NIL ARMSTRONG [ Neil A. Armstrong ]

Misija Datum Dužnost Primjedba

Gemini VIII 16. Mart, 1966. Pilot Apollo 11 20-24. Jul, 1969. Komandir Prvi kročio na Mjesec

BAZ OLDRIN [ Buzz Aldrin ]


Gemini XII 11-15. Novembar, 1966. Pilot Poslednja Gemini misija

Apollo 11 20-24. Jul, 1969. Pilot LM Drugi kročio na Mjesec

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/apollo11.htm (1 of 9) [20.11.2008 12:39:25]

APOLLO 11

MAJKL KOLINS [ Michael Collins ]


Gemini X 18-21. Jul, 1966. Pilot Treći u šetnji svemirom

Apollo 11 20-24. Jul, 1969. Pilot CM

Apollo 11“That's one small step...”

Početkom šezdesetih godina tadašnji predsednik Sjedinjenih Država, George Kennedi, obraćajući se Kongresu najavio je smio i ambiciozan plan da do kraja decenije Amerika na Mjesec pošalje čovjeka i zatim ga bezbjedno vrati na Zemlju.

U trenutku dok je držan ovaj govor, a to je bilo 25. Maja, 1961. Amerikanci su imali ukupno 15 minuta iskustva u astronautskim letovima. Ipak, osam godina kasnije, iz Svemirskog cetra G. Kennedi, lansiran je kosmički brod "Apolo 11" sa tri člana posade u misiji čiji je zadatak bio spuštanje na Mjesec i zatim bezbjedno vraćanje na Zemlju.

Bio je to jedan od onih događaja koji sa novinskih stranica i TV emisija odlaze direktno u istoriju čitave civilizacije. Kraj misije označio je i kraj trke za Mjesec, vrlo tijesne trke između SSSR-a i SAD. Nakon ove misije istraživanje svemira polako je prešlo iz ruku političara u ruke naučnika.

M I S I J A

-


APOLLO 11

"Apolo 11" je na svoj put krenuo iz Svemirskog centra Kennedi (Florida) 16. Jula, 1969. u 13:32:00. U orbiti oko Zmlje je proveo 2 sata i 33 minute nakon čega su ponovo uključeni motori kako bi brod dobio dodatno ubrzanje i savladao gravitaciju Zemlje za let ka Mjesecu. plan misije slijetanje modula na mjesečevu površinu Nakon 75 sati i 50 minuta leta brod je ušao u eliptičnu orbitu oko Mjeseca pod nagibom od 1,25 stepeni u odnosu na ravan Mjesecevog ekvatora. Orbita Apolla je zatim "zaokružena" kada je (vrijeme: 80:12) uključen pogonski motor servisnog modula. Za svaki krug oko Mjeseca Apollu je trebalo 2 sata. Za vreme obletanja površina Mjeseca je fotografski snimana radi prikupljanja detaljnih podataka o regionalnoj lunarnoj geologiji. Posle 100 sati i 14 minuta od početka misije astronauti Armstrong i Oldrin ulaze u lunarni modul "Orao" i provjeravaju sve sisteme modula. Zatim (101:36) uključuju motor modula koji za narednih 29 sekundi rada "šalje" modul ka povrsini Mjeseca. Motor je u fazi slijetanja uključen još jednom radi korekcije leta. Konačno posle 102 sata 45 minuta i 40 sekundi od starta misije lunarni modul "Orao" dotiče površinu.M J E S T O S L E T A N J A


APOLLO 11

Mjesto slijetanja na mjesečevu površinu Mare Tranquillitatis (More Tišine)

Mare Tranquillitatis (More Tisine) 0°4'5"N, 23°42'28"E More Tišine je izabrano za sletanje prve zemaljske letjelice zbog prostranog blagog i ravnog terena. To područje međutim obiluje malim kraterima i neposredno prije sletanja Armstrong je morao ručno da upravlja lunarnim modulom. Konačno modul se spustio nekih 6 km dalje od planiranog mjesta, na oko 400 metara zapadno od kratera West i oko 20 km jug-jugozapadno od kratera Sabina D. To područje je prekriveno krhotinama stijena veličine od sitnih parčića do gotovo jednog metra. N A M J E S E C U Odmah nakon sletanja Armstrong i Oldrin, kao mjeru predostrožnosti, pipremaju lunarni modul za uzletanje. Na zahtjev astronauta planirani sati spavanja su preskočeni i Armstrong i Oldrin počinju pripreme za izlazak iz modula. Izlazak N. Armstronga na Mjesečevu površinu i otisak stopala.

Prvi je izašao Armstrong. Njegov prvi korak usljedio je tačno 109:24:19 od početka misije. On odmah prikuplja uzorke stijena za slučaj da misija bude ugrožena i da lunarni modul mora odmah da uzleti. Zatim iz modula izlazi i Oldrin. Na Mjesecu je postavljen seizmometar i specijalno ogledalo za laserske zrake upućene sa Zemlje. Najzad, za nogu postolja modula “Orla”

pričvršćena je izgravirana ploča u znak sjećanja na ovaj važan događaj. Šetnja astronauta je trajala nešto više od dva sata. Nakon toga oni odlaze u “Orao” na odmor. M E M O R I J A L N A P L O Č A


APOLLO 11

U znak sjećanja velikog događaja stupanja na Mjesec, za platformu lunarnog modula pričvršćena je ploča sa upisanim datumom prve posjete Mjesecu i ucrtanom kartom Zemlje.

Na ploči piše :

“HERE MEN FROM THE PLANET EARTH FIRST SET FOOT UPON THE MOON

JULY 1969 A.D.WE CAME IN PEACE FOR ALL MANKIND.”

memorijalna ploča Ovu poruku su potpisali: Predsednik SAD Richard Nixon i clanovi posade Apola 11, Neil A. Armstrong, Buzz Aldrin i Michael Collins. P O V R A T A K

Povratak sa Mjeseca počeo je posle 21 sata i 36 minuta od sletanja (124:22 od poč. misije) Usljedilo je spajanje sa komandnim modulom i polazak ka Zemlji. Misija se okončala spuštanjem u Pacifik (13° 19'N i 169° 9'W) 24. Jula u 16:50:35 a ukupno je trajala 195 sati 18 minuta i 35 sekundi. Zatim je usljedilo višegodišnje izučavanje donijetih uzoraka Mjeseca, analizirani su rezultati misije itd. Astronauti su, zbog eventualne zaraženosti

posle posjete drugom svijetu stavljeni u tronedeljni karantin da bi se nakon toga utvrdilo da su zdravi i u dobroj fizičkoj kondiciji. Ova mjera, stavljanje astronauta u karantin nakon dolaska sa Mjeseca, je ukinuta nakon što je postalo jasno da je naš nebeski susjed biološki mrtvo tijelo. Danas tri mala kratera u neposrednoj blizini spuštanja prvih ljudi na Mjesecu nose nazive po imenima članova posade Apola 11 : Armstrong, Aldrin i Collins.


APOLLO 11

A P O L L O 11 i N L O !? Prema riječima NASA-inog astronauta Neil Armstronga vanzemaljci na Mjesecu imaju bazu i rekli su nam da odbijemo i da se klonimo Mjeseca. Prema do ovog trenutka nepotvrđenim izvještajima, i Neil Armstrong i Edwin "Buzz" Aldrin su vidjeli NLO-e kratko nakon povijesnog slijetanja na Mjesec Apollom 11, 21. srpnja 1969. “Sjećam se kako je jedan astronaut upozorio na "svijetlo" u ili na krateru za vrijeme televizijskog prijenosa, nakon kojeg je kontrola tražila podrobnije informacije. Ništa se više o tome nije čulo.” Prema riječima bivšeg NASA-inog radnika Otto Bindera, nepoznata radio postaja je vlastitim VHF prijemnikom presrela NASA-in signal i uhvatila slijedeći razgovor :

Neil A. Armstrong Šta je to ?Edwin Aldrin Imate razlog za javljanje ?

- beep - NASA. Ne brinite, držite se programa !- beep -

Neil A. Armstrong Moj Bože, nemoguće, to je fantastično, ne bi nikada zamislili !- beep - NASA. Znamo za to, pođite na drugu stranu !- beep -

Neil A. Armstrong Šta je to za jednu stvar ? Nemoguće… Bog… Šta je to ?Edwin Aldrin Recite šta je to ?

NASA. Zemijenite frekvenciju, upotrijebite tango, tango !- beep -

Neil A. Armstrong Konačno je to oblik života !- beep - NASA. Zamijeni frekvenciju, upotrijebi bravo tango, bravo tango, izaberi jezbel, jezbel !- beep -

Neil A. Armstrong … ja …. to je nemoguće … ! Također, neimenovanim radioamaterima sa snažnim VHF prijemnicima je uspjelo razbiti sigurnosne sisteme i slušati sledeći razgovor, kojeg je N.A.S.A. cenzurirala za ostalu javnost :

NASA. Šta je tamo ? Kontrola misije poziva Apollo 11…


APOLLO 11

Neil A. Armstrong Ta, ta “Djeca” su velika, Gospode ! O MOJ BOŽE ! Nebiste mi vjerovali Kažem vam, ovdje ima i drugih svemirskih letjelica, poredanih na drugom kraju kratera. Oni su na Mjesecu, gledaju nas!

Stanoviti profesor, koji je želio ostati anoniman, bio je uključen u diskusiji sa Neil Armstrongom za vrijeme NASA-inog simpozija.

Profesor Šta se STVARNO dogodilo gore sa Apollom 11 !?

Neil A. ArmstrongBilo je nevjerovatno, naravno uvijek smo znali da postoji mogućnost, činjenica je, da smo bili upozoreni ! Svemirska stanica ili grad na Mjesecu nikad nije bio upitan.

Profesor Kako mislite “upozoreni” !?

Neil A. ArmstrongNe mogu ići u detalje, osim kazati kako su njihovi brodovi bili daleko superiorniji nad našima i po veličini i po tehnologiji. Ej, bili su veliki ! … i prijeteći… Ne, nema sumnje o postojanju svemirske postaje.

Profesor Ali NASA je imala i druge misije poslije Apolla 11 !?

Neil A. Armstrong Naravno – NASA je morala to učiniti, i nije mogla riskirati paniku na Zemlji. Bilo je to stvarno brzo grabljenje i brzo povlačenje.

Prema riječima Dr. Vladimira Azhazha - "Neil Armstrong je poslao poruku Kontroli Misije da su ih dva velika, misteriozna objekta promatrala nakon što su se spustili nedaleko mjesečeva modula. Ali ova poruka nikada nije predočena javnosti jer ju je NASA cenzurirala." Prema riječima Dr. Aleksandra Kasantseva - Buzz Aldrin je filmom u boji snimio NLO iz modula, i nastavio ih snimati nakon što su on i Armstrong izašli vani. Armstrong je potvrdio priču ali je odbio ići u detalje, više nego što je NASA dozvolila.

Slike NLO-a koje su napravili Neil A. Armstrong i Buzz Aldrin prilikom posjeta Mjesecu


APOLLO 11

O S N O V N I P O D A C I O M I S I J I

• Apolo 11 je lansiran iz Svemirskog centra Kennedi [Kennedy Space Center] sa lansirnog mjesta 39A. • Brod se nakon 102:45:40h leta spustio na Mjesec u More Tisine [Mare Tranquillitatis] na 0.67 N, 23.47 E. • Kosmonauti su istražili oko 250 metara Mjesceve povrsine. • Uzeto je i na Zemlju donešeno 21,7 kg uzoraka. • Ukupno, posada je na Mjesecu provela 21 h, 38 min i 21 sec. [od sletanja do uzletanja LM] • Misija je okončana spuštanjem komandnog modula u Pacifik na 13° 19'N i 169° 9'W


APOLLO 11

• Cijela misija je trajala 195:18:35 T O K M I S I J E A P O L L O 11

Događaj Datum i Vrijeme (UT) Vrijeme Misije

Lansiranje 16 Jul, 13:32:00 00:00:00

Lunarno ubrzanje 16 Jul, 16:16:16 02:44:16

Spajanje CSM-LM 16 Jul, 16:65:03 03:24:03

Ulaz u orbitu oko Mjeseca 19 Jul, 17:21:50 75:49:50

Razdvajanje CSM-LM 20 Jul, 18:11:53 100:39:53

Sletanje na Mjesec 20 Jul, 20:17:40 102:45:40

Provjera sistema 21 Jul, 02:39:33 109:07:33

Prvi korak na Mjesecu 21 Jul, 02:56:15 109:24:15

Uzletanje LM 21 Jul, 17:54:01 124:22:01

Spajanje LM-CSM 21 Jul, 21:34:00 128:03:00

Ubrzanje ka Zemlji 21 Jul, 16:54:42 135:23:42

Sletanje na Pacifik 24 Jul, 16:50:35 195:18:35

CSM - [Command Service Module] Komandno servisni modul CM - [Command Module] Komandni mmoul LM - [Lunar Module] Lunarni modul Š T A J E A R M R S T R O N G R E K A O U najčuvenije rečenice ikada izgovorene spada i ona Armstrongova nakon što je kročio na Mjesec. Ona glasi : "That's one small step for man, one giant leap for mankind." Rečenici nedostaje jedno slovo. Armstrong je negirao grešku sve dok mu nisu pustili snimak. U pitanju je slovo 'a' [neodređeni član] između 'for' i 'man' pa rečenica zapravo treba da glasi ovako : "That's one small step for a man, one giant leap for mankind".


Area 51, Nevada

AREA 51, NEVADA Area 51 is a part of a military base near Groom Dry Lake in Nevada, USA. The base is situated about 190 km northwest of Las Vegas. It is off-limits to everyone except certain military personnel. The official map stops, although there is plenty there. The off-limits area is about the size of Switzerland. The 'use of deadly force' is authorized. It was designated a secret base in 1954, where the Lockheed Aircraft Corporation developed spy planes for the CIA. The Stealth Bomber, and other unconventional aircraft were tested here. The USAF (United States Air Force) only admitted that it existed in 1994. It is rumoured to hold evidence of extraterrestrial life on Earth. Recently, a 98 mile stretch of Route 375 was designated the "Extraterrestrial Highway". This is suspected to be an attempt to stop us thinking that there is a cover-up. This kind of action has been taken several times in the last century, always after a "UFO landing". Ever since it was founded in 1954, strange objects have been seen and reported in the sky above it. Anyone caught in the base (they have very high security) can be shot. There is, however, a convenient vantage point to one side of the base. It is quite far away, but many people still go there to try to catch a glimpse of a UFO landing. Some people have even been approached by the flying objects, and suffered radiation burns. It is supposed that the US government has a treaty with the aliens which allows them to fly into the area at will, on the condition that we can experiment on them and try to duplicate their technology. In May 1989, Robert 'Bob' Lazar, a contract scientist who worked on the base for five months from December 1988, revealed that the government was investigating nine alien craft, trying to adapt the alien technology for its own use. In the interview he used the name 'Dennis', and his voice was electronically distorted. He said he and his wife were receiving death threats. After the interview he got more death threats, and his car was shot at. In November he described the 'S4' site. This was next to Papoose Lake, within Area 51, and was where the flying saucers were stored. He told that he was part of a 22-man team of engineers whose job was to work out how the propulsion systems worked. Lazar claimed that S4 was an underground complex, occupying a whole mountain range. He doesn't think that the discs are man-made, because the dimensions and form of the craft are not suited to humans. He said, "It has no physical seams, no welds or bolts or rivets. Everything has a soft, round edge to it - as if it's made out of wax and heated for a time and then cooled off". The seats were only a couple of feet off the base. There were arches and portholes, and the propulsion system was a small object (baseball sized), which emitted an anti-gravity field through a hollow column in the center of the craft. His briefing papers showed large amounts of UFO-related information, including pictures of aliens (exactly as described in the Roswell section of this website - small, grey, with large, hairless heads). They showed that these aliens were from the Zeta Reticuli star system, and mentioned an incident in 1979, where aliens had killed security personnel and scientists at the base. He saw two men "Looking down and talking to something with long arms - I only caught a glimpse, but I don't know what on Earth that was". George Knapp, who interviewed Lazar, has the video testimony of one man who ran several large military programmes at Nellis. This tape will not be shown until after the man's death. Many other witnesses have come forward with supporting evidence to George Knapp, but will not be

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/area51.htm (1 of 4) [20.11.2008 12:39:28]

Area 51, Nevada

interviewed on TV - they fear the consequences. IS THERE ANY RELIABLE VIDEO EVIDENCE? Many films of UFOs over the Nevada desert have been taken and analysed with modern computers. They nearly all showed bright objects which moved through the sky at extremely high speeds, carrying out very strange manoeuvres. Most of the video evidence is considered to be authentic. ARE THERE ANY WITNESSES !? Here's an extract from a UFO forum conference on CompuServe, featuring Gary Schultz: This is an introduction by the Moderator : - "Welcome to today's UFO event featuring Gary Schultz ! On February 28, 1990. Gary Schultz, a chemical physicist by profession, first went out to Hwy. 375 in Central Nevada with his wife Pearl. On that occasion he took the world's best photograph of what he calls an "H-PAC" (Human-Piloted Alien Craft) which has been published and discussed in numerous books, most notably Timothy Good's "Alien Contact". Gary was so moved by the experience, in that same year he founded "Secret Saucer Base Expeditions" designed to educate the public and stimulate media attention about Area-51/"Dreamland". Gary began taking large numbers of people from Southern California out to Hwy. 375, the "Mailbox Road" and adjoining areas. Pearl, with Linda Moulton Howe there as her witness, is the original discoverer of "White Sides Mountain" offering an un-obstructed view of the base at Groom Lake. Gary has appeared in numerous electronic and print media concerning the activities at Nellis Air Force Range, i.e. Area-51". And this is what Gary Schultz said… - "On my most prolific trip ever to Area-51 on December 6, 1990, I was camped out with a group of around 30 when (at 6:24am--broad daylight) someone yelled "Look at that!" Everyone gathered and viewed this huge, glowing saucer, which was pulsating a brilliant orange-red and flying slowly over the Jumbled Hills - AND IT WAS BEING FOLLOWED BY A MILITARY HELICOPTER about a quarter mile behind. One of the group captured the entire incident on videotape while others took quality stills (and I have copies). After about a minute the strange object disappeared behind the hills and into the Nellis Air Force Range. After the saucer disappeared, we watched as the helicopter finally landed at a facility atop Bald Mountain which we had never noticed before". Here's his response to some questions… What shape was the craft, Gary, and it's overall appearance ? - "It was ellipsoidal in shape and was surrounded by a pulsating orange-red glow". At what speed was it going at, roughly ? - "It's difficult to judge because of the distance but it was travelling slow enough for a


Area 51, Nevada

helicopter to comfortably follow it". Gary, have you camped out recently near Area 51 or does the government try and make you leave? I bet it is a huge rush being out near that base ? - "Not recently. It is still public land so you have every right to go there.As far as I know there is no OVER harassment". Did anyone see you watching this, from what I know there is military all around, why would they let you witness this and where did this thing come from, the air, ground, etc ? - "Of course they knew we were there. This is part of what I call the developing "Open Secret".We were viewing this from public land - at THE BLACK MAILBOX, "Steve Medlin Box 80," adjacent to Highway 375, at the 29 1/2 mile marker, Tikaboo Valley, Lincoln County, Nevada". What do you know about the underground bases there ? - "There are plenty of underground tunnels inside the Nellis Air Force Range. As far as BASES, no knowledge, only hearsay. Even Robert Lazar had no knowledge of any extension of the secret saucer facility that he worked at as having an underground component".With today's government technology they use to keep the world from learning about UFOs, would you say we have a chance at uncovering the secrets they hold. I am very interested in camping out near Area 51. Are there any groups who camp out there regularly ? - "There are things going on behind the scenes in Washington regarding this subject. Our response - let's keep pouring sand in their gears and making a lot of noise, continuously. I understand there are groups going out there now. One is headed up by a lady in Las Vegas, NV. The L.A. Times ran a story about her within this last year". Hello Gary, what are your opinions on Bob Lazar's claims on the propulsion systems used by the recovered craft that he had access to ? - "Excellent. I know Bob Lazar and as a scientist myself, when I first heard his explanation of Element-115, the antimatter reactor, artificial gravity wave generation (each your heart out, Kip Thorne - Caltech), and subsequent ability to bend space and travel in between time, this all resonated very powerfully with me". Gary then submitted this prepared statement… NORTHROP'S TEJON RANCH "ANTHILL", as told to Mark McIntyre and edited by Gary Schultz November 4th, 1996. - "One of my closest friends (and neighbour) is Gary Schultz. Gary is a chemical physicist by profession and in 1990 was the first to take large groups out to Area-51/Nevada and California's Mojave Desert (pronounced mo-HA-vee) with his "Secret Saucer Base Expeditions". On one occasion in 1991 he and his wife, Pearl, took 30 people into the Mojave


Area 51, Nevada

to Tejon Ranch (pronounced: te-HONE), site of Northrop's secured, underground facility nicknamed "The Anthill." They went to a hillside location overlooking Tejon Ranch just a few miles away. Late that night a white, glowing/pulsating, silent, disc-shaped object about 30 feet in diameter slowly rose up from behind a small hill on the site. They all watched in astonishment as it rose only a few hundred feet into the air then slowly made its way to the east in the direction of Edwards AFB. Five minutes later, to everyone's amazement, another identical object came up from the same spot and did the exact same thing. 30 people watched for nearly 2 hours as approximately 25 of these glowing "saucers" ascended and, one-by-one, slowly made their way east. Hope I'm not boring you; it gets better. One of the objects (when it got directly over the dirt road that leads to where these folks were watching) stopped and hovered for a few seconds, then changed course and headed straight up the road toward the group, and by this time some of the people were FREAKING! One of his group, Tim, had the presence to grab his camera, climb on the hood of his car and, bracing his back on the windshield, took some quality photos of the thing. Gary has the best photo in his possession. They got some good video footage that night as well. Gary was so moved by the experience that shortly thereafter, Gary and four others hired a small plane to fly as close as possible to the Anthill. From up in the air, using binoculars, they could clearly see that there was a tiny, man-made LAKE behind the suspicious "saddle area" that borders the east side of Northrop's Anthill. This is a notorious high traffic area where UFOs have been seen to emanate from and re-enter behind. This lake in the blazing desert and middle of nowhere is, in the opinion of many area residents, obviously being artificially maintained. Gary has a quality photo of the small lake taken from the airplane. His working hypothesis is the lake's being used as a portal to launch and retrieve these craft from the underground installation. I'll bet Jack Northrop (rest his soul) would be really proud of his boys".


Arheološka zataškavanja

Arheološka zataškavanja- plan za kontrolu povijesti?

Will Hart (c) 2002 - Email: [email protected]

Izvor: Nexus magazin - lipanj/srpanj - broj 13

"Misaona policija" i "Velika laž Uvijek kada iznesete tvrdnju da se odvija neka zavjera, posebno na području znanosti, hodate po tankom ledu. Ljudi su skloni biti vrlo skeptični prema zavjerama osim ako se iza navodnog plana ne nalazi mafija ili nekakvi radikalni muslimani. Ali dokazi su vrlo uvjerljivi, a ironično je što je velik dio njih svima na vidjelu.Dobra vijest je da je očigledno tko su igrači. Njihov plan igre, pa čak i njihova "komentatorska" taktika su transparentni, kada naučite kako ih zapažati. Međutim, nije tako jednostavno prodrijeti kroz dimnu zavjesu propagande i dezinformiranja kako bi se došlo do njihovih skrivenih motiva i ciljeva. Bilo bi zgodno kad bismo mogli uprijeti prstom u agente za zataškavanje ili bezočnog lažljiv-ca kao što je Richard Nixon, ali ovo je suptilnija operacija. Loša vijest: zavjera je globalna i postoje mnoge interesne grupe. Površno istraživanje otkriva uobičajene sumnjivce: znanstvenike s teorijama koje žele obraniti, karijerama koje žele unaprijediti i statusom quo koji žele održati. Njihov modus operandi je "Velika laž" - što je veća i više objavljivana, to bolje. Oni se oslanjaju na svoje akademske statuse u davanju težine svojim tvrdnjama, a polaze od pretpostavke da nitko nema pravo dovoditi u pitanje njihove autoritativne tvrdnje da: 1. nema nikakve zagonetke oko toga tko je sagradio Veliku piramidu ili koje su tehnike gradnje koristili, i Sfinga ne pokazuje nikakve znakove šteta od vode;2. u Sjevernoj i Južnoj Americi nije bilo ljudi do 20.000 godina pr. Kr.;3. prva civilizacija nije starija od 6000. godine pr. Kr.;4. ne postoje dokumentirani anomalni, neobjašnjeni ili zagonetni podaci koje bi trebalo uzeti u obzir;5. ne postoje izgubljene ili dosad nepoznate civilizacije. Neka dokazi za suprotno idu k vragu! Osobni napadi: Debataoko starosti Sfinge i Velike piramide 1993. je u Sjedinjenim Državama NBC emitirao emisiju Zagonetke Sfinge, koja je predstavila geološke dokaze da je Sfinga barem dvaput starija (9.000 godina) nego što tvrde egiptolozi. To je postalo dobro poznato kao "kontroverza vodene erozije". Proučavanje podle politike kojom su se egiptolozi služili u borbi protiv ovog ugrožavanja njihovog autoriteta može biti vrlo poučno. Samouki egiptolog John Anthonv West skrenuo je geologu dr. Ro-bertu Schochu pažnju na pitanje vodene erozije. Oni su otišli u Egipat i pokrenuli intenzivno istraživanje na licu mjesta. Nakon što su detaljno proučili Sfingu iz prve ruke, geolog se složio s Westo-vim preliminarnim zaključkom i oni su objavili svoja otkrića.

Dr. Zahi Hawass, direktor Gizaških spomenika, ne gubeći vrijeme pokrenuo je bara-žnu paljbu javnih kritika protiv ove dvojice. Ugledni egiptolog dr. Mark Lehner, koji slovi za najvećeg svjetskog stručnjaka za Sfingu, pridružio se njegovim napadima. On je optužio Westa i Schocha da su "neznalice i neosjetljivi". To je zanimljiva optužba koja je skrenula temu s profesionalne razine i prebacila cijelu stvar na osobni nivo. Uopće nije dotaknula činjenice ili pitanja, i bila je u potpunosti neznanstvena.Ali ovdje moramo prepoznati standardnu taktiku diskreditiranja bilo koga tko se usudi dovesti u pitanje prihvaćene teorije. Skretanje fokusa s pitanja i "personaliziranje" debate vrlo je djelotvorna strategija koju često

koriste političari koji osjećaju nesigurnost u vezi sa svojim stajalištem. Hawass i Lehner pozvali su se na svoj nedodirljiv status i pretpostavljeni autoritet. (Čovjek bi pomislio da u ovom konkretnom pitanju tvrdnje geologa imaju veću težinu.) Nedugo nakon toga, Schoch, Hawass i Lehner pozvani su da o tom pitanju raspravljaju pred Američkim udruženjem za unapređenje znanosti. Westu nije bilo dopušteno sudjelovati zato što nije imao potrebne kvalifikacije. To ukazuje na sumnjivu pretpostavku koja je dio arsenala esta-blišmenta: znanošću se mogu baviti samo znanstvenici s diplomom. Dva filtera zadržavaju nekvalificirane, nezavisne istraživače izvan petlje: (1) kvalifikacije, i (2) stručne recenzije. Ne možete doći do broja dva ako nemate ono pod jedan. Znanost je metoda koju bilo tko može naučiti i primijeniti. Nije potrebna diploma za opažanje i bilježenje činjenica te kritičko razmišljanje o njima, posebno u netehničkim društvenim znanostima. U slobodnom i otvorenom društvu, znanost mora biti demokratski proces.Usprkos tome, Westu je bio zabranjen dolazak. U elementima debate loptica otada prelazi s jedne na drugu stranu bez konačnog rješenja. Situacija je slična kontroverzi oko toga tko je izgradio piramide u Gizi i kako.

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srps...zik/X-Files/Ufos.tk/Arheoloska_zataskavanja_Nexus13.htm (1 of 5) [20.11.2008 12:39:34]


To nas dovodi do Velike laži i načina na koji je ona generacijama promicana pred Bogom i narodom. Kontroverza oko načina na koji je sagrađena Velika piramida jedan je primjer. To bi se moglo lako utvrditi kad bi egiptolozi htjeli odustati od prepiranja. Nepristrani građevinski inženjeri mogli bi isplanirati i postaviti jednostavan test koji bi ili dokazao ili opovrgnuo njihovu toliko dugo spornu teoriju - da je sagrađena pomoću primitivnog oruđa i metoda koje su postojale otprilike 2500. pr. Kr.Zašto to nikada nije učinjeno? Odgovor je tako očigledan da se čini nemogućim: oni znaju da je teorija lažna. Zar bi uvježban, visoko obrazovan znanstvenik stvarno vjerovao da je 2,3 milijuna tona kamenja, među kojim su neki blokovi teški 70 tona, moglo biti transportirano i podignuto primitivnim metodama? To se ne čini vjerojatnim, iako oni bez ustručavanja lažu javnosti, pišući udžbenike i braneći ovu teoriju pred alternativnim teorijama. Međutim, moramo primijetiti da se oni ne žele podvrgnuti odlučujućem testu. Mi mislimo da je dužnost svakog znanstvenika da snosi teret dokazivanja svojih teza; međutim, društveni znanstvenici koji iznose te tvrdnje nikada nisu bili podvrgavani takvoj pažljivoj kontroli. Zbog toga moramo posumnjati na urotu. Nijedna druga znanstvena disciplina ne bi se izvukla s izvrtanjem znanstvenih pravila. Jedino čime se egiptolozi bave je obrušavanje na alternativne teorije pomoću nepoštenih taktika. Vrijeme je da od njih nepopustljivo zatražimo da dokažu svoje prijedloge. Zašto bi znanstvenici pokušavali sakriti istinu i izbjeći bilo kakvo testiranje svoje hipoteze? Njihovi motivi su jednako transparentni. Ako se može dokazati da Egipćani nisu sagradili Veliku piramidu 2500. pr. Kr. koristeći se primitivnim metodama, ili da se Sfinga može datirati u 9000. pr. Kr., onda se počinje rušiti cijela kula od karata. Ortodoksna gledišta na kulturnu evoluciju temelje se na kronologiji prema kojoj je civilizacija nastala u Sumeru ne prije 4000. pr. Kr. Teorija ne dopušta da je postojala napredna civilizacija prije tog vremena. Kraj rasprave. Arheologija i povijest gube svoje značenje bez fiksne vremenske crte i referentne točke. Budući da je teorija «kulturne evolucije« povezana s Darwinovom općom teorijom evolucije, ulog je još veći. Objašnjava li to zašto se činjenice, anomalije i enigme poriču, zataškavaju i/ili ignoriraju? Da, objašnjava. Današnje biološke znanosti temelje se na darvinizmu. Taktika pritiska: Ica-kamenje iz Perua Okrenimo se sada drugom, vrlo različitom slučaju. 1966, dr. Javier Cabrera dobio je na poklon jedan kamen od siromašnog lokalnog farmera u svom rodnom mjestu Ica u Peruu. U kamen je bila uklesana riba, što nije moglo previše značiti prosječnom seljaku, ali je značilo puno obrazovanom dr. Cabreri. On je u njoj prepoznao odavno izumrlu vrstu, što je potaknulo njegovu znatiželju. Od farmera je kupio još kamenja, za koje je ovaj tvrdio da ga je pokupio iz okolice rijeke nakon poplave.Dr. Cabrera prikupljao je sve više i više kamenja, a glas o njegovom postojanju i potencijalnoj važnosti stigao je do arheološke zajednice. Doktor je uskoro nagomilao tisuće komada "kamenja iz Ice".

Profinjene rezbarije bile su zagonetne koliko i fascinantne. Netko je uklesao ljude koji se bore s dinosaurima, ljude s teleskopima i ljude koji obavljaju operacije kirurškim priborom. Na njima su također bili crteži izgubljenih kontinenata. Nekoliko kamenova poslano je u Njemačku, i rezbarije su datirane u drevnu prošlost. Ali svi mi znamo da ljudi nisu mogli živjeti u vrijeme dinosaura,- Homo sapiens postoji tek nekih 100.000 godina. BBC je doznao za ovo otkriće i požurio tamo kako bi snimio dokumentarnu emisiju o kamenju iz Ice. Medijsko razotkrivanje pokrenulo je oluju polemika. Arheolozi su kritizirali peruansku vladu zbog nemarnosti u provođenju zakona o starinama (ali to nije bilo ono što ih je stvarno brinulo). Izvršen je pritisak na vladine dužnosnike.

Farmer koji je prodavao kamenje Cabreri je uhićen; on je tvrdio da je kamenje pronašao u jednoj spilji, ali je odbio vlastima otkriti točnu lokaciju, ili su tako barem tvrdili. Slučaj je uklonjen tako vješto da bi na to svaki korumpirani političar mogao biti ponosan. Peruanska vlada zaprijetila je da će tužiti i zatvoriti farmera. Ponuđena mu je nagodba oko blaže kazne ako prizna krivnju, na što je on pristao; nakon toga je porekao svoju priču i "priznao" da je sam izrezbario kamenje. To se čini vrlo teško prihvatljivim, budući da je bio neobrazovan i nevješt, a kamenja je ukupno bilo 11.000 komada. Neki su bili prilično veliki i prekriveni zamršenim rezbarijama životinja i prizora za koje farmer nije mogao znati ako nije bio paleontolog. Trebalo bi mu nekoliko desetljeća svakodnevnog rada da izradi toliku količinu kamenja. Međutim, na te činjenice nitko nije obraćao pažnju. Kamenje iz Ice proglašeno je "prijevarom" i zaboravljeno. Slučaj nije zahtijevao sučeljavanje licem u lice ili javno diskreditiranje neznanstvenika od strane znanstvenika; riješen je taktikom nevidljivog pritiska. Budući da je arhiviran pod "prijevare", enigmatskim dokazima nikad se nije trebalo pozabaviti onako kako je učinjeno u sljedećem primjeru. Cenzuriranje "zabranjenih" ideja: Dokazi o drevnosli ljudskog roda Slučaj autora Michaela Cremoa dobro je dokumentiran, i također demonstrira kako znanstveni establišment otvoreno koristi taktike pritiska na medije i vladu. Njegova knjiga Forbidden Archeologv (Zabranjena arheologija) analizira mnoge dotad ignorirane primjere koji dokazuju da starost modernog čovjeka daleko prelazi dob koja se daje u prihvaćenim kronologijama. Primjeri koje su on i njegov koautor predstavili kontroverzni su, ali knjiga je postala daleko kontroverznija od sadržaja kada je iskorištena u dokumentarnoj emisiji. 1996, NBC je emitirao posebnu emisiju pod naslovom Zagonetno < porijeklo čovjeka, u koju su bili uključeni materijali iz Cremove knjige. Reakcija znanstvene zajednice prešla je granice Richtero- j ve ljestvice. NBC je bio zatrpan pismima gnjevnih znanstvenika 1 koji su producenta nazivali "varalicom", a cijelu emisiju "prijevarom". Ali znanstvenici su otišli dalje od toga puno dalje. U izuzetno nerazumnom nizu bizarnih poteza, pokušali su prisiliti NBC da ne reprizira popularnu emisiju, ali taj je pokušaj propao. Nakon toga su poduzeli najradikalniji korak: izložili su svoj



slučaj federalnoj vladi i zatražili da se umiješa Federalna komisija za komunikacije i NBC-u zabrani ponovno emitiranje emisije. Ne samo što se radilo o očiglednom narušavanju slobode govora i bezočnom pokušaju sprečavanja informiranja, to je bio pokušaj bez presedana da se cenzurira intelektualna rasprava. Da su javnost ili bilo koja vladina agencija pokušale sputati znanstveni establišment, ne bi bilo kraja priči o tome. Pismo upućeno Federalnoj komisiji za komunikacije koje je napisao Dr Allison Palmer, predsjednik Instituta za kambrijske studije, vrlo je poučno:U najmanju ruku, od NBC-a treba tražiti da se u udarnom terminu opširno ispriča svom gledateljstvu u dovoljnom vremenskom razdoblju kako bi gledateljstvo jasno primilo poruku da je prevareno. Pored toga, NBC-u bi možda trebalo naplatiti dovoljnu globu da se može osnovati veliki fond za znanstveno obrazovanje javnosti.Mislim da imamo dobre tragove po kojima bismo mogli otkriti tko je "misaona policija". I zaista ne smatram da je "zavjera" prejaka riječ - jer na svaki razotkriveni slučaj ovakvog pokušaja zataškavanja, drugih 10 odvija se uspješno. Nemamo pojma koliko je zagonetnih artefakata ili datuma etiketirano kao "greška" i sakriveno u skladišta ili bačeno u koš da nikada ne ugledaju svjetlo dana. Odbacivanje podataka: Nezgodno datiranje u Meksiku Zatim imamo poznati slučaj dr. Virginije Steen-Mclntyre, geologi-nje iz Američke geološke uprave (USGS), koja je 1970-ih poslana na jedan arheološki lokalitet u Meksiku kako bi utvrdila starost artefakata. Ova travestija također ilustrira koliko je daleko znanstveni establišment spreman otići kako bi obranio ortodoksne postavke. Mclntvre je koristila najnapredniju opremu i potvrdila svoje rezultate kroz četiri različite metode, ali njeni rezultati bili su potpuno neočekivani. Glavni arheolog očekivao je starost od 25.000 godina ili manje, a geologinja je utvrdila da se radi o 250.000 godina ili više. Brojka od 25.000 godina ili manje bila je od presudne važnosti za teoriju "prijelaza" Beringovog tjesnaca, i to je motiviralo glavnog arheologa da rezultate dr. Steen-Mclntyre baci u koš i zatraži novu seriju testova starosti. Takve reakcije se ne događaju kada starost odgovara očekivanom kronološkom modelu koji podržava prihvaćene teorije.Steen-Mclntyre je dobila mogućnost da povuče svoje zaključke, ali je to odbila. Nakon toga je imala problema s objavljivanjem radova i izgubila je posao nastavnika na jednom američkom sveučilištu. Vladina zataškavanja i etnocentrizam:Izbjegavanje anomalnih dokaza u NZ, Kini i Meksiku U Novom Zelandu, vlada se zaista umiješala i donijela zakon kojim se javnosti zabranjuje da ulazi u kontroverznu arheološku zonu. Ta se priča pojavila u knjizi Ancient Celtic New Zealand (Drevni keltski Novi Zeland), Marka Doutrea. Međutim, kao što ćemo vidjeti (i kao što sam obećao na početku članka), ovo je složena zavjera. Znanstvenici koji pokušavaju zaštititi svoje "svete" teorije i unaprijediti svoje karijere nisu jedini koji žele zataškati određene artefakte i podatke. Tu situacija postaje škakljiva. Šuma Waipoua postala je kontroverzno nalazište u Novom Zelandu zato što je jedno arheološko iskapanje navodno otkrilo dokaze o nepolinezijskoj kulturi koja je prethodila Maorima - činjenicu kojom ovo pleme nije bilo nimalo zadovoljno. Oni su doznali za rezultate iskapanja prije šire javnosti i požalili se vladi. Prema Doutreu, rezultat je bio "službeni arhivski dokument koji je jasno pokazivao namjeru novozelandskih ministarstava da sakriju ovu arheološku informaciju od pažnje javnosti na 75 godina". Javnost je saznala za ovaj fijasko, ali vlada je porekla optužbe. Međutim, službeni dokumenti pokazuju da je na nalazište stavljen embargo. Đoutre je student Novozelandske povijesti i arheologije. Zabrinut je što, kako tvrdi, iz muzeja nestaju artefakti koji dokazuju da je postojala ranija kultura koja je prethodila Maorima. On pita što se dogodilo s nekoliko anomalnih ostataka: Gdje su drevni indoeuropski uzorci kose (valovita crvenosmeđa kosa), izvorno nađeni u kamenom zaklonu kraj Watakerea, koji su godinama bili izloženi u Aucklandskom ratnom memorijal-aom muzeju? Gdje je divovski kostur pronađen kraj Mitimatija? Nažalost, ovo nije jedini takav incident. Etnocentrizam je postao faktor u zavjeri za prikrivanje prave povijesti ljudskog roda. Autom Grahama Hancocka napadale su razne etničke grupe zbog izvještavanja o sličnim zagonetnim otkrićima. Problem istraživača koji se bave utvrđivanjem prave povijesti čovječanstva je u tome što se ciljevi raznih nacionalnih ili etničkih grupa koje žele tvrditi da su bile prve na određenom mjestu često dobro slažu s ciljevima kulturnih evolucionista. Arheolozi spremno podržavaju zataškavanja anomalnih otkrića takve vrste. Jedan od razloga zašto egiptolozi tako ljubomorno brane vrijeme izgradnje Velike piramide povezan je s pitanjem nacionalnog ponosa. Slučaj mumija iz pustinje Takla Makan u zapadnoj Kini još je jedan primjer ove pojave. Tijekom 1970-ih i 1980-ih u Kini su iznenada iskopani ostaci dotad nepoznate bjelačke kulture. Sušni okoliš sačuvao je ostatke plavokosih, plavookih ljudi koji su živjeli u preddinastijskoj Kini. Oni su nosili šarenu odjeću, čizme, čarape i šešire. Kinezi nisu bili sretni zbog toga i umanjivali su važnost zagonetnog otkrića, iako su i Azijci pronađeni zakopani zajedno s mumijama bijelaca. Autor članaka za National Geographic, Thomas B. Allen, u jednom je članku iz 1996. ispričao kako je pronašao krhotinu zdjele na kojoj je bio otisak prsta lončara. Kad je pitao može li odnijeti krhotinu antropološkom forenzičaru, kineski znanstvenik upitao ga je "hoće li on biti u stanju reći da li je lončar bio bijelac". Allen je rekao da nije siguran, i službenik je spremio krhotinu u džep i bez riječi se udaljio. Čini se da mnoge stvari staju na put znanstvenim otkrićima i razotkrivanjima. Postojanje olmečke kulture u starom Meksiku oduvijek je predstavljalo problem. Odakle je došao negroidan narod kojeg prikazuju kolosalne glave? Zašto su na stelama u matičnoj civilizaciji Meksika prikazani bijelci? Sto je još gore, zašto na olmečkim artefaktima nema autohtonih meksičkih naroda? Nedavno je jedan meksički arheolog riješio taj problem iznijevši fantastičnu tvrdnju: da su olmečke glave - za koje su se generacije ljudi različitih etničkih pripadnosti složile da zapanjujuće nalikuju na Afrikance - zapravo prikazivale lokalno pleme. Darvinistički jurišnici



Čini se da javnost uopće nije svjesna činjenice da znanstveni esta-blišment ima dvostruke standarde kada se radi o slobodnom protoku informacija. U osnovi, stvar je u sljedećem... Znanstvenici su visoko obrazovani, dobro uvježbani i intelektualno sposobni obraditi sve tipove informacija, i mogu ispravno kritički odijeliti činjenice od fikcije, stvarnost od fantazije. Prosta javnost jednostavno je nesposobna funkcionirati na tako visokoj mentalnoj razini. Izgleda da se plemeniti ideal znanstvenika kao visoko obrazovanog, nepristranog, apolitičnog promatrača i sastavljača utvrđenih činjenica u upotrebljiv korpus znanja skrhao pod pritiscima i zahtjevima stvarnog svijeta. Znanost je društvu donijela mnoge koristi; ali dosad bismo već trebali znati da znanost ima i tamnu, negativnu stranu. Nisu li nam ti skromni momci u čistim laboratorijskim kutama dali nuklearne bombe i biološka oružja? Doba nevinosti završilo je s 2. svjetskim ratom. Da znanstvena zajednica ima stav intelektualne superiornosti skriveno je pod tankim velom pažljivo organiziranih odnosa s javnošću. Uvijek vidimo kako Znanost i Napredak šeću ruku pod ruku. Znanost kao institucija u modernom društvu mora funkcionirati na isti način kao društvo općenito; trebala bi biti otvorena za debatu, argumente i protuargumente. Nema mjesta za neprikosnovenu autoritarnost. Zadovoljava li moderna znanost ove standarde? U jesen 2001. PBS je emitirao seriju od sedam epizoda pod naslovom Evolucija. Na prvi pogled, to zvuči prilično bezazleno. Međutim, iako je serija predstavljena kao čisto, objektivno, istraživačko znanstveno novinarstvo, potpuno je podbacila u ispunjavanju čak i najnižih standarda nepristranog izvještavanja. Serija je uvelike naginjala prema gledištu da je teorija evolucije "znanstvena činjenica" koju prihvaćaju "doslovno svi ugledni svjetski znanstvenici", a ne teorija koja ima slabosti i jake znanstvene kritičare. U seriji se nisu čak ni zamarali intervjuiranjem znanstvenika koji imaju kritičke primjedbe na darvinizam: ne "kreacionista", nego bona fide znanstvenika. Kako bi ispravili tu nepotpunost, 100 znanstvenika drugačijeg mišljenja osjetili su se prinuđenima objaviti priopćenje za tisak, "Znanstveno neslaganje s darvinizmom", na dan kad je trebala biti objavljena prva epizoda. Među njima je bio kandidat za Nobelovu nagradu Henry "Fritz" Schae-fer. On je poticao otvorenu javnu raspravu o Darwinovoj teoriji: Neki branitelji darvinizma spremno prihvaćaju standarde dokaza za evoluciju koje kao znanstvenici nikada ne bi prihvatili u drugim okolnostima. Vidjeli smo kako se taj isti "neznanstveni" pristup primjenjuje u arheologiji i antropologiji, gdje "znanstvenici" jednostavno odbijaju dokazati svoje teorije, pa ipak sebe proglašavaju vrhovnim arbitrima "činjenica". Bilo bi naivno misliti da znanstvenici koji su surađivali u pripremi serije nisu bili svjesni da ona neće biti uravnotežena predstavljanjem kritičara Darwinove teorije. Richard Milton je znanstveni novinar. On je bio pravi gorljivi pristalica darvinističke doktrine sve dok se jednoga dana nisu probudili njegovi istraživački instinkti. Nakon 20 godina proučavanja i pisanja o evoluciji, iznenada je shvatio da u toj teoriji ima mnogo neugodnih rupa. Odlučio je pokušati umiriti svoje sumnje i sam dokazati teoriju koristeći standardne metode istraživačkog novinarstva. Milton je postao redovni posjetitelj slavnog londonskog Prirodoslovnog muzeja. Pedantno je podvrgnuo testu sve glavne postavke i klasične dokaze darvinizma. Rezultati su ga šokirali. Otkrio je da teorija ne može izdržati čak ni strogost rutinskog istraživačkog novinarstva. Iskusan znanstveni pisac poduzeo je hrabar korak i objavio knjigu pod naslovom The Facts of Lile: Shattering the Myths of Darwi-nism (Životne činjenice: Rušenje darvinističkih mitova). Jasno je da je za njega darvinitički mit bio srušen, ali mnogi drugi mitovi također su se srušili nakon što je objavljena njegova knjiga. Milton kaže: Iz prve ruke sam doživio lov na vještice koji provodi dar-vinistička policija. Bilo je duboko razočaravajuće otkriti da me jedan istaknuti zoolog s Oxiorda [Richard Dawkins] opisuje kao "luđaka", "glupana" i "čovjeka koji treba psihijatrijsku pomoć" kao odgovor na čisto znanstveno izvještavanje. (Zvuči li ovo kao priče koje su dolazile iz Sovjetskog Saveza prije 20 godina kad su tamošnji znanstveni disidenti počeli govoriti u javnosti?) Dawkins je pokrenuo kampanju slanja pisama urednicima novina, implicirajući da je Milton bio kreacionistička "krtica" čiji bi rad trebalo odbaciti. Svatko tko je imalo upućen u politiku u ovome će prepoznati školski primjer standardne makjavelističke taktike "ubijanja reputacije". Dawkins je vrlo poštovan znanstvenik, čija reputacija i položaj u znanstvenoj zajednici nose veliku težinu. Prema Miltonu, situacija je postala još gora kad je prilog o visokom obrazovanju londonskog Timesa od njega naručio da napiše kritiku darvinizma. Magazin je najavio njegov predstojeći članak: "Sljedećeg tjedna: Darvinizam - Richard Milton kreće u napad". Dcnvkins je saznao za to i nije gubio vrijeme u nastojanju da tu herezu sasiječe u korijenu. Kontaktirao je urednicu, Auriol Stevens, optužio Miltona da je "kreacionist" i nagovarao Stevensovu da spriječi objavljivanje članka. Milton je saznao za ovo zakulisno zabadanje noža u leđa i napisao prosvjedno pismo Stevensovoj. Ona je na kraju popustila Đawkinsu i otkazala članak. Zamislite što bi se dogodilo da političar ili birokrat upotrijebi takvu taktiku pritiska za likvidiranje neke priče u masovnim medijima. To bi potaknulo ogroman skandal. Ali to se ne događa kada je riječ o znanstvenicima, koje, izgleda, smatraju nedodirljivim "svetim kravama". Mnogo je uznemirujućih činjenica u vezi s ovim slučajevima. Darwinova teorija evolucije jedina je od teorija koje se rutinski predaju u našem javnom školskom sustavu koja nije bila podvrgnuta rigoroznom testiranju; također, nijedna od kritika nije uključena u nastavni program.

To je zanimljiva činjenica, jer je nedavna anketa pokazala da američka javnost želi da se teorija evolucije predaje njihovoj djeci; međutim, "71 posto ispitanika reklo je da bi učitelji biologije trebali predavati i o darvinizmu i o znanstvenim dokazima protiv darvinističke teorije". Usprkos tome, nema planova za implementiranje ovog uravnoteženog pristupa.Ironično je da je Richard Đawkins postavljen na mjesto profesora javnog razumijevanja znanosti na Cbdordskom sveučilištu. On je klasični jurišnik "misaone policije", koji patrolira neurološkim frontama. Zapadni znanstveni establišment i masovni mediji s ponosom se smatraju otvorenim javnim forumima lišenim predrasuda ili cenzure. Međutim, nijedna televizijska emisija o analizi rupa i slabosti darvinizma nikada nije emitirana u Darwinovoj domovini ili u Americi. Znanstvenik koji se protivi teoriji ne može nigdje objaviti svoj rad.

Zagonetno porijeklo čovjeka nije bilo izravni napad na darvinizam, samo je predstavilo dokaze koji se smatraju anomalijama iz perspektive njegove teorije evolucije. Da se vratimo na naše bastione intelektualnog integriteta, Forest Mims bio je pouzdan i vješt znanstveni novinar. Nikada nije bio u središtu bilo kakve kontroverze, pa su ga pozvali da piše u najčitanijoj kolumni prestižnog Scientific Americana, "Amaterski znanstvenik", i on je rado



prihvatio taj zadatak. Prema Mimsu, urednik magazina Jonathan Piel tada je doznao da je on također pisao članke za neke kršćanske magazine. Urednik je pozvao Mimsa u svoj ured i sukobio se s njim. "Vjerujete li u teoriju evolucije?" upitao je Piel. Mims je odgovorio, "Ne, a ne vjeruje ni Stephen Jay Gould." Njegov odgovor nije utjecao na Pielovu odluku da izbaci Mimsa iz popularne kolumne nakon samo tri članka. Ovaj događaj ima neprijatan miris lova na vještice. Pisac nikada nije objavio svoja privatna gledišta i uvjerenja, pa se čini da "jurišnici" sada vjeruju da im je dužnost osigurati da se "neodobrena" mišljenja nikada ne otkriju pred javnošću. Tabu ili ne? Dakle, inspektori "dobrog razmišljanja" nisu samo elita znanstvene zajednice, kako smo vidjeli u nekoliko slučajeva; oni su i televizijski producenti i urednici magazina. Čini se jasnim da sve njih pokreće isti imperativ unapređivanja "znanstvenog obrazovanja javnosti", kako se prikladno izrazio predsjednik Instituta za kam-brijske studije. Međutim, plan sadrži još jednu točku, a to je zaštita javnosti od "neznanstvene" misli i ideja koje bi mogle zaraziti masovni um. Spomenuli smo neke od tih tabu-tema na početku članka; sada bismo trebali dodati da je također "škodljivo" i "neprihvatljivo" baviti se bilo kojim od sljedećih predmeta istraživanja: paranormal-nim fenomenima, NLO-ima, hladnom fuzijom, slobodnom energijom i svim drugim "pseudoznanostima". Zvuči li vam to poznato? jemolito tihe odjeke religijskog fanatizma? Tko je to znanosti ikada dao zadatak da oblikuje i usmjerava in-i građana slobodnog svijeta? Gotovo je neizvedivo objaviti eni rad koji ima protudarvinističke implikacije u nekom Znanstvenom časopisu glavne struje. Također je jednako nemo-§a& ugurati "tabu" teme čak i na recenziju, a možete zaboraviti da ćete ikada vidjeti svoje ime pod naslovom nekog članka u časopisu Nature ako niste kvalificirani znanstvenik, čak i da ste novi Albert Einstein. Da ponovim gdje počinje ova zavjera, to je s dva filtera: kvalifikacije i stručne recenzije. Moderna znanost je danas labirint takvih filtera postavljenih da promiču određene ortodoksne teorije i istovremeno ne propuštaju podatke za koje se unaprijed procijeni da su neprihvatljivi. Dokazi i sposobnost nisu vodeći principi; konformizam i položaj unutar establišmenta zamijenili su objektivnost, dostupnost i otvorenost. Znanstvenici se ne ustručavaju od pokretanja najbesramnijih osobnih napada na one koje smatraju svojim neprijateljima. Ugledni paleontolog Louis Leakev napisao je ovaj otrovni komentar o knjizi Forbidden Archeologv: "Vaša knjiga je obična budalaština i ne zaslužuje da ju itko osim budale uzme za ozbiljno." Još jednom, možemo vidjeti potez osobnog napada; vrijednost dokaza iznese-nih u knjizi ne analizira se i ne raspravlja. Radi se o uvredljivom, autoritativnom proglasu.U sljedećem članku, proučit ćemo neke dokumentiranije slučajeve i ući dublje u suptilne dimenzije zavjere. ■ Datum objave: 02.09.2006.


ALIEN AUTOPSY FILM, A DISCUSSION – PART (1)

THE ALIEN AUTOPSY FILM, A DISCUSSION - PART (1)

THE ALIEN AUTOPSY FILM

Some international researchers conclude that the Santilli "Roswell" footage is not a hoax. They claim that the alien in the autopsy room was retrieved not from the Roswell UFO crash site but from another, earlier crash near Socorro. THE "ROSWELL FOOTAGE" RELEASE About a year and a half ago, on 5th May 1995., the London-based film producer Ray Santilli for the first time presented his alleged alien autopsy footage to an audience of invited media representatives and UFO researchers at the London Museum. Even before that date, a very emotional debate had already started. Angry ufologists had challenged Santilli to shut up or work together with them, while others had claimed from the very beginning that the film is a hoax just because it doesn't fit into their concept of what happened in New Mexico in the summer of 1947. Santilli's marketing policy, his commercial exploitation of the film, his ignorance in the UFO field and his violation of all the unwritten protocols of the UFO community didn't find many friends among ufologists, and quite soon many screamed "Hoax !" without being able to prove anything. One researcher even concluded, "There is no [16 mm] film and no cameraman", after quoting page after page of all the rumours, second- and third-hand information and inconsistencies among Santilli's claims (or alleged claims), to prove that he was right from the very beginning when he suspected a scam, because the being on the autopsy table looked "too humanoid to be an extraterrestrial", yet ignoring that this is exactly how most eyewitnesses describe crashed ufonauts. Unfortunately, those who searched for the truth, wherever it might be, were few in number. Willing to listen to Santilli first, before they judged and checked out the information they could get before asking for more, were mainly Philip Mantle (UK), Bob Shell (USA) and Michael Hesemann (Germany)-the International Research Team (IRT)-joined by Maurizio Baiata and Roberto Pinotti (Italy), Johannes Baron of Buttlar (Germany), Odd-Gunnar Roed (Norway), Hanspeter Wachter (Switzerland), Col. Colman VonKeviczky, Dr. Bruce Maccabee, Joe Stefula, Lt. Col. W. C. Stevens, Ted Loman, Robert Morning Sky, Llewellyan Wykel and Dennis Murphy (USA), and others. Let me point out that we found Ray Santilli always very friendly, helpful and cooperative although sometimes limited in his actions by agreements with his business partners and the cameraman. I wonder if any "major international media corporation" would ever have been even nearly as open to any reasonable research approach as Mr Santilli indeed was. The following is a summary of results from the IRT's first year of investigation.

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/autopsy.htm (1 of 12) [20.11.2008 12:39:41]


THE CAMERAMAN Yes, there is a cameraman. We located people, besides Santilli, who had spoken to him over the phone : Gary Shoefield of Polygram, Philip Mantle, John Purdie of Channel Four (UK) and the secretary of David Roehring of Fox Network, USA. He is American, an old man, and lives in Florida. He was in hospital when Gary Shoefield wanted to meet him, and was coughing when Philip Mantle had him on the phone. According to his story he had polio as a child. Polio victims at that time mostly walked with a limp. He could not have had a bad hand, otherwise he could not have worked as a cameraman, but maybe he had a bad leg. The movement of the cameraman in the film indicates this, since he doesn't move smoothly. Bob Shell enquired among senior US military cameramen if they could remember a colleague from the 1940s with a bad leg. They knew one. His name is Jack "X", and he is exactly the

age claimed for the Santilli cameraman : eighty-six. The cameraman is not Jack Barnett-a name used originally by Santilli to protect the identity of the true cameraman. Jack Barnett worked for Universal News, filmed Elvis Presley at a high-school concert in 1955. and died in 1969. Jack "X" did not work for Universal, but filmed Elvis at another concert, an open-air one, when the Universal cameramen were on strike. The cameraman agreed to be interviewed by a major US TV network. In April, 1996. Bob Shell was contacted by the US Air Force following an enquiry from President Clinton's scientific adviser, Dr. John Gibbons.

The USAF Captain told Shell that they had located footage from the same stock in their archives and verified that at least part of the Santilli material is genuine, and shows no dummy and no human. They knew the cameraman's name-Jack X-but asked Shell to forward an address, since the military records building in St Louis had had a fire and many records had been lost. A search would be time-consuming and expensive. When we asked for details about the crash site, we became convinced that the cameraman indeed has an excellent knowledge of the area in question. With Ray Santilli as the intermediary-and Santilli did not know anything about the area in question and insisted on calling Socorro "Sorocco"-he even described a ruined bridge that we could locate only on our third visit to the area. He knew exactly what he was talking about. Although some have criticised the cameraman's technique in the autopsy film, other military cameraman think this is exactly the way they, too, would have filmed it. "The cameraman keeps moving to get out of the way of the surgeon and keeps trying to get the best perspective. The job of an army cameraman is to record a procedure on film, not to deliver beautiful pictures. And that, here, is an adequate filmic protocol", said Dr. Roderick Ryan, US Navy cameraman during the '40s and '50s who filmed many secret government projects including the atomic tests on Bikini Atoll. "Among these circumstances, no one could have made a better job...he was not only a well-educated and experienced movie man, but, additionally, in full knowledge of editing and production of documentaries. Evidence - filming the autopsy activities from various view angles," said Col. Colman VonKeviczky, who studied at the UFA Film Academy in Berlin Babelsberg, was head of the



audiovisual division of the Royal Hungarian General Staff, cameraman and director of the 3rd US Army at Heidelberg and member of the audiovisual department of the United Nations in New York. THE FILM STOCK Careful study of stills made from the original film and high-quality Betacam copies confirmed that the film was indeed shot on 16-mm material. The camera handling seen on the autopsy film indicates the use of a small, lightweight camera with fixed lenses (therefore, the out-of-focus close-ups), like the 16-mm Bell & Howell Filmo Camera used by US military cameramen in the '40s-the camera the cameraman claims he used. Leaders of 16 mm film were sent to Kodak Hollywood, London and Copenhagen and turned out to bear the symbols (a square and a triangle) used by Kodak either in 1947. or in 1967. Two segments with three frames each, one clearly showing the autopsy room, were given to Bob Shell, editor of Shutterbug magazine and also a phototechnical consultant for the FBI and the US courts. After a careful physical analysis, Shell confirmed the segments to be pre-1956. 16-mm film. In 1956. Kodak changed its film-base from acetate-propionate to triacetate, and the samples were clearly on acetate-propionate film. The film type was Super XX-Panchromatic Safety Film, a high-speed film used for indoor filming but which had a life-span of no more than two years, when cosmic radiation would cause a "fogging" of the material. Shell is sure the film was exposed and developed within two years. This, at least, datesthe film as pre-1958. THE EQUIPMENT & OBJECTS IN THE AUTOPSY ROOM Everything in the film dates to the time in question. The telephone is an AT&T model from 1946., and spiral cables had been optional since 1938. and standard for US Army telephones. The wall clock is a model on the market since 1938., and the microphone is a 1946. Sheer Bros mike. The table with the instruments was standard equipment for a pathologist, as confirmed by Prof. Cyril Wecht, ex-President of the American Academy of Forensic Sciences. The bone hammer was not unusual; nor was the Bunsen burner which, in autopsies, served the purpose of burning away body fat. THE BODY

The corpse on the autopsy table has been the subject of many disputes as to whether it is a dummy, a girl with a genetic disorder or, indeed, an alien. Nearly all special effects (FX) experts concluded that it is certainly possible to fake footage of a realistic-looking autopsy. There have been many concerns about "snuff" movies and the origin of the corpses used in them. South America had been named as a possible origin, but reports from there have indicated the use of



very realistic dummies. However, no one has found any evidence of special effects being used in this

autopsy film-although today, unquestionably, nearly everything can be faked with the latest state-of-the-art FX techniques. On the other hand, pathologists and physicians from all over the world who saw the film were pretty sure the body was not a dummy, but actually a corpse-human or humanoid. It is indisputable that some of the characteristics of different genetic disorders can be found in the being on the autopsy table-mostly disorders such as Turner's syndrome or progeria, combined with polydactylism (which is not a typical element of Turner's syndrome, although possible in combination with it) and other anomalies. This prompted a German dermatologist, Dr. T. Jansen of the Policlinic of the University of Munich, to publish a study in a medical journal, trying to prove that the body is that of a girl who died from a rare form of progeria. On the other hand, he forgot to explain why there could be two girls with identical symptoms including polydactylism, when progeria is so rare that there are only 20 cases worldwide. Unfortunately, the only case of Turner's syndrome twins, although obviously documented on film, was never published in the medical literature. Indeed, Dr. Jansen's 'findings' do not explain the extreme precautions taken when the autopsy was performed, i.e., why would the team have worn bio-hazard protection suits if the body had a genetic disorder, and why would the being have been fitted with black eye-lenses ? Although Dr. Jansen diagnosed a stroke (common for progeria patients) as the cause of death, this does not explain the damaged right leg, the broken and swollen left leg, the cut-off right hand and a bruise at the left temple with a possible bullet wound. Should we assume that our creature broke its legs, cut its right hand and shot a bullet in its head before it died from a stroke ? More than that, Jansen's explanation for the missing navel couldn't convince us, either. To quote Dr. Jansen, "It's like if you put up an umbrella, the unevenness disappears." On the other hand, quite a number of pathologists concluded that the being was not human at all, since its inner organs were like nothing they had ever seen.

• Prof. Christopher Milroy, Home Office Pathologist, University of Sheffield, UK : "Although a close-up of the brain was shown, it was again out of focus. However, the appearance was not that of a human brain."

• Prof. Mihatsch, University of Basle, Switzerland : "As for the organs removed, they could not be tallied with any human organs."

• Prof. Cyril Wecht, Ex-President, American Academy of Forensic Sciences, USA : "I can't place these structures in an abdominal context... I find it difficult to bring in any connection with the human body as I know it. The structure that must be the brain, if it were a human being, does not look like a brain...it does not seem to be a human being."

• Dr. Carsten Nygren, Oslo, Norway : "This is not a human brain. It is... much too dark."

• Prof. Pierluigi Baima Bollone, University of Turin, Italy : "When we look at the inner organs of the body we find no single organ that in any way resembles any human



organ. The main organ, which could be the liver, has neither the shape nor the location of a human liver. The face of the alleged extraterrestrial shows surprising anatomical features, very big ocular orbits, a very flat nasal pyramid, a mouth somehow wide open... nevertheless, the face is flat, there is no evidence of facial musculature which is present in human beings and is responsible for the large variety of facial expressions of the human species... My overall impression is that we are dealing with a creature that seems to belong to our species but is so clearly different from us that it seems absurd to speculate about the similarity."

There was not a single physician or pathologist who, after watching the full film, concluded it was a hoax or that the being on the table was a dummy. They all agreed the corpse was of a living, biological entity-human or not.

THE ALIEN AUTOPSY FILM, A DISCUSSION – PART (2) THE PATHOLOGISTS According to the cameraman the autopsy was performed by "Dr. Bronk" and "Dr. Williams." Prof. Dr. Detlev Bronk (1897-1975) was no surprise, since his name already appeared in the controversial "Majestic 12" documents. He was Chairman of the National Research Council, America's leading biophysicist and a member of the Advisory Committee of the Army, Air Force and of the



Atomic Energy Commission-certainly a person to whom the supervision of an autopsy of this relevance could have been entrusted. After his death, all his papers and documents were preserved at the Rockefeller Institute for Medical Research, of which he was President from 1953. Dr. Bronk was a very methodical person, kept detailed diaries and all his correspondence, notes and dates. But when Bob Shell wanted to look through his papers and diaries for 1947., he learnt that, mysteriously enough, this is the only year for which all the records are missing. None of the friendly librarians could tell him what had happened to them or why they are still missing. Dr. Williams might have been Dr. Robert Parvin Williams (1891-1967), who was Special Assistant to the Surgeon General of the Army at Fort Monroe, Virginia. He was a Lt. Col. in 1947. and was promoted to Brig. General in 1949. Alone, the naming of Dr. Williams-who was the right man in the right place for the task-indicates the cameraman had some inside knowledge. Were the protagonists of the alien autopsy footage indeed pathologists or surgeons-or just actors ? We asked the physicians who viewed the footage.

• Prof. Dr. Ch. Milroy, University of Sheffield, UK : "Whilst the examination had features of a medically conducted examination, aspects suggest it was not conducted by an experienced pathologist, but rather by a surgeon. "

• Prof. Dr. M. J. Mihatsch, University of Basle, Switzerland : "I do not question the capability of the pathologist or surgeon who is working on the corpse."

• Prof. Cyril Wecht, American Academy of Forensic Sciences, USA : "(They) are either pathologists or surgeons who have performed a number of autopsies before."

• Prof. Pierluigi Baima Bollone, University of Turin, Italy : "Definitely surgeons, not pathologists...well-experienced."

• Prof. Jean Pierre, University of Paris, France : "The persons who performed the autopsy were certainly of the medical profession, if not experienced pathologists."

• Dr Carsten Nygren, Oslo, Norway : "These were surgeons doing the work, not pathologists."

In fact, neither Prof. Bronk nor Dr. Williams were pathologists : Bronk was a biophysicist and Williams a surgeon. Indeed, not one physician concluded they were actors or made any mistakes. One point of criticism was the type of autopsy performed. Obviously it served the purpose of determining the cause of death rather than of learning more about an alien life-form. On the other hand, this is explainable by the circumstances under which the autopsy was performed. According to the cameraman, four living aliens were found at the crash site. One did not survive the recovery operation, the second and third died about four weeks later, and the fourth survived until May, 1949. We do not know anything



about the autopsy of the first creature, and it might very well have been that it was subjected to a "big" scientific autopsy. The cameraman filmed the second and third autopsies on 1st and 3rd July, 1947., when the main concern might have been to find out the cause of their sudden deaths in order to find a way to keep alien no. 4 alive-unless they could establish communication and find out why these visitors had come to Earth. This was surely of a higher interest for the national defence forces than a scientific study of an alien life-form. Nevertheless, we assume that organs were taken for further study during the dissection. Furthermore, according to the cameraman, the fourth alien was autopsied scientifically in a medical theatre in Washington, DC, in the presence of leading scientists from the US, England and France. THE DEBRIS FOOTAGE The Santilli footage showing metal samples was analysed by Dennis W. Murphy, who has an Academy of Science degree in marine diving technology and welding and has studied all types of metalwork. He concluded : "I have never seen anything that resembles the manufacturing techniques used in the construction of the I-beams in the Santilli debris footage. I know of no manufacturing process that could produce the multitude of details found on the I-beams." Murphy refused possibilities like milling ("When I look at the lettering I see precise rounds as part of the symbols. I do not think that you can do this with current milling machines..."), extrusion, rolling, casting, moulding ("against moulding...the apparent lack of weight for all the pieces..., the acute right-angles at the roots, the thinness of the flanges of the I-beam and the finely detailed definition of the raised symbols...", which could only be produced with metal of a high density which is much heavier than the indicated weight), and the use of foam-core paperboard ("the crystalline nature of the break in the broken beams, the reflectivity of the material in the break, the rigidity of the I-beams..." argue against this possibility, according to Murphy). The nature of fractures, the flexible, light and highly reflective appearance of the I-beams baffled Murphy and brought him to the conclusion that, indeed, metal with an extremely fine, crystalline structure had been used, manufactured with an unknown technique. The same conclusion was drawn by Prof. Dr. Malanga of the University of Pisa, Italy. Master Sergeant Bob Allen, USAF security coordinator at a top-secret research facility near Tonapah, Nevada, recognised the panels on the film : "The army came, after many years, to the conclusion that the beings had taken the boxes out with them because they were waiting to be picked up. Each panel was constructed for each of the ETs individually. They could be fitted into slots in various apparatus. The entire system-propulsion, navigation, everything-could be started and controlled by these panels. We tried it too, but our brain frequency was not fast enough to operate them." According to Allen, they were presented, together with other "alien hardware", every 10 years to the Lawrence Livermore Laboratories for examination as the basis of latest state-of-the-art science. This was confirmed by a USAF engineer, working for Sandia Laboratories in Albuquerque, who identified them as some kind of "biofeedback computers responding to neural impulses." - "We learned how to feed information into them, but we were not able to get information out of them," he added.



Bill Uhouse, a mechanical design engineer who worked at the top-secret facility at Area 51 on the Nevada test site-where he allegedly worked with alien technology, identified them as "personal control panels. They served to communicate with the individual member of the crew and possibly to interact with a computer on board or, better, the steering unit. When the craft crashed, each crew member took his panel with him. Possibly they served as communication with a mother ship, which could locate and rescue them." THE HIEROGLYPHS When I first saw the hieroglyphs on the I-beams, I immediately recognised a similarity with the Greek and Phoenician alphabets. Indeed, both of them have a common origin and belong to the same "family" as the many different Semitic alphabets-Aramaic, Sabaeic, Samaritan, Hebrew, Protocanaanitic, Nabataeic and Arabic-which all originate from the hieroglyphic alphabet, one of the four main groups of Egyptian hieroglyphs (the others being two and three-syllable signs and ideograms). Interestingly enough, inscriptions which clearly belong to the same family of alphabets, but pre-date the Phoenician or even the Egyptian culture, have been found all over the world-in Peru (Ylo), Ecuador (Cuenca), Brazil (Piedra Pintada), France (Glozel, Maz d'Azil), on the Canary Islands, and elsewhere. Because of their similarity with the Phoenician alphabet, I call them "Proto-Phoenician." In this context I was able to decipher both I-beams and translate their inscriptions using languages from the same context and language families as the alphabets. They say : "DIREQH ELE/ECE" and "OSNI." - "DIREQH" is related to the Hebrew "Derekh", meaning "way, path, journey." - "ELE" could be a plural of "El", meaning "God", like the Hebrew "Elohim", and "ECE" is related to the Egyptian "ase", meaning "to introduce" or "to approach." So, depending on whether we read the second sign as a "lambda/lamed" or a "gamma/gimel", we can translate it alternatively (since we don't know the grammar) as "the journey of the gods", a prayer, like "Go with God", or "a journey to approach/ introduce.” I translate "OSNI" as the Egyptian "asni", meaning "to make to open", either philosophically, as in "to open for a contact" or "to open the consciousness", or, in a practical sense, as in "Open here." But why would extraterrestrials speak and write like Phoenician, Hebrew or Egyptian ? Maybe because it's the language of the gods, who introduced it on Earth. In fact, the ancient Egyptians believed their hieroglyphic system had been brought to them by Thoth or Tehuti, the God of Wisdom, one of the Neteru ("Watchers") who travelled in the celestial barks on the celestial Nile-the Milky Way. Is it a coincidence that the mathematical system of both ancient Sumer and Egypt was based on 12, when here we meet beings with 12 fingers ? We find twelve-toed footprints on Anasazi petroglyphs in the Canyonlands of Utah, USA, and a twelve-fingered Sky Kachina in the tradition of the Laguna, Hopi and other Pueblo Indians. The Brazilian Ugha Mongulala believe their "Ancient Fathers", who came from the stars, had "six fingers and six toes as signs of their divine origin." ROSWELL OR SOCORRO !? Ray Santilli's claim that the film was "the Roswell footage" caused a lot of controversy, since none of the witnesses to the July, 1947. UFO crash/retrieval event had confirmed either the bodies or the debris. Indeed, the corpses found in Roswell were smaller, more slender, and



had four or five fingers, according to eyewitnesses. None ever mentioned six fingers. In any case, if the film were a fake, why did those responsible for it not care to read at least one of the many books on this subject or see the excellent TV mini-series, Roswell, by Paul Davies, as shown on Showtime ? The very first information I got from Santilli about the source of the film made me wonder if it actually had anything to do with Roswell at all. Ray already insisted on 5th May, 1995. that the autopsies had been filmed on 1st and 2nd July, 1947., and that the recovery had taken place "in the beginning of June", one month too early for Roswell. When I went to Roswell on 30th June 1995. to confront the eyewitnesses (including Robert Shirkey, Glenn Dennis and Frank Kaufmann) with the just-released stills from the film, I asked Santilli for details about the crash site. He could only tell me it was "about four-and-a-half hours away", "close to White Sands test site" and "an Apache reservation", and "at the northern shore of a small dry lake at the end of a small canyon." I asked him to call the cameraman to obtain more detailed instructions, which, indeed, he did. He said the crash site was "between Socorro" (Ray said "Sorocco") "and Magdalena." By the end of July, 1995., Santilli released the full story of the cameraman who confirmed he had learnt of the crash on 1st June, 1947. which dates the event back to the late hours of 31st May, 1947. Date, location and everything we see on the film didn't fit with Roswell. Conclusion : It was a different event. The fact that the cameraman had been flown into Roswell and brought to the crash site by car, caused him to believe he'd been involved in "the Roswell incident" that he'd heard about-and Santilli believed him. THE CRASH/RETRIEVAL SITE Following the instructions given by the cameraman, I was able to find the small dry lake at the end of a canyon by following "the last dirt road before the (Magdalena) mountains." It was about 15 miles away from the White Sands Proving Grounds and the Bosque del Apache National Wildlife Resort, a former reservation. On the third visit to the site, Ted Loman was even able to find the ruins of a (railway) bridge mentioned by the cameraman. After we sent photographs to the cameraman, he was able to confirm the site. In September, 1995. Santilli released the cameraman's drawings, enhanced by a graphic artist, showing the crash scene. Although the scenery in our photographs looked different, we found that, coming from the canyon, it looked exactly like it was in his drawings. Right where he drew the craft crashed into a cliff, we found an area, 20 metres in diameter, where someone had deliberately sizzled off the rock as if trying to remove traces. Above the dry lake bed we located an old mine. According to the New Mexico Office of Mining & Technology in Socorro it was a manganese mine, called "Niggerhead Mine", which was closed in 1938., reopened during the war when manganese was precious and needed, and closed down again in 1945. According to the cameraman, it was again reopened by the US Government (Department of the Interior), but with no further mining, on the very day the retrieval began - 1st June 1947. Mining operations were used as cover events for the Manhattan Project and maybe also here. Isn't the reopening of a mine a perfect excuse for moving in heavy equipment-cranes, flatbed trucks-and personnel, and cordoning off of an area ? An Air Accident Report, allegedly written by General Nathan Twining of the Air Materiel Command at Wright Field and published by the late Len Stringfield, mentions a "Flying Disc Aircraft found near White Sands Proving Grounds" at some time before 16th July, 1947. the date of the report. Since the report covers the full technical evaluation of the craft, we can assume the crash happened at least one month beforehand, if not more. Stringfield quoted



another witness, Major V. A. Postleweith of US Army Intelligence, who had seen a classified telex mentioning a disc crash "in the vicinity of the White Sands Proving Grounds." CRASH AND RETRIEVAL WITNESSES We located several witnesses to a "crash" that very day in question - 31st May, 1947. in the evening hours. Fred Strozzi, a local rancher who lived just a few miles away from the crash site, claimed to have seen a meteorite "bigger than a basketball" falling during that time and in the area in question, according to Betty and Smoky Pound, another local rancher couple. Unfortunately, Strozzi passed away years ago, so we couldn't ask him for details. But the same "meteorite" had also been seen by a group of Native American children of the Acoma tribe who went to school in Gallup, New Mexico. That day, 31st May, which one of them remembered quite clearly because it was just before her birthday-was a very hot day, so they played in the evening when it had cooled down. "Suddenly the whole sky was lit up as if it was daytime," one of them recalled. "In less than four seconds, a big ball of fire glided silently over our heads from left to right, i.e., northwest to southeast", which is the direction of Socorro. "The light was so bright that we kids held our hands before our faces to protect our eyes." Two days later, most of the children had blisters on their hands and arms-"itchies" as they called them. We received a letter from the daughter of one of the witnesses and interviewed two others, one on the phone, the other on camera. A meteorite wouldn't cause blistering like this. According to the cameraman, when he moved in about 24 hours later, the crashed disc was still hot and there was the danger of a fire, so we can indeed assume that the craft was a "fireball" when it crashed in the late hours of 31st May, 1947. Did the local newspapers cover the "meteorite" sighting ? Ted Loman tried to find out, and visited the office of the Socorro Chieftain. He was told that in the late 1960s a fire destroyed some of the papers and that, in fact, some were missing-those between 10th May and 15th June, 1947. At the suggestion of the editorial assistant he spoke to, Ted tried at the library of the local mining university, where he found microfilms of all the issues of the paper-with the exception of those between 10th May and 15th June, 1947. His attempt to find them in the Rio Grande Collection of the New Mexico State University at Las Cruces, New Mexico, was also unsuccessful. Bob Shell tried at the neighbouring town of Magdalena. Again, all papers from that period were missing. He was told, "You won't find them. I have been looking for them for years and nobody has them." He also tried at the Zimmerman Library of New Mexico, without success. According to the cameraman, the craft was delivered on the back of a flatbed truck to Wright Field, Ohio, by the middle of June 1947. A witness, Howard Marston, a civilian engineer who worked at a testing laboratory at Wright Field in the summer of 1947., claims he was present "when they brought in a disc... It was on the trailer of a truck, covered with tarpaulins. They unloaded it in a hangar. I saw it from a distance when they uncovered it. It was a metallic disc, about 30 to 40 feet in diameter," Marston told me when I interviewed him. WITNESSES TO THE FILM'S ORIGIN We located four eyewitnesses who had seen footage from the same stock as the Santilli film



in the possession of the US military and intelligence, a fact recently confirmed by USAF Capt. John McAndrews. Master Sgt. Bob Allen was security coordinator at a top-secret test site near Tonapah, Nevada. When he was briefed for his work, he was shown films for about two-and-a-half hours. When he saw the Santilli film on TV he immediately recognised them as part of the same stock. "I saw three autopsies", he told me. During one, Truman stood behind the glass screen in the autopsy room. He wore a surgeon's face-mask, but one could see it was Truman. After a few days the first one died, then the second. They said, "Damn, they are dying like flies and we have to find out if they have any hostile intentions and what they are doing here. We must find a way to keep the fourth alive." That's why the autopsies were done. The fourth extraterrestrial lived for another two years..." Sgt. Clifford Stone, US Army, was stationed at Fort Ley, Virginia, in 1969. He was part of a Nuclear/Biological/Chemical Accident (NBC) Quick Reaction Team. He said, "My mission on that was to be the NBC NCO, the communications NCO. I had the opportunity to take our Lieutenant to Fort Belvoir, Virginia. At Fort Belvoir, myself and another person, a person from the Air Force, an airman, went to gallivant around and went up the stairs in an auditorium there, and we went into one room and sat down, and there was this plexiglass window down into the theatre...and they were watching down there what we believed to be trailers of science fiction movies. "There were these common saucer-shaped UFOs, cigar-shaped UFOs...and you also had bodies. The airman and I went ahead and tried to figure out what movies these came from because we had an interest in SF... There were several types of bodies... When we did this, some people came in and told us to follow, in no uncertain terms." Both were arrested and underwent an "intensified debriefing" which took four nights and five days. "When I saw the Santilli tape, I saw the pictures first : they were haunting, because they took me back to this day in 1969, to these movies that they were watching. There were bodies that looked very, very, very close to that one. And there were alive ones, also. I have knowledge that there is footage within a tent. I have knowledge of a film with-if that is not Truman in the film, it is a very convincing double." On 26th June, 1995. the British researcher Colin Andrews visited Ray Santilli in the presence of the Japanese researcher Johsen Takano, who advises the Japanese Government in UFO matters, and Dr. Hoang-Yung Chiang of the National Research Centre for Biotechnology in Taipeh, Taiwan. Dr. Hoang-Yung teaches at the Cultural University and the Medical University of Taipeh and, through his initiative, ufology is now officially recognised by the Taiwanese Government as a scientific discipline. After a private viewing, both Takano and Hoang-Yung told Andrews they had seen the film before : Johsen, when his government had requested UFO information from the US Government, which was then brought to Tokyo by a CIA courier; Hoang-Yung, when he had visited the CIA's headquarters in Langley, Virginia. CONCLUSION While nobody has been able to present any proof that the Santilli autopsy footage was faked, we have some convincing indications that the film might very well be genuine. If it is a hoax, it is definitely the most ingenious fake of the century. Instead of continuing the polemic of the last year or so, serious UFO researchers should continue to evaluate the evidence and search for the truth, in what might turn out to be the most provocative proof yet that we are not alone in the Universe. About the Author



Michael Hesemann is a cultural anthropologist and historian who studied at Göttingen University. He is a best-selling author and award-winning film producer, with expertise in frontier sciences and extraterrestrial phenomena. He lives in Düsseldorf, Germany. Since 1984., Hesemann has published and edited Magazin 2000, which comes out in German and Czech languages. His international best-sellers, UFOs : The Evidence, A Cosmic Connection and UFOs. A Secret Matter have been published in 14 countries, with a distribution of more than 500,000 copies. His latest book, Beyond Roswell (with Philip Mantle), on his investigation into the controversial alien autopsy footage, will be published towards the end of 1996. by Marlowe, New York. Michael Hesemann has produced several award-winning documentaries, such as UFOs : The Secret Evidence and UFOs, Secrets of the Black World, and has worked for TV programmes in Germany, Japan and the US. He has spoken at international conferences in 22 countries across five continents, at 30 universities, and at the United Nations. He is an associate member of the Society for Scientific Exploration.


11

SVEMIRSKA BAZA NA MARSU Nakon posjeta Mjesecu Zemljani su poželjeli stupiti nogom na tlo Marsa. Prilikom proslave dvadesete godišnjice prvog spuštanja čovjeka na Mjesec, predsjednik Sjedinjenih Država je izložio planove svoje zemlje vezane uz Zemljin najbliži planet. Govoreći u Nacionalnom muzeju zrakoplovstva i svemirskih letova u Washingtonu, okružen astronautima Apolla 11, Neil A. Armstrongom, Edwin E. Aldrinom rnl. i Michael Collinsom, predsjednik Bush je izložio etape američkog putovanja na Mars. Prvi korak bilo bi napredovanje od programa svemirskih letjelica do postavljanja u stalnu orbitu oko Zemlje orbitalne stanice, na kojoj bi se okupljale veće letjelice predviđene za dalja putovanja. Sljedeći korak bilo bi uspostavljanje svemirske baze na Mjesecu gdje bi se razvijali i ispitivali materijali, oprema i gorivo potrebno za dulja svemirska putovanja i stjecalo iskustvo o životu i radu čovjeka u vanjskom svemiru kroz dulje vremensko razdoblje. I na kraju, ekspedicija na Mars. Svečano obećavši da će Sjedinjene Države učiniti «narodom koji putuje svemirom», predsjednik je rekao da će cilj biti «natrag na Mjesec, natrag u budućnost...a zatim, putovanje u sutrašnjost, na drugi planet; misija na Mars s Ijudskom posadom». «Natrag u budućnost». Možda je izbor riječi slučajan, ali ne mora biti tako; možda premisa, da odlazak u budućnost uključuje povratak u prošlost, predstavlja više nego samo slogan osobe zadužene za pisanje govora. Jer, postoje dokazi kako se naslov ovog poglavlja, «Svemirska baza na Marsu», može primijeniti, ne samo na razgovor o budućim planovima, već i na razotkrivanje nečega što se već dogodilo u prošlosti: Dokazi da je nekada davno na Marsu postojala svemirska baza koja je, još zanimljivije, možda ponovno aktivirana upravo pred našim očima. Ukoliko će se čovjek odvažiti na putovanje sa Zemlje u svemir, logično je i tehnološki opravdano da upravo Mars bude prvi planet na tom putovanju u nepoznato. Na putovanju do drugih svjetova potrebne su usputne stanice, zbog zakona nebeskog kretanja, ograničenja težine i energije, opreme za preživljavanje ljudske posade i ograničenja koje postavlja fizička i mentalna izdržljivost čovjeka. Da bi svemirska letjelica mogla prenijeti ekipu astronauta na Mars i natrag, trebala bi težiti gotovo dva milijuna kilograma. Za podizanje tako masivnog vozila sa površine Zemlje (planete sa solidnom gravitacijom, u usporedbi s njenim najbližim susjedima) bila bi potrebna prilično velika količina goriva koja bi, zajedno sa rezervoarima za njegovo držanje, još više povećala težinu i onemogućila uzlijetanje. (Kapacitet nosivosti američkih svemirskih letjelica danas iznosi 30.000 kilograma). Problemi uzlijetanja i goriva bili bi znatno manji kada bi se letjelica sklapala u bestežinskoj orbiti oko Zemlje. Ovakav scenarij predviđa postojanje orbitalne stanice s posadom, na koju bi svemirsko transportno vozilo prenijelo veliku svemirsku letjelicu. U međuvremenu bi astronauti u stalnoj svemirskoj bazi na Mjesecu razvijali tehnologiju opstanka čovjeka u svemiru. Nakon toga, čovjek i letjelica bi zajednički krenuli na putovanje na Mars. Kružni izlet mogao bi potrajati otprilike dvije do tri godine, ovisno o putanji i poravnanju Zemlje i Marsa. Duljina boravka na Marsu također bi se mijenjala ovisno o ograničenjima i nekim drugim razlozima: na početnim misijama astronauti uopće ne bi boravili na planetu (samo nekoliko orbita oko Marsa), a kasnije bi mogli ostati i dulje vremena u stalnoj koloniji koju bi posluživale ili održavale smjene letjelica i astronauta. Uistinu, mnogi zagovaratelji «Slučaja Mars», kako je nazvan ovaj pothvat nakon nekoliko znanstvenih konferencija održanih na tu temu, misiju na Mars s posadom smatraju opravdanom samo u slučaju da se na planetu uspostavi stalna svemirska baza. Ona bi poslužila kao uvod u misije s posadom na još udaljenije planete i ujedno kao prethodnik kolonije, stalnog naselja Zemljana na novom svijetu. Napredak od svemirske letjelice preko orbitalne stanice, sve do spuštanja na Mjesec i postavljanja svemirske baze na njemu, svi ti postepeni koraci i usputne stanice na putovanju na Mars, opisani su u scenarijima koje čitamo poput znanstvene fantastike, ali koji su utemeljeni na postignućima znanosti i dostupnoj tehnologiji. Već dugo vremena planira se postavljanje svemirskih baza na Mjesecu i Marsu (i tamošnja kolonija) i takvi se planovi smatraju u potpunosti ostvarivima. Održavanje ljudskih života i aktivnosti na Mjesecu svakako predstavljaju izazov, međutim, ispitivanja pokazuju kako je to moguće izvesti. Mnogo veći izazov su zadaci na Marsu, budući da je opskrba sa Zemlje (kako je zamišljeno u projektima o Mjesecu) mnogo teže i skuplje. Bez obzira na to, na Marsu su dostupni temeljni izvori potrebni za opstanak i djelovanje čovjeka i znanstvenici su uvjereni da bi Čovjek mogao živjeti na Marsu «neovisno o zemlji». Zaključeno je da se na Marsu može živjeti, jer se na njemu moglo živjeti u prošlosti. Mars danas djeluje kao hladan, napola zamrznut planet, čija je površina negostoljubiva za bilo koji oblik života. Radi se o planetu s oštrim i hladnim zimama i temperaturama koje se dižu iznad točke smrzavanja u najtoplijem razdoblju samo na području ekvatora. Ogromna područja Marsa prekrivena su ili trajno zamrznutim tlom ili zarđalim željeznim stijenama i šljunkom (zbog kojeg planet ima karakterističnu crvenkastu boju), bez tekuće vode za održavanje života ili kisika za disanje. Ali nema tome dugo, govoreći geološki, Mars je bio planet relativno ugodnih godišnjih doba, s tekućom vodom, oceanima i rijekama, (plavim!) nebom prekrivenim oblacima, a možda (ali samo možda) čak i nekim oblicima prirođenog jednostavnog biljnog života. Različita istraživanja vode do jednog zaključka: Mars sada prolazi kroz ledeno doba, vjerojatno slično Iedenim dobima koja su periodično pogađala Zemlju. Danas se smatra da su Iedena doba na Zemlji, koja su se pripisivala brojnim faktorima, proizlazila iz tri osnovne pojave vezane uz kruženje Zemlje oko Sunca. Prva je konfiguracija samog kruženja: zaključeno je kako se oblik orbite mijenja od kružnog prema eliptičnom, u ciklusima od otprilike stotinu tisuća godina. Zbog toga se Zemlja ponekad nalazi bliže Suncu, a ponekad je udaljena od njega. Na Zemlji postoje godišnja doba jer os Zemlje nije postavljena okomito na ravninu svog kruženja (ekliptiku) već je nagnuta,

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/bazanamarsu.htm (1 of 9) [20.11.2008 12:39:51]

11

uslijed čega je sjevema polutka pod jačim utjecajem Sunca tijekom (sjevemog) Ijeta, a južna polutka u zimi, i obmuto (Slika 73). Međutim, taj nagib, koji danas iznosi oko 23,5 stupnja nije stabilan, jer poput broda koji se okreće, Zemlja mijenja svoj nagib za otprilike tri stupnja više ili manje, u ciklusima koji traju otprilike 41 000 godina. Što je nagib veći, to su izraženije krajnosti zime i ljeta, mijenjaju se tokovi zraka i vode i pojačavaju klimatske promjene pod nazivom «Iedena doba» ili «međuledena» topla razdoblja. Treći pomoćni element je ciklus Zemljine nepostojanosti koja nastaje uslijed rotacije, a pritom njena os na nebu stvara zamišljeni krug. Ta se pojava naziva precesijom ekvinocija i jedan njen ciklus traje otprilike 26.000 godina. Ova tri ciklusa isto tako djeluju i na Marsu, samo što su njegova putanja oko Sunca i diferencijal nagiba veći, pa uslijed toga nastaju veće krajnosti u izmjenjivanju klime. Spomenuli smo da trajanje ciklusa na Marsu iznosi otprilike 50.000 godina, iako se isto tako spominju i kraći i dulji ciklusi. Kada na Marsu ponovno nastupi sljedeće toplo razdoblje, međuledeno doba, planet će doslovno biti preplavljen vodom, godišnja doba na njemu neće biti tako oštra, a atmosfera neće biti Zemljanima toliko strana kao što je danas. Kada je na Marsu vladalo posljednje «međuledeno» doba? To nije moglo biti tako davno, jer bi inače pješčane oluje na Marsu izbrisale mnogo više, a vjerojatno i većinu dokaza s njegove pollršine o postojanju nekadašnjih riječnih tokova, oceanskih obala i jezera, a u atmosferi Marsa ne bi bilo toliko mnogo vodene pare koliko je danas moguće naći. «Na crvenom planetu je tekuće vode vjerojatno bilo još relativno nedavno, geološki govoreći», kaže Harold Masursky iz Američkih Geoloških Istraživanja. Neki stručnjaci smatraju da se posljednja promjena dogodila prije deset tisuća godina. Stručnjaci koji planiraju spuštanje i dulje boravke na Marsu ne misle da bi se klima mogla promijeniti i vratiti u međuledeno doba u sljedeća dva desetljeća, međutim, smatraju kako su osnovni uvjeti za život i opstanak na Marsu dostupni. Pokazali smo da na Marsu ima vode u obliku ogromnih područja prekrivenih trajno zalmznutim slojevima tla: osim toga, vodu možemo naći u blatu, u područjima koja iz svemira izgledaju poput suhih riječnih korita. Kada su geolozi sa Državnog Sveučilišta Arizona, radeći za NASA-u, predlagali sovjetskim znanstvenicima mjesto pogodno za slijetanje na Mars, izdvojili su veliki kanjon u bazenu Lunae Planum kao područje na kojem bi pokretne sonde «mogle doći do nekadašnjih riječnih korita, ukopati se u taloge delte gdje je nekada davno rijeka utjecala u sliv» i tamo pronaći tekuću vodu. Podzemni vodeni bazeni su, prema mišljenju mnogih znanstvenika, siguran izvor vode. Nove analize podataka dobivenih sa Ietjelica i instrumenata postavljenih na Zemlji naveli su u Iipnju 1980. godine ekipu pod vodstvom Roberta L. Huguenina sa Sveučilišta Massachusetts na zaključak, kako dvije koncentracije vodenog isparavanja na Marsu, južno od njegovog ekvatora, sugeriraju postojanje ogromnih rezervoara tekuće vode, tek nekoliko palaca ispod površine Marsa. Kasnije te iste godine Stanley H. Zisk iz zvjezdamice Haystack u Westfordu, Massachusetts i Peter J. Mouginis-Mark sa Sveučilišta Brown, Rhode Island, izvijestili su u časopisu Science and Nature (studeni, 1980.) kako radarsko ispitivanje područja na južnoj polutki planeta ukazuje na postojanje «vlažnih oaza», «znatne količine tekuće vode» ispod površine. Osim toga, naravno, postoji i velika količina vode zarobljena u Iedenoj kapi na sjevemom polu, koja se topi na rubovima tijekom sjevemog Ijeta, stvarajući velike vidljive tamne plohe (Slika 74). Jutamje magle koje se mogu vidjeti na Marsu navode znanstvenike na pomisao o postojanju rose, izvora vode mnogim biljkama i životinjama u .sušnim područjima na Zemlji. Atmosfera Marsa, na prvi pogled negostoljubiva, pa čak i otrovna za čovjeka i život općenito, mogla bi u stvari biti izvorom života. Otkriveno je da sadrži nešto vodene pare, koja se može izlučiti kondenzacijom. Atmosfera bi osim toga mogla biti izvorom kisika za disanje i gorenje. Atmosfera Marsa prvenstveno se . sastoji od ugljičnog dioksida (COZ), malog Shka 74 postotka dušika, argona i kisika u tragovima (atmosfera Zemlje sastoji se prvenstveno od dušika, velikog postotka kisika i male količine ostalih plinova). Proces pretvaranja ugljičnog dioksida (COZ) u ugljični monoksid (CO), prilikom čega se oslobađa kisik (CO+O), je temeljni kemijski postupak pa bi ga astronauti i naseljenici lako mogli provoditi. Ugljični monoksid mogao bi poslužiti kao jednostavno gorivo za rakete. Crvenkasto-smeđa ili «rđava» boja planeta još je jedan od znakova dostupnosti kisika, jer je ona nastala kao posljedica stvaranja rđe na željeznim stijenama naMarsu. Tako nastaje željezni oksid, željezo u spoju s kisikom. Na Marsu se radi o vrsti minerala pod nazivom limonit, spoju željeznog oksida (Fe203) i nekoliko molekula vode (H2O), tako da bi bilo moguće korištenjem odgovarajuće opreme iz nje odvojiti i izlučiti velike količine kisika. Vodik kojeg možemo dobiti razbijanjem vode na njene sastavne elemente mogao bi se upotrijebiti u proizvodnji hrane i korisnih materijala, od kojih se mnogi zasnivaju na ugljikovodicima (spojevi vodika i ugljika). Iako je tlo na Marsu relativno bogato solima, znanstvenici smatraju da bi se sol mogla isprati vodom do te mjere da površine postanu prikladne za uzgoj bilja u staklenicima. Na taj bi se način hrana mogla uzgajati lokalno, posebno iz sjemena onih vrsta žitarica i povrća koje su otpome na soli, a ljudski otpaci mogli bi se koristiti kao umjetno gnojivo, kao što je to slučaj u mnogim zemljama Trećeg svijeta na Zemlji. Biljkama i umjetnom gnojivu je potreban dušik kojeg na Marsu ima u malim količinama, ali ipak postoji: atmosfera Marsa sastoji se od 95% ugljičnog dioksida, međutim, sadrži gotovo 3% dušika. Staklenici za uzgajanje sve te hrane bili bi izrađeni u obliku plastičnih kupola na napuhavanje, a struja bi se dobivala iz akumulatora na solarno napajanje. V ozila za kretanje po površini Marsa također bi bila na solami pogon. Vulkanske aktivnosti na Marsu, u prošlosti, također predstavljaju još jedan izvor, ne samo vode, već i topline. Među nekoliko uočljivih vulkana nalazi se i onaj pod nazivom Olympus, prema grčkoj planini bogova, koji svojom veličinom nadmašuje svaki vulkan na Zemlji, pa čak i u Sunčevom sustavu. Najveći vulkan na Zemlji, Mauna Loa na Hawaiima, visok je 6,3 milje. Marsov Olympus Mons uzdiže se 15 milja nad dolinom koja ga okružuje,


11

a njegov krater u promjeru iznosi 45 milja. Vulkani na Marsu i drugi dokazi vulkanskih aktivnosti na tom planetu upućuju na postojanje vruće rastopljene jezgre. Sve to ukazuje na moguće postojanje toplih područja na površini, izvora vruće vode i ostalih pojava koje nastaju kao posljedica visoke temperatureu središtu. Toliko je mnogo stvari na Marsu koje podsjećaju na Zemlju; njegov dan koji traje gotovo jednako kao dan na Zemlji, njegova godišnja doba (iako otprilike dva puta dulja nego godišnja doba na Zemlji), ekvatorijalna područja, ledeni sjevemi i južni polovi, izvori vode koji su nekada bili mora, jezera i rijeke, planinski lanci i doline, vulkani i kanjoni. Uistinu, neki znanstvenici smatraju da je Mars, iako je nastao u isto vrijeme kada i ostali planeti, prije 4,6 milijarde godina, danas na stupnju na kojem je Zemlja bila na svom početku, prije nego je biljni svijet počeo oslobađati kisik i mijenjati Zemljinu atmosferu. Ova ideja je poslužila kao osnova prijedloga Teorije o Geji prema kojoj bi Čovjek mogao «preteći» evoluciju na Marsu tako da na planet donese život, budući da neki smatraju kako je upravo sjeme života Zemlju učinio prikladnom za život. Pišući za The Greening of Mars, James Lovelock i Michael Allaby poslužili su se znanstvenom fantastikom kako bi opisali način na koji bi se raketama sa Zemlje na Mars mogli poslati mikroorganizmi i «halocarbon plinovi». Mikroorganizmi bi trebali započeti biološki lanac, a «haloc» bi trebali stvoriti štit u atmosferi Marsa. Taj štit od plinova, postavljen u atmosferi iznad, trenutno, hladnog i neplodnog planeta, trebao bi sprječavati rasipanje u svemir topline koju Mars prima od Sunca i topline iz njegove unutrašnjosti i tako stvoriti umjetno izazvan efekt «staklenika». Ugrijavanje i zgušnjavanje atmosfere oslobodilo bi smrznute vode na Marsu, pojačalo rast bilja i na taj način povećalo zalihe kisika na planetu. Svakim korakom u ovoj umjetno izazvanoj evoluciji proces bi postajao jači. Tako bi donošenje života na Mars učinilo taj planet prikladnim za život. Spomenuti znanstvenici ovaj su prijedlog iznijeli 1984. godine. Slučajno ili ne, ali moderna znanost je još jednom došla do drevnih spoznaja. Jer, u knjizi Dvanaesti planet (1976.) opisuje se kako su Anunnaki stigli na Zemlju prije otprilike 450.000 godina kako bi se dokopali zlata koje im je bilo potrebno da bi zaštitili život na svome planetu Nibiru. Oni su željeli postaviti zlatne čestice u atmosferu svog planeta koja je nestajala i na taj način spriječiti gubitak topline, zraka i vode. Planovi zagovornika Hipoteze Geja zasnivaju se na pretpostavkama i vjerojatnosti. Prvo, Mars nema vlastitih oblika života; drugo, stanovnici jednog planeta imaju pravo uvesti svoje oblike života na drugi svijet, bez obzira postoji li već na njemu život. Međutim, ima li života na Marsu ili, kako neki radije pitaju, je li na Marsu postojao život u manje surovim klimatskim razdobljima? Tim su se pitanjem pozabavili planeri i provoditelji različitih misija na Mars. Nakon svih ispitivanja, fotografiranja i sondiranja, očigledno je kako život kakav cvate na Zemlji (drveće, šume, grmlje i trava, leteće ptice i lutajuće životinje) tamo jednostavno ne postoji. Ali, što je s nižim oblicima života, lišajevima, algama ili nižim bakterijama? Iako je Mars mnogo manji od Zemlje (njegova masa iznosi otprilike desetinu Zemljine mase, a promjer mu je upola manji) njegova površina, koja je sada u cijelosti kopnena, veličinom otprilike odgovara dijelu Zemljine površine prekrivenim kopnom. Prema tome, područje koje treba istražiti jednako je veliko kao područje na Zemlji prekriveno kontinentima, planinama, dolinama, ekvatorijalnim i polarnim područjima; toplim i hladnim područjima; vlažnim područjima i suhim pustinjama. Kada bismo na površinu Marsa postavili površinu Sjedinjenih Država, od obale do obale (Slika. 75), mogli bismo procijeniti opseg istraživanja i raznolikost terena i klima kojima bismo se bavili. Nije ni čudo što su prve uspješne međuplanetame sonde bez posade za ispitivanje Marsa, Mariner 4, 6 i 7 (1965.-1969. godine), koje su fotografirale dijelove planeta proletjevši pored njega, otkrile kako je planet izbrazdan kraterima i potpuno pust, bez znakova bilo kakvih geoloških aktivnosti u prošlosti. Gotovo sve fotografije su prikazivale brdovita područja izbrazdana kraterima na južnoj polutki Marsa. Ta se slika planeta, na kojem ne samo da ne postoji život već je i on sam beživotna i mrtva kugla, potpuno prornijenila kada je 1971. Mariner 9 ušao u stazu oko Marsa i ispitao gotovo čitavu njegovu površinu. Otkriven je živi planet na kojem je u prošlosti bilo geoloških aktivnosti i vulkana, na kojem se mogu vidjeti doline i planine, kanjoni u kojima bi američki Veliki Kanjon mogao nestati bez traga i znakovi koji upućuju na postojanje tekuće vode. Mars nije samo živi planet, već je to planet na kojem bi mogao postojati život. Tako je prvi cilj misije Viking bila potraga za životom na Marsu. Viking 1 i Viking 2 Iansirani su s Cape Canaverala u Ijeto 1975. i stigli su na svoje odredište u srpnju, tj. kolovozu 1976. godine. Svaki od njih sastojao se od Orbitera koji je ostao u stazi oko planeta radi daljnjih promatranja i sonde koja se spustila na površinu planeta. Kako bi osigurali sigumo slijetanje, za spuštanje su odabrana relativno ravna mjesta na sjevemoj polutki, međusobno ne previše udaljena: no, unatoč tome, prevladavao je «biološki kriterij» (tj. mogućnost postojanja života) «u odabiru geografske širine na kojoj će spustiti sonde». Orbiteri su sakupili niz podataka o Marsu koji se još uvijek proučavaju i analiziraju, a neprestano se pojavljuju novi detalji i spoznaje. Sonde su slale uzbudljive fotogratije pejzaža' Marsa snimljene iz velike blizine i provodile brojne eksperimente u potrazi za životom, Osim instrumentima za analizu atmosfere i kamerama za fotogratiranje područja na koja su se spustili, svaka sonda se koristila kombiniranim masenim spektrometrom plinske kromatogratije (GCHS) u analizi površine, odnosno u potrazi za organskim tvarima, te trima instrumentima konstruiranim za otkrivanje metaboličkih aktivnosti u tlu. Mehaničke hvataljke uzimale su uzorke tla, stavljale ih u malu peć, ugrijavale, obrađivale i ispitivale na različite načine. U uzorcima nisu pronađeni živi organizmi, već samo ugljični dioksid i male količine vodene pare. Nije bilo čak niti organskih molekula koje su sa sobom donosili sudari s meteorima, Pretpostavlja se, ako su takve molekule i stigle na Mars, vjerojatno ih je uništila današnja visoka razina ultraljubičastog svjetla kojoj je izložen planet, čija je zaštitna atmosfera sada gotovo nestala. Tijekom višednevnih eksperimentiranja na Marsu nije


11

nedostajalo drame i uzbuđenja. Ako se osvmemo na prošlost, sposobnost NASA-ine ekipe u upravljanju i usmjeravanju opreme na površini Marsa sa Zemlje čini nam se poput bajke. Međutim, i planirane rutine i nepredviđeni događaji bili su uspješno obavljeni. Mehaničke hvataljke su prestale raditi, ali su uspješno popravljene radio-komandama. Javljali su se i drugi kvarovi i prilagodbe. Primjerice, neizvjesnost koja oduzima dah, kada su prilikom eksperimenata razmjene plinova otkrili strujanje kisika. Instrumenti sa Vikinga 2 trebali su potvrditi ili opovrgnuti rezultate eksperimenata provedenih instrumentima sa Vikinga 1, a koji nisu odgovorili na pitanje jesu Ii promjene na uzorcima tla bile organske ili kemijske, biološke ili uopće nisu imale veze s oblicima života, Rezultati Vikinga 2 potvrdili su reakcije u eksperimentima Vikinga 1, Kad su se miješali plinovi ili se tlu dodavala «hranjiva juha», zbivale su se značajne promjene u razini ugljičnog dioksida. No, predstavljaju li te promjene kemijske ili biološke reakcije i dalje ostaje zagonetkom. Koliko god su znanstvenici gorljivo tražili oblike života na Marsu ne bi li na taj način dobili podršku svojim teorijama o spontanom nastanku života na Zemlji iz primordijalne juhe, većina ih je morala sa žaljenjem zaključiti kako dokazi o životu na Marsu nisu pronađeni. Norman Horowitz iz Caltecha sažeo je prevladavajuće mišljenje, izjavivši za Scientific American, u studenom 1977 .godine, kako «na područjima Marsa koja su ispitale ove dvije letjelice ne postoje nikakvi oblici života. Vjerojatno se isto može zaključiti za čitav planet, međutim, to je zarnršen problem kojem je još uvijek nemoguće pristupiti». Sljedećih godina su se provodili laboratorijski eksperimenti u kojima su znanstvenici na najbolji mogući način oponašali tlo i uvjete na Marsu, čije su reakcije bile biološke prirode. Posebno su zanimljivi bili eksperimenti koji su se provodili 1980. godine u Svemirskom biološkorn laboratoriju na Moskovskom Sveučilištu: kada bi se zemaljski oblici života uvodili u simulirane uvjete Marsa, ptice i sisavci bi ugibali za nekoliko sekundi, komjače i žabe su živjele nekoliko sati, insekti su preživjeli tjednima. Međutim, gljivice, lišajevi, alge i mahovina su se brzo prilagodili novom okolišu; zob, raž i grah su proklijali i rasli, ali se nisu mogli razmnožavati. Prema tome, život na Marsu bi se mogao održati. No, je li? Ako je evolucija na Marsu imala na raspolaganju 4,6 milijarde godina, gdje su onda, ne samo mikroorganizmi (koji mogu i ne moraju postojati), nego i viši oblici života? Ili su Sumerani bili u pravu kada su govorili kako je život na Zemlji proklijao tako brzo nakon stvaranja samo zato što je na nju doneseno «Sjeme Života» sa Nibirua? I dok tlo Marsa još uvijek čuva tajnu o tome jesu li ili ne reakcije na ispitivanja bile kemijske i beživotne ili biološke, uzrokovane živim organizmima, stijene Marsa nas izazivaju mnogo većim zagonetkama. Započet ćemo s tajnom stijene sa Marsa koja nije pronađena na Marsu već na Zemlji. Među tisućama meteora pronađenih na Zemlji, njih osam, otkrivenih u Indiji, Egiptu i Francuskoj u razdoblju između 1815. i 1865. godine (poznatiji kao skupina SNC, prema početnim slovim lokacija na kojima su pronađeni), bili su jedinstveni po tome što je njihova starost bila samo 1,3 milijardu godina, dok su meteori općenito stari 4,5 milijarde godina. Kada je još nekoliko takvih stijena pronađeno na Antarktiku 1979. godine, već je bio poznat plinoviti sastav atmosfere Marsa. Uspoređivanjem je otkriveno kako SNC meteori sadrže tragove izotopa dušika-14, argona-40 i 36, neona-20, kriptona-84, i ksenona-13, što je gotovo identično zastupljenosti ovih rijetkih plinova na Marsu. Kako su ti meteori ili stijene stigle na Zemlju? Zašto su stare samo 1,3 milijardu godina? Jesu li se one, nakon katastrofalnog sudara s Marsom nekako oduprle njegovoj gravitaciji i odletjele na Zemlju? Još su zagonetnije stijene otkrivene na Antarktiku. Fotografija jedne od njih, koju je NASA objavila u The New York Timesu, 1. rujna 1987. godine, pokazuje da stijena nije «veličine nogometne lopte» kao što su ju opisivali, već više nalikuje odlomljenom bloku (Slika 76) sastavljenom od četiri umjetno oblikovana, spojena kamena oblika cigle, nešto što bismo prije očekivali pronaći u ruševinama iz razdoblja prije Inka, u Svetoj Dolini u Peruu Slika. 77) nego na Marsu. A ipak, sva ispitivanja stijene (više se ne naziva meteorom) svjedoče o njenom porijeklu sa Marsa. Kako bi tajna postala još složenijom, fotografije sa površine Marsa otkrivaju osobine koje su astronomi, vidjevši ih, nazvali «Grad Inka». Oni se nalaze na južnom dijelu planeta i predstavljaju niz strmih zidova načinjenih od četvrtastih i pravokutnih dijelova {Slika 78 prikazuje snimak 42112-15, sa letjelice Mariner 9). John McCauley, NASA-in geolog, primijetio je kako su «izbojci neprekinuti, na njima ne nalazimo prijelome i među dolinama i malenim brežuljcima koji ih okružuju ističu se poput zidova drevne ruševine.» Ovaj ogromni zid ili niz povezanih, oblikovanih kamenih blokova zapanjujuće je sličan divovskim i zagonetnim građevinama na Zemlji kao što je ogroman zid od divovskih kamenih blokova koji čine osnovu velike terase u Baalbeku u Libanonu (Slika 79). Ili, ne toliko savršeni, ali jednako dojmljivi krivudavi paralelni kameni zidovi u Sacsahuamanu iznad Cuzcoa u Peruu (Slika 80). U svojim knjigama The Stairway to Heaven i The Lost Realms, izgradnju ovih građevina pripisao sam Anunnaki-ima/Nefilima. Osobine na Marsu možda bi mogli objasniti kao prirodne pojave, a veličina blokova, od tri do pet milja u duljinu, mogla bi ukazivati na djelo prirode a ne ljudi, kakvog god porijekla bili. S druge strane, budući da nije pronađeno nikakvo uvjerljivo prirodno objašnjenje, možemo ih smatrati ostacima umjetnih građevina, pre1postavimo li da su «divovi» Bliskog istoka i andske učenosti posjetili i Mars. Činilo se da je ideja o «kanalima» na Marsu bila napuštena kada su, nakon desetljeća ismijavanja, znanstvenici pretpostavili da su linije što su ih Schiaparelli i Lowell promatrali i ucrtali u kartu bili u stvari kanali isušenih rijeka. Međutim, na površini Marsa su pronađene i druge osobine koje se ne mogu jednostavno objasniti. Među ostalima, tu su bijele «pruge» koje se protežu u ravnim linijama miljama daleko; ponekad su paralelne, ponekad pod kutom, a ponekad se križaju s drugim, užim «brazdama» (Slika 81 predstavlja skiciranu fotografiju). Još jednom su ekipe


11

NASA-e navodile na zaključak da su ovi oblici mogli nastati uslijed djelovanja pješčanih oluja. Moglo bi biti, premda izgleda da pravilnost, a posebno presijecanje Iinija ukazuju na njihovo umjetno porijeklo. Želimo Ii pronaći isto takve osobine na Zemlji, potražit ćemo glasovite Nazca Iinije u južnom Peruu (Slika 82) čije se porijeklo pripisuje «bogovima». I Bliski istok i Ande su poznate po svojim brojnim piramidama: goleme i jedinstvene piramide u Gizehu, stepenaste piramide ili zigurati u Mezopotamiji i piramide ranih civilizacija u Americi. Kao što nam pokazuju fotografije snimljene sa Ietjelica Mariner i Viking, na Marsu možemo vidjeti čak i piramide ili nešto nalik piramidama. Na snimci 4205-78, snimljenoj 8. veljače 1972. godine sa Ietjelice Mariner 9 i snimci 4296-23, nastaloj šest mjeseci kasnije, po prvi puta je primijećeno nešto što izgleda kao trostrana piramida u Elysiumu (karta, Slika 83), visoravni u području pod nazivom Trivium Charontis. Pažnja je usmjerena na dva para «tetrahedron piramidalnih tvorevina» (poslužimo se znanstvenom terminologijom); jedan par su činile velike piramide, a drugi par su činile mnogo manje piramide, naizgled organizirane u obliku romba (Slika 84). U ovom slučaju veličina «piramida» (veće piramide iznose dvije milje u duljinu svaka i pola milje u visinu) ponovno navodi na zaključak da se radi o .... Činjenica da su te osobine bile snimljene u razmaku od šest mjeseci, pod različitim kutovima i sunčevom svjetlošću, a ipak pokazuju njihove precizne tetrahedral oblike, uvjerila je mnoge kako se radi o umjetnim tvorevinama, iako je njihova veličina neshvatljiva. «Budući da trenutno ne postoji nikakvo lako prihvatljivo objašnjenje», napisao je Chandler, «ne postoji niti razlog zbog kojeg ne bismo razmotrili najočigledniji zaključak: možda su ih izgradila inteligentna bića». Francis Graham je izjavio kako «među teorijama o porijeklu ovih tvorevina svoje mjesto mora zauzeti i nagađanje da su ih izgradile drevne rase Marsijanaca» i pitao se da li će možda istraživači u budućnosti moći otkriti u ovim tvorevinama unutrašnje komore, prekrivene ulaze ili natDise koii su možda odolieli «eroziiama vietra tiiekom deset tisuća. Istraživači koji su ispitivali fotografije Marsa opazili su još neke «piramide» s različitim brojem glatkih stranica. Zanimanje i polemika usredotočili su se uglavnom na područje pod nazivom Cydonia (karta, Slika 83) zbog toga što se čini da se tamo nalaze skupine nečega što bi mogle biti umjetne tvorevine, poravnate s objektom kojeg neki nazivaju «sfingom» Marsa, a koja se nalazi istočno od ovih tvorevina, kao što se lako može vidjeti na panoramskoj NASA-inoj fotografiji 035-A- 72 (Ploča E). Lako je uočiti stijenu koja prikazuje crte skladnog ljudskog lica, izgleda muškarca, koji nosi nešto poput kacige (Slika 85), lagano otvorenih usta i očiju koje gledaju ravno u promatrača, ukoliko se dotični gledatelj nalazi na nebu iznad Marsa. Poput ostalih «spomenika» na Marsu, obilježja koja podsjećaju na umjetne tvorevine, i ova je također velikih razmjera. Visina Lica iznosi gotovo milju od vrha do dna i prema njegovoj sjeni je procij~njeno da se uzdiže gotovo pola milje iznad visoravni koja ga okružuje. Iako se pričalo da je znanstvenik NASA-e koji je ispitivao fotografije pristigle sa Orbitera Vikinga 1, 25. srpnja 1976. godine «gotovo pao sa stolice» vidjevši ovu snirnku i prikladno izgovorio «0, moj Bože!» ili nešto slično, činjenica je da je ta fotografija odložena u kartoteku s tisućama drugih fotografija sa Vikinga bez neke daljnje reakcije: sličnost s ljudskim licem smatrala se samo igrom svjetla i sjene na stijeni izloženoj djelovanju prirodnih sila kao što su voda i vjetar. I doista, kada su neki novinari koji su slučajno vidjeli taj snimak pitali da li ona uistinu prikazuje ljudsko lice, glavni znanstvenik Misije izjavio je kako se to obilježje uopće nije moglo vidjeti na drugoj fotografiji, snimljenoj nekoliko sati kasnije. (Nekoliko godina kasnije NASA je priznala kako je takva izjava bila netočna, zbunjujuća i neumjesna, jer je to područje «nekoliko sati kasnije» ušlo u noćnu tamu, a doista su postojale i druge fotografije na kojima se Lice moglo jasno vidjeti.) Tri godine kasnije Vincent DiPietro, inženjer i specijalist za snimanje prisjetio se da je u nekom populamom časopisu vidio «Lice» i listajući kroz arhivu Nacionalnog centra za podatke svemirskih znanosti, našao se licem u lice sa slikom Marsa. Fotografija sa Vikinga, pod kataloškim brojem 76-A-593/l7384, nazvana je jednostavno «GLA V A». Zainteresiran odlukom da se fotografiju sačuva u centru znanstvenih podataka pod tako draškavim naslovom «<Glava» čije je postojanje zanijekano), on se upustio, zajedno sa Greg Molenaarom, kompjutorskim znanstvenikom sa Lockheeda, u potragu za izvomom NASA-inom slikom. Našli su dvije, a ne samo jednu. Ta druga je nosila broj 070-A-13 (Ploča F). U kasnijim traženjima otkrivene su još neke fotografije iz područja Cydonia snimljene različitim kamerama sa Orbitera Vikinga, s različitih strana (do sada ih je pronađeno jedanaest). Na svim fotografijama može se vidjeti Lice i neke druge građevine slične piramidama te druga zagonetna obilježja. Koristeći se sofisticiranom kompjutorskom tehnikom uvećanja i snimanja, DiPietro i Molenaar su dobili uvećane i jasnije slike koje su ih uvjerile da je Lice bilo umjetno isklesano. Naoružani svojim otkrićima, 1981. godine su prisustvovali konferenciji «Slučaj Mars». Međutim, umjesto da ih bodre klicanjem, okupljeni znanstvenici su se prema njihovim izjavama odnosili hladno, vjerojatno stoga što bi, da su postupili drugačije, morali zaključiti da je Lice djelo inteligentnih bića, «Marsovaca» koji su živjeli na planetu. A to je bio potpuno neprihvatljiv prijedlog. DiPietro i Molenaar su privatno objavili svoja otkrića (Unusual Mars Surface Features) i trebali su se silno truditi ne bi li se odijelili od «divljih nagađanja» u vezi porijekla neobičnih obilježja. U epilogu knjige napisali su kako oni samo tvrde da ta «obilježja ne izgledaju prirodno i daljnja ispitivanja smatraju opravdanim». Međutim, znanstvenici NASA-e žestoko su odbacili bilo kakav prijedlog da bi buduće misije trebale uključiti i posjet Licu, budući da se očigledno radilo samo o stijeni koju su prirodne sile oblikovale tako da podsjeća na lice čovjeka. Porijeklom Lica na Marsu nakon toga se bavio prvenstveno Richard C. Hoagland, pisac znanstvene fantastike i nekadašnji savjetnik u Centru za svemirske letove Goddard. On je organizirao kompjutorsku konferenciju pod nazivom Neovisna ekipa za istraživanje Marsa s ciljem da reprezentativna skupina znanstvenika i


11

specijalista prouči ta obilježja i uz njih vezane podatke. U tu ekipu na kraju su se uključili Brian O'Leary, znanstvenik-astronaut i David Webb, član Američke predsjedničke svemirske komisije. Oni su se u zaključku složili sa stajalištem da su «Lice» i «piramide» umjetne tvorevine, a osim toga su dali naslutiti da bi i ostale značajke na Marsu mogle biti djelo inteligentnih bića koja su nekada posjetila Mars. Mene je posebno zainteresirala sugestija, objavljena u njihovim izvještajima, da prema orijentaciji Lica i glavne piramide možemo zaključiti da su one bile izgrađene prije otprilike pola milijuna godina u poravnanju s izlaskom sunca u vrijeme solsticija naMarsu. Kada su me Hoagland i njegov suradnik Thomas Rautenberg, stručnjak za kompjutore, zamolili da prokomentiram dokazne fotografije, ja sam ih podsjetio da su se AnunnakiINefili, prema zaključcima objavljenim u Dvanaestom planetu, prvi puta spustili na Zemlju prije otprilike 450.000 godina. Možda nije bila slučajnost da se Hoaglandovo i Rautenbergovo datiranje ovih spomenika na Marsu poklapalo s mojom satnicom. Iako je Hoagland postupao vrlo oprezno, svejedno je mnoge stranice svoje knjige The Monuments of Mars posvetio mojim tekstovima i sumerskim dokazima vezanim uz Anunnakije. Publicitet otkrića DiPietra, Molenaara i Hoaglanda naveo je NASA-u da ih upomo proglašava netočnima. Neobičan je bio potez Nacionalno.g Centra za svemirske letove u Greenbeltu, Maryland, koji javno objavljuje kopije NASA-inih podataka, kada je, zajedno s fotografijama «Lica» priložio i kopije tekstova koji su pobijali neortodoksna tumačenja ovih snimaka. Među ostalim, tu se našao i rad na tri stranice (6. lipnja 1987. godine) Paula Butterwortha, planetologa iz samog Centra. On izjavljuje kako «nema razloga vjerovati da upravo ova planina, slična desecima tisuća drugih planina na planetu, nije nastala kao rezultat prirodnih geoloških procesa koji su stvorili sve ostale oblike na Marsu. Među brojnim planinama na Marsu nije neobično da nas neke od njih podsjećaju na bliske nam predmete, a ništa nije toliko blisko i poznato kao ljudsko lice. Jajoš uvijek tragam za 'Rukom sa Marsa' ili 'Nogom sa Marsa'!» «Nema razloga vjerovati» kako ta osobina nije nastala drugačije nego prirodnim putem, naravno, nije činjenični argument u pobijanju suprotnog stajališta, zagovornici kojeg tvrde kako oni imaju razloga vjerovati da su te značajke umjetne tvorevine. Ipak, istina je da na Zemlji postoje brda i planine koje izgledaju poput ljudske ili životinjske glave, iako se radi isključivo o djelu prirode. Po rnorn mišljenju, ovaj bi argument mogao biti valjan što se tiče «piramida» na visoravni Elysium ili «Grada Inka». Međutim, Lice i još neke značajke u njegovoj blizini, posebno one ravnih stranica, ostaju i dalje zagonetkom. U svibanjskom broju uglednog časopisa Applied Optics, 1988. godine objavljena je znanstveno značajna studija koju je proveo Mark J. Carlotto, znanstvenik s područja optike. Koristeći se tehnikama kompjutorske grafike razvijenim u svrhu optike, Carlotto je upotrijebio četiri NASA snimke sa Orbitera letjelice Viking, snimljene različitim kamerama za trajanja četiri različite orbite, kako bi ponovno prikazao Lice u tri dimenzije. U studiji su iznesene detaljne informacije o kompleksnim optičkim postupcima i matematičkim formulacijama trodimenzionalne analize, a Carlotto je zaključio da «Lice» uistinu prikazuje simetrično ljudsko lice, kojem se u zasjenjenom dijelu nazire još jedna očna duplja, a «istančana struktura usta daje naslutiti zube». Ovdje se radi, izjavio je Carlotto, o «crtama lica, a ne o kratkotrajnoj pojavi» ili igri svjetla i sjene. «Iako podaci sa Vikinga nemaju dovoljno veliku rezoluciju koja bi omogućila prepoznavanje mogućih mehanizama nastanka ovih objekata, dosadašnji rezultati navode na zaključak kako ti objekti možda nisu nastali prirodnim putem.» U Applied Optics su ovu studiju smatrali dovoljno značajnom da bi ju objavili na naslovnoj strani, a znanstveni časopis New Scientist je posvetio poseban izvještaj objavljenom radu i intervjuu s njegovim autorom. U časopisu je ponovno objavljena njegova sugestija da «ovi zagonetni objekti (Lice i susjedni piramidalni oblici koje su neki nazvali «Grad» ) zaslužuju barem daljnje istraživanje sondama koje će biti poslane na Mars, poput sovjetske misije na Fobos, 1988. godine ili američkog Promatrača Marsa». Činjenica da su u kontroliranom sovjetskom tisku ponovno objavljeni članci Vladimira Avinskog, istaknutog istraživača s područja geologije i mineralogije, u kojima se podržava ne-prirodno porijeklo ovih spomenika, sigumo ukazuje na stavove sovjetskih aviokozmičkih stručnjaka o tom pitanju, no tom ćemo se temom opšimije baviti kasnije. Pritom se ističu dvije tvrdnje dr. Avinskog. U objavljenim člancima i privatno održanim predavanjima on navodi da bismo u razmatranju divovskih razmjera formacija na Marsu trebali imati na umu kako bi na Marsu, uslijed njegove niske gravitacije, čovjek mogao obavljati zadatke velikih razmjera. Osim toga, on pridaje veliki značaj tamnom krugu koji se jasno vidi na ravnom području između Lica i piramida. Dok znanstvenici NASA-e tu pojavu smatraju «kapljicom vode na leći Orbitera letjelice Viking», Avinski ju smatra «središtem cjelokupne kompozicije» «kompleksa na Marsu» i njegovog rasporeda (Slika 86). Osim ako ne tvrdimo da su Zemljani prije nekoliko desetaka tisuća ili čak pola milijuna godina imali visoko razvijenu civilizaciju i sofisticiranu tehnologiju koja im je omogućavala polazak na svemirska putovanja, spuštanje na Mars i, između ostalog, postavljanje spomenika na njemu (uključujući i Lice), ostaju nam samo dvije logične altemative. Prvo: da su se na Marsu razvila inteligentna bića koja su, osim što su se mogla upustiti u megalitske konstrukcije, slučajno bila slična Čovjeku. Međutim, budući da u tlu Marsa ne postoje niti mikroorganizmi, niti dokazi o postojanju biljnog i životinjskog svijeta koji bi između ostaloga mogli opskrbljivati hranom čovjekolike Marsijance, postojanje stanovnika na Marsu koji bi bili srodni Zemljanima i koji bi mogli izgraditi građevine dvostruko veće od onih na Zemlji čini se prilično nevjerojatnim. Jedina preostala uvjerljiva altemativa je postojanje bića (koja nisu bila niti sa Zemlje niti sa Marsa) koja su prije pola milijuna godina mogla kretati na svemirska putovanja, posjetiti ovaj dio Sunčevog sustava i u njemu ostati, a zatim ostaviti za sobom spomenike i na Zemlji i na Marsu. Jedina bića čije je postojanje dokazano u sumerskim i biblijskim tekstovima i svim drevnim «mitologijama», jesu Anunnaki sa Nibirua. Mi znamo kako su oni izgledali: izgledali su kao i mi, jer su stvorili nas da budemo njima slični, na svoju sliku, sebi slične, kako je zapisano u Postanku. Njihova čovjekolika Iicajavljaju se na bezbroj drevnih prikaza, među ostalima i Iiku glasovite Sfinge u Gizi (Slika 87). Prema egipatskim natpisima,


11

njeno Iice je predstavljalo Horem-Akheta, Sokol-Boga Horizonta. To je bio epitet boga Ra, prvorođenog sina Enkijevog, koji se mogao vinuti do najudaljenijeg neba u svojoj Nebeskoj Lađi. Sfinga iz Gize je položena tako da je njen pogled usmjeren točno prema istoku i poravnat s trinaestom paralelom prema svemirskoj luci Anunnakija na Sinajskom poluotoku. Drevni tekstovi pripisivali su sfingi (i navodnim podzemnim komorama ispod nje) ulogu komunikacije: Poruka ie poslana sa neba; Čula se u Heliopolisu, a lijepo Lice ju ponovi u Memfisu hitro ju je sastavio Toth rukopisom u odnosu na grad Amen... Bogovi djeluju prema zapovijedi. Aluzija na ulogu «lijepog Lica», sfinge iz Gize, u prenošenju poruke, potiče pitanje o ulozi Lica na Marsu. Jer, ukoliko je ono uistinu bilo djelo inteligentnih bića, onda oni po definiciji nisu trošili vrijeme i trud na stvaranje Lica bez nekog logičnog razloga. Da li je svrha bila, kako se sugerira u egipatskom tekstu, poslati «poruku s neba» sfingi na Zemlji, «zapovijed» prema kojoj su djelovali bogovi, a koju je jedno Lice poslalo drugom lijepom Licu? Ukoliko je uloga Lica na Marsu bila doista takva, onda uistinu možemo očekivati da ćemo u blizini pronaći Piramide, kao što ih nalazimo u Gizi: tri jedinstvene i izuzetne piramide, jednu manju i dvije velike, podignute u simetriji, međusobno i sa Sfingom. Zanimljivo je da dr. Avinski razlikuje tri prave piramide u području u blizini Lica na Marsu. Kao što nam pokazujubrojni dokazi predstavljeni u knjigama serije Zemaljskih kronika, piramide u Gizi nisu bile djelo faraona već su ih konstruirali Anunnaki. Njihova svemirska luka se prije Potopa nalazila u Mezopotamiji, u Sipparu (Grad ptica). Nakon Potopa svemirska Iuka se smjestila na Sinajskom poluotoku, a dvije velike piramide u Gizi, dvije umjetno stvorene planine, služile su kao svjetionik koridora za spuštanje čiji se vrh nalazio na planini Ararat, najuočljivijoj prirodnoj značajki Bliskog istoka. Ako je uloga piramida u području Cydonia bila isto takva, onda bismo na kraju mogli otkriti neki međusobni odnos s najistaknutijom prirodnom značajkom Marsa, Olympus Mons. Kada se glavno središte proizvodnje zlata Anunnakija premjestilo iz jugoistočne Afrike u Ande, na obalama jezera Titicaca je uspostavljeno njihovo metalurško središte, upravo tamo gdje se danas nalaze ruševine Tiahuanaco i Puma-Punku. Glavne građevine u Tiahuanaco, koji je kanalima bio povezan s jezerom, bile su «piramide» nazvane Akapana, ogromni humci namijenjeni preradi ruda, te Kalasasaya, četvrtasta, «izdubljena» građevina (Slika 88) koja je služila za astronomiju, a njen položaj bio je u ravnini sa solsticijem. Puma-Punku se nalazila na obali jezera; glavne građevine u njoj bile su «zlatne ograde)), izgradene od ogrornnih kamenih blokova postavljenih duž niza krivudavih zidanih potporanja (Slika 89). Između neobičnih osobina zabilježenih kamerama na površini Marsa, meni osobno dvije od njih gotovo sigumo izgledaju umjetno i kao da oponašaju građevine pronađene na obalama Jezera Titicaca u Andama. Jedna od njih, srodna Kalasasayi, je značajka koja se nalazi odmah do Lica na Marsu na zapadnoj strani, točno iznad (sjevemo) tajnovitog tarnnog kruga (Ploča E). Kao što možemo vidjeti na povećanju (Ploča G) njegov sačuvani južni dio sastoji se od dva udaljena divovska zida, savršeno ravna, koja se susreću pod kutom, naizgled šiljastim zbog kuta fotografiranja, ali u stvari čine pravi kut. Čini se da je sjevemi dio građevine, koja nikako ne može biti prirodna, ma koliko bili maštoviti, urušen pod padom ogromnog kamena u okolnostima neke strahovite katastrofe. Druga osobina koja nikako nije mogla nastati djelovanjem prirodne erozije pronađena je južno od Lica, na području neobičnih karakteristika, od kojih neke imaju neobično ravne strane (Ploča M). dvojena nečim nalik plovnom kanalu ili vodenom putu (opće je mišljenje da je ovo područje nekada bila obala drevnog mora ili jezera na Marsu), strana te strukture, okrenuta prema kanalu, nije ravna već je opremljena nizom «utisaka» (Ploča H). Treba imati na umu da su sve ove fotografije snimljene s visine od otprilike 1200 milja iznad površine Marsa; prema tome, ono što promatramo mogli bi biti veliki zidani potpornji kakve nalazimo u Puma-Punku. Te dvije osobine koje je nemoguće objasniti igrom svjetla i sjene, podsjećaju na objekte i građevine otkrivene na obalama Jezera Titicaca. One potvrđuju moju sugestiju da se ovdje radi o ostacima građevina koje su podigli isti posjetitelji, Anunnaki, a osim toga nude hipotezu koja bi mogla objasniti njihovu svrhu i moguću ulogu. Ovakav zaključak dalje potvrđuju značajke koje možemo vidjeti u području Utopia; peterokutna građevina (uvećan NASA-in snimak 086-A-O7) i «pista», smještena u blizini onoga što neki smatraju dokazom rudarstva (NASA-in snimak 086-A-O8)-Ploče I i J. Sudeći prema sumerskim i egipatskim zapisima, svemirske luke Anunnakija na Zemlji sastojale su se od Centra za kontrolu misije, svjetionika za spuštanje, podzernnih komora i velike doline čija je ravna površina služila kao pista. Centar za kontrolu misije i izvjesni svjetionici za spuštanje bili su smješteni nešto dalje od same svemirske luke u kojoj su se nalazile piste. Kada se svemirska luka nalazila na Sinajskom poluotoku, Centar za kontrolu misije nalazio se u Jeruzalemu, a svjetionici za spuštanje bili su u Gizi u Egiptu (podzemna komora na Sinaju prikazana je na egipatskim crtežima u grobovima -vinjeta na završetku ovog poglavlja -i uništena nuklearnim oružjem 2024. godine prije Krista). Linije Nazca u Andama, po rnorn mišljenju, predstavljaju vizualni dokaz o korištenju te savršene sušne doline kao piste za uzlijetanja i slijetanja svemirskih letjelica. Neobjašnjive isprekrižane linije na površini Marsa, takozvane «brazde», (Slika 81) mogle bi predstavljati sličan dokaz. Osim toga, na površini Marsa možemo vidjeti nešto što nalikuje pravim brazdama. Iz zraka one izgledaju poput tragova urezanih zašiljenim predmetom na linoleumu: manje-više ravne «brazgotine» u nizini Marsa. Ove oznake su smatrane geološkim osobinama, to jest, prirodnim pukotinama na površini Marsa. Međutim, kao što možemo vidjeti na NASA-inom snimku 651-A-O6 (Ploča K), te «pukotine» ili brazde izgleda vode od uzdignute tvorevine geometrijskog oblika, ravnih strana i stupova nalik «zubima» na jednoj strani (ova je tvorevina danas uglavnom zatrpana vjetrom nanesenim pijeskom) do obala nekadašnjeg jezera. Ostale fotografije iz zraka (Slika 90) prikazuju brazde na kosini nasipa iznad velikog kanjona u Valles Marineris, u blizini Marsovog ekvatora; ove brazde, ne samo da slijede obrise terena, već se također međusobno križaju u uzorku koji teško možemo smatrati prirodnim. Upozorava se kako bi


11

strana letjelica, koja bi tražila tragove života na Zemlji na dijelovima Zemljine površine izvan gradova, otkrila prisutnost inteligentnih bića na Zemlji pomoću brazda koje nazivamo «cestama» i pravolinijskim uzorcima poljoprivrednih zemljišta. Sama NASA je prikupila dokaze koji zapravo mogu svjedočiti o namjemoj poljoprivrednoj djelatnosti na Marsu. Snimak 52-A-35 (Ploča L) prikazuje niz paralelnih žljebova koji podsjećaju na obrise obradive površine kakve bismo mogli naći u visokim planinama Svete Doline u Peruu. Tekst ispod snimka kojeg je priprernio NASA-in Novinski Centar u Pasadeni u Califomiji po objavljivanju fotografije, 18. kolovoza 1976. godine, glasio je ovako: Na ovoj fotografiji Marsa, snimljenoj 12. kolovoza sa Vikingovog Orbitera, s udaljenosti od 2053 kilometra (1273 rnilja), mogu se vidjeti neobične geometrijske značajke, toliko pravilne da se doimaju gotovo umjetnima. Obrisi ovog obilježja nalaze se u plitkom uleknuću ili bazenu koji je vjerojatno nastao djelovanjem vjetra. Ova obilježja, duljine otprilike jedan kilometar (pola milje) od vrha do vrha, predstavljaju niske planinske Iance i doline i mogu se povezati s istim procesom erozije. Paralelni obrisi vrlo su slični izoranoj zemlji promatranoj iz zraka. Sličnost tih obilježja s «izoranim poljem ratara» primijećena je odmah nakon što je slika stigla: komentar Michaela Carra, vodećeg u ekipi zaduženoj za snimanje, bio je ovakav: «Stižu nam neke neobične slike, vrlo zagonetne. ..Teško je i pomisliti na prirodno porijeklo, jer su pruge toliko pravilne». Možda nas ne bi trebao iznenaditi njihov položaj; područje Cydonia, mjesto gdje se nalazi Lice i ostali zagonetni oblici! U području Elysium, gdje neki prepoznaju skupinu trostranih piramida, možemo vidjeti površinske crte koje podsjećaju na područja umjetnog navodnjavanja (Ploča M). U znanstvenim studijama te značajke (koje neki nazivaju «uzorkom oblatni») objašnjavaju se kao «ležišta otopljene vode s kanalima za otjecanje» nastala prirodnim putem, kao posljedica međusobnog djelovanja vulkanskih aktivnosti i leda na tlu, uslijed kojeg su nastale ove «izlomljene crte». S druge strane, te crte podsjećaju na nedavno otkrivene dokaze o poljoprivrednim običajima drevnih civilizacija Srednje i Južne Amerike, koji su dobivali veliki urod usjeva u sušnim područjima, koristeći se postojećim izvorima vode ispod površine tla i uzgajajući usjeve na «otocima» okruženim kanalima za navodnjavanje. Kada ne bi postojali svi drugi dokazi i zagonetna obilježja, mogli bismo prihvatiti objašnjenje složenog prirodnog procesa. Međutim, uz sve ostale dokaze više bi voljeli u ovim fotografijama vidjeti daljnje dokaze o aktivnostima čovjekolikih bića na Marsu. Budući da su Anunnaki brojili planete od vanjskih prema unutarnjima, Mars je bio šesti planet, a Sumerani su ga tako i prikazivali, simbolom šestokrake zvijezde (baš kao što su Zemlju, kao sedmi planet, prikazivali sedmokrakom zvijezdom ili jednostavno sa sedam točaka). Koristeći se ovim simbolima kao tragom, sada se možemo vratiti ispitivanju zadivljujućih sumerskih prikaza na cilindričnom pečatu (Slika 91). Na njemu je prikazana Ietjelica sa solamim pločama i ispruženim antenama, kako prolazi između šestog i sedmog planeta, to jest, između Marsa i Zemlje (uz sedam točaka koje simboliziraju Zemlju nalazi se i simbol Mjeseca, polumjesec). Krilati Anunnaki (tako su prikazivali članove Anunnakijevih korpusa astronauta) drži instrument i pozdravlja drugog astronauta koji se očigledno nalazi na Marsu i nosi kacigu na kojoj je pričvršćena neka vrsta opreme. I on drži neki instrument. Izgleda kao da jedan drugome govore: «Letjelica sada putuje sa Marsa na Zemlju» (Simbol dvostruke ribe ispod Ietjelice označava zodijak Ribe). Arheolozi su pronašli popise napisane na glinenim pločama. U to vrijeme je bio običaj da imena budu epiteti čije značenje sadrži informacije o imenovanoj osobi ili predmetu. Jedan od epiteta Marsa bio je Simug, što je značilo «kovač», u čast boga Nergala s kojim su povezivali taj planet u doba Sumerana. Budući da je Nergal bio Enkijev sin, bio je zadužen za područje u Africi, među ostalim i područje rudnika zlata. Mars su osim toga nazivali UTU.KA.GAB.A, što je značilo Svjetlo uspostavljeno na vratima voda, što možemo protumačiti njegovim položajem u blizini asteroidnog pojasa koji je odvajao Donje od Gomjih voda, ili izvorom vode za astronaute nakon što su prošli pored mnogo opasnijih i manje gostoljubivih divovskih planeta Satuma i Jupitera. Još su zanimljiviji sumerski planetarni popisi koji opisuju planete redom kako su pored njih prolazili Anunnaki na svom svemirskom putovanju na Zemlju. Mars su nazivali MUL.APIN -Planet koji određuje pravi kurs. On nosi isto ime i na izvanrednoj kružnoj ploči koja je predstavljala kopiju karte putovanja Enlila od Nibirua na Zemlju, prikazujući grafički «pravo skretanje» kod Marsa. O ulozi koju su imali Mars i svemirski objekti na njemu na putovanjima Anunnakija u smjeru Zemlje još se više govori u babilonskom tekstu vezanom uz svečanost Akitu. Taj je tekst posuđen iz drevne sumerske tradicije i u njemu su izloženi obredi i simbolički postupci koji su trajali deset dana novogodišnje svečanosti. U Babilonu je glavni bog bio Marduk: on je preuzeo prevlast od ranijih bogova. Jedan dio prijenosa prevlasti označen je preimenovanjem Planeta Bogova iz sumerskog Nibiru u babilonski Marduk. Jedan dio svečanosti Akitu bilo je i Mardukovo prikazivanje putovanja Anunnakija sa Nibirua/Marduka na Zemlju. Svaki planet pored kojeg su prošli na svom putu simbolizirale su usputne stanice na putu vjerskih procesija. Epitet svakog planeta ili usputne stanice izražavao je njegovu ulogu, pojavu ili posebne karakteristike. Stanica/planet Mars nosio je naziv «Brod Putnika»: moje je tumačenje kako to znači da su se na Marsu astronauti i teret sa Nibirua prebacivali u manje Ietjelice koje bi ih onda prevozile na Zemlju (ili obrnuto ). One su putovale između Marsa i Zemlje, ne samo jednom u 3600 godina, već mnogo češće. Približavajući se Zemlji, ovi transporteri su se povezivali s orbitalnim stanicama Zemlje na kojima su se nalazili Igigi. Spuštanje i uzlijetanje sa Zemlje izvodile su manje Ietjelice koje bi kliznule na prirodne «piste», a uzlijetale su, odlebdjevši u vis, kako im se povećavala snaga. Planeri predstojećih koraka čovječanstva u svemir predviđaju gotovo isti slijed različitih vozila, koji bi predstavljao najbolji način prevladavanja ograničenja Zemljine gravitacije, iskorištavanja bestežinskog stanja orbitalnih stanica i slabije gravitacije Marsa (i Mjeseca, prema njihovim planovima). Na taj način modema znanost ponovno samo dostiže drevne spoznaje. Drevni tekstovi i prikazi, podaci prikupljeni na fotografijama površine Marsa, sličnosti građevina na Marsu i građevina koje su na Zemlji podigli Anunnaki, sve to vodi do jednogjedinog uvjerljivog zaključka: Na Marsu


11

se u jednom trenutku u prošlosti nalazila svemirska baza. Osim toga, postoje dokazi koji navode na zaključak kako je ta drevna svemirska baza ponovno aktivirana u naše doba, upravo ovih dana. Nakon smrti egipatskog namjesnika Huya, njegov grob je bio ukrašen prizorima iz života i djelovanja na položaju guvemera Nubije i Sinaja, u vrijeme vladavine glasovitog faraona Tutankhamona. Među ostalima, tu se nalazio i crtež rakete kojoj se tijelo nalazilo u podzemnom silosu, a njen čunjasti komandni modul iznad zemlje, među palmama i žirafama. Crtež reproduciran u Dvanaestom planetu zajedno s usporednim sumerskim piktogramima letjelice koja se pripisuje Anunnakijima, svratila je na sebe pažnju Stuarta W .Greenwooda, aviokozmičkog inžinjera koji je u to vrijeme provodio istraživanje za NASA-u. Pišući za Ancient Skies (srpanj-kolovoz, 1977 .) publikaciju Društva drevnih astronauta, on je otkrio aspekte drevnog crteža koji upućuju na poznavanje sofisticirane tehnologije i posebno ukazao na četiri «vrlo sugestivne osobine»; 1) «presjek zračnog dizala koji okružuje raketu», koji izgledom odgovara «zidovima kanala korištenim pri razvijanju potiska»; 2) glava rakete iznad zemlje «podsjeća na svemirske kapsule Gemini do takvih detalja kao što su izgled prozora; 3) pougljenjena površina i tupi kraj»; 4) neobičan šiljak, koji nalikuje šiljcima bezuspješno ispitivanim u NASA-i radi smanjenja povlačenja svemirske kapsule; međutim, njegov prikaz na crtežu navodi na zaključak da se mogao uvlačiti i na taj način prevladati problem pregrijavanja kojeg NASA nije uspjela riješiti. On je procijenio da bi «u slučaju da su relativne lokacije glave rakete i tijela, prikazane na crtežu, bile primjenjivane tijekom operacije u atmosferi, udarni val iz kljuna glave rakete dodimuo «usnu» kanala brzinom od otprilike 3 maha (trostrukabrzina zvuka»>.


PROJECT BLUEBOOK

PROJECT BLUEBOOK

THE CONDON REPORT : INTRODUCTION The "Scientific Study of Unidentified Flying Objects" (Condon & Gillmor 1969., often referred to as the "Condon Report") presents the findings of the Colorado Project regarding a scientific study of unidentified flying objects. It remains the most influential public document concerning the current scientific status of the UFO issue.

Following is a short chronology of events that led to the Air Force contract with the University of Colorado to initiate the study. This extract is from: "An Analysis of the Condon Report on the Colorado UFO Project," by P.A. Sturrock, Center for Space Science and Astrophysics, Stanford University. Dr. Sturrock's analysis is highly recommended as a comprehensive introduction to the text. Additionally, we have included many relevant links that offer further context for the reader.

The history of the UFO phenomenon in the United States is long and complex. Historian David M. Jacobs has provided a comprehensive account of this history in his book "The UFO Controversy in America," (1975). The book presents a detailed account of the origin of the Colorado UFO Project, of which the following is a brief encapsulation. The United States Air Force carried out three consecutive studies of the UFO phenomenon over a 22-year period :

1. Project Sign (1948),

2. Project Grudge (1948 to 1952),

3. Project Blue Book (1952 to 1970). Although these studies and subsequent reports were initially classified, it appears that all reports (except "Blue Book Special Report No. 13," if it ever existed) have now been declassified and are publicly available. An exception to this general rule is the "Estimate of the Situation" drafted by Project Sign and referred to by Ruppelt (1956) and Hynek (1972). Blue Book Special Report No. 13 may have been an initial draft of the Battelle study. (Special Report 14) Two additional scientific studies that occurred within this timeframe deserve mention.

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/bluebook.htm (1 of 5) [20.11.2008 12:39:54]

PROJECT BLUEBOOK

• For a period of four days in 1953., the Central Intelligence Agency convened a panel of scientific consultants to consider whether UFOs constitute a threat to national defense. This panel included H. P. Robertson (chairman), Luis Alvarez, Lloyd Berkner, Samuel A. Goudsmit and Thornton Page; with Frederick C. Durant and J. Allen Hynek serving as associate members. The panel concluded that there was "no evidence that the phenomena indicate a need for the revision of current scientific concepts," and that "the evidence . . . shows no indication that these phenomena constitute a direct physical threat to national security" (Jacobs, 1975).

• The Battelle Memorial Institute, under contract to the Air Force from 1951. to 1954., conducted the second study. It was primarily a statistical analysis of the conditions and characteristics of UFO reports, though it also provided scientific services and included transcripts of several notable sightings. The subsequent report was initially classified, though later released as "Blue Book Special Report No. 14" in 1955. It contains a wealth of information and arrives at the notable conclusion, that the more complete the data and the better the report; the more likely it was that the report would remain unidentified (Jacobs, 1975).

On February 3, 1966., the Air Force convened an "Ad Hoc Committee to Review Project Blue Book". Its members included Brian O'Brien (chairman), Launor Carter, Jesse Orlansky, Richard Porter, Carl Sagan, and Willis A. Ware. The committee recommended that the Air Force negotiate contracts "with a few selected universities to provide selected teams to investigate promptly and in depth certain selected sightings of UFOs." This led eventually to the Air Force contract with the University of Colorado in October 1966. The project director was Professor Edward U. Condon, a very distinguished physicist and a man of strong and independent character. Work on this contract was carried out over a two-year period with a substantial scientific staff, resulting in the publication of the "Scientific Study of Unidentified Flying Objects" in January 1969. Consequently, on December 17, 1969, Air Force Secretary Robert C. Seamans, Jr., announced the closure of Project Blue Book. Project Blue Book officially closed on 30. January, 1970. In the features Project Sign, and Project Grudge, we saw that, after General Hoyt Vandenburg rejected the conclusions of Project Sign's 1948. "Estimate of the Situation" as being unfounded, the attitude of the Air Force toward UFOs changed. The name change of its official agent for UFO investigation changed on 16. December 1948. from Project Sign to Project Grudge reflected this change in attitude, as did the final report of Project Sign. On 27. December 1949., a year after its creation, Project Grudge was officially closed and its final report was issued shortly thereafter. It was claimed that the 23 percent of UFO reports that could not be explained by ordinary phenomena could be explained by psychological phenomena. Project Grudge, however, while "officially" closed, was still functioning at a reduced level. This reduced level consisted of a solitary investigator, Lt. Jerry Cummings. The Project might have faded away altogether except for a series of sightings at Fort Monmouth, New Jersey, which resulted in the military itself criticizing the Air Force for its poor


PROJECT BLUEBOOK

investigation of something that seemed to be a threat to national security. As a result, when Lt. Cummings left the Air Force in 1951., Captain Edward Ruppelt, an Air Force intelligence officer, was appointed to take over the project, which was renamed Project Bluebook. Ruppelt took the task seriously and completely reorganized the project. He established means for speeding the receipt of reports, established liaisons with other agencies, systematized reporting procedures, and obtained the services of a scientific consultant in the person of astronomer Dr. J. Allen Hynek. A standard reporting form was developed by Ohio State University, and the Battelle Memorial Institute was commissioned to do a statistical study known as Project Stork. By April, 1952., after an increase in sighting reports, clearance was given for all intelligence officers at all U.S. Air Force bases to send reports directly to Bluebook by teletype. It seemed that at last the Air Force was truly serious about UFOs. It was just in time for the "flap" of 1952. The "Flap of 1952" was a huge increase in sightings peaking in July with massive sightings both visual and on radar over Washington, D.C. These sightings were so numerous that they became known as the Washington Nationals. Even the CIA became concerned, so much so that they ordered the Office of Scientific Intelligence to review the data collected by Bluebook and the Air Technical Intelligence Center at Wright-Patterson AFB and to make recommendations based on their findings. The OSI review of the existing data resulted in a recommendation, predictably, that the phenomena required more study. The main concern of the CIA was not that UFOs were a direct threat to the U.S., but that they were an indirect one. During this period, they heyday of the Cold war, the fear was that the many UFO sighting reports might obscure a very real threat from the Soviet Union. One example was that, during a wave of UFO sightings, a Soviet attack or an overflight by a Russian intelligence-gathering aircraft might not be recognized as such until it was too late. So, the CIA asked a Cal-Tech physicist, Dr. H.P. Robertson, to assemble a panel of respected scientists to study the UFO phenomenon. These included Dr. Samuel A Goudsmit, a nuclear physicist with the Brookhaven National Laboratories, geophysicist Dr. Lloyd V. Berkner, radar & electronics expert Dr. Luis Alvarez of the University of California, and Johns Hopkins University astronomer Dr. Thornton L. Page. Astronomer and Project Bluebook consultant Dr. J. Allen Hynek and Frederick C. Durant, president of the International Astronautical Foundation, were associate members of the panel. This distinguished panel, which would become known as the Robertson Panel, spent four days, 14. January, 1953. through 17. January, 1953., reviewing the existing evidence. At the end of this time, they issued a report, known as the "Durant Report", which merely restated that UFOs were not a direct threat to U.S. security , but which reiterated the fears of the CIA that the Soviets might somehow use the phenomenon to mask an invasions of the United States : - "We cite as examples the clogging of channels of communication by irrelevant reports, the danger of being led by continued false alarms to ignore real indications of hostile action, and the cultivation of a morbid national psychology in which skillful hostile propaganda could induce hysterical behavior and harmful distrust of duly constituted authority".


PROJECT BLUEBOOK

Further, the Panel recommended a policy of debunking UFO sightings in order to quell the growing public preoccupation with the phenomenon : - "...the national security agencies take immediate steps to strip the Unidentified Flying Objects of the special status that they have been given and the aura of mystery they have unfortunately acquired". The conclusions of the Robertson Panel, as hasty and obviously disinforming as they were, dampened military and government enthusiasm for the study of UFOs. Captain Ruppelt left active duty in August, 1953., and Project Bluebook was turned over to an enlisted man, Airman First Class Max Futch. Additionally, an order called JANAP-146 was issued in December, 1953., which made the reporting of unidentified flying objects by military personnel a National Security Issue, with possible prosecution for its violation. The Air Force was publicly debunking UFOs, while privately drawing a veil of secrecy around their investigations. Personnel changes at Bluebook over the years reflect the decline in interest of the Air Force.

• In March of 1954., Major Charles Hardin was put in charge of Project Bluebook, and the 4602nd Air Intelligence Service Squadron began training as field investigators. In 1955., the results of the Battelle Memorial Institute study were finally released as Bluebook Special Report Number 14. The study had a number of flaws, and concluded that improved methods of investigation and reporting would result in all UFO sightings being explained as ordinary phenomena.

• In April, 1956., Captain George T. Gregory took over the helm of Bluebook and he began a concerted effort to "explain" every sighting, even if he had to make wide stretches to fit a sighting into an "explained" category.

• In July, 1957., the 4602nd Air Intelligence Service Squadron was disbanded, and the 1006th AISS took over investigation duties. In July, 1959., investigative responsibilities were passed on again, to the 1127th Field Activities Group.

• In October, 1958., Gregory was replaced by Major Robert J. Friend. By this time, the Air Force considered Project Bluebook to be a burden, and tried to find a way to either transfer it out of the intelligence section or to close it down altogether.

• In 1963., Friend was replaced by Major Hector Quintanilla. Bluebook personnel had dropped to just two : Quintanilla and an enlisted man.

The death knell for Project Bluebook was heard in April, 1966., when the House Armed Services Committee recommended that the Air Force contract with a University for a scientific study of UFOs. On 7. October, 1966. the Air Force announced that a program to study UFOs would be conducted by the University of Colorado and headed by Dr.


PROJECT BLUEBOOK

Edward Condon. In reality, the Condon Committee, as it was called, had one task, and that was to provide a reason for the Air Force to end its official investigation of UFOs.

A speech given at the Corning Glass Works by Dr. Condon soon after the study began is revealing : - "It is my inclination right now to recommend that the government get out of this business. My attitude right now is that there's nothing to it." "...but I'm not supposed to reach a conclusion for another year." That final conclusion of the "Condon Report", released 9. January, 1969. was : - "Our general conclusion is that nothing has come from the study of UFOs in the past 21 years that has added to scientific knowledge. Careful consideration of the record as it is available to us leads us to conclude that further extensive study of UFOs probably cannot be justified in the expectation that science will be advanced thereby". On 17. December, 1969., Project Bluebook was closed and the veil of secrecy had been completely drawn around whatever investigation of UFOs was being conducted by the military.


HIGGSOV BOZON

HIGGSOV BOZON Higgsov bozon je trenutno jedan od najvećih izazova u fizici uopće. Kako se nalazimo na pragu otkrića, upoznat ćemo vas pobliže sa tom famoznom česticom Uvod Higgsov bozon je hipotetska čestica koja, ako postoji, daje mehanizam po kojem čestice stječu masu. Materija je izrađena od molekula; molekule od atoma; atomi od oblaka elektrona veličine sto milijunitog dijela centrimetra i jezgre veličine sto tisućitog dijela oblaka. Jezgra je građena od protona i neutrona. Svaki proton (i neutron) ima oko dvije tisuće puta veću masu nego elektron. Znamo mnogo o tome zašto je jezgra tako mala. Ono što ne znamo je kako čestice stječu masu, Zašto su mase takve kakve jesu. Zašto su omjeri masa upravo takvi. Ne možemo tvrditi da razumijemo konstituente materije ako ne možemo dati zadovoljavajući odgovor na ovo pitanje. Što određuje veličine objekata koje vidimo oko nas ili čak i našu vlastitu veličinu? Odgovor je u veličini molekula i prema tome i atoma koji tvore molekule. Ali što određuje veličinu samih atoma. Kvantna teorija i atomska fizika nam daje odgovor. Veličina atoma je određena stazama elektronskog kruženja oko jezgre. Veličina tih orbita je, pak, određena masom elektrona. Da su elektroni manje mase, orbite (a prema tome i sami atomi) bi bile manje te bi kao posljedica toga sve bilo manje. Zato je razumijevanje mase elektrona ključno za razumijevanje veličine svega oko nas. Moglo bi biti teško shvatiti porijeklo jedne veličine – a ta veličina je masa elektrona. Srećom, priroda nam je dala više od jedne elementarne čestice i te čestice dolaze sa širokom raznolikosti masa. Najlakša čestica je elektron, a najteža je, vjerujemo, čestica po imenu t kvark, koji je barem 200 000 puta teži od elektrona. Sa ovom raznolikošću čestičnih masa, možemo imati trag za individualne mase čestica. Nažalost, ako pokušate napisati teoriju čestica i njihovih interakcija, tada najjednostavnija verzija zahtjeva da su sve mase jednake nuli. Dakle, s jedne strane imamo različite mase čestica, a s druge strane teoriju po kojoj bi sve mase trebale biti nula. Takva zagonetka daje uzbudljivost i izazovnost znanosti. Higgsov bozon Postoji jedno pametno i vrlo elegantno rješenje problema, rješenje koje je prvi predstavio Peter Higgs. On je predložio da je cijeli prostor ispunjen poljem, sličnom na neki način

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/bozoni.htm (1 of 8) [20.11.2008 12:39:58]

HIGGSOV BOZON

elektromagnetskom polju. Kako čestica putuje kroz polje, interagira s njim i stječe ono što se doima kao masa. Ovo je slično viskoznim silama koje osjete čestice dok putuju kroz gustu tekućinu. Što je veća interakcija čestice s polje, veća nam se čini njena masa. Zato je postojanje ovog polja ključno u Higgsovoj hipotezi za produkciju mase čestica. Higgsov bozon je neotkrivena elementarna čestica, za koju se smatra da bi bila vitalan dio za upotpunjenje slagalice u fizici čestica. Kao i sve čestice, ima valna svojstva srodna onima koja nastaju mreškanjem površine vode u jezeru koje je uznemireno. U kvantnom jeziku analog površini vode koja prenosi valove je polje. Svaki tip čestica ima svoje odgovarajuće polje. Zamislite koktel-zabavu političke stranke na kojoj su uzvanici uniformno raspodjeljeni po prostoriji, svi razgovaraju sa najbližim susjedom. Ministar ulazi i prolazi kroz prostoriju. Svi uzvanici u njegovoj okolini su jako privučeni njemu i nakupljaju se oko njega. Kako se kreće, privlači ljude u čiju blizinu dolazi, dok oni koje ostavi se vraćaju u svoje položaje. Zbog skupine ljudi koji su stalno oko njega, on efektivno dobiva veću masu od normalne, tj. ima veću količinu gibanja za istu brzinu dok se giba po prostoriji. Dok se kreće, teško se zaustavlja i kad se zaustavi, teško se ponovo pokreće. Mehanizam U tri dimenzije i sa relativističkim komplikacijama, ovo je opis Higgsovog mehanizma. Da bi čestica dobila masu, izumljeno je pozadinsko polje koje postaje lokalno poremećeno kada se čestica giba kroz njega. Poremećaj – nakupljanje polja oko čestice – generira čestičnu masu. Ideja dolazi izravno iz fizike čvrstog stanja. Umjesto polja raširenog po cijelom prostoru, krutina sadržava rešetke pozitivnog naboja atoma kristala. Kada se elektron giba kroz njih, privlači sebi atome, što efektivnu masu elektrona čini i do četrdeset puta većom od mase slobodnog elektrona. Postulirano Higgsovo polje u vakuumu je vrsta hipotetske rešetke koja popunjava naš Svemir. To trebamo jer inače ne možemo objasniti zašto su Z i W bozoni, čestice koje prenose slabu interakciju, tako teški dok je foton, koji prenosi elektromagnetske sile, bez mase. Sada promotrimo vijest koja se kreće našom sobom punom uniformno raspoređenih političkih govornika. Oni bliže vratima je prvi čuju i skupe se bliže da čuju detalje, tada se okrenu i približe susjedima koji također žele čuti. Val nakupljanja prolazi sobom. Može se raširiti u sve kuteve sobe ili formirati kompaktnu nakupinu koja nosi vijest po pravcu do neke važne ličnosti na drugom kraju sobe. Budući da informaciju nose nakupine ljudi i budući da je nakupljanje ono što je ministru dalo dodatnu masu, ispada da i nakupine koje nose vijest također imaju masu. Higgsov bozon je predviđen da bude baš kao nakupine u Higgsovom polju. Puno ćemo lakše povjerovati da polje postoji i da je mehanizam koji daje česticama masu ispravan ako nađemo samu Higgsovu česticu. Opet, postoje analogije sa fizikom čvrstog stanja. Kristalna rešetka može


HIGGSOV BOZON

prenijeti valove nakupina bez potrebe za elektronom koji pokreće i privlači atome. Ti se valovi ponašaju kao da su čestice. Oni se zovu fononi i oni su također bozoni. Higgsovo polje je jednostavno – ima iste karakteristike bez obzira iz kojeg se smjera promatra i u nekim pogledima se ne razlikuje od praznog prostora. Zato fizičari zamišljaju Higgsovo polje kao nešto što prožima cijeli prostor i snabdijeva ga «zrncima» kao npr. daskama od drveta.

ilustracija Higgsovog polja

Smjer zrnaca se ne može detektirati i postaje bitan jedino kada se uzimaju u obzir Higgsove interakcije sa drugim česticama, npr. čestice koje se zovu vektorski bozoni mogu putovati sa zrncima, u tom se slučaju lako gibaju na velikim udaljenostima i promatraju se kao fotoni – čestice svjetlosti, ili u suprotnom smjeru, a u tom slučaju njihov efektivni domet postaje puno kraći i zovemo ih W ili Z čestice. One igraju važnu ulogu u fizici nuklearih reakcija kakve se javljaju u jezgri Sunca. Higgsovo polje omogućuje nam da vidimo naizgled nevezane fenomene kao dvije strane istog novčića. Oba se mogu opisati u terminima karakteristika istih vektroskih bozona. Kada čestice materije kao što su elektroni i kvarkovi putuju kroz zrnca, konstantno se «prevrću» što ih usporava sporije od njihove prirodne brzine – brzine svjetlosti, čineći ih teškima. Vjerujemo da je Higgsovo polje odgovorno za snabdijevanje doslovno sve materije masom. Može postojati Higgsov mehanizam i Higgsovo polje u našem Svemiru bez da postoji Higgsov bozon. Nova generacija akceleratora bi to trebala riješiti.


HIGGSOV BOZON

Kao i mnoge analogije, drvena zrnca su uvjerljiva, ali pogrešna. Trebamo zrnca doživljavati ne definiranjem njihovog smjera u svakodnevnom trodimenzionalnom prostoru, nego radije u nekom apstraktnom internom prostoru naseljenom raznim vrstama vektorskih bozona, elektrona i kvarkova.U matematici kvantne mehanike objašnjenje stvaranja i poništavanja elementarnih čestica, kakvo je promatrano u akceleratorima, nastaje iz «polja» raširenih po prostoru i vremenu. Higgs je našao da parametri u jednadžbama za polje pridruženo čestici H se mogu izabrati na način da je najniže energijsko stanje tog polja (prazan prostor) je ono sa poljem ne-nula. Iznenađujuće je da je polje ne-nula u praznom prostoru, ali rezultat, neočigledan, je: sve čestice mogu interagirati sa H i steći masu iz interakcije. Teoretski fizičari uvijek teže prema unifikaciji. Newton je prepoznao da pad jabuke, plima i oseka te kruženje planeta su sve aspekti jednog fenomena – gravitacije. Maxwell je unificirao elektricitet, magnetizam i svjetlost. Svaka sinteza proširuje naše razumijevanje i vodi do novih primjena. 1960-tih godina je sazrilo vrijeme za novi korak. Imali smo zapanjujuće točnu teoriju elektromagnetskih sila i kvantne elektrodinamike. U njoj se elektromagnetske sile gledaju kao posljedica izmjene fotona (paketa elektromagnetskih valova) između električki nabijenih čestica. (razlika između čestice i vala je nestala u kvantnoj teoriji). Slabe sile, koje sudjeluju u radioaktivnosti u Sunčevom «generatoru», su u mnogo načina slične, osim što su mnogo slabije i ograničene u dosegu. Lijepa teorija ujedinjenja slabe i elektromagnetske sile je predstavljena 1967. Prezentirali su je Steven Weinberg i Abdus Salam (neovisno). Slabe sile nastaju izmjenom W i Z čestica. Njihov kratak doseg i slabost je posljedica toga što su W i Z, za razliku od fotona, vrlo masivne čestice, čak 100 puta teže od atoma vodika. «Elektroslaba» teorija je uvjerljivo potvrđena, pogotovo otkrićem W i Z čestica u CERN-u 1983. i mnogim testovima njihovih karakteristika. Ipak, porijeklo njihovih masa ostaje neriješena tajna. Naša najbolja pretpostavka je Higgsov mehanizam – ali taj aspekt teorije još nije testiran. Fundamentalna teorija izlaže lijepu simetriju između W, Z i fotona, ali to je spontano razbijena simetrija. Spontano razbijanje simetrije je sveprisutan fenomen. Npr. olovka balansirana na vrhu pokazuje potpunu rotacijsku simetriju – izgleda jednako sa svih strana – ali kada pada, to mora biti u nekom određenom smjeru, razbijajući simetriju. Mi smatramo da mase W i Z izranjaju preko sličnog mehanizma. Kao da su olovke po svuda u Svemiru, čak i u vakuumu. (naravno, to nisu realne fizikalne olovke – one predstavljaju Higgsovo polje – niti je njihov smjer smjer u realnom fizikalnom prostoru, ali analogija je dovoljno blizu). Olovke su sve sparene zajedno, tako da padaju u istom smjeru. Njihova prisutnost vakuumu utječe na valove koji kroz njih putuju. Valovi naravno imaju smjer u prostoru, ali također imaju «smjer» i u konceptualnom prostoru. U nekim «smjerovima» valovi moraju pomaknuti i olovke, što ih čini sporijima. Ti valovi su W i Z kvanti.


HIGGSOV BOZON

Teorija se može testirati jer sugerira da može postojati drugačija vrsta valova, val u samoj olovci, gdje se odbijaju gore-dolje. Taj val je Higgsova čestica. Njen pronalazak bi potvrdio da zaista razumijemo porijeklo mase i dopustio nam da damo završni dodir elektroslaboj teoriji, popunjavajući preostale praznine. Kada teorije jednom bude gotova, možemo se nadati da možemo dalje graditi na njoj: krajnji cilj je unificiranje teorije uključujući također i jaku interakciju koja veže protone i neutrone u atomsku jezgru i čak i gravitaciju, naizgled silu najtežu da ujedinjenje u shemu unifikacije. Postoje jake naznake da je sinteza velikog ujedinjenja moguća, ali su detalji i dalje prilično nejasni. Pronalazak Higgsa bi dao vrlo važan trag prirodi velike sinteze. Slijedi da matematika povezuje postojanje H sa doprinosom masi svih čestica s kojima H interagira. Slika koja odgovara matematici je ona najnižeg energijskog stanja – praznog prostora, imajući obilježja H čestice bez vlastite energije. Ostale čestice dobiju masu interakcijom sa tom kolekcijom nul-energetskih H čestica. Masa (inercija ili otpor gibanju) čestice dolazi od toga što je ona «uhvaćena» od Higgsove čestice kada je pokušamo pokrenuti. Znamo iz kvantne teorije da polja imaju pridružene čestice. Čestica za elektromagnetsko polje je foton. Mora, dakle, postojati i čestica pridružena Higgsovom polju i ona se naziva Higgsov bozon. Pronalazak Higgsovog bozona je ključan za rješenje nedoumice o postojanju Higgsovog polja, naše najbolje hipoteze o porijeklu mase. Ova pitanja, mehanizam pomoću kojeg čestice stječu masu te veza među različitim silama prirode, su velika i toliko temeljna što se tiče razumijevanja konstituenata materije i sila među njima, da je teško vidjeti kako možemo ići naprijed u saznavanju stvari od kojih je Zemlja napravljena, ako na njih prethodno ne odgovorimo. Higgsova sposobnost ispunjavanja prostora svojom misterioznom prisutnošću je važna komponenta u ambicioznijim teorijama u tome kako je nastao Svemir iz neke početne kvantne fluktuacije i zašto Svemir preferira biti ispunjen materijom radije nego anti-materijom; tj. zašto postoji nešto radije nego ništa. Da bi ove ideje proveli rigoroznije i zaista izbacili cijelu sliku, moramo naći dokaz za Higgsovo polje iz prve ruke, drugim riječima – pronaći Higgsov bozon. Koliko postoji Higgsovih čestica? Jesu li i one izrađene od još elementarnijih komponenti? Najbitnije pitanje: koliko je teška ta čestica? Naše trenutno znanje može njegovu masu smjestiti negdje između mase atoma željeza i urana. Ovo je potpuno novi oblik materije o čijoj prirodi imamo tek nejasna nagađanja i njeno je otkriće najuzbudljiviji vidik u suvremenoj fizici čestica.


HIGGSOV BOZON

Snimke iz detektora

Kako se misterija polako razrješava, Higgsov bozon je postao teži, iako ga se još uvijek nije niti pronašlo. U članku iz znanstvenog časopisa Nature, objavljenom 10. lipnja 2004. se saznaje da je skupina znanstvenika koji rade na Tevatron akceleratoru u Fermilabu izvjestila o još preciznijim mjerenjima mase t kvarka – subatomske čestice koja je pronađena – i to zahtjeva dodatnu reviziju već dugo postuliranog Higgsovog bozona. «Budući da je masa t kvarka malo veća nego je prije bilo izmjereno, znači da je i masa Higgsa također veća», rekao je Ron Madaras, fizičar iz Lawrence Berkeley laboratorija, koji vodi lokalnu participaciju u D-Zero eksperimentima na Tevatronu. «Masa Higgsa je sada najvjerojatnije podignuta sa 96 GeV/c2 na 117 GeV/c2 pa je moguće da se nalazi iza osjetljivosti današnjih eksperimenata, ali će se vrlo vjerojatno naći u budućim eksperimentima u velikom Hadron Sudaraču u CERN-u.


HIGGSOV BOZON

unutar CERN-a

Higgsov bozon se smatra karikom koja nedostaje u standardnom modelu čestica i polja, teoriji koja je objašnjavala fundamentalnu fiziku do 1970-tih godina. Do 1995. godine, t kvark je također nedostajao, ali su ga uspjeli nezavisno otkriti timovi iz dva Tevatronova velika sustava detektora – D-Zero i CDF. «U standardnom modelu, Higgsova masa je u korelaciji sa masom t kvarka», kaže Madaras, «pa će napredna mjerenja mase t kvarka dati više informacija o mogućoj vrijednosti mase Higgsovog bozona» Prema standardnom modelu, na početku Svemira postojalo je šest različitih vrsta kvarkova. t kvark je postojao samo trenutak prije nego se raspao u b kvark i W bozon, one koji su nastali prilikom rađanja Svemira. Ipak, Fermilabov Tevatron, najjači sudarač na svijetu, sudara milijarde protona i antiprotona te ponekad proizvede t kvark. Unatoč njihovom kratkom pojavljivanju, t kvarkovi se mogu detektirati i karakterizirati u D-Zero i CDF eksperimentima. U objavi D-Zero rezultata, glasnogovornik eksperimenta John Womersley je izjavio, «tehnika analize koja nam dopušta da izvučemo više informacija iz svake pojave t kvarka je dala poprilično unaprijeđena mjerenja mase t kvarka sa pogreškom od 5.3 GeV/c2. Kada se ovaj novi rezultat kombinira sa već dobivenim rezultatima iz D-Zero i CDF eksperimenata, novi prosjek mase t kvarka postaje (178.0 ± 4.3) GeV/c2.» Sustav detektora D-Zero se sastoji od središnje matrice detektorskog praćenja, hermetičkog


HIGGSOV BOZON

kalorimetra za mjerenje energije i velikog solid-angle mionskog sustava detektora. Berkeley Lab je dizajnirao i izgradio dva elektromagnetska end-cap kalorimetra i početni zenitni detektor (- doslovno), najunutrašnjija komponenta pratećeg sustava. Prateći detektori nadopunjuju kalorimetre mjerenjem trajektorija čestica. Znanstvenici su u stanju identificirati i karakterizirati česticu tek onda kada kombiniraju trajektorije i energijska mjerenja.

Higgsov bozon, Berkeley Lab

Dok podizanje srednje vrijednosti mase t kvarka, čini se, umanjuje vjerojatnost otkrića Higgsovog bozona u Tevatronu, otvara vrata novim otkrićima u supersimetriji, takođe znanu i kao SUSY – ekstenzija standardnog modela koji ujedinjuje čestice i sile sa materijom kroz postojanje superpartnera. Supersimetrija traži načine da popuni praznine koje ostavlja standardni model. «Trenutni limiti za masu ili granice koje isključuju supersimetrične čestice su vrlo osjetljive na masu t kvarka», kaže Madaras. «Kako je sada masa t kvarka sada veća, ove granice nisu tako stroge, što ostavlja veću mogućnosti uočavanja supersimetričnih čestica u Tevatronu».


file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/britanski_haker_NLO.htm

Britanski kompjutorski haker pristupio tajnim dokumentima o NLO-ima


Za Sjedinjene Države, on je ozbiljno opasan čovjek koji je izložio riziku nacionalnu sigurnost počinivši "najveće vojno kompjutorsko hakiranje svih vremena". Ali Britanac Gary McKinnon kaže da je on samo običan kompjutorski entuzijast koji je želio otkriti postoje li vanzemaljci i NLO-i. Tijekom svoje potrage, McKinnon je provalio u kompjutore u Pentagonu, NASA-i i Svemirskom centru Johnson, kao i u sustave koje koriste američka kopnena vojska, mornarica i zrakoplovstvo. McKinnon se sada bori protiv izručenja SAD-u gdje ga, ako ga proglase krivim, čeka do 70 godina zatvora i novčana kazna do 1,75 milijuna dolara. Njegovi odvjetnici strahuju da bi čak mogao biti poslan u zaljev Guantdnamo. McKinnon je rođen u Glasgowu, Škotska, 1966. Njegovi su se roditelji razveli kad mu je bilo šest godina, i on je odselio u London sa svojom majkom i očuhom, koji je bio neka vrsta NLO fanatika. "On potječe iz Falkirka, i odmah kod Falkirka nalazi se mjesto po imenu Bonnvbridge, koje je svjetska prijestolnica NLO-a. Dok je živio tamo, sanjao je da seta po Bonnvbridgeu i gleda ogromne svemirske brodove. Ispričao mi je to, i to je raspalilo moju maštu. On je bio strastveni čitatelj znanstvene fantastike. Kako je bio moj drugi otac, i ja sam počeo čitati znanstvenu fantastiku i raditi sve što je on radio." Kad mu je bilo 15, Gary se pridružio Britanskom udruženju za istraživanje NLO-a (BUFORA). Sa 17, pogledao je film Ratne igre i zapitao se: "Može li se to stvarno učiniti? Može li se neovlašteno pristupiti nevjerojatno zanimljivim mjestima? Sigurno to ne može biti tako lako."Tako je 1995. počeo hakirati. Tražio je, i mnogo puta pronašao, mrežne administratore na visokim razinama američke vlade i vojske koji se nisu zamarali korištenjem lozinki. Tako je ušao. Napravio je nekoliko probnih upada, na primjer hakirajući u mrežu sveučilišta Oxford, i otkrio je da mu je cijela ta stvar "nevjerojatno uzbudljiva". Kada ga pitaju da li je briljantan, odgovara "Ne". On je samo običan, samouk kompjutoraš. K tome, tvrdi, nikada nije bio sam. "Kada ste na mreži možete pokrenuti naredbu NetStat - Status mreže koja će izlistati sve veze s tim strojem. Tamo je bilo hakera iz Danske, Italije, Njemačke, Turske, Tajlanda." Vanzemaljska tehnologija Dakle, postoje li vanzemaljci? Da, prema McKinnonu. "Pronašao sam popis imena časnika", tvrdi on, "pod naslovom 'nezemaljski časnici1. To ne znači da su oni mali zeleni. Mislim da to znači da 'nisu stacionirani na Zemlji'. Pronašao sam popis 'transfera iz flote u flotu' i popis imena brodova. Pogledao sam ih. To nisu bili brodovi američke ratne mornarice. To što sam vidio uvjerilo me da imaju neku vrstu svemirskog broda, izvan planeta. Postojala je grupa zvana Projekt Razotkrivanje. Objavili su knjigu sa svjedočenjima 400 stručnjaka iz raznih područja, od kontrolora civilnog zračnog prometa, preko operatera vojnih radara, pa sve do tipova koji su bili odgovorni za lansiranje nuklearnih raketa. To su vrlo vjerodostojni ljudi koji svi kažu 'Da, postoji NLO tehnologija, postoji antigravitacija, postoji slobodna energija i

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/britanski_haker_NLO.htm (1 of 3) [20.11.2008 12:40:00]


vanzemaljskog je porijekla, i mi smo zarobili svemirske brodove i došli do njihove tehnologije reverznim inženjeringom'." On kaže da je jedan NASA-in znanstvenik izvijestio da Svemirski centar Johnson ima odjel na kojem se NLO-i brišu sa satelitskih fotografija visoke rezolucije. Zato je provalio unutra da se sam uvjeri. "Među tim ljudima bila je NASA-ina stručnjakinja za fotografije, i ona je rekla da su u Zgradi osam Svemirskog centra Johnson redovno uklanjali NLO-e sa satelitskih slika visoke rezolucije. To što je ona rekla da je tamo, bilo je tamo: tamo su bile datoteke označene 'filtrirano' i 'nefiltrirano1, 'obrađeno' i 'neobrađeno', tako nešto." "Otvorio sam jednu sliku iz datoteke, i imajući na umu da je to bio 56k dial-up modem, vrlo spora veza s Internetom u danima dial-upa, pomoću programa za daljinsku kontrolu smanjio sam boju na 4 bita i rezoluciju na stvarno, stvarno nisku, pa čak se i tada slika još uvijek polako pojavljivala na ekranu. Ali ono što se pojavilo bilo je zapanjujuće. Bila je to kulminacija svih mojih napora. To je bila slika nečega što definitivno nije djelo ljudskih ruku. Nalazilo se iznad Zemljine hemisfere. Izgledalo je poput satelita, ali bilo je izrađeno na način koji nikada prije nisam vidio: bez zakovica, bez šavova; bilo je kao jedan savršen komad materijala." "Bilo je oblika cigare i imalo je geodetske kupole gore, dolje, lijevo, desno i na oba kraja, i iako je slika bila niske rezolucije, objekt je bio vrlo blizu. Ta stvar je visila u svemiru, Zemljina hemisfera bila je vidljiva ispod njega, i bila je bez zakovica, bez šavova, bez bilo čega povezanog normalnom ljudskom izradom." Hakerov pad Gary McKinnon hakirao je neposredno nakon događaja od 11. rujna 2001, ali samo zato što je želio vidjeti postoji li zavjera. "Zašto su se zgrade srušile kao da se radi o kontroliranoj seriji eksplozija?", pita on. "Mrzim teorije zavjere, pa sam odlučio provjeriti sam." McKinnon odlučno poriče optužbe ministarstva pravosuđa da je kriv što je "američki vojni distrikt Washington" postao "neoperativan". Pa, jednom, priznaje, ali samo jednom: nehotice je pritisnuo krivo dugme i možda je izbrisao neke vladine datoteke. McKinnon je uhvaćen u studenom 2002. Kaže da je bilo neizbježno, jer je "postajao pomalo nemaran". "Nikad nisam mislio da će se to meni dogoditi, ali postao sam i pomalo sklon megalomaniji. Stvar je postala neozbiljna. Završilo je tako što sam razgovarao s ljudima koje sam hakirao... Poslao bih im instantporuku, koristeći WordPad, uz malo političkih napada. Znate, ostavio bih im poruku na njihovom ekranu sa sadržajem, 'Tajna vlada je bla bla bla'." McKinnona su pronašli zato što je upotrijebio svoju e-mail adresu kako bi dovraloadao program za administriranje na daljinu. "Bog zna zašto sam upotrijebio svoju pravu e-mail adresu", rekao je. "Pretpostavljam da to znači da nisam tajnovit, sofisticiran haker koji provjerava svaki svoj korak." Ali daje naslutiti da ima još puno za ispričati, što god se dogodilo. "Ne mogu pričati o mnogim stvarima koje sam otkrio. Jednostavno nije pravo vrijeme", kaže sa smiješkom. Kampanja za oslobađanje Garya McKinnona



Sljedeća faza njegove pravne bitke počela je 10. svibnja 2006. na Prekršajnom sudu u ulici Bow. Okružni sudac odlučio je da bi McKinnona trebalo preporučiti za izručenje Sjedinjenim Državama radi suđenja za hakiranja u osjetljive kompjutorske mreže i sustave. Odluka sada leži na britanskom ministru unutarnjih poslova Johnu Reidu, koji ima tri mjeseca da odluči hoće li odobriti zahtjev za izručenje. McKinnonov odvjetnik predlaže slanje molbe američkoj državnoj tajnici, a ako bude odbijena, molbu visokom sudu da se Garyu dopusti suđenje u Ujedinjenom Kraljevstvu kao britanskom građaninu. Prijatelji i pristalice Garya McKinnona strahuju da neće dobiti pošteno suđenje ako završi u SAD-u. Osnovana je blog web-stranica, http://FreeGary.org.uk, radi podrške kampanji da se Garyu sudi u UK. ■ Datum objave: 24.08.2006.


Dokazi drevnih atomskih ratova

Britansko Ministarstvo odbrane pokušava sakriti NLO istraživanja

Izvor: Pravda.Ru

Tajni odsjek Britanskog Ministarstva odbrane očajnički pokušava sakriti svoju umiješanost u istraživanje NLO-a. Ministarstvo je otišlo tako daleko da sakriva podatke nedavno objavljenih dokumenata koji su postali dostupni javnosti. Dokumenti pokazuju da Ministarstvo odbrane ima tajni odsjek DI55 posvećen istraživanju NLO-a na području Evrope. Tokom nekoliko desetaka godina, ovaj odsjek je istraživao veliku količinu podataka koji uključuju izjave preko 10.000 svjedoka. Zagovornici teorije NLO zavjere posmatrali su odsjek DI55 kao vrstu organizacije "Ljudi u crnom". Kada je ufolog Julian Hennessy pokušao pregledati zapise ministarstva iz 1976. godine, pristup je bio zabranjen pod izgovorom da je informacija povjerljiva i da nije predmet bilo kakvog interesa za ozbiljnog naučnika. Međutim, također je rečeno da je istraživanje bilo iscrpno i da se ne bi trebalo spominjati javnosti. Ovo je kasnije potvrdilo Hennessyeve sumnje da se radi o velikoj zavjeri. Devedesetih godina uslijedili su pokušaji mijenjanja javno dostupnih spisa. Međutim, na kraju se ispostavilo da odsjek nije pokušavao prikriti dokaze o aktivnosti vanzemaljaca, nego neugodnu činjenicu da nisu izdvajana finansijska sredstva za istraživanje. Slijede navodi Guardian Unlimited-a iz nekih izjava svjedoka: 10.08.1965.Muškarac je prijavio da je vidio crvenu kuglu koja leti iznad brda u Warminsteru (Wiltshire). Dvije sedmice kasnije, drugi čovjek je fotografisao NLO u središtu Warminstera. Godine 1994. govorilo se da je fotografija lažna, a da je objekt bio komad platna i dugme. Boxing Day, 1980.Prijavljen je pad NLO-a u šumi Rendlesham, u blizini američke zračne baze Woodbridge. Incident je dobio naziv "Britanski Roswell" prema poznatom slučaju iz 1947. godine u Novom Meksiku. Svjedoci su rekli da je letjelica bila prekrivena oznakama sličnim egipatskim hijeroglifima i da su iz nje izašli vanzemaljci. Kasnije je uslijedilo priznanje da se radilo o prevari. 28.11.1980.Policajac Alan Godfrey prijavio je viđenje objekta širine 6 metara koji kruži nebom iznad Todmordena, Zapadni Yorkshire. Sa svojim kolegama vratio se na mjesto iznad kojeg se pretpostavlja da je objekt kružio. Ta površina bila je suha, iako je ostatak ceste bio mokar usljed nedavne kiše. Rane 90-teStanovnici sjeverne Škotske su prijavili niz viđenja NLO-a koji su letjeli ogromnom brzinom. Dokumenti objavljeni ranije ove godine sugerišu da je letjelica bila špijunski avion Aurora, dizajniran od strane Amerikanaca za snimanje Sovjetskog Saveza. Maj 2006.Ministarstvo odbrane objavilo je pojedinosti projekta "Condign", četverogodišnje tajne studije mogućih objašnjenja NLO-a. U izvještaju je zaključeno da se mnoga viđenja mogu objasniti kao užarene plazme gasa stvorene naelektrisanjem. Preveo: Adis Bečić

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpsk.../X-Files/Ufos.tk/Britansko_ministarstvo_zataskavanje.htm (1 of 2) [20.11.2008 12:40:01]


Datum objave: 30.09.2006.

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpsk.../X-Files/Ufos.tk/Britansko_ministarstvo_zataskavanje.htm (2 of 2) [20.11.2008 12:40:01]

Chemtrails - tihi rat protiv čovječanstva

Chemtrails - tihi rat protiv čovječanstva?

Intervju: Boris PotapovRazgovarao: Krešimir Jukić


Za ljude koji žele doći do teško dostupnih i cenzuriranih informacija internet je postao nezamjenjiv medij. Jedna od popularnih web-lokacija koje svojim sadržajem apeliraju na buđenje svjesnosti čovječanstva je http://www.galaksija.com. Na njoj se možete informirati o temama kao što su manipuliranje ljudskim bićima, alternativna znanost i NLO-i, ili razmijeniti svoja iskustva i mišljenja na forumu koji broji više stotina članova s područja BiH, Hrvatske i Srbije.

Ovu web-stranicu uređuje Boris Potapov, veterinar podrijetlom iz Sarajeva koji od 1995. živi u Australiji. Zamolili smo gospodina Potapova da s čitateljima Nexusa podijeli svoja iskustva o fenomenu chemtrails. Kako ste se zainteresirali za temu chemtrailsa, što Vas je na to potaknulo? Prije nekih 6 godina prvi put sam saznao, uz pomoć interneta i drugih tzv. "alternativnih" izvora informiranja, da se već neko vrijeme provodi jedna tajna operacija "zaprašivanja" ljudi, odnosno, našeg planeta, i to iz zraka pomoću neidentificiranih mlaznih aviona. Naravno, tek kad sam prvi put za to čuo počeo sam i obraćati pozornost na zbivanja iznad moje glave. Moram priznati da sam u početku bio sumnjičav, međutim, nije dugo potrajalo dok nisam uvidio da je to stvarno istina. Počeo sam pratiti avionski promet normalnim zračnim koridorima i uspoređivati mlaznice iz tih aviona s mlaznicama iz aviona koji su letjeli izvan tih koridora i izvan normalnog rasporeda letenja. To mi nije bilo osobito teško jer sam u to vrijeme često boravio u nekim manjim australskim mjestima iznad kojih normalno nije ni bilo prelijetanja većih komercijalnih aviona, tako da nisam mogao ignorirati činjenicu kad mi se iznad glave pojavi nekoliko mlaznih aviona, koji na nebu ostave pruge u obliku znaka "X", paralelnih linija ili mreže. Smatrate li da nas zaista netko zasipa kemikalijama s neba? Koliko znamo, normalne mlaznice nastaju na visinama iznad 10.000 metara uslijed kondenzacije ispušnih plinova izbačenih iz turbina avionskih motora. One se obično ne zadržavaju dugo, tj. nekoliko sekundi pa do nekih dvadesetak minuta, međutim, ove kemijske mlaznice obično se postavljaju na visinama od 8 km i niže, ostaju visjeti u zraku vrlo dugo, polako se šire i formiraju tzv. cirus oblake. U mnogim slučajevima primijećeno je i to da nedugo nakon njihove disperzije na zemlju padaju specifična fibrozna vlakna slična paukovoj mreži, za koje se ispostavilo da su prilično toksična ukoliko se diraju rukama. Međutim, moram naglasiti da se ta vlakna ne pojavljuju kod svakog zaprašivanja. Ljudi su već u mnogo navrata skupljali uzorke zraka i supstanci koji se izbacuju uz pomoć tih kemijskih mlaznica i slali ih na laboratorijsku analizu. Ono što se obično otkrivalo u njima bile su mikronske čestice aluminija i barija, kao i dibrometan koji je inače pesticid, dobro poznat po svom kancerogenom djelovanju. U nekim su uzorcima pronađeni i neki drugi elementi, kao i razni patološki biološki agensi, kao npr. bakterije, mikoplazme, paraziti, gljivice, kvasci itd., što je neke navelo na pretpostavku da ona fibrozna vlakna služe da bi se ovi mikroorganizmi zaštitili od štetnih atmosferskih utjecaja i omogućila im ne samo da se rasprše na veću površinu, nego i da živi stignu do zemlje.

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srp...s/Ufos.tk/chemtrails_nexus_interview_boris_potapov.htm (1 of 4) [20.11.2008 12:40:05]


Naravno, ostaje pitanje da li sve kemijske mlaznice sadrže iste kemijsko-biološke agense. Međutim, bez obzira na to sadržavale li one biološke agense ili ne, mislim da su same kemijske supstance koje se u njima nalaze dovoljno toksične. Ono što zabrinjava je činjenica da se kod mnogih ljudi neposredno nakon zaprašivanja pojavljuju simptomi oboljenja dišnih putova, npr. kao kod prehlade ili gripe. Ljudi, osim toga, sve više i više obolijevaju od astme, i mislim da to nije nimalo slučajno. Isto tako, broj slučajeva Alzheimerove bolesti u neprestanom je porastu, a poznato je da je povećana količina aluminija u mozgu karakteristična za tu bolest. Mislim da je sasvim dovoljno to što prisutnost aluminija u većim količinama u organizmu može kod čovjeka uzrokovati demenciju. Ne smijemo zanemariti ni činjenicu da aluminij kada dođe u kontakt sa zemljom veže na sebe neke hranljive tvari koje su neophodne za rast i razvoj biljaka, pa biljke venu ili jednostavno ne uspijevaju na području gdje je njegova prisutnost povećana. Sada se postavlja pitanje je li tu riječ samo o sporadičnim ispitivanjima imuniteta stanovništva ili nekoj standardnoj operativnoj proceduri zaražavanja ljudi patogenim agensima i narušavanja naših životnih uvjeta? Što bi mogao bili stvarni cilj jedne takve operacije? Moram priznati da me donekle frustrira što i nakon više od 6 godina praćenja te operacije još uvijek nisam u stanju sa sigurnošću reći o čemu se točno radi, odnosno kakva je stvarna pozadina tih aktivnosti. Postoje brojne teorije, međutim, malo je koja od njih u stanju dokraja 'držati vodu1. Najpopularnija je teorija da se tu radi o jednoj vrsti geoinženjeringa, odnosno, o pokušaju zaštite planeta od prekomjernog zagrijavanja i ublažavanja posljedica tzv. efekta staklenika, kao i štetnog djelovanja ultra-ljubičastih zraka. Uz pomoć sloja čestica aluminija i barija oko našeg planeta navodno se stvara jedan zaštitni film, nešto slično kao kad štitimo svoju kožu pomoću kreme za sunčanje. Međutim, kad bi to bilo tako, zašto tu nalazimo pesticide a ponekad i neke patogene biološke agense? Činjenica jest da i za prisutnost pesticida postoji jedno 'opravdanje' u smislu neutraliziranja raznih mikroorganizama koje polimerna vlakna skupe dok se nalaze u zraku, samo je veliko pitanje koliko to ima veze s istinom?! Ja sam prilično skeptičan u vezi ovakvih objašnjenja jer bi se u tom slučaju raspršivanje chemtrailsa trebalo obavljati redovito i ravnomjerno po cijelom planetu, što nije slučaj. Prema do sada dostupnim podacima ova se operacija najčešće odvija iznad naseljenih područja a često i noću. S druge strane, ne postoje nikakva jamstva da će broj žrtava od ovog zaprašivanja biti manji nego što bi on bio od predviđenih klimatskih promjena. Još jedna od popularnih teorija je kontrola vremenskih prilika ili "modifikacija vremena", kako to oni vole reći. Ako je tako, onda bi se to radilo u negativnom smislu budući da živim na području gdje vlada kronična suša već duže od 5 godina a chemtrailse viđam prilično često. Mora se, međutim, priznati da su promjene vremenskih prilika često povezane s pojavom chemtrailsa. S druge strane, postoje i neke indikacije da od meteoroloških uvjeta, odnosno, vremenske prognoze ovisi i to gdje će se i kada ove kemikalije raspršivati, tako da dolazimo do one poznate dileme - što se pojavilo prije, kokoš ili jaje!? Prije otprilike godinu dana u magazinu Nexus (australsko izdanje, op. ur.), u rubrici 'Pisma uredniku', jedna osoba iz Australije tvrdila je da se tu radi o planskoj operaciji izazivanja umjetne suše kako bi se farmere dovelo do bankrota, zalihe hrane smanjile a zemlja za male novce prešla u ruke multinacionalnih kompanija. On je to navodno čuo od američkih pilota dok je radio u jednoj zrakoplovnoj bazi. Moram priznati da mi je i to dalo misliti. Nadalje, postoji i teorija da se uz pomoć sloja tih kemikalija između stratosfere i zemlje stvori tzv. 'neutralna šupljina' koja omogućava učinkovit prijenos valova ekstremno niskih frekvencija (ELF) u koje se mogu 'upakirati' svakakve poruke, tako da se, u biti, radi o subliminalnom programiranju ljudi. Ali, možemo li biti programirani više nego što jesmo?! Ipak, moramo imati na umu i mogućnost da ovdje nekoliko različitih stvari istovremeno može biti u igri. Od onih malo "crnjih" teorija spomenuo bih onu po kojoj se ovdje radi o jednom procesu depopulacije planeta. Tako npr. Amerikanac dr. Len Horowitz u svojim knjigama Healing Codes of the Biological Apocalvpse i Death in the Air tvrdi da se pomoću tih mlaznica stanovništvo zaražava prionima koji su po svojoj prirodi bjelančevine sposobne da se pod



određenim okolnostima pretvore u kristale, a onda ovisno od toga kojim se elektromagnetnim frekvencijama izlože, izazivaju određene bolesti kao npr. bolest ludih krava, Creutzfeld-Jacobov sindrom, i cijeli niz drugih zdravstvenih poremećaja kod ljudi i životinja. Po Horowitzu, jednom kada se sva populacija planeta inficira prionima, dovoljno je da se određene regije izlože elektromagnetskim valovima specifičnih frekvencija uz pomoć tzv. HAARP sistema, preko tornjeva za mobilnu telefoniju, GWEN tornjeva itd. - i da ljudi u toj regiji obole od određenih bolesti, ili da se njihov um uz pomoć kristala koji im se nalaze u mozgu - programira. Navodno, novi svjetski poredak kojeg nam patokracija već odavno priprema podrazumijeva ne samo jednu Vladu, jednu vojsku, jednu valutu itd., nego i drastično reduciranu i 'zombificiranu' populaciju. Dakako, u ovakvom slučaju, organizatori ove operacije morali bi biti na neki način imuni na ove agense, a radi li se tu o ljudskim bićima onda mislim da im jednu takvu vrstu imuniteta neće biti lako ostvariti. Postavio bih jedno pitanje: komu bi ovako modificirana zemljina atmosfera mogla odgovarati ukoliko ona ne odgovara ljudskim bićima?! Bez obzira na ignoriranje ove operacije od strane službenih sredstava informiranja i veliku količinu dezinformacija koje se sve više šire putem interneta, siguran sam da se protiv nas kao ljudskih bića već odavno vodi jedan tihi kemijsko-biološki rat a da većina nas nije toga svjesna. Mi smo napadnuti ne samo putem zraka, nego i preko hrane i vode. Tko bi, po Vašem mišljenju, mogao stajati iza toga? Mislim da moramo biti svjesni mogućnosti da već odavno postoji jedna tzv. 'tajna Vlada' koja upravlja svim važnijim zbivanjima na ovom planetu. U vezi chemtrailsa lijepo se može vidjeti da se radi o jednoj dobro koordiniranoj operaciji koja se odvija na globalnoj razini i, kako se čini, ti avioni nemaju nikakvih problema u smislu povrede zračnog prostora brojnih zemalja u svijetu. Nakon što sam dosta vremena proveo proučavajući pozadinu manipulacije čovječanstvom, sada smatram da je došlo krajnje vrijeme da prihvatimo kao mogućnost da nam oni koji se nalaze na vrhu piramide vlasti na ovom planetu - ne misle dobro. Isto tako, mislim da mentalni sklop tih individua nije u skladu s onim što mi podrazumijevamo pod normalnim ili ljudskim. Javljaju li vam se ljudi sa svojini iskustvima i opažanjima, i odakle? Sto uglavnom primjećuju? Stekao sam dojam kao da se u posljednje vrijeme sve više ljudi počinje buditi i obraća pažnju na objektivnu realnost. Tako su oni ujedno i ti koji počinju sve jasnije uviđati što se zbiva u realnosti u kojoj živimo, a kemijske mlaznice samo su jedan od tih detalja. Naravno, mnogi mi se ljudi javljaju, a u posljednje vrijeme sve češće šalju i fotografije, bilo meni osobno ili na forum v/eb sitea. Čini se da bi mobilni telefoni s ugrađenim kamerama mogli odigrati važnu ulogu u svemu tome, a isto tako i komunikacija putem interneta. Na temelju do sada snimljenog materijala činjenica je da je većina aviona uključenih u ovu operaciju tipa K-135, koji su prilično slični Boingu 707, i da pripadaju američkoj vojsci, bez obzira na to što često na sebi nemaju nikakvih oznaka. Međutim, zanimljivo je i to da su ponekad primijećeni i neki čudni neidentificirani leteći objekti u sklopu kemijskih mlaznica, a nisu rijetki ni slučajevi gdje ljudi tvrde kako su vidjeli da se mlaznice izbacuju iz nepoznatih letećih objekata koji se kreću mnogo brže od normalnih zrakoplova. Osobno me to nimalo ne iznenađuje jer mi se čini da je u ovaj projekt uključena i tehnologija iz jednog drugog područja postojanja koja se, da tako kažem, vjerojatno nalazi na 'katu' iznad našeg. Međutim, kad su ove kemijske mlaznice u pitanju, neko dublje promišljanje hiperdimenzionalnog karaktera realnosti u kojoj živimo nije toliko ni potrebno. Jednom prilikom, prije nekoliko godina kad smo moja supruga i ja igrali tenis, primijetili smo avion koji neposredno iznad nas ostavlja dugačku bijelu prugu. Po mojoj procjeni, nije letio na visini većoj od nekih 5-6 km jer je bio je prilično vidljiv. Naravno, prestali smo igrati i promatrali smo što se zbiva u zraku, dok sam im ja - što naglas, što u sebi - psovao sve što mi je u tom trenutku palo napamet. U jednom se času bijela pruga počela prekidati, kao da je avionu počelo nestajati goriva. Onda je mlaz potpuno



prestao izlaziti iz njega, međutim, zrakoplov se brzo udaljio ne ostavljajući nikakav vidljiv trag za sobom. Moja supruga je inače sve do tada bila skeptična u vezi chemtrailsa ali nakon ovog doživljaja svaki skepticizam kod nje naglo je nestao. To je bio i jedan od rijetkih trenutaka kad sam požalio što nisam imao kameru sa sobom. Može li se protiv toga nešto konkretno poduzeti? Činjenica jest da određeni broj ljudi diljem svijeta, čini mi se više iz očaja, pokušava neutralizirati kemijske mlaznice pomoću jedne modificirane verzije tzv. orgonskih topova koje je još prilično davno konstruirao austrijski znanstvenik Wilhelm Reich, međutim, koliko znam, te sprave imaju prilično ograničeno djelovanje. One jesu donekle u stanju razbiti mlaznice, ali moramo se zapitati što se događa sa supstancijama koje se nalaze u njima, odnosno, u zraku? Mnogi pišu članovima vlade ili zastupnicima parlamenta u zemljama gdje žive, vrše pritisak na medije itd., no, u većini slučajeva nailaze na zid šutnje, ili ih se automatski proglašava teoretičarima zavjere. Programirani smo na način da na svako spominjanje zavjere samo odmahnemo glavom, i da se odnosimo s podsmijehom i omalovažavanjem prema onima koji su tako etiketirani. U knjizi None Dare CalI It Conspiracv, američki pisac Gary Allen piše: "Moramo zapamtiti to da kod postojanja zavjere, bilo političke, kriminalne ili neke druge, prvi zadatak podrazumijeva uvjeriti sve ostale da zavjere ne postoje." Nedavno sam u jednoj knjizi američkog profesora povijesti, R. Dolana, našao sljedeći navod: "Misli o konspiraciji nisu nikakve deluzije ili paranoja. S povijesne točke gledišta, JEDINA realnost je realnost konspiracije. Naša 'sloboda' u velikoj je mjeri samo jedna iluzija." Nažalost, mislim da to stvarno i jest tako. U posljednje vrijeme postoje i neke indikacije da će se i tzv. službeni mediji uskoro morati oglasiti u vezi ove tematike, ali se pitam možemo li očekivati istinu od strane istih onih koji već godinama manipuliraju našu svijest i percepciju, što skrivanjem i prešućivanjem važnih informacija, što širenjem dezinformacija?! Doduše, nedavno sam već vidio jedan dokumentarac na N5C kanalu gdje se cijelo vrijeme izražava sumnja u postojanje kemijskih mlaznica, a istovremeno se spominje i mogućnost manipulacije vremenskim prilikama. Zanimljiva kombinacija "informacija"!? Ono što je sigurno je činjenica da nitko nema prirodno pravo izlagati ljudska bića djelovanju bilo kakvih biološko-kemijskih agensa bez njihovog odobrenja. Po mom mišljenju, ovdje se radi o zločinu protiv čovječanstva. Još jedna zanimljiva stvar. Činjenica je da jedna ovako opsežna operacija mora koštati milijarde dolara. Sada se moramo zapitati tko to ima na raspolaganju toliki novac, iz kojih fondova on dolazi i kako se i kome opravdavaju ti troškovi? Naravno, taj novac može dolaziti jedino iz poreza kojeg mi plaćamo, tako da je doista tragično to što smo na kraju mi ti koji financiramo svoje vlastito porobljavanje i trovanje. S tim u vezi, mislim da dok se većina čovječanstva nalazi u ovakvom mentalnom stanju u kakvom jest, teško da se nešto može poduzeti. Ovdje bih još samo podsjetio na to da poznati ruski metafizičar G. Gurđijev možda nije slučajno još davno govorio da - većina ljudi cijeli svoj život provede u snu, neki se u tom svom snu bave i znanošću, a neki čak pišu i knjige. Naravno, oni koji spavaju, mogu samo sanjati. Čini mi se da dok se jedan, da tako kažem, kritičan broj ljudi ne probudi i ne preuzme odgovornost za svoju sudbinu u svoje vlastite ruke, ne možemo očekivati neko drastično poboljšanje u realnosti u kojoj živimo. ■ Datum objave: 25.08.2006.


Chemtrails – tko šara po nebu

Chemtrails – tko šara po nebu?

Piše: Krešimir Jukić

Izvor: Nexus magazin - lipanj/srpanj - broj 13 Ljudi danas rijetko nalaze vremena dignuti pogled prema nebu, a kada to i čine, obično vjeruju da je sve kako treba ili mora biti. Zato većina nas ne obraća pažnju na tragove mlaznih aviona, koji su posljednjih godina sve češća pojava. Prema nekim tvrdnjama, njihova učestalost ne može se pripisati samo intenzivnijem zračnom prometu. Naime, neki od ovih tragova po svojim su obilježjima specifični. U većem opsegu, ovi "drugačiji" tragovi prvi su put primijećeni u Kanadi kasne 1997., i u Sjedinjenim Američkim Državama od 1998. Građani koji su na to obratili pažnju ubrzo su zaključili da postoji nešto uznemirujuće, čak i zlosutno u vezi s novom vrstom tragova na nebu. Avioni koji ih stvaraju kreću se u neuobičajenim obrascima, ostavljajući nebo ispresijecano mrežom tragova. Umjesto da se s vremenom rasprše, ti se tragovi šire i pretvaraju u cirusima slične formacije sve dok skoro potpuno ne prekriju nebo sivo-bijelim paučinastim slojem neprirodnog izgleda, iz kojeg ponekad padaju kapljice uljaste ili želatinaste tvari. Ukratko, stječe se dojam da se radi o sustavnom programu rasipanja nekakvih kemikalija. Kako bi ih se razlikovalo od običnih kondenzacijskih tragova aviona (engl. contrails), za ovu pojavu skovan je naziv chemtrails, ili kemijski tragovi.

Espanolasebuni William Thomas, nagrađivani istraživački novinar s preko trideset godina iskustva, prvi je 1998. počeo javno govoriti o chemtrails. U nizu intervjua i članaka opisao je događaje koji su se od kraja 1997. počeli odigravati u gradiću Espanola na jugoistoku Kanade. Tamošnji stanovnici žalili su se na neobične simptome, koji su uključivali ozbiljne glavobolje, kronične bolove u zglobovima, vrtoglavicu, iznenadne napade ekstremnog umora, napade akutne astme i simptome gripe bez vrućice. Jedan stanovnik Espanole ispričao je Thomasu da su mentalna konfuzija i gubitak kratkotrajnog pamćenja bili tako uobičajeni da je zaboravljanje mjesta gdje si parkirao automobil postalo "stari vic" u ovom gradiću. Ovi simptomi javljali su se unutar područja od 50 kvadratnih milja koje se poklapalo s "višemjesečnim zaprašivanjem" koje su provodili vojni avioni bez oznaka. Jedan bračni par jednom je prilikom izbrojao prelet trideset aviona u razdoblju od samo 45 minuta. Nakon što je primio poziv građana, pomoćnik urednika lokalne radijske postaje izašao je na ulicu sa

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/Chemtrails-clanak.htm (1 of 8) [20.11.2008 12:40:10]


svojom ekipom i izbrojao 370 linija na nebu koje je obično lišeno zračnih aktivnosti. Bivši ontarijski policajac i vještak Vrhovnog suda Ted Simola izvijestio je o brojnim bijelim tragovima i X-evima koji vise na nebu, od kojih neki naglo prestaju kao da su isključeni. 550 građana Espanole uputilo je 1999. peticiju pred kanadski parlament, tražeći od vlade da zaustavi zaprašivanje. Pozvali su parlament da "ukine bilo koji zakon koji domaćoj ili stranoj vojsci dopušta izbacivanje aluminijske zavjese ili bilo kakve tvari koja stvara oblake bez informiranog pristanka pogođenih građana Kanade." Kao odgovor na njihovu peticiju, kanadsko ministarstvo obrane odgovorilo je, "To nismo bili mi". Vladina tvrdnja bila je uglavnom istinita, jer se nije radilo o kanadskim avionima, nego o avionima-tankerima bez oznaka za koje je uz pomoć fotografija utvrđeno da pripadaju američkom vojnom zrakoplovstvu. Iako su Amerikanci opovrgavali svoju umiješanost, kanadsko vojno zrakoplovstvo u aktivnom sastavu nema takvu armadu letećih tankera. Naravno, teško je povjerovati da kanadska vlada nije dala svoj pristanak za tu operaciju. Thomas je na kraju uspio nagovoriti jednog kontrolora leta s američke istočne obale da razgovara s njim pred svjedocima, pod uvjetom anonimnosti. Kontrolor, kojeg je Thomas zvao "Deep Sky", potvrdio je postojanje tajne operacije. Također je ustvrdio da materijal koji raspršuju avioni slabi provodljivost radarskih i radiovalova i pojavljuje se kao "magla" na njihovim monitorima. Na pitanje ima li operacija veze s modificiranjem klime, Deep Sky je s nećkanjem odgovorio, "To je otprilike ono što je meni rečeno". Nakon ove afere vijest se raširila, i građani iz mnogih drugih krajeva i zemalja s iznenađenjem su shvatili da se i iznad njihovih glava odvijaju slične operacije. Izvještaji su počeli stizati sa svih strana. Zašto chemtrails nisu obični avionski tragovi Obični kondenzacijski tragovi koji ostaju iza aviona sastoje se od kristalića leda i obično nastaju na visinama od preko 10.000 metara. Prema meteorologu Thomasu Schlatteru, "Na temperaturama nižim od približno -40°F [40°C] tragovi se skoro uvijek formiraju, bez obzira na relativnu vlažnost. Sto je temperatura okoline viša, manje je vjerojatno da će se tragovi formirati. Na temperaturama iznad -40°F javljanje tragova se ne očekuje. Trajanje tragova ovisi o temperaturi, relativnoj vlažnosti i intenzitetu miješanja ispušnih plinova i zraka iz okoliša. Na niskim temperaturama, uz visoku vlažnost, i uz stabilnu temperaturnu stratifikaciju... tragovi mogu potrajati više sati."Dakle obični, kondenzacijski tragovi avionskih mlaznica mogu u izuzetnim okolnostima potrajati relativno dugo, i činjenica je da mnoge slike navodnih chemtrailsa ne djeluju uvjerljivo ili prikazuju sasvim normalne kondenzacijske tragove. Ali to nikako ne znači da se svi tragovi mogu objasniti kao contrails, posebno zato što je ova pojava najdramatičnije uočljiva u pustinjskim i polupustinjskim krajevima jugozapada Sjedinjenih Država, kao i u nekim drugim sušnim krajevima. Chemtrails redovito traju satima i ravnomjerno se šire sve dok ne prekriju široke površine neba, često od jednog do drugog horizonta. Kod ovih tragova primjetna je "uljasta" kvaliteta, zbog čega je oko Sunca vidljiva žuto-narančasto-zelena korona kada ga se promatra kroz ovaj sloj. Kako se izrazio jedan stanovnik Vancouvera, "u danima kada jako



zaprašuju možete vidjeti dugu oko Sunca". Normalni kondenzacijski tragovi stvaraju se izravno iza motora aviona. Tako iza aviona, ovisno o broju motora, normalno ostaju 1, 2, 3 ili eventualno 4 traga. Za razliku od toga, chemtrails se ravnomjerno stvaraju iza cijele površine krila, što ukazuje da se izbacuju iz raspršivača. Kondenzacijski tragovi najčešće su kontinuirani, budući da motori rade neprekidno za vrijeme leta aviona. Ponekad se može dogoditi da se prekinu i ponovno započnu, ali se to događa samo kada avion leti kroz granicu temperature potrebne za kondenzaciju. Takvi prekidi su postupni, i potrebno je barem par kilometara leta za prestanak i ponovno pojavljivanje traga. Za razliku od njih, chemtrails mogu imati nagle prekide, što opet upućuje na činjenicu da se radi o raspršivanju nepoznatih agensa nad određenim područjem.

Broj aviona koji sudjeluju u operaciji (u nekim izvještajima govori se o desecima aviona) daleko prelazi uobičajen civilni, pa i vojni zračni promet, a često se to događa na mjestima kuda uopće ne prolaze komercijalne linije. Također je ponekad na nebu vidljivo više aviona od kojih neki ostavljaju trag, a drugi ne. Očevici koji su promatrali nastajanje tragova tvrde i da su se piloti ponašali neobično. Na primjer, zalijetali bi se jedni prema drugima i u posljednji čas skretali, ostavljajući na nebu trag u obliku slova X. To i drugi neobični tragovi (spiralni, u obliku slova S i si.) koji se nikada ne javljaju kod normalnog zračnog prometa, mogli bi predstavljati znakove koji olakšavaju satelitsko koordiniranje i praćenje kretanja umjetnih oblaka. I kao konačan dokaz, tu su rezultati kemijskih analiza. Kemijski sastav Thomas je prvi proveo kemijsku analizu kapljica i uzoraka oborina uzetih nakon chemtrailsa. Kasnije su i drugi istraživači potvrdili njegove rezultate. Oni su pokazali da se u chemtrails mogu naći sljedeće tvari i organizmi:



• Aluminijev oksid• Solibarija• Bakterije Pseudomonas aeruginosa i P. florescens• Bacili i enterobakterije• Streptomvces i druge vrste gljivica i plijesni• Dehidrirana ljudska crvena i bijela krvna zrnca• Dibrometan, kancerogen dodatak za gorivo i insekticid• Enzimi i bakterije koje se koriste u postupcima modificiranja DNK• Vlaknaste tvari smeđe boje, slične paučini• Virusi i prioni nisu službeno potvrđeni; njihovo prisustvo se samo nagađa

Čini se da se kemijski sastav s vremenom mijenjao. Rani izvještaji govorili su o ljepljivim ili želatinastim kapljicama koje su padale s neba nakon prskanja, a kasnije se češće spominju tanka mikrovlakna slična paučini. Po svemu sudeći, onaj tko stoji iza ovog programa eksperimentira s različitim tipovima i mješavinama kemikalija tražeći najbolji učinak, što objašnjava zašto se opažanja i učinci s vremenom razlikuju. U svakom slučaju, mnogi ljudi su se razboljeti nakon izravnog kontakta s paučinom ili kapljicama pronađenim na terenu i objektima nakon pojave chemtrailsa. Therese Aigner, savjetnica Komisije za okoliš i sigurnost koja je analizirala uzorke kišnice s područja intenzivnog zaprašivanja, potvrdila je njen sastav, uz primjedbe "Pored rečenog, ne bismo očekivali da ćemo u normalnim okolnostima pronaći navedene 'parametre' (u bilo kojoj količini) na vašem području... 'Rezultati' također ukazuju da su kontaminanti morali biti izbacivani u velikim količinama i u koncentriranom obliku." Bolesti koje prate chemtrails Najčešći simptomi o kojima izvještavaju svjedoci chemtrailsa su uporan kašalj, problemi gornjih dišnih putova i probavni poremećaji, upala pluća, izuzetan umor, letargija, vrtoglavica, gubitak orijentacije, snažne glavobolje, bolovi u zglobovima i mišićima, ukočenost vrata, krvarenja iz nosa, depresija, tjeskoba, gubitak kontrole nad mjehurom i nervozni tikovi. Simptomi prvo pogađaju starije i oslabljene osobe i djecu. Dr. Michaela Pecea, liječnika iz Arizone, uznemirilo je naglo povećanje broja slučajeva opisanih smetnji do kojih je došlo nakon što su se nad njegovim krajem počeli javljati chemtrails. "Primijetio sam da laboratorijske analize uzoraka kose, koje sam napravio na nekima od mojih pacijenata, bez iznimke pokazuju VISOKE razine barija. Analiza moje vlastite kose pokazuje visoku razinu barija. Prilično sam dobro upoznat s prehranom, i iskreno govoreći, ne mogu se sjetiti nijedne vrste hrane koja sadrži značajnu količinu barija... Ipak, čini se da imamo visoke razine barija u našoj kosi, što znači da barij ili unosimo hranom ili našu kosu kontaminira neki vanjski izvor." Alergijske reakcije na spomenute čestice jedan su od mogućih razloga pojave simptoma, ali one ne mogu potpuno objasniti cijeli sindrom koji prati chemtrails. Pad temperature krvi popraćen "gripom" bez vrućice znak je kronične gljivične infekcije. Gljivice svoju prisutnost također objavljuju raznim autoimunim poremećajima, od kroničnog umora i fibromijalgije do oštrih bolova u zglobovima, vrtoglavica, mentalne konfuzije i kratkotrajnog gubitka pamćenja.



Neki chemtrails povezuju i s epidemijom posebno bizarne i kontroverzne bolesti "morgellons" koja se posljednjih godina širi jugom SAD-a.Kad je istraživačica zdravstvenih pitanja Erminia Cassani donijela želatinasti materijal koji je pokupila s jedne potpuno poprskane kuće, biolog u laboratoriju s licencom Agencije za zaštitu okoliša s nevjericom ju je upitao gdje je došla do takvog "biološki opasnog materijala".Iako bakterijama u petrijevoj zdjelici obično treba tri do četiri dana da narastu, ovaj uzorak razbujao se za manje od 48 sati od stavljanja na hranjivu podlogu. Rekavši da je te stvari bilo "po cijeloj zdjelici", laboratorijski biolog je ustvrdio da nikada nije vidio da nešto raste takvom brzinom. Manje od dva mjeseca nakon toga, vlasnica poprskane kuće doživjela je srčani udar izazvan bakterijama koje su joj izjele stijenke srca.Postoje i mišljenja da pronađeni mikroorganizmi zapravo ne potječu iz same smjese koju raspršuju avioni. Moguće je da padajuća zavjesa od ljepljivih kemikalija i mikrovlakana povlači na tlo kolonije bakterija, virusa i gljivica koje žive u gornjim slojevima atmosfere, gdje mutiraju pod utjecajem jakog ultraljubičastog zračenja. Službena objašnjenja Sto se to događa? Očigledno je da se radi o tajnom programu koji se odvija na području velikog broja država. Dosad su pristigli izvještaji iz većine zemalja Zapada, među kojima su, uz već spomenute Kanadu i SAD, i Velika Britanija, Australija, Novi Zeland, Njemačka, Italija, Francuska i druge zemlje EU. Čini se da izvještaji uglavnom stižu iz zemalja koje su članice ili partneri NATO-a, iako je dosta izvještaja o čudnoj paučini koja pada s neba i donosi bolesti pristiglo i iz Južnoafričke Republike. Element koji doprinosi misterioznosti cijele priče su i rijetki, ali dokumentirani slučajevi brzih srebrnih kugli viđenih kako lebde oko kemijskih tragova, najčešće na području juga SAD-a. Nije jasno radi li se o NLO-ima vanzemaljskog porijekla ili o vrlo naprednim tajnim vojnim letjelicama. Nijedna vladina agencija iz bilo koje od uključenih zemalja dosada nije potvrdila da se provodi bilo kakvo zaprašivanje velikih razmjera. Upiti i prosvjedi najčešće se ignoriraju. Objašnjenja koja se povremeno daju možda mogu zadovoljiti one koji čvrsto žele vjerovati da je sve u redu i da njihova vlada nikada ne bi provodila nekakav tajni program koji škodi zdravlju stanovništva, ali teško da mogu umiriti one koji su osjetili posljedice na vlastitoj koži. Tako je Američko ratno zrakoplovstvo objasnilo da oni rutinski izbacuju gorivo iznad naseljenih područja kako bi smanjili težinu aviona prije slijetanja. U novije vrijeme, američka Agencija za zaštitu okoliša tvrdila je da se možda radi o izbacivanju pesticida. Jednom prilikom objavljeno je da se radi o avionima tipa Lear jedne kompanije koja za vladu istražuje formiranje ledenih kristala u atmosferi, iako su stotine građana mogle jasno vidjeti da preko njih prelijeću veliki vojni tankeri, a ne mali avioni tipa Lear. Građani koji Federalnoj zrakoplovnoj administraciji prijavljuju prelete aviona koji za sobom ostavljaju guste tragove obično od kontrolora dobivaju odgovor da na njihovim radarima nema takvih aviona. Ali s vremena na vrijeme, dogodi se da neki iskreni kontrolor leta prizna da se nad tim područjem trenutno odvija "vojna vježba".Možda se više može saznati iz nekih drugih izvora. Nakon niza incidenata, 28. travnja, 1997. Kuba je Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda uputila pritužbu u kojoj je optužila SAD za



raspršivanje biološkog oružja nad kubanskim teritorijem. Iako Kuba nije uspjela natjerati UN da istraži njene tvrdnje, SAD također nisu uspjele potpuno odbaciti ovaj spor. Službeni američki odgovori bili su zanimljivi. Nakon jednog incidenta ministarstvo vanjskih poslova priznalo je da je poslalo avion za zaprašivanje usjeva S2R koji je preletio Kubu, ali su tvrdili da je "izbacivao samo dim" (Washington Times 26.08.1997). Ali biološki napadi na Kubu nisu prestali. 2002, kubanski zdravstveni dužnosnici izjavili su da njihova vlada potiho radi na kontroli širenja bioloških agensa iz američke kampanje raspršivanja aerosola. Chemtrails iznad Hrvatske U mnogim svjetskim stranicama koje se bave istraživanjem chemtrailsa spominje se i Hrvatska. Najviše izvještaja dosad je pristiglo sa zapada zemlje, posebno iz Rijeke. Prema g. Izakoviću koji je na Internetu izvještavao o ovom fenomenu, chemtrails su se u Rijeci počeli javljati 27. svibnja 2000., dan nakon što je Hrvatska pristupila NATO-ovom programu Partnerstvo za mir. G. Izaković ovu pojavu dovodi u vezu s posjetima američkih vojnih brodova riječkoj luci, jakim smogom koji je Rijeku pogodio u veljači 2002., kada su zbog toga bile zatvorene čak i škole, porastom broja nekih bolesti u tom kraju i nekim drugim pojavama. Treba spomenuti da je u našem podneblju vlaga u zraku često visoka, što pogoduje stvaranju i dugom zadržavanju običnih kondenzacijskih tragova, pa treba biti oprezan prije nego što se zaključi da je neki avionski trag chemtrail. Kako god bilo, nedavna afera s avionima CIA-e koji su preko Hrvatske i drugih zemalja prevozili osumnjičene za terorizam pokazuje da se nad našim glavama odvijaju tajni preleti stranih aviona sa sumnjivim ciljevima. Modificiranje klime ili nešto drugo? Razvile su se mnoge teorije koje pokušavaju objasniti moguće ciljeve ovih aktivnosti. Prema jednoj od ponuđenih teorija, moguće je da vlade (svjetska vlada?) tajno rade na ispuštanju bioloških agensa radi imunizacije stanovništva protiv bioloških oružja putem zraka. Prema drugima, chemtrails su dio programa reduciranja stanovništva koji se već desetljećima provodi širom planeta. Čini se da su najpotkrepljenije teorije koje chemtrails povezuju s nekim oblikom pokušaja modificiranja klime, bilo na lokalnoj ili globalnoj razini. U vezi s tim, često se spominje operacija Clover-leaf. Ova operacija vuče porijeklo iz zamisli dr. Edwarda Tellera (1908-2003), oca hidrogenske bombe i zagovornika detoniranja nuklearnih bombi duž obala kako bi ih se preoblikovalo za ekonomske projekte. Teller, koji je bio direktor emeritus Nacionalnog laboratorija Lawrence Livermore, objavio je 1997. svoj prijedlog za upotrebu aviona kako bi se u stratosferi raspršili milijuni tona provodljivih metalnih materijala, navodno kako bi se spriječilo globalno zatopljenje. Ubrzo nakon Tellerovog izlaganja javnost je počela viđati frenetična zaprašivanja iz zraka. Američka televizija CBS je 2000. priznala da znanstvenici "traže drastična rješenja za globalno zatopljavanje, uključujući i manipuliranje atmosferom masivnih razmjera." CBS je potvrdio postojanje plana da se avione napuni metalnom prašinom koja bi "reflektirala dovoljno svjetlosti da se potakne globalno hlađenje." U studiji američkog vojnog zrakoplovstva iz 1996. pod naslovom "Gospodarenje vremenom do 2025." opisano je kako specijalisti za djelovanje na klimu raspršuju kemikalije iz letećih tankera u procesu koji



zrakoplovstvo zove "zračno zamračivanje". Mnogi tvrde da je briga oko globalnog zagrijavanja samo izgovor, i da raspršivanje metalnih čestica ima neku drugu svrhu. Znakovito je da su mnogi od aviona koji su raspršivali chemtrails polijetali iz zrakoplovne baze Wright-Patterson u Ohiou, koja je navodno duboko umiješana u program HAARP (High Frequency Active Auroral Research Program). HAARP je zloglasan program proučavanja ponašanja i svojstava ionosfere, s centrom na Aljasci. I službeni izvori priznaju da HAARP-ovi moćni odašiljači, efektivne snage 3,6 MW, služe emitiranju velikih količina energije u ionosferu.Prema dr. Nicholasu Begichu, koji je aktivno uključen u javnu kampanju protiv HAARP-a, radi se o "Tehnologiji usmjeravanja super snažnih radiovalova koji podižu dijelove ionosfere fokusiranjem zraka i zagrijavanjem tih područja. Elektromagnetski valovi tada se odbijaju natrag na zemlju i prodiru u sve - živo i mrtvo." Moguće je da reflektirajući slojevi metalnih čestica u zraku koje stvaraju chemtrails služe za usmjeravanje ili širenje djelovanja energije "ubrizgane" u atmosferu. Uloga medija Moglo bi se pomisliti da će, zbog brojnih svjedoka, fotografija i filmova koji ju dokumentiraju, kao i ogromnih potencijalnih posljedica po zdravlje građana, za medije ova pojava biti pravi zlatni rudnik. Međutim, svi veći mediji glavne struje - tisak, radio i televizija - do nedavno su u potpunosti izbjegavali izvještavati o ovoj pojavi. Nisu se čak ni potrudili izaći sa suprotstavljenom pričom ili dokazima koji bi mogli smiriti rastuću zabrinutost dijela javnosti. Možda je jedan od razloga, kako se izrazio Thomas, to što je "velikim medijima lakše prodati priču o NLO-ima nego o pojavi koja je u mnogim gradovima jednako blizu kao i najbliži prozor." No i to se polako mijenja. Nakon alternativnih listova i magazina, i uglednije novine počinju stidljivo pisati o tome, za početak u kolumnama i objavljenim pismima čitatelja koja uglavnom potvrđuju postojanje chemtrailsa. 23. svibnja 2006, Channel 4, podružnica NBC-a objavila je specijalni izvještaj Toxic Sky, potaknut prosvjedima protiv chemtrails i modifikacije klime održanima u Los Angelesu 23.ožujka i 20. svibnja 2006. Zbog ignoriranja od strane velikih medija, rasprave o ovoj temi vodile su se na Internetu. Tu se brojnim stranicama i blogovima koji su izvještavali o pojavi suprotstavila, kako mnogi tvrde, sustavna politika dezinformiranja i navođenja na krive tragove kojom se ova tema nastojala prognati u područje fantazije i paranoidnih deluzija. Na brojnim stranicama chemtrails se ismijavaju i proglašavaju još jednom "urbanom legendom". Na njima se uglavnom tvrdi da su svi ovi tragovi obični kondenzacijski tragovi, a one koji misle suprotno naziva se glupanima, paranoicima i drugim pogrdnim imenima. Njihova argumentacija svodi se na beskrajna objašnjavanja prirodnog procesa kondenzacije, izjave američkog vojnog zrakoplovstva koje poriče umiješanost i slično. Ipak, usprkos prikrivanju i brojnim dezinformacijama, jasno je da se nešto događa. Sve je više uvjerljivih dokazada se u mnogim dijelovima svijeta stanovništvo sustavno podvrgava tajnom, ekstenzivnom i kontinuiranom projektu raspršivanja aerosola iz aviona, bez njihovog znanja i pristanka. ■ Datum objave: 25.08.2006.




CIA&UFO

C.I.A. & U.F.O. Sve nešto CIA ovih dana. Što se može, kad je ova Agencija jednostavno svuda oko nas. I u Hrvatskoj, naravno vjerojatno postoje ljudi, organizacije, novine, koje za Agenciju rade, no to nije tema ovog teksta. Nalazite se na odjelu Misterije, pa se sigurno pitate što će CIA ovdje ? Djeluje naravno :) Naime, ovdje ćemo se pozabaviti Agencijom i njenom ulogom u susretima sa Nepoznatim Letećim Objektima, odosno NLO letjelicama. Dio dokumenata vezanih uz Agenciju, djelomično je deklasificiran krajem devedestih godina pa su neke stvari izašle na vidjelo. Početkom Hladnoga rata, počela su i prva viđanja NLO, što može biti samo slučajna podudarnost, naravno. Prvo prijavljivanje NLO-a u Sjedinjenim Državama dogodilo se 24.lipnja 1947. godine, a prijavio ga je pilot i biznismen Kenneth Arnold, koji je letjelicu vidio u blizini Mt. Rainera, Washington. Nakon njegova izvještaja uslijedio je niz drugih, uključujući i prijave vojnih pilota ili zračnih kontrola uokolo Sjedinjenih Država. Godine 1948. General Nathan Twining ustanovio je Project SIGN, koji je trebao skupljati, analizirati, i distribuirati vladi materijale vezane uz NLO-e, te naravno, uz procjenu da li su izvanzemaljci opasnost za nacionalnu sigurnost. Kontrolu nad projektom imala je The Tehnical Intelligence Division, u Wright Field zračnoj bazi (kasnije Wright-Petterson), u Ohiu. Iako su u početku mislili kako bi ipak moglo biti riječ o tajnom SSSR oružju, ustanovili su kako ipak nije riječ o njihovom oružju već o masovnoj panici, prijevarama ili krivoj interpretaciji poznatih letjelica. Ipak, unatoč ovakvom zaključku, predloženo je da se nastavi vojna kontrola, odnosno istraga ovakvih fenomena. Kasnih četrdesetih Air Force je nastavila prikupljati podatke, pod novim projektom GRUDGE, koji je, između ostaloga, imao i zadatak uvjeriti javnost kako se ništa ne događa, što rade i danas, na svim poljima. Konačni im je zaključak, tih godina, bio kako NLO nije prijetnja nacionalnoj sigurnosti SAD-a, a 1949 objavili su gašenje projekta. Sa pojačanjem hladnoratovskih zbivanja, početkom pedesetih godina, direktor Intelligencea u USAF-u, naredio je da se krene, 1952. godine, sa novim projektom nazvanim BLUEBOOK. Cijelo je to vrijeme CIA "promatrala" sa strane što radi Air Force, svjesna cijele priče. Trumanova se administracija, nakon niza viđenja 1952. godine NLO-a uznemirila, i to nakon što su Washington National Airport i Andrews Air Force Base, pratili misteriozne letjelice, o čemu su na sav glas vrištali mediji. Ovaj je događaj pokrenuo i Agenciju, koja je osnovala NLO tim, pri Office of Scientific Intelligence, i Office of Current Intelligence, a kasnije je dio istrage preuzeo OSI's Physics and Electronic Division sa A. Ray Gordonom na čelu. CIA je znala da ako su šanse da je NLO prijetnja nacionalnoj sigurnosti, 1 :10,000 - mora se istražiti. Osim problema vezanog uz prijetnju nacionalnoj sigurnosti, CIA je željela znati, može li se ovaj fenommen iskoristiti na neki način. CIA-ina ekipa se sastala sa ekipom iz Air Forcea, kako bi zajedničkim snagama izanalizirali podatke. Devedeset posto su viđenja eliminirali kao lažna, no deset posto ih je okarakterizirano kao "nevjerojatni izvještaji od pouzdanih osoba." Odbačene su teorije po kojima je riječ o US ili SSSR tajnom oružju. Ipak CIA je pažljivo analizirala i NLO slučajeve o kojima su pisale SSSR novine ili javljali ostali mediji. Zbog napetosti hladnoga rata, CIA je u NLO viđenjima vidjela popriličnu količinu opasnosti. Vjerovali su kako bi Rusi ove slučajeve mogli iskoristiti da izazovu masovnu paniku u SAD-u. Nakon izvještaja, koji je bio poprilično paničan, angažirani su i vrhunski znanstvenici da rade na slučaju. Osim njih, saznali suda se i Britanci se bave ovim

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/ciaufo.htm (1 of 2) [20.11.2008 12:40:12]

CIA&UFO

fenomenima, a zaključci su im oprilike bili isti : nije bilo riječ o neprijateljskom oružju već o krivom interpretiranju postojećih fenomena. No, Britanci su u izvještaju pisali, kako su RAF piloti imali ovakve susrete. Početkom 1953 okupljena je ekipa stručnjaka da istražuje NLO. I oni su se pozabavili analizom izvještaja Air Forcea, i ponekog snimka, te došli do zaključka kako je - riječ o prirodnim fenomenima; također su utvrdili kako nema opasnosti za nacionalnu sigurnost. CIA je prestala s opsežnim sitragama, no nastavila jednim okom pratiti što se događa. Godine 1954. CIA je krenula sa U2 špijunskim avionom, a kasnije je ustanovljeno kako je dobar dio viđenja NLO-a bio zapravo, tada srebrni U2, koji je naravno bio poprilična tajna. Dvije godine kasnije, jedan od članova BLUEBOOK projekta iznio je javnosti podatke o samom postojanju projekta, nakon čega su javne organizacije koje se fenomenom bave tražile objavjivanje. Ipak, unatoč navaljivanju da se objavi BLUEBOOK, to nije učinjeno. Nakon toga, cijelo je vrijeme trajala nevidljiva borba između CIA i pojedinaca koji su se NLO fenomenom bavili. Početkom šezdestih nekolicina je poznatih UFOloga nastavila s pritiscima na CIA-u da obavijesti javnost o onome što znaju; ovi su pritisci natjerali Air FOrce da napravi vlastitu komisiju koja će istražiti projekt BLUEBOOK. U komisiji se, između ostaloga, nalazio i Carl Sagan. Sama je komisija zaključila kako nije riječ o prijetnji nacionalnoj sigurnosti i predložila da se promatranje nastavi. Air Force je i 1966. godine tražio od CIA-e da deklasificira dokumente povezane s NLO viđenjima, a na savjet nezavisne javne komisije, 1969. ugasila je projekt BLUEBOOK. Naravno, viđenja su se nastavila a svi su vjerovali kako CIA zataškava vlastiti projekt o temi, koji je itekako aktivan. Tek je krajem sedamdesetih deklasificiran dio dokumenata, nakon čega je stvar ostala ista - svi su i dalje vjerovali kako CIA ne govori istinu. Ono što znamo je da su se pričom bavili. Ako je suditi po njima to je bilo tek povremeno praćenje fenomena bez većeg interesa, u što rijetki vjeruju. Intersantno je to, kako su gotovo sve komisije došle do zaključka da nema opasnosti za nacionalnu sigurnost, ali su također svi odreda, tražili da se istrage nastave.

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/ciaufo.htm (2 of 2) [20.11.2008 12:40:12]

COMETA REPORT – FRANCUSKA NLO STUDIJA

COMETA REPORT – FRANCUSKA NLO STUDIJA AMERIČKO ZRAKOPLOVSTVO I SLUČAJ ROSWELL Lančana reakcija usmjerena na segmente političkog i vojnog razotkrivanja NLO kontroverzije, potaknuta je prije nekoliko godina "čudnovatom" odlukom jednog kongresmena da pokrene službenu istragu nad zbunjujućim vojnim incidentom. Cijela pozicija nije bila osobito perspektivna s obzirom da je američko vojno zrakoplovstvo smatralo incident u pitanju potpuno "nevažnim" i odavno zapečaćenim. No, kongresmen Novog Meksika Steven Schiff, nije dijelio mišljenje nadahnutih vojnih njuški iz zrakoplovne zajednice. 1993. godine pokrenuo je iznenađujuću lavinu ukazujući da postoji odlučna osoba na visokom položaju s namjerom da rasvijetli sve anomalične čimbenike incidenta. Do današnjeg dana takav postavljeni uzorak je polučio i ohrabrio dodatne kredibilitetne subjekte, osobe sposobne da stave na kocku i svoje karijere u nastojanju da rasvijetle NLO misterije. Kongresmen Steven Schiff bio je odlučan i usmjeren na konačno rješenje slučaja Roswell, incidenta iz 1947. godine. Ključna uloga u slučaju bila je povezana sa zrakoplovnom bazom Roswell, Novi Meksiko. Incident koji je u to vrijeme već umnogome bio poznat svjetskoj javnosti, sastavljen je od "drskih tvrdnji" očevidaca da se nedaleko od Roswella srušio "leteći disk" sa referencama na vanzemaljski izvor istoga. 509. bombarderska pukovnija, jedina zrakoplovna postrojba u to doba koja je bila u stanju nositi nuklearno naoružanje, izdala je 8. Jula, 1947. priopćenje za javnost u kojem se kaže da je nedaleko od Roswella pronađen srušeni "leteći disk". Vijest je povučena istu večer sa objašnjenjem da se ipak radilo o običnom meteorološkom balonu. No, iskazi očevidaca i vojno obavještajnih časnika kroz folklor, dodatno su okružili maglovitost ove enigmatične priče sa prijetnjom da poljulja naše dosadašnje civilizacijske temelje "jedinstvene" mono-biološke inteligentne vrste u svemiru. Na osnovu zahtjeva njegovih birača, Schiff je postavio nekoliko upita ka Ministarstvu obrane i zatražio objavljivanje vojnih dokumenata o slučaju Roswell. To je u konačnici rezultiralo kongresnom istragom kroz čitavi nered u službenim očitovanjima. Zrakoplovstvo je bilo prisiljeno da objavi nekoliko novih objašnjenja tijekom tri godine od 1994. do 1997. godine. Za slučaj Roswell tako sada više nije bio kriv meteorološki balon već tajni meteorološki balon znan kao projekt Mogul, a očevici koji su tvrdili da su vidjeli tijela vanzemaljskih bića nisu vidjeli ništa drugo do običnih lutaka vojnih padobranaca korištenih za vojne vježbe, kako tvrdi zrakoplovstvo. Činjenica da su te lutke korištene u američkom zrakoplovstvu tek sredinom pedesetih godina uvjetovala je osmijeh javnosti i istražitelja, a u epilogu formirala mišljenje da nova objašnjenja nisu ništa drugo do nespretna fikcija zrakoplovstva. Isto tako zrakoplovstvo je "pojasnilo" da su uništeni svi dokumenti, poruke i zapovijedi iz zrakoplovne baze Roswell tijekom relevantnog vremenskog perioda značajnog za razrješenje incidenta. "Ne zna se tko je odgovoran za uništenje tih dokumenata", glasi priopćenje zrakoplovstva. Apsurdi i nespretnost javnih domena u interakciji sa ovim problemom polučili su značajan interes sve većeg broja važnih pojedinaca, osoba iz vojne i znanstvene zajednice ohrabrenih da krenu u kontinuitet takvih ufoloških ofenziva. Kongresna istraga Steven Schiffa bila je tek uvod u ono što slijedi. VOJNA I ZNANSTVENA NLO BOJIŠNICA

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/cometareport.htm (1 of 11) [20.11.2008 12:40:19]


Nakon što je 1969. godine američko zrakoplovstvo zaključilo projekt proučavanja NLO-a poznat pod kodnim nazivom Plava knjiga, izgledalo je mnogima da je to konačno rješenje NLO misterija. Sada su nam konačno "naši" vojni autoriteti objavili rezultate dugogodišnje studije fenomena koja je trajala dvadeset i jednu godinu. NLO fenomen nema utjecaja na nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Američkih Država, a većina NLO bliskih susreta ima prozaično objašnjenje, a ako se ponekad i ne pokaže tako, to znači da u tom slučaju nedostaje potrebitih podataka za takav zaključak. Najmoćnije zrakoplovstvo na svijetu je "razriješilo" ovaj misterij i sada možemo svi širom svijeta odahnuti. NLO-i su prema tome bili samo skup neodgovornih šala i zabuna unutar atmosfere trećeg kamena od Sunca, rezimira zrakoplovstvo pri zatvaranju projekta. Doslovnu rukavicu u lice ovom zaključku američkog zrakoplovstva bacilo je čileansko zrakoplovstvo. Kako se netko može usuditi dovoditi u pitanje nalaze Plave knjige ? Zar netko sumnja u nalaze najmoćnije zrakoplovne organizacije na svijetu sa gotovo neograničenim resursima ? Zar to nije dovoljno da zauvijek zaklopimo stranice NLO istraga ? Izgleda da očito i nije. I to iz praktičnih razloga. 3. Novembra, 1997. godine, čileansko zrakoplovstvo FACH (Fuerza Aerea Chilena) povuklo je povijesni potez. Pod direktnim zapovjedništvom generala FACHa, formirana je CEFAA tj. "Odbor za studiju nebeskih anomaličnih fenomena" (Comite de Estudios de Fenomenos Anomalos Aereos). Struktura odbora sastavljena je od vojnog osoblja i kontrolora letenja, dok u dio suradnika ulaze geofizičar Carlos Leriva, sociolog Dagoberto Benitez, psihijatar Mario Dussuel, električni inženjer Andres Bravari, fizičarka Marina Stepanova i analitičar fotografija Jose Fourt. Tog povijesnog jutra poslana je FAX poruka svim vojnim formacijama sa zapovijedi da pošalju sve materijale povezane sa NLO-ima ka odboru, kao i zahtjev da se buduće prijave isto adresiraju na takav način. Istraživanje NLO fenomena isključivo će se orijentirati na slučajeve iz kredibilitetnih vojnih izvora. Razlog ove odluke sa očiglednom hitnosti u njenom formulaciji, povezan je sa mnoštvom incidenata u zraku gdje su NLO-i počeli predstavljati ozbiljnu prijetnju na koridorima civilnih i vojnih preleta. Čile se suočio sa praktičnim problemima zračne sigurnosti i povukao potez koji transferira kompletnu ufologiju u potpuno novo svjetlo. Ako se vratimo u 1948. godinu, možemo povući direktnu paralelu da je tadašnji povod formiranja projekta američkog zrakoplovstva Plava knjiga bio istovjetan sa suvremenim čileanskim razlozima, a to je još jedan dokaz da postoje neobične stvari koje se odvijaju na našem nebu kroz sastavnicu vojnih implikacija. Jer ukoliko je zaista zračni promet ugrožen, kako onda uopće možemo nastaviti promatrati ovaj fenomen sa zavjesom podsmijeha i nazivati ga neozbiljnim ? Naše slijepilo u tom slučaju može samo dodatno ugroziti ljudske živote i ponoviti reprizu pogibije američkog pilota Thomas F. Mantella. 1948. godine isti je nesretno skončao goneći NLO u zrakoplovu F-51. U suvremenom svjetlu izgleda da je Čile prvi uvidio takvu perspektivu problematičnih implikacija na zračnu sigurnost. Voditelj CEFAA odbora umirovljeni je general čileanskog zrakoplovstva Ricardo Bermudez. Bermudez je također i ravnatelj Tehničke škole aeronautike, a to je ujedno lokacija gdje odbor operira. Bitan je podatak da u Tehničkoj školi aeronautike studiraju radarski operatori i tehničari civilne avijacije. Škola je formacijski pod agencijom DGAC, a DGAC je pod odgovornošću čileanskog zrakoplovstva. Zadaća CEFAA odbora je "prikupljanje dokaza u nacionalnom zračnom prostoru sa ciljem studiranja na bazi ozbiljne, objektivne i znanstvene



analize, ukoliko taj fenomen predstavlja bilo kakav rizik po pitanju sigurnosti zračnih operacija", kaže general Mario Avila Lobos koji je ujedno i ravnatelj DGACa. General Bermudez cijelu situaciju još dodatno pojašnjava : "Studiranje je pokrenuto da se može dobiti ozbiljan i znanstveni uvid u ovaj fenomen, koji zabrinjava ne samo nas [Čile] već i ostatak svijeta." Odbor je do sada zaključio da su "anomalični zračni fenomeni stvarni, te da su NLO incidenti specifični događaji. Definicije, teorije i studije, obavljene do sada, nisu uspjele da objasne mnoge nepoznanice, ali odbor zaključuje da je progres u studiranju fenomena sada puno veći nego u prijašnjim vremenima." Na posljetku, odbor poziva energično na međunarodnu suradnju u ramjeni podataka i iskustava, kako bi se značajno ojačala mogućnost u pronalasku odgovora oko nazočnih nepoznanica unutar fenomena. U Decembru, 1997. godine, satnik čileanskog zrakoplovstva Cristian Puebla dao je intervju na Kanalu 4 u svezi novonastale situacije. Puebla, aeronautički inženjer i koordinator svemirskih projekata, upitan je pred mnogobrojnim gledateljima da li su NLO-i registrirani iznad čileanskog tla. Pueblo je smjelo izjavio "Da, ti NLO-i su se pojavili širom naše zemlje i po njihovom ponašanju i manevrima mogu samo reći da su oni vanzemaljski u svome izvoru. Nemoguće je da su ti NLO-i djelo ljudskih ruku." Unikatno, čileanska ufologija postaje službeni znanstveni i vojni interes. Razina do koje je došlo NLO proučavanje kroz konstantnu potporu najviših državnih institucija u Čileu je fascinantno. Sa ovakvim zapanjujućim odlukama čileanskog zrakoplovstva mnogi skeptici su bili transferirani u potpuno novi vid debate. Ufologija je ponovno bila vraćena unutar razina koje se kreću na najvišim pozicijama državnih sekcija. Ali ipak, možda je odluka čileanskog zrakoplovstva samo nekakva neodgovorna sociološka anomalija ispunjena vojnim osobama koje su jednostavno PRO/NLO orijentirane. Tada je sve to umnogome lakše objasniti, umanjiti i prihvatiti kao nevažan razvoj događaja nekakve nevažne zemlje na nevažnom dijelu planeta. Kontinuitet daljnjeg razvoja situacije ukazat će da ipak nije tako. 1998. godine dolazi do frapantnog preokreta i u okviru znanstvene zajednice. Peter Sturrock, astronom i profesor na sveučilištu Standford, zajedno sa međunarodnim skupom znanstvenika potpisuje novu reviziju fizikalnih dokaza NLO-a. Rezultati revizije objavljeni 30. Juna, 1998. godine prenijeti su na gotovo svim glavnim/mainstream svjetskim medijima. Od CNNa preko BBCa, svjetska javnost je bila upoznata sa novim pogledom na NLO fenomen. Bitna pozicija cjelokupne nove situacije sastoji se upravo u tome da je nezavisna revizija zaključila da ove pojave predstavljaju izniman znanstveni interes. Ignorirati i demantirati važnost ovoga fenomena je pogrešno. Sturrockov tim naglašava da NLO fenomen ima fizikalan utjecaj na okolinu. Drugim riječima, manifestacija NLO incidenata je materijalna, što još jednom upućuje na to da klasifikacija bliskih susreta druge vrste (slučajevi kod kojih nepoznata pojava ili objekt ostavlja nekakve tragove u dodiru sa okolinom) itekako ima snažnu podlogu u svome temelju. Radarske detekcije, tragovi na tlu, radijacija, opekline očevidaca - sve je to ono s čime međunarodni tim znanstvenika podupire svoje nalaze. Sturrock naglašava da ne postoje konačni dokazi koji bi direktno upućivali na to da su NLO-i posljedice djelovanja vanzemaljskih letjelica, ali da je svako daljnje zanemarivanje ove teme pogrešan pristup. Sturrock zahtijeva hitno formiranje znanstvenih grupa koje bi započele sa studiranjem NLO problema. Tijekom revizije fizikalnih dokaza, znanstveni tim je radio i novu reviziju Plave knjige. Podvučeno je da postoje neobjašnjivi slučajevi, te da je pristup u zatvaranju projekta američkog zrakoplovstva 1969. godine bio pogrešan potez, kako u



smislu vojnih interesa tako i u smislu onih znanstvenih. Skup njihovih radova objavljen je u publikaciji iz 1998. pod naslovom "Fizički dokazi povezani sa NLO izvješćima". Ufologija je na taj način krajem devedesetih ušla u svoje novo razdoblje. Kreirana je značajna opozicija koja više nije strukturirana od priča nekakvih zanesenjaka i neozbiljnih naklapanja NLO viđenja uz stimulirajuću čašicu. Unutar bojišnice NLO debata otvorena je nova fronta gdje smjelo ulaze vojni generali, političari i znanstvenici širom svijeta. Još jedna dodatna dokazna potvrda da se radi o planetarnom i globalnom fenomenu sa složenim parametrima. Ufologija postaje disciplina koja definitivno ima zamjetan progres. Takav progres možda će u budućnosti evoluirati sa metamorfozom discipline u priznatu znanost. EKSTRA TERESTRIČNA HIPOTEZA Španjolsko zrakoplovstvo je u Septembru, 1998. godine objavilo veliki set prije povjerljivih dokumenata oko NLO viđenja nad tom zemljom od 1962. do 1995. godine. Postalo je tako jasno vidljivo da je nazočan sve veći broj čimbenika unutar vojne zajednice u Europi sa karakteristikom otvorenijeg pristupa prema ufološkim podacima. Vojska tu ima ili je imala svoje interes. Španjolska je bila samo uvod u novo spektakularno vojno izvješće stvarano unutar francuske vojne zajednice. 16. Jula, 1999. godine, dokument je publiciran u Francuskoj pod naslovom "NLO-i i obrana - Za što se moramo pripremiti ?" (Les OVNI et la Defense. A quoi doit-on se preparer ?), dug devedeset stranica. Dokument je rezultat detaljne studije u svezi NLO-a koji pokriva mnoge aspekte problema, a posebno pitanja obrane. Još jednom u prvi plan ulaze autori takvog izvješća. Oni opet dolaze iz VIP (vrlo važne osobe) sfera i pomiču daljnji tijek zapleta započetog sa smjelom odlukom kongresmena Steven Schiffa iz 1993. godine. Francuska studija NLO-a koordinirana je od strane službenika visoke razine - uključujući u to umirovljene generale iz francuskog Instituta za Visoke studije nacionalne obrane (IHEDN - Institut des Hautes Etudes de Defense Nationale ) - agencije za strategijska planiranja financirane od strane vlade. Suprotstavljanje izvješća ka otvorenom skepticizmu u svezi NLO-a, očigledno je kada se uzmu u obzir nalazi studije. U izvješću koje je bazirano na tri godine rada zaključeno je da postoje "mnogobrojne NLO manifestacije praćene od pouzdanih očevidaca, a koje su vjerojatno dio letjelica ekstra terestričnog izvora." Drugim riječima, francuski generali podupiru objašnjenje NLO fenomena sa ekstra terestričnom, odnosno vanzemaljskom hipotezom. Taj zaključak je ostvaren nakon proučavanja gotovo 500 međunarodnih NLO bliskih susreta i radarsko/vizualnih slučajeva. Podaci su prikupljani iz službenih vladinih izvora, vladinih autoriteta i zrakoplovnih zajednica ostalih zemalja. Sa sadašnjeg aspekta znanosti i vojnih saznanja, hipoteza da su NLO-i vanzemaljske letjelice koje prodiru u našu atmosferu, najvjerojatnije je rješenje čitavog ufološkog vojnog problema starog preko 52 godine, kako tvrde autori. Dodatna značajka ovoga vojnog izvješća usmjerena je na činjenicu da je prije javnog objavljivanja poslano predsjedniku Francuske Jacques Chiracu kao i premijeru Lionel Jospinu. Vojna studija francuskih generala naziva se još i COMETA IZVJEŠĆE. COMETA označava na francuskom jeziku "Odbor za napredne studije" (COMité d ETudes Approfondies) tj. kolektivnu grupu autora i potpisnika samog izvješća. Predsjedavajući tog odbora je general zrakoplovstva Denis Letty. Predgovor u izvješću potpisuje general zrakoplovstva Bernard Norlain, a tu je i tekst Andre Lebeaua, bivšog predsjednika Nacionalne središnjice za svemirske studije (CNES - Centre National d Etudes Spatiales; francuski ekvivalent NASAi). Impresivna lista potpisnika izvješća



sastavljena je u donjem redoslijedu od sljedećih titula :

• general zrakoplovstva Denis Letty• general zrakoplovstva Bernard Norlain• Andre Lebeau, bivši predsjednik francuske svemirske agencije CNES• general zrakoplovstva Bruno Lemoine• admiral Marc Merlo• doktor političkih znanosti i glasnogovornik COMETA-e, Michel Algrin• general Pierre Bescond, inženjer za naoružanje• zapovjednik nacionalne policije Denis Blancher iz Ministarstva unutarnjih poslova• Christian Marchal, glavni inženjer i ravnatelj u Nacionalnom uredu za aeronautička proučavanja (ONERA) • General i fizičar Alain Orszag, inženjer za naoružanje

Odbor također zahvaljuje i vanjskim suradnicima koji su sudjelovali u formiranju COMETA izvješća :

• Jean-Jacques Velasco, voditelj grupe SEPRA koja službeno proučava NLO-e u okviru francuske svemirske agencije CNES• Francois Louange, predsjednik i foto analitičar tvrtke Fleximage• general zrakoplovstva Joseph Domange

Ako ubacimo ovu složenu vizuru suvremenog NLO pitanja u još uvijek trajno rašireni skepticizam gdje se beskompromisno odbacuju bilo kakve pomisli na to da je fenomen povezan sa vanzemaljskim izvorom, jasno je da su studije nekoliko vojnih zajednica širom planeta ušle u prilično oštar sukob sa civilnim pogledima na istu stvar. Međutim, COMETA izvješće nije poput neke dobre stare NLO pričice iz prošlosti gdje bi ju skeptici mogli rušiti uz osmijeh sa nekoliko rečenica. Bitna značajka u novoj dimenziji cijele rasprave definirana je pozicijom gdje je kompletna kontroverzija NLO incidenata bila upravo povezana sa količinom pristupa u podacima. Na NLO fenomen nismo mogli imati pravilnu i potpunu sliku ukoliko su se važni NLO slučajevi odigravali u interakciji sa vojnom tehnologijom našeg planeta, sustavno uz zadržavanje podataka na takvim razinama društva. Prema tome, nedostatak takvih istih podataka u civilnim domenama osnovni je razlog snažnog uporišta skepticizma u trajanju više od pola stoljeća. U preokretu, konvencionalni skeptični pristupi u francuskoj vojnoj studiji nailaze sada na mnoštvo prepreka kada se uzme u obzir vjerodostojnost autora. General sa 4 zvjezdice Bernard Norlain; bivši zapovjednik francuskog taktičkog zrakoplovstva i vojni savjetnik premijera, Andre Lebeau; bivši predsjednik CNESa i general Denis Letty; postaju učinkoviti katalizator u argumentiranju ekstra terestrične hipoteze i prezentacije problema kao iznimno ozbiljnog. Na taj način ufologija sada poprima potpuno novi zaokret; zaokret koji istražitelji poput astronoma dr. J. Allena Hyneka nikada nisu uspjeli dočekali, iako su tijekom ufološke antologije ukazivali na potencijalnu ekstra terestričnu hipotezu. Iz perspektive francuskih generala, pristupiti kreiranju vojnog izvješća o globalnom pogledu na NLO problem zasigurno nije bio jednostavan posao u kontekstu vojne zajednice. Teza potencijalnih



posjeta ekstra terestričnih bioloških jedinki na naš planet je toliko sveobuhvatna da sve prateće točke takve hipoteze daleko nadmašuju odgovornost vojnih institucija. Autori su bili svjesni posljedica i skupa kritika koje će izazvati u smislu reakcija. Ipak, njihove kredibilitetne i visoke titule trebale su stvoriti protutežu takvom tipu opasnosti. Udruženi svi zajedno kao skup potpisnika, znali su da će u tom slučaju cijeli posao poprimiti značajnu nadmoć nad bilo kakvom vrstom umanjivanja važnosti

njihovog truda. Stvoriti znanstvenu studiju u doticaju sa NLO-ima danas je vrlo rizičan poduhvat. Posebno ukoliko bi ona nastala u civilnoj zajednici. Takav poduhvat donosi nepredvidljivost smjernica u karijeri i moguću degradaciju od strane ostalih kolega iz znanstvene zajednice. Psihološke predispozicije uz mnoštvo loših SF filmova B produkcije iz pedesetih i šezdesetih godina, utemeljile su široko rašireni stav da je ufologija jednostavno gubljenje vremena, neozbiljna slikovnica loše znanstvene fantastike. Njena dosadašnja odrednica oslikava ju kao disciplinu koja nikada neće uspjeti prijeći krutu liniju doticaja sa realnim životom. Upućeni stručnjaci u NLO tematiku svjesni su takve složene formule. Upravo zato, ući u takvu bitku samostalno unaprijed je izgubljen rat bez obzira na kredibilitet i titulu specifičnog potpisnika. Astronom Peter Sturrock i francuska grupa generala su zbog takve pozicije mogli odgovoriti samo na jedan način. Postoji samo jedna opcija u zaštiti NLO teme u njenoj prezentaciji ozbiljnog multipleksa na međunarodnom, političkom, sociološkom, vojnom i znanstvenom planu. Na scenu debatnih bojišnica potrebno je da istupi udruženi skup visoko kredibilitetnih osoba sa čvrstom argumentacijom fizikalnih NLO dokaza. Šahovsko polje fronte skeptika i ufologa samo na taj način može dobiti nova pravila kroz relativno ravnopravan omjer snaga. Preliminarni razgovori u pripremi francuske vojne studije započeli su još 1995. godine. Važnost teme prema čovječanstvu stavila je u drugi plan sve problematične nedoumice. Krenuti sa projektom, potvrditi u budućnosti njegovu valjanost, znači osigurati vječnu poziciju u povijesti ljudske vrste. Kocka je bačena. General Letty posjetio je generala Norlaina u Martu, 1995. Norlain je u to vrijeme bio aktivan ravnatelj Instituta za Visoke studije nacionalne obrane - IHEDN. Pokrenut je razgovor o mogućnosti organiziranja odbora za studiju NLO-a. Norlain je izrazio svoj interes uputivši Lettyja ka ostalim članovima IHEDNa. Na samom početku Letty je već naišao na značajnu potporu među svojim vojnim kolegama. Tako je stvoren odbor COMETA, odbor čija je prioritetna zadaća vojna studija NLO fenomena. Dijelovi izvješća sastavljeni su u impresivnom zbiru parametara. COMETA dokument ima slijedeću strukturu :

• Uvod; Andre Lebeau• Predgovor; general Bernard Norlain• Predgovor; general Denis Letty• Predstavljanje

• 1. dio - Činjenice i iskazi



Poglavlje 1 : Svjedočanstva francuskih pilotaPoglavlje 2 : Ostali zračni susreti širom svijetaPoglavlje 3 : Motrenja sa zemljePoglavlje 4 : Bliski susreti u FrancuskojPoglavlje 5 : Objašnjeni slučajevi

• 2. dio - Trenutni status znanjaPoglavlje 6 : Organizacije NLO proučavanja u FrancuskojPoglavlje 7 : GEPAN/SEPRA - Metode i rezultatiPoglavlje 8 : NLO - hipoteze : pokušaji modeliranjaPoglavlje 9 : Organizacije NLO proučavanja u ostalim zemljama

• 3. dio - NLO-i i obranaPoglavlje 10 : Strategijska perspektivaPoglavlje 11 : Aeronautičke implikacijePoglavlje 12 : Znanstvene i tehničke implikacijePoglavlje 13 : Političke i religiozne implikacijePoglavlje 14 : Medijske implikacije

• Zaključci i preporuke• Dodaci :

Dodatak 1 : Radarska detektiranja iznad FrancuskeDodatak 2 : Motrenja astronomaDodatak 3 : Život u svemiruDodatak 4 : Kolonizacija svemiraDodatak 5 : Slučaj Roswell i dezinformacijeDodatak 6 : Koliko je star NLO fenomen - čimbenici kronologijeDodatak 7 : Psihološki, sociološki i politički aspekti NLO fenomena

• Literatura• Kazalo pojmova

U prvom dijelu raspravlja se o nekim frapantnim NLO slučajevima u Francuskoj i svijetu, zatim u drugom dijelu predstavljene su organizacije koje proučavaju NLO-e u Francuskoj i svijetu, kao i studije znanstvenika širom svijeta sa pokušajima razvijanja djelomičnih objašnjenja NLO-a na nivou poznatih zakona fizike. U tom dijelu teksta opisane su hipoteze, od mogućnosti da se radi o tajnim zrakoplovima pa do vanzemaljskih manifestacija. Treći dio izučava mjere koje bi se trebala poduzeti u svezi obrane. Vojne i civilne pilote potrebno je informirati oko NLO fenomena, a paralelno treba razviti strategijske, političke i religiozne akcije, ukoliko se ektra terestrična hipoteza potvrdi. Detaljniji pogledi na sastavnice izvješća još su interesantniji. ČINJENICE I ISKAZI Iskazi francuskih pilota : M. Giraud, Mirage IV pilot (1977); pukovnik Bosc, pilot (1976); francuski let AF 3532 (1994).

• Iskaz francuskog pilota Girauda u Martu, 1977. odnosi se na vojni zračni incident. Giraud i njegov navigator letjeli su u zrakoplovu Mirage IV tijekom noći pokraj Dijona,



Francuska. Ugledali su blještavo svjetlo kako se brzo približava. Svjetlo ih je konstantno pratilo na udaljenosti od 1500 metara iako su ga se pokušali otresti sa raznim okretima. Preko radio veze javljeno je vojnom radaru da pokuša detektirati fenomen, ali bez uspjeha.

• Svjedočanstvo francuskog pilota pukovnika Claude Bosca od 3. Marta, 1976. godine. Za vrijeme noćnog trenaža u zrakoplovu T-33, Bosc je zamijetio blještavo svjetlo kako se velikom brzinom približava sa opasnošću sudara. Njegov zrakoplov je odjednom bio okružen zelenim fosfornim svjetlom nekoliko sekundi. Radar nije pokazivao ništa, ali ostala dva pilota vidjela su bliski susret iz daljine.

• Francuski let 3532, 28. Januar, 1994. Pilot i kopilot na Airbusu leteći po danu iznad Pariza prijavili su na 11,900 metara da vide veliki objekt u obliku diska udaljen 50 kilometara na nešto nižoj visini. Vojni radar je potvrdio nazočnost objekta od oko 250 metara u promjeru. Objekt je viđen optički i preko radara. Motrenje je trajalo 50 sekundi. Nakon toga objekt je odjednom nestao. Ovaj slučaj je korišten i u reviziji fizikalnih dokaza međunarodnog skupa znanstvenika iz 1998. godine koju je predvodio astronom Peter Sturrock.

Svjetski aeronautički slučajevi : Lakenheath, UK (1956); RB-47, SAD (1957); Teheran, Iran (1976); San Carlos de Bariloche, Argentina (1995).

• Lakenheath, Kraljevsko ratno zrakoplovstvo RAF, UK, 13. August, 1956. Izniman NLO incident koji je trajao 6 sati. Slučaj se sastoji od stalnih radarskih detektiranja mnoštva objekata koji povremeno putuju brzinama u rasponu od 161 kilometar na sat do preko 6,436 kilometara na sat. Zrakoplovi su podignuti da presretnu nepoznate leteće objekte. Objekti su ostali neidentificirani.

• Slučaj RB-47, SAD, 17. Juli, 1957. Posada zrakoplova RB-47 bila je praćena gotova 2 dva sata od NLO-a iznad Misisipija, Louisiane i Teksasa. NLO je konstantno praćen vizualno, od strane zemaljskog radara i radara u zrakoplovu, a uhvaćen je i signal od NLO-a. Istražitelj Jerome Clark tvrdi da se radi o najimpresivnijem NLO slučaju u povijesti.

• Teheran, Iran, 18. Septembar, 1976. Dva F-4 zrakoplova iranskog zrakoplovstva odvojeno su pratili sjajni i brzi NLO, vizualno i na radaru. Kada su se približili NLO-u, kontrolne funkcije i sustavi naoružanja na zrakoplovu su zakazali i bili van uporabe. To je primoralo iranske zrakoplove na povlačenje. Drugi objekt se nakon toga odvojio od matičnog NLO. Izgledalo je da ide sletjeti.

• San Carlos de Bariloche, Argentina. 1. August, 1995. Posada komercijalnog zrakoplova u prilazu zračnoj pisti Bariloche prijavila je da NLO leti pokraj njih. Tijekom spuštanja zrakoplov je iskusio totalni nestanak struje prisiljavajući pilota da odustane od slijetanja i da kruži u pripremi za drugi pokušaj. U međuvremenu, NLO je poletio u visine i izgubio se.

Motrenja sa zemlje : Tananarive, Madagaskar (1954); praćenje "tanjura" neposredno iznad zemlje od francuskog pilota J.-P. Fartek (1979); blisko motrenje iznad baze sa projektilima u



Kapustin Yar, Rusija (1989).

• Tananarive, Madagaskar. 16. August, 1954. Sjajna zelena kugla je praćena kako leti na nebu sa plamenim tragom. Dok se približavala skupine očevidaca su rekli da je ličila na metalni ovalni objekt, velik poput DC-4 zrakoplova. Dok je prelijetao na niskoj visini, grad je iskusio totalni nestanak struje.

• Kapustin Yar, Rusija, 28-29. Septembar, 1989. Vojno osoblje je prijavio jasno vidljivi NLO u obliku diska kako lebdi nisko iznad baze sa raketama, ispuštajući svjetlosnu zraku na skladište s oružjem. Incident je trajao preko 90 minuta. Sličan slučaj odigrao se kasnije tijekom iste noći u drugoj obližnjoj bazi.

Bliski susreti u Francuskoj : Valensole, Alpes de Haute Provence, susret farmera Maurice Massea (1965); Cussac, Cantal (1967); Trans-en-Provence (1981) ; Nancy (1982).

• Valensole, Alpes de Haute Provence, Francuska, 1. Septembar, 1965. Farmer Maurice Masse susreo je prizemljen NLO i dva mala humanoida na svome polju oko 6 sati ujutro. Dok je prilazio, zastao je paraliziran, ali svjestan okolnih događaja. Bića su odmah ušla u letjelicu i objekt je uzletio. Masse je patio od masivnog umora nekoliko tjedana, a trava nije rasla na lokaciji spuštanja nekoliko godina nakon događaja. Slučaj je detaljno istraživan od francuskih autoriteta.

• Trans-en-Provence, Francuska, 8. Januar, 1981. Diskoliki metalni NLO zamijećen je od farmera Renato Niccolai kako se kratko spušta u njegovom polju oko 17 sati. NLO je nakon toga uzletio i otišao. Istraga je pokazala da je vrlo težak objekt pritisnuo tlo na mjestu spuštanja, približno težeći oko 4 do 5 tona. Biljke su bile efektirane.

• Cussac, Francuska, 29. August, 1967. Dvoje djece je prijavilo okrugli NLO i "4 mala vraga" na zemlji. Prijavljeno je da su humanoidna bića lebdjela prije nego što su brzo ušli u NLO i odletjeli. NLO je ispuštao meki piskutavi zvuk i mirisao je na sumpor.

• Nancy, Francuska, 21. Oktobar, 1982. Znanstvenik (koji je ostao anoniman) pratio je maleni objekt u obliku diska kako tiho lebdi iznad njegovog vrta u rano poslijepodne. Objekt je bio u tom stanju 20 minuta prije nego je iznenada uzletio velikom brzinom. Biljke u vrtu bile su očigledno efektirane. Analiza je pokazala nazočnost jakog električnog polja.

U izvješću je priloženo i nekoliko protu-primjera gdje su fenomeni bili uspješno objašnjeni. Selekcija neobjašnjivih slučajeva količinski je ograničena, ali u preglednosti dovoljna da pokaže uzorak problema i elemente bitnih događaja sa naznakom na zabrinutost državnih institucija. U zaključku, prvi dio francuske NLO studije fascinantno dokazuje planetarnu realnost NLO-a (bez obzira što uzrok bio). TRENUTNI STATUS ZNANJA Drugi dio u izvješću ima naslov "Trenutni status znanja". Odjeljak se bavi organizacijama koje provede službena NLO proučavanja u Francuskoj, još od početaka kada su prve instrukcije dane francuskoj policiji 1974. godine da prikupljaju i analiziraju podatke. Tekst



zatim nastavlja sa formiranjem sekcije GEPAN 1977. godine. GEPAN je preuzeo ulogu na sebe da analizira slučajeve koje je prikupljala policija. Obrađeno je više od 3,000 slučajeva sa analizama i statističkim podacima. U finalu tekst se zadržava na grupi SEPRA koja surađuje sa zrakoplovstvom, vojskom, civilnom avijacijom i njenim organima. Koriste se civilne i vojne laboratorije za analizu uzoraka i fotografija. Naredno poglavlje je nazvano "hipoteze i pokušaji modeliranja". Glavno usmjerenje ovoga dijela teksta govori o nekim modelima i hipotezama koje se studiraju u nekoliko zemalja. Bit je stavljena na hipotetičnim simulacijama NLO pogona baziranim na motrenju efekta samih NLO djelovanja. U to su uključeni aspekti brzine NLO-a, kretanja, ubrzanja, kvar motora na vozilima, paraliza očevidaca itd. Jedan model je magnetno-hidrodinamični pogon, uspješno testiran u vodi. Možda bi mogao biti operativan i u atmosferi za nekoliko desetljeća. Ostale studije su isto kratko spomenute, od atmosferskih pa do svemirskih pogona poput usmjeravanja čestica, antigravitacije, pa preko planetarnih i zvjezdanih pobudnih pogona. Pretpostavka o razlogu zakazivanja motornih vozila pri NLO viđenjima također je izrečena. Špekulira se da bi uzrok mogao biti u mikrovalnoj radijaciji. U biti, "hiper frekventni generatori" studiraju se u Francuskoj i drugim zemljama. Mogućnost ostaje i na mikrovalnim oružjima. Snopovi čestica i ioniziranje zraka možda mogu objasniti svjetlosne manifestacije pri NLO susretima. Mikrovalovi su moguće objašnjenje za paralizu tijela očevidaca pri bliskom susretu. Kulminacija istog poglavlja nazvana je "globalna hipoteza". Autori filtriraju ufološke podvale definirajući ih kao slučajeve koje je lako prepoznati. Nakon toga tekst ulazi u pregled glavnih hipoteza zaslužnih za uzrok NLO fenomena. Neke neznanstvene hipoteze poput zavjera, manipulacija od ultra moćnih tajnih grupa nad čovječanstvom, parapsiholoških fenomena i kolektivnih halucinacija, odbačene su. Više ozbiljnosti je poklonjeno hipotezama tajnih oružja i zrakoplova, no one su ipak malo vjerojatne, kako autori raščlanjuju. Na posljetku, ostaju nam razne ekstra terestrične tj. vanzemaljske hipoteze. Jedan model su razvili francuski astronomi Jean-Claude Ribers i Guy Monnet. Koncipiran je na tzv. teoriji "svemirskih otoka" američkog fizičara O Neilla. Ta teorija je kompatibilna sa sadašnjim stanjem fizike. NLO-i I ODBRANA Treći dio francuske studije zove se "NLO-i i obrana". Predstavlja ključan interes potpisnika izvješća jer se radi o njihovoj odgovornoj domeni. Naglašava se da "iako neprijateljske NLO akcije još uvijek nisu dokazane, određene akcije zastrašivanja su zabilježene u Francuskoj. Potrebno je nastaviti studirati zbog toga mogućnost vanzemaljskih prodiranja u našu atmosferu i to na strategijskim, političkim, religioznim i medijskim razinama." Prvo poglavlje trećeg dijela nosi naslov "Buduće strategije". Fundamentalna stavka glasi : "Što ako to jesu vanzemaljci ? Kakve namjere i kakve strategije možemo zaključiti iz njihovog ponašanja ?", pitaju se autori. Izvješće razvija moguće motivacije vanzemaljskih posjetitelja poput zaštita planeta Zemlje od nuklearnog rata, na što sugeriraju frekventna viđenja iznad vojnih baza sa nuklearnim projektilima. U oštrijem tonu izvješća, optužuje se SAD kao glavni krivac za represiju nad ovim



fenomenom. Nakon 1947. godine i slučaja Roswell, vlada SADa možda je došla u posjed vanzemaljske letjelice. Prema tome, potencijalni najvažniji razlog međunarodne politike tajnosti povezan je sa vojnim interesom nadmoći. Zaštiti izvor vojne tehnološke superiornosti pod svaku cijenu, namjera je SADa. Izvješće smjelo kritizira svog NATO saveznika da je na taj način možda profitirao od vanzemaljske tehnologije koju koristi za razvoj vlastite. Naslov "Kakve mjere moramo poduzeti ?" dramatičan je nastavak teksta. Na nacionalnom planu COMETA zahtjeva jačanje SEPRA-e, predlažući formiranje tijela na najvišem stupnju vlade. Tom tijelu bio bi povjeren razvoj hipoteza, strategije i priprema ugovora suradnje sa Europom i ostalim zemljama. Daljnji korak sastojao bi se u tome da Europska Unija poduzme diplomatske akcije prema SADu u smislu političkog i strategijskog saveza oko cijelog problema. Ključna stavka su situacije za koje se trebamo pripremiti. Iznesene su situacije poput vanzemaljskih poteza ka službenom kontaktu; invazija (podvučeno ipak kao manje vjerojatna mogućnost) uz lokalizirani ili masivni napad itd. Poseban vid pozornosti ukazuje na "aeronautičke implikacije" sa detaljnim preporukama prema osoblju poput zrakoplovnih posada, stožera, kontrolora leta, meteorologa i inženjera. Preporuke se također postavljaju na znanstvene i tehničke razine. Cilj je razvoj u istraživanju. Interes je postavljen na potencijalnoj koristi za obranu i industriju naše civilizacije. ZAKLJUČCI I PREPORUKE Zaključak COMETA izvješća glasi da su neidentificirani leteći objekti fizička realnost. Vrlo je vjerojatno da su te letjelice pod kontrolom vanzemaljskih posjetitelja našeg planeta. Hipoteza naravno još uvijek nije dokazana, ali izgleda vjerojatno rješenje na osnovu prikupljenih vojnih podataka. Ta hipoteza ima dalekosežne posljedice. Ciljevi navodnih posjetitelja ostaju nepoznati, ali oni moraju biti tema u špekulacijama budućih scenarija.


file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/costa_rica_spheres.htm

MISTERIOZNE LOPTE U COSTA RICA-i Hiljade misterioznih lopti pronađeno je duž korita rijeke i na drevnim grobljima Rio Terraba, koji se nalazi u jugozapadnom dijelu Costa Rica-e i na Cano Island-u, devet milja od obale Pacifika. Radi se o loptama izgrađenim od granita. Različitih su veličina: od veličine narandže do ogromnih lopti promjera 2 metra i mase 16 tona! Svaka od njih idealno je okrugla. Ko je napravio ove nepoznate sfere? Kakvo je bilo njihovo značenje tvorcima? Kako su napravljene idealno okrugle i transportovane od izvora kamena?

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/costa_rica_spheres.htm (1 of 2) [20.11.2008 12:40:20]

http://www.area51central.com/mysteries/costaricasspheres6.JPG






file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/costa_rica_spheres.htm

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/costa_rica_spheres.htm (2 of 2) [20.11.2008 12:40:20]


POJAM CRNE RUPE

1. POJAM CRNE RUPE

Odakle im bas ovakvo ime? Jednostavno, ne vide se i gutaju sve sto im se nadje na domak ruke... Ovaj apstraktan pojam postoji kao mogucnost vise od dvesta godina. Prva osoba koja je o crnim rupama objavila studiju i to zasnovanu na Njutnovim zakonima bio je profesor sa Kembridza, Dzon Micel (John Michell) 1784. godine. On je istakao da zvezda koja je dovoljno masivna ima snazno gravitaciono polje kojim cak i svetlost savija ka sebi. Micel je smatrao da postoji veliki broj ovakvih zvezda, samo sto mi nismo u stanju da ih vidimo, jer svetlost sa njih ne moze doci do nas, posmatraca. Francuski naucnik Laplas je, nezavisno od Micela, 1795. dosao na slicnu zamisao i izracunao da svetlosni zrak dovoljno masivne zvezde ne bi bio u stanju da napusti njenu povrsinu. Tada je napisao: “...prema tome, nije iskljuceno da najsvetlija tela iz toga razloga postanu nevidljiva...”. Tu svoju ideju on je ukljucio samo u prvo i drugo izdanje svoje knjige “Sistem sveta”, da bi je u ostalim izdanjima izostavio, verovatno smatrajuci je nebitnom. Sto se tice samog termina, novijeg je datuma. Dzon Viler je 1969. godine na jednom seminaru u Njujorku imenovao ovu pojavu i prvi poceo da koristi termin “crna rupa” kao zamenu za “gravitaciono kolapsiranje zvezda” kako su je oslovljavali u engleskoj literaturi, dok je u ruskoj ovaj termin zamenio termin “zamrznuta zvezda”. To je ocito imalo magican efekat, jer su svi ubrzo prihvatili taj termin, a i izmedju ostalog i u naucnoj fantastici...

2. ŠTA JE TO CRNA RUPA ? Crna rupa je jedan od mogucih zvezdinih "ostataka" - ekstremno zakrivljena oblast prostor-vremena iz koga se, prema klasicnoj fizici, nista, cak ni svetlost, ne moze otisnuti zbog izuzetno velike sile teze, odnosno gravitacije. Mozda je to prazan prostor, mozda je to prava rupa u svemiru, a mozda je ona mesto koje je otseceno od ostatka svemira, a mozda ni same crne rupe, u stvari, ne postoje... Dokazano je da postoji mogucnost njihovog postojanja, ali nema dokaza da one zaista postoje, jer se golim okom ne mogu videti cak ni kad bi gledali kroz najbolji svetski teleskop, jer su jednostavno, nazovi, crne. A mozda su one plod maste dokonih fizicara... Najjaci argument za postojanje crnih rupa je taj da ako verujemo u Veliki Prasak, onda moramo verovati i u crne rupe, jer su oni deo iste teorije. Crne rupe, kao i Veliki prasak, jedino imaju smisla ako se

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/crnerupe.htm (1 of 23) [20.11.2008 12:40:38]

POJAM CRNE RUPE

objasnjavaju kombinacijom Ajnstajnove opste teorije relativnosti i kvantne mehanike, gde Ajnstajnova teorija objasnjava pojave velikih razmera i potpuno je determinisana, a kvantna mehanika svet u malom koji sve objasnjava u okvirima verovatnoce, a ne tacno odredjenih vrednosti. Naucnici pokusavaju da dodju i do objedinjenja ove dve grane fizike, tzv. teorije svega (theory of everything) i da na taj nacin proniknu u mehanizam ovih nedovoljno objasnjenih stvari. Teorijom relativnosti je predvidjeno da kolaps zvezde vodi u jednu tacku, strucno receno, u singularitet. To je apstraktni pojam koji jos uvek nije dovoljno objasnjen. Ajnstajn nije prihvatao kvantnu mehaniku. Medjutim, posle njegove smrti razvoj fizike je otisao daleko u dubinu materije (mikro svet). Stiven Hoking je taj koji uvodi kvantne efekte u razmatranje gravitacionog polja... 2.1. SPECIJALNA TEORIJA RELATIVNOSTI Nastala je pocetkom XX veka. U sustini uopstava Njutnovu i Galilejevu, klasicnu, mehaniku. Postulati STR su : 1. Svi fiizicki zakoni izrazavaju se u istom obliku u svim inercijalnim sistemima referencije. 2. Brzina svetlosti je ista u svim inercijalnim sistemima. Ova teorija obuhvata problem sinhronizacije i istovremenosti, cije objasnjenje pokazuje da je vreme relativno, odnosno razlicito za razlicite posmatrace. Svaki sistem ima svoje vreme. Zatim, vremenski interval izmedju dva dogadjaja koji se dese na istom mestu meren casovnikom koji miruje u tom sistemu uvek kraci od vremenskog intervala meren casovnicima u bilo kojem drugom sistemu. To je tzv. dilatacija vremena. Iz STR je potekao i famozni paradoks blizanaca. Kvantna mehanika u skladu sa STR daje kvantnu teoriju polja. 2.2. OPSTA TEORIJA RELATIVNOSTI Ovom teorijom Ajnstajn je potkrepio dva velika nedostatka STR. Prvo, u njoj se ne razmatraju neinercijalni sistemi, a drugo ne razmatra se gravitacija. Postulati OTR su : 1. Princip ekvivalencije - teska i inertna masa su medjusobno jednake, jer je ubrzanje svih tela u gravitacionom polju jednako. Ovaj princip ukazuje na to da se dejstvo gravitacionog polja moze eliminisati, barem lokalno. Takodje, ovaj princip Ajnstajn je prosirio i na ekvivalenciju energije i teske mase: E=mc2. Eksperimantalne potvrde ovog postulata su skretanje svetlosti nekih zvezda u gravitacionom polju Sunca i smanjenje frekvencije svetlosti koju emituju zvezde, usled gravitacione interakcije


POJAM CRNE RUPE

emitovanog zracenja i date zvezde. 2. Opsti princip relativnosti – svi referentni sistemi su medjusobno ekvivalentni, a s tim vazi i da su svi fizicki zakoni invarijantni (nepromenljivi) u odnosu na proizvoljne transformacije koordinata (prostor-vreme). Samo izracunavanje jednacina OTR je vrlo komplikovan i moze se izvesti samo primenom tzv. tenzorskog racuna. Znaci, Ajnstajn je zakljucio da prostor nije ravan, vec zakrivljen i da lokalnu zakrivljenost stvara prisustvo mase u svemiru. Shodno tome, tela se kroz zakrivljen prostor ne krecu pravolinijski, vec slede putanju najkraceg rastojanja izmedju polaznog i konacnog polozaja tela u kretanju. Te putanje se zovu geodezijske linije. To su krive bez granica. Ako je to tacno onda nema potrebe za silom gravitacije koja se prenosi trenutno, niti za objasnjenjem da su inercijalna i gravitaciona masa jednake. Ajnstajn je ustanovio da materija odredjuje prostoru kako da se zakrivi, a prostor materiji kako da se krece, sto je bio nov nacin za opis gravitacije. Nema vise sila. On je Njutnovu gravitaciju zamenio zakrivljenim prostorom. Zakrivljenost prostora se moze demonstrirati modelom gumene mreze. Ako uzmemo rastegljivu gumenu mrezu, postavimo je horizontalno i preko nje pustimo da se kotrlja ping pong loptica uvidecemo da se guma nece deformisati, odnosno loptica ce se kretati pravolinijski. Medjutim, ako pustimo da se sa jednog kraja kotrlja djule, ono ce svojom tezinom upasti u mrezu i iskriviti je. Naucnici pokusavaju da ujedine OTR sa kvantnom mehanikom u kvantnu gravitaciju, koja bi trebala da objasni neke jos nerazjasnjene stvari (kao sto je npr. singularitet, o kome ce biti reci kasnije) 2.3. POJAM PROSTOR-VREMENA Svi na vreme gledaju kao na nesto sto protice bez obzira sta se desava, ali teorija relativnosti kombinuje vreme i prostor i kaze da bi oni mogli biti isprepletani ili izobliceni od strane materije i energije. Prostor-vreme bi trebalo da ima 4 dimenzije. Zasto? Tri prostor-vremenske dimenzije nisu dovoljne za bilo koji slozeni organizam. Na primer, posmatramo komarca koji leti po sobi i da bi ga locirali potrebne su nam tri koordinate plus jedna vremenska da bi odredili polozaj komarca bas u odredjenom trenutku. S druge strane, ako bi postojalo vise od 3 prostorne dimenzije, putanje (orbite) planeta oko Sunca ili elektrona oko jezgra bi bile nestabilne i naginjale bi spiralno ka unutra. Ostaje mogucnost da postoji vise od jedne vremenske dimenzije sto bi bilo uzasno tesko zamisliti.

3. NASTANAK CRNIH RUPA

Crne rupe su jedan od mogucih poslednjih stadijuma evolucije zvezde tj. jedan od nacina kako ona zavrsava svoj zivot.

Prostor izmedju zvezda nije prazan.


POJAM CRNE RUPE

Medjuzvezdani prostor ispunjavaju oblaci gasa ciji je glavni sastojak vodonik, i cestice prasine. Taj materijal nije pravilno rasporedjen u prostoru i skuplja se u pramenove pod dejstvom gravitacije. Gravitaciona sila je obrnuto proporcionalna kvadratu rastojanja izmedju dve cestice, a direktno proporcionalna proizvodu njihovih masa, sto znaci da sto je gusci oblak, veca je gravitaciona sila izmedju cestica (Njutnov zakon gravitacije). One pod dejstvom gravitacije nastavljaju da se sabijaju i pocinju da rotiraju oko svoje ose. To su protozvezde. Pod dejstvom gravitacije, protozvezda se smanjuje postaje sve toplija. Kada dosegne dovoljno visoku temperaturu, u njenom centru

pocinju termonuklearne reakcije u kome se vodonik pretvara u helijum. Masa helijumovog atoma je nesto manja od mase cetiri vodonikova atoma, sto govori o tome da masa odlazi u vidu energije. Oslobodjena enegrija tj. energija dobijena sagorevanjem goriva, moze se izraziti Ajnstajnovom jednacinom E=mc2 i ona predstavlja sijanje zvezde pri cemu se emituju el-magnetni talasi svih talasnih duzina. Zvezda izlazi na glavni niz HR dijagrama i pocinje da stari. Sve vreme svoga zivota na HR dijagramu zvezda je u ravnotezi, odnosno u nekakvom “metastabilnom” stanju. Situacija je pomalo analogna naduvanom balonu. Postoji ravnoteza izmedju pritiska koji pokusava da rasiri balon i napetosti gume koja tezi da smanji balon, odnosno, ka njenoj unutrasnjosti deluje gravitaciona sila, ali se njoj suprostavlja energija iz termonuklearnih reakcija tj. Fermijev pritisak. Sto je zvezda veca ona brze stari, tj. brze sagoreva gorivo, ali bez obzira na sve zivotni vek zvezde je uzasno dugacak, gde je rec o milijardama godina. Termonuklearne reakcije traju sve dok se sam vodonik ne istrosi, odnosno dok ne dodje do formiranje gvozdja koji je najstabilniji element u Univerzumu, jer tada vise nema sta u sta da se pretvara. Naravno, do formiranja gvozdja dolazi posle niza transformacija, jer iz vodonika nastaje deuterijum, pa helijum, pa C, N, O2 sve do Fe.

U jednom trenutku Fermijev pritisak nece vise biti dovoljan za odbijanje gravitacije tako da citava zvezda pocinje polako da kolapsira. Zvezde od 1,2 do 1,4 Sunceve mase zavrsice svoju evoluciju na stadijumu belog patuljka. Sav visak energije i mase oslobodice u vidu planetarne magline. Zvezde izmedju 1,4 i 2 Sunceve mase zavrsavaju kao neutronske zvezde, a one jos masivnije zavrsavaju kao crne rupe, odnosno zvezde sa masom iznad Candrasekarove granice ne mogu da se odrze na stadijumu neutronske zvezde vec svoje sazimanje nastavljaju. Sto je zvezda manja, gravitacija je sve veca. Neutronska zvezda ima drugu kosmicku brzinu od 2/3c, odnosno da bi cestica pobegla sa njene povrsine morala bi da se krece tom brzinom. Ako se materija i dalje kontrahuje, gravitacija raste i dolazi do nivoa kada se druga kosmicka brzina povecava na brzinu svetlosti (c). Kada se to dogodi vrednost precnika tela je jednaka Svarcsildovom radijusu, odnosno formira se crna rupa. Neutronske zvezde i crne rupe visak materije i energije oslobadjaju u vidu eksplozije supernove. Procenjuje se da “samo” 2% zvezda kolapsiraju u crne rupe. 3.1. CANDRASEKAROVA GRANICA


POJAM CRNE RUPE

Godine 1928. mladi diplomac Subramanijan Candrasekar (S. Chandrasekhar) iz Indije izracunao je koliko bi zvezda morala biti masivna da bi se suprostavila sopstvenoj gravitaciji kad istrosi svoje gorivo. Zamisao se zasnivala na tome da kad zvezda postane mala, cestice materije se veoma zblize da, prema Paulijevom nacelu iskljucenja, moraju imati veoma razlicite brzine i udaljuju se jedne od drugih pri cemu uspostavljaju ravnotezu izmedju gravitacionog privlacenja i odbijanja. Candrasekar je shvatio da postoji granica odbijanja sto sledi iz nacela iskljucenja, jer teorija relativnosti nalaze da je najveca razlika u brzinama cestica neke zvezde brzina svetlosti. To bi znacilo da kada zvezda postane dovoljno gusta, odbijanje uzrokovano nacelom iskljucenja bi bilo slabije od gravitacionog privlacenja. Candrasekar je izracunao da ta granica iznosi 1,4 Sunceve mase i ona je danas poznata kao Candrasekarova granica. - Ako je zvezdina masa manja od Candrasekarove granice, ona moze prestati sa sazimanjem i ostati na stadijumu belog patuljka, sa precnikom sto puta manjim od Suncevog i gustinom od 109 kg/m3. - Do slicnog otkrica dosao je i ruski naucnik Lav Davidovic Landau. On je istakao da postoji jos jedno mogucno zavrsno stanje zvezde koje je manje od belog patuljka. Ono se odnosi na zvezde sa masom izmedju 1,4 i 2 Sunceve mase. Ove zvezde su dobile naziv neutronske zvezde, jer kod njih prilikom sazimanja gravitacijom dolazi do slepljivanja protona i elektrona i formiranja stabilnih neutrona koji se pod dejstvom snazne gravitacije drze u skupini i obrazuju neutronsku zvezdu. One u precniku imaju 10 do 20 kilometara, a gustina im iznosi 1017 kg/m3. Medjutim, do samog otkrica neutronskih zvezda se doslo kasnije. - Sta ce se desiti sa zvezdom cija je masa iznad Candrasekarove granice, odnosno sa zvezdama iznad 2-3 Sunceve mase, resio je americki naucnik Robert Openhajmer (Robert Oppenheimer) 1939. godine. U idealnom sfernom modelu zvezde, koja se sazima, moze doci do fenomena sabijanja koji bi zvezdu doveo do kriticnog radijusa, gde bi je zadesio katastrofalan gravitacioni kolaps. Dovoljno masivna kolapsirajuca zvezda moze da se sazima takvom silinom da cak ni neutroni ne bi mogli da joj se odupru. Drugim recima, nuklearna sila bi bila nadjacana gravitacionom silom, a kada nuklearna sila popusti, nema niceg sto bi pruzilo ravnotezu gravitaciji. U tom slucaju zvezda nastavlja u beskrajno kolapsiranje pri cemu joj se zapremina dovodi do nule, a povrsinska gravitacija beskrajno raste. Tacnije receno, od oblaka prasine se formira crna rupa u cijoj se unutrasnjosti nalazi singularitet, koji mi ne mozemo videti jer se oko njega nalazi horizont dogadjaja koji je propustan za informacije samo u jednom smeru, pa iza njega nista ne mozemo videti. Ovi krugovi se postepeno smanjuju i pokazuju kako masivna zvezda kolapsira, odnosno kako smanjenjem svoga precnika prelazi u stanje crne rupe. 3.2. PULSARI – ROTIRAJUCE NEUTRONSKE ZVEZDE Dzoselin Bel (Joselin Bell) je 1967. otkrila pulsare. Primljeni su jako kratki i pravilni impulsi talasne duzine 3,7m. To je ukazivalo da izvor emitovanja mora biti veoma mali, jer velika tela ne mogu emitovati kratke, ostre impulse, jer bi vreme putovanja zracenja sa razlicitih delova takvog tela zamutilo signal. Zato je moralo biti u pitanju nesto kompaktno, objekat manji od nekoliko hiljada kilometara, a ipak na udaljenosti zvezde. Prvo se mislilo da su u pitanju vanzemaljci i zato su prva 4 otkrivena pulsara nazvani LGM 1-4 (LGM - little


POJAM CRNE RUPE

green man, odnosno mali zeleni ljudi). Pulsari su kompaktni objekti, hiljadu puta gusci od vode. U njoj su protoni i elektroni slepljeni u neutrone. Oni nastaju prilikom ekspozije supernove, gde u njenim donjim slojevima dolazi do implozije u objekat kao sto je neutronska zvezda (ili crna rupa). Neutronske zvezde ako rotiraju zovu se pulsari. Jaki su izvori radio talasa, ali njihova osa rotacije se ne poklapa sa osom magnetnog polja tako da zracenje pulsara dolazi u prekidima tj. impulsima i to onda kada je osa magnetnog polja uperena ka nama. Odavde se vidi da zracenje pulsara nije toplotno, vec potice od ubrzanog kretanja naelektrisanih cestica u magnetnom polju. Njihov precnik je svega nekih desetina kilometara. Evo nekih odnosa velicina zvezda: Crveni Džin : Sunce 250 : 1Sunce : bijeli Patuljak 100 : 1Bijeli Patuljak : Neutronska Zvijezda 700 : 1Neutronska Zvijezda : Crna Rupa 003 : 1 3.3. SVARCSILDOVA GEOMETRIJA Karl Svarcsild (Karl Schwarchild 1873-1916) je prvi resio Ajnstajnovu jednacinu polja gravitacije, sto je dovelo do boljeg razumevanja crnih rupa i do snaznog uticaja Ajnstajnovih jednacina na kosmologiju. Zanimljivo je to da je te jednacine resio dok je bio na frontu, a resenja postom poslao Ajnstajnu. Medjutim, ubrzo je umro od bolesti koju je zaradio u ratu. Godine 1915. kriticni radijus je nazvan Svarcsildov radijus po samom naucniku. To je onaj radijus na kom je cestici potrebno da se krece brzinom svetlosti da bi ga napustila.

Ta zakrivljenost prostora oko nekog tela odredjene mase se menja kao funkcija udaljenosti od sredista tela tj. duz linije radijusa.

Rc= 2GM/c2 G - gravitaciona konstanta, M - masa tela, c - brzina svetlosti, sto znaci da iskljucivo zavisi od mase tela.


POJAM CRNE RUPE

Kada se objekat nadje na Svarcsildovom radujusu ili ispod njega, svetlost koja izvire sa njega trosi svoju energiju na savladjivanje gravitacije, pri cemu joj crveni pomak postaje beskonacan. U stvari, svetlost nikada nece napustiti svoje odrediste, sto znaci da su zbivanja zaklonjena od spoljnjeg posmatraca. On je izracunao Ajnstajnove jednacine samo za nerotirajuce, neutralne crne rupe, a takvih je prema proceni malo, jer najveci broj zvezdi rotira. Zato njegove jednacine nemaju nekog veceg znacaja, ali su bile prve.

4. DIJELOVI CRNE RUPE

Naucnici Karter, Hoking, Izrael i Robinson su zakljucili da crna rupa mora biti jednostavna. 4.1. HORIZONT DOGADJAJA To je granicna povrsina oko crne rupe. Izgleda kao sfera potpunog mraka iza koje se nista ne moze videti. To je lokacija gde je gravitacija uzasno jaka da nista ne moze pobeci. Formiran je od svetlosti koja nije uspela da pobegne iz crne rupe i ostaje da lebdi na ivici. Lici na talasni front svetlosti. Dokazali su da u trenutku formiranja crne rupe, horizont moze imati nepravilan oblik i snazno vibrirati. U delicu sekunde horizont ce ipak dobiti jedinstven, gladak oblik i bice sferan ako nema rotacije, a ako ima bice spljosten na polovima, gde stepen spljostenosti zavisi od brzine. Nakon kolapsa, obrazuje se jednosmeran horizont dogadjaja kroz koji bi cestice, zracenje itd. mogli upasti u zvezdu, ali nista iz nje se ne bi moglo emitovati (nalik semipermeabilnoj membrani). Na kraju bi se obrazovao prostorno-vremenski singularitet, ne na kriticnom radijusu, nego u sredistu zvezde. Ovaj fizicki fenomen bi nastavio da se odvija za posmatraca koji propada zajedno sa povrsinom kolapsirajuce zvezde, jer nikakva svetlost do spoljnog posmatraca ne bi dolazila. 4.2. SINGULARITET Pretstavljen je tackom. U toj tacki je beskonacan pritisak, gustina i zakrivljenost prostor-vremena. To je centar crne rupe. Do ovog zakljucka dosli su naucnici Rodzer Penrouz i Stiven Hoking, smatrajuci da ovde otkazuju svi zakoni fizike. Sam pojam singulariteta je nije precizno odredjen, odnosno jako je tezak za objasnjavanje, jer se ono pomalo kosi sa zdravim razumom. Matematicar Rodzer Penrouz je radio na matematici urusavanja materije pod jakom gravitacijom, koristeci pojedine teoreme iz topologije (topologija je grana matematike koja proucava i koristi razlicite oblike, njihove osobine i pretvaranje jednog u drugi). Openhajmer je zajedno sa Snajderom dao eksplicitno resenje Ajnstajnovih jednacina objasnjavajuci da se crna rupa formira od oblaka prasine u cijoj se unutrasnjosti nalazi singularitet, ali ga mi ne vidimo, jer se oko njega nalazi horizont dogadjaja koji je propustan samo u jednom smeru.


POJAM CRNE RUPE

“...Prica se da su Penrouzove zamisli nadahnule slikara Esera da naslika dve slavne zbunjujuce slike 'Vodopad' i 'Uzlazno stepeniste', u kojima se vide sasvim ubedljive strukture koje, medjutim, u stvarnom svetu nikako ne bi trebalo da budu moguce...” Moze se postaviti analogija sa matematickim singularitetom. On se nalazi u tacki u kojoj se funkcija ne moze definisati. Npr, jednacina y=1/x ima singularitet za vrednost x=0, odnosno u tacki x=0 funkcija nije odredjena. Nema razumnog i racionalnog resenja. Ono ide u plus i minus beskonacnost, pa cak ako bi se funkcija definisala u beskraju, ne zna se kakva bi bila njena stopa promene. Ni vreme se u singularnosti se ne moze definisati. Zakrivljenost prostor-vremena zavisi od mase. Ako bi se kosmos nalazio u jako malim dimenzijama, zakrivljenost prostora bi bila ogromna, dok ako bi se nasao u jednoj tacki, singularitetu, gustina mase bi bila beskrajna, tako da se jednacine vremena i prostora vise ne bi mogle primeniti. Rješavanjem Švarcsildovih jednačina dobijeno je da postoje dvije singularnosti, jedna u prošlosti i jadna u budućnosti. singularitet Velikog Praska je P tipa (past), iz njega je proistekla materije i nastao svijet, a singularitet u crnim rupama je F tipa (future), u njega materija većinski bespovratno odlazi. - "… U matematici, singularnost je tačka u kojoj se dešava nešto patološko…"

5. KARAKTERISTIKE CRNE RUPE 5.1. MASA, UGAONI MOMENAT, NAELEKTRISANJE Nakon formiranja crne rupe, tj. nakon kolapsa zvezde, ona se vrlo brzo smesti u stacionarno stanje, posto pri svakoj kretnji emisija gravitacionih talasa odnosi energiju. Za vreme kolapsa zvezde i nastajanja crne rupe, sva materija se krece jako brzo, tako da se i energija brzo odliva. Od preminule zvezde zadrzava se masa, ugaoni momenat i ukupno naelektrisanje. Moze se reci da masa “poremecuje” gravitaciono polje i time izaziva gravitacione talase, kao sto se elektromagnetni talasi mogu predstaviti periodicnim uzburkavanjima elektricnog polja. Ti “poremecaju” se odnose na geometriju prostor-vremena. Masa koja se nadje na putu gravitacionom talasu bice periodicno zbijena, pa rastegnuta silama plime, kako talas prolazi kroz nju, jer gravitaciono polje nije uniformno. Ovo zbijanje i rastezanje prenosi energiju od izvora gravitacionog talasa do tela koje je apsorbuje. Medjutim, jacina gravitacionih talasa je mala. Oni sami jos nisu detektovani na Zemlji, ali bi mogli mnogo reci o dogadjajima koji su npr. vezani za crne rupe. Postoji jak dokaz za postojanje ovakvih talasa. Npr, u dvojnim sistemima, ciji je jedan clan pulsar, period se smanjuje. Uzrok tome je to da sistem emituje gravitacione talase i tako gubi energiju. Izrael je dosao do zakljucka da ako je neutralna i ne rotira, crna rupa je jednostavan objekat koji se moze opisati samo jednim parametrom - svojom masom. One bi se mogle opisati posebnim oblikom Ajnstajnovih jednacina do kojih je dosao jos Svarcsild. To bi znacilo da nije bitno da li je rupa uvukla kilogram gvozdja i kilogram platine ili kilogram grozdja i jabuka, vec je bitno da je to masa od dva kilograma, jer se vrste materije ne mogu razlikovati. Rotirajuca crna rupa nastaje od rotirajuce zvezde. Uglavnom sve zvezde rotiraju, pa se pretpostavlja da su


POJAM CRNE RUPE

i vecina crnih rupa rotirajuce i odlikuju se masom i ugaonim momentom. Brzina rotiranja prilikom kolapsa se naglo povecava, sto znaci da crna rupa mnogo brze rotira od bivse zvezde. Moze se uspostaviti analogija sa klizacem na ledu. Dok se vrti sa rasirenim rukama ima manji ugaoni momenat tj. manju brzinu okretanja nego kad se vrti sa rukama uz telo.Takva crna rupa nije sfernog oblika, vec je malo spljostena na polovima (kao sto je i Zemlja spljostena zbog rotacije). Do ovakvih proracuna dosao je Roj Ker, fizicar sa Novog Zelanda. Kod rotirajucih crnih rupa takodje postoji Svarcsildov radijus, ali izvan njega se nalazi i tzv. stacionarna granica, koja obrazjuje polutarno ispupcenje oko crne rupe koje je uslovljeno centripetalnom silom. Objekat koji se nadje na stacionarnoj granici, ali izvan Svarcsildovog radijusa samo je delimicno zarobljen i ima sansi da se izbavi. Ako bi se objekat kretao u smeru rotiranja crne rupe, ona bi ispoljila teznju da ga zavitla poput kamena iz pracke davsi mu pritom vise energije nego sto je imao prilikom ulaska. Time se smanjuje ugaoni momenat crne rupe tj. ona usporava jer je deo ugaonog momenta presao na objekat. Kada bi se ugaoni momenat istrosio ostala bi samo masa. Tada se stacionarna granica poklapa sa Svarcsildovim radijusom. Naelektrisanje materije u crnoj rupi je obicno nula, jer je zvezda uglavnom elektroneutralna. Odnosno, ako je upadnuta materija elektroneutralna crna rupa nece imati naelektrisanje i obrnuto. Ovakav slucaj je proucavan od strane naucnika Rajsnera i Nordstrema. Hoking je 1971. dosao do zakljucka da svaka rotirajuca crna rupa ima svoju osu simetrije. Iz svega toga sledi teorija “bez dlaka” (“no-hair” teorema), jer velicina i oblik crne rupe zavise samo od mase i brzine rotiranja, a ne od prirode tela. To bi znacilo da su sve informacije o kolapsirajucem telu izgubljene, ali i da crna rupa ipak nije sasvim crna. Medjutim, kvantnom gravitaciom se radi na tome da se detekcijom gravitacionih talasa ipak mozda dodje do nekakve informacije o preminuloj zvezdi i sazna sta se nalazi unutar crne rupe.

6. VRSTE CRNIH RUPA PREMA VELIČINI 6.1. CRNE RUPE SA MASOM ISPOD CANDRASEKAROVE GRANICE Moguce je i da postoje crne rupe sa masama znatno manjim od Sunceve. One ne bi mogle da nastanu usled gravitacionog kolapsa, zato sto im se mase nalaze ispod Candrasekarove granice, vec jedino ako im je materija sabijena do ogromnih gustina veoma velikim spoljnim pritiscima. Na primer, ovakvi uslovi mogu da nastanu u izuzetno velikoj vodonicnoj bombi. Dzon Viler je izracunao da ako bi se iz svih okeana na Zemlji uzela teska voda (jedinjenje teskog vodonikovog izotopa - deuterijuma i kiseonika. (D2O)), mogla bi

se napraviti vodonicna bomba koja bi u toj meri sabila materiju u sredistu da bi tu nastala crna rupa. Naravno, to je samo zamisao, jer niko ne bi ostao kao ocevidac. Prakticna mogucnost na koju je 1971. godine ukazao Stiven Hoking jeste da je spoljna sila te velicine postojala u trenutku Velikog Praska i prilikom formiranja Vasione. Delovi materije su se medjusobno sudarali i mogli su biti podvrgnuti stravicnim temperaturama i pritiscima sa svih strana sto je moglo da uslovi da se masa sabije u nedogled. Vasiona nije bila ravnomerna i jednoobrazna, vec nejednake gustine sto je gotovo sigurno jer se u protivnom ne bi ni galaksije ni drugi objekti obrazovali. Zivotni vek crne rupe mase Sunca bi bio 1066 godina, dok bi praiskonske crne rupe zivele 10 milijardi godina, sto znaci da su nastale otprilike kad i Veliki Prasak. Te “praiskonske” crne rupe se


POJAM CRNE RUPE

mogu otkriti jedino njihovim uticajem na okolinu i ne zna se koliko ih ima. Pretpostavlja se da su retke. One su jako masivne tj. izgledaju kao da je masa planine sabijena u zapreminu manju od jednog milion milionitog dela centimetra, sto odgovara velicini jezgra atoma. Prema Ajnstajnovoj teoriji relativnosti svako telo bilo koje mase (osim mase manje od 10-5 g. Za to postoje slozeni teorijski razlozi), odnosno bilo koje gravitacije koje oko nje vlada, bi moglo postati crna rupa ako se njena masa sabije do Svarcsildovog radijusa. Sabijanjem mase rasla bi i gravitacija sve dok druga kosmicka brzina ne nadmasi brzinu svetlosti. Na primer, Zemlja bi postala crna rupa ako bi se smanjila otprilike do velicine bisera; Mont Everest bi morao da se sabije u velicinu atoma. 6.2. GALAKTICKE I SUPERGALAKTICKE (SUPERMASIVNE) CRNE RUPE Njutnovom teorijom gravitacije je lako izracunati elipticne putanje u sistemu dva tackasta tela. Medjutim, za tela velikih masa i dimenzija mora se koristiti Ajnstajnova teorija i slozen racun. Tela nece opisivati prave elipse, jer precesiraju tj. obrcu se tako da opisuju rozete. Dva tela postaju sve cvrsce vezana i sabijaju se na manju zapreminu. U prirodi postoje mnoga prostrana tela koja ce se spojiti u jedno, ako to ne ometu drugi procesi. Sto je broj clanova u sistemu veci to je proracun komplikovaniji. Obicna galaksija sadrzi oko hiljadu milijardi tela tako da je jako tesko predvideti njihovo ponasanje. To je sistem koga cini gusto centralno jezgro sastavljeno iz zvezda s manje gustim zvezdanim haloom oko sebe, odnosno manjim brojem zvezda razbazanim unaokolo. Vremenom ce se i ta konfiguraija menjati. Tela ce se sudarati, neka ce steci vecu brzinu, vecina ce ostati u galaksiji, dok ce neke postati deo haloa, a neke ce cak sudarima dostici toliku brzinu da ce napustiti galaksiju. Ostatak zvezda ce izgraditi veoma gusto centralno jezgro, koje ce se sabijati u sve manju zapreminu, stapace se u vece zvezde, i srasce u crnu rupu. Prilikom formiranja jedne ovakve supermasivne crne rupe, bliski sudari ce proizvesti neku vrstu vatrometa, tj. centar galaksije ce isijavati svetlost i druge oblike zracenja. Okolina centra galaksije ce liciti na kvazar, jer ce crna rupa gutati okolne zvezde svojom plimskom gravitacijom, a one ce zauzvrat emitovati energiju kao kvazari, spustajuci se u rupu. Ako se pretpostavi da galakticka crna rupa proguta samo 1% zvezda, a da 99% zvezda uspe da pobegne, crna rupa ce imati masu oko milijardu puta vecu od Sunceve i Svarcsildov radijus od oko 3 milijardi km (2-3 svetlosna casa). Sirenjm svemira verovatno da ce neke galaksije ostati u skupini pod uticajem medjusobne gravitacije. Ako se uzme u obzir jato galaksija koje se sastoji od stotinu galaksija vremenom ce se svaka galaksija svesti na galakticku crnu rupu, a u dugom vremenskom periodu jato ce u celini evoluirati u jednu supergalakticku crnu rupu, ciji ce Svarcsildov radijus biti oko 300 milijardi km (jedna svetlosna nedelja). Za sve ove dogadjaje potrebno je vreme od milijardu milijardi do milijardu milijardi milijardi godina. Uopsteno govoreci, potrebno je oko 1027 godina za nastajanje galaktickih i supergalaktickih crnih rupa

7. "ISPARAVANJE" I TERMODINAMIKACRNIH RUPA

Predvidjanje singulariteta ukazuje na to da opsta teorija relativnosti nije kompletna, zato sto su singulariteti tacke otsecene iz prostor-vremena, jer se u njima ne moze odrediti jednacina polja niti


POJAM CRNE RUPE

predvideti sta sledi iz njih. Crne rupe se kao primer singulariteta u buducnosti (tipa F) objasnjavaju tzv. Penrouzovim cosmic censorship-om. Prema klasicnoj teoriji sve sto se desava u singularitetu crne rupe ne utice na spoljasnji svet, jer je njena unutrasnjost skrivena od spoljasnjih posmatraca. Takodje je cisto klasicnom teorijom uvidjeno da gravitacija ima promenljivu koja se ponasa kao entropija. Ta promenljiva zavisi od Penrouzove cosmic censorship hipoteze. Prvo cemo uzeti u obzir slab oblik kosmickog cenzorsipa (weak cosmic censorship). On je ispravan ako su zadovoljena 2 uslova. Ti uslovi oznacavaju to da singularitet ne moze uticati na posmatrace i svet van crne rupe i da se nijedan singularitet ne moze videti sa velikih razdaljina. Ako su uslovi zadovoljeni, onda u regionu prostor-vremena mora postojati deo koji predstavlja crnu rupu. Jaci oblik kosmickog senzorsipa (stronger form of cosmic censorship) predstavlja to da je prostor-vreme globalno hiperbolicno. Horizont dogadjaja moze imati svoj pocetak u proslosti, ali nema svoj kraj u buducnosti. Prateci uslove slabog kosmickog cenzorsipa dolazi se do zakljucka da horizont dogadjaja moze ostati isti ili se povecati s vremenom, ali ne smanjiti. Isto tako, kada bi se dve crne rupe spojile Svarcsildov radijus novonastale rupe bi bio veci od zbira radijusa prvobitnih crnih rupa. Takvo ponasanje je veoma slicno entropiji drugog zakona termodinamike. Entropija se nikad ne moze smanjiti i entropija citavog sistema je veca od sume entropija delova sistema. (Npr. U jednoj kutiji nalazi kiseonik, a u drugoj azot. Ako se ove dve kutije spoje u jednu gasovi ce se medjusobno mesati i entropija dobijenog sistema ce biti veca tj. stanje sistema ce biti manje stabilno nego kad su gasovi bili odvojeni.) 7.1. TERMODINAMIKA CRNE RUPE Tokom ’70. godina Bardin (Bardeen), Brendon (Brandon), Karter (Carter) i Hoking (Hawking) su sastavili cetiri zakona mehanike crnih rupa. Nultni zakon (Zeroth law): Povrsinska gravitacija - K je ista na citavoj povrsini crne rupe, nezavisno od vremena, ukoliko je sistem u ravnotezi. Dok je u termodinamici temperatura ta koja je konstantna. Prvi zakon (The First Law of Black Hole Mechanics) analogan je prvom zakonu termodinamike koji govori o promeni unutrasnje energije, odnosno entropije sistema. Povrsinska gravitacija je mera jacine gravitacionog polja na horizontu dogadjaja. Prvi zakon glasi:

A - – povrsina crne rupe W - – uticaj (rad) na crnu rupu

Drugi zakon (The Second Law of Black Hole Mechanics): Horizont dogadjaja se ne moze smanjiti, kao i


POJAM CRNE RUPE

entropija u termodinamici. Treci zakon (The Third Law of Black Hole Mechanics): Nemoguce je smanjiti povrsinsku gravitaciju na nulu, u bilo kom konacnom broju pokusaja. Dzejkob Bekenstajn (J.D. Bekenstein) je prvi napravio vezu izmedju ova dva analogna koncepta. 1972. izlozio je zamisao da podrucje horizonta dogadjaja predstavlja meru entropije crne rupe, sto se vidi iz drugog zakona, a iz nultnog zakona se vidi veza povrsinske gravitacije i temperature. On je posao od pretpostavke da ako crna rupa ima entropiju proporcionalnu horizontu dogadjaja, onda bi trebalo da ima i temperaturu proporcionalnu povrsinskoj gravitaciji, sto bi dovelo do toplotnog zracenja crne rupe. Ako crna rupa dodje u kontakt sa toplotnim zracenjem koje je nize temperature od crne rupe, crna rupa ce apsorbovati deo zracenja, ali prema klasicnoj teoriji, nista nece emitovati. To bi narusilo drugi zakon termodinamike, jer bi gubitak entropije toplotnog zracenja bio veci od povecanja entropije crne rupe. Ta neravnoteza je ispravljena zakljuckom da crna rupa odaje zracenje koje je takodje termalno. Takvo resenje se isuvise dobro uklopilo sa teorijom da bi bilo samo obicna aproksimacija. Izgleda da crne rupe zaista imaju unutrasnju gravitacionu entropiju. Rec unutrasnja ukazuje na visok nivo nepredvidivosti gravitacije. 1975. Hoking i Bekenstajn su izveli jednacine entropije crnih rupa:

k – Bolcmanova konstanta T– povrsinska temperatura crne rupe

Ova resenja u kombinaciji sa Svarcsildovim jednacinama pokazuju da su entropija i povrsina crne rupe proporcionalni kvadratu mase crne rupe, i da je temperatura obrnuto proporcionalna masi :

Medjutim, postojao je jedan kobni problem. Teorijski je dokazano da crna rupa ima entropiju, a time i temperaturu. Onda to neminovno znaci da crna rupa mora odavati i nekakvo zracenje, prema Stefan-Bolcmanovom zakonu, sto je bilo nemoguce za crnu rupu, jer teorijski iz nje nista, ni svetlost, ne moze izaci. Izracunavanjem navedenih jednacina dobijene su neke vrednosti. Masivne crne rupe imaju jako nisku temperaturu, tako da jako malo zrace. Na primer, crna rupa velicine Sunca ima povrsinsku temperaturu od i zivotni vek od 1070. S druge strane male crne rupe su mnogo toplije, zrace vise i kraceg su veka. Hoking je uz pomoc kvantne teorije, opste teorije relativnosti i termodinamike razradio ovu koncepciju. Usredsredio se na granicu izmedju crne rupe i medjuzvezdanog prostora i tu 1974. nasao dokaz, jer je ovde rec o povrsini crne rupe.


POJAM CRNE RUPE

7.2. KVANTNA MEHANIKA CRNE RUPE - HOKINGOVO ZRACENJE U teoriji kvantnog polja vakuum nije prazan. Sadrzi uskomesanu masu virtuelnih cestica koje se konstantno stvaraju i anihiliraju. Hoking je razmatrao situaciju kad bi se virtuelni par stvorio u blizini horizonta dogadjaja. Postoje tri resenja. Prvo, obe cestice bi upale u crnu rupu. Drugo, cestice bi se anihilirale u praznom prostoru pre nego sto ih uvuce crna rupa. I trece, jedna cestica toga para bi bila uvucena, dok bi se druga oslobodila u prazan prostor. To bi izgledalo kao da ju je emitovala crna rupa i naziva se Hokingovim zracenjem (Hawking’s radiation). Ovakva pretpostavka je u direktnoj kontradikciji onome sto tvrdi klasicna teorija mehanike i ona se objasnjava kvantnom mehanikom. Svaka virtuelna cestica ima svoju anticesticu suprotnog naelektrisanja, ali iste mase. Antimaterija je slika u ogledalu materije. To je predskazao Pol Dirak, dok je to kasnije potvrdio Karl Anderson “ulovivsi” trag jednog pozitrona tj. cestice koja je bila ista kao elektron, ali nenegativnog naelektrisanja. Njihovim spajanjem nastaje energija tj. nastaju cestice visokih energija, fotoni ili mezoni. One se nazivaju virtuelnim, jer se za razliku od obicnih cestica ne mogu direktno detektovati. One trepere okolo tik ispod praga opazljive stvarnosti. Princip neodredjenosti predvidja da se energija bez prekida moze pojavljivati i iscezavati u okviru skale odredjene Plankovom konstantom koji izmedju ostalog kaze da je ako sistem postoji veoma kratko vreme, njegova energija je obavezno neodredjena i zavisi od vremena trajanja tog sistema. Sto je krace vreme postojanja sistema, to je veca i neodredjenost energije. Izgleda da su virtuelne cestice zbog svog ekstremno kratkog postojanja u stanju da pozajme energiju za svoje postojanje iz banke zasnovane na Hajzenbergovom principu neodredjenosti. Taj fenomen je poznat kao “vakuum fluktuacija” (oznacava stalno ili uvek prisutno stvaranje i anihilaciju parova virtuelnih cestica u praznom prostoru). Takodje, prema Ajnstajnovoj jednacini E=mc2 ova energija se moze pretvoriti u cestice i anticestice koje naizmenicno preskacu iz postojanja u nepostojanje. Ove vakuum fluktacije imaju merljiv efekat na fizicke procese, kao sto na primer njihovo postojanje potvrdjuje mali pomak (Lambov pomak) u spektru svetlosti, koji potice od pobudjenih atoma vodonika. Spektar odaslanih cestica je upravo onakav kakav bi emitovalo neko telo u stanju usijanja, a i crne rupe odasilju cestice upravo onom stopom koja je neophodna da bi se sprecilo narusenje drugog zakona termodinamike. To je jos jedan dokaz ekvivalentnosti termodinamike i fizike crnih rupa. Neki udaljeni posmatrac moze da meri odbegle cestice, ali ih ne moze povezati sa onima koje su upale, jer ih ne vidi (ne vide se gde idu, zna se samo njihova masa i naelektrisanje) i zato su, grubo govoreci, sanse za ostvarivanje Hajzembergovog principa neodredjenosti, prepolovljene. Ta odbegla cestica odvodi malu kolicinu mase crne rupe, tako da se crna rupa malcice smanji. Ona cestica koja je upala se ponasa kao negativna masa i time smanjuje ukupnu masu crne rupe. Debljina barijere oko crne rupe proporcionalna njenoj velicini i sto se vise smanjuje cestice teze izlaze tj. gravitacija je jaca. Crna rupa sto je manja, ona je toplija i vise zraci, sto je suprotvo kod svih ostalih tela, koja kad zrace temperatura im se smanjuje. To je vec pokazano jednacinama. Kraca je razdaljina koju cestica sa negativnom energijom treba da predje pre nego sto postane stvarna cestica (jer je gravitacija crne rupe toliko jaka da cak i stvarne pozitivne cestice moze preobratiti u cesticu negativne energije koja je


POJAM CRNE RUPE

kratkovecna (zato su stvarne cestice uvek pozitivne energije pod normalnim okolnostima)), te je tako veci obim emitovanja, kao i prividna temperatura crne rupe. Napustena cestica ili anticestica koja je izbegla upadanje u rupu moze pobeci u okolni prostor gde se manifestuje kao zracenje iz crne rupe. Ovo zracenje ima energiju koju je moralo odnekud uzeti. Drugim recima, virtuelna cestica sada postaje prava cestica tako da njena energija ne moze vise poticati od energije “pozajmljene” na osnovu principa neodredjenosti. Verovatno ce se pokazati da ta energija u stvari potice od mase crne rupe. Kad jedna od virtuelnih cestica upadne u crnu rupu, ona ima negativnu energiju sa stanovista posmatraca koji se nalazi na velikom rastojanju. Kad se ta negativna energija pridoda crnoj rupi, ona gubi deo svoje mase, a energija koja odgovara ovom smanjenju mase, pojavljuje se u vidu cestice na velikom rastojanju, tj. u vidu zracenja iz crne rupe. Kao protivteza pozitivnoj energiji emitovanog zracenja javlja se priliv cestica negativne energije. Prema Ajnstajnovoj jednacini E=mc2 energija je srazmerna masi. Priliv negativne energije dovodi do smanjenja mase crne rupe, a kako ona gubi masu tako se smanjuje podrucje horizonta dogadjaja, ali entropija se ne narusava, jer je priliv cestica u ravnotezi sa kolicinom emitovanih cestica. Stvarna temperatura crne rupe ne zavisi od povrsinske gravitacije crne rupe. Crna rupa Sunceve mase ima temperaturu od oko deset milionitog dela stepena iznad apsolutne nule. Toplotno zracenje crne rupe na ovom nivou bi bilo totalno potopljeno pozadinom i zracenjem samog svemira (pozadinsko zracenje), jer temperatura manja od temperature mikrotalasnog zracenja. Takva crna rupa vise apsorbuje nego sto emituje. S druge strane, crna rupa velicine protona ili neutrona koja ima masu od bilion tona bi imala temperaturu od oko 120 biliona K, sto odgovara energiji od 10 miliona eV. Na ovakvoj temperaturi crna rupa bi bila u mogucnosti da stvara elektron-pozitron parove i cestice nultne mase (neutrine). Praiskonske crne rupe bi oslobadjale energiju od 6 000 MW i vise, sto odgovara kapacitetu 6 velikih nuklearnih elektrana, odnosno one zrace gama ili rendgenskim zracima od oko 100 miliona eV, jer su one jako masivne i s tim emituju veliku kolicinu energije. Princip neodredjenosti, takodje, implicira da se cestica mase m ponasa kao talas talasne duzine h/mc (h - Plankova const.). S obzirom da cestice koje formiraju crnu rupu moraju biti manje od nje, broj mogucih konfiguracija se smanjuje. Nemoguce je da cestica pobegne ako se krece brzinom manjom od svetlosti (c). Medjutim, Fejnmanovo sumiranje svih mogucih istorija dozvoljava da se cestica krece brze od svetlosti, c obzirom da cestice mogu imati bilo koju putanju. Mala je verovatnoca da ce se ona kretati dugo brze od svetlosti, ali moze ici brze od c na kratko, ali dovoljno dugo da se izvuce iz privlacne sile crne rupe.Kvantna mehanika ima drugaciji pogled na realnost. Objekti nemaju samo jednu istoriju, vec sve moguce istorije. Na primer, u slucaju Sredingerove macke postoje dve istorije. U jednoj je macka ubijena, a u drugoj je ziva. U kvantnoj mehanici postoje obe mogucnosti, jer ako sistem ima jednu istoriju, princip neodredjenosti vodi do raznih paradoksa kao sto je to da cestica bude na dva mesta u isto vreme. Drugi nacini za gledanje na Hokingovo zracenje je da se za onog clana koga uvuce crna rupa kaze da putuje unazad kroz vreme i kada dodje do trenutka kada je taj cestica-anticestica par nastao, te 2 cestice su dovoljno daleko tj. razdvojene gravitacionim poljem da ona sad putuje ka buducnosti.


POJAM CRNE RUPE

8. EKSPLOZIJA CRNE RUPE

Isparavanjem crna rupa se smanjuje. Time ona postaje sve toplija i na izmaku svoje mase i energije, temperatura se brzo povecava tako da crna rupa svoj kraj belezi praskom tj. eksplozijom. Hoking je izracunao da bi premordijalne crne rupe mase oko 1011 kg, koje su mogle biti stvorene Velikim Praskom, trebale izraciti svoju energiju i time eksplodirati negde u nasoj sadasnjosti. Medjutim, tako nesto jos nije detektovano. Jacina eksplozije zavisi od toga koliko razlicitih vrsta elementarnih cestica tamo ima. S obzirom da se danas veruje da postoji 6 razlicitih kvarkova, Hoking kaze da bi ta eksplozija bila jednaka eksploziji miliona H-bombi (vodonicnih bombi - bomba koja oslobadja energiju sjedinjavanjem vodonikovih jezgara, na visokim temperaturama, pretvarajuci se u helijum)). S druge strane, tu je i R. Hagedorn-ova teorija iz CERN-a koja kaze da postoji neogranicen broj elementarnih cestica. Kako se crna rupa smanjuje i postaje sve toplija, emitovace sve veci i veci broj razlicitih vrsta cestica i izazvala bi eksploziju 100 000 puta vecu od prethodno navedene. Naravno, kada bi se resio problem o kvarkovima gotovo bi se resio i problem posmatranja eksplozije crne rupe. Jos uvek niko nije otkrio samu eksploziju crne rupe. Za velike crne rupe se pretpostavlja da ostavljaju pustos po svemiru. Medjutim, njihov zivotni tok je jako dugacak tako da je malo verovatno da ce neka od njih uskoro eksplodirati, ako se uzme u obzir da su najranije nastale kad i Veliki Prasak. Zato treba istrazivati male tj. praiskonske crne rupe, jer one svoju energiju brzo trose. Da bi uopste dosli u priliku da vidimo eksploziju crne rupe potrebno je pronaci nacin za registraciju ovih eksplozija na razdaljini od oko jedne svetlosne godine. Osim toga, detektori gama zracenja bi morali biti veliki, a njihovo pravljenje je skupo. U ovom slucaju ne bi bilo neophodno utvrditi da svi kvanti, koji su odaslani tokom eksplozije, dolaze iz istog pravca, vec bi bilo dovoljno uociti da svi stizu u veoma kratkom razmaku, jer je to prilicna pouzdanost da poticu iz iste eksplozije. U jeftinijem slucaju, Zemljina atmosfera je dobar detektor gama zracenja praiskonskih rupa. Kada se jedan visokoenergetski kvant gama zracenja sudari sa atomima nase atmosfere, on stvara parove elektrona i pozitrona, koji bi se kretali brze od svetlosti. Tako se izaziva elektronski pljusak. Krajnji ishod je jedan oblik svetlosti poznat kao Cerenkovljevo zracenje, koje bi bivalo odbijano od povrsine Zemlje u vidu bljeskova vidljive svetlosti (mada bi delom bili usporeni otporom vazduha). Eksplozivne emisije gama zracenja bi se mogle otkriti po bljeskovima svetlosti na nocnom nebu. Bljeskovi bi se uocavali istovremeno sa dva ili vise prilicno odvojenih tacaka. Naucnici Nil Porter i Trevor Viks su istrazivali ove pojave i zabelezili par bljeskova, ali nijedan od njih se nije mogao u potpunosti pripisati praiskonskim crnim rupama.


POJAM CRNE RUPE

9. OTKRIVANJE CRNIH RUPA Crne rupe za sada postoje samo teorijski. One su najstabilniji objekti u svemiru. Ako postoje samo u sredistima galaksija onda postoji samo jedna crna rupa u Mlecnom putu. Ako postoje i u sredistima zbijenih jata onda ih u nasoj galaksiji ima oko dve stotine. Ako se, medjutim, javljaju kao potencijalni pratioci u dvojnim sistemima onda ih, naravno, ima mnogo, mnogo vise. A sta ako one postoje razbacane po svemiru, mi tek onda ne mozemo znati njihov broj. Crnu rupu je tesko zapaziti jer ne odaje svetlost, u stvari gotovo nista. Ni do danas nijedna crna rupa nije zasigurno detektovana, jer se direktno teleskopom ne moze videti. One se gotovo sigurno otkrivaju indirektnim putem, tj. njihovim gravitacionim uticajem na okolne objekte. Novorodjena crna rupa moze da “luta” svemirom, usamljena i nevidljiva, ali mnoge rupe nisu same vec su clanovi dvojnog sistema ciji je jedan clan vidljiv i tada se moze detektovati njena lokacija. Ti dvojni sistemi otkrivaju se cudnim ponasanjem vidljivih tela. Pri analizi spektra zvezde zapaza se regularni pomak u spektralnim linijama ka plavoj (tada se zvezda priblizava Zemlji) i ka crvenoj (tada se zvezda odaljava od Zemlje) (Doplerov efekat). Izracunavanjem kolika ih gravitacija ometa moze se zakljuciti kakav im je nevidljivi pratilac (npr. crna rupa ili neko drugo telo). 9.1. AKRECIONI DISK Znaci, crna rupa svojom gravitacijom utice na okolne objekte, zarobljava gas i drugu materiju sa svog vidljivog pratioca. Time oko sebe formira dodatni disk tj. akrecioni disk (akrecija = sakupljanje). Otkrivanjem takvog efekta, otkriva se skriveni pratilac. Ta materija se sliva kao kroz levak ka crnoj rupi i dok ne dosegne horizont dogadjaja odaje neko zracenje. Gravitaciono polje u blizini horizonta je jako veliko i materijal koji upada u crnu rupu ima veliku brzinu (blizu brzini svetlost) i ubrzanje, cestice koje se slivaju medjusobno se sudaraju i to zestokim sudarima kao u nuklearnom akceleratoru, pa zato akrecioni disk odaje elektromagnetno zracenje visokih energija, najverovatnije X (rendgensko) zracenje. Oko sistema dvojnih zvezda se moze opisati osmica koja odredjuje domen gravitacionog dejstva svake zvezde. “...Materija koja se nadje unutar petlje pripada zvezdi koja se nalazi u centru te petlje. Ako se iz nekog razloga materija nadje van petlje, onda je ona izgubljena za datu zvezdu. Posebno je interesantna tacka preseka ove dve petlje koju nazivamo unutrasnja Lagranzova tacka, a koja omogucava prenos mase s jedne na drugu zvezdu. Pretpostavimo da jedna od zvezda iz nekog razloga pocne da izbacuje materiju izvan svoje petlje. Deo te materije ce proci i kroz unutrasnju Lagranzovu tacku, a to znaci da ce biti privucen ka drugoj zvezdi. Ako je ova druga zvezda mala, pridosla materija s prve zvezde uci ce u orbitu oko


POJAM CRNE RUPE

druge zvezde, formirajuci disk ili prsten slicno Saturnu. Zbog razlicite brzine rotacije unutrasnjeg i spoljasnjeg sloja diska dolazi do velikog zagrevanja gasa usled trenja, kao i do ubrzanog pada velikih kolicina ove materije na povrsinu zvezde... Nas svakako interesuje sta se dogadja ako je jedna od dvojnih zvezda upravo crna rupa...Dodatnom analizom ponasanja akrecionog diska u cijem se centru verovatno nalazi crna rupa ustanovljeno je da ce, pored stalnog X zracenja, ovaj sistem svakog stotog dela sekunde izraciti u vidu bljeska dodatno intenzivno X zracenje. Magnetne sile usled spiralnog spustanja materije cupaju mlazove atoma. Dakle, moguce je imati direktne dokaze za postojanje crne rupe. Nazalost, teleskopi koji se nalaze na satelitu Uruhu nisu u stanju da detektuju tako brze promene u X zracenju .” Svetlosni zrak koji je dosta udaljen kretace se skoro pravolinijski jer je prostor-vreme skoro idealno ravan. Kako se bude priblizavao crnoj rupi zrak ce zakrivljivati svoju putanju. Na odredjenom rastojanju od crne rupe zrak bi bio zahvacen u cirkularnu orbitu koja se zove fotonski krug. Razumljivo je da svaka zvezda salje bar nekoliko zraka na tacno odredjenom rastojanju od rupe, koji zato kruze ovim cirkularnim orbitama. Ove orbite u fotonskoj sferi nisu stabilne. I najmanja perturbacija izbacice ovaj zrak ili natrag u vasionu ili dole u rupu. Slika 2. akrecioni disk

9.2. KVAZARI - “VASIONSKI SVETIONICI” Kvazari, tacnije kvazi stelarni objekati (quasi stellar objects) ili kvazi stelarni radio izvori (quasi stellar radio sources), cije se zracenje moze detektovati sa Zemlje radio-teleskopima, otkriveni su '60-tih godina, tacnije 1963. od strane Metjuza (T.Matthews) i Sendidza (A.Sandage). Nalaze se gotovo na samom horizontu dostupne vasione. Lice na zvezde promenljivog sjaja, ali zrace i sto puta vise nego neke citave galaksije tako da bi im vise odgovarao naziv “objekti sa aktivnim jezgrima”. Izracivanje energije tj. X zracenja kvazara zavisi od njegove mase. Naucnici smatraju


POJAM CRNE RUPE

da masu kvazara mora da nosi neko centralno telo, a da se energija dobija neprekidnim upadanjem nove materije u to centralno telo. Naucnik Ricard Lavlejs (Richard Lovelace) smatra da se u sredistu kvazara nalazi crna rupa koja bi bila najstabilnije centralno telo i najefikasniji pokretac svih procesa u kvazarima. Pretpostavlja se da crne rupe zrace kroz kvazare, odnosno da je zracenje kvazara u stvari zracenje akrecionog diska crne rupe. Kvazari ispustaju uske snopove materije kroz parne jake radio izvore sirine od 3-5o , sto pokazuje da postoji uski kanal kroz koji se materija izbacuje. Radijacija se emituje u pravcu ose diska koji okruzuje crnu rupu “kanalom” koji stvaraju jake elektromagnetne sile. To elektromagnetno polje ubrzava cestice i izbacuje ih. Merenja su dokazala da se kvazari udaljavaju od Zemlje ogromnom brzinom i zato mora biti da su jako daleko, a posledica njihovog kretanja je sirenje svemira (zato su vodonicne linije u emisionom spektru u velikom procentu pomerene ka crvenoj tj. vecoj talasnoj duzini). Treba napomenuti da su posmatranjem otkriveni dvojni kvazari sa gotovo identicnim spektrima. Takvi kvazari ne bi mogli da postoje, a ta opticka varka je u stvari efekat gravitacionog sociva, gde je samo jedan lik realan, a drugi je formiran gravitacionim socivom. 9.3. MOGUCA OTKRICA CRNIH RUPA Decembra 1970. je lansiran satelit Uhuru sa dva teleskopa za detektovanje samo X-zraka. U toku naredne dve godine detektovano je preko 300 izvora X-zraka. Jedan od tih izvora je iz sazvezdja Labud (koje se sada naziva Labud X-1 (Cygnus X-1)). Licio je na dvojnu zvezdu sa jednim nevidljivim clanom. Vidljivi clan toga sistema je plava zvezda devete magnitude (poznata kao HDE 226868), udaljena 8200 sg i oko 23 puta je veca od Sunca. Svakih 5,6 dana ona je pravila pun krug oko svog nevidljivog partnera, cija je masa bila 10 puta veca od Sunceve, sto je bilo previse za neutronsku zvezdu, pa su zakljucili da je to verovatno crna rupa. Osim toga, zvezda obicno ne emituje X zracenje. (To je energija 10 000 puta veca od one koju emituje Sunce). Kad se posmatra sazvezdje Labud, taj vidljivi clan tj. zvezda je izduzena i izvitoperena, jer njen pratilac ispoljava ogromnu gravitaciju i daje joj oblik jajeta. Ako se zaista potvrdi da se tu nalazi crna rupa bice to jedno od najvaznijih otkrica savremene nauke. Naucnici, Stiven Hoking i Kip Torn, su se opkladili u postojanje crne rupe u oblasti Labuda. Hoking je rekao da na tom mestu ne postoji crna rupa (iako je bio ubedjen da postoji), jer bi time dobio utesnu nagradu za citav svoj zivotni trud, a to je cetvorogodisnja pretplata na casopis "Privatni detektiv", dok ako bi crna rupa tu zaista postojala, on bi Tornu platio godisnju pretplatu na casopis “Penthaus”, jer mu tada ne bi bilo problem da isplati opkladu s obzirom da bi otkrivanjem crne rupe postigao gotovo zivotni cilj. Godine 1975. su bili 80% sigurni u postojanje crne rupe u podrucju Labuda, dok su 1987. bili 95% sigurni, da bi sledece godine Hoking poceo sa isplacivanjem svoje opklade. Osim toga, vrlo je moguce da su crne rupe jos LMCX-3, AO620-00, kao i LMCX-1 i SS433.

Pretpostavlja se da se i u Magelanovim oblacima nalaze crne rupe, mada su naucnici sigurni da ih ima mnogo vise u svemiru. Raspolaze se i sa izvesnim podacima da se crna rupa nalazi u centru nase galaksije (kao sto je i moguce za druge galaksije),


POJAM CRNE RUPE

sa masom koja iznosi oko stotine hiljada Suncevih, tvrdi Torn. Riz pretpostavlja da crne rupe iz centra galaksije nastaju otprilike u isto vreme kad i galaksija i to od gasa koji se sleze u centru. Gas predje tacku posle koje nema povratka, gde ne moze formirati zvezdu, ali se kontrahuje u jedan

oblak koji postaje vrsta superzvezde (superstar) koja potom kolapsira u supermasivnu crnu rupu. Da bi se otkrili X-zraci potrebni su sateliti i detektori daleko iznad Zemljine atmosfere, jer ih ona ne propusta, ili ogromni teleskopi na vrhovima visokih planina. Najbolja svetska opservatorija se nalazi na vrhu Mauna Kea (14 000 stopa), vrhu ugasenog vulkana na Havajima. Andrea Gez (Andrea Ghez) sa Mauna Kee pokusava da vidi samo srce galaksije. Ono je zvezdoliko, ugaonog precnika od 5 stepeni u kome se nalazi tackasti izvor. Pretpostavlja se da je to supermasivna crna rupa ciji akrecioni disk zraci. Ono je udaljeno nekih 28 000 sg. Njen vidik zamucuju cestice kosmicke prasine koje ispunjavaju medjuzvezdani prostor, ali ona se kroz njih probija infracrvenim kamerama sa dzinovskog Keck-a, najveceg teleskopa na svetu. To otkriva cudesnu sliku. Gez kaze da je to jedinstveno mesto u galaksiji. Koncentracija zvezda je uzasno velika, turbulencija je visoka, sile magnetnog polja su jake. Ona je najvise zainteresovana za efekat koji crna rupa ostavlja na zvezdama, jer samu rupu, naravno, ne moze videti. 1995. su tacno uspostavljene pozicije zvezda i posmatra se njihovo pomeranje. Utvrdjeno je brzo kretanje zvezda i to 14 000 km/s (sto bi bilo 1/2% brzine svetlosti). U svakodnevnim uslovima, to je brzina od 3000 milja po casu, sto bi znacilo da je u blizini jak izvor gravitacije koji upravlja brzinom, odnosno kretanjem ovih zvezda. Ta jacina je jedino analogna crnoj rupi. Prema brzini kretanja zvezda Gez proracunava da je masa te crne rupe 2,6 miliona puta veca od Sunceve.

Centar Galaksije


POJAM CRNE RUPE

U sazvezdju Device oko 50 miliona sg od Zemlje nalazi se dzin od galaksije, nazvana M87. Otkrio ju je francuski astronom Sarl Mesje 1781.,samo par godina pre nego sto je Micel pomislio na crne rupe. Zvezde u sredistu galaksije su gusto zbijene, toliko da skupa lice na jednu ogromnu zvezdu gledano kroz mali teleskop. 1977. astronomi su detaljnije pregledali ove zvezde i po kompaktnosti zakljucili da ih drzi gravitacija koja, zakljuceno prema jacini, verovatno dolazi od crne rupe. M87 je cudna i po tome sto se iz njenog centra pruza mlaz materije na hiljade sg u prostor. Na obicnom teleskopu to se vidi slabo i bledo, dok radio teleskop otkriva brilijantan tok energije koji izracuje galaksija.

10. BUDUCA ISTRAZIVANJA CRNIH RUPA

Penrouzova ideja je da se buduce civilizacije smeste na sigurnoj udaljenosti od crne rupe i da je eksploatisu tako sto ce u nju bacati otpad i koristiti njeno zracenje kao izvor energije. Odnosno, koristeci energiju koju rotirajuca crna rupa izbacuje sa stacionarne granice. Naravno, to je zamisao koju ce ispuniti neki nasi cukun cukun cukun unuci... Crne rupe ce u daljoj buducnosti istrazivati svemirski brod Cygnus. Ako rupa rotira, ona oko sebe stvara vir i lansirana sonda koja bi se priblizavala rupi bi bila povucena tim dzinovskim virom. Svetlost koju bi sonda slala bila bi sve crvenija, jer bi, kako Torn kaze, gravitacija zarobljavala fotone i usporavala zracenje. Rastezala bi radijaciju, cineci njihovu talasnu duzinu vecom, a duzi talasi cine svetlost crvenijom. Spustanjem niz vir sonda bi bila raskomadana pre nego sto posalje neke informacije sa mesta istrazivanja. Kip Torn objasnjava ovu pojavu ovako: “Ovde ja sedim. Moja glava dodje dalje od centra Zemlje nego moje grudi, tako da ima razlike u vuci. Moju glavu vuce nesto manja gravitacija od one koja vuce moje grudi. Medjutim, pri prilasku crnoj rupi ta razlika u vuci postaje sve veca i veca”. To je uzrok raspadanja objekata. Plan je da sonda koja ce se priblizavati crnoj rupi ima mogucnost rastezanja tj. izduzivanja do neke granice, da bi sto duze izdrzala spustanje niz vir i time skupila i poslala vise podataka. Posle odredjene granice gravitacija bi nastavila da je izduzuje i time bi je unistila. To rastezanje se nastavlja sve dok se objekti ne pretvore u spagetu tj. beskonacno dugu liniju. Ta pojava se zove spagetizacija (spagettification). Martin Riz kaze da se ona javlja pre dostizanja horizonta dogadjaja. S obzirom da Ajnstajnova teorija relativnosti kaze da je vreme relativno i individualno, uvode se dva vremena da bi se izbegli nesporazumi oko merenja vremena. Jedno vreme meri udaljeni posmatrac (koordinativno vreme), a drugo meri posmatrac koji slobodno pada (sopstveno vreme). Jaka gravitacija i velike brzine uslovljavaju dilataciju vremena i pokazuje se da se zapravo na horizontu dogadjaja vreme potpuno “zaustavlja”. Znaci, ako bi bili u mogucnosti da posmatramo kolaps zvezde u crnu rupu, sam kolaps necemo videti. Vreme protice sve sporije i kad se materija dosegne Svarcsildov radijus vreme staje. U neku ruku izgleda kao da je unutrasnjost crne rupe u nekom drugom delu univerzuma.


POJAM CRNE RUPE

Ako se baci tempirana bomba ka crnoj rupi, videce se kako ona pada ka svome cilju. Medjutim, na nekom rastojanju od crne rupe ona ce poceti da usporava da bi se potpuno zaustavila na horizontu dogadjaja. Bez obzira koliko cekali, nece se videti eksplozija. Sa stanovista posmatraca koji zajedno sa bombom upada u crnu rupu, vreme bi teklo sasvim regularno, i on bi po samom ulasku u crnu rupu video eksploziju bombe, bas kako je natempirana. Slicno bi se desavalo i sa buducim svemirskim brodom Cygnus-om. Kako bi se sonda priblizavala crnoj rupi, ona bi se za satove na Cygnusu, koji se nalazi na sigurnoj udaljenosti, usporavala. Ako su predvidjanja da ona upadne u rupu tacno u 12h, tih 12h nikada nece otkucati. Za svaku sekundu koja otkucava trebalo bi sve vise i vise vremena. Tih 12h je tacka koja lezi beskonacno u buducnosti, odnosno, vreme se na horizontu dogadjaja zaustavlja. Medjutim, kad bi postojala posada u sondi koja upada, za njih bi vreme teklo sasvim normalno. U realnom vremenu astronaut, koji se nalazi u sondi, i sve cestice njegovog organizma dozivljavaju koban kraj u singularitetu. Zato je potrebno uvesti imaginarno vreme. Tri prostorne dimenzije i imaginarno vreme formiraju zatvoreni sistem prostor-vremena, bez graica i ivica (nesto nalik Zemlji, koja takodje nema ni granica, ni ivica). Ono sto se desava moze se izracunati u imaginarnom vremenu, jer zakon fizike ne vaze u singularnosti. Ovo bi znacilo da astronaut ima dve istorije, realnu i imaginarnu.

Slika 4. Sonda, pre ....


POJAM CRNE RUPE

...i posle rastezanja

10.1. BELE RUPE Prema imaginarnom vremenu astronaut odlazi u bebu univerzum tj. deo kosmosa oformljen unutar maticnog univerzuma tj. njegove cestice bi se emitovale u nekom drugom delu svemira od strane neke bele rupe. Zakoni fizike su takvi, da ako postoje mesta iz kojih nista ne moze izaci, onda moraju postojati i mesta u koja nista ne moze uci, vec samo izaci i to u stanju kakvom je i usla u crnu rupu, odnosno zracila bi onu energiju koju joj je crna rupa zaplenila. Takva mesta su nazvana bele rupe. Koncepcija o belim rupama je prvi put izlozena 1964. godine i mnogo se u nju ne veruje. Bele rupe mogu biti kvazari, jer se pretpostavlja da kroz njih crne rupe emituju energiju. Medjutim, postojanje belih rupa je malo verovatno jer one ne postuju drugi zakon termodinamike.. 10.2. CRVOTOCINA Kruskal i Sekeres su 1960., nezavisno jedan od drugog, dosli do iznenadjujuceg zakljucka. Jednacine su otkrile da postoje dva, vec spomenuta, singulariteta, jedan u proslosti i jedan u buducnosti. Ali, to nije sve. Crna rupa deli prostor na dva dela. Ovo je ono sto je potrebno za putovanje kroz prostor i to neverovatno velikom brzinom. Na prvi pogled ovakav nacin putovanja izgleda moguc, medjutim kasnija istrazivanja ukazuju da su sve ove mogucnosti nestabilne, gde bi i najmanja pometnja, kao sto je prisustvo svemirskog broda unistila crvotocinu (wormhole), prolaz koji spaja nas i neki drugi svet. Svemirski brod bi bio unisten jakim silama. To bi bilo kao spustanje niz Nijagarine vodopade u buretu. Zatim, broj cestica u drugom delu univerzuma bi bio jednak broju cestica koje su upale u crnu rupu plus broj cestica koje je crna rupa izracila. One ce biti iste vrste , ali ne mora da znaci da su bas od istog upalog objekta. Ovo znaci da cestice koje upadnu u crnu rupu izlaze iz nje sa skoro istom masom. Osim toga, putovanje bilo u imaginarnom vremenu i ne bi znali gde putujemo. Ocigledno je da ce se tesko ostvariti putovanje uz pomoc crnih rupa, tako da ipak ovakav nacin transporta izgleda beznadezan. Napominjem da je ova teorija osporavana od velikog broja naucnika, al' recimo da je i Ajnstajn u pocetku bio osporavan, kao neko ko gotovo rusi temelje fizike i postavlja nove revolucionarne ideje. U stvari, bio je osporavan posto je pricao o stvarima koje su na granici razumljivosti samog covekovog razuma.

11. ZAKLJUCAK


POJAM CRNE RUPE

U krajnjoj liniji, a i logicki gledano, s obzirom na tok zbivanja u Vasioni, moguce je da ce njen poslednji stadijum biti u obliku supermasivne crne rupe, ako se uzme u obzir da je ona krajnje poslednji stadijum kolapsa materije, a uz to i najstabilniji. Ako se pretpostavi da ce sve galaksije u Vasioni kolapsirati u crnu rupu, ona bi imala precnik od 10 milijardi svetlosnih godina sa gustinom nekog gustog gasa. Uzimajuci u obzir masu Vasione, crna rupa koja bi nastala od sve te materije imala bi precnik od 25 miliona svetlosnih godina, a to je upravo precnik svemira u kome mi zivimo. Znaci, moguce je da citava Vasiona predstavlja jednu crnu rupu. To je hipoteza koju je postavio Kip Torn (Kip Thorne). Ako je to tacno onda je svemir oduvek bio ovakav i zauvek ce ovakav ostati. Da li je moguce da se u centru nase galaksije nalazi crna rupa? Da, moguce je. Kolika je verovatnoca da nas ona uskoro "prozdere" ? Mala. U stvari, gotovo nikakva uzimajuci u obzir dimenzije galaksije i sporo uvlacenje materije kroz levak rupe. Pre ce sudbinu Zemlje zapecatiti neka druga sila, kao sto su pozni stadujumi Sunceve evolucije, odnosno npr. za nekih 800-900 miliona godina ce se povrsinska temperatura Sunca povisiti taman toliko da na Zemlji ispare okeani. Kolika je verovatnoca da Sunce kolapsira u crnu rupu? Takodje, mala. Odnosno, nikakva, zato sto je Sunceva masa ispod Candrasekarove granice. Ono bi moralo biti barem upola vece nego sto je sad da bi imalo predispozije zvezde koja ce kolapsirati u crnu rupu. Sunce ce svoju evoluciju zavrsiti na stadijumu belog patuljka, a to ce se dogoditi nakog sto mnoge i mnoge generacije prozive. "...U Srednjem veku kartografi su obelezavali Afriku recima : "Ovde su zmajevi". Kako su istrazivaci otkrivali ovaj kontinent, misterije su nestajale. Slicno tome, otkrivanje svemira je oduvalo mnoge predrasude i strahove. Medjutim, naucnici koji tragaju za crnim rupama su zateceni u potpuno suprotnom stanju. Sto ih vise istrazuju, one izgledaju monstruoznije. Pitanje je da li one zaista postoje, da li imaju moc da nadjacaju bilo koju silu i da li one duboko unutra kriju najvece tajne Svemira...” Proucavanja crnih rupa postavljaju mnoga pitanja koja zalaze iza samog covekovog razuma i mogucnosti saznanja. Koliko je nepoznato to sta je prouzrokovalo Veliki Prasak, toliko su i crne rupe nerazumljive i nedokucene. Na Ajnstajnovu recenicu: "Nikada necu poverovati da se Bog igra kockicama" ("God does not play dice"), koju je on izjavio posto se suocio sa odbojnoscu prema kvantnoj mehanici, Hoking se kasnije nadovezao da ne samo da se igra sa njima, vec ih baci tamo gde ih ne moze videti... "...Hoce li se konacno za jednu posmatranu oblast ustanoviti da je crna rupa ? Ili ce se pokazati da su crne rupe bile, ipak, samo fantazija, razvijena iz teorijskih jednacina koje nude bogate mogucnosti za mastanje, ali im je sudbina da ostanu samo teorijske ?... "


“Crni princ”

“Crni princ” Krajem šezdesetih godina, nakon šoka kojeg su u naučnom svijetu među vizionarima i fantastima izazvale prve dvije knjige švajcarskog hotelijera Erika fon Denikena 'Povratak zvijezdama' i 'Sjećanja na budućnost', u svijetu je bilo sve je više pristalica teorije da je naša planeta u dalekoj prošlosti bila domaćin nepoznatih gostiju iz svemira. Među eminentnim naučnicima iz tog vremena tu su se uvrstili, Amerikanci Jozef F. Blumrih, upravitelj Odjeljenja za projekte raketnih konstrukcija NASA-e i autor više naučnih dijela među kojima je najfantastičnije 'Otvoriše se nebesa', zatim egzobiolog Karl Sagan, sovjetski učenjaci Ralino Agrest, Vladimir Ivanovič Avinski i Aleksandar Gorbovski, meksički paleontolog Montez, i drugi. Dakako, njima su se pridružili još niz naučnih fantasta 'ala Deniken', kao što su Englez Johanes fon Batler, član Kraljevskog astronomskog društva u Londonu, francuski istraživač i pisac Rober Šaru i njegov zemljak, istoričar alhemije Rene Alo. Mada bi njihove teorije i tvrdnje, bez sumnje, bile veoma interesantno štivo za čitaoce, ipak, mi ćemo se zadržati isključivo na nerazjašnjenim misterijama našeg vremena, koje još uvijek zbunjuju naučni svijet. Zbog toga, dakle, vratimo se godinama unazad, i krenimo na zanimljiv put u Francusku — u Pariz. Bio je utorak, treći avgust 1971. godine... Prekinuti dijalog Toga dana, negdje oko osam sati ujutro, većina Francuza sjedili su pored radio i televizijskih aparata, pomno prateći uzbudljivi direktni prenos aluniranja američkog kosmičkog broda 'Apolo 15' koji se lagano i bezbjedno spuštao na jednolično mjesečevo tlo. Zahvaljujući dobroj organizaciji i saradnji sa NASA-om, Francuska radio-televizija je posredstvom američke baze u Hjustonu, održavala direktan kontakt s radio-odašiljačima svemirskog broda koji su prenosili poruke američkih astronauta. U pariškom studiju sjedila su dvojica iskusnih novinara, jedan specijalista za astronautiku a drugi prevodilac, koji su komentarisali poruke astronauta Vordena i stručnjaka iz Kontrole u bazi Hjuston. Razgovor je u početku bio dosta nezanimljiv i svodio se na razmjenjivanje stručnih podataka. 'Apolo 15': - Sve funkcioniše O. K. Spuštanje se odvija po planu... Kontrola: - Obratite pažnju na instrumente... Poruka stručnjaka za kontrolu leta iz Hjustona bila je tog momenta prekinuta. Zavladala je mukla tišina, zatim su se čuli neki neobični šumovi, a onda je do slušalaca Francuske radio--televizije dopro glas astronauta Vordena: 'Apolo 15': - Za nekoliko trenutaka... Ali šta se to dešava?!... Kakve su to smetnje?... Da, zaista se radilo o neobičnim smetnjama koje su najednom iskrske u kontaktu između vasionskog broda 'Apolo 15' i baze u Hjustonu, Ono što je najviše zbunjivalo bila je činjenica da smetnje nisu izbile na uređajima na brodu, a ni u američkoj Kontroli leta. Svi instrumenti su funkcionisali izvanrednom preciznošću, i na njima nije registrovan nikakav kvar. Pa, otkud onda smetnje? Ko ili šta ih je izazvalo? Zagonetna poruka Odgovor na ova pitanje, koji je uskoro stigao iz tajaaistvenih vasionskih prostranstava (ili odnekud drugo?!), još više je zbunilo posadu 'Apolo 15', vasionske stručnjake Hjustona i slušaoce Francuske radio-televizije. Samo nekoliko trenutaka je potrajala mukla tišina, zatim su se javili neobični piskutavi šumovi nalik na šumove koje slušamo kada biramo stanicu na radio-aparatu, a onda su i oni utihli i javio se otegnut muški glas: - Lama rabi alardi dini endavur esa kunis alim!... Specijalista za astroanutiku Francuske radio-televizije upitao je prevodioca engleskog jezika šta znači izgovorena rečenica. Prevodilac je zbunjeno slegao ramenima, i odgovorio: - Ne razumijem ni jednu riječ! - Kako? - Ne razumijem taj jezik. Uostalom, vratimo magnetofonsku vrpcu!... I vratili su traku. Ponovo se začuo zagonetni otegnuiti muški glas:

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/crni_princ.htm (1 of 4) [20.11.2008 12:40:42]

“Crni princ”

- Lama rabi alardi dini endavur esa kunis alim!... - Šta kaže? — upitao je ponovo specijalista za astronautiku. - Ne znam. Zaista ne razumijem ni jednu riječ? Ali tog trenutka je ponovo uspostavljena veza između 'Apola 15' i Kontrole leta u Hjustonu. Prvi se javio astronaut Vorden: 'Apolo 15'; — Ponovite još jednom. Ništa vas nisam razumio!... Kontrola: — Dobro, dobro... Da nastavimo sa programom aluniranja... Nekoliko trenutaka kasnije vasionska baza u Hjustonu isključila je Francusku radio-televiziju iz direktnog prenosa spuštanja 'Apola 15' na Mjesec. - Šta se sada dogodilo? — upitao je komentator tehničku službu. - Isključeni smo iz direktnog prenosa! — stigao je odgovor. - Pokušajte ponovo uspostaviti vezu! Međutim, sve je bilo uzalud. Francuska radio-televizija tog dana više nije uspjela uspostaviti vezu sa Hjustonom, i svemirskim brodom 'Apolo 15'! Zašto? Uzaludna istraga Gledaoci i slušaoci Francuske radio-televizije, nenavikli na ovakve stvari zbunjeni misterioznom rečenicom koju prevodilac nije uspio da prevede, počeli su telefonski da pozivaju Studio kako bi dobili detaljnija obavještenja. Međutim, ispostavilo se da su svi telefoni isključeni! To je još više zapalilo radoznale Francuze. Desetine novinara pohrlilo je ka studiju Francuske radio-televizije, tražeći objašnjenje za prekid direktnog prenosa. - Prekid se dogodio zbog nekog kvara na vezama između Hjustona i Pariza - odgovarali su tehničari koji su bili zaduženi za realizaciju programa. - Naši ljudi ulažu napore kako bi ponovo uspostavili kontakt!... Novinari se nisu zadovoljili ovim odgovorom. Tražili su da razgovaraju sa specijalistom za astronautiku i prevodiocem, koji su iz studija komentarisali razgovor između 'Apola 15' i Kontrole leta u Hjustonu. - Nisu više u Studiju - stigao je odgovor. - Gdje su otišli? - Nije nam poznato! - A možemo li preslušati traku na kojoj je snimljen razgovor između astronauta Vordena i Hjustona? - Ne. Ne znamo gdje je magnetofonska traka. - Kako je glasila rečenica koju prevodilac nije uspio da prevede? - Nemamo pojma o toj rečenici! Time je razgovor u studiju Francuske radio-televizije bio okončan. Ali, razgnevljeni i nezadovoljni francuski novinari nastavili su da tragaju za dvojicom komentatora. I tek predveče su ih našli. Tražili su od njih da im objasne prekid na vezama i da im izdiktiraju tajanstvenu rečenicu koju, za vrijeme direktnog prenosa, nisu uspjeli da prevedu. Međutim, ni specijalista za astronautiku kao ni prevodilac, nisu se uopšte sjećali da je izgovorena neka takva rečenica. Ponašali su se kao da su oboljeli od teške amnezije. - A šta se desilo sa magnetofonskom vrpcom? – insistirali su novinari. - Nemamo pojma!... Više nije bilo sumnje; 'zavladalo ćutanje' režirao je neko drugi. Ali, ko? Možda moćnici NASA-e?! Ali, zašto? Zašto?!... Zašto se na Francuskoj radio-televiziji više niko nije sjećao misteriozne rečenice koju nije izgovorio astronaut Vorden, a ni Kontrola leta u Hjustonu? Ko ju je zapravo izgovorio i na kom jeziku? Kako se dogodilo da nestane magnetofonska traka na kojoj je bilo sve lijepo zabilježeno?!... Senzacionalni 'Mejer' Vjerovatno najveće iznenađenje za one koji su naredili 'zavjeru ćuitanja' dogodilo se sutradan. Pariški novinar i izdavač Alen Aješ objavio je u svom listu 'Mejer' tekst pod naslovom: 'Emisija nepoznatog porijekla'! Aješ je, naime, bio jedini Francuz koji je kratkotrajni radio-televizijski direktni prenos sa Mjeseca snimio na vlastitu magnetofonsku vrpcu. Tako mu je pošlo za rukom da zabilježi i zagonetnu rečenicu


“Crni princ”

'Lama rabi alardi dini endavur esa kunis alim'. Svoj senzacionalni 'ulov' Aješ je iskoristio pravom mjerom. Cijelu prvu stranu 'Mejera' posvetio je ovom događaju. Pored naslova, masnim slovima je štampao i podnaslove koji su glasili: 'Zašto niko nije komentarisao misterioznu poruku izgovorenu na Mjesecu? + Deset neprevedenih riječi koji bi posijale paniku na Zemlji! + To je možda dokaz da u svemiru postoje i druga razumna bića + Šta je to NASA željela da sakrije?...' Međutim dovitljivi francuski novinar i izdavač nije se zadovoljio samo nagađanjima. On je u svom tekstu objavio i niz novih detalja koji su bacali pravu sliku na 'događaj na Mjesecu'. Naime, prema Alenu Ajašu, posada svemirskog broda 'Apolo 15' doživjela je još nekoliko šokova za vrijeme spuštanja na Mjesec. U jedanaest sati i petnaest minuta astronaut Vorden, koji je bio zadužen za neposredno kontrolisanje telekomunikacionih uređaja, začuo je neki zvuk nalik na fijuk vjetra, koji se uskoro pretvorio u dugotrajni jednolični zvižduk. 'Bila je to tipična radio-emisija nepoznatog porijekla' - tvrdi Ajaš, i nastavlja: - 'Kada se prodorni zvižduk utišao, emisija na Mjesecu se nastavila najprije šapućućim slogovima, lijenom modulacijom izgovorenih riječi na nekom potpuno nepoznatom jeziku, da bi se, na kraju, pretvorila u jednu jasnu artikulisanu i više puta ponovljenu rečenicu, u toku koje je nepoznati glas varirao od veoma niskog do veoma visokog tona, s tipičnim deklamatorskim skandiranjem...' Nakon ovog događaja ponovo je uspostavljen kontakt između astronauta Vordena i Kontrole leta u Hjustonu, ali je dijalog uskoro nastavljen na tajnoj talasnoj dužini! Zašto?!... Zar je mjesečeva fraza toliko uzbudila vasionske stručnjake iz Hjustona? Ili su možda očekivali nastavak radio emisije nepoznatog porjekla? Šta, konačno, skrivaju još magnetofonske trake NASA-e koje se čuvaju u tajnom sefu? Odgovori na ova pitanja vjerovatno se smatraju najstrožom tajnom. Čuva ih svemoćna NASA i teško je reći da li će ikada biti objelodanjeni. Zbog toga se vratimo misterioznoj rečenici, zagonetnoj poruci iz svemira, koju je izgovorio nepoznati 'mjesečev brbljivac'. Šta zapravo, znači i kako se može prevesti rečenica 'Lama rabi alardi dini endavur esa kunis alim!... '? Zagonetno značenje Razložimo je na riječi. Mjesečev brbljivac je prvo izgovorio riječ 'lama'. Šta ona znači? U govornim jezicima naše planete gotovo se i ne pominje. Međutim, istoričari jezika tvrde da je u Jevanđelju po Mateju zabilježeno da je Isus Krist na krstu izgovorio upravo ovu riječ u sklopu rečenice 'Eli, eli, lama azavtani' što u prevodu znači 'Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?!'. Drugi lingvisti smatraju da se 'lama' jedino može prevesti kao 'srdit, ljutit, strog...' što, u stvari, na starohebrejskom jeziku riječ 'lama' i znači. I riječ 'rabi' ima svoje mjesto u starehebrejskom jeziku a znači 'gospodar, učitelj, majstor...'. Prve dvije riječi, ukoliko se ne varamo, mogle bi se prevesti kao 'ljutit gospodar', ili 'strog učitelj'. Tragajući za značenjem ostalih riječi, francuski istraživači su uspjeli da prevedu i riječ 'dini' kao 'zakon', 'saznanje', a riječi 'endavur' dali su značenje 'rada' ili 'sile'. Međutim, ostale riječi dakle, 'alardi, esa, kunis i alim', po njihovom mišljenju, ne mogu se prevesti, i obavljene su debelim velom tajne. Ali, mjesečeva poruka nije jedino što je u ovom misterioznom događaju obavijeno tajnom. Jednako je zagonetan i njen izvor. Ko ju je izgovorio? Sa Zemlje, navodno, nije niko. Dakle, iz tajanstvenih svemirskih prostranstava?!.. Ali, ko i odakle?!... Francuski istraživač i pisac Rober Šaru, koji je do sada objavio šest knjiga na temu misteriozne prošlosti ljudskog roda, što su bar u Francuskoj za vrlo kratko vrijeme postali pravi bestseleri, ima svoju teoriju i za ovaj događaj. Po njemu, poruka je stigla iz Mjesečeve sfere u koju je, još prije nekoliko godina sovjetski naučnik i pisac naučno-fantastičnih romana Aleksandar Petrovač Kazancev, smjestio svog famoznog 'Crnog princa' nepoznati satelit što kruži oko Mjeseca i čeka Zemljane kako bi im darovao dragocjenu poruku dalekih svemirskih civilizacija. Da satelit 'Crni princ' zaista postoji dokazao je 1966. godine i francuski naučnik Žak Vale, a škotski astronom Dankan Lunari tvrdi da je lansiran sa planete Epsilon, koja je od zemlje udaljena dvanaest hiljada godina! Na ovim činjenicama Rober Šaru i gradi svoju teoriju.


“Crni princ”

Nije li - pita se Rober Šaru - tajanstveno i enigmatično 'Lama ribi alardi dini endavur esa kunis alim', neka vrsta svemirske dobrodošlice, poziv na izučavanje novih zakona o saznanju, zakona energije i rada od pradavnih strogih učitelja, koji su vjerovatno već odavno iščezli u mračnim dubinama miliona i miliona svjetlosnih godina!?... Nije li se, dakle, u trenutku kada je registrovao prisustvo Zemljinih astronauta na Mjesecu, 'Crni princ' javio sa prijateljskom intergalaktičkom dobrodošlicom?!... Na ovo pitanje najtačnije bi mogli odgovoriti svemirski stručnjaci vasionske baze u Hjustonu i moćnici NASA-e. Ali, oni uporno ćute!... Zašto?! Da li zaista nemaju šta da kažu?!...


DA LI SU “NJIHOVI” VANZEMALJCI MEĐU NAMA

DA LI SU “NJIHOVI” VANZEMALJCI MEĐU NAMA !?

Dejvid Ajk (David Icke) je postao vrlo tražen predavač širom svjeta, a nije ni nikakvo čudo. Njegove su knjige zadnjih godina obuhvatile cijeli niz predmeta na temu tzv. "elite", tj. svjetskih upravljača i njihovog smrtonosnog zagrljaja oko vrata narodnih masa. Njegova najnovija knjiga "Najveća Tajna", je jedno od najhrabrijih djela do danas.

• Martin : Razgovaram sa tobom u sjedištu svjetske moći koji se zove London. Čini se da se puno gadnih stvari dešava iza ovih starih kamenih zidova raznoraznih palata.

Icke : Apsolutno tačno.

• Martin : Pošto su našim čitaocima svjetski moćnici već dobro poznati, hajde da odmah počnemo sa lošim vjestima. Šta je to u stvari "najveća tajna", po čemu je tvoja knjiga i nazvana ?

Icke : Ta "najveća tajna," koja se sada polako otkriva, je da su se još u starom vjeku, možemo samo da nagađamo kada je to tačno bilo, ali sa sigurnošću se može tvrditi tamo negdje oko 5000g-ne pne; pojavile su se posebne porodične loze, kada je centar moći, u to vrijeme, bio Bliski i Srednji Istok. Pripadnici tih porodica postali su lideri i kraljevske familije u regionu tadašnjeg Bliskog i Srednjeg Istoka. To su hibridne familije nastale još ranije, kao rezultat intervencije vanzemaljaca. O tome govori i "Stari Zavjet", koji je naravno samo jedan redigovani prepis mnogo starijih tekstova koji su govorili o tome kako su "božji sinovi" održavali polne odnose sa "kćerima ljudi", i tako kreirali jednu hibridnu lozu koju su nazvali - Nefilim. Ako se vratimo malo na hebrejski jezik, "božji sinovi" su u stvari - "sinovi bogova". I kako vidimo u prevodu Biblije na engleski jezik, tj. "King James" verziju, riječ - "bogovi" je u stvari prevedena kao - "bog". I kako je vrijeme prolazilo, te porodice su se selile, i na kraju postale britanska i evropska aristokratija i kraljevske familije. Njihovo neprestano međusobno ukrštanje nije bilo ni iz kakvog snobizma, nego iz nastojanja da se održi specifična genetska struktura. Da se opet vratimo malo unazad. Čini se da je njihovo žarište u početku bio Babilon a kasnije su svoj epicentar premjestili u Rim. Tako smo onda imali i Veliko Rimsko Carstvo, sve dok su oni bili tamo. To je bila ključna tačka u istorijskoj ekspanziji moći ovih familija preko cijele planete. Tako je onda jedan od njihovih pripadnika, koji se zvao William of Orange, sa kim je u rodu svaka od do danas opstalih kraljevskih familija u Evropi, uspio da izmanipuliše svoj dolazak na prijesto Engleske u 1689-oj godini, i on je bio prvi koji je potpisao Povelju kojom je ustanovljena Engleska Banka, 1694-te godine. Tada je ta grupa, ili još bolje da ih nazovemo - Iluminati, prebacila svoj epicentar na jedan viši operativni nivo, iako je već imala druge operativne centre po cijelom svijetu, u Londonu su napravili glavno sjedište svoje piramide. I onda, naravno, poslije nekog vremena nastala je i Velika Britanska Imperija, ključna tačka u ekspanziji ovih familija, koja im je omogučila da se sele u Ameriku, Australiju, Afriku i Novi Zeland. Stigli su tada čak i do Kine. Govorilo se da sunce nije moglo nikako da obasja Britansku Imperiju. U svakom slučaju, kad vidimo veličinu Britanije, u poređenju sa svijetom - kad sam bio dijete, nikako mi nije bilo jasno kako su ova mala ostrva koja se jedva vide na karti svjeta mogla da drže i upravljaju imperijom koja se protezala skoro čitavom planetom. Ali sada znam da to u stvari i nije bila Britanska Imperija sama po sebi, nego imperija Iluminati familija, koje su se smjestile u Britaniji, a to je sasvim druga stvar. I šta se onda dogodilo, već postaje jasno, te su familije

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/davidicke.htm (1 of 12) [20.11.2008 12:40:51]


preuzimale vlast u zemljama pod okupacijom Britanije. Međutim, postoje dva oblika uprave. Prvi je otvoreni tj. javni kao npr. diktatura, znači, onaj koji možemo da vidimo, osjetimo i opipamo, ali takav oblik vlasti nije nikada dugog vijeka, jer kad ljudi znaju da žive u diktatorskom režimu, kao u zatvoru, oni će početi da se bune i boriće se protiv vlasti i sistema. Najefektivniji oblik kontrole, i to je ono što se desilo kad su se Evropske Imperije povlačile iz svojih kolonija, večinom u ovom vijeku, oni su samo zamjenili javnu vrstu uprave - tajnom, koja se naravno više ne vidi, ali je još uvijek prisutna. To je u stvari krajnji cilj njihove uprave, jer ljudi se neće da bore za slobodu ako - misle da su slobodni. I tako, ono što se dogodilo kad su se te imperije povukle, Iluminati familije i cijela mreža njihovih tajnih društava su ostale i nastavile tajno da upravljaju tim zemljama, uključujući i SAD, naravno, još od njihovog osnivanja. I kad posmatramo porodična stabla američkih predsjednika, zaprepaštavajuće je. Trenutno u SAD živi oko 260 miliona ljudi. Ako dodamo sve one koji su se smatrali Amerikancima od 1776, to bi bilo stotine i stotine miliona. Od tih stotina miliona ljudi 42 su postali presjednici SAD-a. Svako normalan bi pomislio po zakonu vjerovatnoće da se ta 42 čovjeka međusobno dosta genetski razlikuju. Ne, to ovdje nije slučaj. Prema Aristokratskom i Kraljevskom Rodoslovu, Burke's Peerage, baziranom u Londonu, na svim američkim izborima, uključujući i George-a Washington-a, u 1789, pobjedio je kandidat koji je imao najviše evropskih kraljevskih gena. Trideset tri od 42 predsjednika su u direktnom genetskom tj. krvnom srodstvu sa dvojicom ljudi : Charlemagne-om, najpoznatijim francuskim monarhom, i Alfred-om Velikim, engleskim kraljem. Kako je knjiga "Najveća Tajna" izašla iz štampe, ja sam već rekao kako su te familije došle sa Bliskog i Srednjeg Istoka, kako je šematski plan za kontrolu čovjeka kroz religiju načinjen još u Babilonu, kako je "trojstvo" Nimrod-a, Tammuz-a i kraljice Semiramis kasnije korišteno kao matrica za priču o Isusu, i puno drugih priča u drugim kulturama, koje su vrlo slične, samo su imena glavnih junaka različita; takođe sam rekao da rimska aristokratska familija Piso napisala večinu jevanđelja, a onda su te priče pretvorene u religiju na Savjetovanju Rimske Crkve u Nikeji, 325.g-ne, po nalogu Konstantina Velikog. Tako je od Rimske Crkve nastala hrišćanska religija. Tako sam naveo u mojoj knjizi da je jedna od ključnih loza koju sam identifikovao - Merovingian-ska familija koja je došla sa Bliskog i Srednjeg Istoka u Francusku, i o njoj se naravno već nadugačko pisalo u raznoraznim knjigama u posljednjih desetak godina. Tako sam primjetio da je i Britanska Kraljevska Familija, uključujući i kralja George-a III, pripadala toj lozi, i u posljednjih deset dana naišao sam i na geneološko stablo familije George-a Bush-a, uključujući naravno i George-a W. Bush-a, kojeg, velikog li iznenađenja, trenutno guraju za predsjednika u 2000-toj godini. (Ovaj intervju je objavljen dok se još George W. Bush nije zvanično kandidovao za predsjedničke izbore u SAD-u, prim. prev.) Na kraju se, tako, pokazalo da Bush familija i Roosevelt familija pripadaju istom porodičnom stablu i da su u genetskoj vezi sa Aleksandrom Velikim, koji je negdje oko 300-te godine ovoga vjeka porobio cijeli region koji obuhvata današnji Egipat, Izrael, pa preko ondašnjeg Babilona sve do Indije. Bush familija i Roosevelt familija su s njim u krvnom srodstvu. Oni su takođe u genetskoj relaciji sa Piso familijom, rimskom aristokratskom familijom, koja je orginalno napisala jevanđelja (biblijske priče). Oni su takođe u genetskoj relaciji i sa Konstantinom Velikim, rimskim imperatorom koji je te priče pretvorio u hrišćansku religiju, što znači da su ljudi koji su te priče napisali i čovjek koji je osnovao tu religiju, u stvari, pripadali istoj familiji. Oni su u srodstvu i sa Dagobert-om, jednoj od ključnih familija Merovingian-ske loze. Za tu familiju se kaže da je ona bila zadnja od Merovingian-aca koja je opstala, što nije tačno. Bush familija je takodje u



genetskoj vezi sa George-om III, koji je bio na vlast još kad je Benjamin Franklin davao lažnu impresiju slobode američkom narodu, dok su u stvari samo zamjenili javnu kontrolu Britanije, tajnom, koja i dan danas traje. I tako kad gledamo, a ovo je bilo samo nekoliko predaka Bush-ove loze, vidimo u stvari da je ta ista familija bila stalno na vlasti, još odkako se pojavila sa Srednjeg Istoka. Tako da nije nikakav slučaj što oni sada guraju George-a W. Bush-a za predsjednika, s obzirom na njegovo porijeklo. U stvari, ono što želim da kažem na osnovu svog istraživanja je da vanzemaljci neće doći, niti će nas napadati, - oni ionako već kontrolišu ovu planetu tokom hiljada godina. I kada kažem - vanzemaljci, ja ne mislim na sve vanzemaljce, ja, u stvari govorim samo o ovoj grupi posebno. I kako se čini, slučaj je takav - da i "House of Windsor" (Vinzorski Dvorac tj. engleska kraljevska familija prim. prev.) pripada jednoj od tih loza i u direktnom su srodstvu sa familijom Bush, što ne iznenađuje. Kako se čini, ključni razlog zašto oni pokušavaju da održe ovu specifičnu genetsku strukturu je taj što je ova planeta, u stvari, pod kontrolom ne sa fizičkog nivoa, nego sa kako to ljudi zovu - nižeg astralnog nivoa, ili da to nazovemo kao "donji dio četvrte dimenzije". To je nešto kao "septička jama" sljedeće (više) dimenzije, koja se nalazi odmah do ove naše. I koliko sam saznao iz razgovora s ljudima koji su imali posla sa tim osobama, tj. sudjelovali u njihovim stvarnim ritualima, a u jednom slučaju i samoj proceduri prizivanja, odnosno dovođenja tih entiteta iz četvrte dimenzije, naravno, znamo da u tim satanskim ritualima dolazi do interakcije sa već legendarnim "demonskim carstvom", i osobe te posebne genetske konstitucije, u svojoj najčišćoj formi, imaju nekako mnogo viši vibracioni nivo tijela i mogu mnogo lakše da budu, kako mi to kažemo - opsjednute, odnosno zaposjednute od strane tih entiteta iz četvrte dimenzije, što bi u prevodu značilo - ako staviš nekoga iz te loze na vlast, tj. njegovo fizičko tijelo, ti u stvari daješ mogučnost tim entitetima iz četvrte dimenzije da vladaju, jer su oni u stanju da se koriste njima. I stalno se ista slika ponavlja kad pratimo tu geneologiju, za šta stvarno treba i vremena i znoja, neprestano nailazimo na istu genetsku liniju kad gledamo ove ljude što su sada na vlasti. I kako mi se čini, ti entiteti iz četvrte dimenzije, u stvari, djeluju kroz grupu koju zovemo Illuminati, i preko njih već kontrolišu cijelu planetu. I kako se ta stvar polagano otkriva, tako sve češće imam priliku da čujem i neku bizarnu priču.

• Martin : Mogu da se kladim. Icke : I što je veoma čudno u mom životu, Rick, u nekih zadnjih desetak godina odkako sam odlučio da se malo pozabavim ovim, dolazim u susret s ljudima iz cijelog svjeta, tako sam samo u zadnje 2 godine prošao 21 zemlju, a neke od njih i više puta, a ono što sam primjetio je, da se svugdje ista priča ponavlja, bilo gdje da dodjem. I tako se pojavila i jedna tema, još prošle godine, u Maju '98.-e, doduše to sam već prije bio čuo, ali sam to bio stavio na stranu, jer ipak nije bilo dovoljno dokaza. Radilo se o tome da su pojedinci viđali neke od ovih koji su uglavnom na visokim pozicijama vlasti - kako se u nekim momentima preobraze u reptilsku formu a onda opet nazad u ljudsku. A onda u periodu od samo 15 dana, u Maju 1998, sreo sam 12 različitih ljudi, dok sam putovao po raznim djelovima Amerike, koji su mi ispričali istu priču. Pomislio sam, "Šta se ovo ovdje zaboga dešava ?! Kad sam se vratio nazad u Englesku, ista priča. Onda me je par ljudi koji su bili članovi "Doma Lordova," (House of Lords) u Londonu, pozvalo da dođem kod njih i da razgovaramo o toj manipulaciji, jer su i oni počeli shvatati šta se događa. I tako sam pričao s njima neko vrijeme a tu je bila i jedna dama koja je iznjela dosta interesantnih stvari u vezi princeze Dijane. Poslije sastanka, zamolio sam je da još malo porazgovaramo, na šta je ona pristala.



Pitao sam je kako je došla do svih tih informacija o Dijani, a ona je odgovorila kako se njena najbolja prijateljica intezivno družila sa Dijanom više od 9 godina, i kako joj je ova povjerila puno stvari. Ona se čak pojavljivala i u štampi nekoliko puta, kao Dijanina najbolja prijateljica. U svakom slučaju, reče, "mislim da će ona ipak porazgovarati s tobom. Ona nije nikad niskim pričala". Tako sam ja otišao do nje, i njeno ime je bilo Christine Fitzgerald. Ona mi je onda počela da priča o toj vezi, o tome kako je kraljevska porodica tretirala Dijanu, što je stvarno bilo sramota. Ja nisam toj dami pominjao onu bizarnu priči koju sam čuo od mnogih, putujući po svijetu, i kako se razgovor odvijao, u jednom momentu ona je rekla, "Oh, znate li kako je Dijana zvala kraljevsku porodicu ?" Ne, rekoh, "pa recite." "Gušteri ili reptili", reče ona. A onda je dodala, "Ona je govorila u najvećoj ozbiljnosti, Oni nisu ljudska bića !" Christine je onda nastavila : "Znaš, Windsor-i su reptilska rasa, oni nisu ljudi." I da su "britanska kraljevska porodica i njihovi srodnici, u stvari, reptilskog roda, odnosno da vode porijeklo od vanzemaljaca reptilske rase." I ja onda pomislih, "Bože blagi, pa ne valjda opet" I onda sam se vratio ovdje gdje stanujem, na sat i po od Londona, ja inače živim u Engleskoj. Odranije sam već bio čuo za Ted-a Heath-a, koji je bio predsjednik britanske vlade od '70-'74, i znao sam da je bio upleten u užasne stvari, kao žrtvovanje djece, satanističke rituale, i sve to, jer sam čuo to od ljudi koji su to vidjeli. Onda me je kontaktirala jedna žena, koju sam i od prije poznavao, da mi ispriča svoje doživljaje sa njim, tako sam otišao da i nju vidim, ali ne da razgovaram o metamorfnim reptilima, nego o Ted-u Heath-u kao i satanističkim ritualima britanske elite. I opet, kad pratimo tu Iluminati lozu od praistorije do danas, ti satanski obredi, kultno žrtvovanje ljudi, krvavi rituali u kojima se prinose žrtve određenim "božanstvima", je jedna tema koja se stalno ponavlja i oduvijek je prisutna, tako da bi bilo vrlo iznenađujuće da ih i ova današnja elita još uvijek ne upražnjava, jer ove familije su se oduvijek bavile time, (kao npr. Bush i slični). Na kraju odoh tako da posjetim i ovu ženu, i ona mi onda ispriča njena iskustva sa Heath-om, i još dosta toga. Na mjestu koje se zove Burnham Beeches, to je jedna šumska oblast već poodavno poznata po satanističkim ritualima onima koji su se interesovali tim stvarima. Iako je ova oblast izvan Londona, nedaleko od Heathrow aerodroma, ona je pod vlasništvom i upravom Centralne Londonske Opštine. I tako, poslije razgovora s njom, kad sam završio sa svojom šoljom čaja i spremao se da krenem, nabacio sam onako "uzgred" kako u zadnje vrijeme često srećem ljude koji mi pričaju kako su svojim očima vi|ali neke osobe koji se preobražavaju u reptilsku formu. Vjeruj mi, kad sam joj to rekao, ona se uhvatila za srce i zamalo se nije onesvjestila. "Bože dragi, pa ja sam mislila da se to meni samo priviđalo", napokon reče. A onda je rekla da mi nije htjela da govori o tome jer je bila ubjeđena da joj ne bih povjerovao. I još je dodala "sve to što sam vam rekla o Heath-u, i kako sam ga vidjela da učestvuje u tim satanističkim ritualima nije ništa prema onome što sam još vidjela, vidjela sam ga kako se preobražavao u reptila u toku tih rituala. Ono što me je zaprepastilo je da to nikoga nije zbunjivalo, kao da se radi o sasvim normalnoj stvari." Rick, ove stvari se dan danas dešavaju. Kad sam držao predavanje u Vancouver-u (Kanada), sreo sam 4-5 ljudi koji su mi isto ovo rekli, uključujući i jednu poslovnu, stvarno prizemljenu, ženu koja vodi jednu firmu sa 5000 klijenata. I ona kaže da je bila u vezi sa momkom koji bio Portugalac, i da se on pred njom pretvorio u reptila. Upravo sam govorio na jednom finansijkom seminaru na Bahamima o manipulaciji u svijetu, i još 2 osobe mi rekoše istu priču. Jedna mi je rekla kako je bila član nekog vjerskog kulta, i kako se jednom



prilikom vođa kulta preobrazio u reptila pred njenim očima. I reče da je ona to primjetila u momentu kad ju je ovaj fiksirao svojim očima, i da ostali u istoj prostoriji nisu ništa primjetili, u svakom slučaju, kaže - da je izletila napolje, "dala gas", i nije se zaustavljala dok joj nije nestalo benzina. Znaš, to su sada već stotine i stotine ljudi koje sam sretao po svijetu, i to ljudi različite pozadine; dvoje televizijskih reportera kad su uživo intervjuisali jednu od ovih osoba, jedan je nakon intervjua rekao drugom kako je vidio da se lice osobe pretvorilo u reptilsku facu, dok je drugi priznao da je vidio kako su se ruke totalno preobrazile u reptilske. I tako je to, pa evo recimo i kad gledamo starinske zapise vrlo često se pominju zmije, zmajevi itd. Naravno da ne možemo sve shvatati bukvalno, ali simbologija zmija se stalno koristila, pa recimo kad gledamo indijske bogove koje su zvali "Nagas", za njih se govorilo da su bili u stanju da uzmu i ljudski i reptilski oblik, i koliko znam i Cathy O'Brien je u svojoj šokantnoj knjizi "Trance-formation in America" pomenula te proklete reptile.

• Martin : Da Icke : Imam tu knjigu, baš kad sam na to naišao kad sam je čitao, pomislih, kako mi život postaje sve bizarniji i bizarniji. Evo sad sam baš našao, Cathy kaže kad je jednom bila sa George-om Bush-om, i kako joj je on rekao da njegova familija pripada jednoj rasi vanzemaljaca koja je došla iz svemira i preuzela ovu planetu, ali da to niko nije primjetio jer oni izgledaju kao ljudska bića. Onda je rekla kako se on pred njenim očima pretvorio u reptisko biće. Ona takođe priča kako je bila sa braćom Bennett, onim političarima, i kako je prošla kroz njihov program "ispiranja mozga" i programiranja svjesti, i kako su joj rekli da oni, u stvari, dolaze iz druge dimenzije, tj. da su inter-dimenzionalna bića. I imala je još jedno iskustvo tada, kad je vidjela jednu žurku u Bijeloj Kući, i kad su svi tamo imali izgled reptilskih bića. A onda opisuje u svojoj knjizi i slučaj kad je bila sa meksičkim predsjednikom, u to vrijeme, Miguel-om De La Madrid-om, i kako joj je on ispričao priču o Iguana ("gušterskoj") rasi ljudi tj. kako se jedna grupa vanzemaljaca reptilskog porjekla polno ukrštala sa starim narodima Meksika da bi kreirali specifičnu genetsku lozu kroz koju bi mogli da se manifestuju i održe, i da pripadnici te loze mogu da uzmu i ljudsku i reptilsku formu. I ona je rekla u svojoj knjizi kako ga je lično vidjela da se pretvara u reptila, kad je bila sa njim. I tako kad počnemo sve ovo malo pomalo da sabiremo, Rick, moja filozofija je vrlo jednostavna, ja pratim informaciju i idem sve do tamo dokle god me ona vodi. Ako ti polaziš, a svi polaze od nekog svog stanovišta, bilo vjerskog, političkog ili nekog drugog, i ako si previše rigidan i čvrsto se držiš tih principa, nećeš nikada biti u stanju da saznaš šta se u stvari događa, jer će ti tvoji stavovi "censurisati" svaku novu informaciju na koju nailaziš, da ti ona nebi poremetila realitet koji si do sada sebi stvorio, tj. izbacila te iz kolosjeka. Ja, srečom, nemam takvih problema, pratim svaku informaciju, - pa bilo kuda da vodi. U februaru prošle godine, kad sam bio u Južnoafričkoj Republici, sreo sam se sa jednim poznatim šamanom plemena Zulu. Proveo sam s njim 5 sati razgovarajući o raznoraznim temama. On je već tada sve znao o toj eliti, manipulaciji, njihovoj vezi sa vanzemaljcima i svemu tome. On je već sada u svojim 80-tim godinama, tj. hoču da kažem da je živio dugo u Africi i da je veliki poznavalac afričkih legendi kao i svih tamošnjih zbivanja. Tako, kada smo razgovarali, rekao mi je da je u martu 97-me godine, to je zna}i prije augusta kad je Dijana poginula, dobio telefonski poziv od osobe koja se predstavila kao Princeza od Wels-a i željela da razgovara sa njim. On naravno nije mogao da povjeruje u to u prvom momentu a pogotovo kad je rekla da zove sa jednog telefona iz supermarketa.



"Princeze ne zovu sa telefona iz supermarketa" - mislio je. Međutim, kad sam razgovarao sa Kristinom Fitzgerald, otprilike 2 mjeseca kasnije, koja je bila, kako sam već rekao, Dijanina najbliža prijateljica, ona mi je rekla kako to nije ništa čudno jer je Dijana znala da su njeni telefoni u Kensington Palati bili prisluškivani i kada je htjela da ima "čistu" liniju išla je da telefonira iz obližnjeg supermarketa. Jedan od njegovih učenika bio je Dijanin rođak i interesantno je da je ovaj šaman stalno pričao o vezi vanzemaljaca sa čovječanstvom kao i o svojim ličnim iskustvima sa njima, od kojih su neka stvarno nevjerovatna. U svakom slučaju ona mu je tada rekla da bi željela da razgovara s njim jer bi htjela da objelodani nešto u vezi sa Vindzorima (britanskom kraljevskom porodicom), što bi moglo da potrese cijeli svijet i da želi savjet na koji način bi bilo najbolje da to učini. Isto tako kada sam razgovarao sa jednom ženom koja se zove Arizona Wilder, koja je tvrdila da je izvodila satanističke rituale za britansku kraljevsku porodicu, ona mi je rekla da je Dijana znala da su oni bili u suštini reptili sa sposobnošću preobražavanja za vrijeme tih rituala, onda sam pitao ovog šamana šta je to u stvari bilo što je Dijana htjela da otkrije u vezi Windsor-a, na šta je on odgovorio : "ja stvarno ne mogu da ti kažem jer je nevjerovatno strašno - ne bih želio da upadnem u još veće neprilike". Onda sam ja rekao kako ja već odavno znam da su Windsor-i upleteni u operaciju rasturanja droge svjetskih razmjera i kako je i Dijana znala da su oni bili u to upleteni. On je samo zatresao glavom i rekao : "Ne, ne - nešto mnogo gore nego to". Ja idem opet nazad dole, tako da ću vjerovatno uskoro saznati od njega o čemu se tačno radi. A onda je Arizona Wilder nekako upala na scenu poslije Kristine Fitzgerald. Naišao sam na nju u Los Angeles-u, tj. u blizini Los Angeles-a. U stvari, nisam išao da razgovaram s njom u vezi ovih reptila sa sposobnošću preobražavanja iz jednostavnog razloga što ja u to vrijeme još uvijek nisam javno o tome govorio, nego sam samo skupljao informacije. Otišao sam da razgovaram s njom o ritualima za koje je govorila da je izvodila za britansku kraljevsku porodicu, kao i Bush-ovu, Kissinger-ovu porodicu i ostale njima sličnim u Americi. Iako Arizona Wilder danas ima crvenu kosu, ona je u stvari plavuša sa prodornim plavim očima, i ta plava kosa i plave oči se stalno javljaju zajedno sa ovim stvarima, recimo svi oni koji su bili uključeni u Projekat “Monarh” bili mahom plavokosi sa plavim očima. I tako ja odoh kod nje da razgovaram o tim ritualima koje je izvodila i ona mi je onda ispričala sve u vezi satanističkih rituala koji su se održavali u Balmoral-u u kojima, znaš, - žrtvuju i ljude, kao i onih u Kraljičinoj Palati u Škotskoj a takođe i u dvorcu Glames (Glames Castle) koji su Fritz Springmeier and Cisco Wheeler pomenuli u njihovoj knjizi ("Mančurijski Kandidat"). Ja sam sve ovo već ranije bio čuo iz drugih izvora a onda na kraju Arizona reče kako u stvari sve ovo nije ono najbizarnije što se inače redovno događa. Ja pomislih - pa zar ima išta bizarnije od toga da britanska kraljica žrtvuje djecu ! ? A onda ona reče da kada krv počne da teče - oni se preobražavaju - u reptile. U toj reptilskoj formi oni izgledaju naravno totalno drugačije, recimo npr. kraljičina majka, znam da zvuči smiješno, ali u svojoj fizičkoj formi ona je jedna 99 godišnja starica, tj. u ovom našem 3D realitetu. Onda me je zvala jedna gospođa iz Amerike koja je predsjednik organizacije po imenu "Roditelji protiv ritualnog nasilja". Razgovarao sam s njom ne o reptilima - nego o ritualnom nasilju nad djecom u Americi a onda ona reče : "znate, najmanje 12 mojih klijenata mi je reklo da su vidjeli učesnike tih ritala kako se probražavaju u reptilsku formu" !? Onda je dodala da je mislila da se to ovi u stvari preoblače tj. maskiraju u reptilska bića - da bi zbunili žrtve. I kad sve ovo saberemo, Rick, sve ove informacije koje se pojavljuju pogotovo od kako sam ja počeo javno da govorim i pišem o tome, sve više i više ljudi mi prilazi sa povjerenjem i



priča o svojim ličnim iskustvima. Shvatili su da napokon mogu nekome to da kažu, jer naravno, ono što večinu sprečava da kažu ono što znaju je pomisao : "pa ko bi mi povjerovao ovako nešto" !? I stvarno je interesantno ali i ovo je istinita priča koja sumira sve kako su se stvari odvijale. Kada je moja knjiga "Najveća Tajna" taman bila u štampariji nazvao me je jedan momak iz Amerike, on je bio jedan od onih koji su pročitali ostale moje knjige i pitao me je kad će moja najnovija knjiga da izađe iz štampe. Ja sam mu rekao da se upravo štampa, on me je upitao o čemu se radi a ja sam odgovorio kako je najbolje da on to pročita, jer unutra ima dosta bizarnih stvari koje kad bih mu rekao - mislio bi da sam lud. Tako, u svakom slučaju, nastavimo mi da pričamo i nakon 5-10 minuta razgovora on reče : "Hej, sigurno ćeš misliti da sam lud, al' jesi li ikada sreo ikoga ko viđa ove koji su na visokim pozicijama vlasti kao npr. Bush, Gorbačov, Kissinger itd. da se u nekim momentima preobraze u reptile !? Ja pomislih, zaboga - pa ne valjda još jedan. Upitah ga zašto me je to pitao, a on reče - "zato što ja to stalno viđam, kad god se pojave na televiziji - ja ih vidim kako na momente dobiju reptilsku formu. Tako se ova priča stalno nastavlja. Ne mogu se sjetiti kako se tačno zove ali nedavno sam intervjuisan na jednoj radio-stanici od strane čovjeka koji se bavi reverzibilnim govorom ("reverse speech"), jesi li kad čuo za to ?

• Martin : Da, naravno. Icke : Da, on je htio da razgovara samnom o tome kada su snimili Ken Bacon-a - sjećaš li se, to je onaj koji je bio predstavnik za štampu Pentagona za vrijeme rata na Kosovu, tako kada su vrtili unazad ono što je on rekao - dobili su nešto što nisu znali da objasne, pa su mene pitali. Jasno k'o dan on je na jednom od svojih brifinga za štampu doslovno rekao : "Mi smo ljudi reptilskog porjekla i mi imamo ovdje svoje vlastite planove", ja zamalo nisam pao sa stolice kad sam ovo čuo, jer to je upravo ono o čemu ja stalno govorim. Još uvijek čuvam traku sa ovim snimkom. Tako, postoji nešto u svemu ovome što može da posluži kao ključ za razumjevanje kako i odakle oni kontrolišu ovaj svijet, i ja bih ovdje sa sigurnošću mogao da sugerišem da gledajući u sve te Kissinger-e, Bush-eve, Rockefeller-e, Rothschild-e itd. mi,u stvari, možemo samo da vidimo kako izgleda trodimenzionalni, fizički izraz svijesti i manipulacije koja potiče iz četvrte dimenzije. I ti Illuminati su samo, u stvari, trodimenzionalni odraz onih koji kontrolišu ovu planetu iz četvrte dimenzije. Interesantno je ako se vratimo unazad i pratimo kako se pojavila bijela ljudska rasa na Bliskom i Srednjem Istoku, zajedno sa ovim porodičnim lozama unutar nje, pa uzmemo neki od tih naroda kao npr. Feničane. Oni su slavili Svetog Đorđa iz Cappadocia-e (današnja Turska) za koga su tvrdili da je ubio zmaja. I kad su Feničani stigli na prostore današnje Britanije, negdje oko 3000 pne. i osnovali ovo što danas zovemo britanskom kulturom, Sveti Đorđe iz Cappadocia-e je postao Sveti Đorđe iz Britanije. Drugo božanstvo koje su Feničani obožavali je bio Sveti Mihajlo za kog se govorilo da je bacio zmaja sa stijene u ambis, tako da se ta borba sa zmajevima stalno ponavlja u legendama. Druga stvar koju sam povezao u knjizi "Najveća Tajna", i sve više i više ljudi počinje u zadnje vrijeme da se bavi time, je i veza između Marsa i Zemlje. Čini se da je ta kataklizma koja je uništila veći dio Zemlje i o kojoj postoji dosta geoloških nalaza, kao i raznih zapisa i legendi, uništila ono što se podrazumjevalo pod Atlantidom. Izgleda da je neka vrsta nebeskog tijela skoro uništila Mars. Upravo čitam neke knjige koje su u stvari zbirka do sada sakupljenih podataka o Marsu i stvarno postoji dovoljno dokaza da je Mars nekada bio planeta sa atmosferom veoma sličnoj zemljinoj, i to u bliskoj prošlosti, možda prije nekih 20 000 ili čak 10 000 godina. Ja mislim da je bila jedna jaka veza između civilizacija na Marsu i Zemlji, i kada je ta



kataklizma razorila Mars, preživjeli Marsovci su mogli vrlo lako postati ono što danas zovemo bijelom rasom koja je na kraju pojavila kao samerska, egipatska ili neka druga kultura, jer interesantno je da postoji očigledna veza njihovih simbola, božanstava i legendi sa planetom Mars. Čini mi se da se ovdje krije nešto što bi moglo da bude od velikog značaja. Interesantno je i ono što Arizona Wilder govori u vezi svoje obuke i treninga u izvođenju tih rituala, ona je vjerovatno bila kao i Cathy O'Brien nešto kao programirani robot, u stvari, ona kaže da je čula iz par pouzdanih izvora da su ljudska bijela i reptilska rasa u nekoj vrsti međusobnog rata vrlo, vrlo dugo i to ne samo na ovoj planeti, kao i to da ti reptili žele da kontrolišu ljudsku plavokosu genetsku liniju sa plavim očima zbog toga što oni imaju nešto u krvi što je ovima potrebno da bi održavali svoju trodimenzionalnu formu koja je slična ljudskoj. Da li je ovo tačno ili ne ja ne mogu sa sigurnošću da tvrdim ali kad vidimo da ovi potpuno međusobno nepovezani izvori ponavljaju stano jednu te istu stvar, govoreći o učešću elite u tim ritualima, tj. da su mnogi od najpoznatijih američkih političara, biznismena, bankara kao i britanska kraljevska familija, jednostavno ovisni od toga tj. oni moraju redovno da piju krv a posebno i adrenalin koji ulazi u ljudsku krv u momentu samog čina žrtvovanja čovjeka. I to je jedna stvar koja se neprekidno ponavlja i stalno je vezana sa ovim porodicama, kad ih pratimo kroz istoriju. Razgovarao sam i sa mnogim psiholozima koji su radili sa ljudima koji su nekako preživili ove rituale tj. pokušavali da ih povrate u normalan život nakon doživljenih trauma, i oni su mi rekli kako su čuli od tih svojih pacijenata da su božanstva koja se stalno pominju za vrijeme tih rituala ista ona koja su nekad davno obožavali Babilonci kao i Feničani. Tako, po meni, Najveća Tajna je u stvari to da se jedna vanzemaljska rasa ukrstila sa ljudskom kreirajući na taj način jednu posebnu hibridnu lozu kroz koju oni mogu da djeluju iz dimenzije koja je odmah do naše i da odatle kontrolišu ovu planetu već možda i par stotina hiljada godina. Ta vrsta kontrole je skoro perfektna jer dolazi iz druge dimenzije dok istovremeno većina pripadnika ljudske rase nije ni svjesna postojanja drugih dimenzija. I to zataškivanje saznanja o drugim dimenzijama, zataškivanje saznanja o pravoj suštini života, prirodi frekvencija i vibracija, kao i vječnoj prirodi same svijesti; to je i razlog zašto je ova organizacija tj. Illuminati osnovala sve ove religije, naravno, da bi se ova saznanja napravila nepristupačnim za ljude, da bi se zataškivala hiljadama godina tako da oni mogu mirno da nas kontrolišu sa jednog nivoa egzistencije koga velika većina nas uopšte nije svijesna. Može li se uopšte ostvariti bolji način kontrole, nego što je ovaj ?

• Martin : Dobro. Par pitanja mi je palo na pamet u vezi ovoga što si upravo rekao. Ovo možda i nije pitanje ali interesuje me koliko je sve ovo u stvari vjerodostojno, tj. jesi li imao kakvih problema u vezi toga. Čini mi se da ipak postoji neka božanska sila koja nadgleda ovu planetarnu tranziciju. Šta bi mogli reći onim čitaocima koji su očajni zbog beznadežnosti svoje pozicije u rukama ove elite.

Icke : Dobro, ovo je malo teže pitanje, ali prvo ću odgovoriti na ovo u vezi moje vjerodostojnosti. Da budemo načisto, apsolutno me nije briga šta neko misli o meni i onome čime se ja bavim. Ono što ja istinski želim je da otkrijem šta se u stvari događa, tako da se to može da zaustavi, i istinski mislim da svako ima pravo da čuje sve informacije a ne samo one koje ga navode na pogrešne zaključke. Ja sam sa emocionalno ogradio od toga kako će ljudi ovo da prime, jer da nisam, jednostavno bih poludio. Ljudi imaju pravo da vjeruju u šta god hoće da vjeruju, što uključuje i njihovo pravo da



odbace sve ovo što sam rekao. Sa tim se slažem, ali ono sa čim se ne slažem je onemogućavanje komunikacije kao i zataškivanje informacija. Znači, to kako će ljudi ovo da prihvate zavisi od njih samih, mogu da se slože sa svim ovim što sam rekao, sa nekim dijelom toga ili jednostavno da sve odbace. To je sve do njih samih. Meni je najbitnije im se makar omogući pristup informacijama ove vrste. Uostalom već sam prošao cijeli svijet govoreći o ovome a i moja knjiga "Najveća Tajna" je već doživila drugo izdanje, jer je interes ljudi izvan svih očekivanja. Ono što začuđuje je i reakcija mnogih ljudi koji su me slušali na raznoraznim tribinama po svijetu, većina se u prvom momentu zaprepasti pa ukoliko se zadrže dovoljno dugo da čuju i fakte, onda malo po malo cijela stvar im polako počinje da postaje logična. To je zbog toga što ja nikada ne kažem : ja tvrdim ovako je il' onako je, ja prezentiram informacije o onome šta se događa, šta se nekim ljudima dešava, pa onda povezujem sve to kroz cijelu istoriju. Ovdje imamo jedan slučaj koji traži odgovor, nešto se ipak događa. Ono što me razočarava je da i neki od onih koji se bave istraživanjem kojekakvih konspiracija i stalno pričaju o zataškivanju informacija istovremeno pokušavaju da zataškaju ove informacije koje ja prezentiram, jer im se one sad ne sviđaju. To je stvarno nevjerovatno, Rick, ljudi stalno govore o slobodi i stalno ponavljaju : "Živjela Sloboda", a istovremeno ne razumiju šta je to. Ako dovoljno dugo razgovaraš s njima, vidjećeš da oni u stvari ne žele slobodu. Oni bi u stvari htjeli samo da zamijene jednu stvar koja im je nametnuta, drugom koja će, naravno, takođe da bude nametnuta. Vidiš, kad gledamo npr. onaj Hrišćanski patriotski pokret, koji je meni inače bio dosta simpatičan jer su oni pokušavali da objelodane jedan dio cijele ove zavjere, ali znaš, ja u stvari ne vidim razliku između kulture i misli nametnute od strane Iluminatija sa drugom namentnutom kroz : Jedna nacija pod jednim bogom, jer prvo pitanje koje se nameće je : o kom/čijem bogu razgovaramo ? Njihova je, naravno, hrišćanska verzija boga. Tako ja smatram to veoma tužnim što se na toj strategiji «Podijeli - pa vladaj» bazira cijela kontrola manjine nad većinom kroz cjelokupnu ljudsku istoriju, a da to niko ne može da uvidi a kamoli poduzme nešto. Što je najsmješnije, čak su se i oni koji proučavaju sve ovo, međusobno podjelili. Najžešći napadi na mene nisu došli od strane čitalaca, nego upravo onih koji sebe smatraju konspiratolozima. Znaš, ako se mi družimo, mi ne moramo u svemu da se složimo, pa kakav bi to dosadan svijet bio kad bi svi isto razmišljali. Mi smo multidimenzionalna bića . Mi imamo jedan dio svjesti koji je u direktnoj vezi sa našim fizičkim bićem u njegovoj trodimenzionalnoj formi, ali mi istovremeno egzistiramo i u svim drugim dimenzijama. Mi smo sve što jeste, sve što postoji, znaš, svako od nas je energetski dio te jedne te iste svijesti, jedne cjeline. U knjizi «...i istina će vas osloboditi» već sam sugerisao da mi najvjerovatnije živimo u frekvencijama kontrolisanom zatvoru i da nas nekako ta vibraciona mreža nabačena na ovu našu planetu sprečava da se povežemo sa višim nivoima našeg multidimenzionalnog «Ja». Sam centar kontrole, odnosne manilupulacije čovječanstva, čini se da je smješten u 4-toj dimenziji, i da oni odatle upravljaju. Naravno, ja ne kažem da su sva ta reptoidna bića negativne prirode, ima dosta ljudi koje tvrde da su imali i pozitivna iskustva sa nekima od tih individua, a inače ni ne volim na sve da gledam u crno-bjeloj tehnici. Ono u šta sam postao siguran je da se taj dio 4-te dimenzije, ta tzv. «iluminati svijest» hrani emocionanom energijom sa ovog našeg nivoa, pogotovo na frekvencijama koje mi emitujemo kad smo u stanju straha i neizvjesnosti, osjećaja krivice, osjećaja mržnje i agresivnosti. Odatle kad oni kreiraju raznorazne događaje koji izazivaju takva stanja kod nas - oni nas jednostavno pretvore u neku vrstu baterije. Kad god se bojimo nečega, mi emitujemo specifičnu emocionanu energiju - kojom se oni hrane. Postoji takođe jedan institut u Americi (Institute of HeartMath) gdje su čak izmjerili frekvencije raznih emocija i



pokazali kako je frekvencija straha vrlo niska i spora dok je npr. frekvencija koju emitujemo u stanju ljubavnog zanosa mnogo brža i jača. Vrlo je bitno da ovo dobro razumijemo, jer kad čovjek stalno živi u neprestanom strahu i stalno emituje te vrste frekvencija, on ne može da dođe u kontakt sa svojim višim oblikom svijesti, koji je po svojoj prirodi funkcioniše na drugoj, višoj frekvenciji. To je isto kao što ne možemo na televizoru ili radiju da gledamo ili slušamo dva programa u isto vrijeme, jer su oni na različitim talasnim dužinama. U suštini, dok kod smo u ovoj našoj fizičkoj formi uronjeni u realitet baziran na emocijama straha, dotle smo vibracionalno isključeni i odvojeni od realnih potencijala koje bi imali kad bi se uspjeli povezati sa onim drugim dijelom naše svjesti, koji potiče sa mnogo višeg nivoa. I sad se postavlja pitanje, pa dobro kako da izađemo odavde ? Gdje su «dobri momci» ? Gdje su oni koji će nam pomoći ? Problem je da postoji vibracioni procjep između nas i njih. Oni jednostavno, operišu na mnogo višim frekvencijama koje su rezultat njihovog stanja svijesti i mi u stanju kakvom jesmo ne možemo da uskladimo naše frekvencije sa njihovim, da bi mogli uopšte da ih «čujemo». Jedini način da se uskladimo sa njima je da se oslobodimo straha, time bi se oslobodili i ove naše trodimenzionalne iluzije.

• Martin : Ti često koristiš pojam «problem-reakcija-solucija». Možeš li da to objasniš pošto ima dosta onih koji ne znaju o čemu se radi ?

Icke : To je najsnažnija tehnika za manipulaciju narodnih masa koja se koristi tokom nekoliko hiljada godina da bi se omogućio njihov plan totalne centralizovane kontrole nad našim životima. Kosovo, Bosna i svi ostali izmanipulisani konflikti, bombardovanje vladine zgrade u Oklahoma City, mahnitanje ljudi s oružjem po cjelom svijetu, pucnjave po školama, sve su to klasični rezultati toga. Kada hoće da pojačaju kontrolu i uvedu mjere kojima se ljudska prava drastično smanjuju, oni prvi kreiraju neki problem, onda sačekaju reakciju, pa na kraju sprovedu ono što su zamislili kao «soluciju», odnosno rješenje tog problema. Ako uzmemo npr. bombardovanje zgrade James P. Murah u Oklahoma City, u samo 24 sata poslije tog događaja tzv. Antiteroristički zakon je odobren od strane američkog kongresa, čime su ljudska prava drastično reducirana. Kad malo dublje posmatramo ove događaje za koje je krivica svaljena na one koji nisu imali nikakve veze sa tim, prvo što postaje jasno je da su u stvari te probleme kreirali oni koji su smislili i sproveli ove zakone.

• Martin : Šta je to, u stvari, njihov konačni cilj ? Icke : Ja već odavno izučavam područje svijesti entiteta iz 4'te dimenzije, i još uvijek pokušavam da saznam šta je njihov krajnji cilj. Čini se da su oni nekako i sami sebe zarobili u tom realitetu gdje jesu, i da odatle ne mogu nikako da naprave neki veći progres. Oni grčevito pokušavaju da održe kontrolu kroz tu manipulaciju strahom i ko god se koristi strahom da manipuliše druge, i sam je nekako zahvaćen tom vrstom frekvencija i tako ne može da ostvari nikakav napredak. Njima je jedino preostalo da održavaju taj status quo, i tako obezbjede svoju egzistenciju sve dotle dok se mi ne počnemo da budimo, čega se oni najviše boje. Ako uzmemo npr. ove njihove «agente» u našoj 3-ćoj dimenziji tj. grupu Iluminati, njih nema toliko puno ali su nevjerovatno dobro organizovani i mahom sve drže pod kontrolom jer su organizovali ovaj sistem na principu piramide. Tako su zaposjeli pozicije na vrhu bankarske, političke, poslovne, medicinske itd... piramide i odatle upravljaju ljudskim masama, koje naravno drže u totalnom neznanju, tako da te mase ljudi sprovode njihove planove stavljajući sami sebi omču oko vrata, a da toga nisu ni svjesne. Oni jedino tako i mogu da upravljaju. Zato ja taj njihov princip «podjeli - pa vladaj» od vitanog



značaja, za njih. Mi smo postali nešto kao stoka, koja samu sebe čuva i ne dozvoljava nikome da bude drugačiji, a kamo li da napusti stado. Ko god izrazi drugačije mišljenje, ili se drugačije ponaša, vrlo brzo bude izložen napadu drugih, koji ga počnu ili ismijavati ili kažnjavati na bezbroj mogućih načina. Tako su ovi što sjede na vrhu piramide uspjeli izmanipulisati mase da se ove neprestano međusobno dijele, tuku, ratuju itd. Mislim da je njihov trenutni cilj zavođenje Novog svjetskog poredka ondnosno totalne kontrole kroz jednu centralizovanu vladu, jednu banku, jednu valutu, jednu armiju, odnosno centralizaciju svega i svačega. Ta centralizacija vlasti je jedini način da ta manjina kontroliše veliku masu ljudi. Pogledaj npr. Evropsku zajednicu gdje trenutno nekolicina birokrata diktira zakone iz Brisela, kojima se mora povinovati cijela zapadna Evropa. Zakoni evropske zajednice nadjačavaju nacionalne zakone. Ako je neki nacionalni zakon neke od zemalja koje pripadaju zajednici u konfliktu sa jednim od zakona evropske zajednice, onda se on mora staviti van snage. Oni već imaju jednu valutu, jednu centralnu banku i armiju. Njihov idući ključni korak je mikročipovanje ljudske populacije. Oni su već odavno spremni i čekaju momenat kad budemo toliko kondicionirani – tj. kad počnemo gledati na njih kao na jednu dobru ideju. Već odavno možemo da čujemo poruke tipa : «mikročipujte djecu odmah po rođenju, da se izgubi svaka mogućnost zamjene u porodilištu, ili da ih lako pronađete ukoliko ih neko otme, ili se izgube»... «Zar nije dobro imati sve vaše medicinske detalje na mikročipu, tako da ako vam se dogodi neka nesreća, doktori mogu da pročitaju vašu zdravstvenu istoriju itd. itd...» Sve sam ovo već svuda vidio kad sam putovao po svijetu, i ja na to gledam kao na dio procesa našeg pripremanja za to, uostalom već odavno mikročipuju životinje. Od jednog naučnika, koji je radio za CIA-u, saznao sam da ti mikročipovi imaju mnogo više funkcija nego što nam se do sada govorilo. Navodno oni će preko odašiljanja kojekakvih signala odnosno frekvencija moći i da manipulišu preko njih čovjekovu svijest, emocije i ponašanje. Ideja je da pretvore čovječanstvo u vrstu daljinski kontrolisanih robota. Mi smo sada u situaciji gdje se sada samo čeka na momenat kada će ti čipovi uz pomoć «problem-reakcija-solucija» biti nametnuti svakom ljudskom biću na ovoj planeti.

• Martin : Rekao si mi da si ipak primjetio kako se ljudi polako počinju da bude ? Icke : Čini se da postoji jedan vremenski ciklus i mi se sada približavamo njegovom kraju, to je u stvari bolje rečeno - vibracioni ciklus, po načinu njegovog djelovanja na ovu planetu i na nas, on ima osobinu - duhovnog budilnika. Te vibracije počinju polako da bude ljude iz dugogodišnjeg transa. Znajući za ovo, Iluminati su već odavno pripremili novu zamku - to je tzv. «New Age movement», religija «novog doba» čime pokušavaju one koji su počeli duhovno da se bude opet odvedu na sljepi kolosjek. «Koncetriši se samo na pozitivne stvari, ukoliko vidiš nešto negativno - to ti sam, u stvari,- projiciraš, obavij se plaštom svjetlost i ljubavi itd...» - da ovca ne bi primjetila kad dođe vrijeme za deranje njene kože. Postoje dva načina da riješimo ovaj problem, mi možemo naći soluciju za ovo, ali po meni najbolji način za rješavanje nekog problema je da se odstrani njegov uzrok. Uzrok svega ovoga je to što smo se mi kao ljudska bića jednostavno - odrekli svoje moći. Mi već odavno ne razmišljamo svojom glavom, sami za sebe, nego samo pratimo onoga ispred nas, bez ikakvog pitanja. I još insistiramo da i svi drugi rade isto tako. Znači jednom kad se postave određene norme, bilo pametne ili besmislene, moralne ili nemoralne, moguće ili nemoguće, onaj koji ih je postavio, u stvari, upravlja svijetom, dok ostali samo prate. To se dešava zato što se većina ljudskih bića odrekla svoje lične



sposobnost razmišljanja i individualnosti – i živi svoj život u skladu sa diktiranim normama bez ikakve želje i nastojanja da podvrgnu te norme vlastitoj analizi, i tako ih dovedu u pitanje. I to je u redu, to je takođe i lični čovjekov izbor, i ja to ne mogu da dovodim u pitanje. Međutim, problem je što ljudi koji podpadnu pod uticaj tih normi očekuju i od svih ostalih da im se podvrgnu. To je sada već stado stoke, koje čuva samo sebe dok ne dođe vrijeme za klanje, gdje čobanu ne trebaju ni psi čuvari niti mora da troši pare - na ogradu. Tako su oni koji su nam postavili norme uspjeli da naprave od nas ne samo ovce nego i pse za čuvanje ovaca, ne samo da su od nas napravili zatvorenike nego nas koriste i kao čuvare zatvora u kome se nalazimo. I samo na jedan takav način bilo je moguće da ta jedna mala grupa entiteta kontroliše ovaj svijet tokom hiljada godina, sve do ovog momenta. Po mom mišljenju samo tri stvari bi mogle dramatično da promjene ovo stanje : Prvo : kao individualna ljudska bića prvo se moramo osloboditi straha od toga - šta će drugi ljudi da misle o nama, jer ovdje se radi o zatvoru u kome većina ljudskih bića danas živi. Dok god se bojimo šta će drugi misliti o nama - mi ne živimo naš lični život u svom istinskom elementu, baziran na istini, mi živimo nečiju tuđu verziju našeg života u skladu sa onim što oni očekuju od nas, kako mi treba da se ponašamo. Tako lažemo sami sebe - a i ostale. Osloboditi se te vrste straha prvi je korak za izlazak iz stada. Drugo : Moramo dozvoliti i drugima da ispolje svoju posebnu individualnost čak i ako se ona razlikuje od naše. To što drugi ne razmišljaju kao mi nije ništa loše. Kad prihvatimo druge onakvima kakvi jesu – tada prestajemo biti psi čuvari ostatka stada. Treće : Održavanje ravnoteže tj. nepokušavanje nametanja svojih pogleda i stavova drugima, što bi značilo - i poštovanje slobodne volje drugih. Kad ne težimo tome da namećemo svoju volju drugima, naše stanje svijesti se mijenja, postižemo veću vibraciju i onda dolazimo u poziciju kada je moguće da se povežemo sa drugim, odnosno, ostalim fragmentima našeg multidimenzionalnog bića, koje je se manifestuje na jednom drugom, višem nivou svijesti a istovremeno je oduvijek bio dio nas samih, samo što mi toga već veoma dugo - nismo svjesni.

KRAJ


THE DISCLOSURE PROJECT

THE DISCLOSURE PROJECT On May 9, 2001, one of the largest and most successful press conferences in the recent history of the National Press Club was completed. More than 20 military, government and corporate witnesses to unambiguous UFO and extraterrestrial events stated their testimony before millions. This kickoff event for the Campaign for Disclosure was carried by major media world-wide. The event was live webcast, and at 9 a.m. over 250,000 people were waiting on-line for the live press conference to begin. The next biggest webcast event at the National Press Club was less than 25,000. While the first hour of the conference was "electronically jammed" according to the president of ConnectLive, the company that webcasts all National Press Club events, eventually thousands of people around the world were able to watch the event live on-line. Other people that have helped bring out the facts about UFOs and "Extraterrestrial Biological Entities"... Com. Sgt. Maj. Robert O'Dean, Col. Charles I. Halt, M. Sgt. Frank Kaufman, Colonel Philip J. Corso, Jorge Martin, Lt. Col. Wendelle Stevens, Mercury Astronaut Gordon Cooper, Maj. US Army. Capt. Virgil Armstrong, Calvin Parker and Charles Hickson, Apollo 14 Astronaut Dr. Edgar Mitchell, John Callahan, former Division Chief of the Accidents and Investigations Branch, FAA; Master Sergeant Dan Morris, former US Air Force and NRO operative with cosmic top secret clearance; Dr. Carol Rosin, space missile defense consultant and former spokesperson for Wernher Von Braun; Graham Bethune, retired Navy commander pilot with a top-secret clearance; Michael Smith, former Air Traffic Controller, US Air Force; Sergeant Clifford Stone, United States Army; Lt. Col. Robert Salas, former SAC Launch Controller, US Air Force and FAA, and Major George A. Filer III, former Air Force Intelligence Officer and Pilot, Travis Walton and Mike Rogers, Stanton T. Friedman, Bob Lazar, Stan Gordon and Myron for the interveiw about the Kecksburg, PA UFO incident. And thousands of other fine people. Thank you all. GOD and good Extraterrestrials Bless you.

DISCLOSURE

IMPLICATIONS FOR THE ENVIRONMENT, WORLD PEACE, WORLD POVERTY AND THE HUMAN FUTURE

A Brief Summary

Copyright Steven M. Greer, M.D. March, 2001. For most people, the question of whether or not we are alone in the universe is a mere philosophical musing something of academic interest but of no practical importance. Even evidence that we are currently being visited by non-human advanced life forms seems to many to be an irrelevancy in a world of global warming, crushing poverty and the threat of war. In the face of real challenges to the long-term human future, the question of UFOs, extraterrestrials and secret government projects is a mere sideshow, right ? Wrong catastrophically wrong.

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/disclosure.htm (1 of 13) [20.11.2008 12:40:58]


The evidence and testimony presented in the following pages establishes the following :

• That we are indeed being visited by advanced extraterrestrial civilizations and have been for some time;

• That this is the most classified, compartmented program within the US and many other countries; • That those projects have, as warned in 1961 by President Eisenhower, escaped legal oversight and control in the US, the UK and elsewhere;

• That advanced spacecraft of extraterrestrial origin, called extraterrestrial vehicles (ETVs) by some intelligence agencies, have been downed, retrieved and studied since at least the 1940s and possibly as early as the 1930s;

• That significant technological breakthroughs in energy generation and propulsion have resulted from the study of these objects (and from related human innovations dating as far back as the time of Nicola Tesla) and that these technologies utilize a new physics not requiring the burning of fossil fuels or ionizing radiating to generate vast amounts of energy;

• That classified, above top-secret projects possess fully operational anti-gravity propulsion devices and new energy generation systems that, if declassified and put to peaceful uses, would empower a new human civilization without want, poverty or environmental damage.

Those who doubt these assertions should carefully read the testimony of dozens of military and government witnesses whose testimony clearly establishes these facts. Given the vast and profound implications of these statements, whether one accepts or seriously doubts these assertions, all must demand that Congressional hearings be convened to get to the truth of this matter. For nothing less that the human future hangs in the balance. IMPLICATIONS FOR THE ENVIRONMENT We have identified insiders and scientists who can prove, in open Congressional hearings, that we do in fact possess classified energy generation and anti-gravity propulsion systems capable of completely and permanently replacing all forms of currently used energy generation and transportation systems. These devices access the ambient electromagnetic and so-called zero point energy state to produce vast amounts of energy without any pollution. Such systems essentially generate energy by tapping into the ever7-present quantum vacuum energy state the baseline energy from which all energy and matter is fluxing. All matter and energy is supported by this baseline energy state and it can be tapped through unique electromagnetic circuits and configurations to generate huge amounts of energy from space/time all around us. These are NOT perpetual motion machines nor do they violate the laws of thermodynamics they merely tap an ambient energy field all around us to generate energy.



This means that such systems do not require fuel to burn or atoms to split or fuse. They do no require central power plants, transmission lines and the related multi-trillion dollar infrastructure required to electrify and power remote areas of India, China, Africa and Latin America. These systems are site-specific : they can be set up at any place and generate needed energy. Essentially, this constitutes the definitive solution to the vast majority of environmental problems facing our world. The environmental benefits of such a discovery can hardly be overstated, but a brief list include :

• The elimination of oil, coal and gas as sources of energy generation, thus the elimination of air and water pollution related to the transport and use of these fuels. Oil spills, global warming, illnesses from air pollution, acid rain etc can and must be ended within 10-20 years;

• Resource depletion and geo-political tensions arising from competition for fossil fuel resources will end;

• Technologies already exist to scrub manufacturing effluent to zero or near zero emissions for both air and water-but they use a great deal of energy and thus are considered too costly to fully utilize. Moreover, since they are energy intensive, and our energy systems today create most of the air pollution in the world, a point of diminishing return for the environment is reached quickly. That equation is dramatically changed when industries are able to tap vast amounts of free energy (there is no fuel to pay for only the device, which is no more costly than other generators) and those systems create no pollution.

• Energy-intensive recycling efforts will be able to reach full application since the energy needed to process solid waste will, again, be free and abundant.

• Agriculture, which is currently very energy dependent and polluting, can be transformed to use clean, non-polluting sources of energy.

• Desertification can be reversed and world agriculture empowered by utilizing desalinization plants, which are now very energy intensive and expensive, but will become cost-efficient once able to use these new, non-polluting energy systems.

• Air travel, trucking and inter-city transportation systems will be replaced with new energy and propulsion technologies (anti-gravity systems allow for silent above surface movement). No pollution will be generated and costs will decrease substantially since the energy expenses will be negligible. Additionally, mass transportation in urban areas can utilize these systems to provide silent, efficient intra-city movement.

• Noise pollution from jets, trucks and other modes of transportation will be eliminated by the use of these silent devices.

• Public utilities will not be needed since each home, office and factory will have a device to generate whatever energy is needed. This means ugly transmission lines that



are subject to storm damage and power interruption will be a thing of the past. Underground gas pipelines, which not infrequently rupture or leak and damage Earth and water resources, will not be needed at all.

• Nuclear power plants will be decommissioned and the technologies needed to clean such sites will be available. Classified technologies do exist to neutralize nuclear waste.

Utopia ? No, because human society will always be imperfect but perhaps not as dysfunctional as it is today. These technologies are real I have seen them. Anti-gravity is a reality and so is free energy generation. This is not a fantasy or a hoax. Do not believe those who say that this is not possible : they are the intellectual descendants of those who said the Wright brothers would never fly. Current human civilization has reached the point of being able to commit planeticide, the killing of an entire world. We can and we must do better. These technologies exist and every single person who is concerned about the environment and the human future should call for urgent hearings to allow these technologies to be disclosed, declassified and safely applied. IMPLICATIONS FOR SOCIETY AND WORLD POVERTY From the above, it is obvious that these technologies that are currently classified would enable human civilization to achieve sustainability. Of course, in the near term, we are talking about the greatest social, economic and technological revolution in human history bar none. I will not minimize the world-encompassing changes that would inevitably attend such disclosures. Having dealt with this issue for much of my adult life, I am acutely aware of how immense these changes will be. Aside from the singular realization that homo sapiens are not the only or most advanced creatures in the universe, this disclosure will cause humanity to be faced with the greatest risks and opportunities in known history. If we do nothing, our civilization will collapse environmentally, economically, geo-politically and socially. In 10 - 20 years, fossil fuel and oil demand will outstrip supply significantly and then it is the Mad Max scenario where everyone is warring over the last barrel of oil. It is likely that this geo-political and social collapse will precede any environmental catastrophe. The disclosure of these new technologies will give us a new, sustainable civilization. World poverty will be eliminated within our life times. With the advent of these new energy and propulsion systems, no place on Earth will need to suffer from want. Even the deserts will bloom. Once abundant and nearly free energy is available in impoverished areas for agriculture, transportation, construction, manufacturing and electrification, there is no limit to what humanity can achieve. It is ridiculous obscene even that mind-boggling poverty and famine exists in the world while we sit on classified technologies that could completely reverse this situation. So why not release these technologies? Because the social, economic and geo-



political order of the world would be greatly altered. Every deep insider with whom I have met has emphasized that this would be the greatest change in known human history. The matter is so highly classified not because it is so silly, but because its implications are so profound and far reaching. By nature, those who control such projects do not like change. And here we are talking about the biggest economic, technological, social and geo-political change in known human history. Hence, the status quo is maintained, even as our civilization hurtles towards oblivion. But by this argument, we would have never had the industrial revolution and the Ludites would have reigned supreme to this day. An international effort to minimize disruption to the economy and to ease the transition to this new social and economic reality will be needed. We can do this and we must. Special interests in certain oil, energy and economic sectors need to be reigned in and at the same time treated compassionately : Nobody likes to see their power and empire crumble. Nations very dependent on the sale of oil and gas will need help diversifying, stabilizing and transitioning to a new economic order. The United States, Europe and Japan will need to adjust to a new geo-political reality as well : As currently poor but populous countries dramatically develop technologically and economically, they will demand and will get a meaningful seat at the international table. And this is as it should be. But the international community will need to put in place safeguards to prevent such potential geo-political rapprochement between the first and third world from devolving into bellicose and disruptive behavior on the part of the newly empowered. The US in particular will need to lead through strength but avoid the current trend towards domination. Leadership and domination are not the same, and the sooner we learn the difference the better off the world will be. There can be international leadership, without domination and hegemony, and the US needs to realize these distinctions if it is to provide much-needed leadership on this issue. These technologies, because they will decentralize power literally and figuratively will enable the billions living in misery and poverty to enter a world of new abundance. And with economic and technological development, education will rise and birth rates will fall. It is well known that as societies become more educated, prosperous and technologically advanced and women take an increasingly equal role in society the birth rate falls and population stabilizes. This is a good thing for world civilization and the future of humanity. With each village cleanly electrified, agriculture empowered with clean and free energy and transportation costs lowered, poverty will dramatically fall in the world. If we act now, by 2030 we will be able to effectively eliminate all poverty in the world, as we know it today. We only need the courage to accept these changes and the wisdom to steer humanity safely and peacefully into a new time. IMPLICATIONS FOR WORLD PEACE AND SECURITY



A few years ago I was discussing this subject with the former Chairman of the Senate Foreign Relations Committee, Senator Claiborne Pell. He explained to me that he had been in Congress since the 1950s but had never been briefed on this subject. I told him that the nature of these black projects has resulted in most of our leaders being left out of any decision making on this subject, and what a shame this is. I said, "Senator Pell, all that time you were Chairman of Foreign Relations, you were deprived of the opportunity to deal with the ultimate foreign relations challenge" and I pointed to the stars above our heads. He said, "You know Dr. Greer, I am afraid that you are right." It is true that our great diplomats and wise elders, such as Senator Pell, President Jimmy Carter and other international leaders have been specifically and deliberately prevented from having access to or control over this subject. This is a direct threat to world peace. In the vacuum of secrecy, operations supervised by neither the people, the people’s representatives, the UN nor any other legitimate entity have taken actions that directly threaten world peace. Testimony, corroborated by multiple military witnesses who do not know each other and who have had no opportunity for collusion, will show that the US and other countries have engaged these ETVs in armed attack, in some cases leading to the downing of these vehicles. As I said to Mrs. Boutros Ghali, wife of the then Secretary General of the UN, if there is even a 10% chance that this is true, then this constitutes the gravest threat to world peace in human history. Having personally interviewed numerous credible military and aerospace officials with direct knowledge of such actions, I am certain that we have done this. Why ? Because these unknown vehicles have been in our airspace without our permission and because we wanted to acquire their technology. Nobody has asserted that there is an actual threat to humanity from these objects : Obviously, any civilization capable of routine interstellar travel could terminate our civilization in a nanosecond, if that was their intent. That we are still breathing the free air of Earth is abundant testimony to the non-hostile nature of these ET civilizations. We have also been informed that the so-called Star Wars (or National Missile Defense System) effort has really been a cover for black project deployment of weapon systems to track, target and destroy ETVs as they approach Earth or enter Earth’s atmosphere. No less a figure than Wernher Von Braun warned on his death-bed of both the reality, and the madness of such a scheme, apparently to no avail (see the Testimony of Carol Rosin, former spokesperson for Wernher Von Braun). Well, unless we change directions we are likely to end up where we are going. With the types of weapons currently in the covert arsenal weapons more fearsome even than thermonuclear devices there is no possibility of a survivable conflict. Yet in the darkness of secrecy, actions have been taken on behalf of every human that may endanger our future. Only a full, honest disclosure will correct this situation. It is not possible for me to convey in words the urgency of this. For 10 years I worked as an emergency doctor and saw how every possible object can be



used as a weapon. Every technology, unless guided by wisdom and a desire for that good and peaceful future – the only future possible will be used for conflict. Super-secret projects that answer to no legally constituted body- not the UN, not the US Congress, not the British Parliament must not be allowed to continue to act in this way on behalf of humanity. One of the greatest dangers of extreme secrecy is that it creates a hermetically sealed, closed system impervious to the free and open exchange of ideas. In such an environment, it is easy to see how grave mistakes can be made. For instance, the testimony here will show that these ETVs became very prominent after we developed the first nuclear weapons and began to go into space. There were multiple events corroborated here by numerous credible military officials of these objects hovering over and even neutralizing ICBMs (Intercontinental Ballistic Missiles). A closed, military view of this might be to take offense, engage in counter-measures and attempt to down such objects. In fact, this would be the normal response. But what if these ET civilizations were saying, "Please do not destroy your beautiful world and know this : we will not let you go into space with such madness and threaten others." An event showing concern and even a larger cosmic wisdom could be construed over and over again as an act of aggression. Such misunderstandings and myopia are the stuff wars are made of. Whatever our perceptions of these visitors, there is no chance that misunderstandings can be resolved through violent engagement. To contemplate such madness is to contemplate the termination of human civilization. It is time for our wise elders and our levelheaded diplomats, like Sen. Pell, to be put in charge of these weighty matters. To leave this in the hands of a clique of un-elected, self-appointed and unaccountable covert operations is the greatest threat to US national security and world security in history. Eisenhower was right, but nobody was listening. In light of testimony showing that covert actions have been taken that involved violent engagement of these visitors, it is imperative that the international community in general and the US Congress and President in particular do the following :

• Convene hearings to assess the risks to national and international security posed by the current covert management of the subject;

• Enforce an immediate ban on weapons in space and specifically ban the targeting of any extraterrestrial objects since such actions are unwarranted and could endanger the whole of humanity;

• Develop a special diplomatic unit to interface with these extraterrestrial civilizations, foster communication and peaceful relations;

• Develop a suitably empowered and open international oversight group to manage human-extraterrestrial relations and ensure peaceful and mutually beneficial interactions;

• Support international institutions that can ensure the peaceful use of those new



technologies related to advanced energy and propulsion systems (see below). In addition to the above, a less obvious but perhaps equally pressing threat to world peace arises from the fact that the covert control of this subject has resulted in the world being deprived of the new energy and propulsion technologies discussed earlier. World poverty and a widening gap between rich and poor are serious threats to world peace that would be corrected by the disclosure and peaceful application of these technologies (see above). The real threat of war over a shrinking supply of fossil fuels in the next 10-20 years further underscores the need for this disclosure. What happens when the 4 billion people living in poverty want cars, electricity and other modern conveniences all of which depend on fossil fuels ? To any thinking person, it is obvious that we must transition quickly to the use of these now classified technologies they are powerful solutions already sitting on a shelf. Of course, a number of insiders have pointed out that these technologies are not your grandfather’s Oldsmobile : They are technological advances, like any other, that could be put to violent uses by terrorists, bellicose nations and madmen. But here we enter a catch 22 : If these technologies are not forthcoming soon, we will face a certain meltdown in human civilization and the environment; if they are disclosed, immensely powerful new technologies will be out there for possible destructive uses. In the near future, it is prudent to view humanity as likely to use any new technology violently. This means that international agencies must be created to ensure and enforce the exclusive peaceful use of such devices. The technologies exist today to link every such device to a GPS (Global Positioning System) monitor that could disable or render useless any device tampered with or used for anything put peaceful power generation and propulsion. These technologies should be regulated and monitored. And the international community must mature to a level of competence to ensure their exclusive peaceful use. Any other use should be met with overwhelming resistance by every other nation on Earth. Such a pact is the necessary next step. Maybe someday, humanity will live in peace without the need for such controls. But for now, the situation is like that of chained dogs some strong leashes are warranted and are essential. But such concerns cannot be a rationale for further delaying the disclosure of these technologies. We have the knowledge and means to ensure their safe and peaceful use and these must be applied soon if we are to avoid further degradation of the environment and an escalation of world poverty and conflict. In the final analysis, then, we are faced with a social and spiritual crisis that transcends any technological or scientific challenge. The technological solutions exit but do we possess the will, wisdom and courage to apply them for the common good ? The more one contemplates this matter the more it is obvious that we have one possible future, Peace. Peace on Earth and peace in space a universal Peace, wisely enforced; for every other path leads to ruin. This then is the greatest challenge of the current era. Can our spiritual and social resources



rise to this challenge ? Nothing less than the destiny of the human race hangs in the balance.

THE DISCLOSURE PROJECT - UPDATE !!!

Dear Supporters of the Disclosure Project. In the past few months, dozens of new military, intelligence and corporate witnesses to UFO events and projects have contacted us and offered to provide their testimony. They have seen the dozens of witnesses who came forward in 2001. and are encouraged by their example. Many of these new witnesses have deeper and more explosive information than those who came forward last year, and we need to secure this new testimony and evidence as soon as possible. To date, 119 prospective new witnesses have been identified and require proper background research, interviewing, filming and organization. To achieve this important goal, we are pleased to announce the commencement of the Witness Archive Project II, which will continue the archival preservation of important government insider testimony regarding UFOs, extraterrestrial intelligence and advanced energy and propulsion technologies. These 119 new witnesses are in addition to the over 100 witnesses filmed in the Witness Archive Project I, conducted in 2000. and 2001. We need your help and support to preserve and prepare for disclosure the testimony of these new and courageous men and women who are willing to come forward. In order to accomplish this, The Disclosure Project must :

• Research and organize the witness files, supporting documents and corroborating evidence.

• Travel to numerous locations to film the witnesses on digital videotape with an interviewer and camera operator.

• Edit the testimony into usable, concise testimony for educational purposes.

• Prepare audio tapes and written transcripts from the tapes for briefing materials and written summaries.

• Archive, duplicate and secure the testimony and supporting evidence.

Even with primarily volunteer labor, we estimate the cost of doing the above, including equipment, tape stock and out of pocket travel expenses to be conservatively $150,000. I ask that you consider what this testimony and its disclosure is worth to the world and the cause of truth. If those on this list each contributed $25, which is tax-deductible, we would have enough to meet this important goal in 2002. So I ask that each of you give



as much as you can to support this effort. In addition, we plan to have another major press conference at which some of these new witnesses will publicly share their testimony. Also, some of these witnesses will be presenting their testimony and evidence at the First Annual Disclosure Conference in the San Francisco Bay area June 21-23, 2002. Please plan now to attend this important event. If you are a government, military, intelligence or corporate witness to UFO, ET or related events, please contact me in confidence regarding joining these dozens of heroic witnesses. I invite you to join the growing numbers of witnesses who agree with us that it is time to end the illegal, unconstitutional secrecy surrounding UFOs. Those of us who are not a witness can do his or her part to support this effort by donating generously to the new Witness Archive Project II. Donations may be made on the website at www.DisclosureProject.org, or by sending your check to : PO Box 2365, Charlottesville, VA 22902. If all of us pull together, we can create an unstoppable momentum for Disclosure. Thank you for your support and generosity. Wishing you all the best. Steven M. Greer MD Director, The Disclosure Project.

ANOTHER UPDATE - 04 July, 2002.

The Disclosure Project, a 501c(3) non-profit association has identified over 450 government, military, intelligence community and defense contractor witnesses who are willing to testify, under oath, to their direct experience and knowledge of UFOs, Extraterrestrials and Extraterrestrial technology.

• Federal Aviation Administration (FAA) Division Chief John Callahan : "I saw a UFO chase a Japanese 747 across the sky for over half an hour on radar. I’ve got a videotape. I’ve got the voice tape. I’ve got the reports that were filed that will confirm what I’m telling you….I’m one of those, what you would call, high Government officials in the FAA."

• Captain Robert Salas : USAF SAC Missile Launch Officer [1964-1971] : "The UFO incident happened on the morning of March 16, 1967….part of the 490th Strategic Missile Squad…. the top side security guard says, ‘Sir, there’s a glowing red object hovering right outside the front gate; I’m looking at it right now. I’ve got all the men out here with their weapons drawn’…[as this was happening] our missiles [nuclear tipped Minuteman One missiles] started shutting down, one by one…so that morning we lost from 16 – 18 ICBMs at the same time UFOs were in the area."



• Brigadier General Steven Lovekin : Army National Guard Reserve : "This piece of an extraterrestrial craft was a grayish foil-like material….it had been taken from one of the ET craft that had crashed in New Mexico….. it had been taken from a box of materials that the military was working on…."

• Sgt. Clifford Stone : US Army : "I was involved in situations where we did recoveries of crashed flying saucers…. There were bodies involved…some were alive…if I am called before congress to testify…. I stand here ready today to do just that [testify to congress]."

The Disclosure Project, a nonprofit research and public interest group, has identified over 400 military, intelligence, government and corporate witnesses to rogue UFO and ET-related projects and events. The testimony of these witnesses along with government documents and other evidence may be seen at http://www.disclosureproject.org.

THE DISCLOSURE PROJECT, BACKGROUND

by Steven M. Greer, M.D.

Beginning in 1993, I started an effort that was designed to identify firsthand military and government witnesses to UFO events and projects, as well as other evidence to be used in a public disclosure. From 1993, we spent considerable time and resources briefing the Clinton Administration, including CIA Director James Woolsey, senior military officials at the Pentagon, and select members of Congress, among others. In April of 1997, more than a dozen such government and military witnesses were assembled in Washington DC for briefings with Congressmen, Pentagon officials and others. There, we specifically requested open Congressional Hearings on the subject. None were forthcoming. In 1998, we set out to "privatize" the disclosure process by raising the funds to videotape, edit, and organize over 100 military and government witnesses to UFO events and projects. We had estimated that between $2 million and $4 million would be needed to do this on a worldwide basis. By August of 2000 only about 5% of this amount had been raised but we decided to proceed since further delay was deemed imprudent given the serious issues involved here. So beginning in August we began creating the Witness Archive Project and we set about the task of traveling all over the world to interview these witnesses in broadcast quality digital video format. Due to the severe limitation of funds, this effort was predominantly prepared by myself and a few other volunteers roughly from August 2000 through December 2000. Beginning in late December 2000, I began editing over 120 hours of raw digital video testimony at home. I should note that I am a medical doctor and not an editor. Nevertheless, from late December 2000 until late February 2001 the 120 hours were reduced first to 33 hours of select testimony and then 18 hours of super-select testimony. The 33 hours of select testimony were dubbed to audiotape and transcribed resulting in approximately 1200 pages of testimony transcripts. In March and early April, 2001 I edited these transcripts into a readable form, which appear herein. I must emphasize that this has been done under the most severe time and funding



constraints, working 7 days a week and mostly 18 hours a day. And I thought the Emergency Department was tough! I share this only so the reader will understand that these transcripts and other materials are very likely to contain errors. These include likely errors in proper names arising from the phonetic spelling of such names directly from transcribed audio tapes of testimony. I apologize in advance for these. The transcripts (that appear in the Briefing Document) have only been altered to correct for a) length and b) grammar and readability. I have assiduously avoided changing the meaning of testimony at all times. Statements in brackets [ ] are for clarification. Statements in italics and brackets [ ] reflect commentary on my part and are followed by my initials, SG. These materials are, as you can now discern, only the tip of the iceberg of what we have recorded on digital videotape. That is, from over 120 hours of testimony by over 100 witnesses we transcribed only 33 hours and then further edited materials down to a fraction of that amount. Moreover, the full archive represents the testimony of only 100 witnesses of the more than 400 identified to date. The edited testimony will be appearing in book form. A portion of it appears in The Disclosure Project Briefing Document and only small excerpts and summary bios of testimony appear in this Executive summary. We hope in the future to secure funding for a 5-6 part broadcast quality video documentary series to be made from the videotaped testimony we have as the impact of hearing and seeing these witnesses speak is very moving. As you read this testimony remember that it is indeed only the beginning. The rest is up to you. Call and demand that Congress and the President and the leaders of other countries hold hearings into this subject without delay. These witnesses welcome a subpoena so that they may officially testify under oath to what they have experienced and said here. Indeed, the most revealing testimony waits to be seen since the deepest sources are refusing to come forward until protected through official Congressional hearings. This then brings me to my last point. The witnesses who have given testimony to date are extraordinarily brave men and women - heroes in my eyes - who have taken great personal risks in coming forward. Some have been threatened and intimidated. All are risking the ever-present ridicule that attends this subject. Not a single one of them has been paid for his or her testimony. It has been given freely and without reservation for the good of humanity. I wish to personally thank them here and extend to them my personal, highest respect and gratitude. Please, I implore you not to let this effort and their sacrifice be in vain. Help us place this matter in front of the public, the media, and our elected representatives so that the full truth may be disclosed, so that those Earth-saving technologies now classified may be released, and so humanity may enter a new chapter in its evolution as one of many people in the cosmos. This summary is focusing on the testimony of important first-hand witnesses. We have thousands of government documents, hundreds of photographs, trace landing cases and more, but it is impossible to include them in a summary of this length. These materials will



be made available for any serious scientific or Congressional inquiry.

April 2001.

Copyright 2002. The Disclosure Project.



Dokazi drevnih atomskih ratova Religijski tekstovi i geološki dokazi sugeriraju da je u dalekoj prošlosti nekoliko područja u svijetu

doživjelo razorne atomske udare

Izvor: Nexus magazin - kolovoz/rujan - broj 14 Sljedeći tekst pojavio se u njujorškim novinama Herald Tribune 16. veljače 1947. (Ivan T. Sanderson ponovno ga je objavio u siječnju 1970. u svom magazinu Pursuit): Kad je prva atomska bomba eksplodirala u Novom Meksiku, pustinjski pijesak pretvorio se u rastaljeno zeleno staklo. Ta činjenica, prema magazinu Free World, šokirala je neke arheologe. Oni su vršili iskapanja u drevnoj dolini Eufrata i otkrili sloj agrarne kulture stare 8.000 godina, sloj stočarske kulture koji je još stariji, i još stariju kulturu špiljskih ljudi. Nedavno su došli do još jednog sloja rastaljenog zelenog stakla. Dobro je poznato da atomske detonacije na površini ili iznad pješčane pustinje rastale silicij u pijesku i pretvaraju Zemljinu površinu u staklenu ploču. Ali ako se ploče drevnog pustinjskog stakla mogu naći u raznim dijelovima svijeta, znači li to da su se u drevnoj prošlosti vodili atomski ratovi, ili, u najmanju ruku, da su se u pradavnoj povijesti obavljala atomska testiranja? To je zapanjujuća teorija, ali za nju ne nedostaje dokaza, jer su takve drevne ploče pustinjskog pijeska geološka činjenica. Udari groma ponekad mogu rastaliti pijesak, tvrde meteorolozi, ali to su uvijek specifični, korijenju slični oblici. Te čudne geološke neobičnosti zovu se fulguriti, i javljaju se kao razgranati cjevasti oblici, a ne kao ravne ploče rastaljenog pijeska. Zbog toga se gromovi uglavnom odbacuju kao uzrok takvih geoloških nalaza, i geolozi se radije drže teorije da su njihov uzrok udari meteora ili kometa. Problem te teorije je što obično nema kratera povezanih s takvim anomalnim pločama stakla. Brad Steiger i Ron Calais, u svojoj knjizi Myster/'es of Time and Space, spominju da je Albion W. Hart, jedan od prvih građevinskih inženjera koji su diplomirali na Masačusetskom institutu za tehnologiju, poslan na jedan građevinarski projekt u središnjoj Africi. Dok su on i njegovi ljudi putovali u jedno skoro nedostupno područje, prvo su morali prijeći preko ogromnog pustinjskog prostranstva. «U to vrijeme bio je zbunjen jednom pojavom koju nije mogao objasniti, velikom površinom zelenkastog stakla koja je prekrivala pijesak dokle mu je sezao pogled«, piše Margharete asson u jednom članku o Hartovom životu objavljenom u magazinu Rocks andMinerals (br. 396,1972). Ona u nastavku spominje: «Kasnije u svom životu prošao je kraj područja VVhite Sands nakon prve atomske eksplozije koja je tamo izvedena, i prepoznao je isti tip rastaljenog silicija kakav je vidio pedeset godina ranije u Afričkoj pustinji.« Tektili: Zemaljsko objašnjenje? U geološkoj literaturi povremeno se raspravlja o velikim pustinjskim područjima posutim zagonetnim kuglicama «stakla» poznatim kao tektiti. Vjeruje se da te kuglice «skrutnutog stakla« (staklo je zapravo tekućina) u većini slučajeva potječu od udara meteorita, ali dokazi pokazuju da u mnogim slučajevima nema udarnog kratera. Druga je mogućnost da tektiti imaju zemaljsko objašnjenje takvo koje uključuje visokotehnološka oružja koja su u stanju rastaliti pijesak. Rasprava o tektitima sažeto je prikazana u jednom članku Johna O'Keefea pod naslovom «Tektitski problem«, objavljenom u kolovozu 1978. u Scientific Americanu. O'Keefe kaže: Ako su tektiti zemaljski, to znači da postoji nekakav proces kroz koji se tlo ili obične stijene mogu u trenutku pretvoriti u homogeno staklo bez vode i mjehurića i biti izbačeni tisuće milja iznad atmosfere. Ako tektiti potječu s Mjeseca, čini se da iz toga slijedi da negdje na Mjesecu postoji barem jedan moćan vulkan koji je imao erupciju prije samo 750.000 godina ili manje. Nijednu od tih mogućnosti nije lako prihvatiti. Ipak, jedna od njih mora biti prihvaćena, i ja vjerujem da je moguće izabrati onu razumniju odbacivanjem one koja je nevjerojatnija. Ključ za rješenje problema tektita je inzistiranje na fizikalno razumnoj hipotezi i odlučnost da se ne damo impresionirati običnim numeričkim podudarnostima kao što su sličnost zemaljskih sedimenata s tektitskim materijalom. Vjerujem da je hipoteza o lunarnom vulkanizmu fizikalno moguća, i daju moramo prihvatiti. Ako vodi do neočekivanih, ali ne i nemogućih zaključaka, to je upravo ono što je čini korisnom.

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srps...ezik/X-Files/Ufos.tk/Dokazi_drevnih_atomskih_ratova.htm (1 of 7) [20.11.2008 12:41:05]


Da citiram samo jedan primjer koristi, lunarno porijeklo tektita snažno podupire ideju da je Mjesec nastao cijepanjem Zemlje. Tektiti su zaista daleko sličniji zemaljskim stijenama nego što bi se moglo očekivati od slučajnih nakupina. Ako tektiti potječu od lunarne magme, tada duboko u unutrašnjosti Mjeseca mora postojati materijal koji je vrlo sličan Zemljinom plastu - sličniji plastu nego plićim dijelovima Mjeseca iz kojih potječu bazalti Mjesečeve površine. Ako je Mjesec nastao cijepanjem Zemlje, objekt koji je postao Mjesec bio je intenzivno zagrijavan izvana, i izgubio je veći dio svoje izvorne mase, posebno hlapljivijih elemenata. Lave koje tvore većinu današnje Mjesečeve površine eruptirane su rano u Mjesečevoj povijesti, kada je njegova toplina bila koncentrirana u plitkoj osiromašenoj zoni prilično blizu površine. Tijekom nedavnih razdoblja u kojima je dolazilo do padanja tektita, izvori lunarnog vulkanizma morali su nužno biti puno dublji, tako da je bilo koji vulkan koji je odgovoran za tektite crpio lunarni materijal koji je najmanje pretrpio u razdoblju ablacije, i zbog toga je najsličniji neizmijenjenom materijalu Zemljinog plašta. Ironično, to bi objasnilo zašto su tektiti po nekim stvarima sličniji zemaljskim stijenama nego stijenama na Mjesečevoj površini. Zagonetno staklo u egipatskoj Sahari Jedna od najčudnijih zagonetki drevnog Egipta ona je o golemim staklenim pločama koje su otkrivene tek 1932. U prosincu te godine, Patrick Clavton, geodet Egipatskog geološkog zavoda, vozio se među dinama Velikog pješčanog mora u blizini Saadske visoravni, u doslovno nenaseljenom području tek malo sjevernije od jugozapadnog ugla Egipta, kada je čuo kako njegove gume drobe nešto što nije pijesak. Pokazalo se da se radi o velikim komadima čudesno prozirnog, žutozelenog stakla. U stvari, to nije bilo neko obično staklo, nego ultračisto staklo koje je sadržavalo zapanjujućih 98 posto silicija. Clavton nije bio prva osoba koja je naišla na to polje stakla, jer su razni 'pretpovijesni' lovci i nomadi očigledno pronašli danas slavno libijsko pustinjsko staklo (LPS). To staklo u prošlosti se koristilo za izradu noževa i oštrog oruđa, kao i drugih predmeta. Skarabej isklesan iz LPS-a pronađen je čak i u Tutankamonovoj grobnici, što pokazuje da se staklo ponekad koristilo i za izradu nakita.Članak Gilesa VVrighta pod naslovom «Zagonetka pješčanih područja«, objavljen u znanstvenom magazinu New Scientist (10. srpnja 1999), kaže daje LPS najčistije prirodno silicijevo staklo ikada pronađeno. Preko tisuću tona tog stakla razbacano je po stotinama kilometara gole pustinje. Neki grumeni teški su i 26 kilograma, ali većina LPS-a postoji u obliku manjih, uglatih komada koji izgledaju kao krhotine preostale nakon što je neka kolosalna sila razbila divovsku zelenu bocu. Prema članku, LPS, čist kakav je, sadrži sićušne mjehuriće, bijele mrlje i poput tuša crne vrtloge. Bjeličaste inkluzije sastoje se od vatrostalnih minerala kao što je kristobalit. Vrtlozi nalik tušu, pak, bogati su iridijem, koji je prema konvencionalnoj znanosti znak izvanzemaljskog udara, kao kod pada meteorita ili kometa. Općenito je prihvaćena teorija da je staklo nastalo prilikom snažnog udara svemirskog projektila koji je rastalio pijesak. Međutim, postoje ozbiljni problemi u vezi s ovom teorijom, kaže VVright, i mnoge zagonetke povezane s ovim dijelom pustinje koji sadrži čisto staklo. Glavni je problem: Odakle je došla ta ogromna količina široko razbacanih staklenih krhotina? Ne postoje dokazi o udarnom krateru bilo kakve vrste; površina Velikog pješčanog mora ne otkriva tragove divovskog kratera, kao ni dubinska mikrovalna sondiranja pustinjskog pijeska obavljena satelitskim radarom. Nadalje, čini se da je LPS previše čist da bi mogao nastati neurednom svemirskom kolizijom. VVright spominje da su poznati udarni krateri, poput onog u VVabaru u Saudijskoj Arabiji, puni razbacanih komadića željeza i drugih meteoritskih krhotina. To nije slučaj s nalazištem libijskog pustinjskog stakla. Osim toga, LPS je koncentriran na dva područja, a ne samo na jednom. Jedno je područje ovalnog oblika; drugo je okrugli prsten, širok šest kilometara i s promjerom od 21 kilometra. Prostrano središte kruga potpuno je bez stakla. Prema jednoj teoriji dogodio se meki udar projektila: meteorit, promjera možda 30 metara, mogao je detonirati nekih desetak kilometara iznad Velikog pješčanog mora, pri čemu je udar vrućeg zraka rastalio pijesak na površini. Vjeruje se da se takav udar bez kratera dogodio prilikom Tunguske eksplozije u Sibiru barem što se tiče glavne znanstvene struje. Taj događaj, poput čistog pustinjskog stakla, ostaje misterij. Prema drugoj teoriji, meteorit se odbio od pustinjske površine, ostavivši za sobom staklastu koru i plitak krater koji se ubrzo ispunio. Ali postoje dva poznata područja s LPS-om. Jesu li to bila dva kozmička projektila u tandemu? Alternativno, moguće je da je postakljena pustinja rezultat atomskog rata u drevnoj prošlosti? Jesu li zrake iz oružja Teslinog tipa



mogle rastaliti pustinju, možda prilikom testiranja? Članak pod naslovom «Datiranje libijskog pustinjskogsilicijskog stakla« objavljen je 1952. u britanskom časopisu Nature (br. 170). U njemu je autor Kenneth Oaklev rekao: Komadi prirodnog silicijskog stakla težine do 16 funti [7,26 kg] javljaju se rijetko razbacani na ovalnom području, veličine 130 km u smjeru sjever-jug i 53 km od istoka do zapada, u Pješčanom moru libijske pustinje. Taj izvanredni materijal, koji je skoro čist (97 posto silicija), relativno lagan (specifične težine 2,21), proziran i žućkasto zelene boje, ima kvalitete poludragog kamena. Otkrila ga je egipatska geodetska ekspedicija pod vodstvom g. P. A. Claytona 1932, i detaljno gaje istražio dr. L J. Spencer, koji se pridružio specijalnoj ekspediciji Geodetske uprave s tim ciljem 1934. Komadi se nalaze u koridorima bez pijeska između grebena dina orijentiranih u smjeru sjever-jug, oko 100 m visokim i 2-5 kilometara razmaknutim. Ti koridori ili «ulice» imaju šljunčanu površinu, prilično sličnu pisti za automobilske utrke, koja se sastoji od uglatogšljunka i crvenih ilovastih krhotina, istrošenih od zuba vremena, što prekrivaju nubijsku pješčanu pustinju. Komadi stakla leže na toj površini ili su djelomično utonuti u nju. Samo je nekoliko malih komadića pronađeno ispod površine, i nijedan dublje od otprilike jednog metra. Svi komadi na površini izbrazdani su ili uglačani od djelovanja pijeska. Raspored stakla je neujednačen. lako je nesumnjivo prirodno, porijeklo libijskog silicijskog stakla nije pouzdano utvrđeno. Po svom sastavu ono podsjeća na tektite koji su navodno svemirskog porijekla, ali oni su puno manji. Tektiti su obično crni, iako je jedan podtip koji se može naći u Češkoj i Moravskoj, poznat kao moldavit, proziran i duboke zelene boje. Libijsko silicijsko staklo također je uspoređivano sa staklom koje nastaje taljenjem pijeska u vrućini nastaloj padom golemog meteorita; na primjer, u Wabaru u Arabiji i u Henburyu u središnjoj Australiji. U izvještaju o otkrićima svoje ekspedicije, dr. Spencerje rekao da nije bio u stanju povezati libijsko staklo s bilo kojim izvorom; nikakve krhotine meteorita ili znakovi kratera nastalog padom meteorita nisu se mogli naći na području njegove distribucije. On je rekao: «Činilo se lakše pretpostaviti da je jednostavno palo s neba.«Bilo bi vrlo korisno kad bi se vrijeme nastanka ili dolaska silicijskog stakla u Pješčanom moru moglo geološki ili arheološki utvrditi. Njegova ograničenost na površinu ili gornji sloj površinskog nanosa sugerira da nije vrlo velike starosti, s geološke točke gledišta. S druge strane, jasno je da se tamo nalazi od pretpovijesnih vremena. Neki od listića poslani su egiptolozima u Kairo, koji su ih smatrali »kasno neolitskim ili preddinastijskim«. Usprkos pažljivom istraživanju koje su proveli dr. Spencer i pokojni g. A. Lucas, nijedan predmet od silicijskog stakla nije pronađen u zbirkama iz Tutankamonove grobnice ili bilo koje druge od dinastijskih grobnica. Nikakvi ostaci lončarije nisu pronađene na području sa silicijskim staklom, ali u blizini krhotina pronađeni su neki «grubi stakleni vrhovi kopalja«; također i neka oruđa od kvarcita, žrvnji i krhotine ljusaka nojevih jaja. Oaklev, čini se, nije u pravu kada kaže da LPS nije pronađen u Tutankamonovoj grobnici, jer je prema VVrightu jedan komad pronađen. U svakom slučaju, postakljena područja libijske pustinje tek treba objasniti. Jesu li ona dokaz drevnog rata rata koji je sjevernu Afriku i Arabiju možda pretvorio u pustinje kakve su danas? Postakljene utvrde u Škotskoj Jedna od velikih zagonetki klasične arheologije je postojanje mnogih postakljenih utvrda u Škotskoj. Jesu li one također dokaz nekog drevnog atomskog rata? Možda, ali možda i ne. Navodno postoji barem 60 takvih utvrda širom Škotske. Među najpoznatijima su Tap o'Noth, Dunnideer, Craig Phadraig (u blizini Invernessa), Abernathv (blizu Pertha), Dun Lagaidh (u Rossu), Cromartv, Arka-Unskel, Eilean na Goar, i Bute-Dunagoil na tjesnacu Bute blizu otoka Arran. Još jedna dobro poznata postakljena utvrda nalazi se na brdu Caudale u Argvllu, zapadna Škotska. Jedan od najboljih primjera postakljene utvrde je Tap o'Noth, smještena u blizini sela Rhvnie u sjeveroistočnoj Škotskoj. Ta masivna utvrda iz pretpovijesti nalazi se na vrhu istoimenog brda koje, zahvaljujući svojoj visini od 1.859 stopa (560 metara), pruža impresivan pogled na krajolik Aberdeenshirea. U prvi mah čini se da su zidine napravljene od neobrađenog kamenja, ali kad se bolje pogleda postaje jasno da nisu zidane bez veziva, nego se sastoje od rastaljenog kamenja! Ono stoje nekada bilo zasebno kamenje, sada su crne i pepeljaste mase, stopljene zajedno



vrućinom koja je morala biti toliko intenzivna da su se rijeke rastaljenog kamenja slijevale niz zidine. Izvještaji o postakljenim utvrdama javljaju se još od 1880, kada je Edvvard Hamilton napisao članak pod naslovom «Postakljene utvrde na zapadnoj obali Škotske« u časopisu Archaeological Journal (br. 37,1880, str. 227-243). U svom članku, Hamilton detaljno opisuje nekoliko lokacija, uključujući Arka-Unskel: Na mjestu gdje se Loch na Nuagh počinje sužavati, gdje je suprotna obala udaljena milju i pol do dvije, nalazi se mali rt spojen s kopnom uskom prevlakom od pijeska i trave, koja je nekada očigledno bila potopljena za vrijeme plime. Na ravnom vrhu ovog rta nalaze se ruševine postakljene utvrde, čije je pravo ime Arka-Unskel. Stijene na kojima je ta utvrda smještena metarmorfni su gnajsovi, prekriveni travom i papratima, i s tri se strane uzdižu skoro okomito do visine od oko 110 stopa [33 m] iznad razine mora. Glatka površina na vrhu podijeljena je blagom depresijom na dva dijela. Na većoj, s vrlo strmim stranama prema moru, smješten je glavni dio utvrde, i zauzima cijelu ravnu površinu. Pomalo je ovalnog oblika. Opseg joj je oko 200 stopa [61 m], i postakljene zidine mogu se pratiti cijelom dužinom. Kopali smo ispod postakljene mase, i tamo smo otkrili nešto izuzetno zanimljivo, jer donekle rasvjetljuje način na koji je vatra korištena u svrhu postakljivanja. Unutarnji dio gornjeg ili postakljenog zida od nekih jedne do jedne i pol stope [30 - 40 cm] bio je nedirnut vatrom, osim stoje poneko plosnato kamenje blago slijepljeno zajedno, i kamenje, koje je svo feldspatsko, slagano je u slojeve koji su redani jedan na drugi. Očigledno je, stoga, da su na izvornoj stijeni prvo postavljeni grubi temelji od gromada, a onda je debeo, nepovezan sloj uglavnom plosnatog kamenja od feldspatskog pijeska, drugačije vrste od onog koji se može naći u neposrednoj okolini, postavljen na ove temelje i postakljen vrućinom primijenjenom izvana. Takvi temelji od nepovezanog kamenja također su pronađeni u postakljenoj utvrdi Dun Mac Snuichan, na Loch Etive. Hamilton opisuje još jednu, puno veću postakljenu utvrdu koja je smještena na otoku na ulazu u Loch Ailort. Taj otok, čije je lokalno ime Eilean na Goar, najistočniji je, i sve su mu obale od strmih gnajsnih stijena; to je boravište i gnijezdilište brojnih morskih ptica. Ravna površina na vrhu nalazi se na 120 stopa [37 mj iznad razine mora, i na njoj su smješteni ostaci postakljene tvrđave, pravokutnog oblika, s kontinuiranim postakljenim bedemom debelim pet stopa [1,52 mj, koji je na jugozapadu spojen s velikom uspravnom stijenom odgnajsa. Prostor okružen ovim zidinama ima opseg od 420 stopa [128 mj, i širok je 70 stopa [21 mj. Bedemi su kontinuirani i debeli oko pet stopa. Na istočnom kraju nalazi se golema masa zida in situ, postakljenog s obje strane. U središtu prostora okruženog zidom nalazi se duboka depresija po kojoj su razbacane mase postakljenog zida, očigledno odvojene od svog izvornog mjesta. Hamilton, naravno, postavlja nekoliko očiglednih pitanja u vezi s utvrdama. Jesu li te strukture bile sagrađene kao sredstvo za obranu? Je li postakljivanje bilo rezultat plana i nezgode? Kako je izvedeno postakljivanje? U tom procesu postakljivanja, veliki kameni blokovi stopljeni su s manjim krhotinama u čvrstu, staklastu masu. Objašnjenja postakljivanja malobrojna su i rijetka, i nijedno od njih nije univerzalno prihvaćeno. Jedna od ranih teorija bila je da su te utvrde smještene na drevnim vulkanima (ili njihovim ostacima), i da su ljudi koristili rastaljeno kamenje izbačeno erupcijama za gradnju svojih naseobina. Tu ideju zamijenila je teorija da su graditelji zidina isplanirali utvrde na taj način daje postakljivanje namjerno izvođeno radi učvršćivanja zidina. Ta teorija pretpostavljala je da su se palile vatre i da je dodavan zapaljivi materijal kako bi se stvorile zidine dovoljno čvrste da podnesu vlažnost lokalne klime ili napade neprijateljskih vojski. To je zanimljiva teorija, ali ona predstavlja i nekoliko problema. Za početak, ništa zapravo ne ukazuje na to da takvo postakljivanje zaista učvršćuje zidine utvrde; prije izgleda kao da ih slabi. U mnogim slučajevima čini se da su se zidine utvrda srušile zbog vatre. Također, budući da su zidine mnogih škotskih utvrda samo djelomično postakljene, teško da se to pokazalo kao djelotvorna metoda gradnje. Julije Cezar je u svojoj priči o galskim ratovima opisao vrstu utvrde od drva i kamena, poznatu kao murus gallicus. To je bilo zanimljivo onima koji traže rješenja zagonetke postakljenih utvrda, jer su te utvrde bile napravljene od kamenog zida ispunjenog krhotinama kamenja, s ubačenim trupcima radi stabilnosti. Činilo se logično predložiti da je paljenje takvog drvom ispunjenog zida moglo stvoriti fenomen postakljivanja. Neki istraživači sigurni su da su postakljivanje izazvali graditelji utvrda. Arthur C. Clarke citira tim kemičara iz Nacionalnog povijesnog muzeja u Londonu koji su proučili brojne utvrde:



Uzimajući u obzir visoke temperature koje su morale biti stvorene, i činjenicu da se možda šezdesetak postakljenih utvrda može naći u ograničenom geografskom području Škotske, ne vjerujemo daje taj tip struktura rezultat slučajnih vatri. Toje zahtijevalo pažljivo planiranje i gradnju. Međutim, jedna škotska arheologinja, Helen Nisbet, vjeruje da postakljivanje nisu namjerno izazivali graditelji utvrda. U detaljnoj analizi tipova korištenog kamenja, ona otkriva da je većina utvrda sagrađena od kamenja koje je lako dostupno na izabranoj lokaciji, a ne birano zbog svog svojstva postakljivanja. Sam proces postakljivanja, čak i ako je namjerno izvođen, prilično je zagonetan. Tim kemičara iz Zagonetnog svijeta Arthura C. Clarkea podvrgao je uzorke kamenja iz 11 utvrda rigoroznim kemijskim analizama, i izjavio da su temperature potrebne za postizanje postakljivanja bile toliko visoke - do 1.100 °C - da jednostavno paljenje zidina od kamenja s umetnutim drvom nije moglo postići takve temperature. Usprkos tome, eksperimenti koje su 1930-ih izveli slavni arheolog V. Gordon Childe i njegov suradnik VVallace Thomevcroft, pokazali su da se utvrde mogu zapaliti i stvoriti dovoljno topline za postakljivanje kamena. 1934, ta dvojica projektirala su pokusni zid koji je bio dug 12 stopa [3,66 m] i širok i visok po šest stopa [1,83 m], koji je za njih izrađen u Plean Colliervu u Stirlingshireu. Oni su koristili stare samotne opeke za vanjske slojeve i rudničke potpornje kao građevno drvo, i ispunili su šupljine između zidova grubim bazaltnim kockicama. Vrh su prekrili tresetom, a onda su nagomilali oko četiri tone starog građevnog drva i šiblja uza zidove i zapalili ih. Kako je u toku bila oluja sa snijegom, jak vjetar raspirio je zapaljenu mješavinu drva i kamenja, tako daje u unutarnjem dijelu došlo do određenog postakljivanja kamenja. U lipnju 1937, Childe i Thomevcroft ponovili su svoje pokusno ostakljivanje na drevnoj utvrdi Rahoy, u Argvllshireu, koristeći kamenje pronađeno tom mjestu. Međutim, njihovi eksperimenti nisu riješili nijedno od pitanja koja okružuju postakljene tvrđave, jer su samo dokazali da je teoretski moguće nagomilati dovoljno drva i šiblja na mješavinu drva i kamena da dođe do postakljivanja mase kamenja. Jedna od kritika upućenih Childeu je da se čini kako je upotrijebio veći udio drva u odnosu na kamen nego što je, prema mišljenju mnogih povjesničara, bio slučaj u drevnim utvrdama od drva i kamena. Važan dio Childeove teorije bio je da su agresori, a ne graditelji, pri napadu palili zidove pomoću gomila šiblja i drva; međutim, teško je razumjeti zašto bi ljudi opetovano gradili obrane koje su napadači mogli uništiti vatrom, kad bi veliki bedemi od samog kamena ostali neoštećeni. Kritičari teorije o napadima ističu da bi za stvaranje dovoljno topline prirodnom vatrom zidovi morali biti konstruirani specijalno za stvaranje potrebne topline. Čini se nerazumnim predlagati da bi graditelji stvarali utvrde upravo kako bi mogle biti spaljene ili da bi napadači poduzimali tako velik napor da stvore vrstu vatre koja bi bila potrebna za postakljivanje zidova barem tradicionalnim tehnikama. Zajednički problem svih teorija njihova je pretpostavka primitivnog stanja kulture povezane s drevnom Škotskom. Zapanjujuće je pomisliti koliko je brojno i dobro koordinirano moralo biti stanovništvo ili vojska koja je izgradila te drevne strukture i boravila u njima. Janet i Colin Bord, u svojoj knjizi Zagonetna Britanija, govore o Maiden Castleu (Djevičin dvorac) kako bi dali predodžbu o golemim razmjerima tog čuda pretpovijesnog građevinarstva. On prekriva površinu od 120 jutara [48 hektara], s prosječnom širinom od 1.500 stopa [457 m] i dužinom od 3.000 stopa [915 m]. Unutarnji opseg dug je 1,5 milju [2,41 km], i procjenjuje se da bi za njegovu obranu bilo potrebno 250.000 ljudi! Teško je, stoga, vjerovati da je ta građevina služila kao obrambena utvrda. Za arheologe su oduvijek veliku zagonetku predstavljali višestruki i labirintski istočni i zapadni ulazi na svakom kraju ograđenog prostora. Izvorno su mogli biti sagrađeni u svrhu procesijskog ulaženja ljudi neolitskog doba. Kasnije, kad su ratnici željeznog doba koristili to mjesto kao tvrđavu, vjerojatno su ih držali korisnim kao sredstvo za zbunjivanje napadačke sile koja pokušava ući. Činjenica da tako mnogo tih «brdskih utvrda» ima dva ulaza -jedan na sjeveru ili istoku i drugi na jugu ili zapadu - također ukazuje na neki oblik obreda posvećenih Suncu. S 250.000 ljudi koji su branili utvrdu, govorimo o ogromnoj vojsci u vrlo organiziranom društvu. To nije družina Pikta odjevenih u



krzna koji kopljima brane utvrdu od pljačkaških bandi lovaca-skupljača. Međutim, pitanja ostaju. Kakva je golema vojska boravila u tim utvrdama na liticama uz more ili ulaze u jezero? I od kakve su se goleme pomorske sile ti ljudi neuspješno branili? U drevnim vremenima postojala je tvar poznata iz pisanih djela kao grčka vatra. To je bila neka vrsta drevnih napalm-bombi koje su se izbacivale katapultima i nisu se mogle ugasiti. Za neke vrste grčke vatre čak se tvrdilo da gore i pod vodom, zbog čega su se koristile u pomorskim bitkama. (Pravi sastav grčke vatre nije poznat, ali morao je sadržavati tvari kao što su fosfor, katran, sumpor ili druge zapaljive kemikalije.) Je li za posta klj iva nje mogao biti odgovoran neki oblik grčke vatre? Dok zagovornici teorije o drevnim astronautima možda vjeruju da su vanzemaljci postaklili te zidove svojim atomskim oružjem, čini se vjerojatnijim da je to rezultat ljudskom rukom stvorene apokalipse kemijske prirode. Je li ogromna flota, s opsadnim strojevima, bojnim brodovima i grčkom vatrom napala goleme utvrde i na kraju ih spalila paklenom paljbom? Dokaz koji predstavljaju postakljene utvrde jasan je: neka vrlo uspješna i organizirana civilizacija živjela je u Škotskoj, Engleskoj i VValesu u pretpovijesno vrijeme, oko 1000. pr. Kr. Ili ranije, i gradila je divovske strukture, uključujući i tvrđave. To je očigledno bila pomorska civilizacija koja se pripremala za pomorsko ratovanje, kao i za druge oblike napada. Postakljene ruševine u Francuskoj, Turskoj i na Bliskom Istoku Postakljene ruševine također se mogu naći u Francuskoj, Turskoj i na nekim područjima Bliskog Istoka. 0 postakljenim utvrdama u Francuskoj raspravlja se u članku M. Daubree pod naslovom «0 tvarima uzetim iz nekih 'Forts Vitrifies' u Francuskoj«, objavljenom u American Journal of Science (sv. 3, br. 22, 1881, str. 150-151). Autor spominje nekoliko utvrda u Bretanji i sjevernoj Francuskoj čiji su granitni blokovi bili postakljeni. On navodi «djelomično rastaljeno granitno kamenje iz utvrda Chateau-vieux i Puy de Gaudy (Creuse), kao i iz okolice Saint Brieuca (C6tes-du-Nord)». Doubree, razumljivo, nije mogao dati jednostavno objašnjenje za postakljivanje.Slično tome, ruševine Hattusasa, drevnog hetitskog grada u današnjoj središnjoj Turskoj, djelomično su postakljene. Hetiti su također bili povezani sa svijetom drevne Indije. Protoindijsko pismo pronađeno je u Hattusasu, i znanstvenici danas priznaju da je indijska civilizacija, kao što tvrde drevni Indijski tekstovi poput Ramavane, stara mnogo tisućljeća. U svojoj knjizi Biblija kao povijest, iz 1965, njemački povjesničar VVerner Keller navodi neke od zagonetki povezanih s Hetitima. Prema Kelleru, Hetiti se prvi put spominju u Bibliji (Postanak 23) u vezi s biblijskim patrijarhom Abrahamom, koji je od Hetita kupio grobno mjesto u Hebronu za svoju suprugu Saru. Konzervativni klasični znanstvenik Keller bio je time zbunjen, jer je Abrahamovo razdoblje bilo oko 2000. -1800. pr. Kr., dok se za Hetite tradicionalno smatra da su se pojavili u 16. stoljeću pr. Kr. Kellerajejoš više zbunila biblijska tvrdnja (u Brojevima 13:29-30) da su Hetiti bili utemeljitelji Jeruzalema. To je fascinantna tvrdnjajerbitoznačilodasu Hetiti također držali Ba'albek, koji leži između njihovog kraljevstva i Jeruzalema. Hramsko brdo u Jeruzalemu podignuto je na temeljima od golemih kamenih blokova, kao i Ba'albek. Hetiti su definitivno koristili divovske megalitske konstrukcije poznate kao kiklopske - goleme mnogokutne blokove nepravilnih oblika, savršeno međusobno uklopljene. Masivni zidovi i vrata Hattusasa konstrukcijski su sablasno slični onima u visinama Anda i drugim megalitskim lokacijama širom svijeta. Razlika je u tome što su u Hattusasu dijelovi grada postakljeni, i kameni zidovi bili su djelomično rastaljeni. Ako su Hetiti bili graditelji Jeruzalema, to bi značilo daje drevno Hetitsko Carstvo postojalo nekoliko tisuća godina i daje graničilo s Egiptom. Zaista, hetitsko hijeroglifsko pismo neporecivo je slično egipatskim hijeroglifima, vjerojatno više od bilo kojegdrugogjezika. Neki od drevnih zigurata u Iranu i Iraku također sadrže postakljeni materijal, za koji arheolozi ponekad vjeruju da je nastao pod utjecajem grčke vatre. Na primjer, za postakljene ostatke zigurata u Birs Nimrodu (Borsippa), južno od Hillaha, nekada se pogrešno mislilo da su Babilonska kula. Ruševine su okrunjene masom postakljene pečene gline - zapravo cigli koje je intenzivna toplina stopila u jednu masu. To je moglo biti posljedica užasnih drevnih ratova opisanih u Ramayani i Mahabharati, iako su rani arheolozi taj efekt pripisivali gromu. Postakljene ruševine u kalifornijskoj Dolini smrti: Dokaz atomskog rata?



U Tajnama izgubljenih rasa, Rene Noobergen raspravlja o dokazima kataklizmičkih ratova u dalekoj prošlosti koji uključuju upotrebu letjelica i oružja koja su postaklila kamene gradove. Najbrojnije postakljene ruševine u Novom svijetu nalaze se na zapadu Sjedinjenih Država. 1850, američki istraživač kapetan Ives William VValker prvi je vidio neke od tih ruševina, smještenih u Dolini smrti. On je otkrio grad dug oko jedne milje [1,61 km], u kojem su još bile vidljive linije ulica i položaji zgrada. U središtu je pronašao ogromnu stijenu, visoku 20 do 30 stopa [6,1 - 9,15 m], na kojoj su bili ostaci enormne građevine. Južna strana stijene i građevine bila je rastaljena i postakljena. Walker je pretpostavio da je za tu pojavu bio odgovoran vulkan, ali u tom kraju nema vulkana. Pored toga, tektonska toplina nije mogla uzrokovati takvo taljenje površine stijene.Jedan suradnik kapetana VValkera koji je nastavio njegovo početno istraživanje, komentirao je: «Cijela regija između rijeka Gila i San Juan prekrivena je ostacima. Tamo se mogu pronaći ruševine gradova koji su morali biti ogromni, i oni su spaljeni i dijelom postakljeni, puni rastaljenog kamenja i kratera izazvanih vatrama koje su bile dovoljno tople da rastale kamen ili metal. Tamo se nalaze kamena popločanja i kuće rascijepljene monstruoznim pukotinama, [kao da su bile] napadnute divovskim 'vatrenim plugom'.« Te postakljene ruševine u Dolini smrti zvuče fascinantno - ali postoje li one zaista? Svakako ima dokaza o postojanju drevne civilizacije na tom području. U kanjonu Titus, petroglife i natpise u stijene su uklesale nepoznate pretpovijesne ruke. Neki stručnjaci misle da su te grafite možda napravili ljudi koji su tu živjeli puno prije Indijanaca za koje znamo, jer preživjeli Indijanci ne znaju ništa o tim znakovima i zapravo se prema njima ponašaju s praznovjernim strahopoštovanjem. U Čudnoj Americi Mm Brandon kaže: Legende Piuta govore o gradu ispod Doline smrti, koji zovu Shin-au-av. Tom Wilson, indijanskivodič iz 1920-ih, tvrdio je da je njegov djed ponovno otkrio to mjesto odlutavši u miljama dug labirint spilja ispod dna doline. Indijanac je na kraju došao do podzemnog grada u kojem su ljudi govorili nerazumljivim jezikom i nosili odjeću načinjenu od kože.Wilsonje tu priču ispričao nakon stoje lovac na zlato po imenu White izjavio daje propao kroz pod jednog napuštenog rudnika u klancu Wingate i našao se u nepoznatom tunelu. White gaje slijedio do niza prostorija, gdje je pronašao stotine humanoidnih mumija odjevenih u kožu. Zlatne poluge bile su naslagane poput cigli i nagomilane u posudama. White je tvrdio da je istražio spilje u tri navrata. Jednom prilikom pratila gaje njegova supruga; drugi put s njim je bio njegov partner Fred Thomason. Međutim, nitko od njih nije bio u stanju ponovno pronaći ulaz u spilju kada su pokušali odvesti grupu arheologa u obilazak tog mjesta.M O autoru: David Hatcher Childress je istraživač, izdavač i autor preko 15 knjiga o izgubljenim civilizacijama i znanosti, kao i o slobodnoj energiji, antigravitaciji i NLO-ima. On je redovni govornik na konferencijama i traženi gost na američkim radijskim govornim emisijama i specijalnim TV prilozima. Datum objave: 18.09.2006.


A l b e r t E i n s t e i n


(preuzeto sa: http://users.skynet.be/orbus/e-history/)

Ajnstajn Albert ( Albert Einstein (1879-1955) Njemacko-americki naucnik, profesor na univerzitetu u Cirihu (Zürich 1909-1911), u Pragu

(Praha 1911-1912) u Berlinu (1914- 1933). Godine 1920-te postao je posebni frofesor na univerzitetu u Lajdenu (Leiden-NL), oficijelno sve do 1946. Nakon krace posjete Belgiji i

Engleskoj 1933 god. naselio se u Sjedinjenim Americkim Drzavama, gdje je postao profesor u teoretskoj fizici na institutu za progresivne studije (Advanced Study) u Princetonu.

Profesor Albert Ajnstajn kao naucnik postao je poznat narocito preko njegove posebne i opste teorije o relativitetu, koja je inace formirala bazu za sve moderne teorije o evoluciji svijeta i univerzuma. Njegova poznata formula E=mc2 ustvari je jedan relativni pojam po kojem su masa i energija u suštini ekvivalentne velicine; one su na osnovu ove formule

naspram srazmjerne.

Jedna od mnogih Ajnštajnovih izreka: "Da sam znao da Njemcima nikad neće uspjeti da naprave atomsku bombu, nebi ni prstom

mrdnuo." Albert Einstein

Kosmologicka konstanta Kosmologicka konstanta kao (lambda-pojam) uvedena je od Alberta Ajnstajna kod postavljanja jednog svemirskog modela pomocu njegove opce teorije relativiteta, po cemu je moguce utvrditi postojanje jednog statickog svemira. Uporedjenja polja iz Ajnstajnove teorije relativiteta dopustaju postojanje samo jednog izkostanog ili jednog iskvrcenog svemira. Ajnstajn je zato postulirao jednu vrstu kosmicke odbijajuce snage, koja djeluje izmedju svih objekata u svemiru. Ova snaga bi iskljucivo zavisila od udaljenosti izmedju dva objekta, a ne od njihove mase. U Ajnstajnovoj viziji kosmicko odbijanje srusilo bi svemir, a kao posljedice toga bile bi medjusobne precizno kompenzirane sile teze . Tek kad se nekoliko godina kasnije otkrilo iskostavanje svemira, iz kojeg se vidjelo da svemir nije statican, Ajnstajn je nazvao uvodjenje kosmicke konstante, najvecu zabludu u njegovom zivotu. U toku osamdesetih godina kosmolozi su dobili ponovo interes za uvodjenjem (prvo manje) kosmologicke konstante, cime bi se (moguce) mogli rijesiti odredjeni problemi iz standardnog modela prve eksplozije svemira. Teorija relativiteta Prirodno znanstvena odn. fizicka teorija koja je postavljena od njemacko-americkog fizicara Alberta Ajnstajna (1879-1955), a koja se sastoji iz specijalne teorije relativiteta (1905) i opce teorije o relativitetu (1916). Specijalna teorija relativiteta opisuje nacin na koji se klasicne zamišljene slike moraju uskladiti preko prostora i vremena u situaciji gdje nastupaju brzine koje se primicu brzini svjetlosti. Tako je opisano; da za jednog posmatraca (koji stoji) leteci objekti se vrlo brzo suzavaju u pokretnom pravacu (Lorencova-konstanta ili prostorno suzavanje), zbog cega se vrijeme za brzo leteci objekat polaganije ispravlja nego za mirujuceg posmatraca (vremenska diletacija ili vremenski talm). Dakle, specijalna teorija relativiteta daje dokaz da je relativno shvatanje, istovremeno jedan relativni pojam, po kojem su masa i energija u suštini ekvivalentne velicine; one su naspram srazmjerne na osnovu poznate formule E=mc2, gdje je ‘c’ brzina svjetlosti (300.000 km/s). Pretpostavka specijalne teorije relativiteta, ukljucujuci i primjenu Lorencove-konstante i vremenske dilatacije, u medjuvremenu je eksperimentalno potvrdjena. Opca teorija relativiteta nudi jedan novi opis sile teze, koji se prihvata kao geometrijska sadrzina od jednog cetverodimenzionalnog vremenskog svemirskog kontiniuma. Prema ovoj teoriji teska masa prouzrokuje mjestimicni zavoj u vremenu i prostoru, pri cemu su svjetlosne zrake ukrivljene. Ovo predvidjanje vec u maju 1919 eksperimentalno je potvrdjeno od britanskog astrofizicara Artura Edingtona (Arthur S. Eddington) za vrijeme jedne (specijalno za taj cilj poduzete) ekspedicije, pri cemu se prema zvjezdanoj svjetlosti mjerila krivulja sile teze sunca. Takodjer premjestanje perihelijuma sa putanje planete Merkura ne moze se u potpunosti objasniti bez primjene teorije relativiteta. Ova teorija dalje predvidja postojanje gravitacionog zracenja, koje jos nikad nije direktno izmjereno, ali cije postojanje je indirektno pokazano

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/einstein.htm (1 of 2) [20.11.2008 12:41:07]


kroz promatranje na duplom pulsaru PSR1913+16. Dakle po Ajnstajnu su prostorne i vremenske velicine samo srazmjerne odn. relativne velicine, te se ne mogu ni odredjivati nezavisno jedne od drugih. Specijalna teorija relativiteta: svaki opci prirodni zakon koji vazi u odnosu prema koordinatnom sistemu ‘k’ mora takodjer nepromjenjeno vaziti u odnosu na koordinatni sistem ‘k1’ koji se u odnosu prema ‘k’ krece jednako ‘uniformno’ translatorno. Ova teorija pociva dalje na nacelu da svjetlost u vakumu ima uvjek odredjenu brzinu prostiranja. Opca teorija relativiteta: fizicki zakoni nezavisni su od stanja kretanja koordinatnog sistema; istovremenost zbivanja u prirodi odredljiva su jedino mjerenjem koje je skopcano sa kretanjem. (lat. relative = srazmjerno, odnosno, relativno) Dupli pulsar Popularno ime od pulsara PSR 1913+16 u sazvjezdju Orla (Aquila). Iz periodicne promjene u pulsnoj frekvenciji covjek je samo mogao ustanoviti da pulsar sacinjava dio duplog zvjezdanog sistema koji se sastoji iz dvije neutronske zvijezde. Ta dva kompaktna objekta obrcu se jedan oko drugoga sa vremenskom putanjom obrtanja od oko 7h:45m. Tacna mjerenja na primljenim prilaznim vremenskim tackama radio pulseva daju na vidjelo da vremenska putanja polako ali sigurno postaje sve kraca. Udaljenost izmedju ove dvije neutronske zvijezde ocevidno se smanjuje. Uzrok lezi u gubitku energije kao posljedica emitovanja gravitacionog zracenja. Izmjereni gubitak energije egzaktno se poklapa sa predvidjanjima Ajnstajnove teorije relativiteta; smanjivanje obrtnog vremena kod duplog pulsara do sada je jedini (indirektni) pokazatelj za postojanje gravitacionog zracenja. Gravitaciono zracenje Zracenje koje se, prema Ajnstajnovoj opcoj teoriji relativiteta, emitira prilikom brzog kretanja velikih masa, isto kao sto je brzo okretanje nebeskih tijela jednih oko drugih, pogotovo teskih zvijezda, eksplozija zvijezda i sl.. Kod duplog pulsara otkrivenog 1974 ustanovljen je promjena putanje koja se može objasniti gravitacionim zraeenjem. Na raznim mjestima na zemlji stoje detektori kojima se ovo zraeenje (nadamo se) može registrirati; novi detektori su u proizvodnji ili u pripremi. Opšta teorija relativiteta Dio teorije relativiteta gdje se upotrebljava sistem koordinata koji jedni naspram drugih postizu ubrzanje. Na osnovu ovoga covjek moze jedan sistem koji sadrzava silu teze shvatiti kao ubrzani sistem. Poznati rezultati iz opste teorije relativiteta u prostoru: u okolini jedne velike kolicine mase, svemir je savijen i postaje malo uvijen; kod prevelike koncentracije mase ni svjetlo ne moze otici od mase. (crna rupa). Kerovo rjesenje Rješenje na osnovu jednacine iz Ajnstajnove opce teorije relativiteta za rotirajucu crnu rupu, pronadjenu od australijskog fizicara Dz. Kera (J.Kerr). Kod rotiranja crne rupe dogadjaj na horizontu nije (ispupcen) okrugao, vec jednostavno plosnat (pločast). Na temelju Kerovog rješenja i Ajnštajnove teorije izgleda da je moguće pod odredjenim prilikama dogadjaj na horizontu mimoići bez da se zauvjek završi u crnoj rupi. Promjene u Njutnovoj teoriji gravitacije (zbog Ajnstajnove teorije relativiteta) (Njutnov zakon privlacenja). Daje snagu 'F' na cemu se dvije mase 'M' i 'm' obostrano privlace na udaljenosti 'r' . Sa ovim zakonom Njutn (Isak Newton) tvrdio je (1687) da dva komada materijala djeluju jedan na drugi bez jedne ili druge medju materije (actio in distans). Tek oko 1900 dolazi do promjene sa Ajnstajnovom teorijom relativiteta.

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/einstein.htm (2 of 2) [20.11.2008 12:41:07]

http://users.skynet.be/orbus/e-history/#Opsta teorija relativiteta

INET ISP

INET ISP

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/error.html [20.11.2008 12:41:08]

http://www.inet.ba/

Untitled Document

FILM 'IZVANZEMALJSKE AUTOPSIJE' JE "LAŽAN"!

(Preuzeto sa UFO NAUTICA: http://www.uforadio.ne1.net/ )

Sve je počelo 1995. godine. Engleski producent Ray Santilli pustio je tada u javnost snimku za koju se tvrdilo da predstavlja autentični prikaz 'izvanzemaljske obdukcije'. Snimka je prikazivala preminulo humanoidno biće položeno na stol, nad kojim se vrši medicinsko seciranje. Mediji preuzimaju priču koja osvaja svijet, te je do sada napisano stotine članaka i snimljeno mnoštvo dokumentaraca oko ovoga filma koji se pokušavao prikazati kao seciranje nad izvanzemaljcem pronađenim u Roswellu 1947. godine.

Ray Santilli je spremno krenuo u akciju da izvuče finacijsku korist u prodaji TV prava za prikazivanje ovoga filma. To mu je umnogome i uspjelo. Mnoge medijske kuće otkupile su film i nastavile ga analizirati u TV emisijama sa raznim okruglim stolovima i znanstvenim debatama. Na tom polju, najviše vremena uložili su TV kanali RTL i RAI. Na talijanskom RAI-u svojevremeno je bila čak organizirana i velika znanstvena debata gdje su prisustvovali astronomi, astrofizičari i istraživači poput Philip Mantela, koji su argumentirali 'za' i 'protiv' stavke u filmu. U analize se u to vrijeme bila uključila i tvrtka KODAK. Ray Santilli je konstantno ustrajavao na tvrdnji da je film 'izvanzemaljske obdukcije' autentičan.

Konačno, 11 godina nakon medijskog cirkusa, priča dobiva svoj potpuni preokret. 4. travnja 2006. godine, kanal SKY 1, emitirao je dokumentarac 'Eamon Investigates - Alien Autopsy'. Dokumentarac prikazuje najnoviji intervju sa Ray Santillijem koji sada mijenja priču. Santilli sada tvrdi da je zaista vidio stvaran film 'izvanzemaljske obdukcije', te ga je i na kraju uspio kupiti od tajanstvenog 'američkog kamermana'. No, film je bio u tako lošem stanju, da ga je zbog toga odlučio rekonstruirati. Ta snimljena rekonstrukcija je upravo taj poznati film 'izvanzemaljske obdukcije' koji smo gledali u medijima. Santilli tvrdi da je ipak u rekonstruiranom (lažiranom) filmu

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/film_autopsija.htm (1 of 2) [20.11.2008 12:41:09]


Untitled Document

bilo ukomponirano oko 5 % stvarnoga materijala koji je još bio u prihvatljivom stanju, no ne navodi koji to točni dijelovi jesu.

Po prvi put se priznaje da je u rekonstrukciji modela 'humanoidnog bića' sudjelovao engleski kipar John Humphreys. Što se tiče poznatih 6 pristiju bića, Santilli priznaje da se radilo o 'umjetničkoj slobodi'. Poznati ostaci letjelice koji su bili uklopljeni u film, također su izrađeni od Humphreysa.

Santillijevo priznanje odjeknulo je poput bombe u ufološkoj zajednici. Ipak, kada sve zbrojimo i oduzmemo, činjenica ostaje da je Santilli prije tvrdio da je ono što gledamo 'autentično', no sada tvrdi da je to 'rekonstrukcija na osnovu autentičnoga'. Bez obzira na Santillijeva premišljanja, takav nemaran i neozbiljan pristup dovoljan je da priču odvedemo u mirovinu i zaključimo slučaj kao običnu podvalu.

Ipak priča će očito živjeti još neko vrijeme. U kina upravo kreće filmska komedija 'Alien Autopsy' u kojoj glume Bill Pulman i Harry Dean Stanton. Komedija je zasnovana na Santillijevom filmu, a govori o dva prijatelja koji odluče napraviti lažnu video snimku o izvanzemaljskoj obdukciji. Istraživač Ren Redfern tvrdi da bi možda to mogao biti uzrok Santillijeve nove priče koja služi u promociji obične kino kampanje, te ostaju i dalje neki elementi oko ovoga poznatoga filma, koji nisu do kraja razriješeni.

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/film_autopsija.htm (2 of 2) [20.11.2008 12:41:09]

Jedna egzotična teorija koja pokušava ujediniti zakone fizike predlažući pos...storne dimenzije, moći će se provjeriti satelitom koji će biti lansiran 2007

Nuklearna fuzija i ITER

Preuzeto sa www.croeos.net

U potrazi za Suncem na Zemlji – nuklearna fuzija Suočeni sa sve višim cijenama nafte i ostalih energenata, svijet se mora okretati prema novim izvorima energije. Nuklearna fuzija je jedna od mogućih alternativa.Dodamo li visokim cijenama nafte i povećanje temperature na Zemlji kao direktnu posljedicu stakleničkog učinka, potreba za jeftinom, čistom i sigurnom energijom postaje više nego jasna. Korištenje energija vjetra, sunca, plime i oseke – samu se neki od koraka prema ostvarenju tog cilja.No, u proteklih par desetljeća, znanstvenici su uporno i strpljivo radili na nečemu što predstavlja praktično neiscrpan izvor energije. Sedam zemalja je u Bruxellesu prošlog tjedna dalo svoj konačni potpis i suglasnost za izgradnju ITER-a u južnoj Francuskoj. O ITER-u smo pisali na CroEos-u više puta. Kratica ITER (International Thermonuclear Experimental Reactor) znači „Međunarodni termonuklearni pokusni reaktor“. ITER ujedno predstavlja i najveći ikada provođen pokusa s područja fuzijske energije i od njega se očekuje da će dati odgovore na pitanja o konkretnoj mogućnosti uporabe fuzijske energije u budućnosti. Sedam zemalja koje zajedničku ulažu u projekt su Sjedinjene Američke Države, Kina, Europska Unija, Indija, Japan, Koreja i Ruska Federacija – a očekuje se da će zajednički stvoriti i do 500 milijuna wata energije. U ovom članku se daje sažet pregled nuklearne fuzije s posebnim osvrtom na ITER na kraju članka. Nuklearna fuzija i fuzijska energija Fuzijska energija opisuje energiju koja se oslobađa u trenucima kada se manje nuklearne čestice sudaraju i spajaju (fuzioniraju) kako bi stvorile teže čestice. Ovaj proces je u Svemiru uobičajen – nuklearna fuzija predstavlja izvor energije za naše Sunce i zvijezde.Na Zemlji je stvar nešto drugačija i znanstvenici su se trudili iskoristiti energetski potencijal nuklearne fuzije radeći s plazmom – skupinom čestica, poput jezgri vodika, koje su nosioci električnog naboja. Kako se vodik vrlo jednostavno može dobiti iz vode, znanstvenici su u tome vidjeli mogućnost praktički neiscrpnog izvora za plazmu, a u konačnosti i energiju za čovječanstvo. No, tu se se pojavili i problemi.Da bi se plazma mogla koristiti u ove svrhe ona mora biti iznimno vruća – riječ je milijunima stupnjeva Celzija kako bi se čestice plazme mogle sudarati i oslobađati energiju u tom procesu. Postavilo se i pitanje spremnika koji bi čuvao tako vrelu plazmu – niti jedan poznati materijal ne može podnijeti tako veliku temperaturu. S vremenom je pronađeno rješenje i za ovaj problem – kako su čestice plazme nabijene i nosioci su naboja, moguće ih je „zarobiti“ u snažnom magnetskom polju. Znanstvenici i dalje traže najkvalitetnije načine i za ovaj način rada.Dodatni su izazovi u činjenici da plazma može pod utjecajem električne struje (koja je potrebna i za stvaranje tih snažnih magnetnih polja) postati nestabilna, stoga znanstvenici pokušavaju riješiti i taj problem. Jedan od načina je kreiranje i vrlo kompleksnih magnetskih polja u kojima se utjecaj struje na plazmu pokušava umanjiti. Što je potrebno za nuklearnu fuziju?

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/fuzija.htm (1 of 5) [20.11.2008 12:41:12]


Da bi došlo do fuzije, potrebno je prijeći određenu energetsku barijeru. Atomske jezgre se međusobno odbijaju zbog postojanja elektrostatske sile među pozitivno nabijenim protonima koji uz neutralne neutrone čine atomsku jezgru. No, ako se dva protona ipak uspiju približiti dovoljno jedan drugome, elektrostatsku silu među njima će nadvladati još snažnija nuklearna slika koja djeluje na vrlo malim udaljenostima.

Deuterij - tricij reakcija je najizgledniji temelj

za dobivanje energije nuklearnom fuzijom

Kada se nukleon (poput protona ili neutrona) doda jezgri, jaka sila ga privlači drugim nukleonima, ali to se uglavnom očituje samo od strane susjednih nukleona jer je ova sila dometom vrlo kratka. Nukleoni koji se nalaze u dubini jezgre, imaju oko sebe mnogo više susjednih nukleona od onih na površini. Kako manji nukleoni imaju veći omjer površine prema volumenu, energija vezanja (binding energy) po nukleonu se zbog jako sile općenito povećava s veličinom nukleona, ali se približava nekakvoj konačnoj vrijednosti koja odgovara onoj za potpuno okruženi nukleon.S druge strane, elektrostatska sila je obrnuto proporcionalna kvadratu, pa će zbog toga proton koji je dodan jezgri osjećati elektrostatsko odbijanje od svih protona koji se nalaze u jezgri. Elektrostatska energija po nukleonu se zbog elektrostatske sile povećava bez granice kako se povećava i sama jezgra. Ukupni rezultat ovih dviju sila koje se međusobno suprotstavljaju je taj da se energija vezanja po nukleonu općenito povećava s povećanjem veličine sve do elemenata poput željeza i nikla, te da se smanjuje za mnogo teže jezgre. Tim slijedom kod vrlo masivnih jezgri energija vezivanja postaje negativna, pa takve jezgre nisu stabilne već se s vremenom raspadaju u procesu koji se naziva radioaktivni raspad.Situacija je vrlo slična kada se dvije jezgre približe jedna drugoj. Kako se međusobno približavaju, svi protoni iz jedne jezgre odbijaju sve protone u drugoj jezgri. Jezgre je potrebno približiti da se, praktično, dotaknu da bi odbijanje među njima nadvladala jaka nuklearna sila kratkog dosega. Posljedično, čak i ako je takvo stanje (vezane jezgre) energetski stabilnije i povoljnije, potrebno je



prvo svladati veliku energetsku barijeru. Ova se pojava u kemiji naziva aktivacijska energija (ili energija aktivacije). U nuklearnoj fizici je poznajemo pod nazivom Coulombova barijera.Coulombova barijera je najmanja za izotope vodike – oni sadržavaju samo jedan pozitivni naboj jezgri. Biproton nije stabilan pa se tu nalaze uključeni neutroni i to tako da se uglavnom tvori jezgra helija koja je ekstremno čvrsto vezana.Ako za poticanje reakcije koristimo ubrzavanje jedne jezgre i njezino sudaranje s drugom, mirujućom – govorimo o „beam-target“ fuziji. Ako ubrzavamo obije jezgre i sudaramo ih onda se to naziva „beam-beam“ fuzija. Ako su jezgre sastavni dijelovi plazme u blizini termalnog ekvilibrija (ravnoteže), onda govorimo o termonuklearnoj fuziji. Što je temperatura? Temperatura je mjera prosječne kinetičke energije čestica – pa se grijanjem jezgre česticama dodaje energija. S vremenom jezgra će dobiti dovoljno energije da svlada barijeru od 0.1 MeV. Lagani račun pretvorbe elektronvolta u Kelvine daje brojku koja prelazi 1 GK (gigakelvin, milijardu kelvina) što je izuzetno visoka temperatura.No, tu postoje i dva učinka koji smanjuju ukupnu potrebnu visinu temperature. Kako je temperatura PROSJEČNA kinetička energija čestica, statistički gledano, možemo zaključiti da će u jezgri postojati neki nukleoni čija će temperatura i premašivati energetsku barijeru od 0.1 MeV, dok će drugi nukleoni imati mnogo nižu energiju.Dakle, samo oni nukleoni koji se nalaze u samom vrhu energetskog „repa“ i distribucije brzine doprinose većinom fuzijskim reakcijama.Drugi učinak je učinak (efekt) kvantnog tuneliranja. Kvantno tuneliranje omogućava da nukleoni koji nemaju dovoljno energije za svladavanje Coulombove barijere tuneliraju kroz preostalu barijeru. Iz ovog razloga i gorivo na nižim temperaturama može biti poticaj fuzijskih reakcija, s time da će se one odvijati dosta sporije. Metode čuvanja fuzijskog goriva Fuzijske reakcije mogu biti samoodržive ukoliko se osigura način da se dovoljna količina proizvedene energije u vidu topline usmjeri u održavanje goriva vrućim.Poseban izazov predstavljaju načini čuvanja tako vrućeg goriva. Gravitacijski spremnici Jedna od slika koje mogu biti uporabljene za čuvanje vrelog goriva je i gravitacijska sila. No masa potrebna u ovom slučaju je golema te je stoga najčešće mjesto na kojem susrećemo gravitacijski spremnike zapravo svemir tj. zvijezde. Čak i da se za gorivo koristi reaktivniji deuterij, i dalje bi bila potrebna masa poput Mjesečeve da ga zadrži. Magnetski spremnici Kako su plazme iznimno dobri vodiči električne energije, moguće je koristiti magnetska polja da s njima zatočimo i čuvamo fuzijsko gorivo. Moguće je koristiti čitav niz različitih i posebno dizajniranih polja – zrcalna, toroidalna – s posebnim naglaskom na poznate uređaje koji se zovu Tokamak. Inercijalni spremnici Treći princip čuvanja fuzijskog goriva se temelji na primjeni vrlo naglog pulsa energije na velikoj površini fuzijskog goriva čime ga se potakne da ono simultano „implodira“ i zagrije se do visoke temperature uz izuzetno visok tlak. Ako je gorivo dovoljno gusto i vruće, brzina fuzije će biti dovoljno visoka da sagori značajan dio goriva prije nego se ono rasipa. Za postizanje ovih ekstremnih uvjeta, početno hladno gorivo mora biti eksplozivno stlačeno. Princip inercijalnog spremnika se koristi u hidrogenskim bombama, gdje se kao upaljač koriste rendgenske (x) zrake koje stvara fizijska bomba. Dodatno, princip se koristi i u „kontroliranim“ nuklearnim fuzijama gdje ulogu upaljača ima laser, ioni ili snop elektrona.



Metode stvaranja fuzije Postoji čitav niz metoda za stvaranje i djelovanje na nuklearnu fuziju. Neke od njih su „hladne“ u strogom značenju da niti jedan dio materijala nije vruć (osim, dakako samih reaktanata), neke su „hladne“ u ograničenom smislu te riječi što znači da je pokrov materijala na relativnoj niskoj temperaturi i tlaku dok reaktanti nisu i – neke su „vruće“ fuzijske metode koje stvaraju makroskopska područja s vrlo visokim temperaturama i tlakovima. Lokalno hladne fuzije Muon – katalizirana fuzija je dobro poznat i provjeren fuzijski proces koji se odvija pri uobičajenim temperaturama. Detaljno ga je proučavao Steven Jones u ranim 1980.-im godinama.Niskoenergetske nuklearne reakcije su područje koje zalaze u kontraverze i nisu osobito dokazano područje za stvaranje nuklearne fuzije Općenito hladne, a lokalno tople fuzije Sonoluminiscencija je metoda koja se koristi da se stvore akustični udarni valovi koji naprave balončiće koji se urušavaju ubrzo po svojem stvaranju, rezultirajući visokom temperaturom i tlakom. Tijekom 2002. Godine Rusi P. Teleyrkhan je izvijestio o mogućnosti da se u tim balončićima može ostvarivati fuzija – tz.v “sono – fuzija”. Do današnjeg dana ponovljeni eksperimenti su dali dvojbene rezultate i istraživanja se i dalje nastavljaju.Farnswoth-Hirsch fuzor je uređaj u kojem se odvija fuzija. Ova fuzija dolazi kao posljedica visoke efektivne temperature koju stvara elektrostatsko ubrzavanje iona. Ovaj je uređaj moguće jeftino konstruirati, no ukupna energija koju on proizvodi je manja od one koja se ulaže u sustav te je time on neisplativ.Fuzija potaknuta antimaterijom koristi mali količine antimaterije kao upaljač za male fuzijske eksplozije. Ovakav način uporabe se uglavnom dovodi u kontekst s istraživanjima mogućnosti uporabe nuklearnog pulsnog pogona. Vruće fuzije Standardna vruća fuzija u kojoj gorivo doseže vrlo visoke temperature i tlakove unutar fuzijskog reaktora ili u nuklearnim oružjima. ITER – International Thermonuclear Experimental Reactor ITER je međunarodni tokamak (uređaj koji vrelo fuzijsko gorivo drži zatočenim zahvaljujući snažnom magnetskom polju) čija se izgradnja planira u južnoj Francuskoj. Glavni cilj ITER-a je pokazati znanstvenu i tehnološku iskoristivost cjelovitog i pravog reaktora za dobivanje energije procesom nuklearne fuzije.ITER se gradi na temelju znanstvenih spoznaja i istraživanja na uređajima poput as DIII-D, TFTR, JET, JT-60, i T-15, ali je značajno veći od bilo kojeg od njih. Projekt bi trebao trajati 30 godina – od toga bi se 10 godina utrošilo na njegovu izgradnju, a 2o godina na njegov rad. Ukupan trošak je procijenjen na 10 milijardi eura (oko 12.1 milijardu dolara, ili gotovo 73 milijarde kuna) – čineći ovime ITER drugim najskupljim znanstvenim projektom (odmah nakon Međunarodne svemirske postaje).



Presjek kroz ITER

(Prikazano uz dozvolu ITER-a)

Jedna od prednosti dobivanje energije fuzijom leži u činjenici da je ona neškodljiva za okoliš, široko je primjenjiva i u načelu je neiscrpna – sve to, znanstvenici vjeruju, opravdava visoke troškove projekta.Očekuje se da bi ITER trebao moći davati 500MW fuzijske energije u trajanju i do 500 sekundi! U usporedbi s JET-ovih 16MW koje su trajale manje od sekunde ovo je golem napredak. Premda će ITER ukupnu energiju davati u vidu topline, ona neće biti korištena za dobivanje električne energije.Kratice ITER je u početku značila „International Thermonuclear Experimental Reactor“ no zbog negativnih konotacija u kojima se rabe pojmovi „termonuklearno“ i „eksperimentalno“, odustalo se od propagiranja te kratice. Dodatno ITER na latinskom znači „put“ – i ovo dvostruko značenje odražava ulogu ITER-a u korištenju nuklearne fuzije kao miroljubivog izvora energije.Globalno govoreći, ITER je pokusni korak između današnjih istraživanja fizike plazme i budućih elektrana koje će koristiti fuziju. Početak rada ITER-a se očekuje tijekom 2016. godine.


GMO i ptičja gripa – javni i tajni plan

GMO i ptičja gripa – javni i tajni planPiše: F.William Engdahl (predavanje koje je Engdahl održao sredinom svibnja u Zagrebu)

Prijevod: Krešimir JukićIzvor: Nexus magazin - lipanj/srpanj - broj 13

Nemamo puno vremena da promijenimo situaciju, pa ću biti izravniji nego obično: GMO su ono što Pentagon zove "dominacija punog spektra". Kontrola nad svima, svagdje, kroz vojnu, ekonomsku, zdravstvenu kontrolu (uključujući i psihologiju) te kontrolu hrane.Ovo je nevjerojatna priča o ljudima koji su mislili da se mogu "igrati Boga", ali to nisu. To je priča o aroganciji i pohlepi za moći. To je priča o našoj budućnosti kao zdravih ljudskih bića. To je priča o patentiranju života radi privatnih profita i privatne kontrole nad ljudima.Želio bih odmah na početku reći koja je zapravo svrha GMO hrane. Od 1970-ih, službena politika Sjedinjenih Država je sustavno ubijanje stanovništva širom svijeta, posebno u resursima bogatim zemljama u razvoju. To je počelo dok je Henry Kissinger bio državni tajnik i savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Nixona na početku 1970-ih, u isto vrijeme kad je Kissinger pripremao prvi "naftni šok", koji sam opisao u knjizi Stoljeće rata. Kissinger je bio potrkalo moćnih bogatih obitelji, posebno obitelji Rockefeller. Kissinger je postavio jednog čovjeka, dr. R. T. Ravenholta, u USAID ministarstva vanjskih poslova. Ravenholt je bio odgovoran za AID-ov program "Masovna imunizacija". On je bio tek beznačajan birokrat politike stvorene na puno višoj razini, razini Johna D. Rockefellera, Nelsona i Davida Rockefellera. Podršku joj je pružao tadašnji republikanski član Kongresa, George H. W. Bush, otac današnjeg predsjednika. Radilo se o programu redukcije populacije, skrivenom pod imenom imunizacija. Američka vlada je potajno, kriminalno, sterilizirala desetke milijuna žena širom svijeta, u Africi, u Aziji, U Latinskoj Americi. Bili su mudri. Za obavljanje prljavih poslova koristili su druge, poput UN-ovog Fonda za populacijske aktivnosti (sic). Ili Svjetske zdravstvene organizacije. 1970. je novi "dr. Smrt" američkog ministarstva vanjskih poslova, Ravenholt, na Panameričkoj konferenciji o zdravlju rekao, "Prevelik broj stanovnika temeljni je faktor u određenim međunarodnim sukobima..." Ravenholt i njegova populacijska politika zadržali su se i pod Jimmvem Čarterom. Pod Čarterom je kasnih 1970-ih isti Ravenholt izjavio da je politika američke vlade bila "pomoći u steriliziranju jedne četvrtine žena u svijetu". To je, kako je objasnio, bilo nužno radi zaštite interesa američkih korporacija od prijetnji revolucija iz Trećeg svijeta, potaknutihrastućom nezaposlenošću i zahtjevima za većim dijelom ekonomskog kolača. Otprilike u isto vrijeme, Rockefellerova zaklada tiho je počela tražiti djelotvornija sredstva za redukciju ili kontrolu svjetske populacije. Počeli su financirati znanstvena biološka istraživanja DNK i ljudske manipulacije i promjene genetičke strukture života radi kontroliranja rasta biljaka onako kako njima odgovara. To je bilo rođenje GMO.

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/GMO_i_pticja_gripa.htm (1 of 9) [20.11.2008 12:41:17]


WTO o GMOU ovom trenutku svijet čeka na konačnu odluku tajnog tribunala WT0-a, koja je najavljena za prosinac 2006. Slučaj je pokrenut u svibnju 2003, kada je EU optužena da je de facto proglasila moratorij na GMO.Preliminarnu odluku o ovom slučaju objavila je Svjetska trgovinska organizacija u Zenevi, Švicarska. Odluka WT0-a otvorila bi vrata najvažnije poljoprivredne regije, Europske Unije, za prisilno unošenje genetički manipuliranih biljaka. Iz onoga što sada vidim širom zemalja EU, uvjeren sam da će poljoprivredno-industrijska GMO mafija doživjeti neuspjeh. Ali to ovisi o nama običnim građanima koji volimo slobodu.Slučaj je pred WTO-u iznijela vlada Sjedinjenih Američkih Država zajedno s Kanadom i Argentinom tri GMO-om najzagađenija područja na svijetu.WTO-ov tribunal preporučio je da WTO-ovo Tijelo za rješavanje sporova, svjetski trgovinski policajac, zatraži od EU da svoje prakse "uskladi sa svojim obvezama prema (WTO-ovom) SPSa sporazumu." Nepokoravanje bi moglo rezultirati stotinama milijuna dolara godišnje globe, ili više.EU čeka na konačnu odluku. Sama Europska komisija podijeljena je oko GMO, s danskim povjerenikom za poljoprivredu koji je snažno za GMO i grčkim ministrom okoliša EU koji se snažno protivi GMO. Poljoprivrednici širom EU organiziraju spontane zone "bez GMO" i vrše pritisak na svoje političare da ne pognu glavu pred zahtjevima WTO-a. Istraživanja mišljenja pokazala su da europski građani, kada ih se pita, izražavaju snažan negativan stav prema GMO, često uz marginu od 60% ili više. U državi Hessen blizu Frankfurta, prvi poljoprivrednik koji je u Njemačkoj bio službeno ovlašten za sjetvu Syngentine patentirane Bt-176 sorte GMO kukuruza, bio je Gottfried Glockner, u to vrijeme uvjereni pristalica ideje o GMO. Upoznao sam Gottfrieda Glocknera, i mogu reći da sam rijetko sretao ljude takvog integriteta i s toliko osobne hrabrosti za suprotstavljanje pritiscima, ucjenama i prijetnjama zato što pokušava upozoriti poljoprivrednike i građane posvuda na pogubnu opasnost od GMO-a. Glockner je dobio službeno odobrenje 1997., godinu dana prije nego što je EU zabranila nove GMO.Do 2003. Glbcknerove nagrađivane krave počele su umirati jedna za drugom, druge su se rađale s grotesknim deformacijama, nakon što su bile hranjene isključivo Syngentinim GMO kukuruzom. Glockner je napravio testove u nezavisnom laboratoriju koji su pokazali da je njegova zemlja na kojoj su bili kukuruz i krave toksična, kao i organi njegovih mrtvih krava. Napravio je testove i dokazao da je razlog Syngentin GMO kukuruz. Od uvjerenog pro-GMO farmera postao je njegov najglasniji protivnik i čovjek koji je jedini mogao zaustaviti GMO silovanje Europe. Syngenta i drugi pokušali su ušutkati Gottfrieda. On je pokrenuo spor protiv Syngente zato što je potpuno uništila njegove mogućnosti za bavljenje poljoprivredom. Njegov glas nije utihnuo, iako danas sjedi u zatvoru, zbog lažnih optužbi.Zapanjuje izvještaj o istraživanju vodeće ruske biologinje Irine Ermakove s Instituta za više živčane aktivnosti i neurofiziologiju Ruske akademije znanosti. Njen eksperiment bio je jednostavan: dodavala je brašno GMO soje u prehranu ženki štakora. Druge ženke bile su hranjene ne-GM sojom ili uopće nisu dobivale soju. Eksperimentalna prehrana počela je dva tjedna prije oplodnje ženki štakora, i nastavila se kroz trudnoću i dojenje. Novorođeni mladunci majki koje su bile hranjene GM sojom bili su primjetno manji. Sto je najalarmantnije, unutar tri tjedna, 25 od 45 štakora, ili 56% iz grupe s GMO sojom, uginulo je. Za usporedbu, iz grupe s ne-GMO sojom uginulo je samo 9%, a iz kontrolne grupe bez soje samo 6,8% štakora.GMO lobi je reagirao, ali ne tako da je zatražio nova istraživanja radi potvrđivanja ili opovrgavanja alarmantnog ruskog istraživanja. Umjesto toga pokrenuli su svoju moćnu mašineriju za odnose s javnošću da ocrni istraživanje dovodeći u pitanje njegovu točnost. Dr. Ermakova je bila prisiljena prekinuti pokuse zbog



nedostatka sredstava. Genetičari koji se "igraju Boga"14. travnja 2006, u svojim meditacijama za Veliki petak, poglavar Rimokatoličke crkve, papa Benedikt XVI. dao je jasnu i smionu izjavu. U svojim primjedbama iz Rima, papa je osudio znanstvenike genetičare "koji se igraju Boga".

Osvrnuvši se na nedavne događaje na području razvoja genetičkog inženjerstva, papa je upozorio protiv pokušaja da se "modificira sama gramatika života kakvu je stvorio i kakva je po volji Boga", napadajući genetičarske "bezumne, rizične i opasne pothvate koji pokušavaju zauzeti mjesto Boga, a nisu Bog." Osuđujući modernu društvenu "sotonističku" etiku, za koju je rekao da prijeti uništenjem čovječanstva, Benedikt XVI. je govorio 0 modernoj "antige-nezi", dijaboličnoj "oholosti usmjerenoj na eliminaciju obitelji." To je bila dosad najsnažnija osuda genetičkog inženjerstva životnih oblika, bilo biljnih ili životinjskih, koju je uputila Crkva. Ona je potvrdila ranije napore te iste Crkve kroz više desetljeća da se odupre divljoj agresiji na ljudsku reprodukciju koju financiraju i promiču krugovi u i oko Rockefellerove zaklade, od Vijeća za populaciju Johna D. III i NSSMb 200 Henrva Kissingera do tajnog cijepljenja ljudi posebno tretiranim injekcijama tetanusa. Papa nije spominjao imena, ali je lako mogao spomenuti obitelj Rockefeller i njihove bogate privatne zaklade. Oni su stvorili Pokret za kontrolu populacije, financirali istraživanja 0 kontroli rađanja, uključujući prvu kontracepcijsku pilulu i spirale za okretanje trenda rasta stanovništva, posebno u siromašnim nerazvijenim zemljama.Ista obitelj Rockefeller i njihova Rockefellerova zaklada osnovali su takozvanu znanost genetičkog inženjerstva. To je "njihov" projekt. Oni su ti koji se "igraju Boga".Nije jasno hoće li GMO neman biti zaustavljena ili neće. To ne ovisi 0 našim izabranim političarima ili birokratima u Bruxellesu. To u potpunosti ovisi 0 NAMA, običnim građanima, "širokim masama", i, usudio bih se reći, Bog je u ovome zaista na našoj strani, nemojmo zaboraviti.Nova njemačka kancelarka, Angela Merkel, želi preokrenuti opreznu GMO politiku te zemlje i promicati GMO kao "znanost budućnosti". Pa ipak, grupe njemačkih poljoprivrednika u tisućama brzo organiziraju opoziciju. Sličan otpor raste u Poljskoj, Hrvatskoj, Francuskoj i širom EU.



Malo je ljudi svjesno koliko je cijeli GMO poljoprivredno-indu-strijski kartel u ovom trenutku ranjiv. Novi oblici medija i privatne komunikacije izvan konvencionalnih, a vrlo često i politički "korektni" mediji glavne struje, pojavljuju se u cyberprostoru i prenose iskustva farmera kao što su Glbckner, Percy Schmeiser iz Kanade, ili znanstvenika kao što su Arpad Pusztai u Škotskoj, ili prof. Marijan Jošt ovdje u Hrvatskoj onih koji hrabro riskiraju sve da bi upozorili svijet na opasnost od GMO projekta patentiranja života.Sjetimo se riječi Henrva Kissingera: "Kontrolirajte naftu, kontrolirat ćete zemlju; kontrolirajte hranu, kontrolirat ćete ljude..." U 2006, Bushova administracija u Washingtonu očigledno ima čvrstu namjeru pokušati osigurati globalnu i apsolutnu kontrolu i nad naftom i nad hranom. Hoće li uspjeti u takvom arogantnom projektu sve je više upitno. Ptičja gripa, industrijske farme, WTO i umiruće kokoši1. studenog 2005, predsjednik Bush otišao je u Nacionalni institut za zdravlje u Bethesdi, Marvland kako bi objavio Strateški plan za pandemijsku gripu.To je bio velik događaj. Predsjednik je bio okružen s pola svog kabineta, uključujući državnu tajnicu Condi Riče, ministre domovinske sigurnosti, poljoprivrede, zdravlja i socijalnih službi, prometa i veterana. Kako bi pokazala da je to velik događaj, Bijela kuća je pozvala generalnog direktora Svjetske zdravstvene organizacije, koji je doletio iz Ženeve u Švicarskoj. Predsjednik je ustvrdio, "Znanstvenici i liječnici ne mogu nam reći gdje ili kada će doći do sljedeće pandemije, ili koliko će biti ozbiljna, ali većina se slaže: u nekom trenutku, vjerojatno ćemo se suočiti s novom epidemijom. A znanstvena zajednica sve se više brine zbog novog virusa gripe poznatog kao H5N1 ili ptičja gripa..." Bush je tada pozvao Kongres da odmah usvoji novi zakon kojim se namjenjuje 7,1 milijardi dolara za fond za hitne slučajeve, radi "pripreme" nacije na tu moguću opasnost. To je bila vježba u "preventivnom ratu" ove administracije, ovaj put protiv ptičje gripe. Kao i kod drugih preventivnih ratova, postojao je javni plan i tajni plan.

Predsjednikove hitne mjere pozvale su Kongres da odvoji milijardu dolara za lijek koji se zove Tamiflu.Washington i WHO promiču Tamiflu kao jedini raspoloživi lijek protiv ptičje gripe. Oni umanjuju važnost činjenice da je Tamiflu beskoristan nakon što se osoba zarazi ptičjom gripom, ili da cjepivo ima užasne nuspojave. Velika švicarska farmaceutska tvrtka, Roche, ima ekskluzivnu svjetsku licencu za proizvodnju



Tamiflua. Sa širenjem zastrašujućih priča i međunarodnim medijima koji upozoravaju na smrtonosan novi soj H5N1 virusa ptičje gripe i "visok" rizik od širenja s čovjeka na čovjeka, u Rocheu su knjige s narudžbama popunjene za nekoliko mjeseci unaprijed. Ono što predsjednik Bush također nije rekao je da je Tamiflu izmislila i patentirala kalifornijska biotehnološka tvrtka Gilead Sciences Inc. 1997, prije nego što će postati ministar obrane u Bushovoj administraciji, Donald H. Rumsield bio je predsjednik uprave Gilead Sciencesa. Na tom je mjestu bio do rane 2001, kada je postao ministar obrane. Rumsfeld je u upravnom odboru Gileada bio od 1988. On zna za Tamiflu. U studenom 2004, Rumsfeldov Pentagon izdao je direktivu u vezi s ptičjom gripom. U njoj stoji, "...(Tamiflu) će se koristiti za prevenciju i liječenje bolesti. Postoje dokazi da je H5N1 osjetljiv na oseltamvir (ili Tamiflu). Međutim, njegova količina u svijetu je izuzetno ograničena, i odredit će se prioriteti za njegovu upotrebu." Ta Pentagonova direktiva iz 2004. dala je značajan doprinos paničnom kupovanju Tamiflua od strane vlada širom svijeta. To je bio besraman sukob interesa, Rumsfeldov nemoralan, nelegalan čin. Dok je bio ministar obrane, Rumsfeld je kupio još dionica Gilead Sciencesa u vrijednosti od 18 milijuna dolara, čime je postao jedan od najvećih dioničara Gileada, dok se uspaničeno svjetsko stanovništvo otimalo za lijek koji je beskoristan u liječenju ef ekata navodne ptičje gripe. Ubrzo nakon Pentagonove reklame vrijednost dionica se udvostručila.Možemo povući paralelu s korumpiranošću korporacije Halliburton, čiji je bivši glavni direktor bio američki dopredsjednik Dick Chenev. Chenevev Halliburton dobio je milijarde dolara vrijedne ugovore za gradnju u Iraku i drugdje, za radove koji nikada nisu završeni.Je li zastrašivanje ptičjom gripom još jedna Pentagonova prijevara, čiji je konačni cilj skriven? Kissinger i biološko ratovanjeSredinom 1970-ih, štićenik Nelsona Rocke-fellera, Henry Kissinger, kao savjetnik za nacionalnu sigurnost (NSA) pod Richardom Nbconom, nadgledao je NSSM 200, tajnu strategiju za reduciranje populacije Trećeg svijeta od strane SAD-a, Britanije, Njemačke i drugih NATO saveznika. To sam detaljno opisao u knjizi Sjeme uništenja. Prema američkom kongresnom zapisniku iz 1975, Kissinger je odlučio da Središnja obavještajna agencija (CIA) razvije biološka oružja. Među novim, ljudskom rukom stvorenim biološkim oružjima bile su klice daleko smrtonosnije od ptičje gripe.Do 1968. istraživači američkog Specijalnog programa za virus raka stvorili su mutirane rekombinirane viruse gripe. U sklopu tog programa, virusi gripe i parainfluence rekombinirani su s brzodjelujućim virusima leukemije kako bi se dobila oružja koja potencijalno šire rak kihanjem, poput gripe. Ovi strogo tajni istraživači američke vlade također su nagomilali viruse ptičjeg raka (sarkoma) i ucijepili ih u ljude i majmune kako bi utvrdili njihovu kancerogenost, prema istraživaču AIDS-a, dr. Leonardu Horowitzu.Istraživači američke vlade također su koristili radijaciju za povećanje kancerogenog potencijala ptičjeg virusa. Te nevjerojatne znanstvene činjenice bile su službeno cenzurirane. Zbog ove povijesti, na iznenadno izbijanje globalnog straha oko smrtonosnog soja virusa ptičje gripe u 2003, i ulogu Amerike kao zabrinute strane, treba gledati s priličnom sumnjom. (1). Poljoprivredno-industrijski divovi zarađuju na strahu oko ptičje gripeNije se samo Don Rumsfeld izravno okoristio gomilanjem Tamiflua koje provode svjetske vlade. Strah zbog ptičje gripe također se koristi za jačanje globalne dominacije poljoprivredno-industrij-skih kombinata i



industrijskih farmi peradi po modelu Tvson Foods Inc. sa sjedištem u Arkansasu.Zanimljivo je da ogromne, nehigijenske, pretrpane industrijske farme kokoši globalnih poljoprivredno-industrijskih divova nisu pod napadom kao mogući inkubatori ili izvor H5N1. Za to se optužuju male obiteljske farme kokoši, posebno one u Aziji, s možda najviše 10 do 20 kokoši. Umjesto da se na njih gleda kao na nešto što bi moglo zaustaviti širenje ptičje gripe, optužuje ih se da su njen uzrok!UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu, FA0, još je 2002. podržavala malo uzgajanje peradi u dvorištima, ispravno ga nazivajući osnovnim izvorom biološke raznolikosti kokoši koji će zaustaviti širenje virusa kao što je H5N1. U kolovozu 2002. objavili su izvještaj "Zaštita okoliša od utjecaja rastuće industrijalizacije uzgoja stoke u istočnoj Aziji". Bili su svjesni opasnosti koje prijete od "industrijske revolucije" među farmama kokoši. Ali u studenom 2005, Louise Fresco, pomoćnica generalnog direktora FAO-a zapjevala je drugu pjesmu. Čini se da je FA0 kupljen, korumpiran. "Kokoši u dvorištima su velik problem", rekla je na tiskovnoj konferenciji u Vijetnamu, "i borba protiv ptičje gripe mora se voditi u dvorištima siromašnih ljudi svijeta." FAO je iznenada napravio zaokret za 180 stupnjeva. Zanimljivo, novo stajalište FAO-a slagalo se s interesima peradarskog agro-biznisa. Margaret Say, direktorica za jugoistočnu Aziju američkog Vijeća za izvoz peradi i jaja, lobija kojim dominira Tvson Foods, izrekla je obmanjujuću tvrdnju, "Ne možemo kontrolirati ptice selice, ali svakako možemo naporno raditi da zatvorimo što je moguće više dvorišnih farmi." To je bilo upravo ono što se događalo. Najveće američke tvornice kokoši kao što su Tyson Foods, Perdue Farms i ConAgra Poultrv provele su propagandnu kampanju, neistinito tvrdeći da su, za razliku od azijskih farmi na kojima kokoši slobodno hodaju po dvorištu, njihove kokoši "sigurnije" zato što su uzgojene u zatvorenim pogonima. Istina je upravo suprotna! Industrijalizacija uzgoja i klanja kokoši u SAD-u napredovala je do točke da je 2003, kada su iz Azije stigle vijesti o prvim slučajevima H5N1 virusa ptičje gripe, samo pet divovskih multinacionalnih poljoprivredno-industrijskih kompanija, koje su sve vertikalno integrirane, dominiralo proizvodnjom i preradom mesa peradi u Sjedinjenim Državama.

Tih pet kompanija bile su Tyson Foods, najveća na svijetu; GoldKist Ine; Pilgrim's Priđe; ConAgra Poultrv; i Perdue Farms. Njih pet zajedno tjedno je proizvodilo preko 370 milijuna funti piletine spremne za kuhanje, skoro 60% ukupnog mesa peradi spremnog za jelo proizvedenog u SAD.Oni proizvode svoje kokošje meso u stravičnim zdravstvenim i sigurnosnim uvjetima.



U siječnju 2005, u izvještaju Ureda za odgovornost američke vlade (GAO) "Sigurnost u mesnoj i peradarskoj industriji", podnesenom američkom Senatu, zaključeno je da američki pogoni za proizvodnju mesa i peradi imaju "jednu od najvećih stopa ozljeđivanja i bolesti među svim industrijama". Oni su naveli izloženost "opasnim kemikalijama, krvi, fekalijama, pogoršanih slabom ventilacijom i često ekstremnim temperaturama." U Sjedinjenim Državama, 8,5 milijardi pilića "brojlera" ubije se radi hrane svake godine. Kako je izvijestila jedna organizacija, "Zbog genetičke selekcije, prehrane i zato što ih se sprečava da se kreću ili na bilo koji način vježbaju, kokoši danas narastu puno veće i rastu brže nego ikada dosad."Način na koji brže rastu i debljaju se je alarmantan. Upotreba "stimulatora rasta" stvara velike zdravstvene probleme u ogromnim pretrpanim industrijskim farmama. Zbog injekcija hormona i cjepiva za ubrzanje rasta, rast mišića prebrz je da bi ga razvoj kostiju mogao pratiti, i kokoši obično imaju poremećaje kostiju i nogu koje utječu na njihovu sposobnost hoda. Kako ne mogu hodati, moraju sjediti u nekvalitetnoj stelji, što stvara mjehure na prsima ili ojedine na zglobovima nogu. Organi kokoši nisu u stanju držati korak s velikom brzinom njihovog rasta, što uzrokuje zata-jenja i defekte srca i pluća, nakupljanje suvišne tekućine u njihovim tijelima ili smrt. To su inkubatori bolesti kao što je H5N1. Zbog posebnih izuzeća u američkom zakonu, kokoši su izuzete od zaštite federalnog Zakona o dobrobiti životinja. Federalna vlada ne određuje nikakva pravila ili standarde o držanju, hranjenju ili tretiranju kokoši na farmama. Sve veći broj stručnjaka za zdravlje životinja tvrdi da su te industrijske kokoši, a ne mala azijska uzgajališta u kojima se kokoši slobodno kreću, pravi izvor užasnih novih bolesti i virusa kao što je H5N1. (2) Sljedeći korak: svjetske GMO kokoši?Tyson Foods ima godišnje prihode od preko 26 milijardi dolara. Za vrijeme vrhunca straha oko ptičje gripe u 2005, profiti Tyson Foodsa porasli su za 40%. Divovski američki prerađivači piletine namjeravaju globalizirati svjetsku proizvodnju piletine. Za njih je ptičja gripa dar s neba, ili, bolje rečeno, iz pakla. Jasan cilj kompanija je ogromno azijsko i europsko tržište peradi. Kad bi WHO prisilio azijske i europske vlade, uključujući i Hrvatsku, da natjeraju svoje farmere da kokoši drže u kavezima, mali proizvođači bi bankrotirali, a velike poljoprivredno-industrijske firme poput Tyson Foodsa ili CP Groupa sa sjedištem u Tajlandu, najveće azijske poljoprivredno-industrijske kompanije i proizvođača kokoši, preuzeli bi tržište. U veljači 2006, GRAIN je otkrio da su farme kokoši tajlandskog CP Groupa "bile prisutne skoro na svim mjestima gdje je izbila ptičja gripa." Sva mjesta izbijanja bolesti, koja su se do rane 2006. proširila sve do turske Anatolije, Bugarske i Hrvatske, prate zračne ili željezničke transportne rute za prerađeno meso peradi CP Groupa ili drugih poljoprivredno-industrijskih kompanija iz Kine, Tajlanda, Kambodže i drugih azijskih zemalja gdje prenatrpanost i nesanitarni zatvoreni uvjeti pružaju idealnu sredinu za izbijanje bolesti!Kao što ističu stručnjaci za letove ptica selica, ptice u kasnu jesen migriraju sa sjeverne hemisfere u južna sunčanija podneblja gdje provode zimu. Pojavljivanje ptičje gripe pratilo je rutu istok-zapad, a ne sjever-jug. Dužnosnici WHO-a i Centra za kontrolu bolesti američke vlade ne spominju tu činjenicu dok šire strah od slobodnih ptica koje su, kako bismo trebali povjerovati, iznenada odlučile migrirati s istoka na zapad, kako bi zarazile europsku perad. CP Group iz Tajlanda također nije mala kompanija. U 2005. imali su industrijalizirane pogone za proizvodnju peradi s više od 200.000 radnika u 20 zemalja, uključujući i Kinu, gdje su pod imenom Chia Tai Group zapošljavali 80.000 ljudi. Patrijarh grupe, Dhanin Chearavanont, milijarder koji voli borbe pijetlova i jahte, teško bi se mogao opisati kao ugrožen poslovni čovjek iz Trećeg svijeta. S poslom je započeo 1964. kada je naučio koncept vertikalne integracije od Arbor Acres Farma iz Sjedinjenih Država, u to vrijeme



najveće tvornice pilića u svijetu, koju je financirao Nelson Rockefeller. Chearavanont je poslovni partner Neila Busha, brata američkog predsjednika; i njegov izvršni potpredsjednik, Sarasin Viraphol, bivši tajlandski zamjenik ministra vanjskih poslova, izabran je da sjedi u elitnoj Trilateralnoj komisiji Davida Rockefellera. CP Group je dio elitnog kruga agrobiznisa pod američkim vodstvom.

Do početka 2006. postalo je jasno da pet ili šest divovskih multinacionalnih poljopri-vredno-industrijskih kompanija, od kojih pet sa sjedištem u SAD-u i jedna sa sjedištem u Tajlandu i vezama u Bijeloj kući, kreću u industrijalizaciju većine svjetske proizvodnje piletine, glavnog mesnog izvora bjelančevina za velik dio planeta. Sljedeći korak u ovom scenariju panike je stvaranje GMO kokoši. Jedan istraživački projekt u Engleskoj daje nam trag. Kada se budu proizvodile u divovskim tvorničkim farmama širom svijeta, svjetska populacija kokoši bit će laka meta za stvaranje prve životinjske GMO populacije na svijetu. Londonski Times od 29. listopada 2005. pisao je o istraživačkom projektu na škotskom Institutu Roslin. Radeći u suradnji s Lau-rence Tiley, profesorom molekularne virologije sa Sveučilišta Cambridge, na Roslinu su genetičkim inženjeringom mijenjali kokoši kako bi stvorili ptice otporne na virus H5N1. Novim "trans-geničkim kokošima" bi se mali dijelovi genetičkog materijala ubacivali u jaja kako bi ih se navodno učinilo otpornima na H5N1. Roslin je prvi put dospio na svjetske naslovnice kao "stvoritelj" prve genetički modificirane životinje na svijetu, ovce Dolly. Tiley je bio optimističan u vezi s transformiranjem svjetske kokošje populacije u GMO ptice. Za Times je izjavio, "Nakon što dobijemo odobrenje regulatornih tijela, vjerujemo da će nam trebati samo četiri do pet godina za uzgoj dovoljnog broja kokoši da zamijenimo cijelu svjetsku populaciju (kokoši)." (3). i U razdoblju od nešto više od dva desetljeća, GMO znanost omogućila je šačici privatnih globalnih poljoprivredno-industrijskih i kompanija, od kojih tri imaju sjedište u Americi, da osigura čvrsto uporište i patentna prava na svjetsku proizvodnju takvih osnovnih I prehrambenih proizvoda i žitarica kao što su riža, kukuruz, soja, a uskoro i pšenica. U 2006, služeći se strahom od pandemije ptičje I gripe medu ljudima, GMO igrači ili "genetički revolucionari" pokušavaju osvojiti najvažniji svjetski izvor mesnih bjelančevina, perad. Inteligentni ljudi počinju preispitivati moguće motive iza takve totalne dominacije nad svjetskom hranom, pitajući se nije li u igri još nešto osim izvanredne korporacijske pohlepe. a) Sporazum o sanitarnim i fitosanitarnim mjerama, prim. prev.b) Memorandum studije nacionalne sigurnosti, prim. prev. 1. MSNBC News Services, "WHO: Bird Flu pandemic is imminent", 23. veljače 2005. www.msnbc.msn.com. Horovvitz, dr. Leonard, "The Avian Flu Fright is PolUically Timeđ', u Global Research, 12. listopada 2005. www.globalrese arch.ca/index.php?



context=viewArticle&code=20051012&articleld=1071. Reiss, Tom, "ChemicalVVeapons Made in U.S.", u NewYorkTimesu, 23. kolovoza 1996. Federacija američkih znanstvenika, "Avian InfluenzaA (H5N1) Fact Sheet", 9. veljače 2006. Stern, Jessica, "Takingthe TerrorOutofBioterrorism", u New York Timesu, 8. travnja 1998. Američko ministarstvo obrane, www.geis.fhp.osd.mil. "Global Emerging Infections Surveillance and Response System." Američko ministarstvo obrane, 21. rujna 2004, "Department of Defense Guidance tor Preparation and Response to an Influenza Pandemic causedbythe Bird Flu (Avian Influenza)", Pomoćnik ministra za zdravstvena pitanja.2. Horovvitz, Leonard G. Emerging Viruses: AIDS & Ebola, Nature, Accident or Intentional? Sandpoint, Idaho, Tetrahedron Publishing Group, 2001. WATT Poul-try USA, WATT Poultry USA Rankings, siječanj 2003. Cummings, David, Over-seas Investments by U.S. Meat Corporations, Centri za epidemiologiju i zdravlje životinja, srpanj 2000, www.aphis.usda.gov/vs/ceah/cei/. Human Rights Watch, Blood, Sweat and Fear: VVorkers' Rights in U.S. Meat and Poultry Plants. www.hrw.org, siječanj 2005. VivaUSA, Chicken/Broiler lndustry Media Briefing, www.vivausa.org. Svjetska zdravstvena organizacija, Bird droppings prime origin of bird flu, 17. siječnja 2004, Ženeva. Sontag, dr. VValter. Der Fluch der Vogel, VViener Zeitung, 5. studenog 2005. GRAIN, "Fowl Play: The poultry industry's centralrole in the bird flu crisis", veljača 2006, u www.grain.org/go/birdflu. Trila-teralna komisija, "The 2005 Trilateral Commission Membership List', New York, svibanj 2005.3. Roche, VValter, "NeilBush's Foreign Business Deals Draw Spotlight", u Baltimo-re Sunu, 30. prosinca 2003. Detalji o CP Group mogu se pronaći na kompanijinoj web-lokaciji, www.cpgroup.cn. Cumming-Bruce, Nick, "Challenged by bird flu, Thaifirm rechannels", International Herald Tribune, 13. prosinca 2005. TIMEAsia magazine, "The Families that Own Asia", www.time.com/time/asia/covers/ 501040223/chearavanont.html.Wolfert,lra,"CWcte/?s.'C/)eapeA6ytteM////on", u Readers' Digestu, veljača 1968. Roslin Institute, Edinburgh, Škotska, web-lokacija. Henderson, Mark, "Scientists aim to beat flu with genetically modified chickens", The Times, London, 29. listopada 2005.


D

"GREENBAUM PROGRAMIRANJE"D. C. HAMMOND

Danas imamo mnogo toga da pređemo pa bih vas na početku zamolio, da mi dopustite da vam izložim u kratkim crtama neke stvari o kojima bih želio da pričam. Kao prvo, dopustite mi da vas upitam koliko je među vama onih koji su završili neki kurs ili praktični trening iz hipnoze ? Mogu li da vidim ruke ? Odlično. To će nam olakšati posao. Na početku bih želio da kažem nešto malo o trans-treningu i korištenju hipnotičkih fenomena u vezi sa disocijativnim, MPD poremećajima kod ljudi. (*Multiple Personality Disorder – MPD, psihički poremećaj kod kojeg dolazi do rascijepa ličnosti, obično na više od dvije ličnosti; prim. prev.). Pomenuću i neke detalje u vezi istraživanja podsvijesti, metode uz pomoć kojih se to može raditi, korištenje imaginacije i simboličkih imaginacionih tehnika u cilju kontrole fizičkih simptoma, preopterećenosti uma usljed unošenja prekomjernih informacija, i drugim sličnim stvarima. Krajem dana želio bih da posvetim malo vremena na temu disasocijativnog poremećaja. Radi se o metodama za potpuno smirivanje automatske prenadražljivosti koja je često uslovljena kod tih pacijenata. Potrošićemo dosta vremena i u razgovoru o starosnoj regresiji i abreakcijama kod rada s traumama. Pokazaću vam na jednom primjeru pacijenta koji ne pati od poremećaja visestrukih ličnosti (MPD) - neke određene procedure - a onda ćemo izdvojiti ono što ja lično nalazim slično ili različito od onoga što nalazimo kod slučajeva višestrukih ličnosti (MPD). U vezi s tim, moram da kažem, da sam se kroz sve ove godine suzdržavao da snimam na video MPD slučajeve ili žrtve ritualnog nasilja, djelomično zbog toga što bi to bilo na neki način dodatno iskorištavanje tih pacijenata, a mislim da su ti ljudi već bili isuviše iskorištavani. To je jedan od razloga zašto ja ne snimam svoj rad s njima. Takođe bih volio da danas nešto kažem i o strategiji preventive hipnotičkog relapsa kao i o današnjoj post-integrativnoj terapiji. Na kraju, nadam se da ćemo imati malo vremena i da razgovaramo specifično o ritualnom zlostavljanju, programiranju s ciljem kontrole-uma i ispiranju mozga – kako se to radi, kako doći do srži tog problema, što je jedna od tema o kojoj sam prije izbjegavao javno da se izjašnjavam, mada sam to činio u par navrata kod konsultacija i savjetovanja s manjim brojem ljudi. Međutim, nedavno sam shvatio da je krajnje vrijeme da neko počne o tome i javno da govori. Tako ćemo danas otvoreno govoriti o tome. [Aplauz] U Čikagu, na prvom internacionalnom kongresu, gdje se raspravljalo o žrtvama rirualnog nasilja, sjećam se kako sam razmišljao, "Ovo je stvarno i čudno i interesantno." Sjećam se kako su mnogi od sudionika slušali o jednom primjeru koji se činio veoma idiosinkratičan i rijedak, a istovremeno su svi s čuđenjem pitali' "pa zar i vi imate jednog takvog pacijenta ?! Vi ste u Seattleu ?… Pa, ja sam u Torontu.… A ja u Floridi… Ja sam u Cincinnatiju." Tada nisam znao šta da mislim o svemu tome. Nije prošlo dugo nakon toga, i ja sam našao svog prvog pacijenta koji je bio žrtva ritualnog nasilja. To je bila jedna osoba koju sam već prethodno lječio, ali do tada nismo išli toliko duboko. Stvari koje sam vidjeo u tom slučaju učinile su da sam postao veoma znatiželjan u vezi korištenja tehnika kontrole uma, hipnoze i drugih tehnika ispiranja mozga. Tako sam počeo sa proučavanjem tehnika ispiranja mozga, kao i dostupnu literaturu na tu temu. Isto tako upoznao sam i nekoliko ljudi koji su napisali neke od boljih knjiga na tu temu. Onda sam odlučio da napravim jednu anketu, pa sam tako preko Internacionalnog Društva za Proučavanje Poremećaja Višestrukih Ličnosti i Disocijacije - ISSMP&D [International Society for the Study of Multiple Personality and Dissociation] -

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/greenbaum.htm (1 of 14) [20.11.2008 12:41:28]

D

pronašao oko dvadesetak psihoterapeuta za koje sam mislio da su imali više posla s tim, nego bilo ko drugi, tako da sam počeo da se savjetujem s njima. Počeo sam da svakome od njih postavljam ista pitanja i kod svih njih sam naišao na slične reakcije. Oni su mi govorili : "Vi mi postavljate pitanja na koje ja stvarno ne znam odgovore. Ta pitanja su specifičnija od onih koje ja koristim u radu sa svojim pacijentima." Mnogi od tih terapeuta su mi takođe rekli, "Pustite me samo malo, da upitam to moje pacijente, pa ću vam se javiti kad dobijem odgovore". Mnogi od njih su mi odgovorili da bi bilo najbolje da ja direktno razgovaram s njihovim pacijentima. Tako sam na kraju završio sa telefonskim konsultacijama koje su me stajale stotine dolara. Ono što je iz njih proisteklo bilo je da sam dobio uvid u cijelu jednu paletu metoda ispiranja mozga koje se koriste sirom ove države. Vidjeo sam mnogo slučajeva koji su imali dosta međusobne sličnosti. Iako nisam znao odakle da počnem, bilo mi je jasno da je ovaj problem veoma proširen, imao sam i osjećaj da mnogo ljudi priča sličnu priču, što znači da je tu postojao jedan određeni stepen komunikacije. Onda, prije neke dvije i po godine, iznenada sam nabasao na neke nove informacije. Moj izvor mi je već prije dao mnogo informacija o tehnikama ispiranja mozga za koje sam znao da su tačne, međutim, taj put sam dobio i gomilu novog materijala o kome prethodno nisam imao pojma. Tada sam odlučio da to provjerim na tri pacijenta, koji su bili žrtve ritualnog nasilja i koje sam tada lječio. U dva od tri slučaja, sproveo sam ono što bi se moglo označiti kao pažljivo ispitivanje bez kontaminacije. Ono što me je najviše fasciniralo je to što sam se tada konsultovao preko telefona sa jednim terapeutom, s kojim sam inače bio u vezi nekoliko mjeseci, dok sam se bavio jednim slučajem MPD-a u jednoj drugoj državi. Rekao sam joj da se raspita o određenim stvarima, a ona mi je odgovorila, "Pa dobro, a koje su to stvari ?" Ja sam joj odgovorio da neću da joj kažem kako ne bih ostavio mogućnost za bilo kakvu kontaminaciju. Rekao sam joj da mi samo kaže šta joj je pacijet na ta pitanja odgovorio. Nazvala me je nakon dva sata i rekla kako je upravo imala dvostruku seansu sa svojim pacijentom i kako je jedan dio njega odgovorio : "Oh, mi smo stvarno uzbuđeni. Ako vi znate o tim stvarima, onda znate i kako Kultni Programeri dosežu unutra, pa će se tako i naša terapija ubrzati." Mnogi drugi pacijenti dobijali su iznenadan nagon da se upišaju od straha, odnosno, daleko od toga da su oni tu stvar smatrali izvanrednom. Međutim, interesantno je bilo to što ga je ona onda upitala, "Pa dobro, koje su to stvari ?" Radilo se upravo riječ-po-riječ o onome što sam prethodno već čuo od onog mog izvora informacija. Ja sam od tada ponovio sve ovo u mnogim dijelovima ove države. Održavao sam konsultacije u jedanaest država u USA i u jednoj stranoj državi, u nekim slučajevima telefonom a u nekim sam lično bio prisutan. Bilo je i slučajeva kad sam terapeutima davao informacije unaprijed uz napomenu da budu veoma oprezni s tim kako će to da izraze, kao i načine da se to učini a da istovremeno ne dođe do kontaminacije. U drugim slučajevima, terapeutima nisam davao sve ove informacije unaprijed, tako da one nisu nikako mogle uticati na ishod njihovih sesija s pacijentima. Kada počnete da nalazite iste duboko ezoterične informacije na različitim područjima i u različitim državama, od Floride do Kalifornije, onda možete doći i do zaključka kako se ovdje sprovodi jedna veoma dobro ko-ordinirana operacija, ogromnih razmjera. U ovome što se događa postoji i jedan visoki stepen komunikacije i sistematičnosti. Tako sam ja u vezi svega ovoga krenuo sa jednog neutralnog stanovišta, kada nisam bio siguran šta uopšte da mislim o tome, a sada sam uvjeren da je ritualni oblik nasilja nešto što je realno i da su svi oni koji tvrde suprotno, ili naivni, ili slijepi. [Aplauz]


D

Već dugo vremena davao sam ove informacije određenoj grupi terapeuta, koje sam znao i kojima sam vjerovao, s molbom da ih prošire koliko god mogu ali da istovremeno ne šire i moje ime. Napominjao sam im da ne govore odakle ove informacije potiču… Ja lično, kao i dosta kolega s kojima sam dijelio ove informacije, našli smo se u situaciji kada smo morali dosta balansirati, jer su nam počeli da prijete smrću. Na kraju sam odlučio, nek' se svi nose do vraga. Ako će da me ubiju, neka me ubiju. Sada je vrijeme da ove informacije postanu dostupne svim terapeutima. Do zadrške je djelomično došlo i iz razloga što smo se relativno sporo i pažljivo kretali u svemu tome, pokušavajući dobro da provjerimo svaku od stečenih informacija. Informacije smo provjeravali na različitim područjima ali svuda smo nalazili iste stvari. Tako ću vam sada izložiti neke aspekte programiranja ljudi za svrhu ritualnog zlostavljanja. Ja vam za ovih 45-50 minuta neću moći da kažem sve ono što bi ste vi željeli da znate, međutim, reći ću vam glavne stvari kako bi mogli da oformite jednu platformu s koje ćete moći sami da stupite na jedan viši nivo. Iskreno rečeno, ne znam o kakvim se proporcijama tu radi, tj. koliko je ovakvih slučajeva zastupljeno među našim pacientima, ja bih rekao bar polovina ili možda dvije trećine njih. Koje su to karakteristike po kojima ih možemo razlikovati ? Ako su od svog rođenja odrastali u okviru nekog od običnih kultova ili ako su izvan srodničke loze (misli se na porodičnu lozu - Iluminati, prim. prev.) što znači da nijedan od njihovih roditelja nije bio član Kulta (Iluminati, prim. prev.) ali su im članovi Kulta imali pristup za vrijeme ranog djetinjstva, onda oni takođe mogu imati to. Ja sam vidjeo više od jednog pacijenta koji je bio žrtva ritualnog zlostavljanja i koji je imao sve one stvari karakteristične za rituale, o kojima ste već imali priliku da nešto čujete. Oni su izgledali veoma iskreno. [Pauza] Evo, odakle je sve došlo, kako se čini. Krajem Drugog Svjetskog Rata, čak prije nego što mu se i bližio kraj, Allen Dulles i još neki ljudi iz naše Obavještajne Službe bili su u Švajcarskoj odakle su uspostavljali veze kako bi izvukli napolje određene nacističke naučnike. Krajem rata, oni su izvukli ne samo raketne inženjere nego i neke nacističke doktore koji su se bavili proučavanjem kontrole uma ljudi, u koncentracionim logorima. Tako su ih doveli u SAD. Zajedno s njima bio je i jedan mladi dečko, tinejđer, koji je bio odgojen po hasidskoj jevrejskoj tradiciji. Ta njegova pozadina iz kabalističkog misticizma vjerovatno se svidjela nekim članovima Kulta, jer je negdje početkom tog vijeka Aleister Crowley počeo sa promovisanjem kabalizma među satanistima, ako ne i prije. Međutim, čini se da je to pomoglo ovom dečku, kao i to što je kao asistent pomagao u sprovođenju eksperimenata nad zatvorenicima u logorima smrti, kako bi spasio svoju kožu. Tako su i njega poveli sa sobom. Tako su oni, uskoro, započeli sa svojim eksperimentima kontrole uma u vojnim bolnicama u Sjedinjenim Američkim Državama, s tom razlikom što su ovaj put radili za američku vojnu obavještajnu službu. Ti ljudi, koji su došli, nacistički doktori, bili su satanisti. Nešto kasnije, onaj dečko je promjenio svoje ime, amerikanizirao se, završio medicinski fakultet, postao doktor i nastavio da radi u glavnom centru za programiranje ljudi danas, koji pripada Kultu. Njegovo ime je poznato svim našim pacijentima širom ove države. [Pauza]


D

Ono što oni u suštini rade, to je da uzmu neko dijete i počnu s tim, u početnom obliku, kako se čini, nakon dvije i po godine starosti, tj. nakon što je kod djeteta već prouzrokovana disasocijacija. Oni ga naprave disasocijativnim ne samo kroz zlostavljanje, kao npr. seksualno zlostavljanje, nego takođe i npr. stavljanjem mišolovke na prste djeteta a onda davanjem instrukcija roditeljima u smislu, "nemojte prilaziti djetetu sve dok ne prestane da plače. Tek kad dijete prestane da plače, dozvoljeno vam je da mu skinete to s prstiju." Oni počinju sa rudimentarnim tipom programiranja negdje kod starosti djeteta od oko dvije i po godine, a onda sa nekih šest do šest i po godina starosti otpočnu sa pravim programiranjem, s kojim nastavljaju kroz period adolescencije. Taj program se kasnije utvrdi nekoliko puta, kad je osoba već odrasla, kako bi se učvrstio i održao stabilnim. U većini slučajeva, kod programiranja, oni obično drže djecu vezanu na bolesničkim kolicima. Na jednu ruku im stave kanilu u venu a prethodno ih skinu ih gole. Električnim žicama im povežu glavu sa encefalografom, kako bi mogli posmatrati moždane reakcije a onda ih izlože pulsirajućoj svjetlosti, obično crvenoj, mada u nekim slučajevima i bijeloj ili plavoj. Mislim da djeci u većini slučajeva ubrizgaju u venu i Demerol. Ponekad to mogu biti i neke druge droge, ovisno o vrsti programiranja. Oni su veoma naučno potkovani, tako da znaju koje supstance da koriste i kako, Demerol, recimo, ubrizgavaju djetetu svakih 25 minuta, sve dok se ne završi s njegovim programiranjem. Većina njih opisuje kako su tom prilikom osjećali veoma jak bol, većinom u desnom uhu gdje su im stavljali neku iglu, a onda bi čuli čudan zvuk koji ih je disorjentisao, dok bi istovremeno vidjeli fotostimulacije što je, uz onu trepereću svjetlost, vjerovatno dovodilo njihove moždane talase na određene frekvencije. Za emitovanje te pulsirajuće svjetlosti, oni koriste specijalne naočale slične onima koje se mogu nabaviti u prodavnicama kompanija kao što je "Sharper Image" i neke druge. Onda nakon nekog vremena tj. kada uspostave kod djeteta moždane talase određenih frekvencija, oni počnu sa programiranjem, koje ima za cilj samo-destrukciju, odnosno, razaranje ličnosti. Kod pacijenata koji su u to vrijeme bili starosne dobi od oko osam godina, to programiranje obično se obavljalo u nekim vojnim bazama. Ništa neobično. Ja sam lječio i imao sam dosta slučajeva koji su bili dio onih prvih projekata kontrole-uma, kao i onih nad kojima je obavljeno programiranje u nekim vojnim bazama. Mi smo takođe saznali da je CIA u vezi sa svim ovim. Ova pacijentkinja je tada išla u jednu privatnu školu, koja je pripadala Kultu, gdje su održavali po nekoliko ovakvih seansi. Stavili bi je u neku sobu i priključili na kojekave električne kablove. Kada je dovedu do određenog stanja svijesti, stave joj jednu elektrodu u vaginu a četiri pričvrste na glavu a u nekim slučajevima i na neke druge dijelove tijela. Onda bi počeli tako što bi joj rekli, "Ti si ljuta na nekoga iz naše grupe." Ona bi odgovorila, "Ne, ja nisam ljuta ni na koga" nakon čega bi je oni onda šokirali strujom. To se onda stalno ponavlja sve dok ona ne prestane da negira ono što joj kažu. Onda bi nastavili. "A pošto si ljuta na nekoga iz naše grupe, ti ćeš sada morati da samu sebe kazniš. Da li si razumjela ?" "Pa, jesam ali ja to ne želim." Tada bi opet usljedio jedan jak električni šok, sve dok se ona ne složi. Onda bi nastavili sa otprilike ovako, "A kaznićeš se tako što ćeš samu sebe porezati. Da li ti je jasno ?" Ukoliko bi ona odgovorila da jeste, oni bi rekli, "Ne vjerujemo ti" i onda bi je opet šokirali strujom. "Vrati se nazad na početak i ponovi sve još jednom." Tako bi oni onda nastavili na taj način. Ona kaže da su takve seanse trajale obično pola sata, onda bi napravili pauzu, pa počinjali ponovo iz početka. Onda bi sagledali šta su do tada završili pa bi eventualno prešli na nove materijale. Ona je rekla da bi te seanse nekada


D

trajale pola sata a nekada bi se otegle i po tri sata. Seanse su se održavale tri puta sedmično. Tu se radi o programiranju čovjeka dok se on nalazi u određenom stanju svijesti, koje je razultat niskih frekvencija moždanih talasa, što se obično izaziva uz pomoć neke droge. U jedno uho puštaju mu neke neodređene zvukove, dok mu u drugo, obično lijevo, govore nešto specifično, jer je ono asocirano sa desnom, nedominantnom, moždanom hemisferom. Tako, da bi ih se saslušalo i razumjelo, to u jednom takvom stanju traži jako veliku koncentraciju, jedno intenzivno usmjeravanje pažnje. To je veoma bitno jer oni moraju da zapamte određene stvari i da ih kasnije ponove riječ po riječ, kako bi izbjegli nove kazne, većinom u vidu električnih šokova, kao i nekih drugih stvari kojima se služe za te svrhe. To je ono što je karakteristično za skoro svaki vid od ovih tehnika programiranja uma, koje se danas odvija. Pri svemu tome ponekad se koriste i klasične metode ispiranja mozga, standardne hipnotičke procedure i senzorna deprivacija, za koju znamo da povećava sugestibilnost kod svakoga. Kod totalne senzorne deprivacije sugestibilnost se drastično povećava, što nam je već odavno poznato iz nekih naučnih radova. Nije ništa neobično što se oni dosta služe tim metodama uključujući i specijalne komore za senzornu deprivaciju, kako bi ostvarili željene rezultate. [Pauza] S obzirom da nemamo mnogo vremena, dopustite mi da vam sada izložim neke praktične informacije koje su mi do sada poznate. Način na koji ja počinjem sa ispitivanjem pacijenta kako bih ispitao da li je i sa njim taj slučaj, je uz pomoć ideomontornih signala prstima. Nakon što ih pripremim, ja im se obratim ovim riječima : "Želim da srž vašeg bića preuzme kontrolu nad signalima prstiju." Nemojte konsultovati nesvjesni dio vašeg uma. Ukoliko hoćete doznati podatke o ritualnom nasilju nad nekom osobom, onda se morate obratiti njenoj centralnoj unutrašnjoj srži. Ta srž je dio onoga što je Kult napravio u njoj. Ja to otprilike ovako kažem : "Želim da vaša centralna unutrašnja srž preuzme kontrolu nad ovom rukom i da mi da signal podizanjem prsta, kada je odgovor – da. Želio bih da upitam vašu centralnu unutrašnju srž, da li postoji neki dio u vama, neki dio Marije (ime pacijenta) ko zna bilo šta o Alpha, Beta, Delta, ili Theta." Ukoliko dobijete odgovor – Da, onda bi to već moglo da indicira da imate posla sa osobom koja je nekada u svom životu bila podvrgnuta intenzivnom ispiranju mozga i programiranju uma. Onda bih nastavio dalje : "Želio bih da taj dio koji se nalazi u vama i zna nešto o Alpha, Beta, Delta i Theta, da istupi do nekog nivoa sa kojeg je u stanju da razgovara samnom i kada je spreman, neka mi kaže, 'Ovdje sam.'" Ja obično ne pitam da li bi taj dio osobe želio da govori o tome, samo kažem : "Želim da onaj dio koji mi može reći nešto o tome izađe napolje." Bitno je da se ne postavljaju pitanja koja bi mogla da u sebi sadrže i dio odgovora. Onda ih pitajte o čemu se radi. Imao sam i par slučajeva kada sam na početku dobio potvrdan odgovor, međutim, nakon kasnijeg detaljnijeg ispitivanja, ispostavilo se kako se radi o nekoj vrsti podilaženja ili nečijoj želji da ostavi utisak žrtve rituala. Možda se tu i radilo o žrtvama rituala ali ne o onome, tj. onoj vrsti o kojoj trenutno razgovaramo. O čemu se radi. Ukoliko zamislimo da ste vi svi koji ovdje sjedite, u prvom redu, osobe sa udvojenim ličnostima, i da ova gospođa ima jednog altera (drugu ličnost; prim. prev.) koji se zove Jelena, ova do nje ima jednog koji se zove Marija, ona sljedeća ima jednog koji se zove Gertruda, ona do nje ima jednog koji se zove Elizabeta i ova jednog koji se zove Monika. Svaki od tih altera može imati ugrađenog u sebe jedan program, koji je recimo označen kao "Alfa-nula-nula-devet." Kad neka osoba iz Kulta izgovori :


D

"Alfa-nula-nula-devet" ili napravi neki određeni gest rukom koji to indicira, on će time aktivirati isti taj dio koji je u svima vama, čak i ako se oni koji se nalaze u svakome od vas drugačije zovu. Čini se da Alfe predstavljaju jedan – opšti program, prvu stvar koju instaliraju u čovjeka. Bete su seksualni programi. Npr. određeni načini izvođenja oralnog seksa, kako se seksualno ponašati za vrijeme određenih rituala, produkcija dječije pornografije, prostitucija itd. Delte su ubice specijalno trenirane za ubijanje žrtava za vrijeme njihovih (iluminati-satanističkih; prim. prev.) ceremonija. Zajedno sa tim obično umješaju i nešto od materijala za samo-kažnjavanje, izvođenje atentata i drugih vrsta ubistava. Thete su psi(hičke)-ubice. Moram da priznam da nikad prije u svom životu nisam vidjeo da se ova dva pojma sastavljaju jedan s drugim. Nikada prije nisam čuo za riječ "psiho-ubica," međutim, kada uzmemo u obzir da ljudi iz različitih država, prvenstveno mislim na psihoterapeute, postavljaju jedno te isto pitanje svojim pacijentima, tj. : "Šta je to Theta," a onda dobiju od njih jedan te isti odgovor : "Psi-ubice," onda se već ovdje radi o nečemu što je veoma sistematično i naširoko rasprostranjeno. Ovo dolazi od njihovog vjerovanja u određene sile i moći, psioničke prirode, uključujući njihovu sposobnost psihičke komunikacije sa "majkom" kao i sposobnost da psihički utiču na određenu osobu, na određen način, kako bi kod nje izazvali izljev krvi u mozak, infarkt i eventualno smrt. Ova vrsta programa je nekako više orjentisana ka budućnosti. Onda imamo, Omegu. Ja obično ne pominjem tu riječ u mojim početnim pitanjima pacijentima, ili bilo kojim njihovim dijelovima koji znaju nešto o Alpha, Beta, Delta ili Theta, zato što će ih verovatno riječ Omega, još više potresti. Omega je program za samo-uništenje. Alfa i Omega, - početak i kraj. Taj program uključuje kažnjavanje samog sebe u smislu nanošenja ozljeda samom sebi, kao i tzv. "ubij-samog-sebe" instrukcije. Gamma je nešto kao zaštitni program u cilju zaštite sistema. To je takođe i dezinformativni program koji će vam pružiti cijeli niz dezinformacija ili polu-istina s ciljem da vas zavara (psihoterapeuta, prim. prev.) i odvede na stranputicu. Taj program tako pokušava da zaštiti sve te stvari koje se nalaze u psihi pacijenta. I druga grčka slova takođe mogu tu da postoje. Ja bih vam preporučio da nabavite negdje cijeli grčki alfabet i kad budete bili sigurni da imate posla sa jednim od takvih pacijenata, ali da vam opet ponovim, nemojte ih ni u kom slučaju navoditi na specifičan odgovor pitanjima kao npr : "Da li je to program psi-ubica," molim vas, tražite da vam oni daju kompletan odgovor. Kada ste to učinili i dobili odgovarajuće odgovore, onda možete uzeti cijeli grčki alfabet i postepeno, uz pomoć ideomotornih signala, ići kroz taj alfabet. Pri tom možete postaviti pitanja kao npr : "Da li se unutra nalazi ikakavo programiranje koje je u vezi sa ipsilon, omikron, itd." Moguće je da postoji određena sistematičnost i kod drugih slova. Ja sam npr. saznao da je Zeta programiranje u vezi produkcije određenih, "specijalnih" filmova. Kod jedne druge osobe saznao sam da je Omikron u vezi sa švercovanjem droge, mafijom, velikim biznisom i nekim pojedincima iz naše vlade. Kod nekih slučajeva još uvijek postoji i određena doza individualizma. Tako postoje i programi tipa "vrati-se-kući," odnosno "vrati se nazad Kultu" program. Čini se da postoje i određeni nedostaci u tom programskom sistemu, jer postoje programi čiji je zadatak "gašenje" drugih programa ili brisanje nekih programskih komponenti. Ti kodovi su nekad u vidu idio-sinkratičnih fraza ili pjesmica. Nekada su te šifre u vidu brojeva koji su praćeni nekom određenom riječi. Ima tu dosta i određene individualnosti, u svemu tome. U početku sam se nadao da kodovi pronađeni kod jednog čovjeka mogu pomoći i kod lječenja drugih. Međutim, to nije bio slučaj. To je moguće samo u slučaju ako


D

su te osobe bile u okviru iste grupe nad kojoj je vršeno programiranje. Ono što sam vidjeo, ti programeri koriste laptop kompjutere koji još uvijek sadrže u sebi sve podatke o tome šta je rađeno prije nekih 20-30 godina u smislu imena programiranih ljudi, imena njihovih altera i šifri za njihovo aktiviranje, programe, itd. Oni što mi možemo, između ostalog, da uradimo, to je da izbrišemo te kodove, tako da ja svoje pacijente često upitam : "Šta će se dogoditi ako ja izgovorim ovu šifru ?" Ovo morate uvijek dva puta da provjerite. "Postoji li unutra neki drugi dio, koji raspolaže drugačijim informacijama ?" Obraćajte dobro pažnju na ideomotorne signale. Ja sam uspjevao da da brišem te programe uz pomoć određenih šifri ali onda, nakon toga, morate da radite abreakciju osjećanja. Tako, ako izbrišete program Omega, to je program od kojeg ja najčešće krećem jer je on najrizičniji, onda ćete odjednom imati posla sa svim što je ostalo od bivše Omege, tj. onim što su prethodno bili Omega alteri. Mi tada moramo da sprovedemo abreakciju, tj. da vratimo domaćinu sva sjećanja na Omega programiranje i ostala iskustva koja su bila u asocijaciji sa Omega-dijelom te osobe. To možemo da činimo postupkom frakcionalne abreakcije. Oni vole da koriste metafore, i - roboti - su takođe jedna od njihovih metafora. Oni kao da na dijete-altera navuku oklop robota – pa se nakon toga ono počne stvarno da ponaša kao robot. S vremena na vrijeme vi ćete takođe nailaziti na te robote. Ono što sam još ranije otkrio, to je da se taj proces može ubrzati, tj. možete se obratiti jezgru sljedećim riječima : "Srži, želim da dobro pogledaš – postoji jedan robot koji nam blokira put, na neki način, ne dozvoljava nam da napredujemo. Idi okolo, pogledaj šta se nalazi na potiljku glave ili na zadnjoj strani vrata." Obično mi kažu kako su vidjeli tamo neke žice ili jedan prekidač. Ja im onda kažem : "Iskopčajte te žice ili isključite prekidač, na taj način ćete isključiti robota i kada to učinite dajte mi signal – da." Ubrzo nakon toga dobićemo da-signal. Onda treba da nastavimo otprilike ovako : "Odlično. Sada kada je robot isključen, pogledaj unutra i reci mi šta u njemu vidiš." Većinom se radi o jedno ili više djece. Onda im kažem da odstrane tu djecu. Nakon toga, uz pomoć nečega što bi ličilo na magiju, ja kažem jezgru da pretvori robota u pepeo uz pomoć laserskih zraka. Oni se često veoma zaprepaste kad vide da ovo funkcioniše, isto kao i mnogi hipnoterapeuti koje ja znam. [Pauza] Problem je u tome što postoji mnogo različitih nivoa u svemu tome. Reći ću vam na šta mislim. Ono sa čim mi ovdje imamo posla, to su bezbrojni alteri. Reći ću vam jednu stvar koja me je fascinirala. Još se sjećam kada sam svratio u jednu privatnu kliniku koja se bavila lječenjem slučajeva disasocijativnih poremećaja, kako bih vidjeo par težih slučajeva. Ta klinika inače pripada dvojici terapeuta koji se smatraju među najboljima u lječenju poremećaja višetrukih ličnosti kod ljudi (Multiple Personality Disoreder - MPD) u ovoj zemlji i koji često sudjeluju na internacionalnim konferencijama na tu temu. Tako smo radili zajedno na nekim od pacijenata. Ova dvojica su tada bila zaprepaštena nekim stvarima zato što im tako nešto nije bilo do tada poznato. Kako smo radili na njihovim pacijentima tako smo to i potvrđivali. Sjećam se jedne žene koja je cijelo vrijeme u toku 3 godine bila hospitalizovana tamo. Druga je takođe provela u klinici godinu dana i bila je terapirana do tada najboljim metodama koje su se mogle zamisliti kod lječenja poremećaja


D

višestrukih ličnosti – abreakcije, integracije, pospješivanje kooperacije, terapija umjetnošću, itd.itd. nakon čega je bila otpuštena na godinu dana na kućno lječenje s tim što je jednom sedmično dolazila u kliniku na dvo ili tročasovnu terapiju. Kod oba pacijenta primjetili smo kako sav taj mukotrpni rad s njima nije donio nikakve veće rezultate, jer se mahom radilo na alterima, dok se sam program kontrole njihovog uma nije ni dotakao. U stvari ne samo što su ti programi ostali intaktni, lječenje druge osobe, koja je bila puštena kući, bilo je stalno praćeno uz pomoć telefona od strane njene majke, koja je boravila izvan zemlje. Kod te osobe pronašli smo još uvijek intaktne sugestije koje su joj nalagale da ubije svog terapeuta u određeno vrijeme u budućnosti. To znači da je to jedna od stvari koju bi trebalo pažljivo provjeriti, pa bih vas savjetovao da postavite ovo pitanje srži osobe, ne njenom nesvjesnom dijelu uma, nego pitajte njenu srž : "Da li u vama postoji bilo koji dio koji još uvijek održava kontakte s ljudima koji su povezani s nekim Kultom ? Da li postoji neki dio unutra koji još uvijek posjećuje rituale i sastanke Kulta ? " Postoji li neki uređaj u Mariji (ako je to ime pacijenta) koji sve snima, tako da neko odatle može vidjeti šta se događa prilikom lječenja ?" To ne mora da znači da se njih trenutno prati. Mnogi od njih jednostavno imaju to u sebi. "Postoji li neko ko saznaje od jednog 'dijela' šta se događa za vrijeme seansi vašeg lječenja ?" Ja imam jedan nelagodan osjećaj, na osnovu svog ličnog iskustva, da se lječenje velikog broja pacijenata, koji su žrtve ritualnog nasilja, prati od strane Kulta. Sjećam se jedne dvadesetčetvorogodišnje djevojke, koja se pojavila u klinici i koja je tvrdila za svog oca da je satanista. Njeni roditelji su se razveli kada joj je bilo 6 godina. Njen otac ih je povremeno posjećivao i nju onda vodio na rituale Kulta sve do neke njene 15-te godine. Ona je rekla : "Nakon svoje petnaeste godine nisam više posjećivala te rituale." Njen terapeut joj je ovo povjerovao bez trunke ikakve sumnje. Onda smo je doveli u moju ordinaciju i podvrgli je dvočasovnom ispitivanju uz pomoć hipnoze. U njoj smo našli prisutne programe. Pored toga, saznali smo i to da njeni programeri već sve znaju o njenom lječenju tj. svakoj terapeutskoj seansi kojoj je bila podvrgnuta, a onda su joj naložili da se razboli i ne dođe u moju ordinaciju, na zakazani termin. Jednoj drugoj pacijentkinji su rekli kako sam ja, u stvari, pripadnik Kulta, i ako se ona pojavi kod mene, ja ću saznati šta joj je rečeno s njihove strane, te ću je onda kazniti. Teško da uopšte ima svrhe i pokušavati lječiti pacijente koje ovako prate – jer koliko sam ja do sada saznao, njih muče šokovima, uz pomoć električne struje – i mislim dok god se oni nalaze u jednoj takvoj situaciji mi tu ne možemo mnogo da učinimo, osim da im damo na znanje da ih razumijemo i da im želimo sve najbolje. Međutim, ja ne bih radio na nekom dubljem nivou s njima, sve dok oni nisu u mogućnosti da ostanu u nekom sigurnom dijelu klinike, tokom cijelog perioda rada s njima. Imam osjećaj da ukoliko se malo potrudite, saznaćete da najmanje pedeset odsto tih pacijenata, ukoliko pripadaju krvnoj lozi, što bi značilo da su im majka ili otac ili oboje uključeni, biva praćeno cijelo vrijeme. [Pauza] Kada dođemo ispod nivoa tih altera, onda imamo Alpha, Beta, Delta, Theta, itd., tzv. "programiranje grčkih-slova," a te programirane osobe takođe u sebi imaju i zaštitne/potporne programe. Tu uglavnom postoji i jedna šifra za te zaštitne programe. Tu može da postoji i jedna šifra uz pomoć koje se svi ti zaštitni programi kombinuju u jedan, a može da postoji i jedna šifra za brisanje svih tih zaštitnih programa. Tako ću ja onda istovremeno koristiti jedan kod/šifru za, recimo, Omegu i sve zaštitne programe Omege. Nakon što


D

pitam : "Šta će se dogoditi ako ja kažem ovo ?" – reći ću im, odnosno, dati tu šifru a nakon toga ću ih upitati : "Šta osjećate u ovom momentu ?" Mnogi od njih često opisuju nešto slično zujanju, odnosno zvukovima krckanja kao kad kompjuter briše neke fajlove sa diska, eksplozije, i druge raznorazne iteresantne stvari… Neki terapeuti su mi se javljali i govorili : " Bože blagi, nisam joj pominjao nikakve robote a ona mi priča kako se roboti u njoj pretvaraju u prah i pepeo." Sjećam se kako mi se jednom javila jedna koleginica, s kojom sam prethodno učestovao na nekoliko seminara i postavila mi neka pitanja u vezi kriza kod pacijenata sa MPD. Rekao sam joj da pokuša saznati nešto od svog pacijenta na temu Alpha, Beta, Delta, Theta. Ona je tako i učinila. Nakon toga mi se javila i rekla : "Da, dobila sam neke indikacije da je to tu. O čemu se u stvari radi ?" Rekao sam joj : "Ja ti to neću da kažem. Pokušaj sama da saznaš od pacijenta o čemu se radi." Onda smo se dogovorili da se nađemo za nekih sedam dana. Kada smo se sreli ona mi je rekla : "pitala sam šta je to Theta, i dobila sam odgovor – 'psi-ubice.' Onda sam upitala šta je Delta, i pacijentkinja mi je rekla da su to 'ubice.'" Tako sam joj onda neka dva sata govorio o svom iskustvima na tu temu. Kasnije me je opet nazvala i rekla : "Ovo mi se čini previše fantastično". (…) Tako je i ona nakon rada s tim svojim pacijentom počela pričati o brisanjima programa, i opisivati stvari kao npr. ono pretvaranje robota u prah i pepeo, i drugim sličnim stvarima. Rekla mi da tom svom pacijentu nije pominjala ništa od ovih stvari. Međutim, u svemu tome postoji i jedan problem. Postoje različiti nivoi programa i neki od njih su dizajnirani tako da nas drže u stalnom okretanju u krug. Oni (programeri, prim. prev.) su vjerovatno pretpostavili da mi u većini slučajeva nećemo stići iza "altera" (alternativnih, ličnosti prim. prev.) koje su namjerno kreirali. Način na koji možete stvoriti jednog Mančurijskog Kandidata je taj da čovjeku rascijepite um. To je dio onoga čime se i obavještajne službe takođe bave. Ako hoćete da stvorite jednog atentatora, ako hoćete da neko ide da obavi nešto za vas, vi treba samo da mu rascijepite um. Fascinantno je npr. kod slučaja atentata na Roberta Kenedija, kada je Bernard Diamond ispitivao Sirhan Sirhana, primjetio je da ovaj ima kompletnu amneziju u vezi ubistva Roberta Kenedija, međutim, on se pod hipnozom mogao svega sjetiti. Ali, uprkos sugestiji koja mu je tada data da će biti u stanju da se kasnije i svjesno sjeti svih detalja, on se ipak nije mogao ničega sjetiti, kad nije bio pod hipnozom. Ja bih volio da sam imao priliku da pregledam Sirhana Sirhana. Čini se da ispod toga imamo različite nivoe. Jedan od njih se zove "Zeleno Programiranje" ("Green Programming" prim. prev.), kako mi se čini. Zar nije interesantno to što se i onaj doktor zvao Dr. Green ? (…) Dobro, taj Zeleni Program(iranje) se može podijeli na Ultra-Zeleno (Ultra-Green) i Zeleno Drvo (Green Tree). Mistika kabale je takođe umješana u sve to. Ako želite da radite s tim, onda će te morati da pročitate par knjiga na temu kabale. Jedna je pisana od strane čovjeka po imenu Dion Fortune i zove se "Qabala" sa "q". Drugu je napisala Ann Williams-Heller, ona se zove "The Kabbalah." Ja prije nisam ništa znao o toj kabali. Interesantno. Jedan pacijent, dok je sjedio u čekaonici ispred moje ordinacije, nacrtao je na papiru cijelo "drvo kabale". To je bilo prije neke 2 godine. Trebalo mi je par mjeseci da shvatim o čemu se radi. Sve dok nisam nekome pokazao a ovaj mi rekao, "pa to mi liči na drvo kabale." To me je navelo da


D

počnem tražiti odgovore u nekim starim ezoteričnim knjigama. To je bila pozadina Dr. Greena. Ono što je takođe interesantno kod svega toga je, da je orginalno ime "Zelenog Drveta" (Dr Green-a) bilo Greenbaum. Šta "greenbaum" znači na njemačkom ? Zeleno Drvo, Ultra-Tree i Green Tree. Ja sam takođe imao i nekoliko pacijenata koji nisu znali da je njegovo orginalno ime bilo Greenbaum, oni su mi slučajno rekli kako se u njima nalaze neki 'dijelovi' koji se zovu Mr Greenbaum. Sada ću vam dati par informacija koje vam mogu biti od neke koristi. Prema mom iskustvu, jedan 'dio' će vam ili dati ove informacije ili će ustuknuti, tj. uplašiti se i ušutiti se. Ako se uplaši, možete naći neki drugi 'dio' koji će biti voljan da priča o tome. Ja bih vam preporučio da pitate nekoliko 'dijelova' o tome, da li postoji neki 'dio' pod tim imenom. I, usput rečeno, kada ispitujem svoje pacijente u vezi ovoga, ja obično ubacim i par "lažnjaka." Tako ih pitam : "Postoji li unutra neki 'dio' koji se zove tako i tako, kako bih provjerio da li dobijam iskrene odgovore. Na primjer : "Osim same srži, da li unutra postoji 'dio' po imenu Mudrost ?" (Wisdom, prim. prev.) Mudrost je dio drveta kabale. Ono što sam do sada imao priliku da primjetim, Mudrost će nam veoma često biti od pomoći, dajući nam veoma korisne informacije. "Da li unutra postoji neki dio po imenu Dijana ?" U svakom slučaju, ja mogu ubaciti u svoja pitanja svakojake stvari. "Da li unutra postoji 'dio' koji se zove Zelda ?" S nekim 'dijelom' pod tim imenom se nikada do sada nisam sreo ! Samo da vidite kakav ćete odgovor dobiti. Ja sam uvijek pažljiv u vezi svega toga. Dijana (Diana) je 'dio' koji je u sistemu kabale povezan sa dijelom koji se zove Temelj (Foundation, prim. prev.). Sve to je veoma fascinantno. Sjećate li se one Crkve Proces (the Process Church, prim. prev.) ? Sharon Tate, žena režisera Romana Polanskog, bila je ubijena od strane familije Manson, koja je bila u vezi sa the Process Church. Mnogo prominentnih ljudi u Holivudu je tada bilo povezano sa tom crkvom, a onda su se oni odjednom povukli u ilegalu, kako knjige kažu, 1978. godine, i nestali ? Znate šta, oni su svi živi i zdravi, i trenutno se nalaze u Južnom Utah-u, sjeverno od Monumentalne Doline, gdje su kupili jedan veliki ranč, kojeg su proširili i na njemu sagradili još nekoliko dodatnih zgrada. U Odjeljenju za Javnu Bezbjednost, u državi Utah, postoji veoma velika arhiva u vezi svega toga. Taj ranč je pod strogim nadzorom, veoma malo ljudi izlazi napolje, svi su mahom promijenili svoja imena i skoro je nemoguće ući unutra. Ključna riječ u njihovom imenu je "Foundation." The Foundation. Tu ima i nekih drugih riječi. The Foundation je dio Drveta. Tako možete pitati, "da li unutra postoji nešto što se zove The Foundation ?" Isto tako možete pitati i nešto drugo, kako bi vidjeli da li govore istinu. "Da li se unutra nalazi nešto što se zove Zidovi ?" Postoje razna pitanja uz pomoć kojih možete ispitati neke stvari. Takođe sam pronašao da postoji i jedan 'dio' po imenu "Crni Majstor" ("Black Master," prim. prev.), kao i to da će se unutra nalaziti i kompjuterski operateri. Koliko vas se do sada srelo kod vaših pacijenata s tim stvarima, koje su u vezi s kompjuterima ? Tipični kompjuterski operateri koje tu nalazimo su : Kompjuterski Operater Crni (Computer Operator Black, prim. prev.), Kompjuterski Operater Zeleni, Kompjuterski Operater Ljubičasti. Ponekad oni mogu biti individualno označeni brojevima, a u nekim slučajevima će se zvati i Direktori Informatičkih Sistema (Systems Information Directors, prim. prev.). Tu možete pronaći i njihovog načelnika. Oni takođe mogu da budu vaš izvor informacija. Ja uvijek pitam, "Da li ima iko unutra po imenu Dr. Green ?"


D

Vidjećete da ima, ukoliko su programirani tom vrstom programa, to vam kažem na osnovu svog ličnog iskustva. Obično, uz nešto malo truda, vi im možete pomoći u smislu da im pomognete da zaključe da su oni bili samo "dječiji-dijelovi," koji su morali da igraju svoju ulogu i koji tada nisu imali drugog izbora, međutim, sada ga imaju. Znate, oni su tu svoju ulogu igrali veoma, veoma dobro, međutim, oni sa vama ne moraju da se pretvaraju jer su sada na sigurnom mjestu i u svakom slučaju, "Ako Kult i sazna da ste razgovarali sa mnom, da ste mi dali sve te informacije, recite mi šta vam to oni mogu učiniti ?" Naglasite im da jedini put napolje vodi kroz vas, i da u skladu s tim oni treba da budu kooperativni, da podijele sve svoje informacije s vama i da vam tako pomognu, kako bi ste vi bili u stanju da pomognete njima. Tako svi ti 'dijelovi' mogu da vam daju razne informacije. Oni su i ovo pokušali veoma vješto da zaštite. Dopustite mi da vam dam jedan primjer, kao što je Ultra-Green Program. Otkrio sam sljedeće – u stvari, mislio sam da se taj program koristio samo kod onih ljudi koji su pripadali krvnom srodstvu ("iluminati familije", prim. prev.). Ja sam to otkrio i kod ljudi koji nisu pripadali tom srodstvu, ali u nešto drugačijem obliku. Oni nisu željeli da to bude isto kod jednih i drugih. Ne vjerujem da ćete naći stvari toliko duboke kao što su Ultra-Green, pa vjerovatno čak ni Green Program, kod ljudi koji ne pripadaju srodstvu. Međutim, sada ću vam reći šta sam otkrio prvo kod onih koji nisu pripadali srodstvu, a onda kod onih koji jesu. Odlično smo napredovali i moja pacijentkinja se već bližila svom potpunom oporavku, svojoj potpunoj integraciji (nije bila pripadnik srodstva/loze), kada je odjednom počela da halucinira, vidjela je kako joj se prsti pretvaraju u čekiće i stvari slične tome. Tako sam je uz pomoć tehnike afektivnog-mosta vratio nazad, i tu smo saznali kako su joj oni dali sugestiju da će poludjeti, ukoliko dostigne određen stepen oporavka. Način na koji su to uradili bio je taj da su je svezali i dali joj LSD, još kada je ona imala 8 godina. Kada je počela halucinirati, pitali su je o prirodi njenih halucinacija, tako da bi ih onda mogli koristiti na jedan efektan eriksonijanski način, kako bi na njima izgradili a onda iskombinovali efekte te droge sa veoma moćnim sugestijama. "Ako ikada dođeš do te tačke, poludićeš. Ako se ikada potpuno integrišeš i oporaviš, ovako ćeš da poludiš a onda ćete zaključati u ludnicu do kraja života." Oni su sugestije tog tipa ponavljali intezivno u nekoliko navrata. Na kraju su ubacili još neke sugestije kao što je ova : "Bolje je da izvršiš samoubistvo, nego da ti se tako nešto dogodi." Kod jednog drugog pacijenta, koji je pripadao lozi, kada sam počeo da ispitujem te duboko usađene stvari, pacijent je počeo da ispoljava slične simptome. Kada smo se vratili nazad, našli smo da su to isto i njoj uradili. To se zove "Zelena Bomba." ("Green Bomb.") B-O-M-B-A. Mnogo tu ima te neke interne konzistencije, kao na primjer, ta igra riječi u vezi s imenom Dr. Greenbaum, njegovim pravim imenom. U ovom slučaju, to je urađeno u njenoj devetoj godini, samo što je "hers" bio drugačiji. "Hers" je bila sugestija za amneziju. "Ako se ikada sjetiš bilo čega u vezi sa Ultra-Green i Green Tree, poludjećeš. Postaćeš biljka i bićeš zauvijek iza brave." I na kraju, sugestija se sastojala i od sljedećih riječi : "I biće ti mnogo lakše ukoliko se ubiješ, nego da ti se tako nešto desi, ako se ikada sjetiš." Kada je napunila dvanaest godina, oni su je podvrgli nečemu što je poznato kao Amytol-intervju, kako bi pokušali da razbiju tu njenu amneziju, tj. da vide li mogu to da učine. Nisu mogli. Onda su je opet skinuli i svezali, dali joj neku supstancu koja joj je paralizovala tijelo, pa onda nakon toga LSD, jednu mnogo jaču dozu, pa su onda u njenu svijest ponovo usadili sve one sugestije. Sličnu stvar su učinili s njom u njenoj šesnaestoj godini. Tako su tu i neke zamke koje su specijalno pravljene da upadnete u njih. Postoji veliki broj slučajeva kod kojih su kombinovali dejstva tih jakih droga


D

sa raznoraznim sugestijama, kako bi nas onemogućili da dođemo do onoga što je usađeno u njih, na jednom veoma dubokom nivou. Šta se nalazi na samom dnu ? Vi to možete samo pogađati, isto kao što mogu i ja. Postoji mnogo terapeuta koji su se našli u situaciji da tu zastanu. U stvari, jedan od vas ovdje, kome sam o tome pričao prije nekoliko mjeseci, kad sam bio u državi Ohio, rekao mi je da je to pokrenulo masu nekih stvari kod pacijenta koji nije pokazivao dalji napredak. To je veoma uobičajena stvar. Ja mislim da mi možemo ići dole do dubljih nivoa, i kad radimo s tim stvarima koje su usađene na te dublje nivoe, onda istovremeno možemo riješiti sve ono što se nalazi iznad, na gornjim nivoima. Međutim, još mnogo toga nam ostaje nepoznato. Kod nekih pacijenata s kojima trenutno radim, većinom smo se bavili sa stvarima koje su na gornjim nivoima. Reći ću vam kako smo to radili. Prvo lociramo i izbrišemo sistem kao što je Omega. Tada ćemo kod pacijenta primjetiti jednu ogromnu abreakciju svih sjećanja i osjećanja, u jednoj frakcionoj abreakciji, koja su bila vezana za te dijelove. Nakon toga ja ih obično pitam : "Sada, s obzirom da smo to učinili, da li još uvijek postoje neka sjećanja ili osjećanja koje 'dijelovi' koji su bili Omega, još uvijek imaju ?" Odgovor je obično – "Ne." Ja bih onda nakon toga rekao, "Ja obično u ovom momentu smatram da većina, ako ne svi, od onih 'dijelova' koji su bili Omega, ne osjećaju više želju ili potrebu da budu drugačiji, jer su sada shvatili kako su bili na silu odvojeni i sada žele da se vrate kući, Mariji, da postanu ponovo s njom jedna cjelina." Ja često koristim taj koncept – koji je u stvari došao od strane jednog mog pacijenta – u smislu vraćanja kući i postajanja jedne cjeline s njom. "Vraćanje tamo odakle su došli" je jedna fraza koja se može koristiti s njima. "Da li unutra postoji neki 'dijelovi' Omege koji se ne slažu s tim ili imaju nešto protiv toga ?" Ako postoje, onda ćemo razgovarati s njima. Radićemo s njima. Može da se desi da se neki od njih ne integrišu. Na osnovu mog ličnog iskustva, oni će se integrisati i na taj način možemo integrisati dvadesetpet (25) 'dijelova' odjednom, kod slučajeva polifragmentiranog kompleksa MPD-a. Mislim da je od suštinske važnosti da se prvo uradi abreakcija osjećanja, prije nego što se nastavi dalje. Takođe, čini se da kod nekih pacijenata nije bitno kojim će se redoslijedom krenuti, međutim, kod nekih jeste. Ako mi se čini da redoslijed u nekom slučaju nije bitan, onda ću obično krenuti od Omega, pa onda Delta, zato što ovi imaju jači potencijal da budu nasilni, onda ću preći na Gamma, da bih izbacio stvari u vezi sa samoobmanjivanjem. Kada se riješimo Omege i tako 'im' pokažemo da se određeni napredak može postići, da se nešto može učiniti i kad 'oni' osjete znakove olakšanja nakon toga, ja im obično onda kažem, "Želim da upitam srž – da mi odgovori uz pomoć znakova prstima – da li postoji neki određeni redoslijed, kojim se programi moraju brisati ?" Možda to i nije toliko važno, ali u većini slučajeva dobio sam odgovor "Ne." Bilo je i slučajeva kada sam dobio odgovor "Da." Ja bih preporučio da se na ovaj način izbriše nekoliko programa, jer će to izazvati olakšanje i znakove optimizma kod pacijenta. Nakon toga bih preporučio da se počne sa ispitivanjem stvari koje su im usađene na dubljim nivoima, kao i dobijanje uputa o samom redoslijedu postupaka. Pitanje ?

• Koje je tipično starosno doba i pol kod takvih osoba ? Dr. Hammond : Koliko znam to se događa i muškarcima i ženama. Većina pacijenata koje ja znam i koji su patili od MPD-a, kao posljedice ritualnog nasilja, bile su žene, međutim, znam


D

i neke muškarce kod kojih smo pronašli iste te stvari. Prije neko vrijeme držao sam negdje jednoj maloj grupi terapeuta predavanje na ovu temu. Rekao sam im neke stvari o tome. Usred mog izlaganja, jedna socijalna radnica je naglo pobijelila što sam ja primjetio i upitao je o čemu se radi. Ona je rekla, "Ja radim sa jednim petogodišnjim dječakom. Prije nekih par sedmica on mi je pričao nešto o Doktoru Green-u." Ja sam tada nastavio dalje s predavanjem, i kada sam pomenuo neke druge stvari, ona je ponovo zatresla glavom. Upitao sam je šta se događa, a ona je odgovorila : "On meni cijelo vrijeme spontano priča o nekim robotima i o Omega." Ja mislim da ćete nailaziti na i na neke varijacije svega ovoga, jer oni vjerovatno povremeno mijenjaju to na različite načine, kako bi nas skinuli s vrata, međutim, neke osnovne stvari će tu sigurno uvijek biti prisutne. Ja sam vidio te stvari i kod ljudi koji su bili u svojim četrdesetim godinama i čiji su roditelji bili na veoma, veoma visokim položajima u CIA i drugim sličnim službama. Imao sam posla i s nekim koji su bili dio onog orginalnog Monarch Projekta, što je naziv projekta za programiranje uma, kojeg je tada sprovodila vladina obavještajna služba.

(…)

Kraj izvoda iz transkripta predavanja - orginalni tekst na engleskom jeziku zajedno sa svim pitanjima upućenim Dr Hammond-u i njegovim odgovorima, možete naći ovdje :

http://www.galaksija.com/hammond.htm--------------------------------------------------------------------------------------------------- Ovdje smo imali priliku vidjeti dio objektivne realnosti, kakvu nam medija (koja su danas takođe skoro u potpunosti, direktno ili indirektno, kontrolisana od strane "Kulta") nikada nemaju običaj da prezentiraju. Većina nas, što zbog transa, što zbog lične ignorancije i nemara, još uvijek nije svjesna mnogih stvari koje se dešavaju u našoj okolini. U gornjem tekstu imali smo priliku da vidimo kako se obavlja individualno programiranje ljudskih bića. Individualno i masovno programiranje ljudskih bića od strane Kulta (iluminata, satanista) odvija se širom ove planete od kako je ovog svijeta a - i vijeka. Kako se čini, ova grupa (u suštini ovdje se radi o jednoj lozi, odnosno "ljudima" koji su u krvnom srodstvu, čija loza vjerovatno potiče još od vremena Atlantide) do sada je vijekovima uspijevala da drži sve konce u svojim rukama i da ostane nevidljiva za većinu "normalnih" ljudskih bića. S druge strane, ono što danas nazivamo normalnim ljudskim bićem, u ovom momentu ima toliko suženo polje percepcije, da ono više nije u stanju da primjeti kako "nešto nije u redu". Čovjek koji, po svojim ličnim kriterijumima, samog sebe smatra - budnim, u suštini živi u nekoj vrsti transa, koji je rezultat ako ne individualnog, onda jednog masovnog programiranja njegove svijesti od strane istog onog "Kulta," kojeg pominje Dr. Hammond u svom predavanju. Iluminati, kao "čarobnjak iza zavjese", uspijevaju da održavaju ljudska bića u iluziji, manipulišući ih kroz cijelu istoriju na hiljadu i jedan način, a da ovi istovremeno nisu ni svjesni da je njihovo trenutno stanje svijesti, kao i realnost u kojoj žive - jedna obična iluzija, koja je rezultat jedne dugogodišnje manipulacije. Ta iluzija je ujedno i izvor svih naših patnji. I individualno i masovno programiranje naše svijesti, odvijaju se upravo, Ovdje i, Sada.


D

Kada onaj koji se nad ovim malo zamisli i sam počne istraživati ovaj problem, počinjući od samog sebe, ukoliko se nađe na pravom putu, veoma brzo će mu postati jasno šta je J. Dresden htio da kaže, kada je rekao :

"Kad se lijepo upakovana gomila laži uspije da prodanarodnim masama polako i sistematski tokom nekoliko

hiljada godina - onda se istina smatra totalnom besmislicom,a onaj koji ju propovjeda - totalnim ludakom."

Osnova kontrole uma ljudi je kontrola informacija. Danas mnogi smatraju kako se nešto nije desilo ili ne postoji, ukoliko oni za to nisu čuli u školi, na televiziji ili pročitali u novinama. Iluminati su organizacija koja se od davnih vremena brine da se istinske i veoma bitne informacije nikada ne nađu u javnoj upotrebi. Istinska informacija ima sposobnost da promijeni čovjekovo stanje svijesti a sa svjesnim ljudima ne može se manipulisati. Tema ovog teksta bila je individualno ispiranje mozga i programiranje ljudi od strane iluminata, odnosno, organizacije čiji se članovi već odavno nalaze na svim važnijim funkcijama, na ovoj planeti. O njihovim metodama masovnog programiranja ljudi ćemo nekom drugom prilikom. Čitaocima ovog teksta trebalo bi takođe biti jasno, da ovoj organizaciji nije nimalo teško da stvara kojekakve "Bin-Ladene," "teroriste-samoubice" i atentatore, kako bi ih koristila za eliminaciju nepoželjnih, kao i u svrhu socijalnog inženjeringa i kondicioniranja uma ljudi, s ciljem preuzimanja totalne kontrole nad svakim ljudskim bićem koje živi na ovoj planeti. Naša ličnost, u većini slučajeva, je takođe žrtva individualnog ili masovnog programiranja. Proces njenog deprogramiranja je veoma bolan, jer nam veoma brzo postane jasno i to da smo je sagradili - na lažnim temeljima i uz pomoć - lažnog materijala. Što se brže budemo oslobađali svih laži koje su nam nametnute, brže ćemo se i buditi. Bez obzira na svu bol koju pri tome budemo osjećali, uvijek moramo biti svjesni da nas "samo istina može osloboditi".


DA LI OBJEKTIVNA REALNOST STVARNO POSTOJI, ILI JE OVAJ UNIVERZUM SAMO JEDNA FANTAZIJA

DA LI OBJEKTIVNA REALNOST STVARNO POSTOJI, ILI JE OVAJ UNIVERZUM SAMO JEDNA FANTAZIJA ?

1982. godine dogodio se jedan vrlo značajan događaj. Na Pariškom Univerzitetu tim naučnika pod vodstvom profesora fizike, Alaina Aspecta, izveo je jedan od možda najvažnijih eksperimenata 20-tog vijeka. O ovome vjerovatno niste ništa čuli na televiziji. Ukoliko ne pratite naučnu literaturu, vjerovatno niste čuli ni za profesora Aspecta, iako danas ima puno onih koji vjeruju da njegovo otkriće može da promjeni temelje na kojima počiva današnja nauka. Aspect i njegovi saradnici su otkrili da su pod određenim okolnostima subatomske čestice kao npr. elektroni u stanju da momentalno prenesu informaciju jedan drugome bez obzira na to koliko su jedan od drugog udaljeni. Apsolutno nije bitno da li se radi o razdaljini od 10 metara ili 10 biliona kilometara. Na neki način jedna čestica u svakom momentu zna šta druga čestica radi. Problem sa ovim poduhvatom je taj da on ruši Ajnštajnovu postavku u koju se dugo vjerovalo tj. da ne postoji ništa brže od brzine svjetlosti. S obzirom da je putovanje brzinom većom od brzine svjetlosti ravno proboju vremenskog zida, ova potresna postavka dovela je do toga da određeni fizičari pokušavaju na veoma elaborirane načine da preispitaju Aspectove nalaze. Dok je sve ovo inspirisalo i neke da ponude čak i mnogo radikalnija objašnjenja. David Bohm, profesor fizike sa Londonskog Univerziteta, na primjer, vjeruje da Aspectovi nalazi potvrđuju da objektivni realitet ne postoji, tj. da uprkos tome što nam se ovaj univerzum čini da je materijalne prirode on je u suštini samo jedna fantazija, odnosno hologram gigantskih proporcija. Da bi razumjeli Bohmovu tvrdnju, čovjek mora prvo da razumije bar nešto o tome – šta je to u stvari hologram. Hologram je tro-dimenzionalna fotografija napravljena uz pomoć lasera. Da bi se napravio jedan hologram, objekat koji će biti fotografisan prvo mora da se izloži svjetlosnom snopu lasera. Kada se onda prema njemu usmjeri svjetlosni snop drugog lasera, svjetlost ovog drugog lasera će se odbijati od reflektirane svjetlosti prvog lasera. Potom se rezultirajući uzorak interferencije (prostor gdje se svjetlost obaju lasera isprepliće) snimi fotografskim aparatom. Kada se ovaj film iz aparata razvije na njemu se može vidjeti samo jedan vrtlog isprepletenih svijetlih i tamnih linija. Međutim, kada se ovaj film ponovo izloži laserskoj svjetlosti, pojaviće se tro-dimenzionalna slika originalnog objekta. Tro-dimenzionalost ovog objekta nije jedina stvar vrijedna pomena. Ako se hologram jedne ruže prepolovi i onda izloži laserskom snopu svjetlosti, svaka polovina će još uvijek da sadrži sliku cijele ruže. I tako ako bi onda opet prepolovili ove dvije polovine, svaki komadić filma će da sadrži doduše manju ali ipak originalnu sliku cijele ruže. Za razliku od obične fotografije, svaki dio holograma sadrži sve informacije koje posjeduje cjelina. "Cjelina u svakom djeliću" je osobina holograma koja nam pruža jedan potpuno nov način razumjevanja strukturalne organizacije i reda, jer tokom većeg dijela svoje istorije zapadnjačka nauka se nosila predrasudom da je najbolji način da se prouči neki fizički fenomen, bilo da se radi o jednoj žabi ili o atomu, da se on disecira te da se onda

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/hologram.htm (1 of 7) [20.11.2008 12:41:33]


proučavaju njegovi sastavni djelovi. Hologram nam pokazuje da postoje stvari u univerzumu koje ne mogu da se podvrgnu jednom ovakvom pristupu. Ako pokušamo da rastavimo nešto što je holografično sastavljeno, nećemo dobiti nikakve dijelove, nego, samo manje cjeline. Uvidjevši ovo, Bohm je sugerisao jedan novi način interpretacije Aspectovog otkrića. Bohm vjeruje da glavni razlog što su subatomske čestice ostale u kontaktu nije taj što one u stvari šalju neki signal jedna drugoj, nego je u tome što je, u stvari, njihova sama separacija u suštini samo jedna iluzija. On tvrdi da na jednom dubljem nivou realnosti ove čestice ne predstavljaju individualne entitete, nego su samo produžeci nečega što je na svom fundamentalnom nivou isto. Da bi to malo bolje dočarao ljudima, Bohm je ponudio sljedeće objašnjenje : Zamislite jedan akvarijum sa ribicom unutra. Zamislite takođe da vi niste u stanju da direktno vidite taj akvarijum, nego da vaše znanje o njemu dolazi preko dvije televizijske kamere od kojih je jedna postavljena ispred a druga sa strane akvarijuma. Kad sve ovo posmatrate na dva monitora, vjerovatno ćete pretpostaviti da je na svakom od njih druga ribica. S obzirom da kamere snimaju akvarijum iz različitih uglova, svaka slika će biti malo drugačija. Međutim, poslije malo dužeg posmatranja ove dvije ribice, zaključiće te da postoji neka određena veza između njih. Kada se jedna od njih okrene, i druga se takođe malo pomakne, mada ne na baš isti način; kada je jedna ribica okrenuta prema prednjoj strani akvarijuma, drugu vidimo s njene bočne strane. Ako vam nije poznata cijela pozadina ove situacije, možete čak zaključiti da ove ribice imaju neki način međusobne momentalne komunikacije, mada se očigledno ne radi o tome. To je upravo ono, kako kaže Bohm, što se događa između subatomskih čestica u Aspectovom eksperimentu. Prema Bohmu, ova očigledno brža od svjetlosti komunikacija između dvije subatomske čestice, govori nam, u stvari, da postoji jedan dublji nivo realnosti koji nam još uvijek nije poznat, jedna mnogo kompleksnija dimenzija izvan ove naše koja je analogna sa akvarijumom. Bohm dodaje, mi vidimo objekte kao npr. ove subatomske čestice odvojene jedne od drugih, jer vidimo samo jedan dio njihove realnosti. Ove čestice nisu odvojeni "djelovi", nego aspekti jedne dublje cjeline koja je isto toliko holografične prirode i nedjeljiva kao i ona ruža koju smo maloprije pomenuli. I pošto je sve u fizičkoj realnosti sastavljeno od ovih "eidolona", i sam univerzum je jedna projekcija, tj. hologram. Kao dodatak svojoj fantomskoj prirodi, ovakav univerzum će posjedovati i druga zapanjujuća svojstva. Ako je očigledna odvojenost ovih subatomskih čestica iluzorna, to znači da su na jednom dubljem nivou realnosti sve stvari međusobno beskrajno povezane. Elektroni atoma ugljika u ljudskom mozgu su u međusobnoj vezi sa subatomskim česticama koje čine svakog lososa koji pliva, svako srce koje kuca i svaku zvijezdu koja treperi na nebu. Sve je prožeto svim drugim, sve prožima sve ostalo. Iako ljudska priroda ima tendenciju da definiše, klasifikuje i svrstava sve fenomene ovog univerzuma, sva ta kategorizacija je u stvari vještačka, jer je cijela priroda, u svojoj suštini, nešto kao jedna tkanina, pletivo bez šavova i rubova. U holografskom univerzumu, čak se ni na vrijeme i prostor ne može gledati kao na neke



fundamentalne principe. Koncept lokacije nekoga ili nečega, jednostavno pada u vodu, jer u njemu ništa nije u stvarnosti ni odvojeno od svega drugog, sve je jedna cjelina. Tako se vrijeme i tro-dimenzionalni prostor mogu posmatrati kao i ona riba kad se posmatra na dva TV monitora, odnosno kao projekcija jednog dubljeg realiteta. Na jednom svom dubljem nivou, sama realnost je u svojoj suštini jedan super-hologram u kome prošlost, sadašnjost i budućnost simultano egzistiraju. To nam sugeriše da bi jednog dana, ukoliko bi imali odgovarajuće sposobnosti, mogli da dosegnemo taj superholografični nivo našeg realiteta i izdvojimo iz njega scene i događaje iz davno zaboravljene prošlosti. Šta sve još ovaj hologram sadrži u sebi, to je još uvijek jedno veliko pitanje. Ako dozvolimo, za svrhu ove rasprave, da je super-hologram jedan matriks koji je rodio sve ostalo u našem univerzumu, na kraju krajeva, on sadrži svaku subatomsku česticu koja postoji i koja je ikada postojala – svaki mogući oblik materije i energije, od snježne pahulje pa do kvazara, od plavog kita pa do gama zraka. Na ovo se može gledati kao na kosmičku robnu kuću "Svega Što Postoji". Iako Bohm priznaje da mi nemamo načina da saznamo šta sve još leži sakriveno u ovom superhologramu, on se usuđuje da tvrdi kako nemamo razloga za pretpostavku da ovaj hologram ne sadrži i mnogo više. Ili kako on kaže, možda je ovaj superholografični nivo realnosti samo jedna obična pozornica iza koje leži jedan beskonačan potencijal za dalji razvoj. Bohm nije jedini naučnik koji je zaključio da je naš univerzum jedan superhologram. Radeći nezavisno na polju istraživanja rada mozga, neurofiziolog Karl Pribram, iz Stanforda, takođe je postao uvjeren o holografskoj prirodi realnosti. Pribrama je privukao holografski model kada je rješavao zagonetku kako i gdje je memorija uskladištena u mozgu. Decenijama su raznovrsne studije pokazivale da umjesto da je memorija ograničena na jedno specifično područje u mozgu, ona je u stvari rasprostranjena po cijelom mozgu. U seriji eksperimenata u orjentaciji, dvadesetih godina prošlog vijeka, naučnik koji se bavio proučavanjem mozga, Karl Lashley, zaključio je da bez obzira koji dio mozga je odstranio pacovu, nije bio u stanju da uništi njegovu sposobnost ostvarivanja specifičnih i kompleksnih radnji kojima je bio naučen neposredno pred operaciju. Jedini je problem bio da niko nije bio u stanju da pruži objašnjenje mehanizma "cjeline svakog djelića", odnosno prirode skladištenja memorije. Kada se Pribram, šezdesetih godina prošlog vijeka, sreo sa pojmom holografije, zaključio je da je našao objašnjenje za kojim je tragao ovaj naučnik, koji je proučavao rad mozga. Pribram vjeruje da memorija nije inkodirana u neuronima (nervnim ćelijama) ili grupama neurona, nego u unakrsnoj strukturi koju obrazuju nervni impulsi kad struje kroz mozak, tj. na isti način kako je formiran uzorak interferencije čestica laserske svjetlosti koje prožimaju površinu djela filma koji sadrži holografsku sliku. Drugim rječima, Pribram vjeruje da je mozak sam po sebi – hologram. Pribramova teorija takođe objašnjava zašto ljudski mozak može da uskladišti toliko mnogo informacija, na tako malom prostoru. Utvrđeno je da ljudski mozak ima sposobnost da upamti preko 10 milijardi bit-a (jedinica memorije prim.prev.) informacije, u toku jednog prosječnog ljudskog života (to je, grubo rečeno, približno količini informacija sadržanih u 5 tomova Enciklopedije Britanike).



Slično tome, takođe je otkriveno da pored ostalih sposobnosti, hologrami posjeduju nevjerovatan kapacitet za skladištenje informacija – jednostavno promjenom ugla pod kojim dva laserska snopa padaju na određeni dio fotografskog filma, moguće je "složiti" nekoliko različitih slika na istom mjestu. Već je dokazano i to, da se na samo jednom kvadratnom centimetru filma može uskladištiti i do 10 milijardi bit-a informacije. Naša izvanredna sposobnost da izvučemo potrebnu informaciju iz ogromnog skladišta naše memorije postaje razumljiva ako naš mozak funkcioniše na holografskom principu. Ako vas prijatelj upita na šta prvo pomislite kad on izgovori riječ "zebra", vi ne morate da preturate dugo po nekom ogromnom cerebralnom dosijeu, da bi došli do odgovora. Umjesto toga asocijacije "prugasta", "slična konju", i "afrička životinja", momentalno će vam pasti na pamet. Jedna od najnevjerovatnijih karakteristika načina čovjekovog razmišljanja je ta, što je svaki djelić jedne informacije u međusobnoj korelaciji sa svim ostalim djelovima informacije; a to je i jedna od karakteristika holograma, jer svaki djelić holograma je beskrajno isprepleten sa svim ostalim djelovima, i to je možda najbolji prirodni primjer jednog sistema međusobne korelacije. Uskladištenje memorije nije jedina neurofiziološka zagonetka koja postaje mnogo razumljivija kad se uzme u obzir Pribramov holografski model mozga. Druga je, kako to mozak uspijeva da prevede lavinu frekvencija kojima je neprestano obasipan od strane čula (svjetlosne vibracije, zvučne vibracije itd.) u stvarni svijet naše percepcije. Inkodiranje i dekodiranje vibracija je upravo ono što hologram najbolje radi. Upravo zato što hologram i funkcioniše kao neka vrsta sočiva tj. objektiva, odnosno uređaja za prevođenje, koji je u stanju da pretvori jedan, na prvi pogled nerazumljiv, konglomerat vibracija - u jednu cjelovitu sliku, Pribram vjeruje da mozak takođe predstavlja jednu vrstu objektiva koji se koristi holografskim principima kad matematički pretvara, preko čula primljene vibracije – u unutrašnji svijet naše percepcije. Jedan veliki broj dokaza sugeriše da se mozak koristi holografskim principima prilikom obavljanja svoje funkcije. Pribramova teorija zadobija sve veću podršku među neurofiziolozima. Argentinsko – italijanski naučnik, Hugo Zucarelli, nedavno je proširio ovaj holografski model i na svijet akustičnih fenomena. Začuđen činjenicom da su ljudi u stanju da lociraju izvor zvuka bez potrebe da okrenu svoju glavu, čak i u slučaju da čuju na samo jedno uho, Zucarelli je otkrio da se ova sposobnost može da objasni holografskom teorijom. Zucarelli je takođe razvio tehnologiju holografskog zvuka, odnosno tehniku snimanja zvuka koja je u stanju da reproducira akustične tonove sa jednim izvanrednim realizmom. Pribramovo vjerovanje da naš mozak matematički konstruiše "tvrdu", odnosno, opipljivu realnost oslanjajući se na prijem vibracija, takođe je zadobio veliku eksperimentalnu podršku. Naučnici su otkrili da su naša čula osjetljivija na mnogo širi spektar frekvencija, nego što se to prije smatralo. Tako su npr. naučnici otkrili da je naš vizuelni sistem takođe osjetljiv i na zvučne vibracije, da naše čulo mirisa djelomično ovisi o tzv. "osmičkoj frekvenciji" i da su čak čelije našeg tijela osjetljive na široki spektar frekvencija. Ova otkrića sugerišu da se u holografskom domenu mozga ove vibracije razvrstavaju,



sortiraju i pretvaraju u konvencionalnu percepciju. Pribramovog holografski model najviše zapanjuje, kada se poveže sa Bohmovom teorijom. Jer ako je "čvrstoća" svijeta samo njegova sekundarna osobina, i ono što je tamo je, u stvari, samo jedan "oblak" frekvencija, i ako je i mozak samo jedan hologram koji samo odabira i razvrstava neke od vibracija iz ovog oblaka i matematički ih pretvara u percepciju, šta je to onda – objektivna realnost ? Ili, jednostavno rečeno, ono što nazivamo objektivnom realnošću - ne postoji. Istočnjaćke religije već odavno drže da je materijalni svijet – Maya, samo jedna iluzija, i to što mi mislimo kako se nalazimo i krećemo u fizičkom svijetu, - i to je jedna iluzija. Mi smo u stvari "prijemnici" koji plutaju po kaleiodoskopičnom okeanu vibracija, i ono što mi "izvučemo" iz njega i pretvorimo u fizičku tj. materijalnu realnost, je samo jedan od bezbrojnih kanala izvučen iz ovog superholograma. Ovu novu i frapantnu sliku realnosti, koja je sinteza Bohmovih i Pribramovih gledišta, danas nazivaju "holografskom paradigmom". Dok je mnogo naučnika pozdravilo ovu teoriju samo sa jednim hladnim skepticizmom, ima dosta i onih koje je ona oduševila. Jedna mala grupa naučnika, koja se sve više i više širi, vjeruje da je ovo najprecizniji model koji je nauka o realnosti mogla ikada da dosegne. I još više, mnogi vjeruju da ovo može da riješi neke od misterija koje nauka nikada prije nije bila u stanju da objasni, odnosno da je došlo vrijeme kada i na "paranormalno" možemo da gledamo kao na sastavni dio prirode. Mnogi naučnici, uključujući Bohma i Pribrama, primjetili su da mnogi para-psihološki fenomeni postaju mnogo razumljiviji, ako imamo u vidu holografsku paradigmu. U univerzumu u kome su individualni mozgovi u suštini nedjeljivi djelovi jednog većeg holograma i sve je beskrajno isprepleteno, telepatija je samo jedan običan pristup jednom od nivoa holograma. Očigledno je mnogo lakše za razumjeti kako informacija može da putuje od uma individue "A" do uma individue "B", na velikim razdaljinama, a takođe objašnjava i mnoge nerješene zagonetke na području psihologije. Posebno, kako tvrdi naučnik Grof, holografska paradigma nam nudi i bazu za razumjevanje mnogih zbunjujućih fenomena koji se javljaju kod pojedinaca za vrijeme promjenjenog stanja svijesti. Pedestih godina prošlog vijeka, dok se bavio istraživanjem na temu upotrebe LSD-a u psiho-terapijske svrhe, Grof je imao jednu pacijentkinju koja je iznenada postala uvjerena da je preuzela identitet jednog praistorijskog reptilskog bića, ženskog pola. Za vrijeme ove svoje halucinacije, ona ne samo da je detaljno opisala kako se osjećala inkapsulirana u tom obliku, nego je i primetila da muški pripadnici ove rase imaju na glavi djelove kože šarolikih boja, koji podsjećaju na riblju krljušt. Ono što je najviše zapanjlilo Grofa, bilo je to da ova žena nije imala apsolutno nikakvo predznanje o ovim stvarima. U jednom kasnije razgovoru sa jednim zoologom, ovaj je potvrdio kako određene vrste reptila imaju na glavi šarene krljušti, i te boje imaju važnu ulogu u seksualnom uzbuđivanju ženki. Iskustvo ove pacijentkinje nije jedino. Za vrijeme svog istraživanja, Grof se susreo sa mnogo primjera regresije pacijenata i njihove identifikacije sa gotovo svakom živom vrstom evolutivnog stabla. On je takođe otkrio da je kroz ova iskustva saznao i mnogo do tada nepoznatih zooloških detalja, koji su se kasnije ispostavili kao tačni. Regresija ljudske svijesti u životinjsko carstvo nije jedini psihološki fenomen s kojim se Grof susreo. On je imao i pacijente koji su uspjevali da dosegnu zonu neke vrste kolektivnog ili



rasnog "besvješća". Osobe koje nisu do tada imale mnogo edukacije odjednom su bile u stanju da u detalje opišu zoroasterske pogrebne rituale, ili neke scene iz indijske mitologije. U drugim slučajevima, pojedinci su podnijeli ubjedljive izvještaje o svojim opažanjima za vrijeme vantjelesnih putovanja, letimičnog bacanja pogleda na neke događaje iz budućnosti kao i događajima iz svojih prošlih života, odnosno, inkarnacija. Tokom svog daljeg istraživanja, Grof je primjetio da se isti ovaj spektar fenomena javlja i u terapeutskim seansama bez korištenja droga, odnosno, hemijskih supstanci. Zajednički elemenat ovih iskustava bilo je prevazilaženje granica individualne svijesti osobe, premoštavanje granica ega i vremena-prostora. Grof je nazvao ovakva iskustva "transpersonalnim doživljajima", i šezdesetih godina prošlog vijeka osnovao je jednu granu psihologije koja se zvala "transpersonalna psihologija" i koja se striktno bavila istraživanjem ovakvih fenomena. Iako je Grofova novoosnovana "Asocijacija Transpersonalne Psihologije" veoma brzo skupila oko sebe veliki broj zainteresovanih naučnika i postala jedna respektivna grana psihologije, godinama ni Grof ni njegove kolege nisu uspjeli da ponude teoriju koja bi objasnila ove bizarne psihološke fenomene kojima su sami bili svjedoci. Ali i ovo se promjenilo sa pojavom holografske paradigme. Kako je Grof nedavno primjetio, ako je um dio jedne neprekidne cjeline, lavirint koji je u vezi ne samo sa svakim drugim umom koji postoji ili koji je postojao, kao i sa svakim atomom, organizmom i područjem prostora i vremena, činjenica je da je on u stanju da povremeno napravi upade u ove teritorije, i tako ni transpersonalna iskustva se ne čine više toliko zagonetna. Holografska paradigma takođe ima implikacije i u tzv. "tvrdokornim" naukama kao što je biologija. Keith Floyd, psiholog na Virginia Intermont koledžu ukazuje da ukoliko je materijalitet realnosti samo jedna holografska iluzija, onda više ne možemo ni da kažemo da je mozak taj, koji stvara svijest. Prije bi se moglo tvrditi da svijest kreira oblik mozga kao i tijela - i svega ostalog oko nas što mi interpretiramo materijalnim. Ovakav zaokret u načinu gledanja na biološku strukturu doveo je naučnike do tačke na kojoj se i medicina kao i naše gledanje na proces iscjeljenja, može takođe transformirati holografskom paradigmom. Ako je fizička struktura tijela samo jedna holografska projekcija svijesti, onda je sasvim jasno da je svako od nas više lično odgovoran za svoje zdravlje, nego što to moderna medicina priznaje. Ono na šta sada gledamo kao na jednu remisiju bolesti, odnosno povlačenje simptoma, može u stvari da bude posljedica promjena u svijesti, koje opet uzrokuju promjene na hologramu tijela. Slično tome, nove i kontraverzne tehnike lječenja kao npr. vizualizacija mogu dosta da pomognu zbog toga što u holografskom domenu, realnost slike koju smo zamislili nije ništa manja od realne "realnosti". Čak i vizije i doživljaji koje smatramo neprirodnim, postaju objašnjivi uz pomoć holografske paradigme. U svojoj knjizi "Pokloni Nepoznatih Stvari", biolog Lyall Watson opisuje svoj susret sa indonezijskom ženom – šamanom koja je bila u stanju, izvodeći jedan ritualni ples, da učini da jedna kompletna aleja drveća jednostavno – ispari. Watson dalje kaže da dok su



on i ostali posmatrači zapanjeno posmatrali sve ovo, žena je učinila da se drveće ponovo vrati gdje je i prije bilo, onda opet da nestane, pa ponovo se pojavi… i tako nekoliko puta zaredom. Iako današnja nauka nije u stanju da objasni ovakve događaje, iskustva kao ova postaju mnogo jasnija ako je materijalna realnost samo jedna holografska projekcija. Možda se mi slažemo oko toga šta je tamo, a šta nije, zato što je ono što nazivamo "koncenzus realnošću" formulisano i ratifikovano na nivou ljudske svijesti na kom su svi naši umovi neprekidno isprepleteni. Ako je ovo istina, onda je to najznačajnija implikacija holografske paradigme od svih ostalih, jer to znači da iskustva kao ona što ih je Watson imao, nisu svakodnevna samo zato što mi nismo programirali svoju svijest tj. vjerovanja da im mi to dozvolimo. U holografskom univerzumu ne postoje nikakve granice koje nas sprečavaju da promjenimo "tkaninu" realnosti. Ono što mi percipiramo kao realnost, je samo jedno grubo platno koje čeka na nas, da na njemu naslikamo sliku kakvu želimo. Sve je moguće, od savijanja kašike snagom našeg uma pa do fantastičnih iskustava koje je Kastaneda doživljavao za vrijeme njegove interakcije sa Don Huanom, jer je čarobnjaštvo - naše od rođenja stečeno pravo. Sve ovo nije ni manje ni više čudnije od naše sposobnosti da ostvarujemo realitete kakve želimo, u našim snovima. Mi smo mađioničari, od rođenja. I zaista, čak i naši najfundamentalniji stavovi o realnost postaju sumnjivi, jer u jednom holografskom univerzumu čak su i događaji koji na prvi pogled nemaju veze jedan s drugim, već unaprijed bili određeni. Sinhronizam ili slučajnosti sa smislom, odjednom postaju jasni, a na sve u realnosti bi trebalo da se gleda kao na jednu metaforu, jer čak i najslučajniji događaji mogu da otkriju neku simetriju u svojoj pozadini. Da li će nauka prihvatiti Pribramovu i Bohmovu holografsku teoriju, ili će ona biti osuđena na smrt, ostaje da se vidi. Međutim, ono što se sa sigurnošću može reći, ona je već ostavila jak utisak na način razmišljanja mnogih naučnika. I u slučaju da se dokaže da holografski model ne pruža najbolje objašnjenje za momentalnu komunikaciju, kada dvije subatomske čestice međusobno šalju informacije jedna drugoj, u najmanju ruku, kako primjećuje Basil Hiley, profesor fizike sa londonskog Birbeck koledža, "Aspectovo otkriće pokazuje da moramo biti spremni da uzmemo u obzir radikalno nove poglede na realnost."



Implantacija mikročipova, kontrola uma i kibernetika

Hoće li ljudi biti potajno mikročipirani kroz prisilno cijepljenje protiv ptičje gripe?

Izvor: Nexus magazin - kolovoz/rujan - broj 14 1948. Norbert Weiner objavio je knjigu, Cvbernetics, koja je definirana kao teorija neurološke komunikacije i kontrole koja je u to vrijeme već bila u upotrebi u užim krugovima. Yoneji Masuda, «Otac informatičkog društva«, 1980. je izrazio svoju zabrinutost da je naša sloboda ugrožena u orvelovskom stilu kibernetičkom tehnologijom koja je totalno nepoznata većini ljudi. Ta tehnologija preko implantiranih mikročipova povezuje mozgove ljudi sa satelitima koje kontroliraju superkompjutori sa Zemlje. Prvi moždani implantati bili su kirurški usađeni 1974. u američkoj državi Ohio, i također u Stockholmu u Švedskoj. Moždane elektrode umetane su u lubanje beba 1946. bez znanja njihovih roditelja. U 50-ima i 60-ima, električni implantati umetani su u mozgove životinja i ljudi, posebno u SAD, tijekom istraživanja modificiranja ponašanja i funkcioniranja mozga i tijela. Metode kontrole uma korištene su u pokušajima mijenjanja ljudskog ponašanja i stavova. Utjecanje na funkcije mozga postalo je važan cilj vojske i obavještajnih službi. Prije trideset godina moždani implantati su na rendgenskim slikama bili vidljivi s promjerom od jednog centimetra. Kasniji implantati smanjili su se do veličine zrna riže. Bili su napravljeni od silicija, a još kasnije od galijevog arsenida. Danas su dovoljno mali da ih se može umetnuti u vrat ili leđa, a također i intravenozno u različite dijelove tijela prilikom kirurških operacija, sa ili bez pristanka subjekta. Sada ih je skoro nemoguće otkriti ili ukloniti.Tehnički je moguće svakom novorođenčetu injektirati mikročip, koji bi onda mogao služiti za identifikaciju osobe do kraja života. 0 takvim planovima se potajno raspravlja u SAD bez ikakvejavne debate o pitanjima privatnosti koja su s tim povezana. U Švedskoj je premijer Olof Palme 1973. odobrio implantiranje zatvorenika, a bivši direktor Ureda za inspekciju podataka Jan Freese otkrio je da su sredinom 1980-ih usađivani pacijentima sanatorija. Ta tehnologija objavljena je u švedskom državnom izvještaju, Statens Officiella Utradninger(SOU) 1972:47. Implantirana ljudska bića mogu se pratiti posvuda. Moždane funkcije mogu se preko superkompjutera daljinski nadzirati, pa čak i mijenjati pomoću promjene frekvencija. Među pokusnim kunićima u tajnim eksperimentima bili su zatvorenici, vojnici, mentalni bolesnici, hendikepirana djeca, gluhi i slijepi ljudi, homoseksualci, neudane žene, starije osobe, školska djeca, i svi pripadnici grupa koje eksperimentatorska elita smatra «marginalnima». Objavljena iskustva zatvorenika u Državnom zatvoru u Utahu, na primjer, šokantni su za savjest. Današnji čipovi rade pomoću niskofrekvencijskih radiovalova koji djeluju na njih. Uz pomoć satelita, implantirana osoba može biti pronađena bilo gdje na planetu. Takva tehnika bila je jedna od brojnih testiranih u ratu u Iraku, prema dr. Carlu Sandersu, koji je izumio tzv. IMI (intelligence-manned interface) biočip koji se injektira u ljude. (Ranije, za vrijeme Vijetnamskog rata, vojnicima su injektirani tzv. «Rambo čipovi«, namijenjeni povećanju pritoka adrenalina u krvotok.) Superkompjutori od 20 milijardi bitova u sekundi u američkoj Agenciji za nacionalnu sigurnost (NSA), sada su mogli «vidjeti i čuti« što su vojnici doživljavali na bojištu preko sustava za daljinsko praćenje (RMS). Kada se mikročip od 5 mikrometara (promjer dlake je 50 mikrometara) smjesti u optički živac oka, on hvata neuroimpulse iz mozga koji sadrže iskustva, mirise, prizore i glasove implantirane osobe. Kad se prenesu i pohrane u kompjutor, ti neuroimpulsi mogu se projicirati natrag u mozak osobe preko mikročipa, kako bi bili ponovno proživljeni. Uz pomoć RMS-a, kompjutorski operater na tlu može slati elektromagnetske poruke (kodirane kao signale) živčanom sustavu, djelujući na sposobnosti ciljane osobe. Pomoću RMS-a moguće je učiniti da zdrave osobe vide halucinacije i čuju glasove u glavi.Svaka misao, reakcija, sve što se čuje i opazi vidom izaziva određen neurološki potencijal, impulse i obrasce u mozgu i njegovim elektromagnetskim poljima, koji se sada mogu dekodirati u misli, slike i glasove. Elektromagnetska stimulacija može stoga promijeniti moždane valove osobe i utjecati na mišićnu aktivnost, izazivajući bolne grčeve mišića koji se doživljavaju kao mučenje. Elektronički nadzorni sustav Agencije za nacionalnu sigurnost može simultano pratiti i obrađivati milijune ljudi. Svatko od nas ima jedinstvenu frekvenciju bioelektrične rezonancije u mozgu, baš kao što imamo jedinstvene otiske prstiju. Uz potpuno kodiranu

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/implantacija_mikrocipova.htm (1 of 3) [20.11.2008 12:41:36]


stimulaciju mozga elektromagnetskim frekvencijama (EMF), pulsirajući elektromagnetski signali mogu se slati u mozak, uzrokujući u mozgu da ciljani subjekt doživljava željene glasove i vizualne efekte. To je oblik elektroničkog ratovanja. Američki astronauti bili su implantirani prije nego što su poslani u svemir, kako bi njihove misli mogle biti praćene i kako bi se sve njihove emocije mogle snimati 24 sata dnevno. Washington Post izvijestio je u svibnju 1995. daje britanski princ VVilliam bio implantiran u dobi od 12 godina. Tako će, bude li ikada kidnapiran, radiovalovi određene frekvencije moći biti poslani njegovom mikročipu. Signal iz čipa bit će preko satelita usmjeren na kompjutorske monitore policijskih uprava, gdje će se moći pratiti prinčevo kretanje. Moći će biti lociran bilo gdje na planetu. Masovni mediji ne izvještavaju o tome da implantirana osoba gubi svoju privatnost do kraja života. Ona može biti manipulirana na mnogo načina. Korištenjem različitih frekvencija, tajni kontrolori ove opreme mogu čak promijeniti emocionalni život osobe. Može ju se učiniti agresivnom ili letargičnom. Može se umjetno utjecati na seksualnost. Signali misli i podsvjesnog razmišljanja mogu se čitati, može se oblikovati ili čak izazivati snove, a sve bez znanja ili pristanka implantirane osobe. Tako se može stvoriti savršeni kiborg-vojnik. Ta tajna tehnologija koristi se u vojnim snagama određenih zemalja NATO-a od 1980-ih, a da akademsko i civilno stanovništvo nije čulo ništa o tome. Zbog toga je u stručnim i akademskim časopisima dostupno malo informacija o takvim invanzivnim sustavima kontrole uma. NSA-ina grupa za praćenje signala može s daljine nadzirati informacije iz ljudskih mozgova dekodiranjem pobuđenih potencijala (3,50HZ, 5 milivata) koje emitira mozak. Otkrivenoje da zatvorenici na kojima je eksperimentirano u Gothenburgu u Švedskoj i Beču u Austriji imaju očigledne ozljede mozga. U desnom temporalnom prednjem režnju, gdje obično djeluju moždani implantati, dolazi do smanjene cirkulacije krvi i nedostatka kisika. Jedan Finac na kojem su rađeni eksperimenti dobio je atrofiju mozga i povremene napade nesvjestice zbog nedostatka kisika. Tehnike kontrole uma mogu se koristiti za političke svrhe. Cilj današnjih kontrolora uma je navesti ciljane osobe ili grupe da se ponašaju drugačije od njihovog uvjerenja i njihovog najboljeg interesa. Zombificirane pojedince čak se može programirati da ubiju i poslije se ne sjećaju ničega o svom zločinu. U Sjedinjenim Državama mogu se pronaći alarmantni primjeri te pojave. Vojne i obavještajne agencije vode taj «tihi rat» protiv neupućenog stanovništva i vojnika. Od 1980, elektronička stimulacija mozga (ESB) potajno se koristi za kontrolu ljudi na koje se djeluje bez njihovog znanja ili pristanka. Svi međunarodni sporazumi o ljudskim pravima zabranjuju manipuliranje ljudskim bićima bez pristanka, čak i u zatvorima, da i ne govorimo o civilnom stanovništvu. Na inicijativu američkog člana Senata Johna Glenna, u siječnju 1997. započeta je rasprava o opasnostima od ozračivanja civilnog stanovništva. Djelovanje na moždane funkcije ljudi elektromagnetskim poljima i zrakama (iz helikoptera i aviona, satelita, parkiranih kombija, susjednih kuća, telefonskih stupova, električnih uređaja, mobilnih telefona, televizora, radija itd.) dio je radijacijskog problema koji bi trebalo riješiti u demokratski izabranim tijelima vlasti. Pored elektroničke kontrole uma, razvijene su i kemijske metode. Droge za mijenjanje svijesti i plinovi različitog mirisa koji negativno djeluju na moždane funkcije mogu se ubrizgati u ventilacijske vodove ili cijevi za vodu. U nekoliko zemalja na taj su način testirane i bakterije i virusi. Današnja supertehnologija, povezujući naše moždane funkcije preko mikročipova (ili čak i bez njih, po najnovijoj tehnologiji) s kompjutorima preko satelita u SAD ili Izraelu, predstavlja najgoru prijetnju čovječanstvu. Najmoderniji superkompjuteri dovoljno su jaki da mogu nadzirati stanovništvo cijeloga svijeta. Što će se dogoditi kada ljude lažnim polaznim pretpostavkama nagovore da dopuste ubacivanje mikročipova u svoja tijela? Jedan od mamaca bit će osobna karta na mikročipu. U SAD-u čak su potajno predloženi represivni zakoni po kojima bi se kriminaliziralo vađenje identifikacijskog implantata. Jesmo li spremni za robotizaciju čovječanstva i potpunu eliminaciju privatnosti, uključujući i slobodu mišljenja? Koliko nas će htjeti prepustiti cijeli svoj život, uključujući svoje najtajnije misli, Velikom bratu? Ipak, tehnologija za stvaranje totalitarnog Novog svjetskog poretka postoji. Tajni sustavi za neurološku komunikaciju postavljeni su kako bi se spriječilo nezavisno mišljenje i kako bi se kontrolirale društvene i političke aktivnosti u egoistične privatne i vojne interese. Kada naše moždane funkcije već budu povezane sa superkompjutorima preko radijskih implantata i mikročipova, bit će prekasno za prosvjedovanje. Ta prijetnja može se pobijediti samo educiranjem javnosti, korištenjem dostupne literature o biotelemetriji i informacijama razmijenjenim na međunarodnim kongresima. Jedan od razloga zastoje ta tehnologija ostala državna tajna je rašireni utjecaj psihijatrijskog Dijagnostičkog i statističkog priručnika IV (DSM), koji izdaje Američko psihijatrijsko udruženje (APA) i tiska se na 18 jezika. Psihijatri koji rade za američke obavještajne agencije bez sumnje su sudjelovali u pisanju i pregledavanju



ovog priručnika. Ta psihijatrijska «biblija» zataškava tajni razvoj tehnologija kontrole uma etiketirajući neke od njihovih efekata kao simptome paranoidne shizofrenije. Tako liječnici koji su naučili DSM listu «simptoma» na medicinskom fakultetu žrtve eksperimenata kontrole uma rutinski, refleksnom reakcijom, proglašavaju mentalno bolesnima. Liječnike nisu naučili da bi pacijenti mogli govoriti istinu kada prijavljuju da se na njih djeluje protiv njihove volje, ili da ih koriste kao pokusne kuniće za elektroničke, kemijske i bakteriološke oblike psihološkog ratovanja. Istječe vrijeme da promijenimo smjer vojne medicine i osiguramo budućnost ljudskeslobode. Ovaj članak izvorno je objavljen u finskom časopisu SPEKULA (36. godina, 3. kvartal 1999). SPEKULA (naklada 6500 primjeraka) je publikacija studenata medicine sjeverne Finske i liječnika na Sveučilištu Oulu OLK (Oulun Laaketieteelllnen Kilta). Poštom se šalje svim studentima medicine u Finskoj i svim liječnicima u sjevernoj Finskoj. Datum objave: 26.09.2006.


Nismo bili na Mjesecu

Nismo bili na Mjesecu? Ma, bili smo... PUT NA MJESEC postao je još slavniji preko tvrdnji da ga - nije bilo! Napisao: Giuliano Marinković Nakon povijesnog spuštanja astronauta Neila Armstronga na Mjesec 1969. godine u NASA-inoj misiji "Apollo 11" desetljećima su se širila nagađanja kako taj događaj nije autentičan. Godine 2001. američki TV kanal "Fox" emitirao je dokumentarac koji je označio vrhunac javnog predstavljanja male skupine teoretičara zavjere. Dokumentarni film "Jesmo li se spustili na Mjesec?" počeo je ovim tekstualnim uvodom: "Sljedeći program bavi se kontroverznom temom. Iznesene teorije nisu jedino objašnjenje." Međutim, uvodna napomena nije puno pomogla u pokušaju da se osigura novinarska objektivnost. Bilo je to samo formalno ograđivanje autora od teme s kojom su se prije odlučili poigrati, nego je dokumentarno obraditi. Capricorn OneGodine 1978. u režiji Petera Hyamsa snimljen je igrani film "Capricorn One". Radnja filma prati pripreme NASA-ine svemirske misije koja treba otpremiti prva tri astronauta na Mars. Međutim, nekoliko minuta prije lansiranja vladini agenti prebacuju astronaute u skriveni hangar u pustinji. Raketa je lansirana prazna, bez posade. Astronautima je objašnjeno da je prije samo nekoliko tjedana pronađena pogreška u sustavu za održavanje života u letjelici. Zbog straha od javnog poniženja, odlučeno je da se misija lažira. Astronauti su prisiljeni na suradnju, te se pripremaju za lažno iskrcavanje na Mars u filmskom studiju na Zemlji. Cijeli se plan naizgled razvija uspješno, no kada prazna kapsula započne povratak na Zemlju fatalno sagori u atmosferi za vrijeme TV prijenosa. Astronauti na tajnoj lokaciji shvaćaju da su odsada javno mrtvi. Novinari kreću tragom priče kako bi razotkrili najveću podvalu u povijesti čovječanstva. "Capricorn One" snimljen je devet godina nakon prvog spuštanja astronauta na Mjesec. Tijekom priprema za film pregledan je velik broj filmskih snimaka i fotografija programa Apollo. Producenti filma htjeli su da lažno spuštanje na Mars izgleda što bliže autentičnom spuštanju na Mjesec. Nažalost, "Capricorn One" pobudio je maštu i mnogih koji su film pokušali stavili u kontekst NASA-inih spuštanja na Mjesec i prikazati ih lažnim. Skeptična trojkaDokumentarni film televizije "Fox" o lažnim spuštanjima na Mjesec svakako ima zasluge u stvaranju standarda svih budućih dokumentaraca na ovu temu. Također, zahvaljujući njemu, medijsku pozornost osvojila su tri teoretičara kojima se otvorio put za daljnje nastupe. Famoznu trojku čine Bill Kaysing (bivši voditelj tehničke publikacije 'Rocketdyne'), Ralph Rene (autor knjige 'NASA Mooned America') te Bart Sibrel. Bill Kaysing prvi je objavio knjigu 'We Never Went to the Moon' (Nikada nismo otišli na Mjesec) 1975. godine. U njoj je iznio neke od klasičnih argumenata koji danas tvore tu teoriju. Tvrdio je da je i Hyamsov film 'Capricorn One' baziran na njegovoj knjizi, no međutim generalije filma nigdje ne navode njegove zasluge. Naime, Hayms je svoj projekt nudio holivudskim studijima još 1972. godine, a ideju za film dobio je godinama ranije dok je radio za medijsku kuću CBS. Tada je pomislio kako bi zabavno bilo snimiti film koji bi se bavio obmanjivanjem javnosti. Kaysingove teorije zavjere imaju beskompromisnu kvalitetu. On smatra da su nesreće Apolla 1 (tri astronauta poginula prilikom testiranja misije u simulatoru 1967. godine) i space shuttlea Challenger (pogibija sedam astronauta prilikom lansiranja 1986. godine) bile namjerno planirane. Astronauti su 'uklonjeni' jer su navodno htjeli javno progovoriti o NASA-inim obmanama. Teoriju globalne zavjere NASA-e i CIA-e možete poslušati u Kaysingovom intervjuu na Internetu: http://www.nardwuar.com/vs/bill_kaysing/

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/jesmo_li_bili_na_mjesecu.htm (1 of 3) [20.11.2008 12:41:38]


Sjene, zvijezde, zastava i radijacijaNeke od najpoznatijih 'anomalija' koje teoretičari zavjere iznose odnose se na fotografije i filmove sa Mjeseca. Teoretičari naglašavaju kako na mnogim fotografijama NASA-e sjene nisu paralelne. Obzirom da je na Mjesecu Sunce jedini izvor svjetla, po njima to jedino može značiti da je na mjestima snimanja bilo više umjetnih izvora svjetala, a to bi podržavalo teoriju da je cijelo slijetanje aranžirano u filmskom studiju. U mnogim scenama, kada se Sunce nalazi iza astronauta, njegov skafander se u svim detaljima može vidjeti frontalno, umjesto da je silueta. Na snimkama se može vidjeti i vijorenje američke zastave, što bi opet trebalo biti nemoguće budući da na Mjesecu nema atmosfere. Ukazuje se i na to da na fotografijama nisu prisutne zvijezde. Najjači argument usmjeren je na Val Allenove pojaseve radijacije koji okružuju Zemlju. Pojas ima dva sloja. Unutarnji sloj nalazi se na 3000 km, a vanjski na 20.000 km iznad Zemlje. Zastupnici teorije o zavjeri smatraju da astronauti ne bi preživjeli put na Mjesec zbog prolaska kroz ove pojaseve. Stvarnost uzvraća udaracTeorija o lažnom spuštanju na Mjesec ušla je u kolektivnu svijest javnosti. Nakon dokumentarca televizije Fox na scenu je stupio znanstvenik koji je imao dovoljno strpljenja da se obračuna sa svim optužbama o zavjeri. Jay Windley bivši je inženjer i priznati povjesničar svemirskih misija Apollo. U suradnji s TV-kanalom Discovery Science 2003. godine realizirao je dokumentarac 'The Truth Behind The Moon Landings' (Istina iza spuštanja na Mjesec). Windley i njegova TV ekipa kreirali su filmski set u kalifornijskoj pustinji Trona Pinnacles. Tijekom noći postavljen je jedan studijski reflektor koji je bio dovoljno snažan da simulira Sunce na mjesečevoj površini. U kadar su postavljeni glumci sa skafanderima i autentičnim kamerama kakve su koristili i astronauti NASA-e. Cijela postava snimila je čitav niz fotografija i filmova kako bi iskušali tvrdnje o sjenama, zastavi i zvijezdama. Ono što je odmah bilo lako pobiti bile su tvrdnje o paralelnim sjenama. Naravno da sjene nisu uvijek paralelne kod jednog izvora svjetla. Smjerovi sjena umnogome ovise o terenu ispod objekta koji se promatra, kao i o izgledu samoga objekta koji baca sjenu. Kod NASA-inih fotografija kod kojih se detalji skafandera vide i frontalno, iako je izvor svjetla iza njih, zaključeno je da se svjetlost reflektira od tla na kojem stoje astronauti pa ih tako obasjava. Zastava na Mjesecu ne vijori se zbog vjetra već zbog okomitog i vodoravnog nosača koji drži zastavu i sastavljen je od aluminijskih cijevi. Zbog podrhtavanja cijevi i njene dužine, kada ju astronauti pomiču, to utječe na podrhtavanje tkanine, što tada stvara dojam da zastava vijori. Na NASA-inim snimkama zastava se 'vijori' samo kada astronauti pomiču njen aluminijski nosač. Kada prolaze pokraj zastave, ona stoji mirno. Nakon razvijenih fotografija snimljenih u pustinji Trona Pinnacles, Windley također dokazuje da i na njima nema zvijezda. Razlog se jednostavno krije u ekstremnim kontrastima. Naime, cijelu scenu obasjava snažno studijsko svjetlo koje zasjenjuje noćno nebo. Kao i ljudsko oko, kamera se ne može u kratkim intervalima prilagoditi takvim uvjetima. Sličnu situaciju možete i sami iskusiti pokušate li gledati u noćno nebo ispod ulične svjetiljke, ili ako se nalazite na jarko osvijetljenom stadionu. Opasnost od Van Allenovih radioaktivnih pojaseva također je racionalno objašnjiva. Ona ovisi o vremenu izloženosti. Po samome James Van Allenu, izloženost od minimalno mjesec dana unutar pojaseva postala bi opasna. Astronautima je trebao otprilike jedan sat da prođu kroz njih. Jay Windley toliko je strastven u suprotstavljanju tvrdnji zavjere da je kreirao Internet stranicu,Clavius.org, gdje strpljivo odgovara na svaku fotografiju i primjere zavjere. Suprotstavljanje tvrdnjama iz dokumentarca televizije Fox možete pogledati na stranici Bad Astronomy Laserski reflektori



Za one kojima sva ta objašnjenja nisu dovoljna postoji još jedan - konačni – argument. Odnosi se na činjenicu da su tijekom misija programa Apollo astronauti na Mjesečevoj površini postavili reflektne ploče koje služe za izračunavanje udaljenosti između Zemlje i Mjeseca. Zvjezdarnica MacDonald pokraj Fort Davisa u Teksasu i danas koristi laserske reflektore u svojim eksperimentima. Zvjezdarnica usmjerava laserske pulsove prema Mjesecu i do 240 puta godišnje. Zbog geometrije ploča, pulsovi se odmah odbijaju natrag na Zemlju gdje ih zvjezdarnica bilježi. Jerry Wiant, voditelj zvjezdarnice, naglašava da će pozdraviti svaki posjet za vrijeme ovih eksperimenata. Paul Renne, ravnatelj geološkog centra u Berkeleyu, zadnjih desetak godina proučava mjesečevo kamenje, te kaže da je nedvojbeno da ono potiče sa Mjeseca. Posebnu pažnju pri geološkim analizama privlače male kuglice stakla. Kroz laboratorijske pokuse dokazano je da su mjesečevi materijali stari 3,5 milijardi godina. Na Zemlji, isti se materijali mogu pronaći najveće starosti do 160 milijuna godina. Zemlja ne može očuvati takve staklene objekte zbog svoje konstantne geološke dinamike. Tijekom misije Apollo NASA je imala 400.000 djelatnika koji su radili na programu. Teoretičari zavjere tvrde da je za lažiranje znala svega nekolicina ljudi. Uzmemo li u obzir da su u filmskom studiju zaista snimljene sve Apollo misije, kolika bi logistika bila potrebna da takva podvala uspije? Gdje su svi ti silni koordinatori scenografije, operatori na reflektorima, kamerama, maketari lunarnog modula, supervizori vizualnih efekata? U svakom visokobudžetnom filmu jasno je da je za realizaciju iluzije potrebna vojska ljudi. Kada uzmemo sve u obzir, Apollo 11 zaista je bio mali korak za čovjeka, a veliki za čovječanstvo. Uostalom, jednoga ćemo se dana vratiti gore. Ondje čekaju odgovori i za najupornije skeptike - na onih nekoliko kvadratnih metara, na kojima još uvijek stoje postolja lunarnih modula. Nokaut zbog mjesecaNajagresivniji zastupnik teze o lažnom spuštanju na Mjesec je Bart Sibrel, autor dokumentarnog filma "A Funny Thing Happened On the Way to the Moon". Postao je poznat po nezgodnom običaju da u zasjedi presreće astronaute maltretirajući ih da se zakunu na Bibliju da su bili na Mjesecu. Najpoznatiji incident vezan uz njega odnosi se na susret s astronautom Buzzom Aldrinom. Godine 2002. Sibrel ga je zaskočio ispred hotela u Beverly Hillsu, optužujući ga da je lažljivac i lopov, nakon čega ga je Aldrin nokautirao. Sibrel je kasnije pokušao pokrenuti sudsku tužbu protiv Aldrina, no ona je bila odbačena. Incident možete pogledati na Internet stranici Unoriginal.co.uk Izvor


http://www.teledisk.hr/tekstovi.php?q=tekstovi-01

Jugoslovenski NLO pad

Jugoslovenski NLO pad-Autopsija-

Verzija na engleskom jeziku (PDF) Jedan NLO se srušio novembra 1966 na farmi blizu jednog malog sela Otoček u bivšoj Jugoslaviji, i u njemu se nalazilo jedan mrtav EBE* . Taj događaj je uskoro sakriven od javnosti, pretvarajući da se srušio tajni avion Jugoslovenskog vazduhoplovstva . Saopšteno je da je telo vanzemaljca, skroz sprženo, ustvari bilo telo pilota Jugoslovenskog vazduhoplovstva. Rekli su da je „deformisano“ plamenom i toplotom. Mračna noć je pomogla da se objavi ova teza za one koje veruju. EBE* je odmah transportovan u Beograd, vojnom hitnom pomoći i odmah primljen u vojnu bolnicu (VMA prim.prev.). Kroz nekoliko sati, neki od najvažnijih jugoslovenskih naučnika, počeli su sa pregledom leša. Osim naučnika, pisustvovali su i doktori koji su vodili autopsiju : hirurg Andrej Zobol i dva patologa Nikola Jullić i Zoran Frederić. Dokazano je da su trojica doktora bili čvrsto povezani sa vladom. Na sledećim slikama, možete videti neke od najvažnijih momenata autopsije. *EBE – Extraterrestrial Biological Entity 1999 ove slike su tajno poslate autoru od strane rođaka jednog od doktora, koji živi u Sloveniji, vrlo blizu italijanske granice. 1966 ni SAD, ni SSSR nisu znali za ovaj događaj zahvaljujući činjenici da je Jugoslavija socijalistička zemlja, ali je bila neutralna u hladnom ratu.

preveo i prilagodio : Ivan Kremer (ikr, ik)© All Rights Reserved 2005

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/jugoslovenski_nlo_pad.htm (1 of 6) [20.11.2008 12:41:40]


Grudi vanzemaljca su otvorene ..



Dr. Jullić uzima potrebne dokaze.



Professor Zobol počinje sa otvaranjem kraniuma.



Professor Zobol završava rez skalpela.



Ovo je momenat kada je mozak izvadio: kasnije će biti otkriveno da je mozak sličan ljudskom.


Kamenje Dropa

Kamenje Dropa

Izvor: paranormal.about.com Kineski arheolozi su 1938. godine u udaljenoj planinskoj pećini otkrili čudne kamene diskove koji bi mogli sadržavati nevjerovatnu poruku. I dio: Otkriće Bilo je sivo i oblačno nebo jednog hladnog jesenjeg poslijepodneva. Vrhovi okolnih planina danima su bili zaklonjeni teškim oblacima. Snažna buka zatresla je tlo i zastrašila životinje, a ptice su bježale sa drveća. Grmljavina iznad oblaka postajala je sve jača. Tamo se nikada nije čula grmljavina poput ove. Mala grupa lovaca na jelene usmjerila je svoje oči prema nebu očekujući veliku kišu. Međutim, to uopšte nije bila grmljavina. Bljesak i eksplozija pojavili su se iznad oblaka, a lovci su shvatili da nije riječ o munji. Nikada prije nisu vidjeli takvo nešto. Blještava kugla preletjela je iznad njihovih glava. Kugla se kolebala i preokrenula prije nego što je pala, dok je pokušavala savladati gravitaciju i spriječiti pad na zemlju. Lovci su pripremili svoja oružja, ne znajući kakvu opasnost bi ova misterija sa neba mogla predstavljati. Buka je iznenada nestala, a kugla je napravila posljednji preokret prije nego što je pala na zemlju i prouzrokovala udar od kojega su se lovci zamalo srušili. Ta stvar - šta god da je bila - pogodila je zemlju upravo iza linije drveća udaljene sat vremena pješačenja prema procjeni lovaca. Oblak prašine i lišća uzdigao se iznad drveća. Lovci su raspravljali da li bi pošli istraživati. Svaki od njih bio je uplašen, ali ni jedan to nije htio priznati. Snažno državši svoja oružja uputili su se u smjeru objekta iz oblaka. Morali su požuriti, jer se približavala noć. Sunce je već bilo zašlo iza planina kada su se našli ispred neopisivog predmeta koji je odbijao preostalu dnevnu svjetlost poput velikog, mokrog, sjajnog kamena. Nisu mogli pronaći riječi kojim bi objasnili šta bi to moglo biti - oblik potpuno nepoznat njihovom iskustvu. Gledali su u to, neodlučni da se približe. Tada se pojavila rupa, a nešto se unutra pomjeralo. To se desilo prije 12.000 godina. Detalji iz priče su očigledno izmišljeni, ali ako je interpretacija uzbudljivog otkrića iz 1938. godine ispravna, ovo je istinita priča - priča o kamenju Dropa. Šta je pronašao profesor Za nas ova priča počinje na istom mjestu, ali je godina 1938. Planine su Baian-Kara-Ula planine na granici između Kine i Tibeta. Arheološka ekspedicija predvođena Chi Pu Tei-om, kretala se prema jedva dostupnom planinskom predjelu iznad nekih pećina koje su vjerovatno nastanjivali primitivni ljudi veoma davno. Ono što su pronašli u tim udaljenim pećinama je nešto veoma neobično i, nakon što se provjeri, može promijeniti sve što znamo o dalekoj prošlosti. Nisu jasne sve činjenice o ovom slučaju, jer kao što ćete shvatiti poslije, teško ih je provjeriti. Neke pojedinosti su kontradiktorne i zbunjujuće. Međutim, ako je samo dio ove priče istinit, to bi predstavljalo jedno od najvećih otkrića našeg doba. Chi Pu Tei, profesor arheologije na Univerzitetu u Pekingu, poveo je neke svoje studente u ekspediciju da pregledaju niz međusobno povezanih pećina u planinama Himalaja. Pećine bi mogle biti umjetnog porijekla i više su nalikovale složenom sistemu tunela i podzemnih skladišta. Zidovi su bili četvrtasti i glatki. U pećinama se nalazilo nekoliko starih, ali lijepo poredanih grobnica u kojima su bili skeletni ostaci čudnih ljudi. Kosturi nešto viši od 1,2 metra imali su neproporcionalno velike lobanje. Jedan član ekipe je najprije predložio da bi ovo mogli biti ostaci nepoznate vrste planinskog gorile. Profesor Chi Pu Tei glavno je odgovorio: "Ko je ikada čuo da majmuni jedni druge sahranjuju?" Kakva je to bila vrsta ljudi? Kasnije je bilo još otkrića, a svako od njih odbacuje ideju da se radi o majmunima. Na zidovima su bili izrezbareni piktogrami nebeskih tijela: Sunca, Mjeseca i zvijezda, a Zemlja je sa njima povezana isprekidanim linijama. Tada je ekipa došla do najzapanjujućeg otkrića: polovično zakopan u prašini na tlu pećine nalazio se neobičan kameni disk, očigledno oblikovan rukom

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/Kamenje_Dropa.htm (1 of 3) [20.11.2008 12:41:43]

Kamenje Dropa

inteligentnog bića. Disk je bio prečnika oko 25 cm i debljine 1,9 cm. U idealnom središtu nalazio se savršen krug - rupa od 1,9 cm. Na disku je bila lijepo ugravirana spirala od središta prema kraju, koja ga čini dosta sličnim starim gramofonskim pločama.

Ovaj primjerak star je između 10.000 i 12.000 godina - mnogo stariji od piramida u Egiptu. Ukupno je pronađeno 716 diskova, a svaki je čuvao svoju tajnu. Daljnji pregled pokazao je da nije bilo riječ o brazdama, nego o neprekidnoj liniji čudno rezbarenih hijeroglifa - zapis! Bili su zapisani do sada nepoznati tanki, gotovo mikroskopski znaci. Drugi kineski naučnik je 1962. godine dekodirao poruku, koja je bila toliko nevjerovatna i zastrašujuća da je Pretpovijesni odsjek Akademije u Pekingu zabranio njeno objavljivanje. Poruka je na kraju ipak objavljena, a ono o čemu govori zasigurno će vas zaprepastiti.

II dio: Poruka Dr. Tsum Um Nui je dlanom svoje ruke dodirnuo je glatko lice diska. "Šta bi ovaj disk mogao biti?", zapitao se. Bile su mu poznate pojedinosti o tome kako je kineski arheolog otkrio disk 1938. godine u pećini Himalaja zajedno sa još 715 sličnih diskova, kako je zakopan blizu kostura čudnih ljudi prosječne visine svega 1,2 metra. Vremenom su mnogi pokušavali dešifrovati čudne zapise, ali bez uspjeha. Profesor je na papir prepisao simbole sa diska. Simboli su bili tako mali da je morao koritsiti povećalo kako bi jasno vidio. Međutim, diskovi su bili stari vjerovatno 12.000 godina i mnogi hijeroglifi su vremenom izlizani. Dok je radio, postavljao je sebi mnogo pitanja. Kako su primitivni ljudi tako precizno uredili kamenje? Kako su uspjeli načiniti gotovo mikroskopske zapise? Ko si oni bili i koja je bila svrha ovih kamenja? Nakon što je Dr. Tsum Um Nui prepisao simbole, započeo je naporan rad u pokušaju dekodiranja poruke. Iznenada je počeo napredovati u tome - pojavila se jedna riječ, a zatim i druga. Fraza je postala razumljiva, a potom i cijela rečenica. Razbio je kod. Razaznao je da su poruke napisali ljudi koji su se nazivali Dropa. Ali, ono što mu govore nakon 12.000 godina nema smisla. Ono što su napisali mora da je bio jedan od mitova iz njihove kulture, ili dio neke pradavne religijske ceremonije. Kada je završio sa prevođenjem koliko god je mogao, profesor je sa nevjericom sjeo nazad na svoju stolicu. Priča koju su Drope napisale je zaprepaštujuća. Kako će reagovati njegovi kolege? Kako bi svijet mogao reagovati ako je priča istinita? Napisao je rezultate svojih pronalazaka i predstavio univerzitetu za objavljivanje. Njihova reakcija je bila brza i antipatična: članak se neće objaviti. Akademija pretpovijesti zabranila mu je čak i da govori o svojim otkrićima. Akademija je odlučila da svijet neće znati o Dropama i njihovom sudbonosnom putovanju na Zemlju. Međutim, Tsum Um Nui-ova otkrića ipak su objavljena. Samo dvije godine poslije, objavio je članak pod naslovom "Ugravirani zapis o svemirskim brodovima koji su, kako piše na diskovima, sletjeli na Zemlju prije 12.000 godina." Prema nekim saznanjima, akademija je popustila i profesoru dala dozvolu za objavljivanje članka. Druga verzija je da je članak objavio uprkos zvaničnoj zabrani. U svakom slučaju, njegova teorija je postala predmet ismijavanja arheoloških ustanova, jer je bila previše osjetljiva da bi se uzela za povijesnu činjenicu. To jednostavno nije moglo biti istina, jer bi promijenilo sva naša saznanja o povijesti i mjestu čovječanstva u univerzumu. Šta otkriva kamenje


Kamenje Dropa

Dropa diskovi daju priču o svemirskoj sondi sa dalekog planeta koja se srušila u planinama Baian-Kara-Ula na Himalajama. Vlasnici letjelice, Drope, pronašli su utočište u planinskim pećinama. Pored njihovih miroljubivih namjera, Drope su bile neshvaćene od strane plemena Ham, koji su nastanjivali obližnje pećine. Ulovili su neke vanzemaljce, a neke su čak i ubili. Jedan od zapisa govori: " Drope su sišli sa oblaka u svojoj letjelici. Naši muškarci, žene i djeca sakrili su se u pećinama deset puta prije izlaska sunca. Kada su na kraju razumjeli jezik Dropa, shvatili su da su došljaci imali miroljubive namjere..."

Također je zapisano kako Drope nisu bili u mogućnosti popraviti svemirski brod i vratiti se na svoj planet, pa su ostali na Zemlji. Ako je ovo istina, da li su njihovi potomci preživjeli? Danas na ovom izolovanom području žive dva plemena ljudi koji, zapravo, sebe nazivaju Dropa i Han. Antropolozi ih ne mogu svrstati ni u jedan poznati rod. Nisu ni Kinezi ni Tibetanci. Oba plemena su niskog rasta, žute kože sa tankim tijelima i nesrazmjerno velikim glavama, što se podudara sa skeletnim ostacima pronađenim u pećinama 1938. godine. Imaju rijetke dlake na tijelima i velike oči blijedo plave boje, koje nisu azijske.

Postoji također i drevna kineska priča koja se odnosi na male, mršave ljude sa žutom kožom koji su sišli na Zemlju sa oblaka i koje su svi izbjegavali zbog ružnoće. Čudna svojstva Kamenje Dropa je 1968. godine privuklo pažnju W.Saitsew-a, ruskog naučnika koji je ponovo objavio pronalaske Tsum Um Nui-a i proveo testiranja na diskovima koji su pokazali vrlo neobična svojstva. Fizički, kamenje granita sadržavalo je visoke koncentracije kobalta i drugih metala - zaista vrlo tvrd kamen u kojem bi primitivni ljudi teško rezbarili slova, posebno minijaturna. Za vrijeme ispitivanja diska oscilografom, zabilježen je iznenađujući ritam oscilacija kao da je bio, kako kažu naučnici, nekada nabijen elektricitetom ili funkcionirao kao električni provodnik. Šta god bila njihova istinska priroda, porijeklo ili značenje, kamenje Dropa predstavlja intrigantnu zagonetku za arheologe i antropologe. Jesu li Drope zaista bili posjetioci da nekog dalekog planeta ili je njihova priča jednostavno mit neke primitivne kulture? Ako je ovo drugo istina, tada se još "jedan" mit pridružuje velikom broju priča drevnih kultura koje govore o posjetiocima koji su sa neba sišli na Zemlju. Ako je ono prvo istina, kamenje Dropa bi moglo predstavljati prvi dokaz posjete vanzemaljske civilizacije. Za sada, kamenje Dropa ostaje neobjašnjeno. Preveo: Adis BečićDatum objave: 06.10.2006.


Uvodna riječ

Karika koja nedostaje Inteview sa Zecharia Sitchinom

Zecharia Sitchin je napisao seriju intrigantnih knjiga koje uključuju Dvanaesti planet, Ratovi bogova i ljudi, Kada je počelo vrijeme, Stepenište do neba i Izgubljena kraljevstva. Ove se knjige bave sa Zemljinom i ljudskom povijesti i prapovijesti a osnivaju se na informacijama koje su na glinene pločice zapisale drevne civilizacije Bliskog istoka. U intervjuu, imali smo prilike pitati Zecharia Sitchina o transformacijskom putovanju koji ga je doveo do dobro istraženog i dokumentiranog otkrića da su naši preci došli sa zvijezda.

Smatra se ocem alternativne arheologije, Zecharia Sitchin posjeduje ogromno znanje suvremenog i drevnog hebrejskog jezika i mnogih drugih Semitskih i Europskih jezika. To znanje mu je omogućilo istraživanje drevnih kultura poput Sumera, Egipta i Srednje Amerike. On je jedan od približno 200 učenjaka na Zemlji koji mogu čitati i koji razumiju drevni sumerski jezik. Zecharia Sitchin je napisao seriju intrigantnih knjiga uključujući Dvanaesti planet, Ratove bogova i ljudi, Kada je počelo vrijeme, Stepenište do neba i Izgubljena kraljevstva. Te se knjige bave Zemljinom i ljudskom poviješću i pretpoviješću a osnivaju se na informacijama koje su ustvari zapisane na glineni pločicama koje su nam ostavili drevne civilizacije Bliskog istoka. Rođen je u Rusiji, odrastao u Palestini a obrazovao se u Engleskoj, i mnogo godina je bio vodeći novinar i urednik u Izraelu, a sada živi u New Yorku. U ovom intervjuu, što je rijetkost, imat ćemo priliku pitati Zechariu Sitchina o njegovom transformacijskom putovanju koji ga je doveo do vrlo dobro istraženog i dokumentiranog otkrića da su naši preci došli sa zvijezda.

Kada i kako ste započeli svoju potragu za onime što se sada naziva «alternativna arheologija»?

To je počelo kad sam još bio dječak, u školi sam učio Stari zavjet na njegovom izvornom, hebrejskom jeziku. Kada ga čitate na izvornom jeziku, jedino onda razumijete o čemu ustvari govori. Bilo mi je devet ili deset godina, i došli smo do šestog poglavlja Postanka. To poglavlje opisuje početak Velike poplave, u kojoj se priča o Noi i arci. Ne započinje sa pričom o Noi i onome što se dogodilo, već sa uvodom od nekih osam strofa, koji su očito ostatci mnogo starijeg i drugačijeg teksta od priče o Noi i arci koja je uslijedila. Tih osam strofa su omiljeni vjeroučiteljima zbog toga jer oni govore o uzroku poplave, i zašto se Bog srdio na čovjeka. Ono kaže da je neposredno prije Velike poplave bilo vrijeme kada su na Zemlji bili divovi koji su oženili kćeri ljudi i imali djecu sa njima. Podigao sam ruku i upitao, «Oprostite, učitelju. Zašto kažete divovi kada je riječ na hebrejskom «nefilim,» što znači oni koji su došli dolje ili se spustili, i u kontekstu se govori kao da su oni sinovi bogova, ni koji su sa Neba došli na Zemlju.» Očekivao sam da ću dobiti pohvalu zbog moje lingvističke oštroumnosti, ali umjesto toga dobio sam strogi ukor. Učitelj mi je rekao da sjednem i da ne ispitujem Bibliju. Ali ja nisam ispitivao točnost Biblije. Baš suprotno, pokušao sam istaknuti potrebu da se shvati što točno u Bibliji piše.

Zvuči kao da je ta potraga tko su «nefili» postala vaš posao?

Za mene je to postala opsesija. Što je Biblija mislila pod «nefilim.» Kasnije, kada sam započeo Biblijska i arheološka istraživanja drevnog Bliskog istoka, shvatio sam da je još jedna strofa uz onih osam strofi još eksplozivnija zato jer govori o njima kao o sinovima (u množini) bogova (u množini), što je jako čudno kako je Biblija posvećena monoteizmu. Potraga koja je započela kada sam bio još školarac trajala je oko trideset godina, prožeta raznim mitologijama i drevnim narodima, povela me do prvog mjesta i civilizacije koja je ostavila pisane zapise. Svi ti takozvani kasniji mitovi su bili zapisani na glinenim pločicama. To su bili ljudi nazvani Sumerani, čija je civilizacija cvala oko šest tisuća godina na mjestu gdje se sada nalazi Irak, a bilo je poznato kao Južna Mezopotamija.

Nije li potrajalo proučavajući Sumerske tablice dok niste otkrili Anunnakije, čuvare tajni?

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/karika_koja_nedostaje.htm (1 of 3) [20.11.2008 12:41:45]

Uvodna riječ

Da, Sumerani su ih zvali «oni koji su sa Neba sišli na Zemlju,» «Anunnaki.» To je termin koji na Sumerskom doslovno znači oni koji su došli sa Neba na Zemlju, Dok sam počeo kao školarac prikupljati podatke o točnom značenju riječi «nefilim» u Bibliji, završio sam sa Anunnakijima, proučavajući i izvještavajući svoje čitatelje, sve zbog moje sposobnosti da čitam Sumerske glinene pločice. Pločice kažu da su Anunnaki došli sa drugog planeta u našem sunčevom sustavu. To je planet u našem sunčevom sustavu koji dolazi u našu blizinu svakih 3600 godina kao osnovni matematički broj; ponekad malo manje, ponekad malo više. Oni su počeli dolaziti i odlaziti između njihovog i našeg planeta prije oko 450.000 godina. Anunnaki su ovdje došli zbog svojih potreba i razloga, u potrazi za zlatom, koje su trebali ne bi li zaštitili atmosferu svog planeta. Ovo postavlja pitanje zašto gube svoju atmosferu i je li to pitanje okoliša. Upravo sada, mi smo suočeni sa istim problemom na našem planetu. Još su i trebali radnu snagu, pa su ubrzali evoluciju, kombinirajući njihove gene sa genima humanoida. Kombinirali su svoje gene sa ženkama koje su bile na zemlji, a kao rezultat evolucije, nastali smo mi. Zato ne začuđuje što sva ta potraga za karikom koja nedostaje između Homo erectusa i Homo sapiensa nije urodila plodom. Ta karika nedostaje jer je preskočena zbog genetskog inženjeringa.

Ta je karika došla sa drugog svijeta?

Svaki planet je svijet za sebe. Pitanje je odakle je došao njihov planet zato jer prema Sumerskim tekstovima, koje sam uzeo kao znanstvene podatke, njihov planet je bio izbačen iz drugog sunčevog sustava. Pa u neku ruku, mi smo proizvod svemirske veze. Ustvari, mogu vam reći da se u knjizi Svemirski kod upravo o tome govori. Mi smo genetska kombinacija evolucije humanoida na Zemlji, i onih koji su došli u naš sunčev sustav iz drugog sunčevog sustava. To je vječna karika. Oni su nam je donijeli nama, a mi ćemo je donijeti drugdje.

Htio sam vas pitati o tom konceptu ljudskog hibrida. Sada izgleda da smo i mi u toj točci evolucije kada mapiramo našu DNK spiralu, i započinjemo s našim genetskim inženjeringom. Izgleda kao da nastavljamo tamo gdje su stali naši preci, Anunnakiji.

Nalazimo se točno na granici. Stvarno je zanimljivo, ako malo bolje razmislite o tome, svi ti znanstveni napredci u genetici i svemirskim putovanjima odvijaju se skoro paralelno. To je kao da se vraćamo u našu prošlost, a sad se nalazimo na granici odlaska na drugi planet, točno kako je to nama učinjeno.

To je odraz nekih promjena i transformacija koje se danas događaju našem svijetu.

Da, svidjelo mi se prošlo izdanje «Magical Blend.» Čitao sam nekoliko puta izjavu svrhe časopisa zbog toga jer kada čitam časopis ne čitam odmah članke. Piše da «Magical Blend» prihvaća misao da društvo prolazi kroz fundamentalnu preobrazbu i rađa se novi pogled na svijet. Časopis se bavi temom kamo idemo i kako možemo ili ne možemo pridonijeti tome. To me podsjetilo na Arapsku narodnu priču. Ta se priča bavi sa dva putnika koji su hodali iz jednog grada do drugog grada. Nakon nekog vremena došli su do raskrižja, a putokaz je pokazivao različite gradove, sa strelicama lijevo i desno. Jedna je putnik sjeo i počeo plakati, rekao je, «Izgubljeni smo. Sada se ovaj putokaz srušio, i ne znamo kamo moramo ići, pa smo se izgubili.» Drugi putnik je rekao, «O ne, nismo izgubljeni.» Uzeo je putokaz i usmjerio ga prema gradu iz kojeg su došli. Kada je to učinio, svi ostali smjerokazi su došli na svoje mjesto. Rekao je onomu koji je plakao, «Vidiš, moj prijatelju, kako bi znao kamo ideš, moraš znati otkuda si došao.» I ovo je moral mojeg pisanja jer ja osjećam vezu sa prošlošću. Ovo se dogodilo prije mnogo tisuća godina. Evo što su Sumerani zapisali, i ovo su učinili Anunnakiji koji su došli; napravili su to i to. Dali su ovo znanje i to znanje, zodijake, itd. Vrijednost toga znanja je da nam daje podatke o našoj budućnosti. I tako kada navodno pišem o prošlosti, ja ustvari okrećem polove i usmjeravam znakove u budućnost.

U vašim knjigama vi ističete da ulazimo u Novo doba, približavamo se razdoblju vodenjaka. Zašto je to tako važno?

Na Sumerskom cilindričnom pečatu, starom više od 4000 godina, nacrtan je astronaut na Mars, šesti planet (brojeći izvan prema


Uvodna riječ

unutar Sunčevog sustava), i astronaut na Zemlji sa svemirskim brodom između. Datum na tome je razdoblje ribe. Taj događaj dogodio se tijekom razdoblja ribe. Zodijački ciklus se vraća na isto mjesto svakih 25.920 godina, a mi sada izlazimo iz razdoblja ribe. Enki je bio bog zodijačkog znaka vodenjaka. Bilo da ovo znači da će se sve dogoditi ispočetka, da se Enki vraća, ne znam. Mnogo znakova nam pokazuje u tom smjeru.

Način na koji uspoređujete datume hramova sa promjenom razdoblja je intrigantna. Koja je svrha drevnih struktura poput Stonehengea?

Značajnost Stonehengea nije samo njegova astronomski orijentirana struktura za to vremensko razdoblje. Na primjer, postoji sličan Stonehenge na Golanskoj visoravni u Izraelu. Struktura je slična i ima sličnu orijentaciju. Oko 2200 pr.n.e., pojavio se konflikt između dva vrhovna vladara na Zemlji, između Enkia i Enlila i njihova dva sina, te su koristili nuklearna oružja. To je imalo veze sa mijenjanjem iz razdoblja bika u razdoblje ovna. Svemirska luka na Sinajskom poluotoku je uništena a sagrađena je opservacijska struktura. To nisu bile strukture namijenjene da koriste Anunnakiji, već da omoguće ljudima da prate nebeski ciklus. Postojale su dvije različite vrste hramova, oni koji su bili orijentirani prema ekvinocijima, nazvani vječni hramovi, i oni koji su bili orijentirani prema solsticijima. Solsticijski hramovi nisu bili vječni hramovi jer se kroz period godina mijenjala i pomicala os. Mjereći te pomake, može se odrediti kada su solsticijski hramovi sagrađeni.

Zašto mislite da naučnici kontinuirano pogrešno interpretiraju pisane zapise?

Postoje dva glavna razloga. Prvi razlog je taj što smo svi mi zarobljenici naše tehnologije. Na primjer, na jednoj pločici, postoji crtež dva orla-čovjeka kako salutiraju raketi. Da me netko prije stotinu godina pitao što pokazuje ta pločica, rekao bih dva čovjeka koji salutiraju olovci zato jer još tada ne bih čuo za raketu. Neke Sumerske pločice su tako složene da izgledaju poput računalnog ispisa. Vrlo je moguće da će se netko vratiti tim tekstovima i reći kako Sitchin nije shvatio da su pričali o tome ili tome. Drugi je razlog taj što prihvatiti Sumerske i Biblijske podatke znači priznati postojanje izvanzemaljaca. Postoji tekst koji opisuje kako je Enki, vodeći grupu od pedeset Anunnakija, pao u vode Perzijskog zaljeva, otišao na obalu i osnovao prvu bazu na Zemlji, i tada je dodijelio zadatke svom osoblju. Mnogi su mi učenjaci privatno rekli da sam u pravu, ali javno moraju štititi status quo. Iako je tako, moje knjige koriste mnogi koledži i sveučilišta na tečajevima. Zovu se alternativna arheologija, tako da se promjene događaju.

Sirona Knight i Michael Starwyn, prijevod Bluegene ([email protected]) Datum objave: 14.09.2006.


mailto:[email protected]

KOSMONAUT I NLO-i U SVEMIRU - 16

KOSMONAUT I NLO-i U SVEMIRU 16. Augusta, 2004. godine, kosmonaut Vladimir Kovalenok izjavio je za rusku Pravdu da je tokom svemirskih misija viđao NLO-e. Kosmonaut i heroj Sovjetskog Saveza kaže da ne vjeruje kada drugi astronauti kažu da nisu u svemiru vidjeli ništa neobično. On također ne iskljućuje i mogućnost ekstraterestričnih civilizacija. "Kada sam radio u svemirskim misijama, vidio sam nešto, nekakav neobični objekt. Bio sam iznenađen kada sam vidio da taj objekt orbitira", rekao je Kovalenko na konferenciji za štampu. Kosmonaut je dodao da je pozvao svoga parntera, Viktora Savinykha, da također baci pogled prema nepoznatom objektu u svemiru. "Bilo je teško utvrditi veličinu i brzinu tog objekta u svemiru. Zbog toga mogu samo približno reći kolike je veličine bio. Savinykh se pripremao da fotografira objekt, ali NLO je odjednom eksplodirao. Objekt se raspao na dva dijela. Odmah sam događaj prijavio kontroli misije", rekao je kosmonaut. "Sovjetska štampa je u to vrijeme prenosila događaj na veliko. Sovjetske novine i magazini objavljivali su mnoštvo članaka oko događaja, ali većinom to su bili kritički članci. Novinari su isključili mogućnost ekstraterestričnog razloga", naveo je Kovalenkok. Kosmonaut kaže da nitko ne zna što se dogodilo tog dana, kada je taj objekt viđen u svemiru. "Bio je to vjerojatno NLO i to definitivno nije nikakva mistika. Dvije osobe pratile su objekt istovremeno", dodao je. Kada se misija spustila na Zemlju, Kovalenkoj je saznao da su specijalisti registrovali znatnu emisiju radijacije onoga dana kada su kosmonauti vidjeli objekt. "Zbog toga ne vjerujem kada drugi astronauti kažu da nisu vidjeli u svemiru ništa neobično", zaključio je Kovalenok.

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/Kosmonaut.htm [20.11.2008 12:41:47]

KRAH VELIKOG PRASKA

KRAH VELIKOG PRASKA(Izvor: Večernje novosti)

Ideja da je svemir nastao u Velikom prasku toliko je opsteprihvacena da smo zaboravili da je u pitanju samo teorija i svako poricanje izgleda nam kao svetogrdje. Pa, ipak, superteleskopi u poslednje vreme daju sve vise dokaza da sa tom teorijom nesto "debelo" nije u redu. Svi znaju kako je nastao svemir, prica o tome je vrlo zanimljiva i nadasve spektakularna, a nije lose ni ime: "big beng" ili Veliki prasak. Uspeh oveteorije toliki je, da je ne samo siroka publika, vec i naucni krugoviuveliko smatraju -cinjenicom. U poslednjih cetrdeset godina vise ne moze nida se cuje teorija o poreklu kosmosa koja ne pocinje: bila jednom, pre 13,7milijardi godina... Teorija o Velikom prasku u osnovi je krajnje jednostavna. Pre 13,7milijardi godina svemir je spontano nastao, od misteriozne iskrice o kojojse samo zna da je imala intenzitet i temperaturu koju ljudski mozak ne mozeda pojmi. Dakle, nedostupne fizici. Veliki prasak nije bio eksplozija, kakose cesto zamislja, vec spontano pojavljivanje prostora i vremena, pracenovrtoglavo brzim sirenjem svemira, koje je pokrenula cudesna, nezamislivaenergija. Neki zamisljaju da se na pocetku, odmah posle hipotetickog nultogtrenutka, ceo svemir sastojao od zapaljene plazme koja se siri i brzohladi. ©irenjem, ta homogena plamena tecnost pocela je da se kondenzuje uatome, potom u zvezde i galaksije... Takav scenario predlozio je krajem dvadesetih godina proslog veka belgijskiopat i astrofizicar ®orz Lemetr, ali su naucnici veoma brzo i siroko pocelida ga prihvataju, tako da se vec sezdesetih godina pretvorio u nedodirljivuteoriju. Za to moze da zahvali trima opazanjima, prakticno, stubovima teorije onastanku svemira. Prvo, 1929. godine americki astronom Edvin Habl otkrio jeda se galaksije udaljavaju jedna od druge, sto oznacava sirenje svemira,bas kao sto predvidja teorija Velikog praska. Drugi stub zove se "primordijalna nukleosinteza", a rec je o cinjenici,otkrivenoj sezdesetih godina, da je odnos atoma u svemiru (75 odstovodonika, 24 odsto helijuma i 1 odsto teskih metala) odgovarapredvidjanjima teorije Velikog praska: po njoj, od pocetka svemira postojesamo najlaksi atomi - vodonika i helijuma - dok su tezi nastali kasnije, uzvezdama, u mnogo manjim kolicinama. I konacno, treci stub bio je otkricezracenja iz dubina kosmosa 1965. Upravo to spektakularno otkrice zapecatiloje teoriju Velikog praska. Slabo zracenje, koje ceo svemir kupatem-peraturom od 270 stepeni ispod nule (jedva 2,7 stepe-ni iznad apsolutnenule), ne moze se objasniti drugacije do kao daleki odjek, rasplinut iohladjen sirenjem kosmosa, zaslepljujuce svetlosti koja je blistala dok jeceo svemir bio tek masa zapaljenog gasa. Postavljena na svoja tri stuba, teorija Velikog praska izgleda krajnjestabilno, ali samo izdaleka. Jer, u njenoj strukturi se sve vremepojavljuju pukotine,a od pre nekoliko meseci jedna je tako ozbiljna da bi sve moglo da sesrusi. Krajem 2005, medjunarodni tim astronoma pod vodjstvom Marka Dikinsonaotkrio je, udobno smestenu u sazvezdju Kit, novu galaksiju. I pored ruzneetikete HUDF-JD2 (galaksija je tako mnogo, da lepsa imena nicemu ne bisluzila) na nju se odmah obrusila prava armada naucnika: posle svemirskogteleskopa "Habl", minijaturna svetla tacka izgubljena u svemiru usla je uzizu evropskog VLT (Very Large Telescope), pa "Spicera", infracrvenogteleskopa NASA... Sva ta tehnoloska moc ubrzo je dala rezultate, ali oni suzapanjili astronome. Pocelo je izracunavanjem udaljenosti galaksije, kojaje procenjena na 13 milijardi svetlosnih godina. Ta cifra, prakticno, znacida astronomi u nasem sadasnjem vremenu posmatraju galaksiju kakva je bilasamo 700 miliona godina posle Velikog praska.Potom su se stvari zakomplikovale. Izracunavanje mase galaksije HUDF-JD2dalo je 600 milijardi solarnih masa, sto znaci da je ona oko cetiri putaveca od naseg Mlecnog puta, a njega astronomi smatragu dzinom medjugalaksijama. To se nikako ne uklapa: prema teorijama o razvoju galaksija,poznatoj kao "hijerarhijsko ukrstanje", danasnje galaksije nastale su tokomveoma dugog vremena spajanjem malih grupa zvezda, pa malih galaksija...Kako je tako masivna galaksija mogla da nastane tako brzo posle Velikogpraska? Ni to nije sve. Jer, dok su pokusavali da procene starost zvezda koje cineHUDF-JD2, istrazivace je cekalo novo iznenadjenje. Modeli nastanka zvezdakoje su ubacili u kompjutere rekli su im da je galaksija nastala unajboljem slucaju 200 miliona godina posle Velikog praska, a u najgorem -100 miliona godina pre njega. Drugim recima, kako je rekao Mark Dikinson,"ta galaksija mogla bi da bude starija od svemira" - pri cemu brzo dodajeda je to "fizicki nemoguce!"

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/krah_velikog_praska.htm [20.11.2008 12:41:48]

Američka novinarka Leslie Kean koja se bavi 'ano malnim ' fenomenima - ...omenom NLO-a - postavila je u svom tekstu za The Providence Journal (16

KRUGOVI U ŽITUKozmičke poruke upozorenja u usjevimaPitanja, hipoteze i teorije o piktogramima

Izvor: Vizionar – Magazin na rubu znanosti, broj 4/5 - lipanj/srpanj 2006.

DIPL. ING. BOŽIDAR KEMIĆ Američka novinarka Leslie Kean koja se bavi 'anomalnim ' fenomenima - u prvom redu fenomenom NLO-a - postavila je u svom tekstu za The Providence Journal (16. rujna 2002.) sljedeća pitanja o naravi piktograma u usjevima: «Da li bi se moglo raditi o laserskoj tehnologiji ikojom se ispuštaju] snopovi iz satelita? Je li riječ o prirodnom fenomenu? Postoji li svijest ili inteligencija koja upravlja jednim, nama još uvijek nepoznatim oblikom energije?« Druga američka istraživačka novi narka. Linda Moulton Howe, koja ureduje internetsku stranicu www. earthfiles.com- u svojoj knjizi "Tajanstvena svjetla i krugovi u usjevima" također postavlja intrigantna pitanja o naravi fenomena: « ...dokazi sugeriraju da su [u fenomen piktograma] uključene nisko-energetske plazme. Jesu li njihova energija i organiziranost prirodni fenomen koji još nije priznat ili shvaćen od strane konvencionalne znanosti? Mogu li ljudske i ne-ljudske inteligencije svrhovito manipulirati plazmama i mikrovalnim frekvencijama tako da međudjehiju s usjevima? Što su tajanstvena svjetla koja se povezuju s formacijama u usjevima još od 1990. godine, uključujući ona nevidljiva ljudskom oku, ali vidljiva na [fotografskom] filmuivideo-za-pisima? Zašto se čini da više ljudi vida neobična svjetla iznad polja i čak ih fotografira? Što je to bilo 1990-tih što je izazvalo pojavu tih svjetala i formacija diljem svijeta, posebno u Južnoj Engleskoj [pokrajina Wiltshire]? Ukoliko američka i britanska vojska eksperimentiraju sa satelitskim ili zračnim ... naprednim sustavima oružja, kao što su neki sugerirali, zašto bi [državni] službenici podvrgavali svoje vlastito stanovništvo, usjeve i životinje potencijalno opasnim energetskim snopovima?"

PIKTOGRAM – KELTSKI KRIŽ Ovo su samo neka od pitanja koja ne prestaju intrigirati istraživače i znanstvenike koji se bave fenomenom formacija u usjevima. Postoji mnoštvo različitih hipoteza i teorija o fenomenu, manje ili više utemeljenih na stvarnim činjenicama. Dio njih je prilično maštovit, a neke su prilično smiješne. Naravno, te teorije, odnosno hipoteze, značajno su uvjetovane svjetonazorima, psihologijom i obrazovnim profilom ljudi koji su ih postavili. Tako, primjerice, istraživač piktograma George Bishop primjećuje da ljudi povezuju piktograme s onim što se zbiva oko njih, što ih se tiče i što im je važno. Primjećuje da su «ljudi običavali misliti da se tu radi o vješticama i vilama; zatim su to bili došljaci [van-zemljani]. Danas ljudi misle da bi se moglo raditi o elektromagnetskom zagađenju uzrokovanom upotrebom radio-antena i mobitela.« Po njemu, bilo bi lako moguće da Zemlja ima mrežu energetskih linija ili tokova, i da se možda stvara neka vrsta struje «kad se te energetske linije sijeku s magnetskim poljima«. KRUGOVI I NLO?

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/krugovi_u_zitu_Vizionar.htm (1 of 7) [20.11.2008 12:41:52]


U svojoj knjizi "Vital Signs" istraživač Andy Thomas dao je jedan od prvih sustavnih prikaza različitih hipoteza i teorija o fenomenu formacija. Posebno se osvrnuo na nedosljednosti u teoriji o potpunom (ljudskom) krivotvorenju koja se promiče putem masovnih medija, kao i u hipotezi o djelovanju izvanzemljana. Prema njemu, hipoteza o djelovanju ET-inteligencija bila bi upitna zbog vezanosti fenomena uz izvjesne geološke uvjete. (Pritom misli na vezu sa stijenama blizu površine tla koje zadržavaju vodu-tzv. 'akvifere'. Može se pretpostaviti da specifični ge-omagnetski ili geoenergetski uvjeti u tim područjima omogućavaju nekakvim inteligencijama da lakše operiraju u našoj (bio)sferi.) Pokuša li se fenomen piktograma po-vezatis fenomenomNLO-a u najširem smislu, tada se valja zapitati o naravi NLO-a. Jesu li NLO-i nekakvi fizički ' objekti', ili se tu možda radi o nečem puno suptilnijem, nečem nedohvadji-vom konvencionalnim znanstvenim metodama. Ozbiljni istraživači 'bliskih susreta', poput Jacquesa Valleea i pokojnog dr. Johna E. Mačka, zastupaju alternativno gledište o NLO-ima i inteligencijama vezanima uz njih. Po njihovom mišljenju, NLO-i bi bili očitovanja inteligencija iz neke druge realnosti ili "dimenzije" realnosti, svijeta ili čak univerzuma, nedostupne našoj uobičajenoj percepciji i metodama opažanja. One bi iz svog svijeta, svoje "razine", dolazile u naš opazivi, fizički svijet, što bismo mi percipirali kao NLO-e, neobjašnjive svjetlosne fenomene i si. Dakle, ne bi se radilo - barem ne u svim slučajevima zapažanja NLO-a - o nekakvim fizičkim objektima nepoznatog podrijetla, ali iz našeg fizičkog svemira, koji se stereotipno pripisuju "izvanzemljanima" -nekakvim svemirskim putnicima koji bi funkcionirali slično nama, koji bi za svoj prijenos trebali uređaje-vozila, koji bi svemirskim brodovima dolazili iz udaljenih zvjezdanih sustava prelazeći nezamisliva svemirska prostranstva. Radilo bi se o nečemu što j e prisutno kroz čitavu ljudsku povijest i što je interpretirano, u okviru danih sustava vjerovanja i svjetonazora te kulture pojedine epohe, kao posjeti "bogova", "anđela", "nebesnika"isl. Kad se promatra ukupnost opaženih fenomena NLO-a i fenomena blisko vezanih uz te pojave (uključujući fenomen piktograma) možda se u njihovom pokušaju tumačenja ne može primijeniti logika isključivosti - "ili-ili": NLO-i kao svemirski brodovi izvanzemljana ili manifestacije inteligencija iz drugih "dimenzija". Možda se zaista radi o cijelom spektru fenomena, međusobno povezanih,koji uključuju kako posjetitelje iz drugih zvjezdanih sustava koji zajedno djeluju, s nekakvim višim inteligencijama koje su mogle imati važnu ulogu u našem pojavljivanju na ovom planetu. Možda su ti posjetitelji iz davnine (kroz tzv. 'paleokontakte') imali značajnu ulogu u duhovnom i kulturnom razvoju čitavih skupina naroda?Ovdje se, svakako, radi o problemima ontološke i kozmološke naravi. Tiče se razumijevanja naravi bića, oblika života, međusobne povezanosti tih oblika i svjetova kojima pripadaju. Tiče se složenih kozmičkih veza i našeg mjesta u toj "velikoj shemi", u "Kreaciji", u živom Kozmosu. Možda su piktogrami u usjevima upravo podsjetnik na to i svojevrstan znak kritičnosti trenutka u kojem živimo. ZBIRKA HIPOTEZAPrema Thomasu, ovaj je fenomen potrebno sagledati u mnogo široj perspektivi. Pretpostavlja dabi se konačni odgovori mogli nad između hipoteza o prirodnim energijama (energetskim procesima), psihičkom (među)djelovanju i inteligentnom manipuliranju, umjesto da se nude međusobno isključive hipoteze Prema izvanzemaljskoj hipotezi o podrijetlu piktograma radilo bi se o porukama od izvanzemlja-na. Zagovornici te hipoteze upućuju na mnoga viđenja NLO-a u blizini područja s formacijama. (Vidjeti opis eksperimenta CSETTja.) Teoriju o isključivo ljudskim krivotvorinama opovrgava već i činjenica da su se oni koji su ju pokušali demonstrirati propisno namučili pokušavajući napraviti bilo što slično uzorcima i geometrijskim kompleksima kakvi su viđeni kod složenijih piktograma. Za takve pokušaje trebalo im je mnogo sati nasuprot činjenici (iz svjedočanstava očevidaca) da se autentične formacije pojavljuju u vrlo kratkom vremenskom razdoblju.



LOGO CPRI-a Za točno geometrijsko proračunavanje, mjerenje i konstruiranje nečeg sličnog ne bi bila dovoljna jedna noć što je, svi će se složiti, mnogo, mnogo duže od svega nekoliko sekundi. Da ne spominjemo nemogućnost imitiranja brojnih fizikalnih mikropojava otkrivenih u krugovima, o kojima je bilo govora u prethodnim nastavcima. Što se tiče poznatog slučaja Douga i Davea, astronom i istraživač piktograma G. Havvkins im je, nakon njihovog istupa u medijima, pisao neka mu objasne svoje prave motive za navodnu uključenost u pravljenje piktograma. Ako su to radili zbog "ismijavanja", upitao ih je Havvkins, zašto se to ne slaže s činjenicom da je kod nekih od tih formacija prisutna složena geometrijska informacija, "ezoterični dio informacije". Doug i Dave mu, naravno, na to nisu nikada odgovorili. Havvkins se, u svom intervjuu za Share International 1992, osvrnuo na izjavu lorda Zuckermana, prema kojem bismo «prij e nego što počnemo graditi teorije« najprije trebali istražiti što bi možda bilo «najugodnije rješenje za znanstvenike». Po Zuckerma-novu mišljenju, to bi bila hipoteza o ljudskim krivotvorinama. Smatrao je to najvjerojatnijim objašnjenjem iako se nije izjasnio da li je to i njegovo mišljenje Havvkins nije podržavao tu pojednostavi enu teoriju On se bavio, kako kaže, istraživanjem fenomena bez pre-judiciranja, i to posebno njegovog matematičkog aspekta. Prema njegovom mišljenju, kad ljudi pristupaju tom fenomenu otvorena uma «tada nalaze vrlo zanimljiv fenomen», te ga ne doživljavaju kao nešto smiješno ili nešto što nije vrijedno pozornosti i ozbiljnog istraživanja. Smatra da je ignoriranje tog fenomena od strane velikog dijela znanstvene zajednice posljedica neinformiranosti (može se dodati - i ismijavanja i namjernog dezinformiranja o tom i drugim 'anomalnim' fenomenima koje se provodi putem masovnih medija).



KELTSKI KRIŽ Što se tiče bioloških anomalija uočenih kod biljaka iz formacija, takvih anomalija nema kod biljaka iz sličnih oblika koji se mogu pripisati 'majstorijama'ljudi. U jednom članku iz 1999. dr. Leven-good i Nancy Talbott sugeriraju da bi energija koja je oblikovala piktograme mogla biti neka vrsta atmosferskog plazmenog vrtloženja - međudjeluju-će električki nabijene zračne mase koje emitiraju mikrovalove pri vrtloženju oko linija Zemljinog magnetskog polja (geomagnetskih silnica). Međutim, fizičar Bernard Haisch, koji se i sam bavi elektromagnetskim pojavama, primijetio je da "visoko-organizirani, inteligentni uzorci nisu nešto što bi moglo biti stvoreno nekom [nasumi-čnom] prirodnom silom." Naglašava kako nije poznato koliko tih formacija je stvarno autentično. J.A. Burke, jedan od članova BLT-tima, priznaje da je kod plazma-modela ka-kav je predložio Dr Levengood najteže objasniti nastanak ravnih linija i pravokutnih oblika u formacijama. Dovoljan je već i letimičan pogled na te oblike da nam intuicija kaže da se ne radi o nečem nasumičnom već o nečem organiziranom u čemu, nesumnjivo, ima udjela nekakva inteligencija. KRUGOVI I AMERIČKA VOJSKAU svom osvrtu na ufološku konferenciju u San Marinu, koji je objavio putem interneta 9. travnja 1998. g., Colin Andrews je naveo što mu je umirovljeni pukovnik američke vojske P. J. Corso (autor knjige "Dan nakon Roswella") osobno rekao o fenomenu krugova u žitu, u razgovoru tijekom ufološke konferencije Andrevvs je napisao sljedeće: «Razgovarao sam s pukovnikom Corsom o istraživanju krugova u usjevima. Pitao sam ga što on zna o spoznajama koje o njima ima američka Vlada? Rekao mi je da su, kad je radio u Bijeloj kući, s vremena na vrijeme primali izvješća o krugovima u usjevima. 'Znali smo da su stvarni, ali odlučili smo



da ih ne postavljamo visoko na našoj listi prijedloga za financiranje. Vidite, u to vrijeme zanimali su nas izvanzemaljski artefakti, time smo se bavili. U NSA- i su bili zainteresirani za njih [piktograme], tako da smo ih odlučili prepustiti drugima.' Pitao sam ga što su mislili da bi oni mogli biti. 'Mislili smo da su neka vrsta poruke Da su dio jednog integriranog kruga i da bi nas eventualno mogli opskrbiti potpunom slikom kruga koji bismo mogli koristiti.' Našao sam da su ti odgovori fascinantni..."Što se tiče svjetlosnih kugli viđenih u blizini formacija, LindaMoulton-Hovve navodi u svojoj knjizi o piktogramima zanimljivu paralelu, svjedočenje o sličnoj pojavi jedne svjedokinje koja se 1950. penjala u bavarskim Alpama u SR Njemačkoj i izgubila se «Iznena-da, primijetila sam neku vrstu velike lopte od svjetlosti i ona se zgusnula u oblik visokog gospodina nalik Kinezu. Naklonio se, izgovorio nekoliko riječi, poveo me malom stazom do tu-rističkog puta i nestao opet kao lopta svjetlosti.« (Opis ovog događaja može se pronaći i u knjizi "Neobjašnjene zagonetke 20. stoljeća" (1989.) Janet i Colina Borda. Autori u vezi s tim postavljaju zanimljivo pitanje "Postoji li možda oblik života, nama nepoznat, koji se može učiniti vidljivim kao svj e-tlosna lopta?" NEUROKOGNITIVNI, (PARA)PSIHIČKI I DUHOVNI ASPEKTIFormacije u usjevima imaju određene fizikalne i metaboličke efekte kod ljudi koji ih posjećuju. Prema nekim teorijama, ti učinci se povezuju s djelovanjem formacija na vibracije ljudskog mozga, što bi posredno imalo učinak na tjelesni regenerativni sustav Spominje se preko 500 slučajeva iscjeljenja i promjena stanja svijesti kod ljudi koji su boravili unutar formacija U vezi s tom teorijom postavlja se sljedeće akernativno pitanje djeluju li formacije neposredno na ljudsku DNK, mijenjajući na neki način njezin informacijski sadržaj i time posredno djelujući na metabolizam, uključujući i funkcije mozga? Ovu hipotezu valjalo bi ispitati konkretnim mjerenjima i pokušati uočiti ključne veze. Pritom bi valjalo imati u vidu da DNK nije samo kemijski (molekularni) «procesor» bioloških informacija već da su u igri i kvantno-optički efekti o kakvima svjedoče, primjerice, rezultati biofizičara dr. Pjotra PGarjajeva i kvantnog fizičara dr Vladimira Poponina. Još ranih 1980-tih, kad su se pojavljivali jednostavni kružni oblici, opaženo je da fenomen na neki način reagira na misli istraživača. Istraživač Collin Andrews spominje jedno svoje neobično iskustvo koje upućuje na takav zaključak Nakon dana provedenog u jednoj formaciji i duboko razmišljajući o njenom mogućem uzroku, frustrirano je zava-pio: "Bože, kad bi mi samo dao ključ da shvatim kako su oblikovani." Unutar nekoliko sekundi okružio gaje treperavi zvuk visoke frekvencije čija se jakost povećavala. Isti takav zvuk posvjedočili su i nekoliko puta snimili na drugim lokacijama. Najpoznatiji slučaj uključivao je BBC-jevog kamermana koji je uspio snimiti takav zvuk. Autentičnost snimke potvrdili su u NASA-inom JPL-laboratoriju, a snimljeni zvuk sadrži harmonik frekvencije 5,2 kHz. Jednom drugom prilikom, 1988. godine, Andrevvs je vizualizirao piktogram u obliku keltskog križa, kakav nikada prije nije viđen. Idućeg jutra lokalni far-mer telefonirao mu je da se pokraj njegova doma pojavio piktogram u obliku keltskog križa Taj piktogram Andrevvs je uzeo za logo njegove organizacije za istraživanje krugova u žitu, CPPJ (Cir-cles Phenomenon Research International). Pilot Busty Tavlor doživio je nešto slično. Bio je s kolegom u zračnom izviđanju, pripomenuvši kako bi bilo dobro kad bi se pojavio jedan piktogram u obliku keltskog križa Sljedećeg je dana nadlijetao to isto polje i, na vlastito iznenađenje, ugledao savršen keltski križ. Puka koincidencija ili nešto više? KANALIZIRANJE -VEZA S PIKTOGRAMIMAUz fenomen piktograma veže se i fenomen tzv. "kanaliziranja". Iako oko te pojave ima dosta kontroverzi - naročito oko autentičnosti - valja se na njega osvrnuti kao na kulturološki interesantnu pojavu. Nije isključeno da se tu radi zaista o jednoj vrsti vidovitosti koju ne treba nužno povezivati s trenutno popularnom New Age (sub)kultu-rom. Kod kanaliziranja navodnih poruka o piktogramima, osoba ("kanal") tvrdi da prima poruke od tvoraca piktograma Jedna od njih, možda najpoznatija, jest Isabelle Kingston za koju se tvrdi da je od 1984 dosljedno predviđala fizičko pojavljivanje piktograma svake godine, njihove položaje i vrijeme pojavljivanja. Tvrdi da joj te poruke TROKUTASTI dolaze kako u lucidnom stanju svijesti tako i u stanju transa, ali nikada unutar formacije jer su za nju, kako kaže, energije unutar formacije prejake Prema tim porukama, formacije u usjevima bile bi mjesta punjenja energetske mreže planeta koja su povezana s prirodnim elementima. (Valja se sjetiti povezanosti formacija s akvi-ferima odnosno podzemnim vodama u Južnoj Engleskoj. Ako se formacije najčešće pojavljuju na takvim mjestima, to ne znači nužno da je za njihov nastanak potrebna baš takvapodzemna konfiguracija. Možda formacije mogu nastati i na mjestima s drugačijom konfiguracijom, ali tvorci piktograma biraju specifična mjesta preko kojih djeluju na energetsku strukturu planet? Pritom izgleda da je uloga podzemnih vodenih tijekova vrlo bitna). Ta mjesta bila bi ključna za regeneriranje biosfere i čovječanstva koje je njezin dio, kao i za prevladavanje sadašnjeg kritičnog stanja. Prema Isabellinim informacijama, piktogrami bi nastajali kombiniranjem misaonih procesa sa elektromagnetskim i akustičkim efektima.



TROKUTASTI PIKTOGRAM Na temelju vlastitih iskustava s formacijama, NASA-in projektni menedžer za Međunarodnu svemirsku stanicu i astrofizičar Alana Holta smatra da, kakva god inteligencija daje odgovorna za te obrasce u usjevima, «ona je povezana s našom ljudskom inteligencijom«. Vjeruje danamkroz te formacije dolazi poruka upozorenja, poruka «hitnosti»; da nismo bili baš dobri gospodari planeta na kojem živimo; da smo nesmotreno iscrpili prirodne resurse; zagadili vodu, zrak i zemlju (dakle 'prirodne elemente ' kojima se može dodati i 'eter', uzme li se u obzir i elektromagnetsko zagađenje, koje je sve prisutnije s porastom broj a korisnika mobilne komunikacij e); da smo ugrozili osnove Zemljine sposobnosti održavanja života koristeći i testirajući nuklearnu tehnologiju i oružje (a možda i druge 'egzotične' i još opasnije tehnologije) i da se i dalje, unatoč alarmantnom stanju, nastavlja s tim neodrživim aktivnostima Zanimljivo je ovdje primijetiti da gotovo ista poruka dolazi od ljudi koji su imali iskustvo kliničke smrti (NDE), kao i od ljudi koji su doživjeli bliske susrete četvrte vrste poruka hitnosti o nužnosti poštivanja života i razumijevanja međusobne povezanosti svega života. "CE-5" EKSPERIMENT DRUŠTVA CSETINekoliko članova centra CSETI (Center for Study of Extraterrestrial Intelligence) dr. Stevena Greera poduzelo je 1992. istraživačko putovanje na jug Engleske kako bi ispitali formacije koje su se te sezone pojavljivale. Prvu noć proveli su na vrhu Woodborough Hilla, najviše kote u pokrajini Wiltshire u jugozapadnoj Engleskoj. (U toj pokrajini nalaze se Stonehenge, Aveburv, Silburv Hill, Long Barrovv i druga značajna mjesta drevne sakralne topografije To je pokrajina u kojoj su pojave formacija u usjevima vrlo česte) Društvo im je pravio Colin Andrews s ljudima iz njegovog tima CPRI. S njima su bili i engleski pisac Peter Russell i novinarka Linda Moulton Howe Članovi CSETT-jevog tima odlučili su na licu mjesta, bez prethodnog plana, «pokušati povezati se sa sviješću bilo koga tko je odgovoran za kreiranje krugova u žitu». Odlučili su provesti eksperiment: «pokušati projicirati specifični obrazac i vidjeti hoće li se on pojaviti u usjevima». Dogovorili su se da to bude istostranični trokut s krugovima na vrhovima trokuta. Koncentrirali su se (oni to nazivaju »koherentna misaona sekvenca» - CTS) na taj oblik («projicirali ga») i pokušali«povezati umove s umovima tvoraca krugova*. Seansa je trajala dvadesetak minuta. Kad su završili, pomoću jakih reflektora projicirali su na nebo isti taj obrazac Dva dana poslije posjetili su farmu Polfy Carson na čijem imanju se nalazi taj brijeg. Raspravljali su o bliskom susretu s jednim NLO-om koji su doživjeli noć prije U posjetu je bio i Ralph Noyes, istraživač NLO-a i formacija u usjevima. On ih je obavijestio da je upravo vidio novu formaciju na 5-6 milja udaljenom mjestu zvanom Roadway, u podnožju Oliver 's Castlea Kad su ga zamolili da im skicira taj piktogram zaprepastili su se nacrtao je točno onaj obrazac koji su oni projicirali u svom eksperimentu. Toliko su se oduševili tim događajem da su odlučili ovaj piktogram uzeti kao logo za svoj centar.U jednom pismu Colinu Andrevvsu, Gerald Hawkins ga je obavijestio da je išao pogledati taj piktogram, te da mu je piktogram



pomogao dokazati treći geometrijski poučak o krugovima u žitu Rekao je da je bio toliko precizno izveden da ga nije trebalo niti posebno premjeravati. Točnost potrebna za dokazivanje trećeg poučka bila mu je unutar inča ili dijelova inča. Formacija je bila toliko velika daju se moglo u cijelosti sagledati samo iz udaljenog povišenog mjesta Formaciju je ispitivao i jedan istraživački tim za MUFON, a i uzorke biljaka iz nje poslali su na ispitivanje BLT-timu. Međutim, u svom su izvješću potpuno to ignorirali, unatoč činjenici da je dr. Levengood izjavio da je ta formacija pokazivala najizraženije objektivno znanstveno provjerive promjene (na staničnoj razini biljaka), konzistentne s tipom energije koja je bila odgovorna i za druge formacije iz te sezone Ignorirali su taj događaj i izbacili ga iz svog izvješća kad su saznali za CSETI-jev eksperiment vezan uz tu formaciju. Izbrisali su ga iz svoje baze podataka.Jesu li formacije u usjevima na neki način povezane s fenomenom NLO-a i djelovanjem izvanzemaljskih inteligencija (ako je ET-hipoteza točna)? Shari Adamiak (pok), bliska Greerova suradnica, osjeća daje čitav događaj na neki način povezan s bliskim susretom druge vrste koje su imali nakon njihovog eksperimenta. U CSETI-timu zaključuju da taj eksperiment upućuje na dva zaključka da su formacije u usjevima pod inteligentnom kontrolom i da tim ljudi može s njima međudjelovati. O fenomenu formacija u usjevima mnogo je više pitanja nego odgovora. Autor ovog pregleda nada se daje uspio prenijeti barem dio osobne fascinaci-je ovim fenomenom, kao i dovoljno bitnih činjenica koje mogu pomoći u pokušajima njegovog rasvjetljavanja. U tim pokušajima valja nam biti nepristranima i otvorena uma, kao što je to primijetio Gerald Havvkins i mnogi drugi koji su se fenomenom bavili ili ga osobno doživjeli.:: Datum objave: 22.09.2006.


file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/kur_an_i_nauka.htm

Kuran i NaukaBy Mustafa Mlivo, dipl. ing.

(1:1) MNOŠTVO SVJETOVA - ŽIVOT NA DRUGIM NEBESKIM TIJELIMA

Koliko ima zemalja?

“Hvala Allahu, Gospodaru svjetova” (Kur’an, 1:1)

Ako otvorite Kur’an i pogledate prvu suru, vidjet ćete da ona počinje: “Hvala Allahu Gospodaru svjetova.” Svjetova? Ne samo jednog? Da… svjetova! Postoji fizički svijet, duhovni svijet, svijet bakterija, itd. To je jedan način na koji možemo razumjeti izraz svjetovi. Jedan drugi ajet u Kur’anu, ipak ističe da postoje mnoge zemlje (vidi Kur’an 65:12) Je li moguće da postoje i druge zemlje?

“I od znakova Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje i šta je po njima rasijao od živih bića. I on je za skupljanje njihovo - kad bude htio -

kadar.”

(Kur’an, 42:29)

Niko ne očekuje da će se u okviru Sunčevog sistema otkriti još jedna Zemlja. Međutim naučnici kažu da je sasvim izvjesno da u našoj galaksiji postoje mnoge zemlje izvan Sunčevog sistema. Oni kažu da prosječno pedeset milijardi zvijezda u Mliječnom putu sporo rotira kao Sunce. Ova karakteristika ukazuje da su te Zvijezde okružene planetama koje su njihovi sateliti. Za Bernardovu zvijezdu se npr. vjeruje da ima najmanje jednog planetarnog saputnika. Svi prikupljeni podaci pokazuju činjenicu da su planetarni sistemi u obilju razasuti po čitavom univerzumu. Sunčev sistem i Zemlja nisu jedini. Kur’an takođe koristi simboličnu oznaku broja sedam da bi ukazao na postojanje mnoštva nebesa (vidi Kur’an, 2:29). Ovo je potvrđeno

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/kur_an_i_nauka.htm (1 of 57) [20.11.2008 12:42:17]

http://www.quranm.multicom.ba/autor.htm


ispitivanjima koja su načinili eksperti za astrofiziku galaktičkih sistema. Dakle, još jednom nalazimo da Kur’an kaže nešto što će naučnici kasnije utvrditi da je istina. Možemo li, dakle, ne vjerovati u ovu Knjigu? Bog kaže:

“Uistinu, oni koji ne vjeruju u Opomenu pošto im je došla... a uistinu, on je Knjiga silna.”

“Ne prilazi joj neistina ispred nje, niti iza nje; Objava je od Mudrog, Hvaljenog.”

(Kur’an, 41:41-42)

(2:26) KOMARAC - SPECIJALNO STVORENJE

Kur’an često poziva ljude da istražuju prirodu i u njoj otkriju “znake Allahove”. Sva živa i neživa bića u univerzumu puna su znakova koji otkrivaju da su ona “stvorena”, i da su ona tamo da demonstriraju moć, znanje i vještinu svog “Tvorca”. Čovjek je odgovoran za identificiranje tih znakova koristeći svoju mudrost i obožavajući Allaha. Iako sva živa bića nose te znakove, postoje neke životinje na koje se Kur’an posebno osvrće. 26-i ajet sure Bekara komarca spominje na slijedeći način:

“Uistinu! Allah se ne stidi da navede primjer (kao) što je komarac, te ono što je iznad njega. Pa što se tiče onih koji vjeruju, ta znaju da je to Istina od Gospodara njihovog; a što se tiče onih koji ne vjeruju pa govore: “Šta

želi Allah ovim primjerom?” - zavodi njime mnoge i upućuje njime mnoge. A ne zavodi njime, izuzev grješnike.”

(Kur’an, 2:26)

Iako smatran kao jedno obično i beznačajno stvorenje, komarca vrijedi ispitati i o njemu razmišljati obzirom da on nosi znake Allahove. Zbog toga se u ajetu kaže: “Allah se ne stidi da za primjer navede komarca, te ono što je iznad njega.”

Izvanredne osobine komarca. Ono što je općenito poznato o komarcima je da su oni krvopije i da se hrane krvlju. Ipak ovo nije baš posve tačna informacija, jer krv ne sisaju svi komarci, nego isključivo ženke. Sem toga ženke ne sisaju krv zbog njihove potrebe za hranom. I mužjaci i ženke se hrane cvjetnim nektarom. Jedini razlog zašto ženke, za razliku od mužjaka, sišu krv, je njihova potreba za proteinima iz krvi koji pomažu razvoju njihovih jajašca. Jaja komarca koja su se razvila nahranjena krvlju na vlažno lišće polaže ženka komarca za vrijeme ljeta ili jeseni. Prije toga majka prethodno temeljito ispita tlo , koristeći delikatne receptore ispod svog stomaka. Pošto nađe pogodno mjesto, ona počinje polagati jaja. Jajašca, koja su kraća od jednog milimetra bivaju poredana u red ili u grupe jedno po jedno. Neke vrste komaraca polažu jaja spojena jedno za drugo tako da ona čine jednu paletu koja može sadržavati oko 300 jajašca.



Respiratorni sistem larve baziran je na udisanju zraka pomoću cjevčice, koju istakne iznad vodene površine. U međuvremenu larva visi obješena naopako pod vodom. Naročit sekret sprječava vodu da procuri u otvore kroz koje larva diše. Brižljivo položena bijela jaja uskoro počinju da tamne i potpuno pocrne u roku od dva sahata. Ova tamna boja daje zaštitu larvi sprečavajući da bude primjećena od ptica i insekata. Potrebna je čitava zima da bi se završio period inkubacije. Obzirom da su jaja stvorena sa strukturom koja im omogućava da prežive dugu i hladnu zimu, ona ostaju živa do proljeća kada se period inkubacije završava. Izlazak iz jajeta. Kada se završi inkubacioni period, larve počinju da izlaze iz svojih jaja skoro uzastopno. Prvo jaje odmah slijede druga. Nakon toga sve larve počinju da plutaju na vodi. Larve, koje se neprestano hrane, ubrzano rastu. Uskoro njihova koža postane pretijesna, što im onemogućava dalji rast. Ovo pokazuje da je vrijeme za prvu promjenu kože. Tvrda i krhka koža počinje da puca. Do završetka razvoja larva komarca mora promijeniti kožu još dva puta. Metoda koju koristi larva za uzimanje hrane je, zaista, impresivna. Larve prave male vrtloge u vodi sa svoja dva ekstremiteta u vidu lopatica i tako usmjeravaju bakterije i druge mikroorganizme da plove prema njihovim ustima. Ukratko, životinja zaživi u kooperaciji sa jednom delikatnom ravnotežom. Da ona nema cjevčicu za zrak, ne bi preživjela, i da nema naročiti sekret, njena respiratorna cjevčica bila bi blokirana. U međuvremenu većina larvi još jednom mijenja kožu. Posljednja promjena kože je različita od drugih promjena. Sa ovom zadnjom promjenom larva prelazi u završnu fazu svog zrenja. Sada je vrijeme za larvu, koja je dovoljno odrasla u ovoj fazi da se oslobodi svoje školjke. Iz školjke izlazi tako različito stvorenje, da je doista teško vjerovati da se radi o dvije razvojne faze istog bića. A ove metamorfoze su previše komplikovane i delikatne da bi ih programirala sama larva, ili njena majka, ili bilo koja živa stvar. Za vrijeme ove posljednje faze metamorfoze životinjica se susreće sa opasnošću da se uguši jer joj se mogu zatvoriti respiratorni otvori koji vire iznad vode. Ipak, počevši od ove faze disanje se ne obavlja kroz ove rupice, nego kroz dvije cjevčice koje se pojave na tijelu životinjice. Ovo je razlog što se ove dvije cjevčice izdignu iznad vode prije promjene kože. Za vrijeme od tri do četiri dana u ovoj razvojnoj fazi nema uzimanja hrane. Sada je komarac dovoljno zreo i dobio je konačan oblik. Komarac je sada spreman da leti sa svim svojim organima , kao što su antene, trup, noge, prsa, krila, trbuh i velike oči. Kako komarci opažaju vanjski svijet? Komarci su opremljeni sa krajnje osjetljivim toplotnim receptorima. Oni zapažaju stvari okolo sebe u različitim bojama, zavisno od njihove temperature. Pošto ova percepcija ne zavisi od svjetlosti, za komarca je sasvim lahko da zapazi krvni sud u mračnoj sobi. Toplotni receptori komarca su tako osjetljivi da osjete temperaturnu razliku od jednog hiljaditog dijela stepena Celzijusa. Komarac ima skoro stotinu očiju. Ove oči su kao složene oči smještene na vrh njegove glave. Zadivljujuća tehnika sisanja krvi. Pošto komarac sleti na svoj cilj, on prvo detektira mjesto, koristeći dvije



naprave oko svojih usta. Žaoka nalik na špric zaštićena je specijalnom navlakom koja se svlači za vrijeme sisanja krvi. Komarac ne ubada kožu na način da pritiskom utisne žaoku. Ovdje taj posao obavlja gornja čeljust, oštra kao nož sa zubima koji su povijeni unazad. Čeljust se kreće naprijed-nazad, kao testera, dok ne rasiječe kožu. Kada žaoka, umetnuta kroz ovaj razrez na koži, dosegne krvni sud, bušenje prestaje. Sada je vrijeme da životinjica sisa krv. Ipak, kao što je poznato, na najmanji udar na krvni sud ljudsko tijelo reaguje lučenjem enzima, koji zgrušava krv i sprečava njeno oticanje. Ovo bi trebao biti veliki problem za komarca jer tijelo, takođe reaguje na sićušnu rupicu, koju je napravio komarac, pa bi se krv zgrušala i počeo popravak krvnog suda. Ovo znači da životinjica ne bi bila u stanju da posisa krv. Ali, komarac ovaj problem eliminiše na specijalan način. Prije nego što komarac počne sisati krv, on u otvor, koji je načinio na tijelu čovjeka, izlučuje sekret kojeg postavlja na otvoru krvnog suda. Ova tečnost neutrališe enzim, koji bi trebao zgrušati krv. Svrab i nateknutost mjesta koje je ujeo komarac uzrokovan je baš ovom tečnošću koja sprečava zgrušavanje. Ovo je jedan izvanredan proces koji nam nameće slijedeća pitanja:

1. Kako komarac zna da u ljudskom tijelu ima enzim za zgrušavanje krvi? 2. Da bi proizveo sekret za neutralizaciju u svom tijelu protiv tog enzima, on treba da zna hemiju enzima. Kako je to moguće? 3. Čak i kada bi nekako došao do tog saznanja, kako bi proizveo taj sekret u svom tijelu i svu tehniku, koja je potrebna za njegov transfer do žaoke.

Odgovor je jasan: Nije moguće da komarac izvede bilo šta od ovoga. On nema ni potrebnu mudrost, niti znanje hemije, niti laboratorijsku opremu da proizvede taj sekret. Ono o čemu mi ovdje govorimo jeste komarac od nekoliko milimetara bez ikakve svijesti i mudrosti, i to je sve… Sasvim je jasno da je Allah taj “Gospodar nebesa i Zemlje i onog između njih” koji je stvorio oboje, i čovjeka i komarca i komarca obdario zadivljujućim osobinama. Komarac počinje svoj let sa specijalnim senzorskim sistemom na raspolaganju da bi otkrio mjesto žrtve. Sa ovim sistemima on nalikuje na borbeni avion, opremljen sa detektorima toplote, gasa i vlage.

(2:135) NAZARENCI - RANI SLJEDBENICI ISUSA

’I govore: “Budite jevreji ili Nazarenci, bićete upućeni.” Reci: “Naprotiv, millet Ibrahima hanife”, a nije bio od mušrika.’

(Kur’an, 2:135)

Kur’an rane sljebenike Isusa naziva Nazarencima. Ovo je historijski tačno. Riječ “kršćani” bio je samo nadimak, koji su koristili Rimljani nakon Isusove smrti (Djela Apostolska, 11:26): “Apostoli



su prvo nazvani kršćanima u Antiohiji.”

(2:187) ASTRONOMSKI SUMRAK GRANICA IZMEĐU SVJETLA I TAME

“Dopušta vam se (u) noći posta refes sa ženama vašim. One su odjeća vaša, a vi ste odjeća njihova. Zna Allah da ste vi obmanjivali duše svoje pa je primio pokajanje vaše i oprostio vam. Zato im sada pristupajte i

tražite šta je propisao Allah za vas. I jedite i pijte dok vi ne budete razlikovali nit bijelu od crne niti zore - zatim ispunite post do noći. A ne pristupajte im i (kad) vi budete mu’tekifi u mesdžidima; to su granice

Allahove, zato im se ne približujte. Tako objašnjava Allah znakove Svoje ljudima, da bi se oni pobojali.”

(Kur’an, 2:187)

Granica svjetla i tame. Dan se astronomski dijeli na noć i obdanicu. Noć je vremenski interval koji protekne između dva uzastopna dodira gornje tačke Sunčevog diska sa horizontom. Prvi nastaje pri zalasku, a drugi pri izlasku Sunca. Dijelovi noći poslije zalaska Sunca, koje odlikuje relativna vidljivost, su večernji sumrak ili suton, i jutarnji sumrak ili svitanje. U zavisnosti od intenziteta prispjele svjetlosti u vedrim noćima bez mjesečine, razlikujemo slijedeće sumrake: građanski večernji i jutarnji, te astronomski sumrak. Astronomski sumrak je najduži. Na kraju večernjeg astronomskog sumraka pojavljuju se zvijezde koje se mogu vidjeti golim okom, dok na početku jutarnjeg one počinju da trnu. Ovaj tren praktično označava trenutak diobe noći i dana. Prema tome razlikujemo: večernji astronomski sumrak koji počinje sa zalaskom cijelog Sunčevog diska, a završava se kad se njegov centar nađe 18° ispod horizonta, i jutarnji astronomski sumrak koji počinje kad centar diska dostigne visinu -18°, a završava prvim dodirom Sunca sa obzorom. Osvijetljenost pri kraju večernjeg sumraka i početkom jutarnjeg iznosi svega 0,0006 luksa. Dio astronomskog sumraka iz kojeg je isključen interval večernjeg građanskog sumraka, naziva se večer. Slično ovome, praskozorjem nazivamo vremenski interval koji je potreban Suncu da se približi horizontu sa -18° na -6° stepeni. Sumraci su najkraći na ekvatoru, a duži su na većim geografskim širinama. Na osnovu iznesenog lahko je povezati dati ajet sa pojmom astronomskog sumraka, jer upravo onih 18° određuje granicu mraka i dana, odnosno raspoznavanja niti.

(4:56) NERVNI ZAVRŠECI I OSJEĆAJ BOLA

Kur’an i senzorske karakteristike kože:



“Uistinu! One koji ne vjeruju u ajete Naše: pržićemo ih vatrom. Kad god se ispeku kože njihove zamijenit ćemo ih kožama drugim, da iskuse

kaznu. Uistinu! Allah je Moćni, Mudri.” (Kur’an, 4:56)

Ne tako davno se vjerovalo da je cijelo tijelo osjetljivo na bol i nije bilo poznato da u tijelu postoje posebni živci koji su receptori bola. Moderna nauka je utvrdila da postoji oko 15 centara za različite tipove nervnih senzacija. Medicinski stručnjaci su podijelili osječaj bola u tri grupe: površinski, duboki i složeni. Površinski je specifičan za dodir, bol i toplotu. Što se tiče dubokog osjećaja, on je karakterističan za mišiće i zglobove. Anatomija je pokazala da su nervni završeci za bol i toplotu vrlo bliski, i da su nervni završeci za bol obilato prisutni u koži. Tako je koža najvažniji dio čovječijeg tijela vezan za osjećaj bola, zbog postojanja brojnih nervnih završetaka. Danas je specijalistima vrlo dobro poznato da duboke opekotine uništavaju nervne završetke, tako da osoba koja gori poslije toga ne osjeća nikakav bol.

Kako je takva informacija mogla biti poznata u vrijeme Muhammeda a.s. kada se u to vrijeme Kur’anu pripisivalo ljudsko porijeklo? Kur’an izričito

navodi da će čovjeku biti davana “nova koža” da bi iskusio bol, povezujući na taj način gubitak kože sa gubitkom nervnih završetaka koji prenose intenzitet bola. O svemu ovome Kur’an nas informiše prije 1400 godina kada ljudi nisu znali ništa o dubokim i djelimičnim opeklinama i

njihovom anastezijskom efektu.

Koža je centar osjetljivosti na opekotine. Tako, ako kožu vatra potpuno sagori, onda više nema osjetljivosti. Ovo je razlog što će Allah nevjernike na Sudnjem danu kažnjavati tako što će im s vremena na vrijeme mijenjati kože, kao što On, Uzvišeni i Slavljeni kaže u Kur’anu:

“On je samo Opomena svjetovima. A sigurno ćete saznati vijest njegovu nakon (izvjesnog) vremena.”

(Kur’an, 38:87-88)

(6:125) EFEKAT VISINE

Jedno specifično znanje, koje je izloženo u Kur’anu stoljećima prije njegovog naučnog otkrića, vezano je za sastav atmosfere. Sada je poznato da, što se više penjemo prema nebu, nailazimo na sve manje zraka, a tako i kisika bez kojeg nema disanja. Oni koji lete na velikim visinama, avionima ili balonima, osjećaju oštru kontrakciju pluća, što uzrokuje bol. U vrijeme objave Kur’ana u sedmom stoljeću niko nije mogao znati da bi uspon ka nebu mogao uzrokovati pritisak i bol u grudima, iz prostog razloga što je to bilo u razdoblju prije bilo kakvih letova.



“Pa onome koga Allah želi da uputi, raširi grudi njegove Islamu. A onom koga želi da zavede, učini grudi njegove tijesnim, uskim, kao da se penje

u nebo. Tako postavlja Allah prljavštinu na one koji ne vjeruju.” (Kur’an, 6:125)

1. Naučne činjenice o stanju čovjeka na velikim visinama. Atmosferski slojevi i njihovi fiziološki efekti na čovjeka. a) Fiziološki dovoljno područje za čovjeka je od morskog nivoa pa do 10.000 stopa iznad površine mora. Kisik u ovom atmosferskom sloju je dovoljan za preživljavanje čovjeka. b) Fiziološki nedovoljno područje je između 10.000 do 50.000 stopa. U ovoj zoni postoji manjak kisika, pored smanjenog atmosferskog pritiska. Ovo može rezultirati u čisto fiziološkim simptomima na ljudsko tijelo, pa se događaju simptomi hypoxie (nedostatka kisika) i desparizma (niskog atmosferskog pritiska). c) Bliski kosmos, od 50.000 stopa. Sa fiziološke tačke gledišta čovjek ne može živjeti na visinama većim od 50.000 stopa čak i kad bi udisao 100% kisik. On bi morao nositi kosmičko odijelo zbog smanjenja atmosferskog pritiska i dificijencije kisika. 2. Simptomi faze hypoxie. a) Od nivoa mora pa do visine 10.000 stopa simptomi hypoxie ne postoje. b) Od 10.000 do 16.000 fiziološki sistem čovjeka sprečava pojavu simptoma hypoxie, osim ako je period izlaganja dug. Disanje postaje brže i dublje, puls i krvni pritisak također rastu. c) Na visini od 16.000 do 25.000 stopa fiziološki sistem ne funkcioniše i ne može snabdjeti tkivo sa dovoljnom količinom kisika, te se ranije pominuti simptomi pojavljuju. U uvom stanju nalazimo jasno objašnjenje stiskanja prsa koja se osjećaju na ovim visinama. (Kur’an, 6:125). d) Kritično područje je između 16.000 i 25.000 stopa pa na više. U ovom području čovjek potpuno gubi svijest zbog sloma nervnog sistema. Promjene koje se događaju u prsima dostižu maksimum na ovoj visini i tu se dešava kompletan fiziološki krah funkcija srca i respiracije. 3. Pad atmosferskog pritiska. Kada se čovjek izloži niskom atmosferskom pritisku na velikim visinama (a to se dešava putnicima aviona kada sistem za održavanje pritiska zakaže), pojavljuje se nekoliko simptoma kao rezultat ekspanzije gasova i njihovo povećanje u ljudskom tijelu. Gasovi zarobljeni u šupljinama ljudskog tijela, kao što je stomak, kada se šire, pritiskaju pluća što uzrokuje teškoću pri disanju, nelagodu i tjeskobu u prsima. Ista stvar bi se dogodila u debelom crijevu, plućima, zubima, srednjem uhu, sinusima - a sve ovo uzrokuje oštar bol u tijelu. Pored toga, svi gasovi rasplinuti u tjelesnim ćelijama, npr. dušik, doveli bi do zagušenja, uzrokujući oštar bol u grudima.

(6:133) RAZVOJ I NESTANAK VRSTA

Ne postoje apsolutno nikakvi argumenti koji bi sugestirali da je jedna vrsta humanoida evolvirala u drugu. Takođe nema naučnog dokaza koji bi branio teoriju da je čovjek (homosapiens) nastao iz linije velikih majmuna.



“A Gospodar tvoj je Neovisni, Vlasnik milosti. Ako hoće uklonit će vas i nadomjestiti nakon vas čime hoće, kao što je stvorio vas od potomstva

drugih naroda.” (Kur’an, 6:133)

“Mi smo ih stvorili i ojačali vezišta njihova, a kad htjednemo, zamijenićemo sličnim njima (kompletnom) promjenom.”

(Kur’an, 76:28)

(7:40) SINGULARITET CRNIH RUPA

Ušice igle. Nakon otkrića crnih rupa naučnici su smatrali da mora postojati neko centralno mjesto gdje je gravitacija maksimalna. Zatim su konstatovali da crne rupe eventualno kolapsiraju na zapreminu veličine nula, beskonačne gustoće, kreirajući ono što je poznato kao “singularitet”. Kako se gustoća povećava, putanja svjetlosnih zraka emitovanih sa zvijezde se iskrivljuje i eventualno nepovratno omotava oko nje. Prostor se probada u “singularitetu” u kojem nema vremena! Prema nekim učenjacima kontakt sa drugim univerzumima počinje ovdje! Oni misle da moraju postojati drugi univerzumi, ali su fizički zakoni u njima drugačiji od naših. Nema privlačenja, nema brzine svjetlosti i nema vremena u drugim univerzumima. Naučnici kažu da je veličina singulariteta kao iglene uši. U Kur’anu postoji ajet koji se dotiče ovog predmeta i on glasi:

“Uistinu, oni koji budu poricali ajete Naše i oholili se prema njima, neće im se otvoriti kapije neba i neće ući u Džennet, dok ne prođe deva kroz

ušice igle; a tako plaćamo prestupnike.” (Kur’an, 7:40)

Horizont događaja je područje gdje sila gravitacije postaje tako snažna da čak i svjetlost biva uvučena u crnu rupu. Mada je horizont događaja dio crne rupe, on nije opipljiv objekt. Ako biste padali u crnu rupu, bilo bi nemoguće da spoznate trenutak kad dodirujete horizont događaja. Singularitet nije uopće shvatljiv objekat. Prema općoj teoriji relativiteta singularitet je tačka beskrajne zakrivljenosti prostora i vremena. Ovo znači da je sila gravitacije postala beskonačno jaka u centru crne rupe. Sve što pada u crnu rupu prolazeći kroz horizont događaja, uključujući i svjetlost, stići će u singularitet crne rupe. Prije nego što nešto stigne u singularitet, ono biva rastrgano od intenzivnih gravitacionih sila. Čak i sami atomi bivaju rastrgani od gravitacionih sila.

(7:54) PROMJENA DANA I NOĆI

U vrijeme kada se držalo da je Zemlja centar svijeta i da se Sunce kreće u skladu s tim, kako je neko mogao iznositi onda pogrešne postavke,



koje nisu u skladu s tim? Ovo se, naravno, ne odnosi na Kur’an koji o fenomenu smjene noći i dana govori u slijedećim ajetima:

“Uistinu! Gospodar vaš je Allah koji je stvorio nebesa i Zemlju u šest dana, zatim se postavio na Arš. Prekriva noću dan (koji) traži nju žurno,

a Sunce i Mjesec i zvijezde potčinjeni su komandi Njegovoj. Uistinu! Njegovo je stvaranje i komanda! Blagoslovljen neka je Allah, Gospodar

svjetova!”

(Kur’an, 7:54)

“A znak za njih je noć: povlačimo od nje dan, tad gle! oni zamračeni.” (Kur’an, 36:37)

“Zar ne vidiš da Allah daje da noć uđe u dan i daje da dan uđe u noć, a potčinio je Sunce i Mjesec, svakoje plovi roku određenom - i da je Allah o

onom šta radite Obaviješteni?” (Kur’an, 31:29)

“Stvorio je nebesa i Zemlju s Istinom. Zavija noću dan, i zavija danom noć. I potčinio je Sunce i Mjesec. Svakoje plovi roku određenom.

Besumnje! On je Moćni, Oprosnik!” (Kur’an, 39:5)

Prvi citirani ajet ne zahtijeva nikakav komentar. Drugi daje jednu sliku. Treći i četvrti ajet nude interesantan materijal, vezano za međusobno prodiranje, a posebno ovijanje noći na dan i dana na noć. Zaviti ili oviti je pravo značenje arapske riječi kevvere. Originalno značenje glagola je zaviti turban oko glave, a i svaki drugi smisao ove riječi vezan je za ovijanje.

“On je samo Opomena svjetovima. A sigurno ćete saznati vijest njegovu nakon (izvjesnog) vremena.”

(Kur’an, 38:87-88)

(7:54) ŠEST DANA ILI ŠEST PERIODA STVARANJA

Danas znamo da se proces stvaranja mjeri u milijardama godina. Urednici Biblije ovo nisu mogli znati. U njihovoj žudnji da sabat nametnu i drugima oni su napisali da se Bog odmorio na dan prvog sabata nakon što je završio svoj rad na stvaranju nebesa i Zemlje. Šest dana stvaranja u knjizi “Postanak” je kao šest dana bilo kojeg dana u hefti. Za svećeničke urednike Biblije pod danom se podrazumijevao period od jednog zalaska Sunca do drugog. Šest dana je označavalo od nedjelje do petka. Oni su vjerovali da je razlog što je sabat postao sveti dan, što je Bog na taj dan “otpočinuo.” Tako nam ti editori kažu:



“Na sedmi dan Bog je završio posao, kojim se bavio, tako da se On na sedmi dan odmorio od svoga posla. I Bog blagoslovi sedmi dan i učini ga svetim, jer se On od sveg svoga posla stvaranja odmorio na taj dan.” (Postanak, 2:2) Kao da ovo nije bilo dovoljno, editori su došli na ideju da se Bog i dalje odmarao, kada su oni napisali: “Za šest dana Gospod stvori nebesa i Zemlju, a sedmog dana je On otpočinuo i osvježio se.” (Biblija, verzija kralja Džejmsa, Izlazak 31:17) Ideja da se Bog odmara kao ljudi i osvježava kao ljudi morala je biti korigovana od strane Isusa, kada on, prema Ivanu, izjavljuje da Bog neprestano radi, čak i na dan sabata. (Vidi: Ivan, 5:16). Bog je razjasnio stvari sopstvenim riječima kada je u Kur’anu objavio:

“I zaista smo stvorili nebesa i Zemlju i šta je među njima u šest dana, i nije Nas dotakao nikakav umor.”

(Kur’an, 50:38)

Gornji kur’anski ajet jasno odbacuje tvrdnju da se Bog odmarao. Bog se, prema Kur’anu, ne umara

“Ne obuzima Ga drijemež, niti san.” (Kur’an, 2:255)

A šta je sa periodom stvaranja? Zar i u Kur’anu nije također šest dana? U gornjim citatima izraz preveden kao dani može označavati, ne samo dane, nego duge periode vremana i nedefinisane periode vremena (koji su uvijek dugi). Kur’an takođe govori o:

“Upravlja stvar od neba ka Zemlji, zatim se uspinje Njemu u danu čija je mjera hiljadu godina od onog šta računate.”

(Kur’an, 32:5)

“Penju se meleci i Duh Njemu, u danu čija je mjera pedeset hiljada godina.”

(Kur’an, 70:4)

Dugo vremena prije modernih ideja o dužini vremena stvaranja, komentatori Kur’ana su shvatali, kad Kur’an govori o šest dana stvaranja, da to ne znači šest naših dana, nego da je to šest perioda. Ponovo, dakle, vidimo da je Kur’an izbjegao ponoviti grešku, koja je data u prethodnoj knjizi, grešku koja nije otkrivena do našeg vremena. Imajući ovo u vidu, zar neko može insistirati na tome da je Kur’an djelo čovjeka?

(10:5) PRIRODNO I REFLEKTOVANO SVJETLO

“Blagoslovljen neka je Onaj koji je načinio u nebu galaksije, i načinio u



njemu svjetiljku i Mjesec osvjetljavajućim!” (Kur’an, 25:61)

“On je Taj koji je učinio Sunce blještećim, a Mjesec sjajnim, i odredio mu faze, da znate broj godina i računanje. Allah je to stvorio samo s Istinom.

Razlaže znakove ljudima koji znaju.” (Kur’an, 10:5)

Govori se o ustrojstvu svemira i međusobnoj vezi Sunca i Mjeseca. Milostivi ljudima stavlja do znanja da Mjesec služi samo kao reflektor Sunčeve svjetlosti koja pada na Zemlju i da je ustvari hladan, dok je Sunce izvor svjetlosti ili “plamteća svjetiljka” koja je užarena i koja je odašiljač te svjetlosti.

(10:5) NAJVEĆA BRZINA - BRZINA SVJETLOSTI

Najveća brzina C koja označava brzinu svjetlosti u vakuumu nagoviještena je u dva ajeta Kur’ana veličanstvenog, povezujući ovu fundamentalnu univerzalnu konstantu sa kretanjem sistema Zemlja-Mjesec. Novo relativističko tumačenje ove kur’anske relacije daje vrijednost C=299792,5 km/s, što je u krajnje začuđujućoj saglasnosti sa prihvaćenom internacionalnom vrijednosti. Ovaj zapanjujući rezultat ističe jedinstvo fizičkog svijeta, vrijednost specijalne teorije relativiteta i autentičnost samog Kur’ana. Brzina svjetlosti u vakuumu pripada maloj grupi fundamentalnih konstanti, pa ipak ona zauzima istaknutu poziciju u ovoj grupi. Prije svega ona se susreće u veoma različitim granama fizike. Od starih Grka pa do Srednjeg vijeka smatralo se da je brzina svjetlosti beskonačna. Aristotel je smatrao da se svjetlost širi trenutno. U 11-om stoljeću arapski učenjak El-Hassan je smatrao da svjetlost putuje nekom određenom brzinom. Galileo je ispitivao ovu brzinu, ali nije uspio , objasnivši da se svjetlost kreće izvanredno brzo. Roemir (1676) je prvi mjerio brzinu svjetlosti, koristeći pomračenje Jupiterovog satelita Jo. On je dobio jedan netačan rezultat od 215000 km/s jer u to vrijeme nije bio tačno poznat dijametar Zemljine orbite. Počevši od 17-og vijeka pokazuje se stalni napredak u metodama i tehnikama određivanja najveće brzine C. Fromova vrijednost se smatrala najtačnijom dug period sve do 1983. godine, kada je u ovu svrhu primjenjen interferometar sa moduliranom laserskom radijacijom. Prema Američkom nacionalnom modelu standarda C=299792,4574 + 0,0011 km/s, a prema Britanskoj nacionalnoj laboratoriji C=299792,4590+0,0008 km/s.



Lunarno orbitalno kretanje u Kur’anu. Prije četrnaest vjekova, Kur’an, sveta knjiga Islama, objavljena je od Boga čovječanstvu putem poslanika Muhammeda, koji je živio na Arabijskom poluostrvu. Arapi su koristili lunarni kalendar u svom računanju vremena. Kur’an im se obraća na jedinom jeziku kojeg su oni mogli razumjeti, ne dirajući u njihove navike. Bog kaže u Kur’anu:


Razlaže znakove ljudima koji znaju.” (Kur’an , 10:5)

Period Siderčki Sinodički Lunarni mjesec T 27.321661 dana = 655.71986 sati 29.53059 dana Zemaljski dan t 23 h, 56 min 4.0906 s = 86164.0906 s 24 sati = 86400 s Lunarna godina sastoji se od dvanaest mjeseci, pri čemu je mjesec definisan kao vrijeme jedne revolucije Mjeseca u njegovoj orbiti oko Zemlje. Nagovještaj takve orbite imamo u Kur’anu:

“I On je Taj koji je stvorio noć i dan i Sunce i Mjesec: Svakoje u orbiti

plovi.” (Kur’an, 21:33)

Ovdje je iznesena jedna naučna činjenica, a to je postojanje orbita za Zemlju, Sunce i Mjesec! Dakle, u Kur’anu je uspostavljen novi koncept 100 godina prije no što je to utvrdila savremena nauka. Nova relacija u sistemu Zemlja - Mjesec. Dužina Mjesečeve orbite L i vremena t jednog zemaljskog dana u korelaciji su sa kur’anskim ajetom koji opisuje univerzalnu konstantu brzine nekog kosmičkog događaja kako slijedi:

“Upravlja stvar od neba ka Zemlji, zatim se uspinje Njemu u danu čija je

mjera hiljadu godina od onog šta računate.” (Kur’an, 32:5)

Kur’anski izraz “kako vi to računate” ne ostavlja nikakvu sumnju da je u pitanju lunarna godina. Ajet počinje sa osvrtom na izvjestan kosmički događaj koji Bog kreira i njime upravlja. Ovo događanje putuje kroz čitav univerzum između nebesa i Zemlje tako brzo, da u jednom danu pređe rastojanje u prostoru ekvivalentno onome koje Mjesec pređe za 1000 lunarnih godina. Pitanje koje se nameće je: Kakav je to kosmički događaj i koja je najveća brzina kojom se on kreće na osnovu kur’anskih jednačina? Gornji kur’anski ajet se razumije u svjetlu slijedećih jednačina: rastojanje koje prelazi jedno kosmičko događanje u vakumu u jednom sideričkom danu jednako je dužini 12000 okretaja Mjeseca oko Zemlje. C x t=12000 x L Gdje je C brzina kosmičkog događaja, t je vremenski interval jednog terestrijskog sidrealnog dana definisanog kao vrijeme jedne rotacije



Zemlje oko njene ose (relativno na zvijezde) tj. 23 h, 56 min, 4,0906 s =86164,0906 s. L je inercijalno rastojanje koje Mjesec pređe u korevoluciji oko Zemlje za vrijeme jednog siderijskog mjeseca, tj. L je neto dužina Mjesečeve orbite njegovog geocenričnog kretanja, bez interferencije njegovog spiralnog kretanja uzrokovanog revolucijom Zemlje oko Sunca - to je dužina lunarne orbite iz koje je isključen efekt Sunčevog gravitacionog polja na mjerenu vrijednost. Neka je V izmjerena prosječna orbitalna brzina Mjeseca izvedena iz prosječnog radijusa R lunarne geocentrične orbite mjerene sa orbitirajuće Zemlje za vrijeme njenog heliocentričnog kretanja. Ova vrijednost je data u svim knjigama astronomije. Neka je a ugao koji pređe sistem Zemlja Mjesec oko Sunca za period od jednog sidričkog mjeseca 27,321661 dana. Možemo izračunati a ako uzmemo u razmatranje period (365,25636 dana) jedne heliocentrične revolucije (jedne godine) sistema Zemlja - Mjesec. Proračun daje slijedeću vrijednost za brzinu C: C=12000 x 3682,67 x 0,89157 x 655,71986/86164,0906 C=299792,5 km/s Ako se osvrnemo na internacionalnu vrijednost C=299792,458 km/s primjetićemo izvanrednu saglasnost. Tako zaključujemo da je kosmički događaj spomenut u prethodnom kur’anskom ajetu identičan svjetlosti i da svi slični kosmički događaji u vakuumu putuju ovom maksimalnom brzinom kao što su: sve vrste elektromagnetnih talasa koji se šire između nebesa i Zemlje, očekivani gravitacioni talasi preko čitavog univerzuma, i sve čestice koje putuju ovom najvećom kosmičkom brzinom kao što su neutrini.

Ovdje je interesantno navesti i kur’anski ajet koji nagovještava istu relativističku jednakost u sistemu Zemlja - Mjesec gdje Allah kaže:

“I požuruju te s kaznom. A neće Allah prekršiti obećanje Svoje. I uistinu,

dan je kod Gospodara tvog kao hiljadu godina od onog što računate.” (Kur’an, 22:47)

Tako obe relativističke kur’anske jednakosti ističu da je dobijena vrijednost C i pokazuju da je C trajna apsolutna konstanta. Ne postoji nikakav naučni dokaz da se vrijednost C može mijenjati u vremenu. Zaključak Interesantno je naći novu astronomsku relaciju između radijusa lunarne orbite L i vremena t jednog terestrijskog dana na osnovu novog relativističkog tumačenja kur’anskih ajeta, koji nagovještavaju najveću univerzalnu brzinu ideničnu brzinu C svjetlosti u vakuumu. Ovdje se takođe izražava jedinstvo u kompleksu fenomena koji na prvi pogled nemaju ništa zajedničko.

(10:24) VREMENSKE ZONE - ROTACIJA ZEMLJE

“Doista, primjer života Dunjaa je kao voda koju spuštamo s neba pa se izmiješa njome rastinje Zemlje, od čega jedu ljudi i životinje. Dok, kad



uzme Zemlja ukras svoj i uljepša se, i pomisle stanovnici njeni da su oni svemoćni nad njom, dođe joj naredba Naša noću ili danju, pa je učinimo pokošenom, kao da nije bujala jučer. Tako razlažemo znakove za ljude

koji razmišljaju.”

(Kur’an, 10:24)

Razlog zašto Svemogući Allah kaže “noću ili danju” jeste, ako bi se taj čas dogodio za vrijeme dana u Americi, onda bi to bila noć u Australiji, i obratno. Sudnji dan se događa za svu Zemlju bez obzira je li to noć ili dan. Ovdje je sadržana jedna naučna činjenica, a to je da Zemlja rotira oko sebe, pri čemu imamo dan i noć. Gledajući 14 stoljeća unazad ljudi vjerovatno nisu mnogo znali o vremenskim zonama pri čemu je kur’anski navod o ovom predmetu veliko iznenađenje. Koncept da dok jedna porodica doručkuje za vrijeme izlaska Sunca, a druga uživa u svježem noćnom zraku, je zaista nešto čemu se treba diviti, čak i u modernom vremenu. Naravno, prije 14 stoljeća čovjek nije mogao putovati više od 30 milja na dan, tako da su mu doslovno trebali mjeseci da na npr. doputuje iz Indije u Maroko. Vjerovatno, kad bi večerao u Maroku, on bi pomislio u sebi “Moji tamo u Indiji takođe večeraju.” Ovo je zbog toga što on nije shvatao da se u svom putovanju kretao kroz vremenske zone. Vidimo, dakle, da Kur’an poznaje i ističe takav fenomen. U ajetu 10:4 navodi se da kad historija dođe svom kraju i dođe Sudnji dan, on će se dogoditi u jednom trenutku, a taj trenutak zateći će neke ljude noću, a neke danju. Ovo jasno ilustrira Allahovu Božansku mudrost i njegovo prethodno znanje o postojanju vremenskih zona, mada takvo otkriće nije bilo u skladu sa vremenom od prije 14 stoljeća. Naravno, ovaj fenomen nije nešto što je očima odmah vidljivo, a ova činjenica je dovoljan dokaz autentičnosti Kur’ana.

(10:34) REPRODUKCIJA GENETSKOG KODA

Postoji enigma gena, nepoznavanje od strane medicinske i biološke zajednice diljem svijeta: porijeklo genetskog koda i mehanizam njegovog izražavanja. Niko nije u stanju demonstrirati kako povećanje podataka sadržanih u genima vodi ka sve kompleksnijim i kompleksnijim strukturama. Onaj koji je stvorio genetski kod ima moć i da ga reprodukuje, da mu nešto doda ili oduzme. Za onoga ko poznaje Kur’an, enigma uopće ne postoji.

“Reci: “Da li je neko od ortaka vaših taj koji počinje stvaranje, zatim ga ponavlja?” Reci: “Allah počinje stvaranje, potom ga ponavlja.” Pa kako se

odvraćate!” (Kur’an, 10:34)



(10:61) SUBATOMSKE ČESTICE

“I nećeš biti u nečem, niti ćeš učiti iz njega - iz Kur’ana, i nećete raditi nikakav posao, a da nećemo biti nad vama svjedoci kad se budete u to

udubili. I neće izmaći od Gospodara tvog ništa težine atoma u Zemlji, niti u nebu; ni manje od toga niti veće, a da nije u Knjizi jasnoj.”

(Kur’an 10:61)

Mnogo stoljeća prije poslanstva Muhammeda a.s. postojala je dobro poznata teorija atomizma koju je lansirao grčki filozof Demokrit. On i ljudi koji su došli poslije njega smatrali su da se materija sastoji od sićušnih neuništivih i nedjeljivih čestica, koji se zovu atomi. Arapi su se takođe bavili istim konceptom, ustvari, arapska riječ zerra odnosila se na najmanju česticu poznatu čovjeku. Sada je moderna nauka otkrila da se ova najmanja jedinica materije (tj. atomi koji imaju iste karakteristike kao njegovi elementi) može razbiti na sastavne komponente. Ovo je nova ideja, razvoj posljednjeg stoljeća, a ipak ova informacija je već bila dokumentirana u Kur’anu, koji kaže:

“A oni koji ne vjeruju govore: “Neće nam doći Čas.” Reci: “Svakako, i tako mi Gospodara mog, sigurno vam dolazi.” - Znalca nevidljivog! Ne izmiče od Njega težina atoma u nebesima, niti u Zemlji, ni sitnije od

toga, niti krupnije, a da nije u Knjizi jasnoj.” (Kur’an, 34:3)

Nesumnjivo, prije 14 stoljeća ovakva izjava izgledala bi neuobičajena i za jednog Arapa. Atom nekog elementa je najprostija čestica koja odražava osobine elementa. Atomska teorija ima četiri pretpostavke: atomi sačinjavaju materiju. Neku vrstu moderne teorije postavio je engleski učitelj Džon Dalton 1808. godine. Ova Daltonova teorija je opisala interakcije atoma, ali nije razmatrala mogućnost postojanja subatomskih čestica. Prva subatomska čestica, negativno naelektrisani elektron, otkrivena je 1899. godine. Moderni pogled na atom pretpostavlja da on ima tri subatomske čestice. Danas su naučnici unutar atoma identificirali mnoge druge čestice, ali se tri proste subatomske čestice, elektron, proton i neutron, još uvijek koriste za objašnjenje karakteristika atoma. Otkriveno je više od 200 subatomskih čestica, od kojih mnoge nisu fundamentalne, nego su sastavljene od drugih prostijih čestica. Npr. Rutherford je pokazao da se atom sastoji od jezgra i orbitirajućih elektrona. Kasnije su fizičari pokazali da se nukleus sastoji od neutrona i protona. Kasnije se ustanovilo da se protoni i neutroni sastoje od kvarkova.



Neke od subatomskih čestica su: elektron, pozitron, elektron antineutrino, negativni muon, muon, muon neutrino, muon antineutrino, negativni tau, pozitivni tau, tau neutrino, tau antineutrino.

(10:61) SUDBINA - VJEČNO ALLAHOVO ZNANJE

Relativnost vremena razjašnjava vrlo važnu stvar. Relativnost je tako varijabilna da period vremena, koji se nama pokazuje kao milijarde godina, u jednoj drugoj dimenziji može trajati samo sekundu. Štaviše, ogroman period vremena, koji se proteže od početka svijeta pa do njegovog kraja, može trajati čak, ne sekundu, nego trenutak, u drugoj dimenziji. Ovo je sama bit koncepta sudbine - koncepta koji dobro ne razumije većina svijeta, posebno materijalisti, koji ga u kompletu odbacuju. Sudbina je Allahovo savršeno znanje svih događaja prošlosti i budućnosti. Većina svijeta pita kako Allah može znati događaje, koji se još nisu zbili, a ovo ih sprečava da razumiju autentičnost sudbine. “Događaji, koje još nismo iskusili”, nisu se dogodili samo za nas. Allah nije ograničen vremenom ili prostorom, jer On je sam stvorio prostor i vrijeme. Iz ovog razloga prošlost, sadašnjost i budućnost je sve jedno kod Allaha. Za Njega se već sve dogodilo i završilo. Linkoln Barnet drži da je univezum u svojoj cjelosti obuhvaćen jednim kosmičkim intelektom. Volja koju Barnet naziva kosmički intelekt je mudrost i znanje Allahovo, kojim je zahvaćen sav univerzum. Kao što znamo početak, sredinu i kraj, i sve usputne epizode kao cjelinu, tako Allah zna vrijeme u kojem smo podvrgnuti, kao jedan trenutak od početka do kraja. Ljudi to iskuse kad njihovo vrijeme dođe i oni su onda svjedoci sudbine koju im je Allah kreirao. Takođe je važno skrenuti pažnju na plitkost iskrivljenog razumijevanja sudbine, koje preovlađuje u društvu. Ovo iskrivljeno ubjeđenje o sudbini sadrži vjerovanje da je Allah odredio sudbinu za svakog čovjeka, ali da tu sudbinu čovjek može ponekad da promijeni. Npr. za pacijenta koji se povrati sa ivice smrti ljudi kažu “On je pobijedio sudbinu.” A niko ne može promijeniti svoju sudbinu. Čovjek koji se povrati sa vrata smrti nije umro jer mu nije bila sudbina da umre. I opet sudbina je ljudi koji varaju sami sebe govoreći “porazio sam sudbinu” da tako kažu i zadrže takav mentalni sklop. Sudbina je vječno Allahovo znanje, koji zna vrijeme (svaki trenutak) i koji vlada nad čitavim vremenom i prostorom, sve je određeno i završeno u sudbini. Mi razumijemo iz onoga što je dato u Kur’anu da je vrijeme za Allaha jedno: neki događaji koji će se nama dogoditi u budućnosti opisani su u Kur’anu kao da su se dogodili davno prije. Npr. ajeti koji opisuju obračun ljudi pred Allahom na drugom svijetu dati su kao događaji koji su se već dogodili:

68.“I puhnuće se u sur, pa će se onesvijestiti ko je u nebesima i ko je na Zemlji, izuzev koga htjedne (zaštititi) Allah. Zatim će se u njega puhnuti



drugi put, tad gle! - oni stoje, gledaju, 69. I zablistaće Zemlja svjetlošću Gospodara svog, i postaviće se Knjiga, i dovešće se vjerovjesnici i svjedoci, i presudiće se među njima s Istinom, i

neće im biti učinjen zulm. 70. I biće plaćeno svakoj duši šta je radila, a On je Najbolji znalac onog

šta čine. 71. I biće sprovođeni oni koji ne vjeruju ka Džehennemu u skupinama,

dok - kad mu dođu, otvorit će se kapije njegove, a reći će im čuvari njegovi: “Zar vam nisu dolazili poslanici između vas - učili vam ajete

Gospodara vašeg i opominjali vas na vaš susret ovog dana vašeg?” Reći će: “Svakako, ali obistinila se riječ kazne nad nevjernicima.”

72. Biće rečeno: “Uđite na kapije Džehennema, vječno ćete biti u njemu.” Pa lošeg li boravišta oholih.

73. I biće sprovođeni oni koji su se bojali Gospodara svog ka Džennetu u skupinama, dok - kad mu dođu i otvorene budu kapije njegove i reknu im čuvari njegovi: “Selamun alejkum! Bili ste dobri, zato uđite u njega da

vječno boravite!” 74. A (oni) će reći: “Hvala Allahu koji nam je ispunio obećanje Svoje i

dao nam da naslijedimo Zemlju, nastanjujemo se u Džennetu gdje hoćemo!” Pa divna je nagrada radnika!”

(Kur’an, 39:68-74)

Kao što se da vidjeti, događanja koja će se zbiti poslije naše smrti (s naše tačke gledišta) u Kur’anu su opisani kao već doživljeni i prošli događaji. Allah nije vezan okvirom relativnog vremena, u koje smo mi zatvoreni. Allah je htio ove stvari u bezvremenu: ljudi su ih već izveli i svi ti događaji su već proživljeni i završili su se. U donjem ajetu nam se saopštava da svaki događaj, bio on mali ili veliki je u znanju Allaha i zapisan je Knjizi:



(Kur’an, 10:61)

Ako čovjek razmisli dublje u svjetlu gore iznesenog, sigurno će u svojoj duši shvatiti zapanjujuću i izvanrednu situaciju da svi događaji, koji prožimaju Zemlju, su ustvari samo iluzija.

(10:61) ATOMSKA TEŽINA

Arapska riječ zerra najčešće označava najmanju česticu poznatu čovjeku. Moderna nauka je međutim otkrila da se ova najsitnija čestica materije može razbiti na sastavne komponente. Ovo je nova ideja nastala u XX vijeku, ali kako vidimo informacija o postojanju još sitnijih čestica od atoma već je bila data u Kur’anu.

Atom je najmanja čestica materije, koja još uvijek zadržava karakteristike te materije. U većini slučajeva atom se sastoji od protona, neutona i elektrona. Protoni i neutroni se nalaze u centru atoma zvanog



atomsko jezgro, a elektroni orbitiraju ili kruže oko centra nukleusa po stazama zvanim orbitali. Atomska težina jednog atoma je mjera, koja označava koliku masu ima atom. Atomska težina se računa zbrajanjem broja protona i neutrona. Atomske mase nisu date kao cijeli brojevi u tabeli periodnog sistema, jer se atomi mogu pojaviti sa različim brojem neutrona. Atomska težina elementa je prosječna težina svih poznatih oblika tog elementa. Atomska jedinica mase: 1 amj=1,6606x10-24gr, 1/12 mase atoma karbon-12. Atomski broj je broj protona u nukleusu.



(Kur’an, 10:61)

(10:90,92) FARAON MERNEPTAH

I provedosmo sinove Israilove preko mora, pa ih je slijedio faraon i vojske njegove nasiljem i plahovitošću. Dok, kad ga stiže davljenje, reče: “Vjerujem da nema boga osim Onog u kojeg vjeruju sinovi Israilovi i ja

sam od muslimana!” 91. Zar sad! A doista nisi poslušao prije i bio si od mufsida.

92. Zato ćemo danas spasiti tebe - tijelo tvoje - da budeš znak za onog ko bude iza tebe. A uistinu, mnogi od ljudi su prema znacima Našim

nemarni.

(Kur’an, 10:90-92)

Jedno od najznačajnijih predskazanja datih u Kur’anu odnosi se na egipatskog faraona zvanog Merneptah, koji je bio sin Ramzesa II. Prema historijskim zapisima ovaj faraon je bio potopljen dok je progonio Musa a.s. preko Crvenog mora. Pored Kur’ana ovaj faraon se spominje i u Bibliji u knjizi “Izlazak”: “I vode se povratiše i prekriše dvokolice, i konjanike i svu vojsku faraonovu, koja je za njima krenula kroz more, tako da niko od njih ne ostade”. (Izlazak, 14:28). Začudo, kada je sav svijet znao kako se faraon utopio, Kur’an donosi ovu zapanjujuću objavu. Kako je izvanredno morao izgledati ovaj ajet, kada je objavljen! U to vrijeme se nije znalo da je faraonovo tijelo ostalo netaknuto, a to je bilo skoro 1400 godina prije nego što je ova činjenica izašla na vidjelo. Profesor Loret je bio taj, koji je 1898. godine pronašao mumificirane ostatke faraona koji je živio u vrijeme Musaa a.s. 3000 godina njegov leš je ostao umotan u omotače u svom mezaru Tebanske nekropole, gdje ga je Loret pronašao i podvrgao naučnom ispitivanju. 1912. godine on je objavio knjigu pod naslovom “Kraljevske mumije.” Istraživanja su potvrdila da je mumija, koju je otkrio Loret, doista faraon koji je poznavao Musaa, odbijao njegove molbe, slijedio ga kada je on bježao i pri tome izgubio svoj život. Njegovi zemni ostaci su bili spašeni Božijom voljom od uništenja da bi bili znak ljudima, kao što to stoji u Kur’anu.



1975. godine dr. Bucaille izvršio je detaljan pregled faraonove mumije, koja je donesena u Kairo. Njegovi nalazi su ga potakli da napiše u čuđenju: “Oni koji traže među modrenim podacima dokaz za svete knjige, naći će sjajnu ilustraciju Kur’anskih ajeta, koji se bave faraonovim tijelom, posjetom sali kraljevskih mumija egipatskog muzeja u Kairu. U ranom VII stoljeću Kur’an je ustvrdio da je faraonovo tijelo sačuvano kao znak za ljude, ali je tek i XIX-om stoljeću, kada je njegovo tijelo otkriveno, došao konkretan dokaz Kur’anskog predskazanja. Da li je potreban još ikakav dokaz da je Kur’an knjiga od Allaha dž.š? Sigurno je da među knjigama ljudi nema knjige koja nalikuje ovoj knjizi.

(11:44) BRDO DŽUDI – PRISTANIŠTE NUHOVE LAĐE

’I bi rečeno: “O Zemljo! Progutaj vodu svoju!” I: “O nebo! Prestani!” I opade voda, i naredba bi izvršena i nasuka se na Džudijj, i bi rečeno: “Daleko bio narod zalima!” (Kur’an, 11:44) Posljednjih godina činjeni su napori da se locira mjesto pristanka Nuhove lađe. Ti pokušaji će se vjerovatno nastaviti dok ne budemo imali odgovore koje želimo da imamo. Kur’an iznosi priču o poslaniku Nuhu, njegovoj izgradnji lađe, ljudima koji su mu se pridružili i samom potopu, u detalje. Voda je izbila iz naročite peći, što su slijedili i brojni drugi izvori, kao i jak pljusak s neba. Vezano za ajet 44 sure Hud Mevdudi kaže: “Brdo Džudi nalazi se sjeveroistočno od ostrva Ibn Umer u Kurdistanu. Prema Bibliji, mjesto pristanka barke je Ararat, što je ime za jednu planinu, kao i za čitav lanac planina u Armeniji. Ararat, kad je u pitanju planinski lanac, proteže se od platoa Armenije ka južnom Kurdistanu. Planina zvana Džudi je dio ovoga lanca i čak i danas nosi isto ime. U drevnim historijskim zapisima spominje se brdo Džudi kao mjesto pristanka lađe. Oko 250 godina prije nove ere babilonski svećenik Berasus pisao je historiju svoje zemlje baziranu na kalidejskoj tradiciji. On spominje Džudi kao mjesto pristanka Nuhove lađe. Historija koju je pisao Abydenus, Aristotelov učenik, takođe je u skladu s ovim. Abydenus nadalje kaže da su mnogi ljudi Mesopotamije posjedovali komade lađe, koje su koristili za vradžbine. Oni su mljeli te komade u vodi i pripremali ih za bolesne, kako bi ih oslobodili njihovih bolesti. U vezi sa ovim velikim događajem, susrećemo se sa pitanjem da li je potop bio univerzalan, ili je bio ograničen samo na područje koje je naseljavao Nuhov narod. Na ovo pitanje nema odgovora do današnjeg dana. Pod uticajem izraelskih tradicija neki vjeruju da je potop bio univerzalan (Postanak, 7:18-24). Kur’an ipak to eksplicitno ne kaže. Postoji nekoliko aluzija u Kur’anu da je nekoliko uzastopnih generacija čovječanstva potomstvo onih koji su spašeni na lađi. Ali, to nužno ne znači da je potop zahvatio čitav svijet. Takođe je moguće da je u tom historijskom trenutku ljudska populacija bila ograničena na područje koje je potopljeno i da su oni koji su rođeni



poslije potopa, postepeno kasnije izvršili naseljavanje i drugih dijelova svijeta. Ovaj stav potkrepljuju dvije stvari. Prvo davni historijski podaci, arheološka otkrića i podaci iz geologije daju dokaze da se Veliki potop dogodio u dalekoj prošlosti u regionu Tigris-Eufrat. Nema takvih podataka za opći potop. Drugo, postoji tradicija da je Veliki potop bio poznat svim zajednicama kroz godine. Takve tradicije mogu se čak naći u udaljenim regionima kao što je Australija, Amerika i Nova Gvineja. Iz ovoga se nameće zaključak da su nekada u prošlosti preci svih naroda živjeli zajedno u području koje je zadesio potop. Odatle su se njihovi potomci razišli i raselili na različite strane svijeta, a sjećanje na Veliki potop se održalo među njima.

(12:4) JEDANAEST PLANETA

Sastojeći se od Sunca, devet poznatih planeta, 67 satelita (mjeseci), miliona asteroida i milijardi kometa, naš Sunčev sistem je oaza svjetla, toplote i života. Unutrašnji Sunčev sistem sastoji se od Sunca, Merkura, Venere, Zemlje i Marsa. Planete vanjskog Sunčevog sistema su: Jupiter, Saturn, Uran, Neptun i Pluton.

“Kad reče Jusuf ocu svom: ’O oče moj! Uistinu sam ja vidio jedanaest planeta i Sunce i Mjesec. Vidio sam ih sebi potčinjene.”

(Kur’an, 12:4)

Šta je sa desetom i jedanaestom planetom? Astronomi su pronašli nagovještaj masivnog, dalekog, još neviđenog objekta na ivici Sunčevog sistema - možda deseti planet - koji izgleda da otiskuje komete prema unutrašnjem Sunčevom sistemu iz orbite udaljene tri triliona milja. Dva tima učenjaka - jedan iz Engleske, a drugi sa Univerziteta Lafajet u Luizijani - nezavisno su došli do ovakvog zaključka, zasnovanog na jako eliptičnim orbitama tzv. dugoperiodičnih kometa, koje potiču od ledenog oblaka krhotina daleko, daleko iza Plutona. Procjenjuje se da bi taj planet mogao imati masu između jednoga i deset Jupitera. Kako on orbitira, gravitaciono djelovanje remeti ledene krhotine vanjskog Sunčevog sistema, prouzrokujući da se neke od njih zalete prema Suncu kao komete. Još niko nije direktno vidio deseti planet. Ono što iznenađuje jeste da postojeći planet orbitira na udaljenosti tri triliona milja - pola svjetlosne godine od Sunca. Nama najbliža zvijezda je daleko 4 svjetlosne godine. Na tako velikoj udaljenosti deseti planet je previše nejasan da bi se vidio sadašnjim teleskopima, mada za to postoji nada. Naredna generacija infra-crvenih teleskopa će možda moći da ga registruje.

(13:2) GRAVITACIONE SILE - ILI, ŠTA DRŽI NEBO?



Danas učenjaci govore o gravitacionim silama koje drže nebeska tijela na određenim rastojanjima i sprečavaju da dođe do međusobnih sudara. Kako su do ovakvih saznanja mogli doći prvi čitaoci Kur’ana? Bog nam kaže u Kur’anu da je On taj koji je uzdigao nebo (Kur’an, 55:7) i da ga On drži da ne padne na Zemlju (Kur’an, 22:65). Ali, kako to Bog čini? Da je autor Kur’ana čovjek, njemu bi bilo veoma lahko kopirati odgovor na ovo pitanje iz Biblije. Međutim, danas niko takvom odgovoru ne bi vjerovao.

U novoj američkoj Bibliji nacrtana je slika kako autori Biblije zamišljaju svijet. Na toj slici nebo podsjeća na izvrnutu posudu, koja je poduprta stubovima. Zemlja na toj slici je ravna i poduprta je potpornjima. Nakon podugog opisa te slike urednici Biblije zaključuju da je to ideja “prednaučnog koncepta univerzuma”. U vrijeme kada je Kur’an objavljivan svako je lahko mogao povjerovati u taj opis, koji se već mogao naći u Bibliji. Tek u modernom vremenu ljudi znaju malo više. Bog kaže u Kur’anu da je On stvorio nebesa:

“Stvorio je nebesa bez stubova koje vidite, i postavio po Zemlji planine stabilne da vas ne trese, i razasuo po njoj svakovrsne životinje. I spustili

smo s neba vodu, pa učinili da na njoj iznikne (bilje) svake vrste plemenite.”

(Kur’an, 31:10)

Ponovo Kur’an kaže:

“Allah je Taj koji je podigao nebesa bez stubova koje vidite, zatim se postavio na Arš. I potčinio je Sunce i Mjesec; svakoje plovi do roka

određenog. Upravlja stvar; razlaže znakove, da biste vi u susret Gospodara svog bili sigurni.” (Kur’an, 13:2)

Ova dva ajeta pobijaju vjerovanje da nebesa drže stubovi, koji ih sprečavaju da ne padnu na Zemlju. Gravitacija je univerzalna privlačna sila, koja djeluje između materije. Ona je najslabija poznata sila u prirodi i zato ne igra nikakvu ulogu unutrašnjih karakteristika materije. Ali, zbog njene dalekosežnosti i univerzalnosti, ona ipak uobličava strukturu i evoluciju zvijezda, galaksija i čitavog kosmosa. Trajektorije tijela Sunčevog sistema određene su zakonom gravitacije,



dok na Zemlji sva tijela imaju težinu ili silu gravitacije proporcionalnu njihovoj masi, koju Zemljina masa luči na njih. Gravitacija se mjeri ubrzanjem, koje daje slobodno padajućim objektima. Na Zemljinoj površini gravitaciono ubrzanje je 9,8 m/s. Tako, za svaku sekundu pada objekta (koji slobodno pada), povećanje njegove brzine iznosi 9,8 m/s.

(13:41) SPLJOŠTENOST ZEMLJE

“Zar ne vide da Mi dolazimo Zemlji, umanjujući je s krajeva njenih? A Allah presuđuje - nema tog ko će suzbiti presudu Njegovu; a On je brz

obračunom.” (Kur’an 13:41)

U toku nekoliko stotina godina postala je opće prihvaćena činjenica da je svijet okrugao. Većina ljudi misli da je to sfera, nešto nalik čvrstoj lopti. U stvarnosti Zemlja je skoro, ali ne u potpunosti, sferična. Ona ima lagahno ispupčenje na ekvatoru. Mjereno na nivou mora prečnik Zemlje na ekvatoru iznosi 12.756,3 km.

Udaljenost od sjevernog do južnog pola, takođe mjerena na morskom nivou, iznosi 12.713,6 km. Kad se uporede ova dva prečnika, razlika izgleda mala - samo 42,7 km. Ali, upoređeno sa visinama na Zemljinoj površini, to je veliko. Npr. najviša planina, Mount Everest manja je od 9 km iznad površine mora. Oblik Zemlje originalno je izračunat mjerenjima kilometar po kilometar po kontinentima. Danas vještački sateliti imaju mnogo tačnije i kompletnije mjerne alate. Matematičari pažljivo mjere orbite vještačkih satelita, a zatim izračunavaju gravitacionu silu, kojom Zemlja djeluje na satelit. Iz ovih kalkulacija oni dobijaju oblik Zemlje.

(15:28, 29) BESMRTNOST DUŠE

“I kad reče Gospodar tvoj melecima: “Uistinu! Ja sam Taj koji će stvoriti

smrtnika od zvečeće ilovače, od blata oblikovanog. Pa kad ga sredim i udahnem u njega od Duha Svog, tad mu padnite

ničice.” (Kur’an, 15:28, 29)



“A doista smo čovjeka stvorili od ekstrakta gline, Zatim ga smjestili (kao) kap sjemena u boravište čvrsto;

Potom kap sjemena stvorili zakvačkom, pa zakvačak stvorili grudom mesa, pa grudu mesa stvorili kostima, pa zaodjenuli kosti mesom, zatim ga sazdali stvorenjem drugim. Pa blagoslovljen neka je Allah, Najbolji od

stvoritelja!” (Kur’an, 23:12-14)

Drugim riječima, meleci su učinili sedždu duši, a ne tijelu. Ovo novo stvorenje, tj. ljudska duša (jer ima atribute duha Stvoritelja) postaje svjesna duhovne privlačnosti Stvoritelja i ustanovljuje sebe kao samosvjesni entitet različit od svog smrtnog organizma, stvorenog od supstance Zemlje. Činjenica da ljudska duša nadilazi zakone prirode ukazuje da ljudska osobenost ostaje netaknuta od procesa raspada i dekompozicije, koji kulminira u raspadu tijela. Ta duša preživljava smrt kao što je preživjela i mnoge promjene, kroz koje prođe fizičko tijelo za svog života. Uobičajene primjedbe na preživljavanje poslije smrti zasnivaju se na činjenici fizičkog raspada. Kur’an ističe da se to ne može odnositi i na dušu:

’I govore: “Zar kad budemo kosti i komadići, - hoćemo li uistinu mi biti podignuti (kao) stvorenje novo?” Reci: “Budite kamenje ili gvožđe,

Ili stvorenje od onog šta je veliko u grudima vašim.” Tad će reći: “Ko će nas povratiti?” Reci: “Onaj koji vas je stvorio prvi put.” Tad će ti zatresti

glavama svojim i reći: “Kad će to?” Reci: “Možda je blizu.” (Kur’an, 17:49-51)

(16:8) STALNI PROCES STVARANJA

“......... A stvara šta ne znate.” (Kur’an, 16:8)“A Allah je svaku životinju stvorio od vode. Pa od njih je ko ide na trbuhu svom, i od njih je ko ide na dvije noge, i od njih je ko ide

na četiri. Allah stvara šta hoće. Uistinu! Allah nad svakom stvari ima moć.”

(Kur’an, 24:45)

Ova dva ajeta, između ostalog, pokazuju da Allah nije završio stvaranje. Naprotiv proces stvaranja je u toku. Ovo je veoma važno sa naučne tačke gledišta jer mi postepeno počinjemo uviđati i razumijevati prirodne fenomene koji se još događaju. Jedan izuzetan primjer naših posmatranja jeste nastanak galaksija koje se pojavljuju iz velikih maglina. Drugi primjer je razvoj vrsta sa dokazima o postojanju čudnih i egzotičnih “međuoblika” životnih formi pretvorenih u fosile. Ova dva primjera su samo vrh ledenog brijega. Slijedeći izvadak iz knjige “Kosmički otisak” fizičara Pola Dejvisa podvlaći rastuću svjesnost o neprestanom stvaranju: “Sve veći broj učenjaka i pisaca dolazi do zaključka da sposobnost fizičkog svijeta da se sam organizuje čini fundamentalnu, duboko misterioznu karakteristiku univerzuma. Činjenica da priroda ima kreativnu moć i da je u stanju proizvesti progresivno bogatije varijante kompleksnih oblika i struktura, predstavlja



izazov samim temeljima savremene nauke. “Najveća zagonetka kosmologoje” piše Karl Poper, dobro poznati filozof, “mogla bi biti … da je univerzum kreativan.”

(16:12) ORGANIZACIJA UNIVERZUMA

Ono što Kur’an spominje o organizaciji univerzuma bitno je stoga što to daje nove činjenice o Božijoj objavi. Kur’an se ovim pitanjem bavi dubinski, za razliku od ranijih objava. Važna činjenica je što Kur’an ne sadrži teorije koje su preovladavale u vrijeme njegove objave, koje su se ticale organizacije nebeskog svijeta. Da je autor Kur’ana bio čovjek, on bi prirodno uključio ideje iz tog vremena. Ali mnoge od tih postavki pokazale bi se kasnije kao netačne. Kako je autor Kur’ana imao dovoljno znanja da isključi takve ideje, izuzev da je autor sam Bog? Oni koji kažu da je Muhammed a.s. autor Kur’ana, misle da su Arapi bili veliki znalci na polju nauke, a Muhammed je navodno bio jedan od njih. Ovo objašnjenje se bazira na pogrešnoj pretpostavci da su Arapi poznavali nauku prije objave Kur’ana. Činjenica je da je nauka u islamskim zemljama došla poslije Kur’ana, a ne prije. U svakom slučaju naučno znanje iz tog velikog perioda nije moglo biti dovoljno da bi ljudsko biće napisalo neke ajete, koji se nalaze u Kur’anu. Moderni astronomi su svjesni da se zvijezde i planete drže na preciznim rastojanjima jedne od drugih. Da ovo nije činjenica, sudar između njih bio bi neizbježan. Autor Kur’ana bio je također ovoga svjestan. U Kur’anu čitamo:“Sunce i Mjesec su po proračunu.” (Kur’an, 55:5)Ponovo čitamo:

“I potčinio je za vas Sunce i Mjesec - oboje trajno, i potčinio je za vas noć

i dan.” (Kur’an, 14:33)

Izraz “oboje trajno” je prijevod arapske riječi daaib - što ovdje znači posvetiti se nečemu uporano i postojano u skladu sa utvrđenom navikom, a to je upravo ono kako se ponašaju Sunce i Mjesec. Drugi ajet u Kur’anu kaže:

“I potčinio je za vas noć i dan, i Sunce i Mjesec, i zvijezde su potčinjene naredbi Njegovoj. Uistinu! U tome su znaci za ljude koji razumiju.”

(Kur’an, 16:12)

Red i poredak u univerzumu je temelj za njegovo očuvanje. Bog koji ih je potčinio tom redu, znao je to, naravno, prije svakog naučnika.

(16:15) STABILIZIRAJUĆE PLANINE

Temeljna razlika između kontinentalnih planina i okeanskih planina jeste u njihovom materijalu. Kontinentalne planine su u osnovi napravljene od sedimenata, dok su okeanske planine sastavljene od vulkanskih stijena.



Kontinentalne planine su formirane komresionim silama, dok su okeanske planine formirane silama razvlačenja. Zajednička karakteristika oba tipa planina jeste što imaju temelj na kojem planina počiva. U slučaju kontinentalnih planina, lahki materijal male gustoće proteže se sa planine u dubinu Zemlje kao korijen. U slučaju okeanskih planina također postoji lahki materijal koji podupire planinu kao temelj, ali je on nešto proširen. Kada su u pitanju gustine, onda obje vrste odrađuju isti posao podupiranja planina. Zbog toga je funkcija temelja (korjena) da podupire (drži) planine prema Arhimedovom zakonu. Sve planine bile one na kopnu ili u moru, imaju konturu grebena. Da li je iko mogao u vrijeme poslanika Muhammeda a.s. znati kakav je oblik tih planina? Da li je iko mogao zamisliti da jedna kruta masivna planina, koju on pred sobom vidi, ima svoje produžetke u Zemlji i da ima svoj korijen, kako tvrde naučnici. Veliki broj knjiga geografije, kada opisuju planine, opisuju samo onaj dio, koji je iznad nivoa tla. To je zbog toga što ih nisu pisali stručnjaci geolozi, a o tome nas upoznaje savremena nauka, a Allah u Kur’anu kaže:

“Zar nismo učinili Zemlju posteljom, A brda stubovima (klinovima)?”

(Kur’an, 78:7)

Planine imaju značajnu ulogu u stabilizaciji Zemljine kore. Evo kako to tačno Kur’an opisuje prije 14 stoljeća:“I brda: ustabilio ih je.”

(Kur’an, 79:32)

I kaže: “I razbacao je po Zemlji stabilne planine, da vas ne trese, i rijeke i

puteve, da biste se vi uputili.” (Kur’an, 16:15)

Učenjaci ne mogu znanje, objavljeno poslaniku Muhammedu od Allaha i koje je sadržano u Kur’anu, pripisati nikakvom čovjeku, niti naučnom autoritetu tih vremena, jer su naučnicima te tajne bile nepoznate. Šta više, ljudi nisu mogli naći nikakvo objašnjenje, pa su to znanje morali pripisati nekoj vanzemaljskoj sili. Stabilizacija planinama. Planine koje su se formirale u toku hlađenja Zemljine kore igraju značajnu ulogu, kao što na to ukazuju geološke teorije. One doprinose držanju kontinenata na njihovim mjestima. Kontinenti plutaju na rastopljenom materijalu, koji leži ispod njih. Općenito debljina Zemljine kore je oko 5 kilometara. Pa ipak, debljina kore ispod planina proteže se i do 35 kilometara. To je iz razloga što ispod svake planine postoji njen korijen nalik na njen dio iznad Zemljine površine. Ti korjeni imaju zadatak da kao klinovi fiksiraju Zemlju. Ovo je veoma precizno rečeno u Kur’anu: Moderna geološka teorija takođe tvrdi da kopno nije stabilno. Tu su dva glavna faktora: 1. Pomjeranje toponima zbog erozije vodom, vjetrom ili ledom. Rijeke npr. odnose milione tona zemlje u more. Jaki vjetrovi erodiraju planinske vrhove, dok topljenje leda pomjera enormne količine materijala na svome putu. 2. Zona kopna se takođe smanjuje regresijom, tj. postepenim



spuštanjem priobalnog dijela kopna ispod nivoa mora.

(16:66) CIRKULACIJA KRVI

“I uistinu, vama je u stoci ibret: napajamo vas od onog šta je u trbusima njenim između probave i krvi, mlijeko čisto, pitko pijačima.”

(Kur’an, 16:66)

Gornji ajet iz Kur’ana skreće našu pažnju na ulogu krvi u distribuciji hrane. Treba imati na umu da je formalno cirkulaciju krvi otkrio jedan muslimanski učenjak 600 godina nakon Muhammedove smrti, a Zapad je to upoznao preko Vilijama Harvija 1000 godina nakon Muhammedove smrti. Da je Muhammed a.s. bio autor Kur’ana, kako je on mogao znati u vrijeme kada je živio, da se probavljena hrana transportira putem krvi i da zatim postaje konstituent mlijeka, kojeg luče mliječne žlijezde.

(16:68, 69) PČELA

“I objavio je Gospodar tvoj pčeli: “Pravi u brdima kuće i u drveću i u onom šta usprave,

Zatim jedi od svih plodova, i slijedi puteve Gospodara svog ponizno. Iz trbuha njihovih izlazi napitak različitih boja njegovih, u njemu je lijek za

ljude. Uistinu, u tome je znak za ljude koji razmišljaju.” (Kur’an, 16:68,69)

Općenito je poznato da je med fundamentalni izvor hrane za ljudsko tijelo, a ipak vrlo malo ljudi zna nešto o izvanrednim osobinama njegovog proizvođača, pčele. Kao što je poznato, nektar je izvor hrane za pčele, a on se zimi ne može naći. Iz ovog razloga pčele kombinuju nektar koji sakupe u toku ljeta sa naročitim sekretima svoga tijela, i proizvedu novu hranljivu supstancu, med, i skladište je za nadolazeće zimske mjesece. Važno je primjtiti da je količina meda kojeg uskladište pčele daleko veća od njihovih stvarnih potreba. Pitanje koje nam se nameće jeste čemu ovolika pretjerana proizvodnja, koja izgleda kao gubljenje vremena i energije? Odgovor na ovo pitanje nalazi se u ajetu, gdje kaže da je pčela tako “poučena” od svog Gospodara.

Pčele instiktivno proizvode med, ne samo za sebe, nego i za ljude. Činjenica je da pčele, kao i mnoga druga stvorenja na zemlji rade za čovjeka, kao što kokoš leže najmanje jedno jaje na dan, mada joj nije potrebno, ili kao što krava daje daleko više mlijeka, nego što je njenom teletu potrebno. Pčele koriste heksagonalnu strukturu milionima godina za izradu saća (nađeni fosil pčele star je oko 100 miliona godina). Čudo je zašto su pčele izabrale heksagonalnu strukturu, a ne petougao ili osmougao? Odgovor daje matematika. Šestougaona struktura je najpogodniji geometrijski oblik za maksimalno iskorištenje jedinice površine. Da su ćelije saća konstruisane u nekom drugom obliku, bilo bi dosta izgubljenog prostora te bi se na taj način manje meda moglo uskladištiti i pčele bi se



manje time okoristile. Ako bi dubine bile iste, trouglaste ili kvadratne ćelije sadržavale bi istu količinu meda kao i šestougaone. Međutim, između svih tih geometrijskih oblika šestougaonik je taj, koji ima najmanji obim. Dok oni svi imaju istu zapreminu, količina voska potrebna za šestougaone ćelije je manja od potrebne količine za trougaone ili četverougaone ćelije. Zaključak je da šestougaona ćelija zahtijeva minimalnu količinu voska za svoju konstrukciju, dok istovremeno može uskladištiti najveću količinu meda. Ovaj rezultat dobijen nakon mnogih geometrijskih kalkulacija sigurno nisu izračunale same pčele. Ove sićušne životinjice koriste heksagonalni oblik urođeno, samo zbog toga što su poučene i nadahnute od njihovog Gospodara.

Heksagonalni dizajn ćelija je praktičan iz mnogo aspekata. Ćelije naliježu jedna na drugu, tako da međusobno dijele zidove. Ovo još jednom osigurava maksimalno uskladištenje meda sa minimumom voska. Mada su zidovi ćelija dosta tanki, oni su dovoljno jaki da podnesu vlastitu težinu nekoliko puta. Pčele obično moraju letjeti na većim rastojanjima da bi pronašle hranu. One sakupljaju hranu, cvjetni prah i medne sastojke. Pčela koja pronađe cvjetove vraća se nazad u košnicu da druge pčele obavijesti o tome. Ali, kako će pčela opisati mjesto gdje se ti cvjetovi nalaze? Ona to čini plesom. Pčela koja se vraća u košnicu izvodi neku vrstu akrobacija. Ovaj ples je njeno sredstvo izražavanja kojim opisuje lokaciju nađenih cvjetova. Ples koji pčela ponavlja više puta, sadrži u sebi sve informacije o nagibu, pravcu, udaljenosti i drugim detaljima, koji će omogućiti drugim pčelama da odu upravo na to mjesto. Ples pčele liči na osmicu. Pčela oblikuje srednji dio brojke osam tresući repom i čineći pokrete cik-cak. Ugao između cik-cak pokreta i linije između Sunca i košnice daje tačan pravac izvora hrane. Ipak, poznavanje samoga pravca nije dovoljno. Pčele radilice takođe trebaju znati koliko je to daleko. Zato pčela koja se vraća udaljenost saopštava drugim pčelama određenim tjelesnim pokretima. Ona to čini tresenjem donjeg dijela svoga tijela, prouzrokujući zračne vrtloge. Npr. da bi opisala rastojanje od 250 metara, ona će zatresti donjim dijelom tijela 5 puta u 1/2 minute.



Ako je put od košnice do izvora hrane vremenski dugačak, onda se pčela suočava sa još jednim problemom. Za vrijeme svog povratka u košnicu Sunce se pomjeri za jedan stepen svake 4 minute. Znači da bi pčela trebala načiniti grešku od jednog stepena, vezano za pravac izvora hrane tako da ona o tome mora obavijestiti druge pčele. Pčelinje oko sastavljeno je od stotina sićušnih šestougaonih sočiva. Svako sočivo se fokusira na vrlo usku površinu kao teleskop. Pčela gledajući prema Suncu u bilo koje doba dana uvijek može odrediti svoju lokaciju još dok je u letu.

Za one koji ne znaju arapski jezik zapanjujuća činjenica, vezana za gornji ajet, nije posve jasna. Kur’an govori o pčeli koja napušta košnicu u potrazi za hranom. Da bi opisao ovu aktivnost, on koristi ženski oblik glagola. Za jednog Arapa ovo pokazuje da je pčela, o kojoj se govori, ženskoga roda. Možete li navesti razliku između muške i ženske pčele? Čak i ako ostavimo po strani Muhammedovo doba, za nalaženje razlike između muške i ženske pčele potreban je specijalista. Ako bismo tvrdili da je Muhammed ovo napisao, onda je on posebno morao poznavati pčele, provoditi statičke testove, određivati uzorke pčela, da bi nekako pronašao da je pčela, koja sakuplja hranu, ženskoga roda i da su muške pčele nesposobne da se same hrane. Ono što je dato ljudskoj prirodi, jeste da bi oni pomislili da muške pčele lete i sakupljaju hranu, a da ženske ostaju u košnici. Ipak to nije slučaj. Muhammed nije bio autor Kur’ana.

Allah dž.š. nam kaže da pčela proizvodi različite vrste hrane! Ovo je istina, obzirom da pčela ima jedinstven stomak, koji proizvodi hranu (med), koji je različitih boja i ukusa. Allah se, također, obraća pčelama u ženskom rodu umjesto u muškom, što je na arapskom jeziku izraženo rječju “kuuli”(jedi) i “feslluki” (te slijedi)! Rod pčela dijeli se na tri vrste: matice, trutovi (muške pčele) i radilice, koje su obavezno ženskog roda. Radilice su te koje grade košnice, hrane maticu, sakupljaju polen i nektar i štite košnicu. Allah dž.š. se obraća radilicama i to je razlog što su u Kur’anu glagolski oblici izraženi u ženskom rodu.

(16:69) ČUDO OD MEDA

“Zatim jedi od svih plodova, i slijedi puteve Gospodara svog ponizno. Iz trbuha njihovih izlazi napitak različitih boja njegovih, u njemu je lijek za

ljude. Uistinu, u tome je znak za ljude koji razmišljaju.” (Kur’an, 16:69)

Da li znate koliko je važan izvor hrane med, kojeg Allah nudi čovjeku putem ovog sićušnog insekta? Med je sastavljen od šećera kao što su: glukoza, fruktoza i minerala kao što su magnezijum, kalij, kalcij, soda, hlor, sumpor, gvožđe i fosfat. Tu su B1, B2, C, B6, B5 i B3 vitamini, koji se mijenjaju s kvalitetom nektara



i polena. Pored toga u njemu se mogu naći bakar, jod i u manjim količinama cink. Takođe je u njemu prisutno nekoliko vrsta hormona. Kao što je navedeno u Kur’anu, med ima osobinu da “liječi ljude.” Danas su apikultura i pčelinji proizvodi postali novom granom za istraživanje u zemljama gdje je nauka uznapredovala. Koristi od meda su slijedeće: med je niskokaloričan. Kad se uporedi sa istom količinom šećera, on daje 40% manje kalorija nego šećer. Mada tijelu daje veliku energiju, on mu ne povećava težinu.

Lahka probavljivost. Zbog toga što se molekule šećera u medu lahko pretvaraju u druge vrste šećera (fruktoza i glukoza) med se lahko probavlja kod većine ljudi uprkos tome što ima veliku koncentraciju kiseline. Takođe pomaže bubrezima i crijevima da bolje funkcionišu. Brzo ulazi u krv. Kada se rastvori u blagoj vodi, med ulazi u krvotok u roku od sedam minuta. Slobodne molekule šećera u njemu čine da mozak funkcioniše lakše. Pomaže nastanak krvi. Med daje značajan dio energije koji je tijelu potreban za proizvodnju krvi. Sem toga on pomaže čišćenju krvi. Ima pozitivne efekte u regulisanju i olakšavanju cirkulacije krvi. Takođe on djeluje kao značajna zaštita od kapilarnih problema i arterioskleroze. Suzbija bakterije. Osobina ubijanja bakterija naziva se “inhibicijski efekat.” Eksperimenti provedeni na medu pokazuju da se njegova osobina ubijanja bakterija dva puta povećava kada se med razblaži vodom. Vrlo interesantno je primijetiti da se mlade pčele hrane medom razblaženim od strane pčela koje su odgovorne za njihov nadzor - kao da one znaju za ovu osobinu meda. Žele rojal je supstanca koju proizvode pčele radilice unutar košnice. Unutar ove hranljive supstance nalazi se šećer, proteini, masnoće i mnogi vitamini. Jasno je da je med, koji se proizvodi u daleko većim količinama nego što je to potrebno pčelama, stvoren da koristi ljudima. Takođe je jasno da pčele takav nevjerovatan posao ne bi mogle raditi same od sebe.

(17:78) SUNČEVA DEKLINACIJA (DULUK)

Ajet koji ukazuje na deklinaciju Sunca, glasi:



“Obavljaj salat sa naginjanjem Sunca (zapadu), do mraka noći, i Kur’an (uči) zorom. Uistinu, Kur’an zorom je svjedočen.”

(Kur’an, 17:78)

Deklinacija je ugaono rastojanje Sunca sjeverno ili južno od Zemljinog ekvatora. Zemljin ekvator je naget pod uglom 23,45 stepeni na ravan Zemljine orbite oko Sunca, tako da u različito vrijeme u toku godine, kako Zemlja kruži oko Sunca, deklinacija se mijenja između 23,45 stepeni sjeverno do 23,45 stepeni južno.

Ovo uslovljava nastanak godišnjih doba. Oko 21. decembra sjeverna hemisfera Zemlje je nageta 23,45 stepeni od Sunca, a to je vrijeme zimskog solsticija za sjevernu hemisferu i ljetnog solsticija za južnu hemisferu. Oko 21. juna južna hemisfera je nageta pod uglom od 23,45 stepeni od Sunca i tad je ljetni solsticij na sjevernoj hemisferi i zimski solsticij na južnoj hemisferi. 21. marta i 21. septembra su proljetni i jesenji ekvinociji (ravnodnevnice), kada Sunce prolazi direktno iznad ekvatora. Treba primijetiti da Rakova i Jarčeva obratnica označavaju maksimalnu deklinaciju na svakoj Zemljinoj polutki.

Deklinacija se izračunava po slijedećoj formuli:

d=23,45*sin(360/365*(284+N)) gdje su

D=deklinacija,

N=broj dana, 1 januar=1 dan.

(18:25-26) MISTERIOZNA VEZA IZMEĐU hidžretskog i gregorijanskog kalendara

U kur’anskoj pripovijesti o grupi vjernika koji su bili spašeni od svojih



neprijatelja čudesnim dugim snom u pećini, Bog nam govori o vremenu koje su oni proveli u pećini, 300 godina, a neki su još dodali i devet. Na prvi pogled ovaj ajet izgleda nejasan, maglovit. Je li to 300 ili 309 godina? U daljem tekstu ćemo pokušati dokazati da su obe tvrdnje tačne. Allah dž. š. u suri 18 kaže:

“Pokazivaćemo im znakove Naše na horizontima i u dušama njihovim, dok im ne bude jasno da je on Istina. Zar nije dovoljno, Gospodar tvoj,

što je On nad svakom stvari svjedok?” (Kur’an, 41:53)

“I ostali su u pećini svojoj tri stotine godina i dodali devet. Reci: “Allah je Najbolji znalac tog što su ostali. Njegovo je nevidljivo

nebesa i Zemlje." (Kur’an, 18:25-26)

Drevni narodi su računali da je mjesec vrijeme između dva puna Mjeseca, ili broj dana koji je potreban Mjesecu du okruži oko Zemlje. Ova mjera se naziva lunarni mjesec i on iznosi 29 dana 12 sati 44 minute 2,8 sekundi. Islamska godina se sastoji od 12 lunarnih mjeseci. 1582. godine Italijani, Francuzi, Portugalci i Španci su prihvatili moderni Gregorijanski kalendar. U ovom kalendaru mjerenje dužine godine bazirano je na revoluciji Zemlje oko Sunca. Dužina mjeseca je prosječno 1/12 godine (28 do 31 dan) i udešena je tako da odgovara broju 12 mjeseci u godini koja se zove solarna ili tropska godina.

Godina je period potreban Zemlji da izvrši jedno orbitiranje oko Sunca, a postoji više načina na koji se ovo može izmjeriti. Za izračun kalendara, a da sve bude u skladu sa godišnjim dobima, najpogodnija je tropska godina, obzirom da se ona odnosi direktno na očito Sunčevo godišnje kretanje. Tropska godina se definiše kao interval između sukcesivnih prolaza Sunca kroz tačku proljetne ravnodnevnice (tj. kad ono prođe nebeski ekvator kasno u martu) i iznosi 365,242199 srednjih solarnih dana. Tropska godina i sinodički mjesec (lunarni mjesec) su nesamjerljivi, 12 sinodičkih mjeseci iznosi 354,36705 dana, skoro 11 dana manje od tropske godine.

Muslimanska era se računa od početne tačke Hidžre. To je godina u kojoj je Muhammed a.s. poslanik Islama, prešao iz Mekke u Medinu 622. godine. Drugi halifa Umer I, koji je vladao od 634-644, odredio je da prvi dan mjeseca Muharrema bude početak godine, tj. 16 juli 622. godine. Varijacije među mnogim kalendarima u upotrebi, od antičkih vremena pa do danas, uzrokovane su netačnošću određivanja tačne dužine godine. Razlika između gregorijanskog (solarnog) kalendara koji je usvojen u 16. stoljeću i hidžretskog (lunarnog) koji je usvojen u Muhammedovo a.s. vrijeme, je 10,87 dana na godinu. Ovo potvrđuje validnost gore citiranog ajeta u kalendarskim sistemima, onom koji je slijeđen u Muhammedovo a.s. vrijeme i onog koji je usvojen



165 godina kasnije.

Orbitalni parametri Zemlje i Mjeseca Mjesec: 1.Mjesečev orbitalni period (siderički): 27,3216615 dana ili 27 dana 7 sati 43 minuta 11,5 sekundi ili 327,85993 dana u godini 2. Prosječna dužina lunarnog dana (sinodičkog): 29,5305883 dana ili 29 dana 12 sati 44 minuta 2,8 sekundi ili 354,36705 dana u godini

Zemlja: 1. Rotacioni period Zemlje: 23,9345 sati 2. Orbitalni period Zemlje (siderički): 365,25636 dana 3. Tropska godina Zemlje (sinodička): 365,242199 dana

KALKULACIJE S (solarna godina) = 365,242199 dana L (lunarna godina) = 354,36705 dana D (razlika) = S - L = 365,242199 – 354,36705 = 10,875149 S / D = 33,5850294 300 x D = 3262,5447 dana S / L = 1,0306889396 (300 x D) / S = 8,932551356Devet solarnih godina (9 x S) = 3287,179791 dana Devet lunarnih godina (9 x L) = 3189,30345 dana 300 solarnih godina = 109 572,6597 dana 300 lunarnih godina = 106 310,115 dana 300 x S – 300 x L = 3262,54 dana 309 x S – 309 x L = 3360,42 dana 300 x L +9 x S = 10631,115 + 3287,17979 = 109597,28 I konačno: (300 x S) / L = 309,20668188535

Astronomi godinu dijele na zvjezdanu (365,25636 dana).i tropsku (365,242199 dana). Također lunarnu godinu dijele na zvjezdanu (327,85993 dana) i tropsku (354,36705 dana). Kako je dužina solarne godine 365,242199 dana, a lunarne 354,36705 dana, to je razlika dužina 10,875149 dana. Nakon 33,5850294 solarnih godina ukupan broj ovih razlika iznosi (365,242199 / 10,875149 = 33,5850294). Drugim riječima, lunarna godina se podudara sa solarnom u istoj početnoj tačci svake 33,5 godine. Svaku takvu tačku možemo smatrati jednim ciklusom od 33.58 godina. Vrijedno je spomenuti da je poslanik Muhammed a.s. prvu objavu primio šest godina nakon početka ciklusa 610. godine, a da je umro 632. godine šest godina prije njenog kraja, tako da je period revelacije bio fokalna tačka devetnaestog ciklusa. 300 godina x 10,875149 dana na godinu = 3262,5447 dana. Pošto se solarna godina sastoji od 365 dana, 5 sati i 45,5 sekundi



(365,242199 dana), onda je količnik 3262,5447 / 365,24199 = 8,932556 godina. Kada se govori terminom godina, onda je to devet (9) godina koje su dodate na tristo (300) godina.


Razjašnjava znakove ljudima koji znaju.” (Kur’an, 10:5)

Dužina boravka mladića u pećini kako je navedeno u ajetu je 309. Dok Kur’an eksplicitno ne navodi broj ljudi u pećini, on navodi dužinu njihovog boravka, ali sa komentarom “Allah je Najbolji znalac tog što su ostali...” Da li je ovaj komentar usmjeren na to da se pokaže tačnost ovog broja u vremenu kada je bilo toliko mnogo različitih tvrdnji i mišljenja o njemu? Ili postoji neki drugi cilj? Većina tumača zastupa prvi stav, ali zar nije moguće da stavka “Allah je Najbolji znalac tog što su ostali...” nagovještava da Allah najbolje zna istinu o broju 309, njegovom značenju i tajnama i mudrosti koja se krije iza perioda koji su ljudi u pećini proveli?! Mnogi tumači, prošli i savremeni, smatraju da je 300 solarnih godina jednako 309 lunarnih godina. Broj 9 za njih predstavlja povećanje kada se 300 solarnih godina pretvori u lunarne: (365,242199×300) ÷354,36705 = 309,20668 Ovakvo tumačenje je možda ono što sugestira kuranski tekst.

Zaključak 300 solarnih godina ima 109572,6597 dana dok 300 lunarnih godina ima 106310,115 dana. Razlika između njih je 3262,54 dana. Ovaj broj dana bliži je 9 solarnih godina nego 9 lunararnih godina. To znači da su ljudi u pećini ostali 300 solarnih godina, odnosno 300 lunarnih sa 9 pridodatih solarnih godina. Broj 300 ostaje nepromjenljiv, a dodatak dolazi kao rezultat razlike koncepata solarne i lunarne godine. Dodatak od 9 solarnih godina se onda prirodno uklapa u ovaj proračun.

(18:90) OZONSKI ZAŠTITNI SLOJ I OZONSKE RUPE

Vjerovatno smo svi čuli kako ljudi govore o ozonskim “rupama” u atmosferi naše planete. Tanjenje ozonskog sloja i rupe u njemu izazvale su ozbiljnu zabrinutost. Sunce kao i svaka druga zvijezda zrači u širokom području talasnih dužina. Vidljivi talasi, koje nazivamo Sunčevi zraci, su samo dio te radijacije, a oni leže između ultraljubičastih i infracrvenih zraka. Sunce takođe zrači i na većim talasnim dužinama koje ljudsko oko ne može vidjeti, a to je područje infracrvenih i radio talasa, a takođe i u području kraćih talasnih dužina od onih koje mi možemo vidjeti, kao ultravioletni, X zraci i gama zraci. Ti kratki talasi (X i gama zraci) u potpunosti bivaju blokirani u gornjim slojevima Zemljine atmosfere, dok većinu ultravioletnih zraka apsorbuje ozonski sloj. Samo mala količina ultavioletnih zraka može prodrijeti.



Šta je ozon? Ozon je plavičasti gas koji je štetan za udisanje. Sastavljen je od tri atoma kisika. Različite vrste ultraljubičastog zračenja koje proizvodi Sunce konstantno proizvode i uništavaju ozonske molekule. Normalno, proizvodnja i razaranje balansira tako da je količina ozona u bilo kom datom vremenu dosta stabilna. Šta je to ozonski sloj? Ozonski sloj je jedan gigantski zaštitni kišobran stvoren od sloja ozona koji obavija Zemlju. Taj sloj je debljine oko 20 kilometara, a nalazi se na 15-35 km iznad Zemljine površine u gornjoj atmosferi (stratosferi).

Ozon se nalazi u svim slojevima atmosfere, a najviše ga je u stratosferi oko 90%. Čak i mala koncentracija ozona igra značajnu ulogu. Ultravioletno zračenje može oštetiti ćelije živih organizama, ljudi, životinja i biljaka. Dok male doze ovog zračenja rezultiraju kao opekotine od Sunca, dotle veće doze mogu izazvati katarakte ili rak kože, a mogu uticati i na rast biljaka. Nalik na dobre sunčanice, ozonski sloj djeluje kao prirodni filter, blokirajući većinu štetnih ultraljubičastih Sunčevih zraka. Razaranje ozona uzrokovano je kompleksnim hemijskim reakcijama uključujući hlor i brom. Mada se mala količina ovih elemenata prirodno nalazi u stratosferi - npr. hlor proizvode vulkanske erupcije - najveće uništenje ozona uzrokovale su u zadnjih 20 godina hemikalije koje su proizveli ljudi. Detaljni sastav Zemljine atmosfere i otkriće ozonskog sloja dogodilo se mnogo stoljeća poslije objave Kur’ana, pa ipak Kur’an spominje ovu zaštitu od Sunčevih zraka.

Tumačenje kur’anskog ajeta 18:90.

“Dok - kad stiže izlazištu Sunca, nađe ga izlazi nad ljudima kojima nismo od njega načinili štit.”

(Kur’an, 18:90)



Iz citiranog ajeta se da izvući 5 zaključaka: 1. Riječ štit ukazuje da od Sunca dolazi nešto štetno, jer da nema te štete, ne bi bilo potrebe za zaštitom. 2. U ranijim tumačenjima Kur’ana uzimalo se da riječ štit označava planine ili brda, ali planine i brda nas ne štite od štetnog djelovanja Sunčevih zraka, izuzev kada bi čitav život proveli unutar njih. 3. Ajet pokazuje da su ljudi koji su spomenuti u njemu, a koji nemaju štita, ustvari, izuzetak i da ostatak svijeta ima taj štit. 4. Riječi “nismo načinili štit” pokazuju da je taj štit prirodan (Božiji), a ne ljudski. Ovo automatski eliminiše sugestiju da bi to mogle biti kuće ili nešto što je napravio čovjek. 5. Ajet ukazuje na prisustvo ljudi na tom mjestu i da to mjesto ili ta zona, nije zaštićena. Ovo je u skladu sa sadašnjim znanjem, vezanim za postojanje rupa u ozonskom sloju. Općenito se smatra da su te rupe odvajkada postojale. Stvar je poprimila iznenada dramatičan tok, zbog toga što se veličina ovih rupa povećava kao rezultat čovjekovog onečišćenja planete.

(18:109) PROGRAMSKI INTELEKT

“Stvaranje vaše i podizanje vaše (iz mrtvih) je samo - kao duše jedne. Uistinu! Allah je Onaj koji čuje, Onaj koji vidi.”

(Kur’an, 31:28)

Kloniranje podrazumijeva izvođenje grupe identičnih genetskih ćelija, ili čitavog organizma iz jedne originalne ćelije ili organizma:

’Reci: “Kad bi more bilo tinta za riječi Gospodara mog, sigurno bi se iscrpilo more prije no što bi se iscrpile riječi Gospodara mog, makar mi

donijeli slično njemu, (kao) pojačanje.” (Kur’an, 18:109)

Doslovna istina: U momentu začeća kada se sjedine spermij i jajašce, biva određen nevjerovatno veliki broj personalnih crta i uzoraka rasta. Procjenjuje se da genetska informacija, koju nosi svaka ljudska ćelija, može popuniti hiljade hiljadustraničnih knjiga u finoj štampi. Gornji kur’anski ajet bukvalno je dokazan, ako razmotrimo kako sve ćelije formiraju stvorenje. Ako bi sve informacije sadržane u svim ćelijama trebalo da se zapišu, onda bi sigurno: “... Bi se prije iscrpilo more, nego što bi se iscrpile riječi Gospodara.” Razmotrite ovo: jedna ćelija popunjava hiljade hiljadustraničnih knjiga u finoj štampi! Svaka ćelija ima “program” analogan pisanom kompjuterskom programu tako dobro organiziran i regulisan da funkcioniše besprijekorno, svaka mala nefunkcionalnost vodi deformitetima i monstruoznom rastu (npr. rak). Svaka ćelija je kao kompjuter programirana da obavlja određene funkcije. Opšte je poznato da će kompjuter funkcionisati jedino ako je programiran. Činjenica je, dakle, da mora postojati programirajući intelekt, koji daje neophodne informacije za rad sistema. Programirajući intelekt, nepromjenjiv i uniforman u svojoj biti je jedan



Bog.

(20:50) PROGRAMIRANE ĆELIJE

Evolucionisti i neodarvinisti klasificiraju ćelije na primitivne i evolvirane, što nije istina. 99% ćelijskih struktura kod svih vrsta je identično. Ova cifra je 100% za DNK. Jedina razlika između ćelija je “program” koji insruira ćeliju kako da funkcionira. Zbog toga teorija evolucije pada na samom nivou ćelije. Svaka ćelija je programirana da funkcioniše na poseban način. Čak i obični korisnik kompjutera zna da će on raditi samo onako kako je programiran. Ova činjenica ukazuje na postojanje programskog intelekta koji sistemu daje potrebne informacije, kako bi on mogao funkcionirati. Ovo naravno upućuje na razmišljanje o Stvoritelju života.

“(Musa) reče: “Gospodar naš je Onaj koji je svakoj stvari dao stvaranje njeno, zatim uputio.”

(Kur’an, 20:50)

Među biolozima postoji neuhvatljiva enigma, a to je porijeklo genetskog koda i kako on povećava informacije koje vode sve kompleksnijim i kompleksnijim strukturama. Jedino valjano objašnjenje o inteligentnoj prirodi poruka sadržanih u DNK jeste umiješanost inteligentnog planera. Mi ga zovemo Allah, Bog.

(21:30) PORIJEKLO ŽIVOTA IZ VODE

Kur’an kaže da je život počeo u vodi i da je sam čovjek stvoren od vode, a isto tako i ostale životinje na zemlji. U vrijeme objave Kur’ana ovakvi navodi su za jednog Arapa izgledali sasvim čudni. Čak i danas ovi ajeti Kur’ana će izazvati čuđenje, ukoliko su naučne činjenice o njima nepoznate. Činjenica da je sav život počeo iz vode, danas je dobro poznata naučna istina. Učenjaci imaju dokaze da su prva živa bića bile alge, a one su živjele u vodi. Činjenica da su ljudska bića i životinje stvorene od vode je takođe potvrđena, obzirom da citoplazmu (osnovna komponenta života) u svakoj ćeliji, preko 80% čini voda. Prvi oblik života:

“Zar oni koji ne vjeruju ne vide da su nebesa i Zemlja bili zatvorena (cjelina), pa smo ih rastrgali. A od vode smo načinili svaku živu stvar. Pa

zar neće vjerovati?” (Kur’an, 21:30)

Oni koji tvrde da je Muhammed a.s. napisao Kur’an kažu da je on imao neke ideje o porijeklu vrsta koje ljudi toga vremena nisu znali, i da je on imao pristup geološkim i arheološkim podacima i da ih je dobro razumio. Takva tvrdnja je neumjesna. Kur’an, naravno, pokazuje da potiče od Onoga koji poznaje tajnu univerzuma.



Voda koja se kondenzovala u ranim fazama Zemlje i formirala mora i okeane, miješala se sa prljavštinom, pri čemu je nastalo blato. Iz oblikovanog blata rodili su se najjednostavniji živi organizmi u obliku bakterija i jednoćelijskih organizama. Iz ovoga zajedničkoga porijekla biljaka i životinja razvile su se dvije vrste mikroskopskih organizama. Iz prve vrste nastale su sve biljke, a iz druge su se razvile životinje. Smatra se da su se prvi primitivni organizmi pojavili prije oko 2,7 milijardi godina. Svi ti organizmi potekli iz vode, postepeno su se razvili u kompleksne žive strukture, koje su krenule na kopno. Ova činjenica data je također i u Kur’anu:“........ a od vode smo načinili svaku živu stvar.” (Kur’an, 21:30)Interesantno je da voda koja se nalazi u svim tečnostima našega tijela (krv, slina, suze, znoj itd.) sadrži isti procenat soli kao što se nalazi u okeanu. Od prvobitnih organizama koji su izašli na kopno, razvili su se reptili prije 200 miliona godina. Prve ptice letjele su prije oko 130 miliona godina, a prvi čovjek homohabilis hodao je Zemljom prije milion godina. Prvi homosapiens, o kojem učimo kao o našem direktnom pretku, hodao je Zemljom prije 15 hiljada godina.

“I On je Taj koji je od vode stvorio čovjeka, te mu načinio srodstvo i

tazbinstvo. A Gospodar tvoj je Moćni.” (Kur’an, 25:54)

Koncept da je ljudsko biće stvoreno od vode može za neznalicu izgledati sasvim nametljiv. Da sam stajao u pustinji prije 1400 godina i proglasio da sam napravljen od vode, sigurno bi me smatrali neuračunljivim. Tek prije 200 godina, kada je otkriven mikroskop, utvrđeno je da je bazna supstanca ćelije jajašca, iz kojeg se razvija čovjek, (citoplazma) sačinjena od 80% vode. Kako je Muhammed a.s. ili bilo ko drugi iz njegovog vremena mogao imati ovu čudnu ideju, izazov je ljudskom tumačenju. Sadržaj citoplazme je analiziran i dokumentiran stoljećima poslije objave Kur’ana. Sličnu ideju nosi Kur’anski ajet:

“A Allah je svaku životinju stvorio od vode. Pa od njih je ko ide na trbuhu svom, i od njih je ko ide na dvije noge, i od njih je ko ide na četiri. Allah

stvara šta hoće. Uistinu! Allah nad svakom stvari ima moć.” (Kur’an, 24:45)

Standardna “životinjska ćelija” koja se spominje u svakoj introbiološkoj knjizi, sadrži svoj glavni dio citoplazmu, sa najmanje 80% vode.

(21:30) VODA I ŽIVOT

U Kur’anu čitamo:

“Zar oni koji ne vjeruju ne vide da su nebesa i Zemlja bili zatvorena

(cjelina), pa smo ih rastrgali. A od vode smo načinili svaku živu stvar. Pa zar neće vjerovati?”



(Kur’an, 21:30)“A Allah je svaku životinju stvorio od vode. Pa od njih je ko ide na trbuhu svom, i od njih je ko ide na dvije noge, i od njih je ko ide na četiri. Allah stvara šta hoće. Uistinu! Allah nad svakom stvari ima

moć.” (Kur’an, 24:45)

“I On je Taj koji je od vode stvorio čovjeka, te mu načinio srodstvo i

tazbinstvo. A Gospodar tvoj je Moćni.” (Kur’an, 25:54)

Voda je najpoznatiji sastojak Zemlje, pokrivajući više od 70% njene površine. Sva živa stvorenja u najvećem dijelu su od vode. Npr. ljudsko tijelo sadrži dvije trećine vode. (Kada kremiraju čovjeka, šta mu se događa? Zašto?) Naučnici kažu da svi postojeći oblici života zahtijevaju tri osnovna uslova: temperaturu, vodu i atmosferu. Svi metabolizmi trebaju vodu da bi preživjeli. Tako životinje koje obitavaju u sušnim regionima posjeduju tjelesne mehanizme koji ih štite od gubitka vode i koriste je na najbolji način (kamile). Dehidracija kod ljudi može biti rezultat nedostatka hrane, pića i znojenja, pored ostalih faktora. Ovaj gubitak tečnosti ima negativan efekat na pravilan rad srca, centralni nervni sistem i organe koji imaju nježnu muskulaturu. Konačno, kada se gubi tečnost ćelija, onda dolaze u pitanje životni hemijski procesi u ćelijama. Ako se voda ne unese u organizam, smrt će obično nastupiti u roku od nekoliko dana. Krv svih živih bića sastavljena je od 55% od plazme, a ona se sastoji od 90% vode. Možemo tako nabrajati dalje i dalje. Opet se nađemo sa pitanjem: kako je Muhammed a.s. mogao znati da su sva stvorenja stvorena od vode, stoljećima prije nego što su ljudi utvrdili ovu činjenicu naučnim istraživanjima. Da li je on nasumice odabrao jedan element, iz bezbrojnih milijardi mogućih izbora? Zašto on nije tvrdio da su živa stvorenja stvorena od zraka, ili od drveta? Zašto vode? Odgovor je poznat!

(21:30) NASTANAK UNIVERZUMA-VELIKA EKSPLOZIJA

Univerzum je došao u postojanje milijardama godina ranije u strahovitoj eksploziji nazvanoj “Big Bang.” U Kur’anu je to izraženo ovako:

“Zar oni koji ne vjeruju ne vide da su nebesa i Zemlja bili zatvorena

(cjelina), pa smo ih rastrgali. ........ Pa zar neće vjerovati?” (Kur’an, 21:30)

Otkriće velike eksplozije i porijekla života u vodi načinili su nemuslimani (“oni koji ne vjeruju”). U početku je sva materija i prostor (nebesa) bila jedna cjelina (jedan komad). Zatim je sve to rastavljeno pomoću onoga što fizičari opisuju kao “Veliki prasak.” Dokazi o velikom prasku su toliki, da se on više ne smatra teorijom, nego činjenicom. Kur’an daje tačan vizuelni opis teorije “Big bang” o stvaranju kosmosa. To je tačno onako, kako “nevjernički” naučnici zamišljaju stvaranje univerzuma iz jednog komada, koji je potom pomoću “Big banga”



pretvoren u mnoštvo segmenata. Kako možemo objasniti ovu informaciju u Kur’anu, ukoliko on ne bi bio to što tvrdi da jeste, riječ Sveznajućega Tvorca? Velika eksplozija je rezultirala iz ekstremno gustog singulariteta. U stvaranju univerzuma blisko su vezani materija, prostor i vrijeme. Materija i prostor bili su spojeni kao jedno, a rastavljeni su eksplozijom.

Svi podaci, danas dostupni, ukazuju na eksplozivno porijeklo univerzuma, koje je u postojanje dovelo i prostor i vrijeme. Ovo se upravo odnosi na “Big bang”. Teorija “Big bang” koja je uspješno preuzela mjesto teorije o stacionarnom stanju, razvijena je od strane dvojice naučnika neovisno jednog od drugog 1920. godine (ruski meteorolog Aleksandar Fridman i belgijski matematičar Georges Lemaitre).Zašto većina naučnika prihvata teoriju “Velikoga praska”? Prihvatanje ove teorije od strane naučne zajednice utemeljeno je na brojnim opservacijama. Te opservacije potvrđuju specifična predviđanja ove teorije. Znamo da naučnici testiraju svoje teorije putem dedukcije i falsifikacije. Predviđanja vezana za “Big-bang” teoriju i testovi vezani za ovo jesu: 1. Ako se dogodila velika eksplozija, svi objekti u univerzumu bi trebalo da se udaljavaju jedni od drugih. 1929. godine Edvin Habl je dokazao da se galaksije u univerzumu doista udaljavaju jedna od druge. 2. Velika eksplozija bi trebala iza sebe ostaviti “odsjaj.” 1960. godine naučnici su otkrili postojanje pozadinskog kosmičkog zračenja, tzv. “odsjaj” nakon Velike eksplozije. Naša najtačnija mjerenja ove kosmičke radijacije dobili smo u novembru 1989. od satelita COBE (istraživač kosmičkog pozadinskog zračenja). Mjerenja sa ovoga satelita testirala su važna predviđanja “Big-bang” teorije. Ovo predviđanje sugestira da je inicijalna eksplozija, koja je dala rođenje univerzum, trebala stvoriti radijaciju sa spektrom koji slijedi krivulju crnog tijela. Mjerenja satelita COBE pokazuju da spektar kosmičke radijacije varira u odnosu na krivu crnog tijela samo 1%. Ovaj nivo greške smatra se beznačajnim. 3. Ako je univerzum počeo Velikom eksplzijom, ekstremne temperature trebale su uzrokovati da 25% mase univerzuma postane helijum. To je upravo ono, što je posmatranjem ustanovljeno. 4. Materija u univerzumu bi trebala biti homogeno distribuirana. Astronomska posmatranja sa Hablovog teleskopa pokazuju da je materija u univerzumu općenito homogeno raspoređena.



5. Kako će univerzum završiti? Kosmolozi predviđaju dva moguća kraja univerzuma. Ukoliko je univerzum beskonačan, ili mu nema kraja, trebao bi se vječno širiti. Univerzum, koji je konačan ili zatvoren, trebao bi kolapsirati, kada širenje prestane zbog gravitacije. Kolaps univerzuma završava se kada se sva materija i energija komprimira u visoko energetsko, super gusto stanje, iz kojeg je počeo. Ovaj scenario se naziva “Veliki grč.” Neki teoretičari špekulišu da bi veliki grč mogao proizvesti novu veliku eksploziju, čime bi počeo novi proces širenja univerzuma. Ovakva predviđanja imaju naziv “Teorija oscilirajućeg univerzuma.”

(21:32) ATMOSFERSKA ZAŠTITA ZEMLJE

Zemljina atmosfera, tako važna za život na našoj planeti, proteže se 1000 km u prostor. Nabrojat ćemo samo neke od njenih brojnih funkcija: 1. Atmosfera sadrži gasove potrebne za održavanje života biljaka i životinja, tj. kisik i ugljendioksid. 2. Atmosfera djeluje kao štit koji apsorbuje i vrši disperziju kontinualnog pljuska meteora, koji ulijeću u gravitaciono polje Zemlje. Da je atmosferski sloj tanji nego što zaista jeste, ti meteori bi lahko našli put do Zemljine površine, a pri svojim udarima prouzrokovali bi požare i ogromnu štetu. Kur’an govori o ovoj funkciji atmosfere:

“I učinili smo nebo svodom zaštićenim; a oni su od znakova njegovih odvraćeni.”

(Kur’an, 21:32)

Riječi “semaa” i “semawaat” u Kur’anu se koriste sa različitim značenjima. Riječ “semawaat” (nebesa), koja je množina od “semaa” (nebo) uvijek se koristi da označi nebesa, ili univerzum u cjelini. Riječ “semaa” obično označava neposredno nebo, ili Zemljinu atmosferu. Kao primjer ova dva načina upotrebe u Kur’anu čitamo:

“Stvorio je Allah nebesa i Zemlju s Istinom. Uistinu, u tome je znak za



vjernike.” (Kur’an, 29:44)

Ovdje riječ “semawaat” znači nebesa, ili univerzumi.

“On je Taj koji spušta s neba vodu - imate vi od nje piće, i od nje drvlje u

kojem napasate.” (Kur’an, 16:10)

Ovdje riječ “semaa” označava nama najbliže nebo. 2. Atmosfera sadrži gasove potrebne za održavanje života biljaka i životinja, tj. kisik i ugljendioksid.

(21:33) ORBITALNO KRETANJE NEBESKIH TIJELA

Kada čovjek pogleda u beskrajne zamršene orbite i u matematičku preciznost univerzuma, može samo sa divljenjem uzdahnuti. Sve planete kruže oko zvijezda, a one se okreću oko centara gravitacije u njihovim sopstvenim galaksijama. Ovaj precizan balans spomenut je u slijedećim ajetima:

“Sunce i Mjesec su po proračunu.” (Kur’an, 55:5)

“I nebo! Uzdigao ga je, i postavio mjerilo.” (Kur’an, 55:7)

Orbite nebeskih tijela spomenute su u ajetu:

“I On je Taj koji je stvorio noć i dan i Sunce i Mjesec: Sve u orbiti plovi.” (Kur’an, 21:33, 36:40)

Primijetite da zadnji ajet kaže: “sve”, a ne “oboje”, što pokazuje da je osvrt na Sunce i Mjesec samo simboličan i da sva druga nebeska tijela slijede ista pravila. Sunce, Mjesec i njihove orbite. Danas znamo da Mjesec obiđe oko Zemlje za prosječno 29,5 dana. Sunce se takođe obrće u vlastitoj orbiti. Naša galaksija, Mliječni put, ima 100 milijardi zvijezda, postavljenih u takvoj formaciji, da galaksija ima oblik diska. Taj disk se okreće oko svoga centra kao gramofonska ploča. Jasno je da kako se gramofonska ploča okreće, okretat će se i svaka tačka na disku i ponovo doći u početni položaj. Slično tome svaka zvijezda u galaksiji se kreće, kako galaksija rotira oko svoje ose. Jedna od tih zvijezda je i Sunce.



Detalji Sunčeve orbite su slijedeći: Za jedan obrt oko svoje ose galaksiji i Suncu je potrebno 250 miliona godina. Pri tome Sunce putuje brzinom približno 150 milja u sekundi. Spomenuto predstavlja orbitalno kretanje Sunca, na koje se osvrće Kur’an prije 14 vijekova. A eto, to je novo otkriće. Znanje o Sunčevoj orbiti je dostignuće savremene astronomije. Kako je autor Kur’ana ovo znao? Čak i nakon objave Kur’ana rani komentatori nisu mogli pojmiti orbitiranje Sunca i Mjeseca. Komentator Kur’ana iz 10-og stoljeća Taberi ovo nije mogao objasniti tako da on kaže: “Dužnost nam je da šutimo, kada nešto ne znamo.” Ovo pokazuje koliko su ljudi bili nemoćni da shvate koncept orbitiranja Sunca i Mjeseca. Iz ovoga je jasno da je Kur’an iznosio jednu ideju već poznatu ljudima, komentatori bi je lahko razumjeli. Ovo potvrđuje ono što je Bog rekao svome poslaniku:

“To su neke vijesti nevidljivog koje ti objavljujemo. Nisi ih znao ti niti narod tvoj prije ovoga. Zato se strpi. Uistinu, ishod je za bogobojazne.”

(Kur’an, 11:49)

(21:33) SUNCE - PLOVIDBA I ROTACIJA

Kur’an, takođe, govori o Suncu i o njegovom načinu putovanja kroz prostor. Ponovo čovjek može nagađati o prostoru. Kada se Sunce kreće kroz prostor, postoje dvije opcije: može putovati kao kamen, koji se baci, ili može putovati na poseban način. Kur’an navodi ovo drugo - da se ono kreće kao rezultat vlastitog pomjeranja. Kur’an koristi riječ “sabeha” da bi opisao Sunčevo kretanje kroz prostor. Da bi se čitalac ispravno obavijestio o značenju ove riječi, navest ćemo slijedeći primjer: ako je čovjek u vodi i ako se riječ “sabeha” primijeni na njegovo kretanje, može se razumjeti da on pliva, krećući se sam, a ne kao rezultat direktne sile primijenjene na njega.



“I On je Taj koji je stvorio noć i dan i Sunce i Mjesec: Sve u orbiti plovi.” (Kur’an, 21:33)

Tako, kada se ovaj glagol primijeni na Sunčevu putanju kroz prostor, to nikako ne znači da Sunce nekontrolirano leti kao rezultat toga što je bilo bačeno ili slično. To jednostavno znači da se Sunce okreće i rotira dok putuje.To je ono što Kur’an tvrdi, ali da li je to bilo lahko otkriti? Može li vam ijedan čovjek otkriti da se Sunce okreće? Tek u modernim vremenima načinjena je oprema pomoću koje se može gledati u Sunce bez opasnosti da se oslijepi. Upravo kroz ovakav proces otkriveno je, ne samo da postoje pjege na Suncu, nego i da se te pjege okrenu jednom u 25 dana.

(21:104) VELIKI GRČ KOSMOSA

“Dan kad savijemo nebo kao motanjem svitka za knjige. Kao što smo počeli prvo stvaranje, ponovićemo ga. Obećanje je na Nama. Uistinu, Mi ćemo biti Izvršitelji.” (Kur’an , 21:104)

“I ne cijene Allaha pravim cijenjenjem Njegovim, a Zemlja sva biće u šaci Njegovoj na Dan kijameta, i nebesa će smotana biti u desnici Njegovoj! Slavljen neka je On i uzvišen od onog šta pridružuju!” (Kur’an , 39:67)

Prema modernoj kosmologiji kosmos je počeo prije 10 do 15 milijardi godina s događajem zvani “Veliki prasak.” Od tada se on širi. Ono što ne znamo jeste da li će se on nastaviti vječno širiti. Ako je gustoća materije u univerzumu dovoljno velika, gravitacione sile će uzrokovati prestanak širenja univerzuma, a zatim proizvasti njegovo urušavanje. Ako se to dogodi, univerzum će skončati u drugom kataklizmičkom događaju, kojeg kosmolozi nazivaju “Veliki grč.” Teorija “Velikog grča” jeste scenario za kraj univerzuma. Ona kaže da, kada univerzum bude stariji 50 miliona puta od sadašnje starosti, ili kad bude imao 7,5 x1017 (750 kvadriliona godina), njegovo širenje će prestati. Zatim, u početku polahko, a onda ubrzano, univerzum će početi kolapsirati.

(21:104) OBRT VREMENA

Vrijeme je najneuhvatljivija misterija univerzuma. Niko ne zna šta je stvarno vrijeme. Albert Ajnštajn je rekao da je vrijeme ono što mi mjerimo sahatima. Vrijeme prolazi sporo pri velikim brzinama kretanja, a zaustavlja se na brzini svjetlosti. Vrijeme ima pravac, ono se uvijek kreće prema budućnosti. Mi vidimo kišu kako pada s neba, kako ljudi stare, kako umiru. Nikada ne vidimo da se razbijena čaša vraća u nerazbijeno stanje, ili da se neko vraća iz mrtvih. Fizičari kao Tomas Gold i Stiven Hoking pretpostavljaju da će se vrijeme obrnuti kada kosmos počne da se skuplja. Neki ajeti Kur’ana sugestiraju da će jednoga dana početi



kontrakcija univerzuma i da će tada početi Sudnji dan.

“Dan kad savijemo nebo kao motanjem svitka za knjige. Kao što smo počeli prvo stvaranje, ponovićemo ga. Obećanje je na Nama. Uistinu, Mi ćemo biti Izvršitelji.” (Kur’an , 21:104) U gornjem ajetu sažimanje kosmosa upoređeno je sa motanjem svitka za knjigu. To je trenutak kada bi se vrijeme moglo povratiti. Povratak vremena bi uzrokovao da ljudi ustanu iz svojih mezara i ponovo ožive. Svaki događaj bi se ponovo zbio u vremenu.

“I nema ništa skriveno na nebu i Zemlji, a da nije u Knjizi jasnoj.” (Kur’an, 27:75)

Kako bi se historija Zemlje odvijala unazad, narodi bi se vraćali jedni za drugim. Sva dobra i zla djela, kako individua, tako i naroda, postala bi sasvim očita, kako bi vrijeme teklo unazad.

“ I vidjet ćeš svaki ummet - klečat će - svaki ummet će biti pozvan knjizi svojoj: “Danas ćete biti plaćeni za ono šta ste radili.” (Kur’an, 45:28)

Tok vremena unazad učinio bi da ljudi vide šta su ranije uradili. Ono neće imati kontrolu nad svojim rukama, nogama, ustima i očima. Sve dobre i loše stvari, koje su ranije učinili ponovo će učiniti. U tom smisu ruke, noge, itd. postaće svjedoci protiv njih pred Allahom i svim melecima. Oni neće biti u stanju poreći ništa od lošega što su učinili.

“Na Dan kad protiv njih budu svjedočili jezici njihovi i ruke njihove i noge njihove, o onom šta su radili.” (Kur’an, 24:24)

“Uistinu, Mi vas upozoravamo kaznom bliskom, na Dan kad vidi čovjek šta su unaprijed poslale ruke njegove i rekne nevjernik:“O da sam prašina!” (Kur’an, 78:40) “ I kad se poslanicima vrijeme odredi.” (Kur’an, 77:11)

(22:5) OŽIVLJAVANJE ZAMRLE ZEMLJE

Allah uzvišeni u Kur’anu kaže:

“I vidiš zemlju beživotnu, pa kad spustimo na nju vodu, ustreperi i uzbuja, i iznikne svaki par prekrasni.” (Kur’an, 22:5) “I od znakova Njegovih je što ti vidiš zemlju smirenu, pa kad na nju spustimo vodu, zatreperi i uzbuja. Uistinu, Onaj koji je oživljava je Oživljavač mrtvih. Uistinu, On je nad svakom stvari Posjednik moći.” (Kur’an, 41:39) Ovaj ajet opisuje šta se događa sa suhim tlom kada na njega padne voda i pominje tri faze kroz koje prolazi dok se biljka ne pojavi iznad tla i ne



dadne plodove. Šta savremena nauka kaže o fazama klijanja? Treperenja tla. Pod treperenjem tla podrazumijeva se pokretanje čestica tla, a ne kretanje zemljine kore u cjelini kao u slučaju zemljotresa. Te čestice su sastavljene od spojenih slojeva zemlje kremenjače i glinice. Slojevi se nalaze jedan na drugom. Kad voda prodre u te slojeve, ona prouzrokuje bubrenje blatnih čestica. Tako padanje kiše na tlo u dovoljnoj količini uzrokuje pokretanje zemljinih čestica. Ovo se može objasniti na slijedeći način: a) Elektrostatički naboj na površini čestice (koji se javlja nakon dodira s vodom) uzrokuje njenu nestabilnost, a agitativni pokreti se ne stabiliziraju osim neutralizacijom ovog naboja njemu suprotnim. Mi ovdje jasno možemo opaziti Božiju mudrost u stvaranju svih stvorenja u parovima, što poziva ka stabilnosti i miru. b) Pokretanje i agitacija čestica tla također se događa zbog njihovih sudara sa česticama vode. Kretanje čestica vode nema neki određeni pravac, pa se čestice tla tresu i pokreću iz svog mjesta obzirom da bivaju udarane sa svih strana. Botaničar Robert Brovn (1828) je zapazio ove kretnje čestica tla i nazvao ih Braunove kretnje. Kad god je voda u obilnoj količini, to povećava rastojanja između čestica tla i olakšava njihovo kretanje. Ako se voda smanji, one se približavaju i usporavaju pokrete, dok kretanje sasvim ne zamre. Tako je ovo kretanje dakle direktno zavisno od djelovanja vode i čestica tla. Faza bubrenja. Pod ovim izrazom se podrazumijeva bubrenje, nadimanje i zadebljanje čestica tla. Tlo zbog toga raste po veličini rastom pojedinih svojih čestica. Ranije smo spomenuli da se tlo sastoji od spojenih slojeva. Između svakog od njih postoje praznine koje dozvoljavaju vodenim česticama i rasplinutim jonima da uđu. Kada se voda i hranljivi elementi rasplinu u njima, difundiraju između slojeva, ovo će rezultirati u povećanju veličine čestica tla. Ovo je analogno nadimanju blata (u laboratorijskom eksperimentu) kada se na njega izlije izvjesna količina vode, ono se nadme zbog apsorbcije vode. Ovdje imamo drugu stvar koja se događa, a koja drži vodu da ne iscuri zbog gravitacije, jer čestice nose vodu između njih u slojevima i ona tako ima mogućnost da zadrži vodene čestice na njenoj površini privlačenjem elektrostatičkih sila i međusobnom fuzijom vodenih čestica, što ih čini kao posudu koja spriječava oticanje vode. Faza klijanja. Klijanje sjemena počinje u ovoj fazi. Kad vode ima dovoljno, sjemeni embrio postaje aktivan i upija jednostavne hranjive materije. Korjenje raste dole (Allahovom voljom), između čestica tla. Primarni pupoljci rastu slijedeći. Oni idu gore prodirući kroz čestice tla i pojavljujući se iznad površine zemlje i usmjeravajući se ka svjetlosti.

(22:73) MUŠICA

“O ljudi! Navodi se primjer, zato ga poslušajte. Uistinu! Oni koje prizivate



mimo Allaha, neće stvoriti mušicu, makar se skupili radi nje. A ako bi im mušica nešto ugrabila, ne bi to od nje izbavili. Slab je onaj ko traži, i ono šta se traži! Ne cijene Allaha istinskim cijenjenjem Njegovim. Uistinu! Allah je Silni, Svemoćni.” (Kur’an, 22:73,74) Ma kako izgledala prosto stvorenje, mušica je dovoljno komplikovana da čovjku predstavlja izazov. Šta to ima karakteristično za muhu? 1. Panoramski pogled kroz hiljade sočiva. Sočiva heksagonalnog oblika čine oči muhe, što joj daje mnogo veću zonu osmatranja, nego što je to kod jednog sočiva. Kod nekih muha broj tih sočiva može biti i do 5000. Sem toga sferna struktura očiju omogućava joj da vidi svoja leđa, što joj daje veliku prednost u odnosu na neprijatelja. 2. Muhina apsorbujuća pumpa. Jedna druga karakteristična osobina muha jeste njihov način probave hrane. Za razliku od mnogih drugih živih organizama, muhe svoju hranu ne probavljaju u ustima, nego izvan tijela. One iz svog trupa iscijede specijalnu tekućinu na hranu, što je učini pogodnom za usisavanje. Zatim muha tu hranu usisa apsorbirajućom pumpom, koja se nalazi na njenom ždrijelu.

(23:12) LJUDSKO TIJELO - ELEMENTI ZEMLJINE KORE

Danas, kada se analizira tjelesno tkivo čovjeka, da se utvrditi da se ono sastoji od 18 elemenata Zemljine kore. To su: kisik, silicij, aluminij, gvožđe, kalcij, natrij, kalij, vodik, hlor, jod, mangan, fosfor, olovo, bakar, srebro, ugljik i cink. Kur’an to vrlo precizno navodi u ajetu:

“A doista smo čovjeka stvorili od ekstrakta gline.” (Kur’an, 23:12)

Činjenica da smo stvoreni od ilovače spominje se u knjigama i prije Kur’ana, ali ipak riječ “sulala” (bit, ekstrakt, suština) u sebi uključuje biološku činjenicu, koja se podudara sa savremenim naučnim znanjem.

(23:12-14) EMBRIONSKI RAZVOJ ČOVJEKA

Kur’an daje fascinirajući opis embrionalnog razvoja u slijedećim ajetima:

12. A doista smo čovjeka stvorili od ekstrakta gline, 13. Zatim ga smjestili (kao) kap sjemena u boravište čvrsto; 14. Potom kap sjemena stvorili zakvačkom, pa zakvačak stvorili grudom mesa, pa grudu mesa stvorili kostima, pa zaodjenuli kosti mesom, zatim ga sazdali stvorenjem drugim. Pa blagoslovljen neka je Allah, Najbolji od



stvoritelja! (Kur’an, 23:12-14)

“O ljudi! Ako ste u sumnji o podizanju (mrtvih), pa uistinu, Mi smo vas stvorili od prašine, zatim od kaplje sjemena, zatim od zakvačka, zatim od grude mesa oblikovane i neoblikovane, da bismo vam objasnili. A dajemo da u matericama ostane šta hoćemo, do roka određenog. Zatim vas izvodimo (kao) dojenče, potom da dostignete svoju punu snagu. I između vas je ko umre (mlad), i od vas je ko bude vraćen dubokoj starosti, da ne zna - nakon znanja - ništa. I vidiš zemlju beživotnu, pa kad spustimo na nju vodu, ustreperi i uzbuja, i iznikne svaki par prekrasni.” (Kur an, 22:5)

“Stvorio vas je od duše jedne, zatim od nje načinio paricu njenu, i dao vam od stoke osam parova. Stvara vas u utrobama majki vaših, stvaranjem iza stvaranja, u tri tmine. To je Allah, Gospodar vaš!, Njegova je vlast. Nema boga osim Njega, pa kako se odvraćate?” (Kur’an, 39:6)

Za vrijeme od 40 dana svi tjelesni organi u potpunosti se formiraju slijedeći izvjestan red. Poslanik Muhammed a.s. u jednom hadisu kaže:

“Svaki od vas u utrobama vaših majki biva razvijen u toku 40 dana.” (Sahih Muslim, Buharija). U drugom hadisu Poslanik Muhammed a.s. kaže: “Kad prođe 42 noći kapljice (nutfa), Allah joj šalje meleka, koji je oblikuje i načini joj: oči, uši, kožu, meso i kosti. Zatim kaže: “O Gospodaru, je li muško, ili žensko.” I Gospodar vaš odredi, što želi.” (Sahih Muslim). Ajet 23:14 dijeli embrionalni razvoj u četiri faze. Prva faza počinje nakon oplođenja, a karakterizirana je strukturom nalik na pihavicu (alek), koji pokazuje kako se jajašce usadi u uterus. Drugo značenje riječi “alek” jeste zakvačak (ono što se pripije i visi). Stvarna veličina embrija u “aleka” fazi (starost oko 15 dana) je oko 0,6 mm. Kada se embrio u ovoj fazi pogleda, on ima lik sažvakane gume. Takođe se vidi da “aleka” u ovoj prelaznoj fazi u svom vanjskom izgledu sa svojim kesicama nalikuje krvnom ugrušku. Ovo je zbog prisustva relativno velike količine krvi u embriju u ovoj fazi. Krv u embriju ne počinje cirkulirati do kraja treće sedmice.



Druga faza razvoja opisuje embrio koji se razvija u “mudga”, što označava nešto nalik na sažvakanu stvar (posebno liči na meso). Embrio u “mudga” fazi dobija izgled sažvakane materije jer on na sebi ima linije, koje nalikuju na otiske zuba pri žvakanju. Ovaj naizgled grub opis je u stvari posve tačan: nakon što se oplođeno jajašce ugnijezdi u matericu, ono počinje da prima prve hranjive tvari i energiju od svoje majke. U skladu s tim ono brzo počinje da raste, nakon sedmice ili dvije ono izgleda kao naborani komad mesa. Ovaj efekt dobiva se zbog razvoja malih pupoljaka, ili izbočina, koje će kasnije izrasti u kompletene organe i udove. Slijedeće dvije faze opisane u ajetu (23:14) govore o kostima nastalim od “mudga”, nakon čega slijedi obavijanje kostiju mesom i mišićima. Ako slijedimo napredak embrija vlastitim okom, uočit ćemo da poslije prosječno četiri sedmice počinje proces tzv. diferencijacije, gdje se grupe ćelija u embriju transformišu, da bi formirale veće organe. Jedna od struktura, koja se najprije razvija u ovoj fazi, jeste hrskavičasta osnova ljudskog kostura. Potom slijedi pojava drugih organa uključujući uši, oči, bubrege, srce, itd. Pri tome se održava redoslijed opisan u Kur’anu. Ajet 23:14 završava se rastom organizma u utrobi, nakon čega slijedi rođenje. Ajet 22:5 dodaje još jedan detalj o embriju. U ovom ajetu “mudga” se kvalificira frazom “djelimično formiran i djelomično neformiran.” Kao što se vidi iz gornjih naznaka naša moderna posmatranja embrionalnog razvoja, otkrila su kako se različite strukture i organi razvijaju jedan za drugim kroz diferencijaciju.

(23:112,113) RELATIVNOST U KUR’ANU

Zaključci, kojima nas vode otkrića savremene nauke, pokazuju da vrijeme nije jedna apsolutna činjenica, kao što pretpostavljaju materijalisti, već samo relativna percepcija. Ono što je još interesantnije je da je ova činjenica u Kur’anu saopštena ljudima prije 14 stoljeća. U Kur’anu, dakle, imamo različite reference za relativnost vremena. U nekim ajetima ima indikacija da ljudi vrijeme opažaju različito i da oni ponekad vrlo kratak vremenski period vide kao dugačak. Slijedeći razgovor ljudi za vrijeme Sudnjeg dana je dobar primjer za ovo:

112. (Allah) će reći: “Koliko ste ostali na Zemlji, računajući godine?” 113. Reći će: “Ostali smo dan ili dio dana. Ta pitaj one koji su brojali!” 114. (Allah) će reći: “Ostali ste samo malo, kad biste znali!” (Kur’an, 23:112-114)

U nekim drugim ajetima navedeno je da vrijeme može teči različitim brzinama u različitim okolnostima.

“I požuruju te s kaznom. A neće Allah prekršiti obećanje Svoje. I uistinu, dan je kod Gospodara tvog kao hiljadu godina od onog što računate.” (Kur’an, 22:47)



“Penju se meleci i Duh Njemu, u danu čija je mjera pedeset hiljada godina.” (Kur’an, 70:4)

Ovi ajeti su čista manifestacija relativnosti vremena. Činjenica da je ovo rezultat dostignuća nauke 20-og vijeka, a u Kur’anu objavljen prije 1400 godina je indikacija da je Kur’an Objava od Allaha, koji obuhvata i svo vrijeme i sav prostor.

(24:35) NUKLEARNE REAKCIJE U ZVIJEZDAMA

Masivne novoformirane zvijezde se grče pod vlastitim gravitacionim pritiskom. Kao rezultat toga njihove centralne zone postaju gušće i zbog toga vruće. Kada se materijal u centru zvijezde dovoljno zagrije, da budemo precizni, najmanje 7 miliona stepeni Kelvina, počinju nuklearne reakcije. Te reakcije, koje su slične onima u hidrogenskoj bombi, nastavljaju se sve dok živi zvijezda. One se jasno razlikuju od običnog sagorijevanja (npr. gorenja drveta). Ono što se stvarno događa unutar zvijezde jeste pretvaranje vodika u helijum, sa oslobađanjem ogromne energije. To je upravo ono što Kur’an opisuje riječima: “Allah je Svjetlost nebesa i Zemlje! Primjer svjetla Njegovog je kao udubina, u njoj svjetiljka, svjetiljka u staklu, staklo - kao da je ono zvijezda blistava; pali se od drveta blagoslovljenog, masline, ne istočne, niti zapadne. Gotovo da ulje njegovo zasija, a da ga vatra ne dotakne. Svjetlost nad svjetlošću! Allah vodi svjetlu svom koga hoće i Allah navodi primjere ljudima; a Allah je o svakoj stvari Znalac.” (Kur’an, 24:35)

Ovaj ajet spominje zvijezdu, njeno gorivo i reakciju, koja nije sagorijevanje (vatra). Ukratko rečeno, ono o čemu govori ajet je tačan opis nuklearne reakcije, koja se događa u zvijezdi. Ove nuklearne reakcije prouzrokuju da zvijezda u prostor odašilje sve vrste radijacije, počevši od X-zraka, gama zraka u području kratkih talasa, i radio talasa. Vidljivi dio ovih talasa, koji se nalaze između ultravioletnih i infracrvenih mi nazivamo Sunčevom svjetlošću. Prva generacija zvijezda sastojala se od vodonika i nešto malo helijuma (2% njihove mase), koje su bile stvorene “Big-bangom.” Druga generacija zvijezda i planeta nasljeđuju otpadne proizvode davno umrlih zvijezda (helijum, ugljik, azot, kisik itd.) i uvrštavaju ih u svoje strukture. Treća generacija zvijezda je ista, samo što one više sadrže otpadnog galaktičkog materijala. Obzirom da je ugljik prisutan u skoro svim zvijezdama (crveni patuljci su diskutabilni pošto to mogu biti zvijezde prve generacije, koje su preživjele do današnjeg dana), on može biti iskorišten u fuzijskim reakcijama pri različitim temperaturama. Postoji lanac od šest reakcija, koje se događaju pri temperaturi 10 miliona kelvina u svakoj zvijezdi glavnog niza druge generacije.

(24:40) DUBINSKE MORSKE STRUJE



U Kur’anu časnom čitamo:

“Ili kao tmine u moru dubokom, prekriva ga talas, iznad njega talas, iznad njega oblaci. Tmine, jedna iznad druge. Kad bi izvadio ruku svoju, jedva bi je vidio! A onaj kome Allah ne načini svjetlo, tad nema za njega svjetla nikakva.” (Kur’an, 24:40)

U 17-om vijeku ljudi su počeli da se bave gradnjom jedne vrste podmornica. Prvo jedno takvo sredstvo, koje se našlo pod vodom, sagradio je Kornelis Drebbel, dvorski inženjer iz Engleske, a to je demonstrirano na rijeci Temzi 1620. godine. Od tada pa nadalje razvoj podmornica se nastavio do 20-og vijeka. 1954. godine prva nuklearna podmornica postala je realnost. Proučavanjem mora došlo se do zaključaka da vode koje leže ispod površinskih talasa nisu u stalnom miru i nepokretnosti, kao što se zamišljalo. Nasuprot tome postoje podvodne struje nazvane dubinske morske struje, koje nekada mogu biti tako jake, da preslažu sedimente na okeanskom dnu. Kako je Muhammed a.s. znao o ovim podvodnim strujama stoljećima prije nego što su ljudi izmislili potrebne alate za podmorska istraživanja?

’Reci: “Objavio ga je Onaj koji zna tajnu na nebesima i Zemlji. Uistinu, On je Oprosnik, Milosrdni.” (Kur’an, 25:6)

(24:40) TAMA DUBOKOG MORA

“Ili kao tmine u moru dubokom, prekriva ga talas, iznad njega talas, iznad njega oblaci. Tmine, jedna iznad druge. Kad bi izvadio ruku svoju, jedva bi je vidio! A onaj kome Allah ne načini svjetlo, tad nema za njega svjetla nikakva.” (Kur’an, 24:40)

U vezi sa gornjim ajetom treba napomenuti da su naučnici pod pojmom “tmina iznad tmine” smatrali postepenu separaciju svjetlosnog spektra u okeanu do postizanja konačnog mraka. Drugim riječima, u jednoj dubini područje žutog potiskivano je žutom tamom. Na drugoj dubini crveno područje potiskivano je crvenim mrakom, itd. Tama dubokog mora i okeana nalazi se na oko 200 m dubine i naniže. Na ovoj dubini skora da i nema svjetlosti. Na dubini ispod 1000 m uopće više nema svjetla.

(24:43) KUR’AN O OBLACIMA

Naučnici su proučavali razne vrste oblaka te su zaključili da se kišni oblaci oblikuju i formiraju prema konačnim sistemima i određenim koracima, koji su vezani za tip vjetra i same oblake. Jedna vrste kišnih oblaka su kumulonimbusi, koje obično prati grmljavina. Meteorolozi su proučavali kako se formiraju kumulonimbusi i



kako proizvode kišu, grad i munju. Utvrdili su da kumulonimbusi prolaze kroz slujedeće faze do kiše:

1. Oblake goni vjetar: kumuloninbus se počinje formirati kad vjetar potjera male dijelove oblaka (kumulusa) u zonu gdje se ti oblaci pretvaraju. 2. Spajanje: zatim se mali oblaci spajaju, tvoreći veći oblak. 3. Gomilanje: kada se spoje mali oblaci, povećava se uzgon u većem oblaku. Uzgon blizu centra oblaka je jači od onog na krajevima. Taj uzgon prouzrokuje da tijelo oblaka raste u visinu, te se on nagomilava. Ovaj vertikalni rast prouzrokuje da se tijelo oblaka proteže u hladnije zone atmosfere, gdje se formiraju kišne kapljice i grad, i rastu sve više i više. Kada te kapljice vode postanu preteške za uzlaznu struju, one počinju da padaju iz oblaka kao: kiša, grad, itd. Allah dž.š. u Kur’anu kaže (primijetite važan detalj):

“Zar ne vidiš da Allah goni oblake, zatim ih spaja, potom ih čini gomilom, pa vidiš kišu izlazi iz sred njih. I spušta iz neba, s brda (oblaka) u njemu nešto grada, pa pogađa njime koga hoće, a otklanja od koga hoće. Skoro da bljesak munje Njegove oduzme vidove.” (Kur’an, 24:43)

Meteorolozi nisu tako davno došli do saznanja o detaljima formiranja oblaka, njihovoj strukturi i funkcionisanju. Sada se u te svrhe koristi savremena oprema, kao avioni, sareliti, kompjuteri, baloni i druga porema za proučavanje vjetrova i njihovih smjerova, za mjerenje vlažnosti i njene promjene, za određivanje nivoa i promjena atmosferskih pritisaka.

(24:43) GRAD I MUNJA

Nakon osvrta na oblake i kišu ajet 24:43 govori o gromu i gradu: “I spušta iz neba, s brda (oblaka) u njemu nešto grada, pa pogađa njime koga hoće, a otklanja od koga hoće. Skoro da bljesak munje Njegove oduzme vidove.” (Kur’an, 24:43)

Meteorolozi su utvrdili da se kumulonimbusi, koji proizvode grad, protežu u visinu od 7,5 do 9,0 kilometara kao planine, kao što Kur’an kaže: “I spušta grad sa planina…” Ovaj ajet nameće jedno pitanje. Zašto ajet povezuje “munju Njegov” za grad? Da li to značI da je grad jedan od glavnih faktora u nastanku munje? Pogledajmo šta knjiga pod naslovom “Meteorologoja danas” o ovome kaže: “Oblaci dobijaju naelektrisanje kad grad pada kroz njegovo područje



super ohlađenih kapljica i ledenih kristala. Kako se tečne kapljice sudaraju sa gradom, one se pri kontaktu smrzavaju i otpuštaju latentnu toplotu. Ovo održava površinu grada toplijom od okolnih ledenih kristala. Kad grad dođe u kontakt sa ledenim kristalom, događa se važan fenomen. Elektroni poteku sa hladnijeg predmeta na topliji. Otuda grad postaje negativno naelektrisan. Isti efekat se događa, kad super ohlađene kapljice dođu u kontakt sa djelovima grada.

Te lakše pozitivno naelektrisane čestice uzgonska struja diže u gornji dio oblaka. Grad ostavljen sa negativnim naelektrisanjem pada na dno oblaka, tako da donji dio oblaka postane negativno naelekrisan. To negativno naelektrisanje se prazni u vidu munje u Zemlju." Iz ovoga zaključujemo da grad ima jednu od glavnih uloga u nastanku munje. Činjenice o munji nisu davno otkrivene.

(25:25) MELECI NA NEBESKIM KAPIJAMA

“Na Dan kad se rascijepi nebo oblacima, i meleci spuste (velikim) spuštanjem.” (Kur’an, 25:25)

“A na Dan kad pokrenemo brda i vidiš Zemlju istaknutu, i njih saberemo, tad nećemo ostaviti nijednog od njih.” (Kur’an, 18:47)

Kolapsirajući univerzum će možda biti uništen u vatrenoj kugli, sažimajući se u hropcu kojeg fizičari nazivaju “Veliki grč.” Pri tome će biti potrebno ukloniti ljude iz tog procesa. Svako ko bi ostao, povratio bi se u ništavilo, jer će vrijeme teči unazad. Sakupljanje ljudi i njihovo uklanjanje vjerovatno će učiniti meleci u “Velikom silasku.” Naše konačno putovanje kroz nebeske kapije desit će se kroz mnoge ravni i dimenzije. Riječ “terkebunne” (jahati, letjeti, ploviti), koja je u Kur’anu upotrijebljena za ovo putovanje, znači da ćemo se kretati leteći s nečim, ili na nečemu, ploviti. Allah najbolje zna! “Sigurno ćete prelaziti iz sfere u sferu.” (Kur’an, 84:19)

(25:45,46) GOVOR SJENE



“Zar nisu vidjeli da ono što je Allah stvorio od stvari baca sjene svoje desno i lijevo, pokorno Allahu, i oni su ponizni?” (Kur’an, 16:48)

“Zar ne vidiš - Gospodar tvoj, kako izdužuje sjenu? A da hoće, sigurno bi je učinio nepomičnom; potom činimo nad njom Sunce pokazivačem; Zatim je privlačimo Sebi privlačenjem lagahnim.” (Kur’an, 25:45,46)

Možda zvuči čudno, ali sjena zaista može govoriti. Naravno ne doslovno, ali promatramo li sjenu, njenu dužinu i razlike dužine tokom dana, ona će nam otkriti mnogo toga. Na primjer, nađemo li se na ekvatoru u podne kada je Sunce u zenitu, iznad naše glave, uzalud ćemo oko sebe tražiti sjenu. Ni mi, ni okolni predmeti neće za sobom “vući” svoju sjenu. Na srednjim geografskim širinama to se nikad neće dogoditi. Sjena će u podne biti duža ili kraća, ali će uvijek biti prisutna.

Odgovor na pitanje, zašto, leži u činjenici da u našim geografskim širinama Sunce nikada ne dostiže zenit. Najveću visinu dostigne na prvi dan ljeta odnosno na dan solsticija kada je u zenitu na tzv. Rakovoj obratnici, tj. na 23,5 stepeni sjeverne širine. Jednako tako kada je u našim širinama prvi dan zime Sunce doseže zenit u podne na svim mjestima koja se nalaze na Jarčevoj obratnici tj. na 23,5 stepena južne geografskim širine. Jedino između obratnica u granicama tzv. “žarkog pojasa” moguće je u podne izgubiti svoju sjenu. Na polu će naravno, sjena dostići svoju maksimalnu duljinu, jer se Sunce maksimalno na obzor podigne 23,5 stepeni. Najmanja dužina sjene na polu iznosi više od dvostruke visine predmeta, jer se Sunce cijeloga dana kreće gotovo paralelno s horizontom, sjena će čitavog dana biti jednake dužine. Tu ćemo ovoga puta stati, mada je govor sjene daleko bogatiji. Sjetimo se samo one zagonetke kako izmjeriti visinu piramide uz pomoć štapa.

(25:53) BARIJERA MEĐU VODAMA

Kur’an spominje da postoje barijere među morima koja se susreću.

“Pustio je mora dva - susreću se, Između njih je berzeh, ne prelaze (ga).” (Kur’an, 55:19-20)

Ali, kada Kur’an govori o vododjelnici između slatke i slane vode, on spominje postojanje “zabranjene brane”. Bog kaže u Kur’anu:



“I On je Taj koji je pustio dva mora: ovo pitko, slatko, a ovo slano, gorko; i načinio je između njih dvoje berzeh i prepreku nesavladivu.” (Kur’an, 25:53)

Čovjek se može upitati zašto Kur’an spominje podjelu kad govori o prepreci između slatke i slane vode, a ne spominje je kada govori prepreci između dva mora? Tradicionalno za ove ajete postoje dva tumačenja. Kur’an navodi da postoji barijera između mora, značeći da će ta barijera spriječiti mora da pređu jedno u drugo, ili da preplave jedno drugo. Zastupnici drugog mišljenja se pitaju kako može postojati barijera između mora, a da jedno ne prelazi u drugo, jer ajet pokazuje da se mora susreću? Oni su zaključili da se mora ne susreću i potražili su drugo značenje izraza “meredže.”

Međutim, moderna nauka nam sada pruža dovoljno informacija o ovom pitanju. Savremena nauka je otkrila da u zonama, gdje se susreću dva različita mora, da između njih postoji barijera. Ta barijera dijeli dva mora tako da svako od njih ima različitu temperaturu, slanost i gustoću. Npr. voda Mediterana je topla, slana i manje gusta u odnosu na vodu Atlanskog okeana. Kada mediteranska voda uđe u Atlanski okean preko Gibraltarske međe, ona se kreće nekoliko stotina kilometara u Atlantik na dubini oko 1000 m noseći svoje karakteristike. Na ovoj dubini voda Mediterana se stabilizira. Mada postoje veliki talasi, jake struje i plime u tim morima, vode se ne miješaju, niti prelaze ovu barijeru. Moderna nauka je otkrila da je na ušćima, gdje se susreću slatka i slana voda, situacija nešto drugačija od one kada se susreću dva mora. Otkriveno je da ono što razlikuje slatku vodu od slane u ušćima jeste “pycnocline zona sa naznačenim diskontinuitetom gustoće razdvajanja dvaju slojeva”. Ova podjela (zona separacije) ima drugačiji salinitet i od slatke i od slane vode. Ovi podaci su ne tako davno utvrđeni korištenjem napredne opreme za mjerenje temperature, saliniteta, gustoće, itd. Ljudsko oko ne može vidjeti razliku između dva mora koja se dodiruju, naprotiv, nama se oba mora čine kao jedno homogeno more. Isto tako ljudsko oko ne može vidjeti podjelu voda na ušćima na tri vrste: svježu vodu, slanu vodu i zonu separacije.

(27:88) KRETANJE ZEMLJE U PROSTORU



Zemlja rotira oko ose koja se pruža od južnog do sjevernog pola. Glavna sila koja djeluje na Zemlju, je gravitaciona sila Sunca. Pošto ova sila djeluje na centar mase Zemlje, ona ne proizvodi nikakvo uvijanje u odnosu na osu rotacije, pa se tako ugaoni moment ne može promijeniti. Osa rotacije Zemlje nageta je u odnosu na ravan koju formira orbita Zemlje oko Sunca (ekliptika), što je dalo mogućnost da se na planeti razvije život. Taj nagib Zemljine ose prouzrokuje promjenu godišnjih doba. Rezultat je različitost klime u ljetnom i zimskom periodu na istoj geografskoj lokaciji. To je zbog toga, što je ugaoni moment vezan za Zemljinu skoro kružnu trajektoriju oko Sunca sačuvan pa je potrebno tačno pola godine svake godine da Zemlja pređa sa jedne strane Sunca na drugu. Zemlja rotira oko Sunca, pri čemu joj je za pun krug potrebno 365,25 dana. Da planeta nije nagnuta svojom osom, polovi bi bili uronjeni u stalni hladni mrak, što bi sprečavalo sezonsko topljenje polarnog leda.

Rotacija Zemlje oko Sunca nije bila poznata u VII-om stoljeću. U to vrijeme se još uvijek mislilo da je Zemlja nepokretni planet u centru univerzuma. Pošto je bilo očigledno da se nebom kreću: Sunce, Mjesec, zvijezde, smatralo se da se svi oni kreću oko Zemlje. Kretanje Zemlje u prostoru potvrđeno je slijedećim ajetom:

“I vidiš planine, misliš nepokretne su, a one se kreću kretanjem oblaka. Djelovanje je Allaha Koji je usavršio svaku stvar. Uistinu! On je o onom šta činite Obaviješteni.” (Kur’an, 27:88)

Obzirom da se Zemlja kreće u prostoru, tako se sve zajedno s njom kreće, uključujući i planine.

(29:41) KUĆA PAUKOVA

Pauk po nazivu dinopis ima razvijenu vještinu lova. Umjesto da plete nepokretnu mrežu i da čeka na žrtvu, on isplete malu neuobičajenu mrežu, koju on baci na žrtvu. Nakon toga on čvrsto uplete žrtvu u tu mrežu. Zarobljeni insekt ne može učiniti ništa da se izvuče. Mreža je tako savršeno konstruisana, da se insekt sve više zapetljava, što se više pokušava izvaditi. Da bi uskladištio hranu, pauk obavija žrtvu sa dodatnim nitima kao da je pakuje. Kako ovaj pauk načini tako izuzetnu mrežu po njenom dizajnu i hemijskoj strukturi? Nemoguće je za pauka da je on takvu vještinu stekao



koincidencijom, kao što tvrde evolucionisti. Pauk je lišen sposobnosti učenja i pamćenja i čak nema mozga da bi izveo te stvari. Jasno, takvu sposobnost je pauku dao njegov Stvoritelj Allah dž.š, Svemoćni.

U nitima pauka sadržana su prava čuda. Paukova nit sa prečnikom manjim od hiljaditog dijela milimetra pet puta je jača od čelične žice iste debljine. Još jedna značajna karakteristika ove niti je što je izuzetno lahka. Težina te niti, dovoljno duge da opaše svijet je svega 320 grama. Čelik, koji se specijalno proizvodi u industriji je jedan od najjačih materijala. Ipak, pauk u svom tijelu može proizvesti daleko jaču nit od čelične. Dok čovjek proizvodi čelik, on koristi višestoljetno znanje i tehnologiju. A koje znanje i tehnologiju koristi pauk dok pravi svoju nit? Kao što vidimo, sva tehničko-tehnološka sredstva, koja su na raspolaganju čovjeku, zaostaju iza pauka. Pa ipak, i nakon svega, iz perspektive čovjeka paukova kuća je najslabija kuća.

“Primjer onih koji uzimaju mimo Allaha zaštitnike, je kao primjer pauka koji isplete kuću. A uistinu - od najslabijih kuća je kuća paukova - kad bi znali!” (Kur’an, 29:41)

(30:2,3) NAJNIŽA TAČKA NA ZEMLJI

Jedna interesantna činjenica, vezana za najveću depresiju na Zemlji, spomenuta je u slijedećem kur’anskom ajetu:

“Poraženi su Bizantinci, U zemlji najnižoj, a oni će poslije poraza svog, pobijediti, Za nekoliko godina - Allahova je naredba prije i poslije - a tog dana radovat će se vjernici.” (Kur’an, 30:2,3) Sada je poznato da je ta zona blizu Mrtvoga mora - koja je bila scena tih bitaka, najniže mjesto na Zemlji ispod morskog nivoa. Kur’an se osvrće na Mrtvo more u različitom kontekstu, vezanom za kazivanje o Lutu a.s. Lut, koji je bio amidžić Ibrahima a.s. bio je vjernik i Ibrahimov sljedbenik. Kada je Ibrahim napustio svoj dom u Kaldeji i otišao u Siriju i Palestinu, Lut je sa njim krenuo u dobrovoljno izgnanstvo. Narod Lutov, koji je bio ogrezao u nemoralu, njemu se smijao govoreći:

“Zar vi uistinu pristupate ljudima i presjecate put, i činite u sastajalištu svom ružno? Tad je bio odgovor naroda njegovog samo što su rekli: “Daj nam kaznu Allahovu, ako si od istinitih!” (Kur’an, 29:29)



Kur’an iznosi priču kako je Bog uništio stanovnike tih gradova, izuzev Luta i vjernika koji su ga slijedili:

“Uistinu, Mi smo ti koji će spustiti na stanovnike ovog grada kaznu s neba, zbog toga što su griješili.” I doista smo od njega ostavili znak jasan za ljude koji razmišljaju.” (Kur’an, 29:34,35)

Kazna je bila sumporna kiša, koja je u potpunosti prekrila gradove, s mogućim zemljotresom ili vulkanskom erupcijom. Danas je čitav trakt istočne strane Mrtvog mora, gdje su se nalazili gradovi Sodoma i Gomora, pokriven sumpornim solima, gdje ne mogu opstati ni životinje niti biljke. Mrtvo more se na arapskom zove “Bahr Lut” , što znači Lutovo more. To je scena krajnje pustoši, koja stoji kao trajan sibmol uništenja. Izraz “edna” u ajetu znači istovremeno najbliži i najniži. Komentatori Kur’ana, neka je Allah zadovoljan njima, su bili mišljenja da se izraz “ednal-erd” odnosi na najbližu zemlju Arabijskom poluostrvu. Pa ipak ne možemo izbjeći i drugo značenje ove riječi. Na ovaj način Kur’an jednoj riječi daje više značenja. Najniža tačka na Zemlji je upravo ovo mjesto, koje je svjedok bitke u kojoj su poraženi Rimljani, a koje je 408,13 metara ispod morskog nivoa.

(30:22) RAZLIČITOST LJUDI

“I od znakova Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje, i različitost jezika vaših i boja vaših. Uistinu, u tome su znaci za učene!” (Kur’an, 30:22)

“O ljudi! Uistinu, Mi smo vas stvorili od muška i ženska, i učinili vas narodima i plemenima, da biste se upoznavali. Uistinu! Najplemenitiji od vas kod Allaha, je najbogobojazniji između vas. Uistinu, Allah je Znalac, Obaviješteni.” (Kur’an, 49:13)

Rasne i jezičke razlike među ljudima nisu razlozi za diskriminaciju. Allah jednostavno opisuje ove razlike kao dio Njegove stvaralačke moći i On ne ističe ni jednu rasu kao superiorniju u odnosu na druge rase. Naglasak ajeta 49:13 jeste, ustvari, da naučimo komunicirati jedni sa drugima.


M E T E O R I T I U N O V I J E M D O B U

METEORITES

PEEKSKILL (October 9, 1992) On October 9, 1992 a fireball brigh like the full moon (-12) was observed in Northern America. The cosmic body ended its flight on a car in Peekskill (NY, USA) and a meteorite (H6) of 12.4 kg was recovered. The event was recorded by 16 video cameras and this allowed to infer the orbit of the parent body.

The Peekskill Meteorite - image from Swiss Meteorite Lab

The Peekskill Consortium is (in alphabetical order):

Martin Beech, Campion College, University of Regina. Peter Brown, Department of Physics, The University of Western Ontario.

Zedenek Ceplecha, Ondrejov Observatory, Czech Republic. Robert Hawkes, Department of Physics, Engineering and Geology, Mount Allison University.

Kaspar Mossman, Department of Physics, Engineering and Geology, Mount Allison University. George Wetherill, Carnegie Institute of Washington, Department of Terrestrial Magnetism.

1. Introduction: the story of the fireball and meteorite.

The events surrounding the fall of the Peekskill meteorite on October 9th, 1992 are quite remarkable. Not only did the meteorite announce its arrival by hitting a parked car in suburban Peekskill, New York, but also the fireball that proceeded the fall of the meteorite was videographed by at least 16 independent videographers.

Eyewitness accounts indicate that the fireball associated with the Peekskill meteorite first appeared over West Virginia at 23:48

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/meteorites.htm (1 of 5) [20.11.2008 12:42:22]

http://www.meteorite.ch/welcome.htm


UT (+/- 1 min.). The fireball, which traveled in an approximately northeasterly direction had a pronounced greenish colour, and attained an estimated peak visual magnitude of - 13 (comparable to the Full Moon). During a luminous flight time that exceeded 40 seconds the fireball covered a ground path of some 700 to 800 km (Brown et al, 1994).

The meteorite recovered at Peekskill, N.Y., (41.28 deg. N, 81.92 deg. W) had a mass of 12.4 kg and was subsequently identified as an H6 monomict breccia meteorite (Wlotzka, 1994). The video record suggests that the Peekskill meteorite probably had several companions, however, given the fireball's shallow angle of trajectory the fall ellipse is large. This fact coupled with the harsh terrain surrounds the Peekskill area would suggest that the recovery of related fragments is unlikely.

2. Atmospheric Flight - gross characteristics:

To date 16 videographic tapes showing the Peekskill fireballs passage through the Earth's atmosphere have been collected. It is our belief that more videos of this event probably exist - and we would welcome new observations.

An analysis of the fireball's atmospheric flight has been made from four of the 16 videos collected (Brown et al., 1994) At the beginning of the video record the meteoroid's velocity and height were 14.7 km/s and 46.6 km respectively.

At a height of ~ 41.5 km extensive fragmentation of the main meteoroid body took place. Differential aerodynamic drag subsequently caused a significant (greater than 20 km) longitudinal displacement of the fragments. A transverse displacement amounting to ~ 1km also developed in some smaller fragments. A dynamical mass of order 20 - 25 metric tons is inferred for the parent meteoroid. Radioisotope studies of the Peekskill meteorite (Graf et. al., 1994) suggest that the parent meteoroid had an initial radius somewhere between 50 and 100 cm. Spherical objects of this size would have masses between ~2 and 15 metric tons.

Prior to the main fragmentation event the video observations indicate a significant wake behind the main body of the fireball. A distinctive 'flickering' is also apparent in the wake, and periodic disconnection events take place with an average frequency of 6 Hz. The disconnection events may be due to the rotation of the parent body, or they may reflect a hydrodynamic instability in the wake - ambient boundary.

In addition to the wake flickering phenomena, and the fragmentation event, the video record also shows two, time-resolved flares. The most pronounced flare occurred at a height of ~ 36.4 km and lasted for just 1/3rd of a second. An investigation of the grain sizes that might produce the required lag (~3km behind the leading body) and flare duration indicate the ejection of about 1000 grains each of mass 1g.



The Peekskill fireball. This photograph, taken by S. Eichmiller in Altoona P.A., was taken after the catastrophic fragmentation of the main meteoroid body. Note the large transverse displacement of the smaller fragments.

3. Atmospheric Flight - electrophonic sounds:

While we were not primarily concerned with collecting eyewitness accounts of the fireball that proceeded the Peekskill fall, we did receive many unsolicited reports and some of these noted the presence of electrophonic sounds.

The most detailed account that we received was that by Patsy Keith and family who observed the fireball from a car near Altoona, Pennsylvania. The sound was described as a "crackling sound like that of a sparkler." The sound lasted for about 10 seconds and was audible for several seconds after the first major fragmentation event.

4. Orbit of Parent Body:

The Peekskill meteorite is the fourth meteorite in history for which there is a known orbit. The orbital parameters are given below. The parent body of the Peekskill meteorite had an aphelion distance of 2.1 au, which indicates that it was periodically placed at the inner edge of the main asteroid belt.

Orbital Parameter Reduced Value Error TermsSemimajor axis 1.49 AU 0.03 AUEccentricity 0.41 0.01Perihelion distance 0.886 AU 0.004 AUArgument of perihelion 308 deg. 1 deg.Long. ascending node 17.030 deg. 0.001 degInclination 4.9 deg. 0.2 deg.Orbital period 1.82 yr 0.05 yr.

Table. Orbital parameter for the Peekskill meteoroid before Earth impact.



The errors terms are +/- 2 times one standard deviation. The factor of 2 is introduced to allow for the possibility of uncorrected systematic errors.

Figure: Orbit of the Peekskill meteorite's parent body.

The diagram shows the orbit of the Peekskill (PK) meteorite. Also shown are the orbits for the Lost City (LC) meteorite, the Innisfree (IN) meteorite and the Pribram (PR) meteorite. Axes scale is in astronomical units. The long thin line from the center is in

the direction of the Vernal Equinox.

The parent body of the Peekskill meteorite encountered the earth 41 +/- 1 days after its last perihelion passage. The Earth-meteoroid encounter geometry was such that had the meteoroid been ~ 40km higher at perigee it would have skimmed through the Earth's atmosphere and returned to space.

5. Final Remarks:

The video observations of the fireball, which proceeded the fall of the Peekskill meteorite, have provided a great wealth of hitherto unavailable data. The high-time resolution, and multi-station aspect of the collected video data has enabled us to study in unprecedented detail the passage of a large meteoroid through the Earth's atmosphere. Our study of this most interesting event continues.

6. References:

Brown, P. (+ consortium), 1994. Nature, 367, 6524 - 626. (Original results presented in this paper) Beech, M. (+ consortium), 1995, Earth, Moon and Planets, 68, 189 - 197. (Up-date of work since first paper) Graf, Th. et. al., 1994. Meteoritics, 29, 269 - 470. Wlotzka, F. 1994. Meteoritical Bull. # 75, Meteoritics, 28, (5), 692.

LUGO (January 19, 1993)



On January 19, 1993, a very bright bolide (peak magnitude -23) crossed the sky of Northern Italy, ending with an explosion approximately over the town of Lugo (Emilia Romagna, Italy). The explosion (14 kton of energy) generated shock waves which were recorded by six local seismic stations. We can summarize some features of the Lugo bolide: it had a grazing trajectory in the atmosphere, it was probably a carbonaceous chondrite, but it exploded at a height higher than usual and with a single airburst, without fragmentations. The recent discovery by the NEAR probe of a carbonaceous asteroid (253 Mathilde) with a very low density (about 1300 kg/m^3) suggests the existence of porous bodies (i.e. bodies with internal cavities) among asteroids. If we assume that the Lugo bolide was a porous carbonaceous chondrite, we have a body which was probably stronger than a cometary fragment, but which could explode at a higher altitude than those typical for stony objects, because of its porosity. It is very likely that porosity increases the burst efficiency: when ablation removes the surface of the body, cavities may appear which increase the aerobraking and generate a sudden deceleration. The kinetic energy then is rapidly transformed into heat, so that the body bursts within a scale height (FIGURE; image credit: R. Baldini). Reference: L. Foschini: On the airburst of large meteoroids in the Earth's atmosphere - The Lugo bolide: reanalysis of a case study. Astronomy and Astrophysics 337, (1998), L5.


http://www-th.bo.infn.it/tunguska/impact/sism.html

http://near.jhuapl.edu/

http://www-th.bo.infn.it/tunguska/impact/fig5_2.jpg

Momci iz Brazila i NLO


BOB PRATT www.bobpratt.orgPREVEO: KREŠIMIR JUKIĆ


Brazilski general koji se zainteresirao za NLO-e zbog filma Američkog vojnog zrakoplovstva proveo je zadnjih trideset i šest godina života javno tvrdeći da NLO-i postoje zato što ih je vidio preko šezdeset, od kojih neke izbliza. «Ja ne VJERUJEM da su NLO-i stvarni. Ja ZNAM da jesu.», rekao je Alfredo Moacyr Uchoa, bivši zamjenik direktora brazilske Vojne akademije, brazilskog ekvivalenta West Pointa.General Uchoa kritizirao je dužnosnike i znanstvenike koji tvrde da oni ne postoje. «Vidio sam NLO-e i bio sam u kontaktu s njima Kad ih milijuni ljudi viđaju, a svjetske vlade i znanstvenici kažu 'Ne, vi ih ne vidite', to je loše, vrlo loše... Znanstvenici najradije ne bi razmišljali o NLO-ima, zato što bi to bila prava revolucija za njihovu znanost. To ugrožava strukturu znanosti. To je razlog zašto ih znanstvenici ne žele proučavati, pa čak ni priznati. Ali dugoročno će to učiniti.» Tijekom intervjua u svom domu u Braziliji rekao je da se živo sjeća kako se prvi put zainteresirao za NLO-e. U to vrijeme bile su mu pedeset i četiri godine. «1960, dok sam bio student na našoj Visokoj ratnoj školi, svi studenti pozvani su u Američku ambasadu da pogledaju film koji je snimilo Američko vojno zrakoplovstvo. Na filmu smo vidjeli velik događaj - puno objekata iznad Washingtona 1950-ih - koji je bio zabilježen radarom. Vidio sam to i bio sam nadahnut, zainteresiralo me. Američko vojno zrakoplovstvo ne bi poslalo taj dokument da nije bio istinit. Zato sam bio impresioniran i odlučio proučiti to pitanje ako mi se ikada ukaže prilika.» General Uchoa otišao je u mirovinu nakon više od četrdeset godina provedenih u vojsci. Zadnjih dvadeset i pet godina svoje karijere bio je profesor strojarske mehanike na Akademiji. Također je bio predstojnik Katedre za matematiku, a dvanaest godina bio je zamjenik direktora Akademije koja je smještena u blizini Ria de Janeira. Glasnogovornik Vojnog zrakoplovstva u Pentagonu priznao je da je Vojno zrakoplovstvo snimilo film na temelju projekta Plava knjiga koji se bavio istraživanjem NLO-a nakon slavne «invazije» NLO-a nad Washingtonom D.C. 1950. Međutim, ni on ni bilo tko drugi iz Američkog veleposlanstva u Brazilu nije se sjećao da je film bio prikazan u Brazilu. PRVA VIĐENJA 1968. GODINE Za generala Uchou prilika da osobno prouči NLO-e pojavila se 1968. nakon što se preselio u Braziliju, glavni grad države. «Kada sam stigao ovamo, moj sin, koji je vojni časnik, znao je da su se na farmi u blizini mjesta Alexania dogodile određene stvari. On na tom mjestu nikada nije vidio ništa, ali je znao da su drugi vidjeli. Upoznali su me s vlasnikom farme. Organizirali smo grupu i započeli s našim istraživanjima na tom području u ožujku 1968.» «Alexania je daleko odavde, oko sto i dvadeset kilometara zapadno od Brazilije. Tako je to bilo dugo putovanje od dvjesto i četrdeset kilometara vožnje noću, tamo i natrag dva ili tri

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/Momci_iz%20Brazila_i_NLO.htm (1 of 3) [20.11.2008 12:42:24]


puta tjedno. Bilo nas je osam, uključujući mene i vlasnika farme. Imali smo tri pripadnika vojske - uključujući i mog sina koji je tada bio poručnik, a sada je bojnik - njegovog prijatelja, bojnika vojnog zrakoplovstva, profesora fizike, profesora prava i druge iz različitih struka.» «Prvi kontakt dogodio se 22. srpnja 1968. Bio je izvanredan. Bilo nas je osam prijatelja, i jasno smo vidjeli objekt ispred nas koji je isijavao intenzivnu plavkasto-bjelkastu svjetlost. Zatim je objekt brzo nestao i smjesta se pojavio desno od nas na višoj točki u planinama. Kad smo se počeli koncentrirati na novi položaj, nestao je i vratio se na prvi položaj. Kasnije se objekt podigao prema nebu do visine od možda dvjesto metara i odande je osvijetlio cijelo područje na kojem smo bili. Od tog dana nadalje sljedećih deset mjeseci, svake noći kad smo tamo odlazili imali smo prilike vidjeti izvanredne fenomene. Vidjeli smo ga barem šezdeset, možda i stotinu puta. Napisao sam knjigu o tome.» U knjizi, koja se zove «Parapsychologv and Flving Saucers, The Alexania case» («Parapsihologija i leteći tanjuri, slučaj Alexania»), general Uchoa detaljno je opisao najspektakularnija viđenja. U svakom od opisanih slučajeva identificirao je sve osobe koje su bile prisutne s njim prilikom svakog viđenja. Među njima su bili pripadnici vojske i profesionalni poslovni ljudi. Jedan od njih bio je dr. Oswaldo Franca, profesor prava sa Sveučilišnog centra u Braziliji. «Sve što je napisao istina je.», rekao mi je dr. Franca. «General Uchoa, ja i ostali odlazili smo tamo više puta tjedno, i bili smo u prilici vidjeti mnoge svjetleće pojave. Mogu potvrditi istinitost ovog fenomena. Mnogo puta sam ga vidio vlastitim očima.« RAZMJENA SIGNALA S NLO-ima General Uchoa umro je 5. ožujka 1996, šest tjedana prije svog devedesetog rođendana. Kad sam ga intervjuirao 17. veljače 1979. rekao je da nikada ne bi bio pisao o onome što su on i ostali vidjeli kod Alexanie da je bio sam. Knjiga detaljno opisuje neke od bliskih susreta. «Vidio sam kako je jedan moj prijatelj došao na oko metar od bića iz tog objekta, a mi ostali promatrali smo s udaljenosti od otprilike 140 metara pomoću dalekozora. Nešto kasnije, osobno sam došao na deset do petnaest metara od objekta.* General Uchoa rekao je daje htio prići bliže i ući u letjelicu, ali ga posada nije pustila. «Bio sam vrlo blizu. Siguran sam da me nisu pozvali da uđem, i nisu napuštali objekt. Nisu otvorili vrata. Razgovarali su s nama pomoću svjetlosnih signala. Zatražio sam od njih da mi dopuste da uđem u NLO, ali nisu pristali. Na primjer, dali su mi tri signala koji su govorili da smijem prići bliže. Ali kad bih im poslao signal, dali bi mi dva do tri puta više signala nego što sam tražio. Primjerice, pomislio bih: 'Ako smijem prići, molim vas dajte mi tri signala i doći ću bliže i ući unutra', ali dali bi mi pet signala ili deset signala, ili nešto drugačije od onoga što sam tražio. Dakle, nisu me pristali pustiti unutra.* Viđenja su bila česta tijekom deset mjeseci, ali nakon toga su polako prestala, rekao je Uchoa: «1973. godine sam počeo doživljavati drugu vrstu iskustava, telepatska iskustva, telepatski način stupanja u kontakt s njima. Postao sam sposoban razumjeti ih na telepatski način. Njihove misli dolazile su mi među mojim mislima.*



General Uchoa rekao je da je od tih bića naučio da postoji mnogo grupa koje posjećuju Zemlju, većinom iz drugih zvjezdanih sustava, ali su neke iz našeg Sunčevog sustava. Većina njih, ali ne i svi, ne želi nam nikakvo zlo, rekao je. «Postoji mnogo različitih vrsta, mnogo grupa različitog podrijetla s različitim interesima. Taj narod s kojim smo bili u kontaktu na visokoj je duhovnoj razini i vrlo sU dobronamjerni. Oni nam ne žele nikakvo zlo. Ali druge nije briga za nas, druge posjetitelje iz otvorenog svemira. Ravnodušni su prema nama. Nije ih briga za nas. Žele proučavati naš planet, naše životne uvjete, naše životinje, naše biljke i tako dalje, ne obraćajući pažnju na nas kao odgovorne ljude. Zato ponekad mogu biti agresivni.* General Uchoa, koji je kasnije objavio još nekoliko knjiga o NLO-ima, rekao je da je moguće da na svijetu ima mnogo ljudi koji imaju ili su imali kontakte s bićima iz svemira. «Prije ili kasnije svi na svijetu imat će čvrste dokaze da su NLO-i stvarni i da dolaze iz svemira. Oni mi kažu da pripremaju otvoreniji kontakt i traže od nas da budemo strpljivi, da pričekamo još malo.*Što ljudi na Zemlji mogu učiniti? «Ništa drugo nego čekati.*, odgovorio je. :: Datum objave: 27.08.2006.


NATURALIS

NATURALIS

«Kad stvari besprijekorno djeluju, sile zbog kojih djeluju su nevidljive. Svemir je klasičan primjer toga. Bio je potreban genij da prepozna zakon kretanja i gravitacije koji je sada očigledan svakome od nas. Newtonov genij je bio upravo u tome što je vidio ono što je tako očigledno da je nevidljivo. Zakon i Svemira nikad se ne vide izravno»

Daniel Quinn: Izvan civilizacije

UVOD

Naturalis je projekt koji je u začecima. Stvaramo teoriju koja bi obuhvaćala mnoge fizikalne i filozofske aspekte. Teorija zadire dublje od već poznate fizikalne elementarnosti svijeta u kojem živimo te preko jednostavnih osnovnih pretpostavki stvara sebi temelje za razvoj.

Osim što iz druge perspektive objašnjava neke poznate fenomene, objedinjuje na neobičan, ali funkcionalan način filozofiju, fiziku, matematiku, deterministički kaos, etiku itd. Iako je teorija tek u procesu nastajanja, već se uočava u kojim se smjerovima može razvijati u budućnosti kao i područja raznih znanosti kojih se već dotakla. Unatoč svojoj opširnosti, teorija je jednostavna i temelji se na fundamentalnim i elementarnim pretpostavkama te zaključcima izvedenim iz njih.

ČESTICA PLINA

Znamo da mala promjena sustava s vremenom rezultira velikim promjenama u cijelom sustavu što može dovesti i do njegove neprepoznatljivosti.

Savršeno izolirana posuda sadržava plin. Plin se sastoji od čestica koje se u posudi gibaju i međusobno sudaraju. Pretpostavimo da u jednom trenutku možemo odrediti točno stanje promatranog plina u posudi, tj. točnu trenutnu brzinu i smjer svake čestice, sva ostala obilježja, te poznajemo i sve fizikalne zakone kojima čestice plina podliježu. Svi podaci se nalaze u savršeno preciznom kompjutoru. Pustimo čestice plina da se bez vanjskih utjecaja nastave gibati svojim putanjama. Budući da u svakom trenutku svaka čestica mora poštovati samo one zakone fizike koje i mi po pretpostavci poznajemo, možemo biti sigurni da ćemo znati ishod svake međučestične interakcije. U međuvremenu dok traje pokus, kompjutor ubrzano simulira stanje u posudi i predviđa točan položaj svake čestice sat vremena nakon početnog trenutka. Točno sat vremena nakon početka pokusa analiziramo trenutno stanje plina. Kompjutor je, naravno, potpuno točno predvidio stanje plina.

Sada vraćamo pokus na početak. Sve čestice zauzimaju početne položaje točno kao i prije sat vremena. Ali sada, deset minuta nakon početka «teleportiramo» novu česticu istog plina u posudu i ona tamo boravi do prvog sudara sa nekom od čestica. Tada je teleportiramo van. Nakon pedeset minuta (ukupno sat vremena nakon početka pokusa) ponovo analiziramo plin. Zaključak: čestice uopće nisu na položajima na kakvima su bile u prvom pokusu. Očito je da je isti kompjutor također mogao previdjeti kako će plin izgledati i u drugom pokusu.

Infinitezimalna promjena jednog, bilo kojeg entiteta unutar sustava obavezno rezultira potpunom promjenom cijelog sustava, moguće čak i do njegove neprepoznatljivosti.

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/naturalis.htm (1 of 24) [20.11.2008 12:42:37]

NATURALIS

BEŽIVOTAN SVEMIR

U ovom poglavlju pokušavamo uočiti kakav utjecaj na fizikalan Svemir mogu imati živa bića, preciznije bića sa sposobnošću odlučivanja. Prije nego uđemo u raspravu, navest ćemo jedan primjer: sa visine od pedeset metara pada na tlo plutena kugla (kugla relativno male mase koja bi, pogođena metkom, vidno promjenila putanju). Ako kugla pada u vakuumu pa prema tome zanemarimo i sve ostale atmosferske utjecaje (vjetar...), uvijek će pasti na istu točku na tlu. (ovdje je pojam padanja u istu točku samo dovoljno aproksimiran). Bez obzira koliko puta ponavljamo pokus, kugla uvijek pada kao i prvi put.

Nedaleko od kugle stoji čovjek sa puškom i promatra što se događa sa kuglom. U jednom trenutku nacilja kuglu i opali metak. Kugla, ako je pogođena, skreće sa svoje prirodno-fizikalne putanje. Ono što treba primjetiti je da fizika zna kako će pokus završiti sve dok se u njega ne umiješa živo biće (ne smatramo da je fizika živo biće, pa ''zna'' koristimo u najširem smislu te riječi). Možemo ubaciti i druge nežive vanjske utjecaje poput vjetra, trenja i slično. Važno je primjetiti da niti jedan prirodni zakon nije mogao predvidjeti u kojem će točno trenutku čovjek pucati na kuglu. To je ono što smo do sada doživljavali kao slobodna volja.

Do početka 20. stoljeća ljudi su smatrali da vrijedi sljedeća rečenica: ako točno znamo sadašnjost, možemo predvidjeti budućnost. Razvojem kvantne fizike se pokazalo da to ne vrijedi pa se počelo smatrati da je konkluzija netočna i da se iz kvantne fizike mogu izvući samo statistički podaci. No W. Heisenberg je primjetio da nije konkluzija netočna, nego premisa. Nemoguće je potpuno točno poznavati sadašnje stanje. Opće je poznato da svako mjerenje sustava, mijenja i njega samog. Prema tome, ako izmjerimo vrijednosti raznih veličina u sustavu, smjer u kojem će se one naknadno razvijati nije jednak onome kojeg mi predviđamo. Mi se u potpunosti slažemo da je nemoguće potpuno poznavati trenutno stanje. Razlog je upravo taj što ga moramo izmjeriti. Ali svaka zasebna čestica, dok se giba u prostoru, nalijeće na ostale čestice i s njima interagira.

Kako svaka čestica može besprijekorno znati u kakvom stanju treba izaći iz pojedine interakcije. Odgovor je: ne može. Nju vodi fizika. Fizika je prirodni zakon koji može poznavati stanje sustava bez mjerenja istog. Slikovito rečeno, fizika zna gdje su njene čestice bez da utječe na njih.

Može se ovo objasniti i na način da čestice nisu vođene od strane fizike, nego da svaka čestica ima u sebi ugrađena osnovna «pravila ponašanja» pa se prema njima orjentira u interakcijama. Kako god željeli gledati na ovu problematiku, dolazi se do istog, važnog zaključka: čestice nemaju slobodu biranja. Kada se elektron raspršuje na atomskoj jezgri, on ne može birati pod kojim kutem želi izletiti van. Sve ovo je bilo jasno, ali smo ipak željeli spomenuti.

Ukratko Niti jedan poznati prirodni zakon ne može uspješno predvidjeti ono što zovemo slobodna volja, a što je svojstveno za živa bića (točnije, bića koja imaju barem instinkte)

ODLUKE ŽIVIH BIĆA

Spomenuli smo da prirodni zakoni ne mogu predviđati jedino ponašanje živih bića. Za njih kažemo da imaju slobodnu volju. Slobodna volja bi bila svojstvo po kojem entitet koji ju ima, nema jednoznačno određeno ponašanje u nekoj situaciji. Ovdje pretpostavljamo da odluke mogu donositi sva i samo bića sa mogućnošću lokomotornog kretanja (to isključuje biljke i gljive, dok su prokarioti i monere dvojbeni što se tiče njihove mogućnosti samostalnog kretanja). Za biljku se ne može reći da odlučuje koga će oprašiti niti na kojem će mjestu rasti jer to u potpunosti ovisi o vanjskim utjecajima (vjetar, životinje, ljudi...). Bića sa mogućnošću kretanja su ljudi i čitav životinjski svijet. Životinje, kao i ljudi, donose odluke u životu. Npr. moglo bi se reći da lav odlučuje s kojom će se ženkom pariti ili koje će govedo iz krda napasti. Istina, on je vođen instinktima, ali vjerojatno ne bi svaki lav, kad bi mogao birati između više ženki, odabrao istu, ili napao isto


NATURALIS

govedo u krdu. On traži najslabije, ali može se reći da je procjena tjelesnih mogućnosti plijena ipak subjektivna.

Ukratko: Odluka živog bića: način na koji postupa živo biće (čovjek, životinja...) u bilo kojoj situaciji u kojoj se nađe te se iz bilo kojih razloga svjesno (čovjek) ili instinktivno (životinja) odlučuje za najprihvatljiviji.

SUDBINA

Zamislite da vam netko kaže da vam je suđeno da sutra umrete. Ako je to zaista vaša sudbina, onda ne bi smio postojati način da ju izbjegnete. No vi isti dan, ne čekajući sutrašnji, izvršite samoubojstvo. Time se, strogo gledano, vaša sudbina neće ostvariti (možda će se nekome ovaj primjer činiti premorbidan, ali uzet je zbog slikovitog prikaza problematike). Zaključak je da ono što ste saznali nije bila vaša prava sudbina. Za sada još nećemo otvarati pitanje postojanja sudbine, ali je sigurno da ako postoji, ne možemo je znati. Ako je znamo, imamo mogućnost promijeniti taj zapisani slijed događaja. Zapravo ono što možemo znati je najvjerojatniji slijed, ali nikada apsolutno precizno.

Naša definicija sudbine: Sudbina (pojedinca) je slijed događaja koji će se odvijati kao prirodno-logična posljedica njima prethodnih, a oblikuju se pod utjecajem pojedinca i/ili njegove okoline i nije moguće unaprijed odrediti način na koji će se odvijati.

NATURALIS

Važno je spomenuti da smo ovaj rad započeli pod pretpostavkom da Naturalis postoji, a sada ćemo objasniti što je to.

Ukratko, Naturalis je pravi prirodni zakon. Nama poznati prirodni zakoni kao što su fizika, matematika, kemija, biologija pa i znanosti poput ekonomije i sociologije, su njemu podređeni (subordinirani) podskupovi. Osim toga, Naturalis je zakon koji uspješno predviđa slobodnu volju živih bića (bića sa instinktima). Ovdje je važno naglasiti da Naturalis ne kontrolira bića nego bi se prije reklo da uspješno predviđa njihove odluke. U idućim poglavljima će biti pobliže objašnjen i dat ćemo i definiciju.

PSEUDO SLOBODNA VOLJA

Ovo je najteže poglavlje teorije o Naturalisu. Započet ćemo ga sa primjerom koji bi trebao približiti ono što želimo pokazati.

Zamislite da vam kažemo da točno znamo gdje i s kim ćete biti sutra u ovo vrijeme, ali vam to nećemo sada reći (ostavimo sada na stranu pitanje hoćete li nam uopće vjerovati da to znamo). Recimo da zaista imamo taj podatak. Važno je sljedeće.

Unatoč tome što smo vam rekli, vi i dalje imate apsolutnu slobodu u odlučivanju gdje ćete biti. Razlog je taj što ne znate što mi točno znamo pa vam se svaki ishod čini dopušten. Neka ste čak i imali planove za sutra prije nego ste ovo saznali i još uvijek ih bez problema možete ostvariti. Ništa se u vašem životu nije promijenilo time što mi znamo kako ćete proživjeti sutrašnji dan. Bitno je primjetiti da je za slobodu odlučivanja dovoljno zahtjevati da vi sami ne znate budućnost, čak i ako je ona unaprijed određena. Vi se i dalje morati boriti za sebe kroz život. Ne treba ovo shvatiti tako da kažete: «moja je budućnost određena i ja


NATURALIS

tu ništa ne mogu učiniti; leći ću u krevet i čekati da se sve samo riješi». To je potpuno krivo shvaćanje.

Proširimo sada naše znanje o vama na cijeli vaš život. Znamo u potpunosti gdje i kako ćete provesti bilo koju minutu vašeg života, ali vam nećemo odati niti jedan detalj iz budućnosti. Možete smatrati da vam budućnost nije određena i nećete bitno pogriješiti jer niste ograničeni u stvaranju svog života. Ne postoji nešto što biste poželjeli učiniti, a ne možete isključivo zato što mi (ili nešto) znamo vaš život. Pretpostavimo da mi znamo budućnost svih ljudi i jednu noć im kažemo to, ali im nećemo dati niti jedan podatak iz budućnosti. Da ste vi spavali dok smo to objavili svijetu, u jutro ne biste primjetili nikakvu promjenu. To je ono što zovemo pseudo slobodna volja.

ŠTO JE ZAPRAVO NATURALIS

Naturalis nije svjesno biće, on je samo prirodni zakon. Kasnije ćemo raspraviti zašto Naturalis treba postojati i ima li tvorca, ali sam Naturalis nije ništa drugo nego prirodni zakon, kao što je to npr. fizika. Jedina razlika je što on djeluje na svaki element našeg Svemira.

Prihvaćena definicija Naturalisa glasi:

Naturalis je naziv za skup zakona i pravila koja upravljaju svim entitetima sustava (npr. Svemir) koji mu je podređen preko elementarnih filozofsko-fizikalnih konstituenata koji zajedno sa prostorno-vremenskim ustrojem tvore savršeno funkcionalan temelj ukupne egzistencije.

KAOS

Kaos je pojam koji u rječniku Naturalisa nema smisla. Kažemo da je sustav kaotičan ako ne možemo predvidjeti njegovo ponašanje u vremenu. Mi postavimo više sustava, svaki sa istim početnim uvjetima, a oni se opet razvijaju svaki na svoj način. Tada utvrđujemo da su sustavi kaotični.

Prvi razlog za neslaganje ishoda sustava je činjenica da je nemoguće dvama sustavima postaviti identične uvjete. Najočiglednija razlika je što se oni moraju postaviti ili na različitim mjestima u prostoru ili na istom mjestu, ali onda u različito vrijeme. Budući da se cijeli Svemir konstantno mijenja, a cijeli Svemir i utječe na sustave, nemoguće je imati identične početne uvjete.

Drugi razlog je naše nepoznavanje svih zakona kojima sustav podliježe. Postojanje Naturalisa kao posljedicu ima to da, ako uzmemo sve poznate prirodne zakone, još uvijek je Naturalis šire obuhvatniji od njih i postoje zakoni koje ne poznajemo (najbolji predstavnik je aspekt Naturalisa zadužen za predviđanje odluka živih bića).

Ako nešto i predvidimo, a zatim promjenimo ishod (u odnosu na ono kako smo smatrali da bi se moralo dogoditi), čitava naša akcija (predviđanje i mijenjanje) je bila unaprijed poznata (ne nama, naravno) i dopuštena od strane Naturalisa i svojim mijenjanjem nismo ništa posebno dokazali.

Naturalis je nemoguće u potpunosti spoznati. Možemo se asimptotski približavati nekoj spoznajnoj barijeri, ali uvijek će ostati dijelovi zakona do kojih ne smijemo doći jer bi time upali u već spomenutu logičku petlju vezanu uz poznavanje budućnosti. Još jednom: ne možemo poznavati budućnost. Ako je znamo, možemo je mijenjati. Ako je promijenimo, ono što smo znali nije bila naša budućnost. Da bi se izbjegla mogućnost predviđanja budućnosti, ne možemo niti doći do alata koji bi nam u tome poslužio.


NATURALIS

ZAŠTO NATURALIS POSTOJI

Na ovo pitanje je jednako teško odgovoriti kao i na pitanje zašto mi postojimo. Ali moglo bi se, sa malo većom sigurnošću reći, da Naturalis postoji zbog nas.

Prilikom nastajanja Svemira, neki temeljni uvjeti su bili iznimno bitni i samo mala promjena njihovih vrijednosti bi dovela u pitanje opstanak Svemira. Npr. vrijeme života neutrona i činjenica da je teži od protona, zatim gustoća Svemira u početku koja nije smjela biti puno veća niti manja... Ukratko: zakoni koji su vodili Svemir su uspjeli održati njegovu, u početku krhku, egzistenciju.

Već smo pokazali kako ti zakoni mogu uspješno predviđati u kojem smjeru ide Svemir sve dok se ne pojave živa bića. Tada je potreban zakon koji ima «veću nadležnost», a to je Naturalis. Nepredvidive promjene bi mogle bitno utjecati na Svemir (npr. na vrijeme njegovog života. Ne obavezno destruktivno, ali nepredvidivo). Ako se te promjene ne može spriječiti, treba naći način da se njihov utjecaj apsorbira bez posljedica (kao što je lakše izgraditi neboder koji će apsorbirati energiju potresa nego spriječiti sam potres)

U ovom trenutku tvrdimo da je Naturalis zakon koji postoji od početka vremena. Može biti stariji i od Svemira. Upravlja Svemirom i svim živim i neživim entitetima Svemira. Ne bismo rekli da je Naturalis biće, svjesno svog postojanja, ništa više nego je to npr. fizika ili matematika. Ipak, ne možemo isključiti mogućnost da Naturalis ima svjesnijeg tvorca, kojemu Naturalis služi kao «daljinski upravljač». Ulaziti dublje u ovu raspravu je rizično pa ovo pitanje ostaje otvoreno.

ELEMENTARNO OBILJEŽJE

Za sada postoji samo jedna teorija koja daje odgovor na pitanje kako Naturalis upravlja.

Potrebno je kvantizirati prostor i vrijeme. Prostor je sastavljen od «komadića» (kvanata) prostora minimalne veličine. Također vrijeme ne teče kontinuirano nego diskretno (u fizici već postoji pojam minimalne udaljenosti i minimalnog vremenskog intervala).

Sada treba objasniti sastav čestica. Za primjer ćemo uzeti elektron. Fizičari kažu da je elektron elementarna čestica i da se ne može rastaviti na manje čestice. U ovom trenutku nije važno je li to točno ili ne. Elektron je ipak sastavljen od nečega, a to su tzv. obilježja.


NATURALIS

Obilježja nisu čestice. Elektron ima masu, naboj, spin i ostala svojstva koja ga čine elektronom. To razlikuje elektron od protona. Ali što razlikuje masu od naboja. Svatko će reći da je razlika i više nego očigledna, ali to je trivijalna očiglednost jer masu od naboja razlikujemo po različitom djelovanju na svoju okolinu. Međutim, ono što razlikuje masu od naboja je obilježje. Tu fizika prestaje. Pojam masa nije nešto opipljivo kao što je to čestica. (o masi smo već pisali u seriji o Higgsovom bozonu, op.ur.)

Masa elektrona ima obilježje upravo mase elektrona, a naboj obilježje naboja elektrona. To nisu čestice na koje se elektron može raspasti niti one mogu samostalno postojati u prostoru. (ovo nije nemogućnost kao kod kvarkova. Kvarkovi ne mogu biti slobodni u prostoru jer je sila koja ih drži prejaka. Obilježja ne mogu postojati samostalno jer to nema fizikalnog smisla, tj. barem ih je nemoguće samostalne detektirati). Kada su spojena obilježja mase elektrona, naboja, spina itd. nastaje elektron. Budući da je elektron zapravo val, nije zabranjeno da i njegova obilježja također budu valovi.

Samo obilježje mase vjerojatno nije elementarno već je sastavljeno od obilježja nižeg stupnja po kojima se obilježje mase razlikuje od npr. obilježja spina. Postavljeno je pitanje: što bi dobili da elektronu izbijemo obilježje mase (što naravno, nije moguće). Ono što bi ostalo definitivno više ne bi bilo elektron, a najbliži opis bi bio elektron bez mase, ali u to ne možemo biti sigurni. Znamo što nije, ali ne znamo što jest.

Obilježja najnižeg stupnja nazivamo elementarna obilježja. Elementarno obilježje je ono obilježje koje se više ne može rastaviti na manja obilježja i može u nekom kvantu prostora postojati jedino samo. Kasnije će biti objašnjeno zašto je potrebno da postoji više različitih vrsta elementarnih obilježja. Kada se točno određen broj nekih elementarnih obilježja nađe u blizini, nastaje točno određeno novo obilježje višeg stupnja. Kada se točno određena obilježja višeg stupnja nađu u blizini nastaje novo obilježje itd. do nastanka prve čestice. Ovo što slijedi je možda rizično reći jer bi se moglo ismijati, ali elementarno obilježje bi se moglo opisati ne kao fizikalna elementarna čestica nego filozofska čestica. Što to točno znači je eventualno samo intuitivno jasno. Ne znamo što je točno obilježje, ali znamo da ono određuje da svaka materijalna čestica bude točno onakva kakva jest. Najbliži odgovor na pitanje što je obilježje bi bio: bit (ono po čemu ono što jest, jest to što jest).

Elementarna obilježja se nalaze u kvantima prostora. Kroz cijelo vrijeme svaki kvant prostora sadržava točno jedno elementarno obilježje. Ono može biti neaktivno ili aktivno, a kada je aktivno može biti u jednom od više različitih oblika, ali ne istovremeno. U jednom trenutku, ako je elementarno obilježje aktivno, može biti


http://www.croeos.net/Mambo/index.php?option=content&task=view&id=280&Itemid=43

NATURALIS

u samo jednom obliku. U početku smo smatrali da postoji samo jedna vrsta elementarnih obilježja koja «skaču» iz jednog kvanta prostora u drugi, ali ta je hipoteza napuštena jer nije mogla objasniti neke stvari koje su očitije ako smatramo da svaki kvant mora imati elementarno obilježje. Kasnije će biti više riječi o ovoj problematici.

Naturalis upravlja elementarnim obilježjima, ništa više od toga. Naturalis određuje kakav će biti raspored obilježja, a kao posljedica toga nastaju čestice koje stvaraju atome, molekule, stanice, živa bića, električne impulse u mišićima koji uzrokuju kretanje, govor, razmišljanje i sve ostale životne funkcije.

DOGAĐAJ

Zamislite da ovako izgleda jedan mali isječak prostora. Kocke predstavljaju kvante prostora. U ovom primjeru ih ima 27. Već smo spomenuli da vrijeme nije kontinuirano nego teče kvantizirano (diskretno). Dakle, vrijeme je diskretan (nekontinuiran) niz trenutaka. U jednom trenutku ovaj isječak prostora sadržava točno određen raspored el. obilježja. Taj raspored je uvjetovan sveukupnim rasporedom u cijelom Svemiru. U idućem trenutku će se raspored promijeniti, a način izmjene ovisi samo o sveukupnom rasporedu u prethodnom trenutku i pravilima izmjene postavljenim od Naturalisa.

Trenutni raspored el. obilježja u ovom isječku prostora nazivamo lokalni događaj. Događaj u nekom dijelu prostora je trenutni raspored svih elementarnih obilježja u promatranom prostoru.

Za dva isječka prostora sa istim brojem i rasporedom kvanata prostora (npr. kao na slici) kažemo da su imala identične događaje ako su imali, u jednom trenutku, ali ne obavezno istovremeno, identičan raspored el. obilježja tj. ista el. obilježja na istim mjestima. U tom slučaju ne znači da će se događaji u tim isječcima kroz vrijeme odvijati na isti način jer je njihova okolina obavezno različita. Pod okolinom podrazumijevamo cijeli Svemir.

Događaj – neka permutacija (raspodjela) elementarnih obilježja po prostoru u kojem je događaj promatran. Dva događaja su identična onda i samo onda kada su identične raspodjele elementarnih obilježja.

U prošloj verziji Naturalisa bio je definiran tzv. univerzalni događaj. To je događaj koji prekriva prostor cijelog Svemira. Na temelju toga bila je razvijena cijela teorija koja je govorila o veličini prostora kojeg kontrolira Naturalis, veličini Svemira itd. No takvo razmišljanje je za sada napušteno jer mi zapravo ne znamo ništa o Svemiru, njegovom obliku ili veličini. Zbog toga nećemo uopće ulaziti u rasprave na tu temu jer bi svjesno bili daleko od istine. Nema smisla stvarati teoriju u koju sami ne vjerujemo. Neke stvari smo se ipak usudili zadržati i njih ćemo prezentirati u narednim poglavljima.

PERIODIČNOST

Pitanje glasi: koliko ima kvanata prostora u Svemiru. Može ih biti konačan ili beskonačan broj. Budući da se čini da je konačan broj vjerojatniji, opisat ćemo što bi to značilo.

Pretpostavljamo da je ukupan broj kvanata prostora u Svemiru konačan. Neka je svakom univerzalnom događaju (nekoj raspodjeli elementarnih obilježja promatranoj u cijelom Svemiru) pridružen serijski broj. Ako dva događaja imaju identične raspodjele (pa su i sami događaji identični), onda su im identični i serijski brojevi. Budući da je broj kvanata konačan, mora biti konačan i broj mogućih permutacija. Dakle, broj


NATURALIS

mogućih univerzalnih događaja je konačan. Taj broj je nezamislivo velik, ali konačan.

U ovim okvirima, Naturalis bi se mogao objasniti kao pravilo koje određuje kako se sastavlja niz serijskih brojeva. Nakon nekog broja m, dolazi broj n, a nakon n dolazi p. Naturalis jednoznačno određuje koji će broj doći nakon nekog broja, pa ako se nakon nekog vremena ponovi broj m, tada obavezno mora doći broj n poslije njega, što znači da se radi o periodičnom procesu.

Promotrimo sad pobliže pojam sve moguće permutacije (smatramo da svaka permutacija traje iznimno kratko, vjerojatno je reda veličine Planckovog vremena). Neka na Zemlji u ovom trenutku živi osoba XY, ima 21 godinu. Jedan od mogućih događaja (permutacija) je da ta osoba svoj 22. rođendan proslavi na Plutonu, ili na nekom planetu izvan našeg sustava. To se sigurno neće dogoditi, ali ništa ne govori da je takva raspodjela elementarnih obilježja nemoguća. Ali mi smo sigurni da XY neće proslaviti svoj rođendan izvan našeg planeta. XY nakon svoje smrti više nikada neće postojati (čak i ako bi reinkarnacija na neki način postojala, XY se ne bi rodio u istom obliku). Iz toga slijedi da smrću XY-a propadaju mnogi mogući univerzalni događaji. Osim što je XY mogao biti u nekom drugom prostoru, mogao je biti i u nekom drugom vremenu. Ogroman broj mogućih permutacija ostaje neiskorišten.

Postoji, dakle, mogućnost da Naturalis ne može iskoristiti sve moguće događaje prije nego završi svoj ciklus i počne iznova. U poglavlju koje govori o pojmu putovanja kroz vrijeme ćemo još jednom spomenuti ovu problematiku i ispostavit će se da se svi mogući događaji mogu ostvariti. Iako ne znamo što su točno paralelni Svemiri, pokušat ćemo i njih ubaciti u objašnjenje.

OPERATOR

Osnovne postavke o Naturalisu kažu: 1.) Naturalis jednoznačno oblikuje univerzalni događaj s obzirom na njemu prethodni i s obzirom na «pravila» tj. operator. 2.) Jedan univerzalni događaj uvijek vodi u isti drugi univerzalni događaj bez obzira u kojem trenutku se dogodio.

Može se reći da vrijedi Ψ(A°) = B°, gdje je A° kronološki odmah ispred B°, tj. A° < B°. A° će biti oznaka za univerzalni događaj, A oznaka za lokalni događaj.

Budući da je operator Ψ jednoznačan, vrijedi: Ψ(A°) = B°, Ψ(A°) = C° → B° �≡ C°

Postoji određen broj mogućih univerzalnih događaja (permutacija). Kada se taj broj istroši, svaka slijedeća permutacija je jednaka nekoj koja se već dogodila. Matematička analogija: imamo skup sastavljen od velikog broja elemenata. Imamo operator koji određuje slijed kojim elemente «izvlačimo» iz skupa i stvaramo niz. Kada u jednom trenutku operator izvuče sve elemente, ciklus počinje iz početka. Kako operator jednoznačno određuje slijed univerzalnih događaja, uvijek je poznato koji događaj slijedi.

Operator jednoznačno određuje svaki slijedeći član u nizu, ali ne mora jednoznačno određivati svaki prethodni član. Drugim riječima: Univerzalne događaje zamijenimo brojevima. Ne postoji razlog zašto ne bi mogli brojevi 6 i 11 voditi u broj 3. I dalje je «sljedbenik» svakog broja jednoznačno određen. Prema tome postoje dva osnovna oblika niza koji se mogu javiti.

NULA Ψ(A°) = C° i Ψ(B°) = C°, A° = B°


NATURALIS

U slučaju kada su oba «susjeda» svakog člana niza jednoznačno određena, javlja se tzv. «NULA» odnosno kružni niz. Slikovito to izgleda ovako. Očigledno je da će u tom slučaju Naturalis biti periodičan te da će period svaki put biti isti.

ŠESTICA Ψ(A°) = C° i Ψ(B°) = C°, A° ≠ B°

U slučaju kada dva različita člana niza mogu voditi u isti, javlja se niz u obliku broja šest. U navedenom primjeru brojevi 3 i 10 vode u broj 4. Očito je da se u oba slučaja, i kod nule i kod šestice javlja periodičnost, samo što se kod šestice neki univerzalni događaji dogode samo jednom.

Što bi se dogodilo da postoji više članova koji nastaju iz više različitih brojeva. Recimo da 2 i 10 vode u 3, a 4 i 9 vode u 5. Niz će izgledati ovako: 1 → 2 → 3 → 4 → 5 → 6 → 7 → 8 → 9 → 5 → 6 → 7 → 8 → 9 → 5 → 6 → ...

Niz ne može doći do broja 10 jer je 9 prije njega i 9 vraća niz na broj 5. A sada recimo da 2 i 10 vode u 3, a 4 i 11 vode u 5. Niz bi izgledao ovako: 1 → 2 → 3 → 4 → 5 → 6 → 7 → 8 → 9 → 10 → 2 → 3 → 4 →...→ 10 → 2 →...

Niz sada ne može doći do broja 11, a periodičnost se javlja između brojeva 2 i 10. Zaključak: Bez obzira koliko ima članova koji mogu nastati iz različitih prethodnika, uvijek je moguć samo jedan kružni dio niza.

Neka vrijedi B° → A° i C° → A° i B° < C° (ova oznaka znači da je u ciklusu je B kronološki ispred C). Kada se prvi put pojavi događaj B°, slijedit će ga A°. Nakon nekog vremena javlja se događaj C° koji niz vraća na A°. Prema tome, formira se periodičan ciklus koji počinje sa A°, a završava sa C°. Svi događaji koji su se dogodili prije B°, uključujući i njega, će se dogoditi samo jednom i više se neće ponoviti.

Ni nula ni šestica ne garantiraju da će operator iz skupa izvuće sve događaje jer ne možemo znati kada će doći na red neki događaj koji vodi u događaj koji se već dogodio, a da još nisu svi mogući događaji upotrijebljeni.

LEMA: Neka imamo skup S sa elementima a1, a2, ..., ar, ..., an. Neka je operator takav da vrijedi a1 → a2 → ... → ar-1 → ar → ar-k


NATURALIS

Tada se svi događaji ar+1, ..., an neće nikada dogoditi.

MORA LI NATURALIS BITI PERIODIČAN

Recimo da Naturalis nije periodičan. To bi značilo da se nakon nekog događaja Naturalis više neće odvijati. Budući da je Naturalis operator koji djeluje na događaje, ne postoji očit razlog iz kojeg bi događaj uzrokovao prestanak djelovanja operatora. Nakon kraćeg razmatranja je zaključeno da je neperiodičnost je u nekoj mjeri ipak moguća, ali samo u slučaju šestice.

Neka su A°, B° i C° univerzalni događaji takvi da A° < B° < C°, te da nema događaja između njih tj. događaju se jedan za drugim. Neka vrijedi Ψ(A°) = B°, Ψ(B°) = C° i Ψ(C°) = B°. Kružni ciklus će se javiti nakon A° i izgledat će ovako: ... → A° → B° → C° → B° → C° → B° →... Vremenska razlika između događaja B° i C° je minimalna pa se aproksimativno može reći da se ništa ne događa i da je Naturalis prestao djelovati iako je periodičnost očita.

Dakle, obavezno mora postojati neki ciklus Naturalisa. Bitno je jedino koliko dugo ciklus traje. Za jako male periode možemo aproksimativno reći da je Naturalis prestao djelovati. Važno je primjetiti da kada jednom počne ciklus, bez obzira koliko je kratak, nikada se ne može dogoditi univerzalni događaj koji ne spada u sam ciklus. Prema tome, čak i ako Naturalis «prestane djelovati» to će trajati «vječno».

INALTERACIJA

Vjerojatno neće odmah biti jasno o čemu pričamo u ovom poglavlju i zašto, ali zaključci i pojmovi koje ćemo izvesti su jako važni za nastavak.

Zamislimo da se u jednom dijelu Svemira pojavila «lokalna anomalija» takva da dvije sekunde nije bilo promjene lokalnih događaja, tj. nije se mijenjao raspored elementarnih obilježja. Zamislimo da ta anomalija obuhvaća Zemlju.

Već spomenuto: Naturalis kontrolira sve fizikalne i mentalne procese. Anomalija bi na Zemlji uzrokovala to da se cijeli svijet «zaledi» na dvije sekunde. Nema mentalnih aktivnosti, nema biološkog procesa starenja, nema niti jednog fizikalnog obilježja da se nešto s vremenom mijenja. Anomalija nestaje i elementarna obilježja se ponovo počinju mijenjati. No, što se tiče ljudi ništa se nije dogodilo. Dok anomalija traje ne postoji mogućnost da se detektira jer nema mentalnih aktivnosti ljudi, niti jedan mehanički ili elektronički uređaj ne doživljava promjene. Promatrano izvana izgleda kao da vrijeme stoji, dok se iznutra anomalija ne primjećuje. Jedini način da se detektira je praćenjem okolnog prostora. Zašto je anomalija moguća?

Univerzalne događaje možemo zamisliti kao da imaju nekakav serijski broj. Dva univerzalna događaja mogu po dijelovima biti identični, a da se sveukupno gledano razlikuju. Primjer A° = 1830237507, B° = 9140637511. Moguće je da se unutar dva različita univerzalna događaja pojave identični lokalni događaji. Zamislimo sada da nekoliko univerzalnih događaja ima ovakve brojeve:

64132843 90842515 56742547 78642552 13442509


NATURALIS

Brojevi 425 označavaju lokalnu anomaliju.

Anomalija ima ime i naziva se prostorna inalteracija. Ta pojava će biti kasnije definirana nakon što uvedemo još neke pojmove. Inalteracija je lokalnog karaktera. Ako je inalteracija univerzalna onda nikada neće završiti. Efektivno se može reći da je vrijeme naglo stalo.

PRVI DOGAĐAJ

Postavlja se pitanje: što se nalazi na početku nule ili šestice? Moralo je sve početi iz jednog događaja. Pitanje je potpuno jasno i bez dodatnih objašnjenja prelazimo na odgovor.

Svaki kvant prostora sadržava točno jedno elementarno obilježje. Dok je aktivno, može se naći u nekoliko različitih vrsta, ali isto tako može biti «isključeno» odnosno neaktivno. Laički rečeno, elementarna obilježja se ne razmještaju po prostoru nego «pale i gase». Prvi događaj u šestici je bio Ø°. To je događaj kada su sva elementarna obilježja neaktivna. Neka je A° događaj u kojem postoji barem jedno aktivno elementarno obilježje. Onda vrijedi Ψ(Ø°) = A° i A° se smatra prvim univerzalnim događajem. Dakle, šestica započinje «praznim događajem» nakon kojeg je sve počelo. Bitno je reći da se događaj Ø događa samo jednom u cijelom vremenu postojanja Naturalisa.

Ø° je moguć i kod nule. Kao i u prošlom slučaju vrijedi Ψ(Ø°) = A°, ali sada postoji i događaj P° koji je kronološki prije Ø° (P° < Ø°) i vrijedi Ψ(P°) = Ø °. Otprilike bi to značilo da se na kraju ciklusa Naturalisa sva obilježja na trenutak gase i ubrzo ponovo pale, kao da se resetiraju.

Postoji ideja koja kaže da se možda operator Naturalisa mijenja nakon što prođe jedan ciklus. Tada bi bilo obavezno postojanje Ø° događaja bez obzira radi li se o nuli ili šestici. Znači postojalo bi više različitih operatora: Ψ1, Ψ2,... s tim da vrijedi Ψ1(Ø°) = A°, Ψ2(Ø°) = B°, A° ≠ B°.

NEAKTIVAN PROSTOR

Uvest ćemo oznaku ΠN za sveukupan prostor na kojem djeluje Naturalis. Zatim neka je Π ono što mi zovemo prostor. Uskoro ćemo objasniti razliku.

Neka u ΠN može postojati neki dio prostora u kojem su na neko vrijeme deaktivirana sva elementarna obilježja. Niti jedan fizikalno-materijalni objekt ne može postojati u takvom prostoru jer da bi postojao morao bi aktivirati neka obilježja. Prostor u kojem nema aktivnih el. obilježja nazvat ćemo ΠE. Po našem dosadašnjem poimanju prostora, ΠE nije prostor jer nema osnovna svojstva prostora. ΠE će se zvati i pseudo prostor. Očito u ΠE postoji inalteracija, pa nema efektivnog tijeka vremena. Osim toga niti jedna materijalna točka ne može postojati u bilo kojem dijelu ΠE pa ga prema tome možemo smatrati prostorom samo u najširem smislu te riječi. (imamo prostor u kojem su sva el. obilježa neaktivna. Nikakav fizikalni, mentalni ili čak filozofski entitet ne može postojati u takvom prostoru niti proći kroz njega, jer bi to zahtjevalo aktivaciju nekih el. obilježja. Zato ga teško možemo smatrati pravim prostorom)

Treba primjetiti da pojava ΠE obavezno povlači i pojavu inalteracije, ali obrnuto ne vrijedi. Inalteracija ne povlači pojavu ΠE jer inalteracija se može javiti i u Π kod aktivnih obilježja. Dakle, u ΠE ne prolazi vrijeme, ali ako vrijeme ne prolazi u nekom dijelu prostora to ne mora biti ΠE. Ukupan prostor Naturalisa se sastoji od Π i ΠE tj.

Razmotrit ćemo slučaj kada je prostor Π u potpunosti okružen slojem ΠE. Osim što je već spomenuto da ne možemo proći kroz sloj i izaći izvan Π u neki drugi Π koji okružuje cijeli sustav, nije moguće niti izmjeriti


NATURALIS

«debljinu sloja». Zapravo nije moguće poslati nikakav signal koji bi se probio kroz ΠE. Prema tome, ΠE je barijera nepremostiva za fiziku.

PROSTORNE ANOMALIJE

Sada možemo precizno definirati već poznati pojam prostorne inalteracije kao i neke druge pojmove. Prije toga kratak uvod. Neka imamo sustav S' u kojem se javljaju kratkotrajne inalteracije. Da bude preciznije rečeno, svaki se lokalni događaj događa dva puta prije nego se promijeni. Niz događaja bi bio npr. ovakav: 16 → 16 → 72 → 72 → 182 → 182 → 4 → 4 → ... Neka je sustav S' okružen sustavom S u kojem nema inalteracija tijekom promatranja oba sustava. Lako se može zaključiti da će bilo koja vrsta mjerenja vremena (mehanička, elektronička, kognitivna) izvedena unutar sustava S' mjeriti da vrijeme prolazi dva puta sporije nego u sustavu S. Javlja se pojava koju nazivamo dilatacija vremena. Znamo da dilataciju vremena uzrokuju velike brzine, jaka gravitacijska polja itd. To nije bit ovoga što je rečeno. Nama nije bitan uzrok nego način na koji se dilatacija stvara. Kasnije će se ova pojava drugačije nazvati.

Moramo uvesti i dvije različite vrste vremena: Naturalno i efektivno.

Naturalno vrijeme - jednako teče u cijelom ΠN. Ono određuje frekvenciju djelovanja operatora na univerzalne događaje, a ta frekvencija je stalna tijekom cijelog ciklusa Naturalisa. Naturalnog vremena ne možemo biti svjesni niti ga možemo mjeriti. U principu ne možemo znati kolika je stvarna frekvencija djelovanja operatora.

Efektivno vrijeme – to je ono što popularno zovemo vrijeme. Tijek ovog vremena je ovisan jedino o brzini promjena lokalnih događaja u promatranom prostoru. Njega možemo mjeriti na razne načine, ali to vrijeme ne teče uvijek jednako. Efektivno vrijeme može stati u nekom prostoru i ponovo se pokrenuti s tim da te anomalije ne možemo biti svjesni niti je možemo detektirati.

Prostorna inalteracija – neka imamo prostor Πα i u njemu kvante prostora sa elementarnim obilježjima. Neka je u jednom trenutku u prostoru lokalni događaj A. U idućem kvantu naturalnog vremena u prostoru je isti događaj A. Tada kažemo da se u prostoru Πα pojavila prostorna inalteracija. Inalteracija traje dok se ne promijeni barem jedno elementarno obilježje događaja A. Dok u prostoru Πα traje inalteracija, nema tijeka efektivnog vremena. Male inalteracije (na infinitezimalno malim prostorima) su vrlo česta pojava, ali su zanimljive samo u makroskopskim dimenzijama.

Prostorna distenzija – neka imamo prostore Πα i Πβ, gdje Πβ okružuje Πα. U Πα se javljaju relativno kratkotrajne prostorne inalteracije koje uzrokuju dilataciju tijeka vremena u Πα. Tada kažemo da se u Πα javila prostorna distenzija tj. usporenje efektivnog vremena. Naturalno vrijeme i dalje teče jednoliko. Male i kratkotrajne prostorne distenzije su također česta pojava. Zapravo je rijetkost da u nekom većem dijelu prostora vrijeme u svakoj točki jednoliko teče. Ali te su razlike najčešće zanemarive.

Prostorna repeticija – neka imamo prostore Πα i Πβ, koji mogu imati zajedničke točke u prostor-vremenskim koordinatama. U oba prostora imamo identičan slijed lokalnih događaja. Tada kažemo da su prostori repetitivni. U slučaju kada imaju zajedničke prostor-vremenske točke govorimo o kolidirajućoj prostornoj repeticiji tj. kažemo da repeticijski prostori kolidiraju.

Pojasnit ćemo razliku između efektivnog i naturalnog vremena. Oba vremena se diskretna pa se može govoriti o pojedinačnim trenucima (trenutak je jedan diskretni «impuls» vremena). Svaki put kada prođe jedan trenutak naturalnog vremena, operator daje mogućnost svakom kvantu prostora da promijeni svoje elementarno obilježje. Makroskopski gledano, dio prostora može proživjeti onoliko različitih događaja koliko mu to naturalno vrijeme i operator dopuštaju. Ako dio prostora ne mijenja svoje događaje (raspodjelu


NATURALIS

elementarnih obilježja), za sve objekte unutar njega ne prolazi vrijeme. To vrijeme zovemo efektivno. Efektivno vrijeme je mjera za broj promjena elementarnih obilježja u nekom dijelu prostora. Mora se promijeniti barem jedan kvant prostora da bi smo rekli da je prošao jedan trenutak efektivnog vremena. Uočite da se nikada ne može sa sigurnošću tvrditi koliko je prošlo trenutaka naturalnog vremena (jedino je sigurno da taj broj nije nikada manji od broja trenutaka efektivnog vremena).

Efektivno vrijeme koje je proteklo u nekom prostoru se može definirati i kao broj promjena lokalnih događaja tijekom nekog intervala naturalnog vremena. Objašnjenje kako u dijelovima prostora teče efektivno vrijeme je jako jednostavno opisati dijagramom (horizontalna os je vrijeme, vertikalna je trenutna prostorna raspodjela).

Crvenom bojom je označena promjena ako se dogodila. Pretpostavimo da jedan trenutak naturalnog vremena traje jednu sekundu. Broj sekundi efektivnog vremena je jednak broju promjena u promatranom prostoru. Ako promatramo veliki prostor (koji počinje sa [ABCDEFG]), pet promjena dakle u njemu je prošlo 5 sekundi. Ako promatramo samo dio prostora koji počinje lokalnim događajem [AB], u njemu je prošlo 4 sekunde. Zapravo se u njemu nalaze tri i pol crvene crte, a ne četiri, ali to je zato što se dio lokalnog događaja nije promijenio, ali ukupna promjena je nastupila: [AB] → [TB]. U dijelu prostora koji počinje sa lokalnim događajem [D] vrijeme ne prolazi. Zaključujemo: dovoljan zahtjev da prođe jedan trenutak efektivnog vremena u promatranom prostoru je da u barem jednom kvantu prostora dođe do promjene. Inače vrijeme neće teći. Isto tako, potpuno je moguće da u većem prostoru prođe npr. pet sekundi, a da u dijelovima prođe tri, dvije ili da vrijeme uopće ne prolazi. Uglavnom, nemoguće je da u dijelu prostora prođe više sekundi nego u velikom prostoru.

KOLIDIRAJUĆA REPETICIJA

Sada ćemo prikazati kolidirajuću repeticiju na jedan novi način - dijagramom.

x komponenta dijagrama je vrijeme, y komponenta je prostor. Konkretno na ovom dijagramu vidimo ukupan prostor u kojem se javlja repeticija. Radi lakšeg pridruživanja vrijednosti, neka su mjerne jedinice m3 i s. Recimo da on ima volumen 8 m3 (8 kvanata prostora ≈ m3) i «dug» je 10 s (10 kvanata vremena ≈ 10 s). Sada čitamo iz dijagrama:


NATURALIS

U jednom dijelu prostora javlja se lokalni događaj [AGLV]. U 4 polja, na dijagramu iznad [AGLV] se također nalaze neka elementarna obilježja, tj. neki lokalni događaj. Budući da nerepetitvna okolina nije važna, više se neće pisati, tu ćemo ostavljati prazna polja za koja se podrazumijeva da su popunjena. Zapravo se u prvom trenutku dogodio lokalni događaj [N2ACAGLV], ali nama je bitan samo dio tog događaja. U idućem trenutku se raspored elementarnih obilježja u prostoru izmjenio i na istom mjestu gdje je bio [AGLV] je sada [XRTR]. Oko ovog lokalnog događaja je također neka nebitna okolina. Zatim slijede lokalni događaji [CHAQ] i [VTSO]. Kroz dva trenutka vremena se ništa posebno ne događa, a zatim na drugom mjestu u prostoru se javlja isti niz lokalnih događaja [AGLV] → [XRTR] → [CHAQ] → [VTSO]. Tada kažemo da se dogodila nekolidirajuća repeticija prostora.

Sada, što se događa ako dva repetitivna prostora kolidiraju. Oba prostora (na dijagramu, oba pravokutnika) moraju biti identični. Bez obzira na koji način ulaze jedan u drugog, moraju imati identičan raspored elementarnih obilježja.

Ovo je primjer tri kolidirajuća prostora. Elementi se unutar pravokutnika ponavljaju samo ako je to nužno da bi bili identični pravokutnici. Inače bi svi elementi u pravokutniku bili različiti.

Slučaj sa četiri identična kolidirajuća prostora. Razlika između dva i tri prostora je u tome što se neki elementi ponavljaju puno češće.

Imamo S-t dijagram. Neka se kolidirajuća repeticija događa u prostoru koji ima volumen 23 m3 i traje 30 s (ukupni pravokutnik). Pojava Θ (označena crvenom bojom) se javlja u prostoru volumena 5m3 i traje 3 s.


NATURALIS

U t0 se javlja Θ i traje 3 s. Okolina oko Θ se također mijenja kroz te tri sekunde. Θ nestaje i trenutno se opet javlja ali na drugom mjestu u prostoru. Okolina je drugačija. Pet sekundi nakon početka promatranja javlja se još jedan Θ (paralelno s «osnovnim» i sa zakašnjenjem od dvije sekunde). Obje pojave nastavljaju sa svojim periodičnim ponavljanjem i nestajanjem, translatirajući se pritom u prostoru. Tijekom toga možemo primjetiti kako se u raznim dijelovima prostora ponavljaju i neki «uzorci» iz okoline (zelena boja). Postoje i dijelovi prostora koji nisu povezani sa repeticijom (na dijagramu su to neispunjena polja).

26 sekundi nakon početka promatranja nestaje Θ. Uzorci iz okoline traju još 4 sekunde. To je bila tridesetsekundna kolidirajuća prostorna repeticija. Naravno, mogli smo za pojavu Θ uzeti i neki drugi niz lokalnih događaja i promatrati kako će takve pojave nastajati. Vjerojatno postoji i bolji način za opisivanje događanja u tijeku kolidirajuće repeticije. Važno je da je naglašeno što ja zapravo kolidirajuća repeticija, a njen opis se može izvesti na mnogo načina.

Treba razlikovati dva pojma: repetitivni prostor(i) – dijelovi prostora koji su identični i koji mogu kolidirati; prostor repeticije – sveukupan prostor koji obuhvaća sve identične repetitivne prostore

SPECIJALNI SLUČAJEVI

Promatrat ćemo specijalne slučajeve kolizije dvaju repetitivnih prostora. Posebno će biti objašnjen prostorni odmak, vremenski odmak i njihovo kombiniranje. Ne samo ova, nego sve anomalije koje su do sada spomenute su česte ako su male prostorno-vremenski (na jako malom prostoru ili jako kratkotrajne). Te dimenzije su češće manje od najmanjih. Veće prostorno-vremenske anomalije su rijetka pojava.

SLUČAJ KADA SU DVA KOLIDIRAJUĆA PROSTORA PROSTORNO RAZMAKNUTA

Prostorna razmaknutost se mjeri udaljenošću od težišta (težište prostora je točka u kojoj bi bilo težište da je po prostoru uniformno raspodjeljena masa). Radi se o «skalarnoj» udaljenosti (nije bitan smjer nego samo iznos). Još uvijek nije precizno definirano što bi bila ta udaljenost. Razmatrat ćemo samo male udaljenosti težišta dvaju prostora. Prvi slučaj je kada je udaljenost samo jedan kvant prostora (D = 1).

Događaji u prostorima su prikazani na slici. Evo što nam dijagram (slika) govori. Lokalni događaji u prostoru zahvaćenom repeticijom se izmjenjuju u svakom trenutku naturalnog vremena, ali u jednom trenutku, cijeli


NATURALIS

prostor sadržava identična elementarna obilježja. Ovo je zanimljiva pojava i ima ime irritum što na latinskom znači ništavnost, ono što ne postoji. Irritumu ćemo kasnije posvetiti malo više pozornosti.

Za slučaj D = 3, prostor repeticije je podijeljen na tri «trake» koje se mijenjaju u vremenu, ali su u svakom trenutku identične.

Ovo je identičan slučaj kao da imamo tri repetitivna prostora koji su poredani jedan do drugog, istovremeni i ne kolidiraju. Slučaj D = 2 je namjerno preskočen jer ne pokazuje ništa posebno zanimljivo što se ne bi moglo naći u ostalim slučajevima. Slučaj D = 2 nije teško izvesti.

SLUČAJ KADA SU DVA KOLIDIRAJUĆA PROSTORA VREMENSKI RAZMAKNUTA

Vremenska razmaknutost je vremenski interval od pojave jednog do pojave drugog težišta. Ako nema prostorne razmaknutosti, da bi dva repetitivna prostora kolidirala, razmak Dt mora biti manji od vremena postojanja jednog od repetitivnih prostora.

Dt = 1. Ovakav slučaj je prepoznatljiv. Radi se o prostornoj inalteraciji. Dakle, inalteracija je specijalan slučaj kolidirajuće repeticije. Prostor repeticije traje T = t + Dt, gdje je t trajanje jednog repetitivnog prostora.

Dt = 2. Dva različita lokalna događaja se naizmjenično pojavljuju. Može se reći da se prostor repeticije pojavljuje u dvije različite faze. Bitno je primjetiti da svaki lokalni događaj potpuno prekriva prostor repeticije. Dva različita događaja se pojavljuju svaki po pet puta. Treba primjetiti kako se ovdje, istina, pojavljuju kratke prostorne inalteracije, ali to ipak nije prostorna distenzija jer su sve inalteracije iste ili slične.

Dt = 6. Prostor repeticije se pojavljuje u šest različitih faza. U njemu se, dakle javlja šest različitih događaja. Dva događaja se javljaju po tri puta ( [AX] i [BI]), a četiri događaja se javljaju dva puta ([CZ], [DV], [ES] i [FP]).

Ovi koeficijenti nam kažu da se a različitih faza (lokalnih događaja) pojavljuje b puta tijekom trajanja prostora repeticije, a c različitih faza se pojavljuje po d puta. Vrijedi: ab + cd = t + Dt

SLUČAJ KOMBINACIJE PROSTORNIH I VREMENSKIH POMAKA Vremenski razmak između repetitivnih prostora je 2 kvanta, a prostorni razmak 3 kvanta. Zbog toga se


NATURALIS

javljaju dvije (2) različite faze u prostoru repeticije, a i faze se translatiraju brzinom 1,5 kvanata po trenutku ((3) : (2) = 1,5).

Sažetak: kolidiranje repetitivnih prostora je moguće, čak ima zanimljive posljedice. Broj repetitivnih prostora koji mogu kolidirati sa nekim repetitivnim prostorom ovisi samo o njihovoj veličini.

Prostorni pomak određuje brzinu translatiranja određene faze u prostoru repeticije, a vremenski pomak određuje broj različitih faza (lokalnih događaja).

IRRITUM

Slučaj kada se cijeli lokalni događaj sastoji od istih el. događaja koji se mijenjaju. U principu je slično inalteraciji, ali opet bitno raličito. Ovdje je cijeli prostor u svakom trenutku ispunjen istim elementarnim obilježjima, koja se u vremenu mijenjaju, ali su u jednom trenutku identična u svakom dijelu prostora. Kako bi to izgledalo u makroskopskom svijetu.

Zapravo je nemoguće reći to bi to bilo, ali možemo objasniti kako izgleda. Zamislite, recimo, kuglu u kojoj se događa irritum. U svakom trenutku su sva el. obilježja unutar kugle identična, ali se i svi zajedno mijenjaju u vremenu. Kako je jedini zahtjev da u nekom dijelu prostora vrijeme teče to da se događaju promjene lokalnih događaja, ovdje možemo reći da efektvno vrijeme teče unutar kugle. Eventualno bi ga mogli mjeriti izvana, ali ne iznutra.

Rekli smo da se elektron, kao i sve ostale čestice, sastoji od npr. obilježja mase, naboja, spina, itd. To su ona obilježja koja ga čine time što jest. Nigdje nije izričito rečeno jer se vjerojatno podrazumijevalo, ali ako ne sada naglašavamo da se el. obilježja unutar elektrona međusobno razlikuju. U prostoru svake čestice se nalaze el. obilježja za koje vrijedi da ne mogu sva biti identična. U irritumu se javlja slučaj kada je u svakom trenutku vremena prostor ispunjen identičnim obilježjima. Prema tome je nemoguće da u tom prostoru postoji ijedna fizikalna čestica. Ne samo to, nego bilo koji naturalni (fizikalni, mentalni, filozofski) entitet ne može postojati unutar irrituma jer svi oni zahtjevaju različita elementarna oblježja.

Unutar irrituma prolazi vrijeme. Iznutra se ne može izmjeriti jer bi bilo koji mehanizam mjerenja unio različitost trenutnih el. obilježja, zbog čega irritum više ne bi bio irritum. Moguće je mjeriti vrijeme izvan irrituma jednostavno po broju promjena koje su se dogodile, ali i to je dvojbeno jer... Prvo, promjene se mogu događati toliko brzo da niti jedan mehanizam ne može zablježiti njihov točan broj. I sam irritum je teško detektirati kao takvog. Kako možemo dobiti informaciju o njegovoj prisutnosti, a da ga ne promijenimo (po definiciji irritum je prostor u kojem su u jednom trenutku sva elementarna obilježja jednaka). Drugi problem je uopće mogućnost definiranja promjene u slučaju irrituma. Mi ne možemo znati koliko ima elementarnih obilježja i kako koje izgleda gledano iz makrosvijeta. Irritum je zapravo ništa. U njemu ne može postojati niti jedan naturalni entitet, osim što njega samog možemo smatrati entitetom. Prema tome, irritum bi bio povećano elementarno obilježje, ili povećani kvant prostora. (možemo ga u dobroj aproksimaciji i gledati i kao takvog). U tom slučaju možemo tvrditi da je bilo koji naturalni identitet izgrađen od mnoštva irrituma, a ne elementarnih obilježja, i da kvanti prostora mogu mijenjati svoju veličinu. Takav opis je ekvivalentan onom koji smo prije dali i ništa bitno u teoriji nije promijenjeno.


NATURALIS

ŽIVA BIĆA U REPETICIJI

Zamislimo da se u dva nekolidirajuća repetitivna prostora nalaze u svakom po jedna kugla. Dok traje prostor repeticije, te će kugle biti potpuno identične. To je jasno i ne treba dodatno objašnjavati. Recimo sada da imamo dva nekolidirajuća repetitivna prostora «za nadolazeći primjer dovoljno velikih dimenzija» i «dovoljnog perioda trajanja». Unutar prostora živi osoba tako da tijekom cijelog života prostorno-vremenski ne napusti prostor. Prostor treba biti dovoljno velik da osoba tijekom cijelog svog života ne izađe iz njega niti ne živi duže nego što će prostor postojati. Budući da je on repetitivan, na nekom drugom mjestu u prostor-vremenu će se pojaviti identičan prostor. To može biti čak i u nekom paralelnom svemiru i milijardu godina kasnije, ali pojavit će se tijekom istog ciklusa Naturalisa.

Sada dolazimo do možda najvažnijeg filozofskog pitanja koje postavlja Naturalis. Osoba A živi u jednom repetitivnom prostoru, B u drugom, a prostori su identični. Očito će A i B živjeti identičnim životom. Imat će ista razmišljanja, dolaziti u kontakt sa istim ljudima (ti ljudi ne moraju živjeti identičnim životima jer oni mogu prostorno-vremenski napustiti repetitivni prostor), čitav niz životnih događaja će im biti isti, da ne spominjemo i identičnost DNA, genetskog koda, oboljenja tijekom života itd. Pitanje:

jesu li zbog svega ovoga A i B identične osobe?

U jednom dijelu ovog teksta je rečeno: «Jednog dana će X Y umrijeti i kao takva se više neće pojaviti u ovom Svemiru. Čak i ako postoji reinkarnacija, neće se roditi u istom obliku. To više neće biti ona ista osoba X Y». Je li život pojedinca nešto toliko posebno da unatoč naturalnoj identičnosti dviju osoba, možemo reći da to nisu iste osobe, nego je ipak svaka od njh posebna. Postoji razlog iz kojeg je važno imati odgovor na ovo pitanje, a moglo bi se ticati još ne napisanog dijela o putovanju kroz vrijeme.

MREŽA DOGAĐAJA

Na slici je prikazana «Mreža događaja». Slika samo ilustrativno pokazuje odnos među događajima.

Događaji su označeni sivim krugom, a veze među događajima sa dvostrukim linijama. Vrijeme, kronološki gledano, teče s lijeva na desno. Promotrimo neki događaj u sredini. Sa svoje lijeve strane je povezan, kako se udaljavamo, sa sve većim brojem događaja. Sa svoje desne strane je također, kako bi vrijeme prolazilo, bio povezan sa sve većim brojem događaja. Jedna točka ne mora predstavljati samo jedan događaj i jedan događaj ne mora biti predstavljen sa samo jednom točkom. Ponovo naglašavamo da je ovo ilustrativno.

PROMJENA DOGAĐAJA

Odmah treba napomenuti da događaje nije moguće mijenjati. (neki slijed događaja vodi iz stanja A u stanje B. Bez namjernog utjecaja živog bića, A će uvijek preći u B. Ako utječemo na ishod, pa A ne prijeđe u stanje B, nego u C, ne možemo reći da smo promijenili događaj. Naš postupak je bio unaprijed predviđen i kontroliran Naturalisom.)

Unatoč tome moguće je misaono razmatrati situaciju koja bi nastala kada bi neki događaj bio promijenjen.

Promjena jednog događaja bi se, kako vrijeme prolazi, odrazila na događaje koji su na bilo koji način povezani s njim. Gledano na slici, promjena se može kretati isključivo prema desno. Ne postoji mogućnost da se promjena odrazi na događaje koji su se već dogodili (lijevo od početnog), istovremene događaje (okomito gore i dolje od početnog) i na događaje koji će se tek dogoditi ali ipak nisu izravno povezani sa početnim (krugovi koji jesu desno od početnog, ali se do njih ne može doći neprestanim kretanjem u desno).


NATURALIS

Sva događanja u svemiru su unaprijed određena i nepromjenjiva. Ovo razmatranje je samo misaono i u praksi neizvedivo. Povezanost događaja se ne može lako uočiti. Potpuno bi došla do izražaja jedino kada bi se neki događaj "stvarno promijenio".

Nekoliko definicija:

ZAČETNIK

Događaj koji u jednom trenutku mijenjamo je primarni začetnik. Postoji nekoliko događaja sa kojima je izravno povezan. Na njih će prve utjecati, te time i oni postaju (sekundarni) začetnici. Oni će utjecati na prve sljedeće sa kojima su izravno povezani. (kao kada val nailazi na male prepreke koje same postaju izvor vala).

Svaki događaj promijenjen izravnim utjecajem prethodnika, će prenijeti promjenu na nadolazeće, s njim izravno povezane događaje. On postaje začetnik i ostale događaje čini začetnicima. Jedan događaj će izravno djelovati uvijek na iste (s njim izravno povezane) događaje bez obzira je li promjena počela na njemu ili je i on tek jedan od utjecanih događaja. Drugim riječima nije bitno je li događaj primarni, sekundarni začetnik.. On će uvijek izravno utjecati na isti broj događaja.

Ukratko: začetnik je događaj koji prima promjenu i prenosi je na «nasljednike»

INFLUENTNOST

Influentnost je skalarna funkcija prostora И(x,y,z). Svaki kvant prostora ima određenu influentnost koja nije stalna u vremenu.

POTENCIJAL

Potencijal prostora proizvoljne veličine je jednak zbroju influentnosti svih kvanata koji su obuhvaćeni promatranim prostorom pa influentnost možemo definirati i kao potencijal po jedinici volumena prostora.

Objašnjenje pojma potencijala prostora

Zamislimo da je događaj koji je promjenjen jedan meteor koji je skrenut s puta. On leti prema Zemlji. Na putu do Zemlje se sudara sa raznim sitnim česticama (npr. svemirska prašina). Napominjem, ovdje je meteor promijenjen događaj i on svojim postojanjem utječe na promjenu svih događaja s kojima dolazi u kontakt.

Dok prolazi kroz svemirsku prašinu, utječe na promjenu rasporeda čestica prašine, ali to neće tako skoro utjecati na drastične promjene u Svemiru (kad-tad hoće, ali ne brzo). Tek udar u Zemlju će uzrokovati primjetnu promjenu u Svemiru. Prema tome može se reći da je područje u kojem se nalazila prašina imalo manji potencijal od Zemlje. (udar u Zemlju je dolazak promjene u područje velikog potencijala).

Zašto prašina ima mali potencijal? Prašina očito ima malu sposobnost prenošenja promjena. (trebat će dugo vremena da se to znatno odrazi na Svemir). Takav začetnik, kao što je prašina, ima po definiciji malu influentnost. Lako se može zaključiti da će potencijal područja ovisiti izravno o influentnosti čestica koje se nalaze u promatranom području. Veći potencijal će imati veću sposobnost uzrokovanja promjena.

Dakle, brzina prijenosa promjene ovisi o potencijalu prostora koji je zahvaćen promjenom. Cijeli sustav će biti izmjenjen kad-tad, ali će promjena intenzivnije mijenjati prostor većeg potencijala.


NATURALIS

Još uvijek ne postoji jasna definicija veličine promjene. Najvjerojatnije bi se mjerila ukupnim potencijalom kojeg je promijenila u nekom vremenskom intervalu.

VRIJEME REKLUZIJE

VRIJEME REKLUZIJE - prije definicije kratko objašnjenje (rekluzija – sinonim za izolaciju)

Promatramo dva događaja (nije bitno jesu li istovremena, niti koji se prije događa ako nisu. Promatrat ćemo, za početak, istovremene događaje bez smanjenja općenitosti)

Neka je tamno sivi događaj (nalazi se na početku tamno sivog područja) događaj koji je promijenjen. Sivi događaj je događaj kojem određujemo vrijeme rekluzije (na početku sivog područja). Kako vrijeme prolazi sivi i tamno sivi događaji šire svoj utjecaj. Početak crnog područja označava početak događaja koji su pod utjecajem i sivog i tamno sivog događaja.

Vrijeme koje mora proći da bi bilo koji iz skupa događaja na koje djeluje sivi događaj, osjetio promjenu je vrijeme rekluzije sivog događaja.

Vrijeme rekluzije za pojedini događaj ovisi o događaju s obzirom na koji se promatra. Vrijeme rekluzije za događaj A u odnosu na B je vrijeme koje će proći prije nego jedan od događaja iz skupa događaja koji su pod utjecajem događaja A, osjeti promjenu koja je započela događajem B. (tj. koliko dugo mogu svojstva svih događaja koji su pod utjecajem događaja A, biti ista bez obzira na to kakva se promjena odvija na događaju B). Vrijeme rekluzije je funkcija i vremenske i prostorne udaljenosti između A i B, a ne samo vremenske.

Postoji ideja o modelu koji govori kako se promjena širi u prostoru, ali to nije lako objasniti tekstom, pa je taj dio preskočen. Ne postoji jednostavna formula koja bi govorila koliko će vremena proći da promjena stigne od jednog do drugog događaja. Ovisi o prostoru kroz koji prolazi. Pokušaj jednostavnog povezivanja pojmova: broj događaja na koje djeluje začetnik nakon nekog vremena, influentnost, potencijal i vrijeme rekluzije je propao zbog prekompliciranosti modela.

PUTOVANJE KROZ VRIJEME

Ukupno razlikujemo dva osnovna slučaja: putovanje u prošlost i putovanje u budućnost.

PUTOVANJE U PROŠLOST 1980. godine je na Zemlji rođena osoba XY. To je naš putnik kroz vrijeme. On živi milijun godina, tako da može izvesti eksperiment (nije bitno što prosječan čovjek živi 75 godina).

2000. godine odluči putovati u prošlost, točnije u 1000. godinu. Prvo ćemo objasniti na koji način bi se to moglo ostvariti.


NATURALIS

XY zahtjeva da kada stigne u 1000. g. Zemlja, pa i čitav Svemir, izgledaju točno onako kako je to sve izgledalo prije 1000 godina. Dakle, mora postojati paralelni Svemir, koji je identičan našem sve do trenutka koji na Zemlji zovemo 1000. godina po. Kr. Taj bi Svemir možda i dalje bio identičan našem, ali će mu se dogoditi nešto što ga pokušava mijenjati. Naš Svemir ćemo zvati αS, a paralelni βS, misleći pritom na upravo onaj paralelni Svemir koji je maloprije opisan.

XY kreće iz α-2000 (oznaka za naš Svemir u vrijeme dok je na Zemlji 2000. godina) u β-1000 (oznaka za paralelni Svemir dok je na njegovoj Zemlji 1000. godina. Dakle, taj je Svemir identičan našem sa zakašnjenjem od 1000. godina, ali sad se može početi razlikovati). U trenutku kada XY ulazi u βS, on se počinje razlikovati od αS. Razlog je taj što αS nije imao XY-a u kada je izgledao kao β-1000. Ta promjena se s vremenom sve više širi po βS, ovisno o XY-ovim aktivnostima. XY se može roditi u βS (zvat ćemo ga XYβ), ali i ne mora. Čak i da XYα ubije XYβ, to neće uzrokovati vremenski paradoks zato što to nisu identične osobe jer α-1980 i β-1980 nisu repetitivni prostori kao što su to npr. bili α-980 i β-980.

XY kreće iz αS svemira u 2000. godini (oznaka α-2000) i stiže u βS svemir u 1000. godinu (oznaka β-1000). Da bi β-1000 izgledao kao što je izgledao α-1000, β se morao do 1000. godine razvijati jednako kao i α tj. bili su identični. U trenutku kada XY ulazi u βS, βS se počinje razlikovati od αS. Ta promjena se s vremenom sve više širi po βS. Ovisno o XY-ovim aktivnostima u βS, taj svemir se može bitno razlikovati od αS za kratko vrijeme. XY se može roditi u βS-1980, ali i ne mora. Čak i da XY(αS) ubije XY(βS) neće uzrokovati vremenski paradoks, kao prvo jer to nisu identične osobe jer se već 1980 godina ne radi o repetitivnim prostorima, što je bi slučaj do 1000. godine. Važno je da je svemir u koji XY dolazi identičan svemiru iz kojeg kreće do trenutka odredišta putovanja.

Recimo da se godine β-2010 XY želi vratiti u αS, morao bi se vratiti u točno ono prostor-vrijeme iz kojeg je krenuo. Kada bi se želio vratiti npr. u 1999. godinu, to ne bi bila α-1999, nego γ-1999 (γ je Svemir koji je do svoje 1999. godine bio identičan βS). Razlog zašto bi se to dogodilo je taj što XY putuje u prošlost stvarnosi u kojoj se nalazi – a to je prošlost βS Svemira. Čak i da se vrati u 2000. godinu, to bi opet bila γ-2000. Dakle, vratiti ti se u Svemir iz kojeg je krenuo bi mogao biti problem. Trebala bi postojati neka funkcija koja bi to omogućavala, a koja nije putovanje u prošlost nego samo vraćanje na početne uvjete. Namjerno XY uvijek putuje u prošlost jer putovanje u budućnost još nije riješeno. Uglavnom, zaključak je da putovanje u prošlost ne uzrokuje paradokse. Bez obzira kakvu će promjenu XY uzrokovati u βS, ona se neće odraziti na αS, tako da putovanjem u prošlost ne možete izmjeniti svoj svemir.

PUTOVANJE U BUDUĆNOST Putovanje u budućnost na prvi pogled stvara paradoks i za sada on nije riješen.

Neka je opet 1980. na Zemlji rođen XY. 2000. godine odluči putovati u budućnost, točnije u 3000. godinu. Odlazi iz α-2000 i stiže u β-3000. Evo kakvu budućnost doživljava. Ako će početi proučavati događaje u βS za vrijeme «dok ga nije bilo» shvatit će, naravno, da je 1980. rođen neki XY koji je 2000. godine jednostavno nestao. Taj XY je također putovao u budućnost, tako da bi βS ostao identičan αS svemiru sve do trenutka odredišta putovanja tj. do 3000. godine.

Sada ćemo paralelno pratiti događaje. Putnik rođen u αS će se zvati XY, a onaj što je rođen u βS YX. XY odlazi u β-3000, a YX odlazi u α-3000 (Ne postoji razlog zašto bi YX morao otići baš u α-3000. On može preći u γ-3000, ali onda neki YX iz γS mora otići u δ-3000 i tako se to vrti u krug. Na kraju, mora neki XY iz nekog Svemira XS doći u α-3000. Da bi se ta bespotrebna komplikacija zaobišla kažemo da je YX otišao u α-3000). XY živi u βS 20 godina i onda se odluči vratiti. Vraća se natrag u α-2000 gdje nastavlja sa svojim životom. Nakon 1000 godina (u α-3000) će se upoznati sa YX-om koji je stigao iz βS. YX ima 20 godina, XY ima 1040. Po istom principu možemo zaključiti da bi se YX u βS-3000 susreo sa 20 godina starim XY-om.


NATURALIS

Neka YX, kad bude star 1040 godina (nalazi se u βS-3000) sretne XY-ona gdje je XY star 20 godina. YX daje XY-onu lančić kojeg je osvojio na nagradnoj igri 2500. godine. XY čuva taj lančić, vraća se s njim u αS gdje čeka 1000 godina da se ponovo susretne, ovog puta sa mladim YX-om. Kada se taj susret konačno dogodi, XY (koji ima lančić) ubije YX-a (koji mu je dao lančić). No, YX je taj paradoks. Kako će XY dobitiàlančić osvojio sa 540 godina, a umro je sa 20 lančić od YX-a ako ovaj neće doživjeti njegovo osvajanje.

Zašto se dogodio paradoks? Odgovor je: zato što se jedna ista osoba prvo pojavila starija, a onda mlađa, jer budući da se radi o repetitivnim prostorima, XY i YX su identične osobe. Ali još nije sigurno koliko je ova tvrdnja točna, a postoji nekoliko načina i za izbjegavanje paradoksa.

IZBJEGAVANJE PARADOKSA

Paradoks bi se mogao izbjeći iz nekoliko razloga:

1.) αS i βS ne moraju biti repetitivni prostori do 3000. godine, tj. βS se može već 2000. godine početi razlikovati od αS jer XY koji dolazi u 3000. godinu ne zna kakva je bila budućnost pa mu se može «servirati» bilo što. Istina mora se dogoditi da je YX nestao, ali nakon toga ništa ne mora biti isto. 2.) ako je ispravna pretpostavka pod brojem jedan, onda ne postoji tako očigledna garancija da će YX također otići u 3000. godinu. Jedini zahtjev je da on negdje ode, ali on se mogao odlučiti za neko drugo odredište. To je zato što, iako su svemiri identični, to nisu naturalni događaji koji jednoznačno vode u sljedeći, pa ne postoji razlog zašto u jednom trenutku svemiri ne bi «sami od sebe» krenuli u različitim smjerovima 3.) i naravno dvojbeno je koliko su XY i YX iste osobe.

Četvrti razlog je možda i najzanimljiviji. Već smo spomenuli da se osoba XY koja putuje kroz vrijeme, mora se vratiti u isto prostor-vrijeme iz kojeg kreće. Razmotrimo malo tu rečenicu.

Prva mogućnost je da osoba kreće iz trenutka t i vraća se u isti trenutak (kao što je zahtjevano). U jednom trenutku, svaki naturalni entitet može postojati u samo jednom obliku. XY ne bi mogao sa sobom ponijeti niti jedan predmet iz prošlosti, a isto tako niti jedno sjećanje jer su i sjećanja naturalni entiteti kao i materijalni predmeti. Drugim riječima, XY može provesti nekoliko godina u prošlosti, a da kad se vrati, nije ni malo stariji nego što je bio kad je krenuo, niti je uopće svjestan da je bio u prošlosti. Recimo da XY sjedi na stolici i u ruci drži nešto što će ga prebaciti u prošlost. Oko njega se nalaze promatrači. Kada pritisne gumb, naći će se 1000 godina u prošlosti. Tamo može živjeti koliko god dugo želi, a kada ponovo pritisne gumb, vraća se u «sadašnjost». No, za sve prisutne, promatrače i XY-a, taj eksperiment izgleda ovako: XY sjedi i drži vremeplov u ruci. Netko mu sa strane odbrojava sekunde. U trenutku kada čuje riječ nula, stisne gumb. Ali ništa se nije dogodilo. XY se nije pomaknuo s mjesta na kojem se nalazio, nitko sa strane nije doživio ništa što bi upućivalo na to da su upravo svjedočili putovanju kroz vrijeme. Što se njih tiče, eksperiment je propao.

Druga mogućnost je da se osoba ne vraća u trenutak t iz kojeg kreće nego u t + dt, gdje dt → 0, odnosno dt bi mogao biti jedan kvant vremena. Evo kako taj eksperiment prolazi: XY drži u ruci vremeplov. Vremeplov radi na taj način da stvara polje oko sebe, ili bolje reći označava oko sebe prostor koji će prenijeti u prošlost (u paralelni svemir). Oblik tog polja bi najvjerojatnije bio kugla (može biti proizvoljno velika, ali se podrazumijeva da cijeli XY mora stati u nju). Sve što se nalazi unutar te kugle je preneseno u paralelni svemir. Tada XY može normalno živjeti u novoj okolini kao da je tu rođen. Kada želi natrag, samo treba pritisnuti gumb za povratak i vremeplov generira polje identične veličine kao u početku i opet sve što se nalazi unutar kugle prebacuje u rupu u prostoru koja je ostala kada je XY otputovao. Za promatrače izvana, prostor unutar kugle se trenutno izmjenio. XY je stariji nego što je bio na polasku, sjeća se svega i mogao je ponijeti što god je stalo u polje. (Rekli smo da se putovanje kroz vrijeme ostvaruje prijenosom dijela prostora αS u βS.


NATURALIS

Rekli smo da se putovanje kroz vrijeme ostvaruje prenošenjem dijela prostora iz αS u βS. Ali taj prostor mora doći na mjesto nekog, već postojećeg prostora. Taj prostor iz βS može otići jedino u prazninu koju je u αS ostavio vremenski putnik. Putnik živi neko vrijeme u βS i onda se odluči vratiti. Vrijeme bi u αS moralo teći bez obzira što je putnik u drugom Svemiru, samo što se putnik vraća u trenutak koji je jako blizu trenutku kad je otišao pa nitko neće primjetiti nikakvu promjenu. Kada se putnik odluči vratiti, mora generirati polje (= označiti prostor) identične veličine i oblika kao i prošli put, tako da bi taj prostor zamijenio sa onim koji jedan trenutak postojao u αS, a ne pripada tamo. Sada ćemo promotriti što bi se dogodilo ako je vremenski putnik, označivši u βS prostor u koji dolazi, obuhvatio neku osobu iz tog Svemira. Imamo ukupno četiri grupe promatrača i opisat ćemo što svaki od njih vidi:

vremenski putnik – nalazi se u αS i u njemu obavi sve što je potrebno da bi označio svoj okolni prostor i odgovarajući prostor u βS. U jednom trenutku se prebaci u βS, kojeg dožvljava kao prošlost svog planeta. Tamo živi jedan dan i onda se odluči vratiti natrag. U αS-u, kada se vrati, sve je naizgled identično, ništa se u αS nije promijenilo.

promatrači u αS – vremenski putnik obavlja sve pripreme za putovanje kroz vrijeme i kad je sve gotovo, odbrojava se vrijeme do njegovog polaska. U trenutku kad je to vrijeme isteklo, označeni prostor (uključujući putnika) je samo trenutno promijenjen i to je sve što oni vide. Ta nagla promjena je jedino što oni mogu doživjeti. Eventualno mogu čuti putnikove priče o tome što je doživio.

promatrači u βS – život teče normalno kao i do tada, ali u jednom trenutku jedan čovjek nestaje i drugi se pojavljuje na njegovom mjestu. Taj stranac je neobičan, neobično obučen i neobično govori. On malo šeta okolo, razgleda grad u koji je stigao i sljedeći dan, nešto tipka po nekavom instrumentu i u trenutku nestaje i ponovo se vraća čovjek koji je jučer nestao, točno onakav kakav je bio kad je otišao.

slučajno uhvaćena osoba – najobičniji dan, kao i svi do sad. Išao je svojim putem na tržnicu i u jednom trenutku se pojavio na drugom kraju grada (i naravno, ništa mu nije jasno) Ovakva nagla promjena nije nemoguća. Strogo gledano to nije trenutna promjena, jer se događala onoliko dugo koliko je XY proveo u prošlosti, samo se trenutno manifestirala u αS. S naturalnog stajališta, promjena je potpuno moguća jer se lokalni događaj može u svakom trenutku proizvoljno izmjeniti (ovo je dio kada zakoni fizike, barem što se tiče promatrača iz αS naizgled prestaju vrijediti).

Postavlja se pitanje što bi se dogodilo da se vremenski putnik iz bilo kojeg razloga ne vrati u αS. U tom slučaju, sav prostor koji je prenesen iz βS bi jednostavno nastavio postojati u αS, uključujući i sva živa bića koja je on prenio sa sobom. (ovakvo prenošenje prostora može biti opasno za živa bića ili objekte iz βS jer ako ne obuhvati cijeli entitet, može ubiti biće ili srušiti zgradu)

Ovog trenutka ne možemo znati je li prva ili druga mogućnost ona koja se stvarno događa. Samo pravi eksperiment bi to mogao potvrditi. Jedina mana je u tome što, ako je ispravna prva mogućnost, ne možemo znati je li vremeplov uopće radio.

KRATKA PUTOVANJA Postoji jedna mogućnost relativno uspješnog saznavanja budućnosti. Neka XY u jednom trenutku poželi saznati budućnost. Neka kreće iz trenutka t u prošlost u trenutak t – dt, gdje dt → 0. Drugim riječima, ako ode u dovoljno blisku budućnost, neće stići promijeniti svemir do trenutka t. Tada će bliska budućnost biti jako slična onoj realnoj koja ga čeka kad se vrati.

Da bi što duže mogao pratiti budućnost, mora se osigurati da neće vršiti preveliki utjecaj na βS u kojem se nalazi, tj. na bilo koji način se mora izolirati od ostatka svijeta. Naravno, nikada se ne može toliko izolirati da ne uzrokuje promjenu, ali ako će βS svemir promatrati iz prostora koji ima mali potencijal i ako će uzrokovati


NATURALIS

promjenu malog intenziteta, mogao bi dosta dugo pratiti stvarnu budućnost. Npr. može na Zemlji postaviti kamere na mjestima koja želi promatrati. Zatim se preseliti u neki umjetni satelit koji kruži oko Zemlje, i pokušati se što bolje izolirati. Kratkim putovanjem u prošlost će brzo početi doživljavati budućnost.

I sad on odozgo prati Zemlju danima i saznaje sve bitne informacije. Onda se vrati natrag i sada je uvjeren da zna budućnost. No, on se ne smije spustiti na Zemlju jer će početi uzrokovati drastične promjene. Mora raditi točno ono što je radio u paralelnom svemiru ili preciznije, svi ljudi koji su znali za putovanje kroz vrijeme moraju prvo uzrokovati što manje promjene u budućnosti, a onda raditi iste stvari ako tu budućnost žele ponovo proživjeti. Još ako se na povratku putnik kroz vrijeme ne može ničega sjećati niti postoji bilo koji fizikalno-biološki dokaz da je putovao kroz vrijeme, postavlja se pitanje koja je korist od takvog putovanja.


Neutrino

Neutrino

(preuzeto sa CroEOS.net)

Neutrino je elementarna čestica. Ima spin 1/2 te je prema tome fermion. Njegova masa je vrlo mala. Donedavno se vjerovalo da bi neutrino mogao biti bez mase, no najnoviji eksperimenti pokazuju da je njegova masa ipak veća od nule. Ne osjeća ni jaku ni elektromagnetsku silu nego samo slabu i gravitacijsku.

Iz razloga što neutrino interagira samo slabim međudjelovanjem, njegovo prodiranje kroz materiju ostavlja malu vjerojatnost da reakcije. Otprilike bi bio potreban olovni blok dug svjetlosnu godinu da zaustavi polovicu neutrina koji bi kroz njega prolazili. Neutrinski detektori tipično sadrže stotine tona materijala konstruiranog na način samo nekoliko atoa dnevno interagira sa nadolazećim neutrinima.

Vrste neutrina

Postoje tri vrste neutrina, odnosno tri «okusa» (engl. flavor) i nazvani su prema svojim leptonskim partnerima: elektronski neutrino νe (< 2,5 eV)

mionski neutrino νμ (< 170 keV) i taonski neutrino ντ (< 18 MeV). U

fenomenu znanom kao neutrinske oscilacije, neutrini spontano mutiraju između tri dana okusa.

Povijest

Neutrine je prvi postulirao Wolfgang Pauli 1931. da bi objasnio kontinuirani spektar beta raspada: raspad neutrona u proton i elektron. Pauli je postavio teoriju po kojoj nedetektirana čestica nosi uočenu razliku u energiji i kutnom momentu između reaktanata i produkata reakcije. No zbog svojih «nevidljivih» svojstava, prva detekcija neutrina je morala čekati 25 godina (Pauli je doživio da vidi tu potvrdu svoje teorije). 1956. Clyde Cowan, Frederick Reines, F. B. Harrison, H. W. Kruse i A. D. McGuire objavljuju

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/neutrino.htm (1 of 5) [20.11.2008 12:42:40]

Neutrino

članak «Detekcija slobodnih elektrona: potvrda» u časopisu Science. Taj rezultat je nagrađen Nobelovom nagradom, ali tek 1995. godine. Jedino je F. Reines preuzeo nagradu. Ime neutrino je skovao Enrico Fermi: neutrino na talijanskom znači mali neutralni. 1962. Leon M. Lederman, Melvin Schwartz i Jack Steinberger otkrivaju da postoji više vrsta neutrina.

Masa

Osnovni standardni model fizike čestica pretpostavlja da je neutrino bez mase, iako dodavanje «masivnih» neutrina teoriji ne komplicira jako osnovnu sliku. Najnoviji eksperimenti pokazuju da je masa neutrina zapravo jako mala, ali veća od nule. Najjača gornja granica neutrinske mase dolazi iz kozmologije. Big Bang model predviđa da postoji fiksan omjer između broja neutrina i fotona u kozmičkom pozadinskom zračenju. Kada bi ukupna masa svih triju vrsta neutrina prešla 50 eV po neutrinu, bilo bi previše mase te bi se Svemir urušio (za usporedbu: najlakši lepton – elektron, ima 10 000 puta veću masu od 50 eV). Ovaj limit bi se mogao zaobići pretpostavkom da je neutrino nestabilan; ipak, postoje druga ograničenja u Standardnom modelu koja to otežavaju. Trenutno je opće uvjerenje da masa neutrina nije nula. Ispostavlja se da masivni neutrini mogu mijenjati okus dok oni bez mase ne bi mogli. Ovaj fenomen, već spomenut kao neutrinske oscilacije, objašnjava zašto vidimo manje neutrina sa Sunca i gornje atmosfere nego što bismo to očekivali.

Izvori neutrina

Generirano od ljudi: nuklearne elektrane su veliki izvor neutrina. Prosječna elektrana može stvarati preko 50 000 neutrina po sekundi. Čestični akceleratori su također izvor neutrina. Planet Zemlja: neutrini koji nastaju kao posljedica prirodnog pozadinskog zračenja. Atmosferski neutrini: nastaju također kao rezultat reakcije kozmičkog zračenja i atoma unutar Zemljine atmosfere, stvarajući pljuskove čestica uključujući i neutrine. Solarni neutrini: potječu od nuklearne fuzije u Suncu i ostalim zvijezdama. Raymond Davis Jr. i Masatoshi Koshiba su dobili Nobelovu nagradu 2002. godine za detekciju kozmičkih neutrina.

Kozmološki problemi


Neutrino

Neutrini su važan produkt supernova. Većina energije nastale u supernovi se izrači u obliku ogromnog neutrinskog izboja, koji nastaju kada protoni i elektroni u jezgri zajedno reagiraju i stvaraju neutron. Prva eksperimentalna potvrda potječe iz 1987. godine kada su detektirani neutrini iz Supernove 1987a. Tijekom takvog događaja, gustoća jezgre postane jako velika (1014 g/cm3) pa je interakcija između nastalih neutrina i okolnog zvjezdanog materijala značajna. Smatra se da bi neutrini trebali nastajati i iz drugih fenomena kao što je sudar neutronskih zvjezda.

Zato što neutrini tako slabo reagiraju sa materijom, vjeruje se da neutrini nastali u supernovi nose informacije o unutarnjih regijama eksplozije. Većina vidljive svjetlosti dolazi od raspada radioaktivnih elemenata nastalih zbog supernovinog udarnog vala, no čak se i svjetlost jako raspršuje dok prolazi kroz gusti, turbulentni plin. Neutrini, s druge strane, prolaze kroz plin «neokrznuti», noseći informaciju iz unutrašnjosti jezgre (a gdje je gustoća dovoljno velika da oblikuje neutrinski signal). Nadalje, očekuje se da neutrinski izboj stigne do Zemlje prije bilo kojeg elektromagnetskog vala, uključujući vidljivu svjetlost, gama i radio valove. Točno vrijeme zakašnjenja se ne zna, no znanstvenici očekuju da se za Tip II Supernovu neutrini emitiraju nekoliko sekundi nakon kolapsa jezgre, dok bi se prvi elektromagnetski valovi emitirali tek nekoliko sati ili dana kasnije.

Kozmičko pozadinsko zračenje

Smatra se da kozmičko pozadinsko zračenje, ostalo od Big Banga uključuje i pozadinu nisko-energetskih neutrina. 1980. godine je predloženo da bi oni mogli biti objašnjenje postojanja tamne tvari u Svemiru. Neutrini imaju jednu važnu prednost pred ostalim kandidatima za tamnu tvar: znamo da postoje. Ipak, postoji jedan ozbiljan problem: iz eksperimenata je poznato da neutrini teže biti vrući tj. gibanju brzinama bliskim brzini svjetlosti – pa bi to bio scenarij za vruću tamnu tvar. Problem je u tome što bi se brzi neutrini u kratkom vremenu raspodjelili jednoliko po Svemiru, a to nije ono što je u stvarnosti zapaženo.

Neutrinski detektori

Postoji nekoliko vrsta detektora neutrina. Oni koji služe za detekciju stelarnih neutrina se sastoje od velike količine materijala u podzemnim špiljama dizajniranih da ga štite od kozmičkog zračenja.


Neutrino

• 1953. je korišten prvi uređaj za detekciju neutrina blizu nuklearnog reaktora. Reines i Cowan su koristili dvije mete koje su sadržavale otopinu kadmij-klorida u vodi. Reakcije neutrina sa protonima u vodi su stvarale pozitrone. Rezultirajuće poništenje sa elektronima je stvaralo fotone energije od otprilike 0.5 MeV. Parovi nastalih fotona su se mogli uočiti detektorima postavljenim ispod i iznad mete. Neutroni su bili zarobljeni u jezgrama kadmija što je rezultiralo gama zračenjem od otprilike 8 MeV koje je detektirano nekoliko mikrosekundi nakon fotona iz elektronsko-pozitronskog događaja

• «Klor-detektori» se sastoje od spremnika napunjenog ugljik-tetrakloridom. U ovim reakcijama neutrino pretvara klor u argon. Tekućina se periodički čisti helijem koji miče argon. Helij se tada hladi da bi se razdvojio od argona. Ovi detektori su doživjeli neuspjeh jer je bilo nemoguće odrediti smjer iz kojeg su dolazili neutrini. Klor-detektor u Homestakeu (South Dakota, SAD) koji je sadržavao 520 tona tekućine, je prvi otkrio nedostatak neutrina sa Sunca koji je vodio do «solarnog neutrinskog problema». Ovaj tip detektora je osjetljiv jedino na νe.

• «Galij-detektori» su slični klor-detektorima ali su mnogo osjetljiviji na neutrine niskih energija. Neutrino pretvara galij u germanij koji se može kemijski detektirati. Opet, niti ovaj detektor ne donosi informaciju o smjeru iz kojeg dolaze neutrini.

• Detektori sa čistom vodom, kao što je Super-Kamiokande, sadržavaju veliku površinu čiste vode okruženu osjetljivim detektorima svjetla. U ovim detektorima, neutrino prenosi energiju na elektron koji tada putuje brže od svjetlosti u tom mediju (ali i dalje, naravno, sporije od brzine svjetlosti u vakuumu). To generira optički udarni val poznat pod nazivom Cherenkova radijacija. Ovaj detektor ima prednost da se neutrino snimi čim uđe u detektor i informacija o smjeru neutrina se može skupiti. Ovaj tip detektora je snimio neutrinski izboj iz Supernove 1987a. Osjetljiv je na νe i νμ.

• Detektori s teškom vodom koriste tri tipa reakcije da detekciju neutrina. Prvi je isti kao i kod detektora sa čistom vodom. U drugom tipu neutrino udara u deuterij otpuštajući elektron. U trećem neutrino rastavlja atom deuterona na dva dijela. Rezultati ovoh reakcija se mogu prikupiti na isti način kao i kod prethodnog slučaja. Ovakav uređaj se koristi u Sudbury


Neutrino

Neutrino Observatory (SNO). Ovaj tip detektora je osjetljiv na sve okuse neutrina.


file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/nibiru.htm

March 2004 - A 10th Planet was named this month - Sedna after the Inuit Goddess of the Oceans.

A planet named Nibiru - Planet X - was thought by many people to be returning in the 21st century - but in turth it will not return.

Nibiru is a metaphoric trigger for awakening to a higher consciousness that something is about to occur - but it a shift in consciousness not the return of a plant. The 'X' = As is Above So is Below - Emerald Tablets of Thoth. It is the merge of matter and antimatter. It is the merge of the polar apsects of your soul at which time you become One. Please see related files in my archives Scroll down to articles 'Zero Point'.

Nibiru Myth.....It is supposedly the home of the Anunnaki - the Nephilim - the Elohim - the Gods - the Giants of the Bible - Those Who From Heaven To Earth Came. Some believe they are a Reptilian Race.

The Dogon Tribe of Mali, Africa also have a legend about a race of Amphibious Gods - Nommos - who came to Earth from Sirius approximately five thousand years ago.

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/nibiru.htm (1 of 28) [20.11.2008 12:42:53]

http://www.crystalinks.com/sedna.html

http://www.crystalinks.com/emerald.html

http://www.crystalinks.com/emerald.html

http://www.crystalinks.com/elliesarchives.html

http://www.crystalinks.com/dogon.html

http://www.crystalinks.com/sirius.html


The Nibiruans supposedly landed on Earth, colonized it, mining the Earth for gold - [metaphor for alchemy - the transmutation of consciousness] - and other minerals, who establishing a spaceport in what today is the Iraq-Iran region - [Interesting that we went to war in that area] - linked to Sumer - and lived in a kind of idealistic society as a small colony. These aliens supposedly created a human slave-race to work their mines, farms, and other enterprises. They supposedly created Man, Homo Sapiens, through genetic manipulation with themselves and ape man Homo Erectus.

The Great Flood supposedly was an attempt to destroy the slave races of humanity by the Nibiruans because they had rebelled against their Nibiruian / Sumerian Gods - Enlil and Enki. Enlil and Enki were involved in a heated dispute over whether to destroy or preserve the slave races and this power struggle resulted in war - the dualty of our reality - which exists in all creational myths.

Ellie's Interpretation:

There is a central source of creation. Some people see it as Light, other see it as a simulation room where programs are created - as in the movies matrix or the Holodeck in the TV and movies shows Star Trek.

This source of light divides into 12 pyramids of light. They spiral around the central source and create a Matrix - Grid System - The Spider Web Effect - Hall of Records - Akashic Record - Collective Unconscious - whatever term you chose. They create this on many different frequencies - some are physical and some are not. They never stop creating from this source - yet within each story or program created, the patterns must repeat over and over for that is how it creates.


http://www.crystalinks.com/alchemyindex.html

http://www.crystalinks.com/sumer.html

http://www.crystalinks.com/sumergods.html

http://www.crystalinks.com/creation.html

http://www.crystalinks.com/hallofrecords.html


Once the 'computer consciousness' has created these programs - the souls want to experience some of them in a physical body. The computer must now develop a way to do this. It creates programs made of electromagnetic energies - like north and south poles - which mean that this program will have polarities - duality - good guys and bad guys. There will always be conflict. The program will remain unbalanced until it is over.

Souls experiencing any of the physical programs - all of which run simultaneously - such as Earth, Sirius, Nibiru, Orion, Atlantis, etc. - will experience most of the emotions available within the program while they remain in third dimension.

The program understands that the EM energies of third dimension are a lower frequency vibration. They move more slowly - are sluggish. We are of heavier density therefore we can't just move around or biolocate as we are able - when our souls are in faster and higher vibrations. We have to take cars, trains, and planes to go great distances verses bilocating to the place you wish to be. Think about entities on the other side. They can move from where you are to any place else they wish to go in a manner of seconds. Wouldn't you like to have that skill?

Here is another way to understand this concept. Consider your dreams or mediations. You can go anywhere and do anything. Many people remember flying in their dreams - freedom from the physical form.

When you wake up - returning your consciousness to your physical body - you generally forget most of your dreams. As you feel yourself 'falling' back into your physical body you slowly awaken. This is your consciousness moving descending into 3D. There are days you may not feel your consciousness completely back in your body at all. Actually it is never fully in third dimension. Only an aspect of it is here as you sit there reading this. The rest of you is off having other experiences - which - as we move into higher frequency - are starting to merge - more deja vu - seeing between dimensions - temporal amonalies - and more paranormal experiences.

Sometimes an entire programs shifts all at once. This occurred on September 11, 2001 with the World Trade Center attack. For days, weeks, months, people were in shock and unable to come fully into their bodies - bringing their conscious awareness into this changed frequency program.



Our grid program - coming from one central source - follows a specific blueprint which repeats over and over again endlessly. Fractal Theory. The creative consciousness - source of light - creates program after program based on the same fundamental geometry called Sacred Geometry.

We live in third dimension - the polarity grid - EM energies - our auras. Everything in this program will contain polar opposites. We have god and evil - male and female - good gods and bad gods - everything has an opposite. Even our Soul Mates - Twin Flames are part of that duality. Your polar opposite in the other aspect of your soul that did not enter into the third dimensional program but waits above in higher frequency.

The program has an interesting failsafe. It understands that in third dimension the souls will forget that it is all a program/ game/ experience/ experiment. It realizes that it must leave clues to help the souls in third dimension remember that they are spirits having a physical experience.

The program creates Archetypes and Metaphors which enable souls to awaken and remember that one program is about to terminate and another germinate. More to the point - the souls remove their consciousness from their physical bodies and go to higher frequency forms. You are much more than the person sitting in that chair reading this. You are a soul spark created from a source of light who has spiraled through consciousness into third dimension to experience.

You are aware that psychics like myself and my friend, John Edward, can talk to souls who have crossed over, simply by connecting with their frequency signatures. Every soul has their one unique signature - like a fingerprint. The soul 'on the other side' has the same signature but is no longer is in a physical body.

So now comes the time in our programmed reality when the grids send us information to help us remember that change is about to occur for all souls. It provides clues.

One such clue is the planet Nibiru.

Time is just an illusion created by the EM programs of 3D. Planet 'X' - when you drawn horizontal lines across the top and bottm of the 'X' you have the hourglass. When the upper portion descends into the lower portion - it creates the Star of David - or Merkabah - rotation and spin - frequency. 'X' also is the Roman numeral 10=1+0=1=New Beginnings.

I have been to Nibiru alone - and with friends - while remote viewing. When you remote view - or meditate - travel consciously through the grids - you move faster than the speed of light and can go into any part of the program.

Light - electricity - is the color BLUE. It is electromagnetic energy which spiral us into third dimension file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/nibiru.htm (4 of 28) [20.11.2008 12:42:53]

http://www.crystalinks.com/fractal.html

http://www.crystalinks.com/sacred_geometry.html

http://www.crystalinks.com/soulmates.html

http://www.crystalinks.com/archetypes.html

http://www.crystalinks.com/signatures.html

http://www.crystalinks.com/merkaba.html


and which is connected with our leaving this program. That is why most prophecies reference the color BLUE. The blue I see is now navy BLUE.

Nibiruan returns every 3,600 years. Creational geometry - 12X3=36. Also 12 pyramids around 1 that form the grids. Pyramids - three into one.

Sumerians said one year on planet Nibiru, a sar, was equivalent in time to 3,600 Earth years. They also said Anunnaki lifespans were 120 sars which is 120 x 3600 or 432,000 years. According to the King List 120 sars had passed from the time the Anunnaki arrived on Earth to the time of the Flood. However when the Lofty Ones came to Earth their lifespans began to sync with Earth's faster orbit and they faced rapid aging compared to that on Nibiru. Einstein's theory of General Relativity says celestial body gravity and motion warps local space/time. They discovered that by eating food from their home planet they could keep the aging process synced to the pace of Nibiru.

We always have good and bad gods in all creational myths. This again is the polarity. It heightens the emotions of FEAR - a Key negative emotion of the program - verses LOVE. Everyone is taking about the LOVE frequency on the planet now - as the way HOME - back to Source - whatever - so the program kicks in fear.

This FEAR factor played out at the end of the 20th century when so many people felt that the planet would blow up. That never happened because it is not part of the program. The timing for things to end is close but not in 1999 or 2000 or 2012.

Yet all of the prophets through the millennia - did pick up the same information from the grid program - they interpreted what they saw in different ways based on their own spiritual, mental and emotional belief systems. They sensed the change and the end of this program.

Why do all programs have to end with destruction? In third dimension there is a beginning and an end - Zero Point of creation.

As the program is about emotions - it will play out with the giant BOOM? We always envision a dramatic end of our reality. Isn't that how we view the fall of Atlantis, Lemuria, and most ancient civilizations? They all supposedly ended in disaster - yet they are running parallel to our reality.

Many people sense this at the end of our own program. BOOM! It's over! Are you harmed? Part of our third dimensional programming tells us that you must hold onto your physical body at all costs. Why?

Third dimensional programs seek to raise our emotional level to the max - The FEAR Factor - which has become part of our TV viewing. After all that IS what we are here for, right? What good is your emotional experience here if you do not have issues to deal with, then to heal, etc. Souls are most


http://www.crystalinks.com/floodstories.html

http://www.crystalinks.com/creation.html


often dysfunctional as they play our their games.

2000 came and went without major incident. This was a relief after 1999 and a rest for the souls.

Along came 2001 and the program shifted from good to bad - as that is what it is programmed to do. hence we had 911

A good economy had to change to a bad economy in the polarity of our 3D experience - the cycles of time. Peace and war- polarities are inevitable. So along comes 911 and we experienced FEAR - of the unknown - our souls sensed something coming closer . . . FEAR Factor . . . shock. Many souls did not fully return to the third dimensional Earth program when they woke up the next day - and for many days afyerwards. We waited and watched - knowing 911 was the beginning of something- but it was not time.

At the end of this experiment in Time - we will disconnect our awareness from third dimension and not return. September 11th was like a practice drill that permeated the grids and effected every soul in this program. It was like a charge of energy moving through the grids. If you can see grids - you would see what appears as tall spikes - as in a graph. 911 was a wake-up call.

At the time of 911 - we played with the numbers are triggers. People report seeing double and triple digits more and more frequently. 11:11 is an example of such a numeric trigger. Numbers are key codes is a mathematical program.

2001 brought 911. 2002 brought war with Afgjanistan. 2003 brough war with Iraq. 2003 is a grid marker for the Philadelphia Experiment. The Navy ship the USS Eldridge supposedly disappeared August 12, 1943. The time loops - 1963 - 1983 - 2003. The energies are spiking on the grid - but we will not destroy the planet as the game is not over just yet. Nibirun will not return not will the Reptilians.

Other FEAR factors include Earth changes involving mass destruction of the planet. Physical planet Earth 'rocks' and always has upheavals. There will always be volcanic eruptions and major earthquakes. Everything in this program is like the flow of water - ever moving and never the same. People who believe they are here for the Earth changes - tell me that planet Earth has been wiped out and recreated many times. This is about other grid programs running simultaneous to ours. As for major Earth changes - do you think you are capable of existing on a planet that has no clean air, water, food, diseases? Do you really want to rebuild? How long would you survive? If you see yourself doing this - what are your motivations?

The Nibiruan myth speaks of alien gods returning for gold. Gold is a metaphor for alchemy - a transition from third dimensional thinking to higher frequency awareness.

The Twelfth Planet - Numeric references to the number Key Number 12 - as in 12:12 - as in the illusion of


http://www.crystalinks.com/wtc.html

http://www.crystalinks.com/11.11.html

http://www.crystalinks.com/phila.html


Time. Planet X - The merge of twins - as in Twin Pyramids and Twin Towers.

The Gods and Goddess of Nibiru are not much different that those of an other ancient civilization - good and evil. Why do all god and goddesses have issues? They repeat the patterns of our lives in third dimension. We look at the gods and wonder. In our timeline can you image Zeus in the sky with his pantheon of weird dysfunctional gods and goddesses intervening on Earth?

Can you imagine aliens coming back here on the planetoid Nibiru - who some people think is a Mother Ship - for our gold? It makes no sense.

The story of a planet in trouble - unable to support life - is also a pattern in the grid program.

Metaphor - Nibiru - unlike the other planets in our solar system - supposedly has an elliptical orbit and moves clockwise rather than counterclockwise.' This is how we spiral our consciousness in and out of reality.

My grid travel to Nibiru did reveal other alien groups on the planetoid beside the Reptilians. They all seem to have their own agendas. These different groupings seem wrong to me though I am not sure why I write this. When I worked with Jelalila of the Nibiru Council we channeled her twin flame on Nibiru. She calls him Daniel. I had met him before. He was humanoid looking to me. He was working at a massive computer. He told me that he runs the computer for the program. [He kind of reminded me of OZ in the 'WiZard of OZ'.] His name is a metaphor for Daniel the Lion - or the Sphinx and the Lion and lamb symbology, etc.

I wish I could say it was more than a game or program - but that is all it is.

I have also traveled the grid program of the Reptilians - which now takes us to the Draco Program and my buddy Dilmun.


http://www.crystalinks.com/rainbowtwins.html

http://www.crystalinks.com/dilmun.html


Zecharia Sitchin

In 1976 Zecharia Sitchin wrote The Twelfth Planet also known as - Planet 'X' or Nibiru.

Nibiru, unlike the other planets in our solar system, supposedly has an elliptical orbit and moves clockwise rather than counterclockwise.

Nibiru's orbit passes through our solar system only once every 3,600 years, which is equal to one Nibiruan year.


http://users.lycaeum.org/~martins/nibiru.html


This controversial theory is based on Mr. Sitchin's interpretation of ancient Sumerian texts and cuneiform tablets, having its origins in the Bible - the book of Genesis. Mr. Sitchin has spent decades as an archeologist and historian in the Middle East, researching ancient writings from the Sumerian civilization and putting them into a five-part paperback series, The Earth Chronicles, documenting the Nibiruan interaction on Earth in ancient times.

Events Before the Deluge

- Earth Chronicles

450,000 years ago on Nibiru, a distant member of our solar system, life faced slow extinction as the planet's atmosphere erodes. Deposed by Anu, the ruler Alalu escapes in a spaceship and finds refuge on Earth. He discovers that Earth has gold that can be used to protect Nibiru's atmosphere.

445,000 years ago - Led by Enki, a son of Anu, the Anunnaki land on Earth, establish Eridu -Earth Station I - for extracting gold from the waters of the Persian Gulf.

430,000 years ago - Earth's climate mellows. More Anunnaki arrive on Earth, among them Enki's half-sister Ninhursag, Chief Medical Officer.



416,000 years ago - As gold production falters, Anu arrives on Earth with Enlil, the heir apparent. It is decided to obtain the vital gold by mining it in southern Africa. Drawing lots, Enlil wins command of Earth Mission; Enki is relegated to Africa. On departing Earth, Anu is challenged by Alalu's grandson.

400,000 years ago - Seven functional settlements in southern Mesopotamia include a Spaceport (Sippar), Mission Control Center (Nippur), a metallurgical center (Shuruppak). The ores arrive by ships from Africa; the refined metal is sent aloft to orbiters manned by Igigi, then transferred to spaceships arriving periodically from Nibiru.

380,000 years ago - Gaining the support of the Igigi, Alalu's grandson attempts to seize mastery over Earth. The Enlilites win the War of the Olden Gods.

300,000 years ago - The Anunnaki toiling in the gold mines mutiny. Enki and Ninhursag create Primitive Workers through genetic manipulation of Ape woman; they take over the manual chores of the Anunnaki. Enlil raids the mines, brings the Primitive Workers to the Edin in Mesopotamia. Given the ability to procreate, Homo Sapiens begins to multiply.

200,000 years ago - Life on Earth regresses during a new glacial period.

100,000 years ago - Climate warms again. The Anunnaki (the biblical Nephilim), to Enlil's growing annoyance marry the daughters of Man.

75,000 years ago - A new Ice Age-begins. Regressive types of Man roam the Earth . Cro-Magnon man survives.

49,000 years ago - Enki and Ninhursag elevate humans of Anunnaki parentage to rule in Shuruppak. Enlil, enraged. plots Mankind's demise.

13,000 years ago - Realizing that the passage of Nibiru in Earth's proximity will trigger an immense tidal wave, Enlil makes the Anunnaki swear to keep the impending calamity a secret from Mankind.

Events After the Deluge

11,000 years ago - Enki breaks the oath, instructs Ziusudra/Noah to build a submersible ship. The Deluge sweeps over the Earth; the Anunnaki witness the total destruction from their orbiting spacecraft.

Enlil agrees to grant the remnants of Mankind implements and seeds; agriculture begins in the highlands. Enki domesticates animals.

10,500 years ago - The descendants of Noah are allotted three regions. Ninurta, Enlil's foremost son, dams



the mountains and drains the rivers to make Mesopotamia habitable; Enki reclaims the Nile valley. The Sinai peninsula is retained by the Anunnaki for a post-Diluvial spaceport; a control center is established on Mount Moriah (the future Jerusalem).

9780 years ago - Ra/Marduk, Enki's firstborn son, divides dominion over Egypt between Osiris and Seth.

9330 years ago - Seth seizes and dismembers Osiris, assumes sole rule over the Nile Valley.

8970 years ago - Horus avenges his father Osiris by launching the First Pyramid War. Seth escapes to Asia, seizes the Sinai peninsula and Canaan.

8670 years ago - Opposed to the resulting control of all the space facilities by Enki's descendants, the Enlilites launch the Second Pyramid War. The victorious Ninurta empties the Great Pyramid of its equipment.

8600 years ago - Ninhursag, half-sister of Enki and Enlil, convenes peace conference. The division of Earth is reaffirmed. Rule over Egypt transferred from the Ra/Marduk dynasty to that of Thoth. Heliopolis built as a substitute Beacon City.

8500 years ago - The Anunnaki establish outposts at the gateway to the space facilities; Jericho is one of them.

7400 As the era of peace continues, the Anunnaki grant Mankind new advances; the Neolithic period begins. Demigods rule over Egypt.

3800 years ago - Urban civilization begins in Sumer as the Anunnaki re-establish there the Olden Cities, beginning with Eridu and Nippur.

3700 years ago - Anu comes to Earth for a pageant. A new city, Uruk (Erech), is built in his honor; he makes its temple the abode of his beloved granddaughter Inanna/lshtar.

Kingship on Earth

3760 years ago - Mankind granted kingship. Kish is first capital under the aegis of Ninurta. The calendar begun at Nippur. Civilization blossoms out in Sumer (the First Region).

3450 years ago - Primacy in Sumer transferred to Nannar/Sin. Marduk proclaims Babylon "Gateway of the Gods." The "Tower of Babel" incident. The Anunnaki confuses Mankind's languages. His coup frustrated, Marduk/Ra returns to Egypt, deposes Thoth, seizes his younger brother Dummies who had betrothed Inanna. Dummies accidentally killed; Marduk imprisoned alive in the Great Pyramid. Freed through an emergency shaft, he goes into exile.



3100 years ago - 350 years of chaos end with installation of first Egyptian Pharaoh in Memphis.Civilization comes to the Second Region.

2900 years ago - Kingship in Sumer transferred to Erech. Inanna given dominion over the Third Region; the Incus Valley Civilization begins.

2650 years ago - Sumer's royal capital shifts about. Kingship deteriorates. Enlil loses patience with the unruly human multitudes.

2371 years ago - Inanna falls in love with Sharru-Kin (Jargon). He establishes new capital city. Agate (Aka). Akkadian empire launched.

2316 years ago - Aiming to rule the four regions, Jargon removes sacred soil from Babylon. The Marduk-Inanna conflict flares up again. It ends when Nergal, Marduk's brother, journeys from south Africa to Babylon and persuades Marduk to leave Mesopotamia.

2291 years ago - Naram-Sin ascends the throne of Aka. Directed by the warlike Inanna, he penetrates the Sinai peninsula, invades Egypt.

2255 years ago - Inanna usurps the power in Mesopotamia; Naram-Sin defies Nippur. The Great Anunnaki obliterate Agate. Inanna escapes. Sumer and Aka occupied by foreign troops loyal to Enlil and Ninurta.

2220 years ago - Sumerian civilization rises to new heights under enlightened rulers of Lagash. Thoth helps its king Gudea build a ziggurat-temple for Ninurta.

2193 years ago - Terah, Abraham's father, born in Nippur into a priestly-royal family.

2180 years ago - Egypt divided; followers of Ra/Marduk retain the south; Pharaohs opposed to him gain the throne of lower Egypt.

2130 years ago - As Enlil and Ninurta are increasingly away, central authority also deteriorates in Mesopotamia. Inanna's attempts to regain the kingship for Erech does not last.

The Fateful Century

2123 B.C - Abraham born in Nippur.

2113 B.C -Enlil entrusts the Lands of Shem to Nannar; Ur declared capital of new empire. Ur- Nammmu ascends throne, is named Protector of Nippur. A Nippurian priest-Terah, Abraham's father -



comes to Ur to liaison with its royal court.

2096 B.C -Ur-Nammu dies in battle. The people consider his untimely death a betrayal by Anu and Enlil. Terah departs with his family for Harran.

2095 B.C -Shulgi ascends the throne of Ur, strengthens imperial ties. As empire thrives, Shulgi falls under charms of Inanna, becomes her lover. Grants Larsa to Elamites in exchange for serving as his Foreign Legion.

2080 B.C -Theban princes loyal to Ra/Marduk press northward under Mentuhotep I. Nabu, Marduk's son, gains adherents for his father in Western Asia.

2055 B.C -On Nannar's orders, Shulgi sends Elamite troops to suppress unrest in Canaanite cities. Elamites reach the gateway to the Sinai peninsula and its Spaceport.

2048B.C - Shulgi dies. Marduk moves to the Land of the Hittites. Abraham ordered to southern Canaan with an elite corps of cavalrymen.

2047 B.C -Amar-Sin (the biblical Amraphel) becomes king of Ur. Abraham goes to Egypt, stays five years, then returns with more troops.

2041 B.C -Guided by Inanna, Amar-Sin forms a coalition of Kings of the East, launches military expedition to Canaan and the Sinai. Its leader is the Elamite Khedor-la'omer. Abraham blocks the advance at the gateway to the Spaceport.

2038 B.C -Shu-Sin replaces Amar-Sin on throne of Ur as the empire disintegrates.

2029 B.C -Ibbi-Sin replaces Shu-Sin. The western provinces increasingly to Marduk.

2024 B.C -Leading his followers, Marduk marches on Sumer, enthrones himself in Babylon. Fighting spreads to central Mesopotamia. Nippur's Holy of Holies is defiled. Enlil demands punishment for Marduk and Nabu; Enki opposes, but his son Nergal sides with Enlil. As Nabu marshals his Canaanite followers to capture the Spaceport, the Great Anunnaki approve of the use of nuclear weapons. Nergal and Ninurta destroy the Spaceport and the errant Canaanite cities.

2023 B.C -The winds carry the radioactive cloud to Sumer. People die a terrible death, animals perish, the water is poisoned, the soil becomes barren. Sumer and its great civilization lie prostrate. Its legacy passes to Abraham's seed as he begets -at age 100- a legitimate heir: Isaac.



WHAT HAPPENED TO THE PLANET NIBIRU?

Nibiru is the 4th dimensional flagship of the Milky Way Galaxy's Galactic Federation. Many different civilisations have representatives that live aboard it. It is a planet, a battlestar, and a ship, all at the same time. It was the main peacekeeping force in the galaxy until 2000 BC, and is a little over 3 times the size of Earth.

Nibiru's symbol is the 8 pointed star. It is very bright due to the gold dust suspended in its atmosphere. It used to travel in the 5th dimension, but that changed when Marduk, grandson of Anu (the Pleiadean ruler of Nibiru) overthrew his grandfather and took command of the battlestar flagship. As a result of this turn of events, members of the higher councils of the Nibiruan Council decided to limit Nibiru's ability to use stargates. Now Nibiru only has access to stargates in the 4th dimension.

Nibiru remains our trigger for awakening. When it returns to this solar system, uncloaks and shows itself, it will bring about a universal shift in consciousness. Mankind will then wake up to the fact that they are not alone in the universe, and will begin to search for the reason and purpose behind this great planet/ship. [The Vatican's secret service has been following Nibiru's progress via a secret link to the little known second Hubble Telescope for some time now. It came into our solar system following the ships disguised as HaleBopp comet. Nibiru is the star Wormwood of biblical Revelation.]

It is then that the ancient knowledge suppressed by the religions of governments in 'order to control the people, will cane to light. Mankind's true identity will be made known to them and they will have the cpportunity to embrace it on a global scale. Introduction by Devin, Head of the 9D Nibiruan Council.

Marduk has chosen to reunite with his estranged father Enki and grandfather Anu. Together they have file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/nibiru.htm (14 of 28) [20.11.2008 12:42:53]


formed a new set of agreements and the control of Nibiru has been returned to Anu . As Nibiru heads our way, its mission is to ensure the ascension of Earth and its people in keeping with the Prim Directive of noninterference or free will. This means that Anu, as head of the 5D Nibiruan Council, together with Marduk of the 4D Council, the higher Nibiruan councils, and the other Galactic Federation councils, will assist mankind with all the means at their disposal to achieve our goal of Ascension.

Marduk has chosen to integrate, which in this case means accepting the realisation that Earth cannot survive without the humans, and agreeing not to try to take over Earth and destroy the humans in favour of the reptilians. Yet, this does not man that those under his command in the 4th dimension and the global elite on Earth, agree. He is dedicated to allowing the Polarity Integration Game on Earth to play out without supporting one side over the other . In doing so, he is playing by the rules of the Prime Directive . We of the 9D Council of Elders welcome this beloved one home. [Now you know where sane of the plots for Earth bound intricate political schemes probably originated.)

As given sane time ago, Nibiru is in your solar system and in orbit around your Sun. Its current position is on the opposite side of the Sun from, Earth. Eventually, you shall meet as two ships passing in the night. Due to its massive size and even stronger magnetic grid, Nibiru's passing has been known to cause massive Earth changes, along with pole shifts. These occurrences have been well documented in your ancient records.

However, due to the fact that the people of Earth are ready for spiritual graduation and ascension to the next level of awareness, Nibiru will take on its other primary role which is that of a catalyst for planetary ascension. Besides being a peace keeping force in your galaxy,

Nibiru assists planetary schools ready for graduation by being what you might call a doubleedged sword. If the beloved people of Earth wake up and see this magnificent force for what it is, then they will take advantage of its power and use it to move their planet beyond the frequency and destructive power of its magnetic field, thus avoiding another cataclysmic pole shift.

Do not fear this flagship, they have no desire to bring harm. The people aboard Nibiru do not see the people of Earth any differently than they see any other race of beings ready for entry into the galactic neighbourhood. Though Earth's ascension has major universal implications on one hand, on the other it is just another routine graduation to the Federation members aboard Nibiru. They have done this many times for many planets and races. An example would be the tine they assisted a group of Andromedans and their planet. Though there were a few setbacks due to the fact that the Andromedans were an android race who had not yet acquired a full emotional body, the ascension and acceptance into the Galactic Federation did occur. The same procedures applied then as now.

So as Nibiru flys through the starstudded space of your solar system, life on board the ship is the same as usual. They are aware of Earth's ascension status, and are providing the usual assistance. For example, they have placed objects near the surface of the Sun to not only providefuel for the ship to make the swing around the Sun, but also to redirect a portion of the intense solar flare activity that always accompanies



a planetary ascension, away from Earth. They accomplished this by sending their scout ships, known to you as Comet HaleBopp and Comet Lee, ahead to determine the Sun's status and report back information that enabled Nibiru to plan a course of action to protect Earth from the Sun's activity. Nibiru will continue to provideany necessary protection your planet will need to cat complete its ascension process within the guidelines of the Universal Prime Directive (divine plan).

When Nibiru is to became visible from Earth depends on when you are ready to accept its presence in your life. As a Galactic Federation flagship, they are aware of the conflict and problems . that can arise when a planet is exposed to knowledge they are not ready to accept. Please know that Nibiru will not appear to you until the mass consciousness of Earth is ready to accept it.

We are aware that there are those currently in control of your planet who are attempting to manipulate Nibiru into uncloaking during a particular time and alignment of the planets. This too, will not happen. Though we understand the fear that causes them to want to use Nibiru as a means to frighten the people into submission they will not succeed since Nibiru is not the menace filled with beings intent on the destruction or enslavement of Earth, as these individuals would have you believe.

Though it may be true that there may be one or two small groups of beings on Nibiru who wish to control Earth, they do not speak for the majority, and are not in control of the flagship. The massive uprising and takeover of Nibiru by Marduk is over, and those who wish to return to Nibiru's original purpose as a peacekeeping force are back in control. These small groups of resistance will create their own downfall through infighting. They will eventually render themselves harmless to you. But for now we allow them to continue, as they are part of Earth's ascension plan, and therefore are playing the role of those who oppress you. Change does not occur without a catalyst. Freedom does not come without an oppressor.

So let us say in closing that Nibiru is near, just on the other side of the Sun. When it does uncloak, you will most likely see it appear first in your southern skies. when this happens is up to you. It could be as soon as 2001, or as late as 2012 in your Earth time.

For now, everything is as it should be. You are on track with your ascension. We look forward to welcoming you to the galactic neighbourhood. Devin, Head of the Galactic Federation's Nibiruan Council of Elders.

The Search for Planet X



PLANET X returning misinformation - click here!

Dr. Harrington

see below see below

In the early 1990's, calculations by the United States Naval Observatory have confirmed the orbital perturbation exhibited by Uranus and Neptune, which Dr. Thomas C Van Flandern, an astronomer at the observatory, says could be explained by "a single undiscovered planet". He and a colleague, Dr. Robert Harrington, calculate that the 10th planet should be two to five times more massive than Earth and have a highly elliptical orbit that takes it some 5 billion miles beyond that of Pluto.

We know today that beyond the giant planets Jupiter and Saturn lie more major planets, Uranus and Neptune, and a small planet, Pluto. But such knowledge is quiet recent. Uranus was discovered, through the use of improved telescopes, in 1781. Neptune was pinpointed by astronomers (guided by mathematical calculations) in 1846. It became evident that Neptune was being subjected to unknown gravitational pull, and in 1930 Pluto (was located). The latest advances in space imaging do not rely solely on orbital perturbations as the way for locating and identifying possible candidates for Planet X.


http://xfacts.com/planetx2004.html

http://www.metaresearch.org/solar%20system/eph/eph2000.asp

http://adsbit.harvard.edu/cgi-bin/nph-iarticle_query?bibcode=1988AJ.....96.1476H

http://www.xfacts.com/sedna_planetx_2004.htm


The 6,000 year old Sumerian descriptions of our solar system include one more planet they called "Nibiru", which means "Planet of the crossing".The descriptions of this planet by the Sumerians match precisely the specifications of "Planet X" (the Tenth Planet), which is currently being sought by astronomers in the depths of our own Solar System. Why has Planet X not been seen in recent times? Views from modern and ancient astronomy, which both suggest a highly elliptical, comet-like orbit, takes Planet X into the depths of space, well beyond the orbit of Pluto. We discovered Pluto with our telescopes just recently in 1930. Is it not possible that there are other forces at work on our solar system besides the nine planets we know of? YES!!!! The Sumerian descriptions of Our Solar System are being confirmed with modern advances in science. This article will show actual diagrams from the Sumerian times and how the accuracy for describing the planets is overwhelming!

Z. Sitchin Orbit of Nibiru



image

Here is a cylinder seal from the Berlin Museum of Ancient Near East. When the central god or celestial body is enlarged, (see below) we can see that it depicts a large, ray-emitting star surrounded by eleven heavenly bodies-planets. These in turn, rest on a chain of twenty-four smaller globes. It is only a coincidence that the number of all the "moons" or satellites, of the planets in our solar system (astronomers exclude those of ten miles or less in diameter) is also exactly twenty-four?

Now there is, of coarse, a catch to claiming that these depictions-of a Sun and eleven planets-represent our solar system, for the scholars tell us that the planetary system of which Earth is a part comprises the Sun, Earth and Moon, Mercury, Venus, Mars, Jupiter, Saturn, Uranus, Neptune, and Pluto. This adds up to the Sun and only ten planets (when the Moon is counted as one).

But that is not what the Sumerians said. They claimed that our system was made up of the Sun and eleven planets (counting the moon), and held steadfastly to the opinion that, in addition to the planets known to us today, there has been a 12th member of the solar system - the home planet of the Nefilim. (anunnaki) What we know call Planet X.


http://ancientx.com/banner/abmc.asp?b=25&z=1


fig 2

Wherever the archaeologists uncovered the remains of Near Eastern peoples, the symbol of the Winged Globe was conspicuous, dominating temples and palaces, carved on rocks, etched on cylinder seals, painted on walls. It accompanied kings and priests, stood above their thrones, "hovered" above them in battle sciences, was etched into their chariots.

Central to the religious beliefs and astronomy of the ancient world remained within the solar system and that its grand orbit returned it periodically to the Earth's vicinity. The pictograph sign for the 12th planet the "Planet of the Crossing", was a cross.

This cuneiform sign, (Fig1.) fig 1

,Which also meant "Divine" also evolved in the Semitic languages to the letter tav, which meant "the sign".(Fig2.)

The ancient peoples not only expected the periodic arrival of the 12th planet, but also charted it's advancing course. Many of the Sumerian Cylinder seals describe a planet that's orbit takes it far beyond Pluto, but also comes in from the SOUTH and moves in a clockwise direction - according to the Mesopotamian data.

Planet X / Nibiru / Just the facts...



Where is the proof? This is usually the first questions people ask when presented with the idea that Aliens exist, or that we have been visited in the past by ancient astronauts. When a person does gain enough interest to start looking into topics such as Aliens and Ufos, they must wade through a vast amount of information.

I have spent the last 8 years of my life (literally) researching various areas of Ufology. My first interest in Ufology, was sparked by the structures on Mars, and NASA's explanation for the Cydonia region of Mars. Are the "Face" and "Pyramids" on Mars connected with the ancient Pyramids and Sphinx in Egypt?

This lead me to look into many other Megalithic Monuments around the world that are still here today from previous civilizations. Some of the structures including Giza, display architectural and mathematical achievements still unmatched to this day!

Planet X / Nibiru - What is the difference?

The term "Nibiru" comes from the Sumerian cuneiform stone tablets and writings that are 6,000 years old. The term Nibiru means "Planet of the crossing". The Sumerian culture is the first recorded civilization on earth, then called Sumerian, today's Iraq. It has been known throughout ensuing time periods as Sumer, Mesopotamia, and Babylon, all the same location for where earth's first culture shows up on earth. The Sumerian Culture is the oldest known civilization we know of based on the artifacts and monuments that still remain.

Stories throughout the english version of the bible, today's modern version, speak of many events that changed the coarse of humanity in our past. If we look at the stories in the bible as historical accounts of what actually took place, then we need to research the origins of these stories. The hebrew version of the bible, known as the Old Testament, which is a much older version than the english translation, is derived from the stories of the Sumerian Culture. When we trace the origins of the Old testament we can see that it is also based on previous translations from subsequent older languages throughout history.

The Sumerian culture, the first civilization to invent writing as a complete written language, recorded stories that have been preserved through the modern day biblical passages found in the Old and New testament. All of which speak of a time when man lived among their living gods here on earth. The Sumerians had 7 sacred tablets that explained our creation. These stories preserved in stone, are now told to us in the form of the english version, "7 days of creation".

They also had a story of a great flood, and how one of the Gods choose to give a certain Sumerian man knowledge on how to build a boat that could withstand the great flood. All the stories in the bible are just translated versions of the original Sumerian Texts that we still have today preserved in stone, unchanged.

The Sumerians tell us that their Gods, taught them all the amazing knowledge that the Sumerian Culture possessed, 6,000 years ago. They called their Gods, "anunnaki" which is translated to mean "those who from heaven to earth came"..

They have left us artifacts and stone tablet pictures that say the anunnaki came from another planet within file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/nibiru.htm (21 of 28) [20.11.2008 12:42:53]

http://xfacts.com/mars_sub.htm

http://mars-earth.com/11face.htm

http://www.mars-earth.com/earthpage.htm


our own solar system. They call this planet "Nibiru" which is where the anunnaki come from, according to the Sumerian translations. The Sumerians say that the anunnaki live on Nibiru, which has a 3,600 year orbit around our sun. All the other information they state including the color of the outer planets, and even the distance between the planets, has been proven to be accurate. We sent space probes out in the 70's that took the first pictures in color, which confirmed the Sumerian descriptions.

The Sumerians were the first to invent over 100 of the first's for a modern culture. All academic references to the origins of writing, math, science, medicine, astronomy, lead to the Sumerian Culture and their amazing artifacts. We still use their math, medicine, science, time, music, astronomy, and many other fields, even to this day.

Sumerian Astronomy translations

Sumerian Astronomy (video) Sumerian Artifacts

The term "Planet X" refers to the search for another planet beyond Pluto through mainstream scientific efforts. The space probes sent out by NASA, mainly Voyager, and Pioneer, detected perturbations in the outer planets which suggested that there is still another planet, or heavenly body beyond Pluto that is affecting the orbits of the outer planets. Some of the latest public knowledge about this research done by NASA was conducted by Dr. Richard Harrington, who was the lead astronomer at NASA's Naval Observatory in Washington. (now deceased)

The Planet X searched for by astronomers during the last two or three decades is the planet that was believed to be affecting the orbit of Neptune - once the effects of Uranus on Neptune had been taken into account. Lowell and several other astronomers made extensive searches and calculations in the region of sky that they had calculated as the position for the missing planet.

Then, Sept 30, 1846 --- one week after the discovery of Neptune, Le Verrier declared that there may be still another unknown planet out there. On October 10, Neptune's large moon Triton was discovered, which yielded an easy way to accurately determine the mass of Neptune, which turned out to be 2% larger than expected from the perturbations upon Uranus. Finally, astronomer Tombaugh found Pluto in 1930 - albeit six degrees away from the calculated point of their search for another planet beyond Neptune at that time.

It was quickly realized that Pluto was too small to have the supposed gravitational effect on Neptune, and so the search went on beyond Pluto, for yet one more missing planet, that we know call Planet X.


http://xfacts.com/sumer/astro.html

http://xfacts.com/updates/sitchin2.ram

http://xfacts.com/ancient/index.html


Almost all of the information about UFOs and extraterrestrials has been researched and reported as of 2004. Nothing is new.

The number of sightings increase each year. The majority of incidents are seen at night. They are reported by one or more witnesses, and usually do not involve direct physical contact with entities. Contact is often about the nature of humanity and its evolution. Description of ships, their patterns of light, and so forth are the same as those recorded through the millennia.

The facts remains, humanity believes it was seeded by a source not of human origin they believe will return one day, and help us move forward or beyond this reality. This is based on alien contact, religious dogma, ancient signs and symbols, our inner guidance, meditation or dreams, other.

It all comes down to the evolution of human consciousness through the spirals of Sacred Geometry in the Alchemy of Time. It is all consciousness experience.

Sumerian Artifacts - Click for Images

This information poses an interesting Hypothesis that the "anunnaki" are the GODS as described by the Sumerians, and they had "Android Beings" helping them.


http://www.crystalinks.com/sacred_geometry.html

http://www.crystalinks.com/alchemyindex.html




Today's modern UFO's and Alien Contacts being reported have a strong similarity to the Ancient descriptions of the "anunnaki" Android Beings. When we look at the descriptions of our modern "grey alien", we can clearly see that they do not look like us, or the anunnaki. Rather, they look like the ancient humanoid depictions of Figurines. The majority of Abduction cases usually have a similar story to them in that the Aliens abducting them will perform medical experience and sometimes experiments having to do with human

reproduction.

The Sumerian Culture, which dates back to 6,000 BC, is the oldest known culture on Earth. Even today we still use the same Mathematical system, Calendar, and Time as they created it so long ago. Since we have the evidence left over today, 6,000 years later, we can see similarities between what they had then, and what we have now.

The Sumerians describe Planet X as being very far from Earth at times, (roughly 30,000,000,000) miles away at it's farthest point from us in orbit. This would make it rather difficult to travel back and forth between the two planets if separated by so much of a distance.

The Sumerians had amazing knowledge of the solar system, and of their GODS coming down to Earth. They also tell of another being that they described in our terms as "Android Beings". The



Sumerians tell us that the anunnaki had "helpers" that often performed such tasks as flying their craft , or helping with miscellaneous needs. The Sumerians directly explain that these "Helpers" we not alive, but acted as so...

Not only did they make figurines of the visitors, they also wrote down in Cuneiform text (on stone) what took place during the encounters with these "Android Beings". Their are many stories where Emissaries of GOD helped out in one way or another.

Is it possible that the Greys were created by the anunnaki as "Watchers" to oversee their experiments here on earth? If the anunnaki are the GODS spoken about in all ancient texts and even the Modern Bible, then it is possible that they could have also created an "Android Race" aside from creating humans.

Maintaining the idea that the anunnaki really do exist on Nibiru (planet X), and they created man using Genetic Engineering thousands of years ago, then it makes sense that they would have quite an interest in us. We might be one of their grandest experiments.

What if they also experimented with other species OFF the planet Earth. If the anunnaki exist, then there are also MANY other races on other planets as well. This would only be logical. Maybe the anunnaki also used a mix between the known "ZETAS" or "GREYS" and created an Android race to serve the anunnaki.

When we analyze the descriptions of Aliens from people who claim to have been abducted, most of the aliens are described as being small grey beings that have large eyes, a bulbous head, and act almost "Android" like.

click to see more!

Through the great works of scholars such as Zecharia Sitchin and Lloyd Pye, we have learned that the anunnaki are said to have created Humans from the primitive man already here, and combined their genes with the primitive Neanderthal to create us.

(In their image and after their likeness - just like the bible)


http://www.ufo411.com/images/british_museum/artifacts/




click to see more!

,,,,





Recent advances in DNA research have established that there was an Eve who lived about 250 to 270 thousand years ago, a first mother from who all modern humans stem, no matter what their racial heritage. [In 1987, scientists from the Universities of California and Michigan announced that all human beings descended from a single mitochondrial Eve: who lived in Africa.]

Then came news a few years later that there also was an actual Adam. Finally, genetic advances made test-tube babies possible by mixing the male sperm with the female egg and reimplanting it.

The knowledge that we have acquired corroborates what the Sumerians knew six thousand years ago. You wonder how is it possible, how could they know? How, as another example, could their symbol of the entwined serpents, that we still use today to denote medicine and healing and biology, be 6,000 years ago, the symbol of Enki, who engaged in genetic engineering to bring about the Adam? That was a symbol of the DNA, the double helix of DNA.

Notice in this image, on the top, the two entwined snakes and the ladder like ribbons between the serpents bodies.....does it remind you of anything?

Remember that these images are thousands of years old. Today we still use the image of the entwined serpent as a sign of medicine, this has carried over from ancient times. What does the emblem of



entwined serpents, the symbol for medicine and healing to this very day, represent?

The discovery by modern science of the double helix structure of DNA offers the answer: The entwined Serpents emulated the structure of the genetic code, the secret knowledge of which enabled the creation of the Adam. The first man the Annuaki created called the "Adam".

So, you say, "Ok. There were Anunnaki." Now, who were the Anunnaki and where were they from? The Sumerians say, "They came here from Nibiru." And you say, "What is Nibiru?" So they say, "It is one more planet in our solar system."

Now, if you say, "I'm really impressed by the Sumerian knowledge, and, maybe they knew what they were talking about regarding the Anunnaki. But I don't think there is another planet with these advanced beings on it near Earth." However, this is not science fiction.

"There is a tablet in the British Museum, its catalog number is such and such; it was discovered in this and this place; the text was first published by this and this scholar, here is what it says." All the information, all the sources that I am giving, are academically, scientifically, scholarly known and accepted sources. At no time do I invent my own source.


NIBIRU, PLANET KRIŽANJA


Savremena nauka je (napokon) otkrila postojanje nepoznatog planeta na rubu našeg sunčevog sistema. Planet vrlo velike mase (moguće i do pet puta veće od Zemlje) i još uvijek neutvrđene udaljenosti (navodno oko pola svjetlosne godine od Sunca), otkriven je matematičkom metodom, a na osnovu neobičnih anomalija u orbitama Urana i Neptuna, kao i u pojasu asteroida koji kruže unutar sunčevog sistema. Te su anomalije, doduše, zabilježene već mnogo prije otkrića Plutona 1929. godine, kada se špekuliralo o postojanju

ogromnog nebeskog tijela, u neposrednoj "blizini", koje ih uzrokuje. Pronalazak minijaturnog Plutona nije mogao dati zadovoljavajući odgovor zašto dva velika planeta imaju nepravilne putanje, pa je to pitanje ostalo otvoreno sve do danas. Zašto je trebalo gotovo jedno stoljeće da se izađe s ozbiljnijim informacijama o tajanstvenom planetu ? Nepostojanje tehničkih mogućnosti ili nešto drugo, može se samo nagađati. Ali dobro je podsjetiti se da je Uran otkriven primitivnim teleskopom još 1781. g., a Neptun 1846. g. Međutim razlika između ovog i ostalih planeta u sunčevom sistemu je ogromna i to je osnovni razlog zbunjenosti i zabrinutosti današnjih astronoma i naučnika. A glavna posebnost planeta je ta da se kreće eliptičnom putanjom i suprotnim obrtanjem oko osi od svih ostalih planeta. Zabrinutost je tim veća zbog delikatnosti pojave koja bi mogla ugroziti život na Zemlji, a službeno bi objavljivanje, dakako, izazvalo nevjerovatne reakcije širom svijeta. Teško je i zamisliti kakve bi samo poremećaje doživjele religijske zajednice, zbog činjenice da je planet nastanjen naprednom civilizacijom, a naročito kršćanska Crkva čiji bi krvavo građeni temelji i 2000 godina stara doktrina bili teško uzdrmani. O poremećajima u svijetu kapitala i financija teško je i razmišljati, a toga se najviše i boje oni koji su za sebe odabrali uloge dežurnih svjetskih dušebrižnika, na prvoj crti obrane civilizacijskih stečevina (i kapitala). Gdje se trenutno planet nalazi nije poznato, ali postoje određene špekulacije i dobar su temelj za razne proračune i predviđanja. Kakva nas budućnost očekuje i da li ćemo uskoro biti svjedoci apokaliptičnog nebeskog događaja nitko ne može sigurno reći, no ne treba zaboraviti neospornu činjenicu da Zemlja, kao i cijeli Sunčev sustav, ciklično, prolazi kroz turbulentna razdoblja; prirodnih katastrofa, promjena klime, nestajanja civilizacija.... !

***"Ovo je veliko čudo Sina,

Koje se nije dogodilo ZemljiOd davnih dana.....

....Da je Sin,Gospodar svih Bogova I Božica,

Koji boravi na nebu,Sišao sa nebesa."

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/nibiru2.htm (1 of 5) [20.11.2008 12:42:56]


(Stih na glinenoj ploči iz Sumera)

SUMERI, MI I NIBIRU Ono što je za savremene naučnike zbunjujuća novost, drevni Sumeri su znali prije 6.000 godina. Svoja su saznanja zapisivali na razne načine, između ostalog i na tzv. "glinene pločice" koje su, jednim dijelom i nekim čudom, ostale sačuvane do danas. Međutim, podaci koji se nalaze na tim pločicama neprihvatljivi su današnjim naučnicima, ne zato što im nisu zanimljivi ili vrijedni proučavanja, već zato što su u suprotnosti s njihovim, većinom, patrijarhalnim učenjem, zasnovanim prije svega na Darwinovim evolucijskim tezama i čovjeku nastalom od primata ili majmuna (!?). Srećom, postoje iznimke vrijedne spomena. Prije svega, prerano preminuli, Carl Sagan, čovjek velikog otvorenog uma, koji se usudio prije dvadesetak godina, u svojoj fantastičnoj seriji (i knjizi) "Cosmos", spomenuti "... ogroman, tamni planet koji kruži dubinama Mliječnog puta, o kojem ne znamo gotovo ništa osim da na njemu postoji život..." (!). Tko se još sjeća predivnih putovanja na zamišljenom brodu - maslačkovoj pahuljici i preleta preko tajanstvenog planeta ?

Carl Sagan ispod "Krilatog Diska".

Dr. John Murray, britanski astronom, nakon opsežnih matematičkih izračuna, prvi se usudio objelodaniti podatke o postojanju velikog, nepoznatog planeta u susjedstvu Sunčevog sistema, kao uzročnika neobičnih odstupanja u putanjama udaljenih kometa. Do istog su zaključka došli i fizičar Daniel Whitmire i astronomi američkog Sveučilišta u Luisiani. I to tek nedavno, 1999. godine. Dr. Zecharia Sitchin, je naučnik koji svoja istraživanja, već više od pedeset godina, ne usmjerava prema nebu već upravo suprotno, prema zemlji, kopajući po arheološkim nalazištima, proučava povijest zapisanu u drevnim narodima. Jedan je od rijetkih ljudi na svijetu koji može čitati sumersko pismo i, kao što sam kaže u Prologu svoje knjige "Dvanaesti Planet", svoj je život posvetio proučavanju Starog zavjeta, Knjige Postanka i povijesti drevnog Bliskog istoka; sumerskih, babilonskih, asirskih, hetitskih, kanaaskih i ostalih drevnih tekstova i epskih priča. Arheološka otkrića i odgonetavanje starih zapisa potvrđivali su ispravnost biblijskih aluzija na kraljevstva, gradove, vladare, hramove i običaje drevnih vremena. Stari Zavjet na više mjesta navodi : "Prijestolje Jahvea je u nebesima"... "Sa nebesa Gospodin gleda na Zemlju". Rukopisi drevnog Bliskog istoka, uključujući mnoštvo astronomskih podataka, nedvosmisleno govore o postojanju planete sa koje su stigli astronauti ili "bogovi". Svi drevni narodi vjerovali su u bogove koji su se spuštali na zemlju sa neba i koji su mogli sa zemlje poletjeti natrag u nebo.


http://www.sitchin.com/


Glineni pečat sa Sunčevim sistemom i 12 planeta "Krilati disk"

***

"On je taj koji sjedi na krugu Zemaljskom ...."

(Prorok Izaia, veličajući Jahvea, Stari Zavjet)

***"....Vidi moj prijatelju kako izgleda Zemlja !Pogledaj more, na stranama planinske kuće.

Zemlja je zaista postala tek brežuljak,Široko more je tek poput kade."

(Dio sumerske priče o kralju Etanu, koji je uzašao na nebo)

PLANET ILI RATNI BROD Sva dosadašnja istraživanja, saznanja, pretpostavke, kalkulacije, tumačenja ili jednostavno naše želje o tajanstvenom planetu kao prebivalištu napredne rase u mnogome se mijenjaju posljednjih godinu-dvije. Postoji nekoliko verzija najnovijih istraživanja da se ne radi o "običnom" planetu, doduše netipične putanje, već o planetu-zvjezdanom brodu, opremljenom za duga galaktička putovanja, ali i za ratovanja i odbranu. Površno gledajući ovo izgleda poput nekog detalja iz SF filmova, no sve je mnogo kompleksnije i uvjerljivije od filma, a ne treba smetnuti s uma da filmska industrija uporno smišlja i najnevjerovatnije scenarije s ogromnim dolarskim budžetima. Pitanje za razmišljanje; tko i s



kakvom namjerom !? No, ovdje je riječ o planetu kojeg od milja zovemo Nibiru, iako mu daju razne nadimke i nazive; od Planeta X (!?), Tamne zvijezde, Smeđeg patuljka do 10. planeta (10. u našem sunčevom sistemu, iako taj planet uopće tu ne pripada). Dakle planet do 4 puta veći od Zemlje kruži eliptičnom putanjom unutar Mliječnog puta i u naš sustav ulazi, približno, svakih 3600 godina. Otuda i prisvajanje ovog kozmičkog putnika i svrstavanje u red planeta koje kruže oko Sunca. No, prema tvrdnjama nekih medija (u pravom smislu te riječi) Nibiru pripada "Galaktičkoj federaciji" naše galaksije (na Zemlji nazivane Mliječna staza) kao njen glavni predstavnik. Zbog svoje specifičnosti da kao planet putuje na razmjerno ogromne udaljenosti i tako dotiče mnoga područja galaktike Nibiru je odabran za svojevrsnog ambasadora i rasadnika civilizacija. Ako je Nibiru samo jedna stanica federacije gdje se nalazi baza !?

***

"Duboko u Visinama, On određuje svoj put;Gdje svjetlost i tama nastaju."

(Psalam iz Knjige o Jobu - Z. Sitchin, "12 Planet")

Originalno, Nibiru je nastao raspadom zvijezde Sirius B i u toj koliziji odbačen u kozmos. Premalen da se zapali i tako postane novo sunce, poprima eliptičnu putanju privučen snažnijim tijelom, najvjerovatnije našim Suncem. U jednom trenutku daleke kozmičke prapovijesti prošavši sunčevim sustavom udario je u ogroman planet (Tiamat, prema sumerskim zapisima) koji mu se našao na putu i od tog sraza nastaje današnja Zemlja, Mjesec i pojas asteroida - "Nebeska narukvica". Kako, kada i zašto je Nibiru nastanjen prvom civilizacijom ostaje enigma. Ali ono što nas vjerovatno više zanima od toga je pitanje što skori prolazak tog planeta znači za Zemlju. Da bi se to razumjelo potrebno je imati na umu tri ključne činjenice;

• Nibiru je planet do četiri puta veći od Zemlje koji u svom perigeju prolazi putanjom između Marsa i Jupitera,

• Nibiru je nastanjen naprednijom civilizacijom,

• Nibiru nije samo planet već i kozmički "brod" opremljen ogromnim brojem letjelica i oružja.

Nibiru je u jednom trenutku svoje povijesti iz obitavališta nižih životnih formi postao boravištem naprednije vrste kojoj je za život na takvom putujućem planetu bilo potrebno odgovarajuće okruženje u uvjetima dugotrajnog izostanka sunčeve svjetlosti. Planet je doslovno izdubljen i sav život je prebačen u njegovu utrobu, dok se na površini nalaze postrojenja te baze letjelica i oružja. I dok nam sve ovo može izgledati čudno i nevjerovatno nije na odmet baciti pogled na naš divni planet i zaviriti pod površinu. Navodno je i Zemlja ispresjecana podzemnim tunelima, od kojih mnoge nisu izgradile poznate civilizacije. Razlog postojanja podzemnih boravišta na Zemlji, ako nisu namjenjeni iskapanju rudača, vjerovatno leži u potrebi skrivanja stanovnika u sigurnije okruženje dok se na površini planete događaju izvanredne okolnosti; npr. poremećaj sunčeve aktivnosti !?


http://www.sitchin.com/



Hitler je na mjesec htio letećim tanjurom


Diljem svijeta nedavno je obilježena 60. obljetnica pada nacističkog režima, što je bila prigoda da se čovječanstvo upozori na to mračno razdoblje i njegove tajne, mahom razotkrivene. No jedan mit i dalje ostaje neobjašnjen. Štoviše, kako vrijeme prolazi, kao da dobiva na zamahu.

To je mit o nacističkim letećim tanjurima koji su trebali preokrenuti tijek rata u Hitlerovu korist, a koji su se ima onih koji i to tvrde spustili i na Mjesec. Neki ufolozi čak smatraju da se sva viđenja NLO-a do danas mogu pripisati upravo nacističkim letećim tanjurima.

Nijemci su tijekom Drugog svjetskog rata, tvrdim, radili na razvoju letećih tanjura, no oni nisu nikad poletjeli. Hitler je upravo od njih očekivao da budu čudotvorno oružje koje će preokrenuti rat u njegovu korist. Kako leteći tanjuri imaju nevjerojatne manevarske mogućnosti, te bi tvrdnje mogle biti istinite. Štoviše, američki vojni obavještajac kapetan Edward Ruppelt 1956. je napisao da su potkraj rata Nijemci imali različite tipove ratnih letjelica i projektila na daljinsko upravljanje, doduše samo u nacrtima. No, te su letjelice teoretski raspolagale snagom i manevarskim mogućnostima kakve danas imaju leteći tanjuri kazao je za Nedjeljni Večernjak Adolf Bele, autor knjige "Misterij letećih tanjura".

Tajna "Foo fightera" Gorivo za priču o nacističkim letećim tanjurima viđenja su čudnih svjetlećih objekata iznimnih manevarskih mogućnosti iznad Njemačke od 1943. do 1945., koji su prozvani "Foo fighteri". Iako je savezničko zapovjedništvo u pravilu odbacivalo tvrdnje da su viđene takve pojave, objašnjavajući ih zamorom članova posade ili prirodnim fenomenima, teško je povjerovati u kolektivno haluciniranje veteranskih, bar dvočlanih, a češće i tročlanih, posada savezničkih lovaca.

"Foo fighteri" nakon kapitulacije Njemačke više nitko nije vidio, no 1950. talijanski zrakoplovni inženjer u listu "Il Giornale dItalia" objavio je da su "Foo fighteri" zapravo nacistički leteći tanjuri proizvedeni u Bečkom Novom Mjestu. Uskoro se oglasio i drugi

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/nlo_hitler.htm (1 of 4) [20.11.2008 12:42:58]


Talijan, Giuseppe Belluzzo, koji je iste godine izjavio da su Talijani još 1942. počeli razvijati okrugli zrakoplov, no da su njihovu zamisao proveli Nijemci.

S obzirom na to da je bio priznati konstruktor zrakoplovnih turbina, njegove tvrdnje nisu prošle bez odjeka. Vijesti su se brzo širile pa je samo nekoliko dana poslije u njemačkom listu "Der Spiegel" Rudolph Schriever izjavio da je i on od 1942. radio na projektiranju letećeg tanjura. Kazao je da je njegov prototip bio spreman za pokusne letove početkom 1944., no zbog napredovanja saveznika, uništen je zajedno s nacrtima.

Dvije godine poslije u francuskim novinama "Le Soir" bivši pukovnik i njemački aeronautički inženjer dr. Richard Miethe izjavio je da je 1943. zapovijedao skupinom tehničara s kojom je sagradio leteći tanjur V7. Ulje na vatru dolio je njemački inženjer George Klein, koji je za njemački tisak 1954. izjavio kako je osobno vidio njemačke leteće tanjure kako lete u blizini Praga 14. veljače 1945. No, te su letjelice uništene nadiranjem Sovjeta s istoka.

Priča o Andromedi Pravu lavinu pokrenuo je 1957. Robert Lusar knjigom "Njemačka tajna oružja Drugog svjetskog rata" pa, iako je letećim tanjurima posvetio tek dvije stranice, mit je rođen. Bugarski emigrant Vladimir Terziski, koji se predstavlja kao predsjednik Američke akademije disidentskih znanstvenika, 1993. objavio je knjigu "Bliski susreti Kugelblitz vrste", prikaz revidirane povijesti u kojoj su nacisti pobijedili. Piše o izvanzemaljskoj rasi koja je počela surađivati s Nijemcima potkraj 20-ih godina, koja im je prenijela filozofska, kulturna i tehnološka znanja.

Prvi antigravitacijski leteći tanjur RFZ-1 konstruiran je između 1942. i 1943., a dizajn je doživio svoj vrhunac gradnjom svemirske stanice Andromeda. Štoviše, tvrdi da su se Nijemci spustili i na Mjesec, i to 1942. godine! Čak i ovako fantastične, tvrdnje donekle potvrđuje izjava američkog protuobavještajnog časnika Richarda l. Cornwella koji je 1945. u podzemnoj tvornici ispod planine Harz vidio nedovršenu letjelicu koja je opisom odgovarala Andromedi.

Dodatno je prašinu podignuo nalaz pilotskih znački njemačkog ratnog zrakoplovstva obrubljenih krugom, pa su neki ufolozi zaključili kako su ih sigurno nosile posade letećih tanjura. Nacistički leteći tanjuri ili njihovi nacrti nikad nisu otkriveni, a protivnici ovog mita, posebno iz židovske zajednice, smatraju da mu je cilj podgrijavanje vjerovanja u nacističku nadmoć i nepobjedivost te širenje nacističkih ideja. No upravo nedostatak materijalnih dokaza daje uporište tome mitu pa je vjerojatno da će on opsati, pa i rasti.

Mogući dokazi o postojanju letećih tanjura



Prototipovi bezrepa bombardera 'Horten Ho 229', zbog revolucionarnog dizajna, poticali su stvaranje mita

Nesuđeni nasljednik raketnog lovca 'messerschmitt me 163' nazvan DM-1 saveznicima je izgledao kao s drugog svijeta



Ilustracija njemačkog letećeg tanjura koji je trebao preokrenuti tijek Drugog svjetskog rata te Hitleru osigurati pobjedu nad saveznicima

Letačke značke obrubljene krugom možda su nosili piloti letećih tanjura.


NLO IZNAD KREMLJA 1808

NLO IZNAD KREMLJA 1808. GODINE

Drevni ruski rukopis opisuje viđenje NLO-a iz 19. stoljeća

Izvor: Vizionar – Magazin na rubu znanosti, broj 4/5 - lipanj/srpanj 2006. Danas se izvještaji o viđenjima NLO-a toliko često javljaju u medijima da na njih ljudi više i ne obra ćaju pažnju. Često se pokaže da su navodni NLO-i bili signalne rakete, meteorološki baloni - avioni ili njihovi tragovi. Ali to sigurno ne vrijedi za viđenja koja su se dogodila prije više stoljeća - kada nisu postojale nikakve rakete ili avioni. Moskovske dnevne novine Komsomolskaja Pravda objavile su dokument iz jednog privatnog arhiva koji govori o NLO-u opaženom iznad Kremljajoš 1808. «Pronašao sam ovaj dokument u osobnom arhivu moskovskog senatora Petera Po ludenskog, koji je radio za carsku Tajnu službu i umro sredinom XIX. stoljeća. Rukopis je očigledno iz nekog razloga privukao njegovu pažnju«, rekao je Aleksander Afanasijev. stručnjak odjela za rukopise Ruskog državnog povijesnog muzeja.«Ufologija zapravo nije moje područje, ali siguran sam da je ono što rukopis opisuje NLO.» SJAJ NAD KREMLJEM «1. rujna 1808, u 8 sati i 7 minuta navečer, na nebu. vedrom i posutom zvijezdama, pojavio se fenomen, po svojoj ljepoti i oštrini, kao i sjaju i enormnoj veličini, neusporediv s bilo čim dotad viđenim. Kad smo ga primijetili, privučeni glasnim pra skom, uspinjao se u luku preko obzora, od 55 do skoro 90' Na kon što je prešao tu udaljenost u trenutku, zaustavio se među oblacima otprilike iznad Kremlja, i izgledao je kao dug ravan tanjur oko devet aršma (6,35 metara) dug i pola aršina (0,35 m) debeo. Zatim je na njegovom prednjem rubu. okrenutom pre ma jugozapadu, bljesnula ovalna vatra, nekih dva aršina (1. i m) duga i aršin i pol (1,05 m) široka, s plamenom koja se jedino može usporediti sa sjajem zapaljenog fosfora. Lebdeći u krugu bez otvorenog plamena ili iskri, ipak je obasja vao sve oko sebe poput danjeg svjetla; zatim se plamen ugasio, svjetlost je nestala, ali svijetli tanjur je ostao i počeo se prilični) ravnomjerno uspinjati okomito prema gore. dosegao je zvijezde i mogao se vidjeti još oko dvije minute, a tada je. bez nestajanja, postao nevidljiv zbog svoje izvanredne visine.» Opisani zagonetni objekt doista podsjeća na moderne opise NLO-a po svojoj sposobnosti da se naglo zaustavi i pokrene, isijavanju svjetlosti i pravilnom obliku. Međutim. Afanasijev odbacuje mogućnost da je rukopis lažan.

«Nemoguće. Rukopis je napisan na autentičnom papiru, proizve denom 1805. Pravopis i stil očigledno pripadaju početku 19. sto ljeća, a autor je morao biti obrazovana osoba vjerojatno profesor Moskovskog državnog sveučilišta, budući da se sveučilište nalazi upravo preko puta Kremlja« Istraživač se obratio astronauti ma, nadajući se da će otkriti čemu je autor rukopisa zapravo bio svjedok, ali astronomi su mu neočekivano pomogli identificirati autora. «1808. na sastanku Moskovskog prirodoslovnog društva, Andrej Cebotarijov. 24-godišnji profesor kemije s Moskovskog sveučilišta izvijestio je o meteoru koji je vidio«, kaže Galina Ponomarijova. stručnjaks Državnog astronomskog sveučilišta «Naravno da to nije bio meteor, ali u to je vrijeme svaki objekt na nebu bio identificiran kao meteor«

ČEBOTARIJOVA SKICA Rukopis je bio popraćen skicom koja je prikazivala ono što je Chebotarvov vidio.

1. 13. rujna 1808, u 20:07 na Moskovskom državnom sveučilištu Cebotarijov je začuo praskavu buku. Po gledavši kroz prozor ugledao je pravokutni objekt dug 6,35 metara i širok 0,35 metara, kako se uspinje u luku. 2 Objekt se naglo zaustavio iznad Kremlja na visini od dva do tri kilometra. Na bočnom dijelu bljesnula je blistava vatrena

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/NLO_IZNAD_KREMLJA_1808.htm (1 of 2) [20.11.2008 12:42:59]

NLO IZNAD KREMLJA 1808

kugla, promjera oko 1,5 metara. Blistava .svjetlost trajala je pet sekundi. 3. Kad se blistava svjetlost ugasila, objekt se počeo ravnomjerno dizati okomito u vis i bio je vidljiv dvije minute.

«Svrha ovog dokumenta za mene je i dalje zagonetka«, dodao je Afanasijev, «U početku sam pretpostavljao da se radi o skici za članak u novinama, ali ni novine Moskovskog državnog sveučilišta ni bilo koja druga moskovska publikacija nisu objavile ovaj materijal» Moguće je da je Cebotarijov pripremao članak za bilten Moskovskog prirodoslovnog društva, ali on zbog nekog razloga nikada nije objavljen i ostao je u arhivu sve dok ga nije otkrio Peter Poludenski. Na kraju su rukopis ponovno otkrili moderni istraživači i mogao bi biti objavljen za širu javnost.(izvor MosNews) :: Datum objave: 31.08.2006.

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/NLO_IZNAD_KREMLJA_1808.htm (2 of 2) [20.11.2008 12:42:59]

Bivši američki vojni obavještajni analitičar progovara o NLO-ima

Bivši američki vojni obavještajni analitičar progovara o NLO-ima Brian Vike, direktor HBCC UFO Researcha iz Kanade, naglašava da je dobio dopuštenje za objavljivanje

sljedećeg pisma u cijelosti i sa svim imenima. Slijedi blago uređena verzija tog pisma

Izvor: Nexus magazin - lipanj/srpanj - broj 13 Proveo sam 12 godina u američkoj vojsci - od 1973. do 1976. kao vojni policajac, radeći u tajnosti za DST (Tim za suzbijanje droga) i CID (Odjel za kriminalne istrage) u Njemačkoj. U biti, putovao sam po cijeloj Njemačkoj, noseći civilnu odjeću i praveći se da sam bivši vojnik koji sada živi u Njemačkoj i bavi se prodajom narkotika. Moja kodna imena bila su "Porkchops" i "Frisco", ovisno u kojem sam dijelu Njemačke bio. Pratio sam ono što je bilo poznato kao "Kaki mafija" koja je potjecala iz Vijetnama. Zločinci su me prepoznali jer su znali da nosim crnu vojnu jaknu, sunčane naočale i tamnu odjeću, i u to vrijeme sam imao bradu i brkove. Ali prije tog uzbudljivog događaja, 1974. sam bio u Fort Jacksonu, Južna Carolina, na vježbama. Jedne noći, još dva vojnika i ja bili smo u Columbiji, Južna Carolina, obilazili smo poznata mjesta, i pogledali smo u nebo i vidjeli šest svjetlećih plavih diskova u formaciji. Dok smo gledali, NLO-i su se razišli nepravilno se krivudavo krećući, i brzo su nestali. Prva stvar koja je izašla iz usta jednog od vojnika bila je, "Isuse?" Pogledali smo ga i rekli, "Ne može biti!" To mi je bilo prvi put da sam doživio susret s NLO-ima, i ostao mi je u živom sjećanju jako, jako dugo. U rujnu 1976. imao sam još jedan susret s NLO-om. Tada sam bio izvan vojske i živio sam sa svojom bivšom djevojkom, Helen Lang, u jednom stanu. Jedne je noći dotrčala natrag u stan vrišteći. Upitao sam ju što nije u redu. Rekla je da joj je NLO lebdio 200 stopa [60 m] iznad glave. Ja nisam vidio ništa. Primijetio sam da histerično plače. Odvezao sam je do šerifovog ureda u Sacramentu i oni su joj dali da s njihovog telefona nazove besplatni broj dr. Allena Hyneka iz Chicaga, Illinois, Biro za istraživanje NLO-a. Dr. Hynek poslao joj je neke obrasce da ih ispuni, kako bi mogla opisati što je vidjela. Dr. Hynek me kasnije nazvao i pitao me što sam ja radio. Rekao sam mu da sam gledao Dick Van Dykov The Comic na televiziji. Pitao me što se dogodilo kad je Helen vani vrištala. Rekao sam da se televizor počeo kvariti; prikazivao je snijeg i ja sam to pokušavao popraviti kada sam ju čuo da vrišti. On mi je rekao da kada NLO-i lebde u blizini, izazivaju smetnje u radu automobilskih motora, televizora i radio-prijemnika; to je normalna pojava. Kasnije sam saznao da je još dvoje ljudi u Sacramentu vidjelo taj isti NLO na dvije različite lokacije, i o tome su pisali u Sacramento Beeu. Od 1979. do 1986. opet sam bio u američkoj vojsci. Ovaj put sam se pridružio vojnoj obavještajnoj službi, i bio sam stacioniran u PIC-K (Centar za interpretaciju fotografija - Koreja). Ovaj put je moje kodno ime bilo "Hollywood" ili "Joe Hollywood". Nosio sam crno odijelo i bio sam obrijan. Ipak, zadržao sam sunčane naočale. Moj posao kao 97 Bravoa (obavještajnog analitičara) bio je da radim s interpretatorima fotografija na identifikaciji ciljeva u Sjevernoj Koreji i Crvenoj Kini, kao što su tenkovi T-72 i slično. Izrađivao sam ono što se zove "sitmap", označavajući ciljeve koje su otkrili interpretatori slika koji su proučavali fotografije snimljene izviđačkim avionima. Kategorizirao sam određene fotografije. Odlazili bismo na takozvanu "vruću trku" od vojarne Yongsan u Seoulu do zrakoplovne baze Osan. Na vozilu bismo imali plakat koji je govorio da vozilo ne smije biti zaustavljano zbog bilo kojeg razloga. Na prtljažniku vozila bila je kombinacijska brava, i kovčeg u prtljažniku također je imao kombinacijsku bravu; vozač i ja imali smo kombinacije za otvaranje prtljažnika i kovčega. Stavili bismo "vruće role" (filmove) u kovčeg i krenuli natrag za Seoul. Dok sam radio kao obavještajni analitičar, kategorizirao sam šest fotografija, koje su snimili špijunski sateliti, na kojima je bilo nešto što je izgledalo kao NLO-i. NLO-i su se kretali po svojoj volji, kao da ih vodi neka vrsta inteligencije. Zbog toga je tih šest slika imalo važnost za vojnu obavještajnu službu. Fotografije su se uspinjale obavještajnim lancem od vojne obavještajne službe preko DIA-e (Obrambena obavještajna agencija) do CIA-e (Središnja obavještajna agencija). Ne znam kamo su fotografije otišle nakon toga. Dok sam bio u PIC-K, radio sam sa Zrakoplovnom obavještajnom službom, mornaričkom obavještajnom službom, DIA-om, CIA-om, mornaričkom službom izviđanja, Specijalnim jedinicama američke vojske (Zelenim beretkama), 101. zrakoplovnom, Delta Force jedinicom, i mornaričkim specijalcima (SEALs). Za nas je bilo nužno da tijesno surađujemo s određenim elitnim vojnim grupama. Još jedna čudna fotografija koju sam jednom vidio bila mi je dana na kategoriziranje. To je bila fotografija jednog američkog ratnog zarobljenika u Vijetnamu, snimljena 1981. Fotografija je otišla u metalnu kutiju s kombinacijskom bravom i nestala u obavještajnim kanalima. Spije (obavještajno osoblje) s kojima sam radio nikada nisu razgovarali o NLO-ima. Većina špija pripadala je nekoj vrsti tajnih društava; većina su bili masoni, a ja sam bio rozen-krojcer.

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/NLO_Nexus13.htm (1 of 2) [20.11.2008 12:43:01]

Bivši američki vojni obavještajni analitičar progovara o NLO-ima

Kada sam otišao iz Koreje, prijavio sam se u 82. zrakoplovnu diviziju "Vrišteći anđeli" i na obuku za specijalne snage, i bili su me spremni poslati u Fort Gordon, Georgia, i Fort Bragg, Sjeverna Carolina, i pozvan sam na posebni zadatak. Primio sam oznaku "H" i postao sam vojni instruktor. Poučavao sam "Sovjetsku prijetnju za OPFOR (suprotstavljene snage)". Nosio sam rusku uniformu, skijašku masku i crne rukavice, govorio s lažnim ruskim naglaskom i nazivao se "Desetnik Dowbowski". Poučavao sam o sovjetskoj prijetnji predajući WEFT (krila, motor, trup i rep) na sovjetskim avionima, o slabim točkama na sovjetskim avionima i kopnenim vozilima, i o upotrebi mnogih vrsta sovjetskog oružja, od AK-47 do SVD snajperske puške, s kojom sam bio vješt. Tijekom mog vremena s OPFOR-om, od obavještajnih krugova doznao sam da ruski KGB također zna i da je svjestan što su NLO-i i odakle dolaze. Do današnjeg dana nisam saznao odgovore na NLO zagonetku, ali možemo se nadati da će jednoga dana naša vlada otkriti javnosti ono što zna. Briane, imate potpuno dopuštenje da objavite moj izvještaj. To je sve bilo prije mnogo godina, i tvrdnje Helen Lang u potpunosti su objavljene u Sacramento Beeu. Ovdje nema ničega što nije bilo objavljeno još '76. Još uvijek radim za vladu... ali ne bih želio otkriti gdje sada radim. Možete objaviti moj prethodni rad za vladu: Ne stidim se toga i većina ljudi svjesna je moje prošlosti. ■ Datum objave: 29.08.2006.

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/NLO_Nexus13.htm (2 of 2) [20.11.2008 12:43:01]

NLO iznad Novog Sada, 01

NLO iznad Novog Sada, 01.11.1996. godine, svjedok: Mirko Dubaic – [email protected]

Događaj iz 1996 godine.

Te 1996 godine su najavljeni izbori ovde kod nas za 03.novembar te sam sa još jednim drugarom otišao kod zajedničkog prijatelja da malo proćaskamo o izborima. Tu kod njega smo uz kaficu se družili do nekih 23, 30 časova kada smo krenuli kući. On je stanovao u jednoj zavučenoj ulici i bez osvetljenja. Kada smo izašli iz dvorišta do mog auta stajali smo još par minuta, nebo je bilo oblačno. Neznam da li slučajno, ali ja sam podigao pogled prema nebu i zapazio dve lopte koje se kreću ispod oblaka u pravcu zapad-istok prema raskrsnici Novi Sad-Zrenjanin-Beograd (nadvožnjak). Te dve lopte nisu imale nekakavsjaj već su bile bele kao dim cigarete. Otprilike iznad te raskrsnice udaljene par kilometara nebo (oblak) je bilo tamnije i kad su lopte došle na to mesto počele su nekakav ples gore-dole, levo-desno i iz oblaka su izletele još dvadesetak takvih lopti.

A onda je počela predstava. Lopte su se počele ređati u vidu nekakvih slovnih znakova kao što je znak veće >>, krug, elipsa, spirala. Kao da nam ispisuju neku nebesku poruku. To bi izgledalo ovako: prvo se oređaju u obliku znaka, zatim neverovatnom brzinom se izmešaju i formiraju novi znak i kao takav se zadrži par sekundi. Praktično slovo po slovo. Toliko smo bili iznenađeni da nam nije palo na pamet da zapisujemo te slovne znake. To pisanje je trajalo sve do ponoći otprilike oko pola sata (nije nam se pričinilo i nije trajalo koliko treptaj oka).Prijatelj kod koga smo bili malo se uznemirio (inače ima strahove od nepoznatog) i otišao da spava, a nas dvojica smo seli u auto i pošli prema raskrsnici. Međutim slika na nebu se menja. Desno od tog oblaka je bila velika rupa i mesec koji je bio pun (okrugao) se jasno video. Odjednom se kroz tu rupu, ali na visini iznad oblaka pojavio zlatni ravnostrani trugao sa produženom osnovom. Trougao je bio boje finoće kao plamen u glimerici (šrafcigeru za ispitavane struje). Trougao se lagano retao prema mesecu. U jednom trenutku kada se našao ispred meseca, mesec se prozirao kroz njega, ličilo ja na onaj znak svevidećeg oka u trouglu. Okrenuo sam auto i uputio se prema centru grada kako bi se popeli na petrovaradinsku tvrđavu odakle je pogled čistiji. Međutim kada smo ušli u grad od gradskog osvetljenja nije se video trougao. Stali smo u centru i slonili se u jedan tamni ugao kod pozorišta i posmatrali kraj predstave. Trougao je ušao u oblak i krug oko meseca se zatvorio kao blenda od fotoaparata. Bilo je oko 00,15 časova.Tada smo zapazili jednu neobičnu pojavu krstevi na crkvama su svetleli, koji se inače ne vide u mraku jer nisu osvetljeni. O tom događaju nismo dugo nikom pričali da nas nebi proglasili ludim, ali drugar koji je bio samnom do kraja nebeske predstave je negde u maju 1998 otišao u crkvenu knjižaru da pita i nađe nekakvu knjigu koja bi možda pojasnila događaj.

Kada je ispričao prodavcu – iskušeniku iz manastira Kovilj on je odmah nazvao igumana i ispričao da su tu neki ljudi koji su nešto neobično videli. Iguman nas je odmah pozvao da dođemo, međutim otišli smo nakon par dana.Kada smo došli pred manastir dočekao nas je taj iskušenik i odmah uputio kod igumana (starešine manastira i vladike Porfirija). Preko reda smo primljeni na razgovor. Ja sam na računaru nacrtao kako je to otprilike izgledalo i pokazao igumanu. On je samo gladio bradu i rekao: Sad znate da postoje i drugi svetovi.

2000 godine bio sam na svetilištu Ostrog u Crnoj gori i tamo dugo razgovarao sa jednim monahom. Kad sam mu ispričao šta sam video on mi je rekao ovako: Ja neznam da li je to od Boga ili djavola, ali što je bliži kraj sveta đavolje prevare su veće.

Približni prikaz pojava:

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/nlo_novi_sad.htm (1 of 2) [20.11.2008 12:43:03]

mailto:[email protected]

NLO iznad Novog Sada, 01

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/nlo_novi_sad.htm (2 of 2) [20.11.2008 12:43:03]

OBJAVA

OBJAVA !? Ovo je izvod iz transkripta američke radio emisije “Coast to Coast”, održane 02. Novembra, 2003. Gost voditelja programa, Art Bell-a, bio je John Lear, kapetan američke avijacije. Lear je poznat po tome što je vozio preko 160 različitih tipova aviona i 17 puta obarao rekord u brzini, elitnim Lear-jet avionima, koje je inače konstruisao njegov otac. Svojevremeno je radio kao pilot za CIA, kao i neke druge agencije američke vlade. S obzirom da se radi o transkriptu dijela emisije, moram naglasiti da je na samom početku je došlo do neke vrste konflikta između Lear-a i Bell-a, nakon čega je Lear, pomalo indigniran, izvadio neku cedulju iz džepa i počeo da čita…

THE "DISCLOSURE"

John Lear, 2-11-2003Art Bell Radio Show, Coast to Coast, 10pm-2am, PST

Mogući scenario ukoliko bi Art Bell bio taj koji odlučuje da li će se informacije koje je američka vlada zataškavala sve do sada, javno objaviti. JOHN LEAR : Zamisli, prebace te limuzinom do Washington DC, do vladine zgrade i kada uđeš unutra, u tu lijepu građevinu, oni ti kažu : “Art, ti si jedina osoba koja to može da uradi. Ako nam ti to dozvoliš, mi ćemo javno objelodaniti sve što smo do sada skrivali od naroda u vezi vanzemaljaca. Ako ti kažeš : “Da”, svim glavnim televizijskim mrežama otkrićemo sve aspekte tajne, koju smo do sada strogo čuvali. Nijedan dio informacije nećemo zadržati za sebe, ukoliko nam se obezbjedi imunitet od bilo kakvog sudskog postupka koji bi se eventualno pokrenuo protiv nas. Evo šta se dogodilo, Art, koristićemo naravno i par video snimaka u vezi svega ovoga. Prvi put smo došli u posjed letećih tanjira još tridestih godina, pa još par njih početkom četrdesetih, a onda se dogodio Roswell, o kome je i publika saznala. Zarobili smo dva vanzemaljca u Roswell-u, jedan je umro kratko nakon nesreće, a drugi je živjeo sve do 1956. Do sada, znamo da postoji 18 različitih vrsta vanzemaljaca, za koje nam je poznato da posmatraju događaje na Zemlji. Neki od njih su dobri, neki su zli, a većina ih je indiferentna. Otkrili smo da smo mi, eksperimentalni produkt, jedne, da se tako izrazim, vanzemaljske rase, koju nikada do sada nismo sreli niti pouzdano znamo ko su oni, u stvari, niti kako izgledaju. Ono što nam je poznato, to je da su 'greys' kibernetički organizmi, roboti, bolje rečeno, koji se upotrebljavaju od strane svojih vlasnika za intearakciju s nama, u vidu abdukcija. Nikada nam još nije pošlo za rukom da saznamo o kakvom se eksperimentu, u stvari, radi, osim što su nas ovi korigovali već 65 puta, i zašto nas oni, vanzemaljci, nazivaju – ‘kontejnerima’. Postoje neke teorije kako su 'duše' koje naša tijela sadržavaju stvarni razlog tog eksperimenta, međutim, još uvijek ništa od toga nije dokazano. Od 1938, izgubili smo preko

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/objava.htm (1 of 4) [20.11.2008 12:43:05]

OBJAVA

200 aviona i oko 1000 vojnika u raznoraznim sukobima sa vanzemaljcima. Od tada pa do danas, bez traga i glasa nestalo je i nekoliko stotina hiljada civila, a nekoliko hiljada ljudi bilo je eliminisano i od naše strane, jer su previše znali, a mi si nismo mogli dozvoliti luksuz da se o tome javno priča. Nešto malo ružnije, to je onaj fenomen, poznat kao 'mutilacija ljudi', koji se stalno dešava, slično kao i mutilacija goveda, s tim što ljude pokupe s ulice, da se tako izrazim, a onda ih vrate nazad na isto područje nakon nekih 45 minuta do jednog sata, sa izrezanim rektumom, odstranjenim genitalijama, odstranjenim očima, - i bez kapi krvi. U svim ovim slučajevima čini se da je unakaživanje obavljano dok je osoba bila još uvijek živa i svjesna. Jedan od naših naučnika tvrdi kako je očigledno da ljudski primjerak mora da bude živ, da bi uzeti uzorci imali, za njih, neku vrijednost. Abdukcije se odvijaju svakodnevno u USA, otprilike 10% stanovništva se redovno otima. Kada smo mi postali svjesni ovoga, protestovali smo jednom malom grey-u kojeg smo držali zarobljenog u objektu YY-2 u Los Alamos-u, međutim, prethodno je već bio postignut sporazum između nas i njih da ćemo im mi dozvoliti da abduciraju jedan manji broj ljudi u zamjenu za njihovu naprednu tehnologiju, a uslov je bio i da nam oni, s vremena na vrijeme, daju spisak ljudi koje su abducirali. Na kraju se ispostavilo da smo dobili mnogo manje tehnologije nego što smo se pogodili, a da je broj abdukcija milion puta veći nego što smo mi naivno dogovorili s njima. 1954-te godine, Predsjednik Eisenhower susreo se sa predstavnikom jedne druge vanzemaljske rase u Meerok (!?) Test Centru, koji se sada zove Edwards Air Force Base (Baza Zračnih Snaga). Taj vanzemaljac nam je sugerisao kako nam oni mogu pomoći da se otarasimo greys-a, međutim, Eisenhower je odbio njihovu ponudu jer nam nisu nudili nikakvu tehnologiju. Tada, tj. u to vrijeme, svima nama koji smo učestvovali u tome, postalo je jasno kako ne postoji takva stvar kao što je bog, tj. bar ne u onom smislu kako to narod zamišlja. Ono što je sigurno to je da ti vanzemaljci imaju neku vrstu kompjuterskog rekordera u kome imaju uskladištene informacije tj. imidže, te ih s vremena na vrijeme projiciraju narodu kao “čuda,” kako bi uticali na određene religiozne skupove. Kada je Eisenhower to saznao, toliko ga je to iznerviralo da je na kraju stavio 'In God We Trust' na papirne novčanice i kovani novac, kako bi ojačao vjeru naroda u boga. Kratko nakon toga, na sastancima između USA i Rusije zaključeno je da je situacija toliko ozbiljna da se hitno mora započeti neka vrsta hladnog rata kako bi se odvukla pažnja naroda sa UFO-a prema nekoj novoj pretnji, kao što je npr. atomski rat. Takođe je bilo odlučeno da se ovo čuva u tajnosti i od svih izabranih predstavnika u američke i ruske vlade, jer bi veoma dugo trajalo kada bi im se cijela situacija morala objašnjavati, a prevaru je mnogo lakše izvesti kada vrhovni službenci vlade ne znaju ništa o tome. Krajem pedesetih godina, formirana je NASA, kako bi se informacije sa svemirskih platformi i brodova kompartmentalizirale, kontejnerizirale i sanitizirale. Narodu smo prodali laž kako će sve prikupljene informacije biti njegova svojina. U stvarnosti, ljudima je rečeno malo, veoma malo, a i to malo što im je bilo rečeno, takođe je bilo cenzurisano. Naš prvi zadatak bio je da sakrijemo od ljudi podatak kako je Venera veoma slična Zemlji, kao i to da je tamošnja populacija veoma slična nama ali mnogo tehnološki naprednija. Mi smo saznali dosta toga o njima, uz pomoć ruske "Venera 1" !? i "US Mariner 2", narodu smo rekli kako površina Venere liči na topionicu olova, sa stalno aktivnim vulkanima koji izbacuju sumpornu kiselinu u atmosferu, čiji je pritisak 90 puta veći nego ovaj na Zemlji. Kao što se to u većini slučajeva dešava, i tu smo dobro pretjerali, tako da nas je na kraju čudilo kako niko uopšte nije ni postavio pitanje – kako je to padobran


OBJAVA

sonde uopšte uspio da izdrži tj. da spusti sonu na temperaturi od 800 stepeni !? Osnovali smo i bazu u mjestu Pinegap, u Australiji, kako bi spriječili bilo koga da sazna bilo šta u vezi s našim planovima. Cijelo to vrijeme eliminisali smo sve one koji su pokazivali i najmanje nezadovoljstvo ili su imali tendenciju da javno pričaju u vezi naših svemirskih misija, uključujući Mercury, Gemini, Apollo, Mariner, Voyager, Clementine, kao i sve ostale. Svi podaci su inicijalno stizali u Pinegap, a onda, nakon sanitacije, prosljeđivani u JPL ili drugdje. Jedno vrijeme imali smo malo problema sa radioamaterima, jer su otkrili kako da presreću naše signale, ali smo kasnije uspjeli i njima da stanemo u kraj. Kada se ruska prijetnja stišala, uveli smo Vijetnam, koji nam je služio za preokupaciju pažnje naroda tokom idućih 10 godina. Cijela ova operacija zataškivanja vremenom je postajala sve veća i veća, zahtjevala je sve više i više ljudstva, kao i mnogo para. Tako smo stalno morali da napuhujemo budžet za odbranu, i kada nismo mogli dalje, onda smo se prebacili na biznis sa drogom. Kada ni to nije bilo dovoljno, opljačkali smo penzione i kreditne fondove, što je imalo i određene implikacije na Wall Street-u. Sada smo došli u situaciju kada se stvar izmakla kontroli, mnogi od nas žele imunitet i da izađu napolje iz svega ovoga. Međutim, sada je u svemu tome već toliko tajni, kojekavih zaštitnih mehanizama, itd. da je veoma malo vjerovatno kako se sve ovo može rasformirati bez posljedica. I sada ako nam ti daš dozvolu da ovo javno objelodanimo, šta će biti ? Oni će reći, “da – zarobili smo leteći tanjir; da – bio je vanzemaljac unutra”; i to je sve što će vam reći. Hajde, Mr. Bell, uključi taj video. Evo, ovo što ovdje vidiš, to je kako izgledaju mutilacije ljudi. Ovo je bio muškarac, star oko 27 godina. Uh, ovo je snimak mrtvih vanzemaljaca koje smo izvukli iz olupine njihovog broda koji se srušio u 'Olantia’ Kalifornija, pedesetih godina. Brod koji se ovdje vidi bio je prečnika preko 250, morali smo da ga zatrpamo na tom istom mjestu. Ovo je jedno mjesto u Utahu, blizu Dugway Proving Grounds. Objekat koji sada vidiš je 'Kecksburg Acorn' kojeg smo, sredinom šezdesetih, prebacili u bazu Wright-Patersson. Ono je Frank Drake, pokušava da iznudi informacije od onog bića svezanog za nosila. To biće je, navodno, bilo sa ‘Tau-Ceti'. Snimci koje sada gledaš su građevine na Mjesecu. Ovo je toranj u regionu "Sidas-Medai" visok je preko 7 milja. A ovo je ono što mi zovemo Kolos sa Agurama, nalazi se na "Merica-Sium" !? Ne znamo čemu je služila, ali ta mašina je veća nego Brooklyn, u New York-u. Ovo, sada, su video snimci kupola koje prekrivaju kratere. Kako vidiš neki od njih su u u krajnjoj fazi raspada. Ovo što sada gledaš su snimci 18 različitih vrsta vanzemaljaca, svaki traje po 5 sekundi. Ovaj je jedno od najružnijih bića koje postoji. Čuvare objekta u kome smo ga držali morali smo psihički pripremati, tokom nekoliko mjeseci, na ono što će vidjeti, pokazujući im slike sličnih bića. Tek nakon što se dobro aklimatiziraju, dozvoljavali smo im da zauzmu neku od pozicija obezbjeđenja tog objekta. Prije nego što smo počeli sa tim “aklimatizacijama” dvojica radnika obezbjeđenja umrla su od srčanog udara, kada su se neočekivano sreli s ovim bićem. Ovaj poslednji snimak je atanetat na Kenedija. Sigurno si već čuo onu teoriju o drugom snajperisti. Vidiš, ovo je druga kamera koja pokazuje šta se tačno desilo. Mi smo imali četvoricu snajperista. Stvar je bila u tome što je Kenedi morao da bude uklonjen, jer je htjeo da objavi narodu ono malo informacija koje smo mu mi dali, a htjeo je i da povuče trupe iz Vijetnama, kojeg smo mi koristili za odvlačenje pažnje naroda. Nakon Kenedija, nikada više nismo obavještavali predsjednike o ovome. Nixon je znao, jer je bio upoznat s


OBJAVA

tim kao VP, još 1952.g. To je i zašto je znao gdje da povede Jackie Gleason, u Homestead Air Force, bazu, kako bi ona vidjela tijela vanzemaljaca koje smo tamo držali. I to je to. Šta sada kažeš Art Bell, da li da kažemo sve ovo narodu... da ili ne !?

Kraj izvoda.


ORGON ILI ŽIVOTNA ENERGIJA

ORGON ILI ŽIVOTNA ENERGIJA Prije nešto više od deset godina jedan australijanac, garažni mehaničar, po imenu "Joe", sasvim slučajno, s namjerom da smanji potrošnju goriva na svom autu, konstruisao je jednu spravu koja je kasnije postala relativno poznata kao "Joe Cell," i uz pomoć koje je postalo moguće pokretati motor automobila na tzv. "energiju nulte tačke." Sam uređaj se sastoji od metalnog vanjskog kućišta (anoda) u kome se nalazi nekoliko cilindara od kojih su jedni neutralni a drugi pozitivnog polariteta; i oko pola litre vode. Nakon prvog testiranja ovog uređaja, Joe je primjetio da njegov automobil nije potrošio ni kap goriva. Daljim ispitivanjem on je primjetio da ta ćelija proizvodi određenu energiju neobičnih svojstava, koja njemu do tada nije bila poznata. U svakom slučaju, bilo je očigledno da se tu ne radi ni o kiseoniku niti o vodoniku, tj. jednoj od dvije supstance koje zvanično zajednički tvore vodu. Znači, u vodi se nalazilo još nešto, nešto što je za Joe-a u to vrijeme bila misterija. Orgon, Prana, Chi, Akaša, Baraka, Bioplazma, Biodinamični eter, Brahma, Dige, Mana, Manitu, Fluoroplazmična energija, Mungo, Bio-kosmička energija, Digin, Neutralna sila, Tahionska energija, Tondi, Vril, Skalarna energija, Telezma… ili životna energija, je nešto što je oduvijek bilo prisutno u ovom univerzumu, a nekima još i odavno poznato. Čini se da svojstva i potencijali te, za većinu nas još uvijek misteriozne sile, ruše postavke na kojima počiva ova naša "koncenzusna realnost". Tako se i "elita," koja samu sebe smatra vlasnikom, kako nas, tako i ove oblasti postojanja, već odavno trudi, iz petnih žila, da i ova istina ne postane dio naše objektivne realnosti. Čini se da u realnosti koju nam oni prezentiraju, ionako nema mnogo mjesta za istinu. To je vjerovatno zbog toga što bi nas istina mogla osloboditi od njihove kontrole. Isto tako, sve su prilike da će nam orgon ostati misteriozan onoliko dugo dok ne odlučimo da izvadimo glavu iz pijeska, i počnemo sami njome razmišljati. Malo je poznato da je Dr Wilhelm Reich još oko 1930. godine (zvanično) otkrio životnu energiju, koju je on nazvao – Orgon. Reich, inače rodom Austrijanac, diplomirao je na medicinskom fakultetu u Beču 1922. godine, a onda je zajedničkim radom sa Sigmundom Frojdom postao i jedan od pionira psihoanalitike. Kao protivnik fašizma, Reich je napustio Austriju 1939. godine i prešao u USA, gdje je najviše radio na proučavanju orgona. Još u to vrijeme on je počeo sa proizvodnjom orgonskih akumulatora i 'orgonskih topova,' uređaja za modifikaciju klime koje je nazvao "cloud-busters" (razbijači oblaka). Reich je bio uvjeren da se orgon može upotrebljavati za razne pozitivne svrhe, međutim, kao i mnogi drugi naučnici koji su se našli na pragu otkrića i primjene besplatne energije, Reich je uhapšen od strane američke vlade, njegova laboratorija kao i knjige na temu orgona su mu spaljeni, podaci o njegovom radu zataškani a ni on sam nije uspio da izađe živ iz zatvora. Umro je u zatvoru, navodno od infarkta. Postoje i podaci da je ova energija bila poznata i Nikoli Tesli, kao i načini za njenu proizvodnju i distribuciju, koji bi obezbjedili da svi mi danas imamo na raspolaganju besplatnu energiju. O smanjenju zagađenja planete da ne pričamo. U svakom slučaju, ova akcija "kontrolnog sistema matriksa" samo je usporila napredak na proučavanju životne

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/orgon.htm (1 of 13) [20.11.2008 12:43:11]


energije, koja još uvijek zvanično ne postoji, dok su tzv. "naučnici iz podzemlja" tiho nastavili sa radom na njenom proučavanju, razvijanju određene tehnologije koja je u stanju da aplicira orgon u pozitivne svrhe kao i publikacijom literature na tu temu. U ovom tekstu navešćemo samo par primjera primjene ove energije, kao i neke od njenih osnovnih karakteristika. Čitaoci koje interesuje ova tematika, u ovom tekstu će naći sasvim dovoljno informacija da sami započnu sa svojim ličnim istraživanjem ove sile, kao i metoda njene moguće upotrebe. ORGONSKA ENERGETSKA ĆELIJA – MARK I Teško je znati koliko se u ovom momentu ljudi besplatno vozi na orgon u Australiji. Vjerovatno se radi o nekoliko hiljada. Teško je previdjeti i koliko dugo će to trajati, jer mnogi predviđaju da kad upotreba orgona dostigne određeni prag, umješaće se i vlada donošenjem nekog zakona tipa "zabrane korištenja bilo kakvih alternativnih izvora energije, osim konvencionalnih." Stvar sa ovim tipom orgonske energetske ćelije počela je tako kad je još 1991. godine, jedan australijanac kojeg ćemo nazvati Joe "X," pokušao da konstruiše jednu spravu koja je trebala da proizvede vodenu paru a ona da potpomogne u pokretanju motora, tako da bi se uz njenu pomoć uštedila potrošnja goriva auta. Radilo se o jednom cilindru od nerđajućeg čelika u kome se nalazio jedan drugi cilindrični elemenat koji je bio perforiran. Joe je, navodno, zamislio da će spajanjem vanjskog cilindra sa pozitivnim nabojem akumlatora od 12V i unutrašnjeg sa negativnim, doći do ključanja vode u ćeliji. Onda bi on tu oslobođenu vodenu paru sproveo do glave motora kako bi ona pospješila rad cilindara i tako smanjila potrošnju goriva. Ta njegova prva ćelija je bila veličine 870mm x 100mm, napravljena od jedne cijevi od nerđajućeg čelika, koja je normalno bila sastavni dio jedne muzilice za krave. Jedan kraj te cijevi već je imao stakleni poklopac koji je normalno služio za posmatranje protoka mlijeka u muzilici, dok je Joe na drugi kraj tog cilindra montirao jedan okrugli poklopac od pleksiglasa na kome je ostavio otvor za izvod koji je vezao unutrašnji perforirani cilindar za negativni pol akumlatora.

Slika 1 - Mark I



Taj unutrašnji cilindrični elemenat bio je veličine 600mm x 87mm, sa perforiranim romboidnim rupama veličine 12mm x 8mm. Na kraju prve trećine vanjske cijevi, Joe je napravio jedan izvod u obliku cijevi za kojeg je spojio plastično crijevo promjera oko 12mm. To plastično crijevo on je onda spojio sa dijelom karburatora koji je služio za pred-grijavanje goriva, misleći da taj uređaj snabdjeva gorivom glavnu komoru karburatora. Radilo se o vozilu tipa Rover V8 3500 SD1 koje je imalo jedan potpuno zatvoreni aluminijski motor, dok je model karburatora bio "Zenith" (sličan "SU" tipu karburatora.) Kada je napunio ćeliju vodom, zatvorio je i povezao sa zasebnim akumlatorom od 12V, primjetio je kroz otvore sa strane, da je ćelija bila puna bijelih mjehurića, kao i bjeličastu paru koja se izdvajala ka površini vode. Joe je pretpostavio da se tu radilo o vodenoj pari. On je onda upalio auto na benzin, kao i obično i pustio ga da radi na leru. Zatim je iskopčao crijevo za dovod goriva. Motor je nastavio da radi cijelo vrijeme, iako nije više primao gorivo ! Međutim, rad motora nije više bio ritmičan kao normalno, te je Joe morao da mu pomjeri paljenje za skoro 80o kako bi ga vratio na normalu. Tako ga je ostavio da radi neko vrijeme, misleći da motor radi na vodenu paru. Kada je odlučio da ga ugasi, Joe je iskopčao ćeliju iz akumlatora, međutim, na njegovo iznenađenje, motor je nastavio da radi kao da se ništa nije desilo ! Motor se isključivao samo uz pomoć normalnog ključa koji inače služi za paljenje i gašenje auta. Joe je tada primjetio kako može da upali motor sasvim normalno uz pomoć anlasera, bez benzina i bez povezivanja ćelije sa akumlatorom. Neki od čitaoca koji se razumiju u automehaniku, već znaju da uređaj za pred-grijavanje goriva, u stvari, ni ne sprovodi gorivo do glavne komore karburatora. U stvari, on ne vodi nigdje, osim vanjskog omotaca kutije karburatora. Od onoga što je Joe ovdje otkrio, normalnom čovjeku poćinje da se vrti u glavi. Sve ovo podrazumjeva da se do cilindara motora iz same orgonske ćelije ni ne dovodi nikakva eksplozivna smjesa. Jedini gas koji ovdje normalno ulazi u motor, to je obični zrak. Šta se, u stvari, u ovom slučaju događalo, teško je objasniti. S obzirom da je motor radio bez mješavine nekog konvencionalnog goriva i vazduha, u ovom slučaju, gorivo je pristizalo iz nekog drugog izvora. Tako je Joe, ili slučajno uspio da poveže motor auta sa nekim tajnim izvorom alternativne energije, ili je uspio mentalno da kontroliše rad motora, uticajem svog uma na materiju. Treća mogućnost ne postoji. Međutim, Joe je bio zaprepašten ovim fenomenom, isto kao i svi ostali kojima je on to pokazao. On nije znao kako ta stvar funkcioniše, ono što je jedino znao, bilo je to da ona funkcioniše. Čini se da je on uspio da se priključi na ono što neki nazivaju – energija nulte tačke. Šta se ovom prilikom događa u cilindrima motora, to možemo samo nagađati ?! Da li se radi o imploziji, eksploziji ili kombinaciji ovih dvaju reakcija ? Joe je kasnije modificirao svoju prvu orgonsku ćeliju - Mark I. Primjetio je da je manja ćelija isto toliko efikasna kao i velika, kao i to da je mnogo lakša za instalirati u auto. Skratio je dužinu ćelije na oko 435mm i instalirao je u auto tipa Rover, nekada u gepek a ponekad ju je držao i pored sebe u kabini auta. Joe kaže da se tu javljao i jedan manji problem. Ukoliko bi ostavio auto preko noći, ćelija bi se ispraznila, odnosno, njen električni naboj, međutim, on je taj problem rješavao tako što bi je ponovo priključio na akumlator u trajanju od neke 3 minute. Njegov auto marke Rover, normalno ima paljenje podešeno u blizini "gornje mrtve tačke," međutim, da bi motor normalno radio na orgonsku ćeliju, paljenje se moralo



pomjeriti prema naprijed za nekih 80o. Joe naglašava da se paljenje na različitim tipovima auta mora različito i podešavati, kada se oni konvertiraju na "orgonski pogon." Još nešto veoma interesantno. Bilo koliko dugo da se auto vozi na orgonsku ćeliju, kazaljka koja pokazuje temperaturu motora stoji stalno na nuli. Motor ostaje hladan prilikom rada, radijator za vodu je takođe hladan, isto kao i auspuh ! Motor ne ispušta nikakve gasove. (*Ovo je jedan od razloga zašto svi oni koji koriste ovaj oblik pogona u Australiji, skidaju ove uređaje prije nego što voze aute na tehnički pregled, jer je tamo obavezno mjerenje emisije izduvnih gasova iz auspuha. Sada samo treba zamisliti kako objasniti mehaničarima u servisu zašto auto ne emituje izduvne gasove ?!) Bez obzira što je njegova ćelija uredno funkcionisala, Joea je ipak kopkalo šta se to unutra događa, te ju je dao Ron-u Davis-u, profesoru na Unverzitetu Newcastle, u državi New South Wales, da je ovaj malo bolje ispita. Profesor Davis je veoma brzo riješio problem prekonoćnog gubitka električnog naboja ćelije, tako što je na nju instalirao jednu običnu bateriju od 1.5 V, s kojom se ćelija poveze kad nije u upotrebi, (negativni pol – uzemljenje, pozitivni pol za vanjski omotač ćelije). Joe je takođe primjetio da se iz te baterije uopšte ne troši energija, dok je ona povezana sa ćelijom !? (Profesor Davis je kratko nakon toga umro, navodno, usljed infarkta) Isto tako, ukoliko se za vrijeme vožnje orgonska ćelija samo na kratko poveže sa ovom baterijom od 1.5 V, snaga motora se drastično povećava ("turbo" efekat !). TIP MARK II Sljedeća ćelija, koju je Joe napravio, drastično se razlikovala od prve, tipa Mark I. U ovoj ćeliji on je koristio 7 ravnih okruglih čeličnih pločica poredanih u redu, jedna iz druge. Ove čelične pločice bile su debljine od oko 2mm, prečnika oko 100mm i upakovane u jedno kratko nabrano plastično crijevo. Jedna trećina njihovog radijusa bila je odstranjena kako bi se iznad tih pločica ostavio prostor za oslobađanje 'gasa.' Sve to je onda smješteno u "T – Profil" cijevi od PVC materijala.



Slika 2 - Mark II Svaka pločica je bila smještena u jedan nabor cijevi, prilikom čega je razmak između njih bio nekih 8mm. Oba kraja cijevi su bila zatvorena sa poklopcima. Čelične pločice koje su se nalazile sa strane bile su pozitivno naelektrisane dok je centralna bila negativnog naboja. Dvije srednje pločice sa svake strane su ostavljene bez naelektrisanja, kao "neutralne pločice." Tokom daljeg eksperimentisanja, Joe je primjetio da je mnogo manje amperaže potrebno kako bi se naelektrisala ćelija koja ima neutralne pločice, od one koja se sastoji samo od anode i katode a i produkcija 'gasa' se poboljšala kod ovih ćelija sa neutralnim pločicama. Međutim, ova ćelija je imala i određene nedostatke u smislu da nije lako podnosila tenziju usljed razlike pritiska koja se javljala u ćeliji kod dodatka i otpuštanja gasa pritiskom na pedalu (usljed čega je na mahove dolazilo do nagle produkcije kako orgona tako i pritiska na kućište ćelije.) TIP MARK III Joe se onda odlučio da proba sa koncentrično postavljenim cilindrima od nerđajućeg čelika smještenih u jednom debljem čeličnom kontejneru. U međuvremenu, primjetio je da ćelija ima jaču snagu kada se katoda električno poveže kroz dno ćelije (pri tome ona treba da se izoluje od anode).



Slika 3 – Mark III

Znaći, Mark III ćelija se sastojala od 5 koncentričnih cirkularnih čeličnih cilindara. Centralni cilindar, koji je otprilike prečnika 2.5cm, poveže se kroz dno ćelije sa negativnim nabojem, kao katoda. (Izoluje se od kućišta ćelije) Zatim slijede tri neutralna cilindra promjera 5cm, 7.5cm i 10cm, iste visine kao i anoda; i koncentrično poredanih od centra prema vani. Peti cilindar čini samo vanjsko kućište ćelije, koje bi trebalo biti takođe od nerdajućeg čelika i debljine od najmanje 3mm. Vrh anode (poklopac) trebao bi biti kupast ili zaobljen, kako bi omogućio usmjeravanje energije prema vrhu ćelije. Gornja i donja strana cilindara koji ćine unutrašnji dio ćelije ne bi trebali biti bliže od 2.5cm vrhu ili dnu kućišta. Svi cilindri moraju međusobno biti odvojeni uz pomoć najboljih izolatora. Neki preporučuju graničnike od crne gume. U svakom slučaju, na principu ove 3-će orgonske ćelije, Mark III, danas su već razvijene mnoge njene verzije. Sa nekih pola litre vode, auti prelaze neogranićen broj kilometara. Sama ćelija najvjerovatnije akumulira orgonsku energiju. Da li iz same vode ili iz 'okoline', uz pomoć vode, to za sada još uvijek nije potpuno jasno. Znači, radi se o orgonskom akumlatoru. Čini se da je trenutno najviše u upotrebi verzija orgonske ćelije sa 5 cilindara. JOE CELL - OSNOVNE KARAKTERISTIKE

• Voda iz ćelije se ne troši

• Ćelija ostaje hladna dok radi (kao i motor od auta kojeg ona pokreće)

• Često potraje jedan određen period vremena dok motor počne da radi na određenu orgonsku ćeliju. On u početku počne da radi eratično i isprekidano.

• Ukoliko se ćelija odstrani iz auta, jedno određeno vrijeme treba da prođe da bi se motor ponovo vratio na svoj normalan rad na benzin.

• Ako je orgonska ćelija korištena u nekom autu tokom dužeg vremenskog perioda, motor automobila može da postane "energetski nabijen" i od tog momenta orgonska ćelija nije više ni potrebna da bi motor radio. Auto ide sasvim normalno i bez benzina i bez ćelije !?! (Još jedan od "neobjašnjivih fenomena" u koje je teško povjerovati !)

• Sve svjećice kao i njihovi kablovi mogu da se odstrane a auto će sasvim normalno da funkcioniše i bez njih, ukoliko se ne odstrani razvodna kapa i namotaj za paljenje motora.

• Ćelija ne mora da bude spojena sa unutrašnjošću motora. Dovoljno ju je samo staviti blizu motora.

• Da bi ćelija radila, voda se mora "elektrizirati".



• "Elektrizirana" voda se može presipati iz jednog kontejnera u drugi bez gubitka "naboja". (Mnogi koriste posebne ćelije za elektriziranje vode, kako bi izbjegli taloženje "sedimenta" na izolacione graničnike postavljene između cilindara)

• Ćelija traži specifičan stil konstrukcije, koji je za sada slabo razumljiv većini konstruktora.

• U vezi orgona i orgonskih akumulatora danas se razvila cijela jedna filozofija. U vezi sa svim tim, takođe se promoviše i mnogo mitova, odnosno, dezinformacija, te se čitaocima preporučuje oprez uz korištenje vlastitog razbora.

• Prisustvo različitih ljudi može različito da utiće na rad ćelije. (Čini se da između čovjeka i ove energije dolazi do određene interakcije ?!? Neki čak tvrde da su se za vrijeme svog rada sa orgonom izlječili od određenih teških oboljenja)

ORGON "Ta kosmička OR energija prožima cijeli naš univerzum… ta energija nema masu i spontano pulsira" – Wilhelm Reich. Neke Karakteristike Orgona

• Orgon nema masu, nema inerciju niti težinu, tako se ne može ni mjeriti konvencionalnim uređajima za mjerenje. • Prisutan je svugdje, međutim njegova koncentracija varira od mjesta do mjesta i od vremena do vremena.

• Nalazi se u stalnom kretanju. Kreće se neravnomjerno od zapada prema istoku, brzinom dosta većom od brzine rotacije zemlje. Iz nekog od akumlatora ta energija se emituje u vidu cirkularnih pulsirajućih talasa.

• Negira zakon entropije. Kreće se od nižih koncentracija prema višim. Ovo je bitno za one koji eksperimentišu s orgonskom ćelijom. Ako se ćelija nalazi na nepovoljnoj lokaciji, onda će joj trebati više vremena da se aktivira a u nekim slučajevima neće se ni aktivirati. Tako se neke ćelije mogu aktivirati veoma brzo dok drugima nekada treba i nekoliko sedmica.

• Orgon je sposoban i da stvara novu materiju. U određenim okolnostima u ćeliji se formiraju različiti minerali koji su za sada nepoznati (ne radi se o sedimentu iz vode). Radi se o "puderu" bijele ili zelene boje koji se taloži na dno ćelije, što može da ometa njen pravilan rad. U slučaju pojave ove materije, ćelija se mora rastaviti, dobro očistiti, pa onda ponovo sastaviti.

• Orgon se može kontrolisati i manipulisati.

• Dolazi iz sunca u velikim količinama. Tako mu je i gustina najveća u popodnevnim časovima a najmanja negdje između 3 i 4 sata, ujutro.



• Vremenske prilike, vlaga, oblaci, temperatura, doba dana itd. mogu da utiću na proces akumuliranja orgona.

• Orgonska energija se kreće u pravcu magnetnog polja. U odnosu na neko električno polje, kreće se pod pravim uglom.

• Voda upija orgon. To je i jedan od razloga zašto se voda koristi u ćeliji. Vrsta vode koja se sipa u ćeliju takode može da bude veoma bitna. (Navodno, izvorska voda je najbolja za korištenje u orgonskoj ćeliji)

• Orgonska energija ima dva polariteta. Tako možemo imati pozitivnu i negativnu orgonsku silu.

• Orgonska energija može da probije ili da se kreće kroz sve do sada poznate materijale. Može da prođe kroz blok od željeza debljine 20 metara. Stoga ni u kom slučaju ne treba misliti da mi tu energiju držimo "zarobljenom" u kućištu Joe-ćelije. Čini se da ona ostaje unutra samo zato što ona to hoće. Ono kako se čovjek koji radi sa orgonom treba postaviti, to je da uz pomoć orgonske ćelije on stvara određene uslove u kojima se ta energija može "saditi" i "uzgajati." (Čini se da materijali na bazi polimera ipak mogu zaustaviti ili otežati prodor orgonu)

• Sporo se kreće kroz provodnike. Treba mu oko 20 sekundi da bi prošao kroz žicu dužine 50 m. Za eksperimentatore to bi značilo da trebaju da pričekaju bar 30 s, nakon što ukopčaju ćeliju, da bi primjetili jedno konzistentno dejstvo orgona.

• Orgon ima tendenciju da se kreće prema gore, vertikalno. To treba imati na umu prilikom sklapanja Joe-ćelije.

• Orgon ne može da se zadrži u ćeliji ili u vodi duže od jednog sata. To objašnjava zašto ćelija 'iscuri' ukoliko nije u upotrebi i zašto se koristi ona baterija od 1.5V. Ona u stvari održava jedan nizak nivo elektrolize, dovoljan da se u ćeliji proizvede upravo onoliko orgona koliko 'istekne' iz nje napolje. Baterija u tom slučaju samo održava "proces uzgoja" orgona u ćeliji. • Pojas radijacije mu je dosta širok, najmanje 50m u slučaju Joe-ćelije.

• Orgon prati zakone optike. Prizma može da ga odbija pod uglom, isto kao i ispolirane površine. (Korištenjem zakona optike možemo smanjiti i oticanje orgona iz Joe ćelije)

• Orgonska energija okruzuje samu sebe izmjeničnim okruglim poljima suprotnih polariteta. (To se može koristi kod određivanja prečnika cilindara i razmaka između njih kod optimizacije ćelije)

• Orgon je osjetljiv na živa bića. Čini se da je stanje svijesti čovjeka koji eksperimentiše sa orgonom i njegov odnos, kako prema toj energiji, tako i prema životu uopšte, veoma bitan !?! (Čini se da ova energija ima svoju vlastitu svijest i inteligenciju !?!)



• Orgon se može koncentrirati sve do jedne određene tačke. Kad koncentracija orgona u Joe-ćeliji dosegne svoj maksimum, orgon će se početi pretvarati u električnu energiju i naći načina da se u tom obliku i isprazni.

• Torziona orgonska polja prenose informaciju bez transmisije energije, a propagiraju se kroz fizičke medije ne ulazeći ni u kakvu interakciju s njima.

• Torziona orgonska polja ne mogu se zakloniti uz pomoć većine materijala, osim sintetičkih materijala na bazi polimera.

• Svaki fizički objekat, bilo žive ili nežive prirode, posjeduje svoje vlastito karakteristično torziono orgonsko polje.

• Svi permanentni magneti posjeduju svoje vlastito orgonsko torziono polje.

• Torziono orgonsko polje može se stvarati uz pomoć geometrijske distorzije fizičkog vakuma. To se može demonstrirati uz pomoć piramide, kupe, cilindra, trokuta itd.

• Aluminijum, slično ogledalu, može ("optički") da odbije orgonsko torziono polje (reflekcija).

• Orgon prolazi kroz sve materijale, ali različitom brzinom.

KAKO SASTAVITI JOE-ĆELIJU, ORGONSKI AKUMLATOR Napomena : Prije sastavljanja Joe-ćelije za pogon auta, preporučuje se da se prvo napravi jedna Probna Ćelija, kako bi se na osnovu nje uvjerili da stvar funkcioniše i vidjeli osnovni principi djelovanja orgona. Ona će manje i da košta a takođe je u stanju da pokreće motor. Probna Ćelija – Za Eksperimetalne Svrhe Lista dijelova :

• 1x, providna staklena tegla (može i od akriličnog materijala) prečnika 150mm i visine oko 200mm. Mora imati poklopac !

• 1x, komplet od 5 cilindara od nerđajućeg čelika promjera 2.5mm, 5mm, 7.5mm, 10mm i 125mm

• 18x, graničnik (izolator) promjera 12mm, od ebonita ili crne gume (postavljaju se između cilindara kako bi održali ravnomjerno rastojanje između njih) • 1x, 250mm kaiš od nerđajućeg čelika

• 2x, zakivak čelični

• 1x, 500 mm crijevo koje se skuplja na povišenoj temperaturi – njime se obloži onaj čelični kaiš (izolacija)



• 2x, akrilični držaći – montiraju se sa strane ćelije tako da se ona može prihvatiti za njih.

Probne Ćelije Petocilindrična Orgonska Ćelija, Joe-Cell Trenutno se ovaj tip ćelije najviše koristi. Lista dijelova (u inčima) :

• 1x, komplet ispoliranih cilindara od nerđajućeg čelika, prečnika 1, 2, 3 i 4 inča - dužine oko 8 inča

• 2x, vanjski cilindar prečnika 5 inča

• 1x, donja pločica sa navojem – 5 inča, čelični prsten s navojem, kako bi se pločica pričvrstila kao dno ćelije; (ovdje je potreban tokarski stroj)

• 1x, poklopac u obliku kupe

• 24x, graničnici od ebonita (1/2 inča x 1/2 inča) ili nekog drugog izolacionog materijala

• 1x, zavrtanj od nerđajućeg čelika, 3 inča x 1 inča, matica i šajba

• 2x, izolatori od plastike, (najlon), za izlazno mjesto zavrtnja kroz vanjski cilindar

• izvod promjera 24mm (na poklopcu ćelije) na kojeg se pričvrsti aluminijska cijev



koja vodi do motora

• cjevčica od nerđajućeg čelika koja se montira na zavrtanj, kako bi pridržavala unutrašnje cilindre, odnosno, odvajala ih od dna ćelije

Dijelovi 4-cilindrične ćelije i njen konačni oblik :

Dijelovi 5-cilindrične ćelije i njen konačni oblik :



Položaj izolatora (raspored graničnika i 5-cilindrična ćelija, dijelovi) :

Napomena : Ovim tekstom sam imao namjeru samo da objasnim osnovne principe orgonske energije i Joe-cell. Onima koji žele eksperimentisati preporučujem da skupe što je moguće više informacija na ovu temu, prije nego što otpočnu sa eksperimentima. Dosta informacija (i dezinformacija !) može se trenutno naći preko interneta a postoje i brošure kao npr. Experimenter's Guide to the Joe Cell, Alex Schiffer; How to Run Your Car on Zero Point Energy, itd… Postoji i jedan negativni oblik orgonske energije (DOR) koji nastaje kada se orgonska energija izloži negativnim uticajima iz okoline i koji može biti štetan po zdravlje (Oranur Efekat). Prilikom rada sa orgonom treba izbjeći blizinu katodnih cijevi (TV, Kompjuter itd.), mikrovalnih pećnica, fluorescentnih svjetala, mobilnih telefona, radio, TV i telefonskih odašiljaća, nuklearnih postrojenja itd.




Među brojnim slučajevima NLO otmica ovaj je svakako izazvao veliku senzaciju

BETTY & BARNEY HILL - OTMICA Među brojnim slučajevima NLO otmica ovaj je svakako izazvao veliku senzaciju. Bračni par Betty i Barney Hill vozili su se kroz National Forest Area u New Hampshireu. Tada su ugledali veliki objekt koji se kretao velikom brzinom. Zaustavili su se kako bi ga bolje pogledali s dalekozorom koji su imali. Ponovno su nastavili vožnju kada je objekt promijenio smjer i počeo im se približavati. Kada se objek približio automobilu Barney je izašao i ponovno pogledao prema objektu. Objekt je imao prozore na prednjoj strani, a kroz njih je izlazilo bijelo-plavo svijetlo. Barney je, gledajući objekt, vidio nekoliko spodoba unutar objekta koje kao da su nešto popravljale u žurbi. Jedno od stvorenja pogledalo je na njih. Barney je postao histeričan i stalno je ponavljao da će ih oni zarobiti. Ušli su u automobil. Motor od automobila je cijelo vrijeme radio. Krenuli su dalje prema Portsmouthu. Stigli su sa dva sata zakašnjenja a da nisu mogli objasni gdje su bili i što su radili. Nedugo nakon bliskog susreta zdrastveno stanje bračnog para Hill pogoršalo se. Barneyu je porastao krvni tlak, a Betty su počeli mučiti teški snovi. Evo kako je Betty opisala jedan od snova : Betty vidi iza jednog zavoja desetak ljudi kako su blokirali cestu. Spodobe ih nagovaraju prijateljski da napuste automobil. Bili su visoki oko 150 centimetara, sivu kožu i činilo se kao da su bez kose. Imaju pet prstiju, mali nos i mali tanki prorez umjesto usta. Neznanci ih odvode kroz šumu i umirivaju Betty govoreći kako je sve u redu. Stižu na čistinu gdje se nalazi leteći tanjur. Ulaze u letjelicu, a Betty je pokušava opisati. Nema prozora, bez svijetla. Odvode Barneya u posebnu sobu, a spodoba objašnjava Betty da ih ne mogu ispitivati zajedno i da će sve biti u redu. U prostoriji u kojoj je Betty nalazi se ljubazno stvorenje koje je pita koliko ima godina, ima li djece i tome slična pitanja. Zatim Betty mora legnuti na ležaj, a stvorenja joj skidaju majcu i provjeravaju je. Velikom iglom ubada ju je u pupak da bi vidjeli jeli u drugom stanju. Ubod je bolan sve dok ne dođe stvorenje koje joj stavi ruku pored očiju i tada bol prolazi. Time testiranje završava. Ispitivač odlazi, a betty ostaje s "vođom ekipe". Upuštaju se u razgovor. Nakratko razgovor prekida ulazak druge spodobe. Nakon razgovora između njega i "vođe", on se vraća i dira betty zube. On se zavarao činjenicon što Barney nosi zubalo pa se čudi kako se njezini zubi ne miču. Betty mu pokušava objasniti, ali "vođa" ne razumije. Pita je što je to vrijeme i kako ga ljudi mjere. Nakon razgovora Betty taži nešto kao dokaz. Neznanac joj daje knjigu s police. Tada se razgovor nastavlja, ali je riječ o astronomiji. Betty mu govori da ne zna mnogo od astronomiji, ali da na Zemlji postoje mnogi koji puno znaju o tome. Tada ulaze neznanac i Barney i tada se spremaju izaći iz letjelice. Na izlazu ''vođa'' je zaustavi i oduzme joj knjigu s objašnjenjem kako se ostatak posade ne slaže da ostave nikakvi dokaz o njihovom posjetu. Izlaze iz letjelice i ulaze u automobil. Nastavljaju svoju vožnju. Njihova priča došla je i do astronoma Waltera Webba. On je proučio njihov razgovor i rekao da je mišljenja da govore istinu, ako izuzme neke nesigurnoisti i tehničke detalje. Sugerirao im je hipnozu. Betty je tada dublje počela razmišljati o svojim snovima. 14. Decembra, 1963. godine pojavili su se kod poznatog bostonskog psihijatra Benjanina Simona. Ispitivanje je započelo jednostavnim pitanjima iz života tako da se to pretvorilo u hipnotičko-psihoanalitički razgovor. Barneyjev iskaz bio je kratak. Pokušao je ući u automobil, ali su ga bića uhvatila i izvukla van. Uveli su ga u disk i podvrgli nekakvom ispitivanju. Pregledavali su mu grlo i kralježnicu. Bettyn iskaz je bio duži. Betty su uveli u prostoriju s instrumentima i isto tako podvrgli ispitivanju. Nakon ispitivanja uslijedio je razgovor o astronomiji. Betty je pitala ''vođu''

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/otmica.htm (1 of 2) [20.11.2008 12:43:13]

Među brojnim slučajevima NLO otmica ovaj je svakako izazvao veliku senzaciju

odakle dolaze. On je samo upitao dali poznaje svemir, na što mu je ona rekla da zna malo ili ništa. Tada je vođa s jedne police izvadio kartu. Na toj karti bili su ucrtani krugovi s mnoštvom crta. Upitala ga je što sve to znači. Krugovi su simbolizirali zvijezde, deblje linije trgovačke puteve, tanje koridorima kojima se rijetko koriste, a isprekidane smjer kretanja njihovih ekspedicija. Pitala ga je odakle on dolazi, a on umjesto da odgovori pita je gdje je na karti Zemlja. Ona ne zna. On odgovara kako nema svrhe reći odakle on dolazi, ako ne zna gdje je Zemlja. Vraća kartu na policu. Time je seansa završila. Dr. Simon je predložio da nacrta kartu prema sjećanju. To bi možda pomoglo u otkrivanju odakle su došli otmičari bračnog para Hill. I tako je Betty nacrtala kartu po sjećanju. Bila je to obična karta bez pobližih oznaka sve dok se za nju nije zaintersirala Majorie Fish, astronoma-amatera. Napravila je trodimenzionalni model karte i pokušala naći neku zvjezdanu grupu koja bi odgovarala toj karti. Nakon 5 godina mukotrpnog traganja čini se da je potpuno uspjela. Taj model došao je u ruke astronoma Terencea Dickinsona. Napisao je da je model učinjen s točke udaljenosti nekoliko godina svjetlosti od zvijezda zeta 1 i zeta 2 Reticuli, ako se gleda natrag prema suncu i zvijezdi 82 Eridani, koja je optrilika na pola puta između nas i zvijezdane grupe Reticuli. Nakon bliskog susreta i u kući su se počele dešavati neobične stvari. Električne stvari su se tajanstveno počele kvariti, a oko kuće čuli su se neobični zvuci. Betty tvrdi da je njihov telefon bio prisluškivan od strane Američke avijacije i organizacije koja sebe naziva Federal Agency. Događaj koji su doživjeli Betty i Barney Hill možda i nije istinit. Ali zašto bi prisluškivanje telefona i trošenje brdo novca za seanse bilo potrebno !?

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/otmica.htm (2 of 2) [20.11.2008 12:43:13]

PARALELNI SVEMIRI

PARALELNI SVEMIRI (by croEOS, 2005.)

Uvod Multiverse (poznat još pod nazivom meta-universe) je skup mogućih višestrukih svemira, koji uključuje i svemir u kojem se mi nalazimo i čini našu fizikalnu realnost. Poznatiji je pod nazivom Paralelni svemir. Struktura multiversa, priroda svakog pojedinog multiversa unutar njega te veze između pojedinih svemira koji ga čine, ovisi o posebnim hipotezama o multiversima. Postojanje paralelnih svemira nije znanstveno dokazano, ali je hipoteza u fizici i filozofiji, a kao element, često se koriste u serijama i filmovima znanstveno – fantastične tematike.

Postojanje paralelnih svemira postavlja i brojna znanstvena, filozofska, a neki će reći, i teološka pitanja.

Hipoteze o postajanju paralelnih svemira u fizici

Podjela Sudeći prema Maxu Tegmarku, drugi svemiri su direktna posljedica naših kozmoloških promatranja. U svibnju, 2003., Tegmark je u časopisu „Scientific American“ objavio članak pod nazivom „Parallel Universes“ (Paralelni svemiri, prev. a.), a u tom članku predstavlja čistu i sažetu sliku od ideji paralelnih svemira. Tegmark čak i daje taksonomiju paralelnih svemira organiziranih po razinama.

Razina I. - Otvoreni paralelni svemir koji sadrži i pretpostavku da identičnu kopiju samoga sebe možete pronaći na 10^(10^29) metara

Razina II. – Teorija balona Andrea Lindea. U kaotičnoj inflaciji, druga termalizirana područja mogu imati različite efektivne fizikalne konstante, dimenzionalnosti i čestični sastav. Pomalo iznenađujuće, ova razina uključuje i Wheelerovu teoriju oscilirajućeg svemira

Razina III. – Everettova interpretacije brojnih svjetova, puno poznatija pod engleskim nazivom Many-worlds interpretation (MWI). To je, u načelu, interpretacija kvantne mehanike koja pretpostavlja postojanje paralelnih svemira, koji su svi međusobno identični, ali postoje u različitim mogućim stanjima. Općenito se smatra kako je ovaj model zapravo konzervativno proširenje standardne kvantne mehanike, i u sklopu kvantne mehanike, ne dovodi nas do nekih novih rezultata. Povijesna je ironija, međutim, kako je ova teorija kroz povijest smatrana najkontraverznijom od svih postavljenih.

Razina IV. – (Konačna Tegmarkova „grupna teorija“) Drugačije matematičke strukture daju drugačije temeljne jednadžbe u fizici. Tu svoje mjesto pronalazi i M-teorija. Općenito govoreći, Razina IV je najšira i sveobuhvatna ideja o paralelnim svemirima te stoga ne postoji Razina V.

Otvoreni paralelni svemir Alexander Vilenkin, Jaume Garriga i drugi su nedavno ustvrdili kako postoji neograničen broj područja prostora koja su jednake veličine kao i naš vidljivi svemir. Što to konkretno znači? To bi značilo, da ukoliko krenete u nekom smjeru i ne zaustavljate se, stalno biste dolazili na neko novo područje. Ova pretpostavka počiva na teoriji da je u nekoj fazi u prošlosti tvar bila tako raspodijeljena da je bila gotovo posvuda jednoliko po prostoru, te se kasnije kondenzirala kako bi stvorila objekte dovoljne gustoće - one koje bi kasnije uzrokovali Veliki prasak (Big bang).

Dakako, to onda znači da bi u nekom ogromnom prostoru imali ne samo jedan Veliki prasak, nego mnogo više njih koji bi međusobno bili dovoljno udaljeni. Čitav taj splet bi se mogao prikazati kao brojni otkucaji

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/paralelni_svemiri.htm (1 of 5) [20.11.2008 12:43:17]

PARALELNI SVEMIRI

srca ili titranje atoma u kristalima. Dakle, umjesto jednog Velikog praska i jednog svemira (universa), imali bi kolekciju svemira – paralelne svemire (multiverse).

Teorija balona Nastanak našeg svemira kao jednog od „balona“ multiversa je po prvi put kao ideja predložena od strane Andrea Lindea. Zanimljivo je da se ova teorija poprilično dobro uklapa u danas široko prihvaćenu teoriju inflacije (širenja). Koncept „svemirskih balona“ uključuje ideju nastanka svemira (mnoštva njih) iz tzv. kvantne pjene „roditeljskog svemira“. Na vrlo malim skalama, ova pjena je nemirna i podložna je brojnim energentskim fluktuacijama, a ove fluktuacije mogu tada kreirati manje balončiće ili čak crvotočine (još jedan u nizu objekata u modernoj kozmologiji koji još nisu otkriveni, a za čije postojanje ima veći broj hipoteza). Ako su spomenute energetske fluktuacije male, nastat će balon, malo će se proširiti, potom opet stegnuti i nestati. No, ako su fluktuacije veće od neke određene kritične vrijednosti, maleni balončić će se razviti, proširiti i to će potrajati dovoljno dugo da bi se tvar i, kasnije, galaktičke strukture mogle stvoriti. Bilo bi to jedno rođenje svemira.

Veliki prask, Veliki stisak… pa onda opet… Sudeći prema nekim teorijama, pojava Velikom praska označava samo početak perioda širenja, nakon kojeg redovito uslijedi period stezanja. Dale, nakon Velikog praska, dolazi do Velikog stiska (Big bang vs. Big crunch). Prvi je ovu ideju oscilirajućeg svemira uporabio John Wheeler, te prema njoj, svemir proživljava čitav niz beskonačnih serija oscilacija – svaka započinje Velikim praskom i potom se sve sažme u Velikom stisku. Premda je ovaj model dugo vremena bio napušten i gotovo zaboravljen, danas ponovno zaživljava kao ciklički model u tzv. „brane“ kozmologiji.

Interpretacija brojnih svjetova – kvantna fizika U svijetu interpretacija kvantne fizike, Hugh Everettova interpretacija brojnih svjetova (Many-worlds interpretation, MWI) zauzima posebno mjesto. Osim ove, najpoznatija i vjerojatno najprihvaćenija je tzv. Kopenhaška interpretacija kvantne fizike.

Paralelni svemir koji proizlazi iz MW interpretacije ima dijeljeni vremenski parametar. U većini formulacija, svi svemiri koji čine Multiverse su strukturno gledano, identični i premda u njima vladaju jednaki fizikalni zakon i jednake su vrijednosti fundamentalnih fizikalnih konstanti, oni ipak mogu postojati u različitim stanjima. Također, informacije između svemira NE MOGU putovati, te je time stanje ukupnog multiversa povezano sa stanjima svakog pojedinačnog svemira kroz princip kvantne superpozicije.

M-teorija Ova teorija pretpostavlja postojanje bitno drugačijih svemira koji se sastoje od 11 dimenzija i kao dodatak teoriji superstruna poznata je pod nazivom M-teorija. Prema M-teoriji, naš svemir i svi ostali su nastali u sudarima između membrana u 11 dimenzionalnom prostoru. Za razliku od paralelnih svemira u kvantnom smislu MW interpretacije, ovi svemiri mogu imati međusobno potpuno različite zakone fizike – sve može biti moguće.

Argumenti protiv teorije o paralelnim svemirima

To nije znanost. Kritičari tvrde da nema empirijskih korelacija i mogućnosti provjere kod ovakvih teorija te su, zbog toga, bez čvrstog fizičkog dokaza i moraju se smatrati nepotvrdljivima, trenutno izvan metodologije znanstvenog istraživanja koje bi ih potvrdilo ili osporilo. Stoga su više teorijsko matematičke i metafizičke nego znanstvene u prirodi.

Ali Tegmark ističe: moderno mjerenje mikrovalnog pozadinskog zračenja i raspodjele materije preko velikih


PARALELNI SVEMIRI

skala bi mogli utvrditi ili srušiti dva stupa teorije mnogostrukih svemira: neograničenost svemira i teoriju kaotične inflacije.

To je loša znanost. Neki su tvrdili da je posao znanstvenika da daje temeljna objašnjenja promatranih fenomena bez da daju reference na promatrače. Bijeg prema antropološkim principima čini «lijeni izlaz iz problematike» stvari kao što su fino podešavanje parametara u relaciji postojanja života.

Leonard Susskind tvrdi da je neki oblik višestrukih svemira neizbježan, s obzirom na trenutno stanje fizike i da su efekti promatrača neizbježni te bi se kao takvi morali uzeti u obzir u drugim znanostima.

Alternativni svemiri narušavaju načelo Occamove britve. Postulirati beskonačnost neviđenih i nevidljivih svemira samo da bi se objasnio naš se čini kao da višak «prtljage» tjeramo do ekstrema.

Tagmark odgovara: «Zajedničko obilježje svih četiri razina višestrukih svemira je da najjednostavnija i raspravno najelegantnija teorija uključuje paralelne svemire sama po sebi. Da bi se poreklo postojanje tih svemira, mora se zakomplicirati teorija dodavanjem eksperimentalno nepodržanih procesa i ad hoc postulata: konačni svemir, kolapse valne funkcije i ontološka simetrija. Naše razmišljanje se stoga svodi na ono koje smatramo najtrošnijim i najneelegantnijim: puno svjetova ili puno riječi». Paradoksalno, scenarij višestrukih svemira je više restriktivan nego onaj jednog svemira.

Postoji samo jedan mogući svemir. Tu i tamo se raspravlja o tome da je promatrani svemir jedini mogući pa je razgovor o ostalim svemirima ipso facto besmislen. Einstein je dao ovu mogućnost kada je razmišljao o tome je li svemir mogao biti drugačiji ili ne postojati uopće. Nada se katkad izriče tako da kad se postigne potpuno unificirana fizikalna teorija, ispast će da ima jedinstveno «rješenje» koje odgovara promatranom svemiru.

Mjerenja finog podešavanja su besmislena. Glavna opservacijska potpora hipotezi višestrukih svemira dolazi iz antropološkog principa: svemir kojeg promatramo je biološki pogodan inače ga ne bismo promatrali. Što se tiče te tautologije, dok osjetljivost biologije do oblika zakona fizike i kozmoloških početnih uvjeta ima neku očitu dogmatičnost, s druge strane, mnogi ključni parametri u fizici nemaju snažnu potporu u biologiji.

Druga kritika finog podešavanja je, što se nas tiče, mogu postojati još temeljitiji zakoni pod kojima parametri fizike moraju imati svoje vrijednosti. Prema tome, s obzirom na takav zakon, nije nemoguće da poznati parametri fizike padaju u raspon dozvoljavanja života.

Višestruki svemiri samo prebacuju problem na jednu razinu više. Zagovaratelji višestrukih svemira često nemaju jasnu viziju odabira vrijednosti parametara u konačnom sastavu. Ako postoji «zakon svih zakona» ili meta-zakon koji opisuje kako se dodjeljuju vrijednosti parametara od jednog do drugog svemira, onda smo samo osnovni problem kozmologije prebacili na višu razinu, jer moramo objasniti od kuda bi dolazio meta-zakon. Nadalje, skup meta-zakona je beskonačan pa smo samo preveli problem iz «zašto ovaj svemir?» u «zašto ovaj meta-zakon?». Malo se koristi nalazi u uvođenju beskonačnog broja svemira kad bi bilo jednostavnije postulirati jedan svemir sa jednim principom.

U Tegmarkovoj ekstremnoj teoriji višestrukih svemira, problem je nadmudren jer u tom slučaju svi mogući meta-zakoni opisuju realno-postojeće višestruke svemire.

Problem lažnog svemira. Mnogi znanstvenici su spremni uvesti mogućnost svjesnih strojeva i neki zagovaratelji umjetne inteligencije tvrde da nismo daleko od stvaranja svjesnog kompjutora. To bi bio mali korak prema cilju, gdje stvorena


PARALELNI SVEMIRI

svjesnost naseljava simulirani svijet. Za takva stvorenja, njihov lažni svemir se ne bi mogao razlikovati od stvarnosti. Trebamo li mi uključiti te simulirane svemire u skup koji čine višestruki svemiri? Ima li smisla doznačiti isti ontološki status našem, promatranom svemiru i onom virtualnom? Ako nije, onda ima smisla doznačiti isti ontološki status našem, promatranom svemiru i svemiru kojeg nikada neće promatrati svjesno biće?

Zašto se ovdje zaustaviti? Posljednja primjedba postojanju teorija višestrukih svemira je izazov stvaranja kriterija po kojima definiramo svemir. U mnogim teorijama višestrukih svemira, svemiri se označavaju po zakonima fizike i početnim uvjetima. Tada bi se moglo progovoriti da su ti aspekti ograničeni i šovinistički; može postojati kriterij za kategorizaciju koji leži potpuno iza ljudskog shvaćanja.

Višestruki svemiri u filozofiji

Antropološki princip Koncept drugih svemira je predložen da objasni zašto se naš svemir čini tako fino podešen za svjesni život kakvog nalazimo u njemu. Ako postoji veliki broj (možda beskonačan) različitih fizičkih zakona (ili temeljnih konstanti) u istom broju svemira, neki od njih bi bili podobni za postojanje zvijezda, planeta i života. Antropološki princip se tada može primijeniti da bi zaključili da bi mi svjesno postojali u takvom svemiru samo ako bi bio fino podešen za naše svjesno postojanje. Prema tome, dok je vjerojatnost izrazito mala da postoji život u većini svemira, mali broj onih koji podržavaju život ne znači da je dizajn jedino objašnjenje našeg postojanja.

Cijeli niz hipoteza o višestrukim svemirima, sa specifičnim naglaskom na «puno-svjetova» interpretaciju Hugha Everetta, kritiziraju pobornici inteligentnog dizajna. William Dembski, izruguje gornje objašnjenje da nije zasnovano na dokazima. Posljednje objave Crkve upućuju na to da katolička Crkva odbacuje sve hipoteze o višestrukim svemirima:

„Sada, na početku 21. stoljeća, susrećemo se sa znanstvenim tvrdnjama kao što je neo-darvinizam i hipoteze višestrukih svemira u kozmologiji koje su izumljene da bi se skrenulo sa preplavljujućih dokaza o svrsi i dizajnu u modernoj znanosti, katolička Crkva će ponovo braniti ljudski razum propovijedajući stvarnost inteligentnog dizajna.“ Cristoph Scheonborn, 2005.

Smatra se da je ovaj pogled, što se tiče temeljnih teorija fizike, možda rezultat rastućeg utjecaja Discovery Instituta u sklopu Crkve.

Ekstremni modalni realizam Kao dodatak, mogući svjetovi su način da se objasni vjerojatnost i neki filozofi kao što je David Lewis vjeruju da svi mogući svjetovi zaista postoje (stav poznat kao ekstremni modalni realizam).

Porijeklo naziva Međunarodni termin «multiverse» je originalno koristio Andy Nimmo u prosincu 1960. godine kada je govorio o interpretaciji više-svjetova u kvantnoj fizici, škotskom ogranku Britanskog Interplanetarnog Društva kojem je bio potpredsjednik. Do tada se pod riječi «universe» (svemir) smatralo sve što postoji. «Uni» znači jedan, a «multi» znači više pa se to koristi kod imenovanja višestrukih svemira.

Riječ je korištena s obzirom na Nimmovo originalno značenje u različitim trenutcima u znanosti i znanstvenoj fantastici nekoliko godina. U kasnim 1960-tim autor znanstvene fantastike Michael Moorcock je interpretirao riječ u noveli. Nakon čitanja novele, David Deutsch je koristio riječ «multiverse» u znanstvenom radu kao ukupnost svih mogućih svemira kroz vrijeme, uključujući i promatrane – izokrećući njeno originalno značenje. Ostali znanstvenici su kasnije prihvatili Deutschovo korištenje. «Universe» sada znači svijet koji je zaokružen nekim skupom principa, a «multiverse» se odnosi na mnogostruki skup svemira.


PARALELNI SVEMIRI


Parapsihologija

Parapsihologija: Zagonetne moci Svijet Urija Gelera Carolija savijanja metala proslavila je Urija Gelera širom svijeta? Kako izvodi te zbunjujuce podvige? Šta je izvor njegove izvanredne paranormalne moci?

U ljeto 1971. godine tinejdžeri u Izraelu poceli su da govore o novom popidolu. Nije to bio ni pjevac, ni diskdžokej, vec - madionicar. Parapsiholog! Zvao se Uri Geler, a na njegovu popularnost je nesumnjivo uticala cinjenica što je bio visok, lijep i imao samo 24 godine. Njegovi javni nastupi bili su zadivljujuce originalni. Ko je ikad vidio madionicara koji svojim pogledom popravlja pokvarene satove?! Ili, savija kašike i lomi metalne prstenove a da ih i ne dotice?!…

Impresivna predstava

Price o neobicnom mladicu stigle su do poznatog istraživaca Andrije Puharica iz Njujorka, koji je 17. augusta 1971. godine doletio u Izrael, kako bi se sopstvenim ocima osvjedocio u neobicne parapsihološke sposobnosi Urija Gelera. Sreli su se u jednoj diskoteci u Jafi u kojoj je Geler demonstrirao citanje tudih misli. Publika je bila oduševljena, ali je Puharic znao da to mogu biti i obicni trikovi ako Uri ima saradnike u publici. Zbog toga ga je posljednji "trik" više impresionirao. Geler je najavio da ce slomiti prsten a da ga nece ni dotaci, a neka žena iz publike je ponudila svoj prsten. Zatraženo je od nje da ga pokaže publici, a zatim da ga cvrsto drži u ruci. Geler je postavio ruku iznad njene i nekoliko sekundi je tako držao. Kada je žena otvorila ruku, prsten je bio prelomljen na dva dijela! Nakon predstave, Puharic je pitao Gelera da li bi pristao da se podvrgne nekim naucnim testovima. Geler je pristao. Bila je to sudbonosna odluka: njegov prvi korak ka svjetskoj slavi. Geler je po dogovoru stigao u Puharicev apartman gdje je demonstrirao nešto što je Puharica naprosto oduševilo. Postavio je mali notes na sto, a onda zatražio od Puharica da zamisli tri broja. Puharic je izabrao 4, 3 i 2. "A sad okrenite taj notes", rekao je Geler. Puharic je okrenuo i – gle cuda - ugledao je istovjetne cifre 4, 3 i 2! Šta se dogodilo i kako je Geler uspio da utice na iskusnog istraživaca da izabere brojeve koje je on ranije zapisao u bloku?!… Na kasnijim demonstracijama, Geler je uspjevao podizati temperaturu u termomentrima, okretati iglu kompasa putem misli i «savijati» mlaz vode iz slavine tako što joj je primicao prst. Puharic je zakljucio da Uri nije obicni iluzionista, vec da uistinu posjeduje paranormalne moci, sposobnost poznatu kao psihokineza. Geler je priznao da nema pojma otkuda mu ta moc. Postao je toga svjestan rano. Kad mu je bilo šest godina shvatio je da može citati majcine misli. Jednog dana ona se vratila iz neke posjete u kojoj je igrala karte za novac. Geler ju je samo pogledao i tacno znao koliko je izgubila!

Misteriozni dogadaj

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/parapsy.htm (1 of 27) [20.11.2008 12:43:31]

Parapsihologija

Kad je krenuo u školu, ocuh mu je poklonio sat. Jednog dana, dok je buljio u njega, kazaljke su pocele da se krecu sve brže, sve dok nisu pocele da jure. Tek tada je shvatio da je on odgovoran za to. Shvatio je da nije u stanju kontrolisati ovu cudesnu moc: za vrijeme jela, kašike i viljuške su se pomijerao i savijale! Sa 13 godina poceo je da istražuje dokle sežu njegove paranormalne moci. Uspjevao je lomiti katance, citati misli, vidjeti ono što niko ne vidi… Puharic je bio uzbuden. Sve od osnivanja Društva za parapsihološka istraživanja 1882. godine, ucenjaci su izucavali vidovite ljude i medije, pokušavajuci da dokažu ili ospore njihove moci. Nikada nisu uspjeli ni u jednom ni u drugom. Razlog leži u tome što vecina paranormalnih ljudi ne mogu svoju moci kontrolisati i - ukljucivati i iskljucivati po želji. Gelerove sposobnosti, medutim, funkcionisale su prema naredenju, kad god bi to poželio. No, dogadaji su krenuli neocekivanim tokom. Ujutro, 1. decembra 1971. Puharic je hipnotizirao Gelera u nadi da ce otkriti porijeklo njegovih moci. Puharic ga je upitao gdje se nalazi, Geler je odgovorio da je u jednoj pecini na Kipru - gdje mu je porodica živjela kad mu je bilo 13 godina - i da je "ucio o ljudima koji su došli iz svemira." Dodao je da mu još nije dozvoljeno da govori o tome. Puharic ga je vratio dalje i Geler je poceo da govori hebrejski - prvi jezik koji je naucio. Opisao je dogadaj koji se dogodio kad je imao tri godine. Ušao je u neku baitu u Tel Avivu, i odjednom postao svjestan svijetleceg predmeta koji mu je lebdio iznad glave. Cuo se zvuk visoke rezonanse. Dok se ta misteriozna letjelica približavala, Uri se osjecao okupan svjetlošcu i pao je onesvijšten.

Misionari iz svemira

Dok je Geler prepricavao neobicni dogadaj Puharica je iznenadio zvuk nekog glasa koji je dolazio odnekud, iznad njihovih glava. Puharic ga je opisao kao "nezemaljskim i metalnim". "Mi smo bili oni koji su našli Urija kad je imao tri godine", rekao je bestjelesni glas. "On je naš pomagac, poslan da pomogne covjeku, mi smo ga programirali…" Razlog je bio, objasnio je, što se covjecanstvo nalazi na rubu svjetskog rata. Uri, nagovijestio je on, je bio "isprogramiran" da otkloni tu katastrofu. Kad se probudio Geler se niceg nije sjecao. Puharic mu je pustio traku. Dok je slušao svoj glas kako prica o neobicnom susretu u djetinjstvu, Uri je izgledao iznenaden. "Ja se ne sjecam nicega!…" Nekoliko minuta kasnije, dok je magnetofonsku traku držao u ruci, ona je neobjašnjivo nestala. Zatim je Geler izjurio iz sobe. Kad su ga nakon nekog vremena našli izgledao je zbunjen, a od trake nije bilo ni traga. Ove dogadaje Puharic je opisao u knjizi «URI: hronika misterije Urija Gelera". On opisuje kako je sljedeceg dana snimao još jednu sesiju hipnotiziranja Gelera, i kako se ponovo javio misteriozni "glas". Onda su Puharic i Geler otišli da se provozaju autom, noseci sa sobom magnetofon, a traka je ponovo iznenada išcezla. I sljedecih dana demonstracije "misterioznih" bica su se nastavile. Da bi ih ubijedili da su stvarni, "transportovali" su Puharicevu aktovku iz kuce u Njujorku u stan u Tel Avivu. Kad su Geler i Puharic posjetili jednu vojnu bazu, slijedilo ih je neko crveno svjetlo na nebu koje je bilo nevidljivo za njihovog vojnog pratioca. Geler je priznao da mu je nekoliko godina ranije jedan vidovnjak prenio poruke od tajnstvemih bica iz svemira, koja su sebe nazivali "Devet". Na jednoj od sesija, Puharic je upitao Gelera da li je to glas iz grupe "Devet". Uri je odgovorio: "Da". Nastavio je da pita da li se oni kriju u pozadini fenomena NLO, odgovor je


Parapsihologija

opet bio «Da». Taj glas je rekao Puhanacu da bica «Devet» dolaze iz jedne druge dimenzije i da žive na svemirskom brodu nazvanom «Spektra», koji je "udaljen 53,000.069 svjetlosnih godina. Oni su na Zemlji prisutni hiljadama godina i svoje tragove ostavili su na mnogim mjestima, narocito u Južnoj Americi... Geler je bio prilicno zabrinut ovim dogadajima, ali za razliku od Puharica, nije imao nikakve želje da ubijedi naucni svijet u svoje neobicne moci i postojanje svemirskih misionara; njega je više zanimalo bogatstvo i slava. Kada je u aprilu 1972. Puharic na nekoliko sedmica odletio u Njujork, Geler se posvetio organizaciji turneje po Njemackoj.

Znak od Devetorice

Još jedan interesantan dogadaj dogodio se 1. juna 1972. godine kada je Geler otišao u svoj stan i na otiracu našao pismo od Puharica. U pismu je bila poruka da Puharic ne može otici iz SAD za još tri mjeseca i da ce se pridružiti Geleru kasnije. Geler je tada odletio za Rim i - na putu za Minhen - telefonirao Puharicu da ga pita o tom zakašnjenju. Puharic je bio zaprepašten i poricao je da je napisao bilo kakvo pismo. Tada su obijica zakljucili da bi to mogao biti neki znak od «Devetorice», "Dokaz" je bio da je pismo išcezlo iz Gelerovog džepa dok je bio u avionu - ocito dematerijalizovano od strane vlasnika metalnog glasa. Bilo kakvo da je objašnjenje, taj incindent s pismom je ubijedio Puharica da su «Devetorica» željela da on ostane u SAD, u nastojanju da ubijedi razne eminentne naucnike da je Geler vrijedan znanstvenih istraživanja. U meduvremenu, njegov nepredvidljivi šticenik letio je za Minhen, na svoj prvi sastanak sa slavom i bogatstvom.

Parapsihologija: istrazivanja Skrivene moci u nama Gotovo da nema osobe koja nije dozivjela neko paranormalno iskustvo. Telepatija, telekineza, vidovitost... Radili se o pukim slucajnostima? Halucinacijama? Ili su to dokazi da nadnaravne pojave uistinu postoje?

Još od prahistorije covjek je vjerovao u postojanje duhova i mogucnost da ih prizove i da s njima komunicira. Mozda je prvi parapsiholog bio lidijski kralj Krez koji je 550. pr.n.e. iskušao sedam prorocista, trazeci da predvide sta je najuputnije da uciniti - na dati dan. Kazu da je samo prorociste u Delfima polozilo "ispit”. Ipak, pravo zanimanje za paranormalne pojave nastaje sa pojavom spiritizma polovinom 19. stoljeca: 31. marta/travnja 1848. u Hydesvillu (New York) porodicu Fox probudili su cudni udarci koji kao da su izlazili iz zidova sobe u kojoj su spavale njihove djevojcice Kate i Margaret. Roditelji su došli do zakljucka da u kuci boravi duh, a djevojcice su sa jednim spretnim medijem, krenule na turneju po SAD prizivajuci duhove po


Parapsihologija

narudžbi.

Znanstvena proucavanja

Krajem 19. stoljeca i znanost se pocela zanimati za parapsihologiju. Dok cijenjeni engleski fizicar, sir William Crookes, tvrdi da su paranormalne moci nekih medija istinite, u Londonu se formira Društvo za psihicko istraživanje (Society for Psychical Research), koje ce demaskirati mnoge obmane. Tridesetih godina pažnja se usmjerava na laboratorijske eksperimente sa ljudima obdarenim telepatijom i vidovitošcu. Rijec je o posobnostima za koju je Joseph Rhine skovao termin ESP (ekstraculne percepcije). Danas su se proucavanja paranormalnih fenomena proširila na slijepe i gluhe koji svoje nedostatker mogu nadoknaditi telepatijom. Za to je zaslužan parapsiholog Charles Honorton, koji je 1974. uveo tehniku "gancfeld" (ganzfeld). Prvi eksperimenti su dali sjajne rezultate, ali nakon pažljivijeg proucavanja otkrivene su, navodno, metodološke greške. Godine 1990. Honortonova grupa je, pak, ponovila uspjehe, i pored strogih kontrola. Statistika je predvidala 25 posto tacnih odgovora. No, procenat je, medutim, iznosio 35 posto. Vjerovatnost da je rijec o slucajnosti bila je jedan prema dvadeset hiljada.

Prisustvo fenomena

Godine 1997. Robert Morris, profesor parapsihologije na univerzitetu Edimburg, iskušao je osobe koje su se smatrale kreativnim. Tacni odgovori umjetnika bili su 47 odsto, a kod muzicara cak - 56 odsto. Anthony Lawrence, parapsiholog sa univerziteta Coventry se nada da ce se za deset ili dvadeset godina naci efikasni instrumenti za poboljšanje telepatskih sposobnosti svakog covjeka. Na polju psihokineze (sposobnost premještanja ili uticaja na predmete pomocu misli) koristi se "generator slucajnih dogadaja”, elektronski aparat koji emituje signale (svjetlost, brojevi ili zvuci) prema slucajnom slijedu. Osoba treba nastojati da utjece na mašinu tako da rezultatima više ne dominira slucaj. Jedna analiza rezultata 800 eksperimenata iz 1989. ubjedljivo je potvrdila prisustvo stvarnog fenomena. U stvari, eksperimenti su dostigli nivo tolike tacnosti da su iskljucene metodološke greške ili obmane. Ali ni formalna besprijekornost nije zadovoljava skeptike. Pokušali su otkriti manjkavosti koje, kada se jednom koriguju, drasticno smanjuju procenat uspjeha. Jedan od najspektakularnijih psihokinetickih efekata je, na primjer, prožimanje materije. Godine 1988. Švicarac Silvio Meyer je rekao da je "snagom misli” spojio dva kvadrata, jedan od papira a drugi od aluminija. Federalna laboratirija za probu materijala u St. Galenu, koja je dobila zadatak da to provjeri, nije otkrila nikakav znak lijepljenja ili neceg slicnog. Mnogim "nevjernim Tomama" u znanosti krajnje su sumnjivi pranoterapeuti ili bioenergicari, koji sve bolesti lijeciti rukama, odnosno bioenergijom vlastitog organizma. Ipak, najteže je provjeriti takozvana "vantjelesna putovanja”, iskustva u kojima subjekt, znajuci da ne sanja, "vidi” ambijent iz položaja koji je drukciji od položaja njegovog tijela. Ovoj kategoriji pripadaju i "iskustva pred smrt”: osobe probudene iz kome koje tvrde da su bile odvojene od tijela i da su susrele mrtve rodake.

Slabe tacke


Parapsihologija

Jedan od najvecih eksperata iz ove oblasti, parapsihologinja Susan Blackmore, smatra da je za ovaj fenomen odgovoran perceptivni ili culni poremecaj mozga. Ona smatra da se na istim osnovama zasniva i rašireno mišljenje da covjek ne koristi više od 3-4 procenta svoga mozga, što bi znacilo da je preostali dio rezerviran za paranormalne moci. Ona misli da su principi funkcioniranja i mogucnosti ljudskog mozga definisani i jasni i da ne postoje "misteriozni” dijelovi u kojima se kriju naše paranormalne moci. Jedna od slabijih tacaka parapsihologije jeste nepredvidljivost fenomena. Pocetkom sedamdesetih, CIA je pokrenula tajni program za angažovanje senzitiva u špijunaži. Godine 1995. angažovani su parapsiholog Jessica Utts i psiholog Ray Hyman da ocijene rezultate. Ako je vjerovati zvanicnim izvještajima, zakljuceno je da su informacije bile nejasne i dvosmislene. Po mnogima potpuno beskorisni! Ali sve to može biti i prica za javnost, iza koje se kriju ultratajni projekti za koje se zna da postoje i na Zapadu i na Istoku. Godine je 1990. japanski elektronski kolos Sony zapoceo s projektom za provjeru da li psihicki fenomeni mogu imati neku upotrebnu vrijednost. Program je, navodno, poslije dvije godine obustavljen, jer se nije odmaklo ni korak od pocetka! No, pouzdano se zna, da ucenjaci, medu njima i oni najugledniji, vec godinama eksperimentiraju istražujuci parapsihološke fenomena, a rezultati njihovih saznanja drže se, kažu, u strogoj tajknosti...

Paranormalni snovi Poruke iz drugog svijeta Mnogi veliki umjetnici i mislioci kažu da im inspiracija dolazi iznenada potpuno uoblicena. Šta je izvor ovih unutarnjih poriva i koliko doprinose stvaranju genija?

Snovi mogu otkriti ne samo buducnost, vec izgleda i ocite istine o današnjem svijetu. Mnoge današnje inovacije su se pojavile u snovima. Jedna od najpoznatijih imala je revolucionarni ucinak na razvoj hemije. Godine 1863. mladi i daroviti njemacki naucnik August Kekule, pisao je drugi tom rasprave o hemiji u kome se bavio problemom hemijske strukture aromatskih jedinjenja. To su supstance jakog mirisa koje su sadržavale vodonik i ugljik a dobivane su iz ugljenog katrana. Najmanji djelic svakog jedinjenja zove se molekul: to je skup atoma, koji se može predstaviti vezan hemijskim "kukama", koje se zovu valentne veze. Sve te "kuke" su medusobno povezane i nijedna ne ostaje slobodna. Svaki tip atoma ima utvrden broj valentnih veza. Ugljik ih, na primjer, ima cetiri. Kekule je vec pokazao kako ugljikovi atomi mogu formirati lance koji cine "kicmu" složenih molekula. On je rašcistio neke nedoumice, pokazavši da se atomi mogu vezivati duplim ili cak dvostrukim vezama. Struktura jedne molekule se cesto mogla objasniti povezivanjem valentnih veza atoma od kojih je sastavljen. Ali, nikakva kolicina dovitljivosti ne bi mogla formirati lanac od šest atoma ugljika sa šest atoma vodika od kojih svaki ima samo jednu valentnu vezu, a zna se da je to sastav benzola, najjednostavnijeg od aromatskih spojeva.


Parapsihologija

To rješenje Kekuleu je došlo kada je bio u polusnu. Ugledao je molekul benzola kao neku zmiju koja se savila u krug i progutala vlastiti rep. Kekule se probudio i shvatio da se problem strukture benzola može riješiti ako šest atoma ugljika obrazuju prsten, sa pridodatim atomima vodika. Jedno ogromno podrucje, hemija prstenastih sastojaka se otvorilo pred njim i postalo osnovom uspješne njemacke industrije boja.

Eksperiment u snu

Još jedan naucni prodor vodi porijeklo iz sna njemackog fiziologa Ota Levija 1921. On je izucavao prenos signala duž nerava životinja. Gotovo 20 godina ranije, Levi je razmišljao da su hemijski procesi usko povezani sa mehanizmom transmisije nervnih signala, ali je s tom idejom ucinjen mali napredak. Inspiracija je Leviju došla u snu: «Noc uoci Uskrsa (1921.) probudio sam se, upalio svjetlo i našvrljao nekoliko zabilježaka. Onda sam ponovo zaspao. U 6 sati sljedeceg jutra palo mi je na pamet da sam tokom noci zapisao nešto jako važno, ali nisam bio u stanju da dešifrujem to što sam napisao. Sljedece noci u tri sata, ta ideja mi se vratila. Bio je to plan eksperimenta da se odredi da li je hipoteza o hemijskoj transmisiji nervnih nadražaja koju sam izrekao prije 17 godina bila tacna. Smjesta sam ustao, otišao u laboratoriju i izveo jednostavan eksperiment na srcu žabe. Ti rezultati postali su osnov teorije o hemijskoj transmisiji nervnih impulsa…» Levijevi eksperimenti bacili su novo svjetlo na nacin na koji se elektricni signali prenose nervima i izazivaju reakcije u mišicima - što ce reci kako mozak kontroliše tijelo. Iz svog eksperimenta Levi je zakljucio da kod žaba nervi ne stimulišu srce direktno; oslobadaju se specificne hemijske supstance na krajevima nerava koje modificiraju rad srca. Za svoje djelo o hemijskoj transmisiji nervnih impulsa, Levi je podijelio Nobelovu nagradu sa ser Henri Dejlom 1936. godine. Johan Volfgang fon Gete, veliki njemacki pjesnik, naucnik i filozof, izvještava nas da je u snu riješio mnoge naucne probleme i napisao pjesme. Francuski kompozitor Sari Nodje je komponovao kompoziciju «Lidija» u snu. Semjuel Tejlor Koleridž odsanjao je citavu poemu «Kubla Kan» i jednostavno je prepisao sljedeceg jutra. Medutim, kad ga je u «prepisivanju» prekinuo neki posjetilac, kraj poeme mu je iscilio iz sjecanja.

Izum u snu

I industrijski su se izumi cesto javljali u snu, poput tehnike za pravljenje olovnih kugli, tako što se rastaljeno olovo kapalo u vodu sa visokih kula. Olovne kapi tokom pada postanu savršeno okrugle. Ova ideja pala je na um Džejmsu Votu, konstruktoru parne mašine, u snu! Švajcarski paleontolog iz 19. stoljeca Luj Agasi dugo je vremena pokušavao da rekonstruiše strukturu fosila neke ribe iz vrlo slabo vidljivih izmiješanih tragova u kamenu. Na kraju je zakljucio da je to nemoguce. U snu je, medutim, vidio je kompletnu ribu savršeno restauriranu. No, kada se probudio, san se izgubio prije nego što ga je zabilježio. Sljedece noci Agasi je sanjao isti san, ali mu je opet iscilio iz sjecanja kada se probudio. U nadi da ce sanjati kompletnu ribu naucnik je stavio pero i papir pored kreveta. Bio je nagraden još jednim ponavljanjem sna i bio je u stanju da nacrta sliku fosila, dok je još uvijek bio u polusnu. Sljedeceg dana crtež nije impresionirao Agasija. Smatrao je da je po svemu nevjerovatan. Vratio se fosilu i poceo da obraduje kamen,


Parapsihologija

koristeci svoju skicu iz sna. Na svoje iznenadenje otkrivao je nedostajuce dijelove fosila, za koje se ispostavilo da su upravo onakvi, kakvi su opisani u snu od prethodne noci.

Drevne tajne

Izvještaj Društva za parapsihološka istraživanja iz 1900. godine opisuje kako je prof. Hilpreht dešifrovao rijeci ugravirane na dva mala komada ahata iz drevnog Babilona. Prof. Hilpreht je jedne noci zaspao nakon što je satima uzaludno pokušavao da shvati znacenje tih natpisa. Sanjao je da ga je neki mršavi sveštenik predkršcanskog Nipura (sveti grad blizu Babilona) poveo u riznicu. Ušli su u sobu bez prozora u kojoj je bila velika drvena škrinja. Komadici ahata i lapis-lazulija su bili razbacani po podu. Taj sveštenik je ispricao profesoru: Kralj Kruigauzu (oko 1300. p.n.e.) je nekom priliko hramu u Belu poslao jedan ispisani zavjetni valjak od ahata. No, tada smo mi iznenada dobili naredenje da za kip boga Niniba napravimo par naušnica od ahata. Mi smo bili jako ojadeni jer pri ruci nismo imali ahata. Da bismo izvršili naredenje, ništa nam drugo nije preostalo nego da dragocijeni zavjetni valjak isjecemo u tri prstena od kojih je svaki sadržavao dio natpisa. Prva dva su poslužila kao naušnice za kip. To su ova dva fragmenta koja su vam zadala toliko muke... Profesorova žena je posvjedocila kako je pomenute noci vidjela svog muža kako iskace iz kreveta, juri u radnu sobu da pregleda dva komada ahata i uzvikuje: "Tako je, tako je!"

Pakt s davolom!

Đuzepe Tartini vodeci italijanski violinista iz 18. stoljeca, navodno je u snu napravio Ugovor sa davolom. Njegov nocni duhovni posjetilac odsvirao je jedan komad na violini sjajnije nego što je Tartini ikada cuo. Kada je ujutro pokušao da se prisjeti tog komada, komponovao je sonatu koju je nazvao «Đavolji triler», za koju su najugledniji muzicari tog vremena potvrdili da uistinu ima - davolju težinu! Po Tartinijevom mišljenju to je bila samo sjenka muzike koju je cuo u snu. Medutim, njegov Ugovor sa davolom doveo ga je do svjetske slave i uspjeha. Ova je prica možda nastala zbog dogadaja iz Tartinijeve rane karijere, kada je uhapšen zato što je oženio lijepu šticenicu arhiepiskopa od Padove. Njegova vještina na violini mu je doprinjela da mu arhiepiskop sve oprosti.

Astralna projekcija (4) Let iznad sopstvenog tijela “Okrenula sam se prema dolje i ugledala samu sebe. Osjecala sam kao da gledam nekog drugog. Pomislila sam - da ja to, kojim slucajem, ne umirem?!...”


Parapsihologija

Vijesti koje nam posljednjih godina stizu s druge strane Atlantika uvjeravaju nas da se u americkim naucnim laboratorijama izvode eksperimenti s osobama koje lako dozivljavaju astralnu projekciju. Brojni eksperimenti sa Blue Harryem, studentom Univerziteta Djuk, obavljeni pod strogim naucnim uslovima, pokazali su da je ovaj mladi covjek u stanju da pravi astralne izlete i u zatvorene prostorije, da u njima “prepozna” i opise sve stvari i predmete, da “leti” iznad udaljenih predjela i da cak utice na zivotinje!

Dozivljaj u bolnici

I ugledna lijecnica Rauni-Leena Luukanen iz Rovaniemija u finskoj Laponiji pripada istoj grupi senzitivaca u kojoj su Ingo Swann, Harold Sherman, Blue Harry i drugi. Svoj prvi izvantjelesni dozivljaj imala je za vrijeme neke operacije. “Bila sam pod narkozom i odjednom osjetila kako se nalazim izvan tijela”, sjeca se tih traumaticnih trenutaka Rauni-Leena Luukanen. “Lijepo sam vidjela Ijekare i medicinske sestre, zaposlene operacijom. Bila sam upravo svrsila studije medicine i veoma sam se uplasila kada sam vidjela sta hirurg radi samnom. Sve se ipak sretno svrsilo...” Poslije tog sokantnog dozivljaja Rauni-Leena Luukanen se posvetila izucavanju ovog fenomena, nabavila neophodnu literaturu i pocela sama da eksperimentise. Iz naucnih casopisa je saznala da je istrazivacima u Sjedinjenim Drzavama, raznovrsnim metodama - a o njima cemo u ovoj knjizi detaljnije pisati u jednom od sljedecih poglavlja - poslo za rukom da izazovu izvantjelesne dozivljaje i kod osoba prosjecnog senzibiliteta. Tako je Rauni-Leena odlucila da i sama pokusa. Legla je na postelju, opustila se i autosugestijom dovela sebe u hipnoticko stanje. U tom stanju napustila je tijelo, osjetivsi odjednom kako lebdi. “Okrenula sam se prema dolje i ugledala samu sebe. Osjecala sam kao da gledam nekog drugog. Pomislila sam - da ja to, kojim slucajem, ne umirem?!...” Osoba koja je lezala ispod nje disala je usporeno, umjesto dvadeset puta u minuti, udahnula je i izdahnula samo deset puta. Medutim, to nije zabrinulo mladu lijecnicu. “...A zatim sam odlebdjela veoma daleko. Nasla sam se odjednom u stanu svojih roditelja u Helsinkiju. Majka je upravo sila neku haljinu s velikim ruzama. Shvatila sam da ce to biti moj bozicni dar. Sljedeceg trenutka bila sam na nekom koktelu kojemu je prisustvovala i moja sestra. Kada sam se vratila u svoje tijelo i osvijestila, bila su prosla puta tri sata.

Kosmarne vizije

Odmah sam telefonirala mojima u Helsinki i razgovarala sa ocem. Pitala sam ga sta radi majka. Odgovorio mi je da nesto sije. Kada je mama preuzela telefonsku slusalicu, rekla sam joj kako znam da sije haljinu sa velikim ruzama. Zacudila se i potvrdila. Rekla je: Otkud znas? Pa, maloprije sam te vidjela!, odgovorila sam veselo se smijuci... Kasnije, kada sam srela sestru i ona mi je potvrdila da je moj astralni izlet bio sasvim autentican i istinit.” Poslije toga Rauni-Leena Luukanen vise nije eksperimentisala svjesno, mozda najvise zato sto se nije zeljela izloziti mogucim opasnostima, koje, sasvim je sigurno, prate svako izvantjelesno dozivljavanje zbilje. Kaze, medutim, da joj se i dalje desavalo da se probudi nocu i da zatekne samu sebe kako nastoji da


Parapsihologija

napusti tijelo, odnosno vec je napola izvan njega. Na Univerzitetu u Utrechtu (Holandija), gdje drzi katedru za parapsihologiju, smatraju ovaj dozivljaj posebnim stanjem svijesti. U stanju krajnjeg stresa neke osobe predodredene su za takvo reagovanje. Kad ih operisu, kad im stane srce (klinicka smrt), kad naizgled izgube svijest zbog neke nesrece, ili cak u uslovima kada tijelo dozivljava krajnje fizicke i psihicke napore. Upravo u tako ekstremnim uslovima, za vrijeme robijanja u bileckom zatvoru, beogradski knjizevnik Miroslav Popovic dozivio je veoma upecatljivo izvantjelesno iskustvo. U svojim “Uspomenama sa Golog otoka”, Popovic potanko opisuje uslove u kojima se to odigralo: “...Gonjenje je trajalo najmanje pet dana. Znaci - skoro do kraja ljudskih mogucnosti. Ali, pamtim ga po necem drugom - po jednom svom postupku, neshvatljivom za tu situaciju. Tada su mi se po glavi uveliko vrtele misli o samoubistvu. U stvari, vrtila mi se samo jedna misao. Pa i to ne misao, vec slika... Neka hala s gredama mesto tavanice. Sumracna. Omca visi. Ja stavljam glavu u nju. Pa opet - neka hala s gredama mesto tavanice i konop s omcom. I ja, pun mira, stavljam glavu u nju. Nesto rede video sam noz. Vrlo siljast. Trenutak pre nego sto cu ga zabosti sebi u grudi. Cak sam i stiskao saku oko nepostojece drske...”

Iznad napacenog tijela

U takvom stanju, punom beskrajnog ocaja, Popovic se svakodnevno sve vise iscrpljivao. I fizicki i psihicki. A onda se dogodilo... “Negde vec duboko u ostrom gonjenju, dakle, mozda cetvrtog ili cak petog dana, odjednom sam se preno iz krajnje iscrpljenosti i povukao tragac i gonica napred. Krenuo sam punim trkom. I natrag, s praznim tragacem, takode sam trcao. Nisam osecao ni bolne misice, ni oguljene dlanove, ni tragac, ni samrtni umor od malocas. Bio sam nekakav 'nad-ja'. I zudeo sam za smrcu. Hteo sam da umrem. Da istrosim sto je mogucno pre svu zivotnu energiju i da brzo, brzo, odmah napustim ovaj odvratni svet. Primetio sam zacuden i skoro uplasen pogled clana kolektiva koji me je gonio u tim turama. Izdrzao sam tako do kraja radnog vremena. Sat ili vise. Uglavnom - strasno mnogo. Gonici su cutali. Kada se rad zavrsio, na ramena su mi navalili dve cuskije i nekoliko krampova. Alat su za sve nosili gonjeni. Od radilista do logora. Mozda dva kilometra. Po bezumnom suncu bilecke kotline. Zatrazio sam jos cuskija. I dobio ih. Smrt, naravno, nije dosla. Ali ni umora nije bilo, najednom nije bilo vise ni - mene. Postojalo je samo 'nad-ja'. I zaista je bilo 'nad'. Gledao sam sebe s visine od recimo tri metra od tla. S leda. Malo iskosa. Video sam jasno svoja ramena, pokrivena alatom, mrsavi vrat, deo potiljka. I belu prugu soli od osusenog znoja na svojoj vojnickoj kapi... Nisam halucinirao. Zaista sam video. Kao sto covek vidi svoju saku. I bio potpuno vedar i miran. I izdvojen od onog sebe dole. On mi nije nicim smetao. Hodao je u petoredu, na kraju kolone osudenika. Ali postojao sam samo onaj ja koji ga je gledao. I veliki, svecani mir. Zatvor je divno mesto za parapsiholoske fenomene. Pogotovo ovakav...”

Bacena rukavica


Parapsihologija

- Covjek moze postati svjestan toka energije unutar sebe i iskoristiti tu blagodet! - tvrdi Jack Schwarz, koji kontrolise svoje tjelesne funkcije poput kakvog indijskog jogija. U stanju je, na primjer, da probode biceps nesterilizovanom pletecorh iglom, a da to bude bez bola, bez krvarenja i da prode bez infekcije. Na neki gotovo neshvatljiv nacin rana se zatvara cim izvuce iglu i potpuno zarasle za samo dan ili dva. Naravno, Schwarz je i strasni pobornik naucnog priznavanja fenomena “odvajanja svijesti od tijela” i jednog sasvim novog, drugacijeg pogleda na ono sto nazivamo zivotom. Dabome, on se iskreno nada da ce nauka prihvatiti “bacenu rukavicu” i da ce znanstvenim putem dokazati ono sto je vec odavno njemu, a i mnogima u svijetu sasvim prihvatljivo i jasno. - Kada je Kopernik objavio da se nasa planeta okrece oko Sunca, ljudi su bili zaprepasteni - kaze Schwarz - ali se njegova teorija ipak pokazala ispravnom!

Astralna projekcija (1) Zivjeti izvan tijela Kakve tajne krije “Tibetanska kniga mrtvih”? O cemu govore prastare knjige, epovi i vjerovanja? Kako je Aleksandar Makedonski “vidio” svoje buduce ratne okrsaje?

Postoji jedna tipicna anegdota, cuo sam je u bezbroj verzija ucestvujuci u prvoj jugoslovenskoj novinarsko-istrazivackoj ekspediciji “Tibet '88” i putujuci Kasmirom, Ladakom, Nepalom i Tibetom, a koja veoma zorno odrazava domete istocnjackih saznanja o covjeku i njegovim duhovnim, psihickim mogucnostima. Za vrijeme povratka sa jednog od najvisih vrhova svijeta, na visokim brdima Himalaja grupa zapadnjackih alpinista naide na nekog jogina koji je spokojno sjedio na jednoj usamljenoj stijeni. - Kako si, starce? - upita uljudno jedan od alpinista. - Dobro, djeco. Otkud vi? - uzvrati jogin. - Vracamo se s onog vrha - odgovorise alpinista ne krijuci zadovoljstvo i pokazujuci rukama prema udaljenim predjelima kojim je dominirao vrhunac oklopljen vjecnim snijegom i ledom. - Upravo smo ga osvojili! Jogin se blago nasmijesi i prijekornim glasom zapita: - Mora da vam je bilo tesko cim ste sa sobom morali da nosite i svoja teska tijela?!... Djeco, djeco, kako se samo razbacujete snagom!?...

Prastara iskustva


Parapsihologija

salu na stranu, ali kada sam se odlucivao da napisem ovu knjigu znao sam da cu najubjedljivije i najfascinantnije podatke pronaci u istocnjackim vjerovanjima, najprije u hinduizmu i njegovom najznacajnijem izdanku - budizmu. Naravno, tada nisam ni slutili da cu veliki broj izvanrednih primjera otkriti u drevnim zapisima prohujalih kultura, kineskoj, tibetskoj, sumerskoj, egipatskoj i kulturama Latinske Amerike. S druge strane, u gotovo svim religijama svijeta pominje se fenomen “astralnog putovanja”, najcesce kao posljedica samrtnog hropca u kome se dusa odvaja od tijela. Proucavanju tog fenomena neki narodi su pristupili veoma ambiciozno, a kao posljedica - do danasnjeg dana su nam ostali vrijedni zapisi, nerijetko, na zalost, sifrirani, koje danasnja znanost pokusava da odgonetne i objasni. Prisjetimo se samo “Egipatske knjige mrtvih” ili kapitalnog djela neznanih lamaistickih svecenika “Bardo Thodol”, na Zapadu poznatijeg po imenu “Tibetanska knjiga mrtvih”, za koju Carl Gustav Jung veli da je u njoj “uhvacen bljesak cetvrte dimenzije i strgnut veo s najvece tajne zivota”. Sama rijec “bardo” objasnjava sustinu ovog fundamentalnog djela. To je tibetska rijec, kovanica, sastavljena od dva elementa - “bar” i “do”. "Bar" znaci "izmedu", a "do" oznacava "dva". Drugim rijecima, “bardo” se odnosi na nesto izmedu dvoga, u ovom slucaju - stanje izmedu zivota i smrti, ili jos bolje receno - izmedu jednog i drugog zivota! Dok zapadnjaci cin sahrane shvataju konacnim svrsetkom zivota, dotle drevnim Tibetancima smrt predstavlja kapiju iz jednog aspekta bivstvovanja u drugi, jer oni duboko vjeruju da je zivot, zapravo, neunistiv. Istovremeno, radanje i umiranje nije svedeno na dvije ekstremne mede izmedu kojih protice ono sto danas smatramo zivotom. Naprotiv, umiranje pocinje od rodenja, dan za danom, ali se ne zavrsava po nasim poimanjima, nego se pretace iz jednog oblika u drugi, dok zivot vjecno zivi!

Istocnjacke tradicije

Upravo o razlicitim ciklusima ili aspektima zivota govori “Bardo Thodol”. Ipak, smatram da bi bilo krajnje neuputno baviti se povrsnom analizom djela koje u sebi sadrzava najtemeljitiju filozofiju zivota i smrt, ali i vise od toga - otvoreno nudi najtajnije i najteze dohvatljive cinjenice o dusevnom zivotu covjeka, sa sposobnoscu samoanalize za koju mnogi znanstvenici tvrde da joj moderni psihoanaliticari ni izdaleka nisu dorasli. Iako je “Tibetanska knjiga mrtvih” nastala u osmom stoljecu, mnogi ucenjaci danasnjice vjeruju da njeni korijeni vode do najdaljih dubina ljudske proslosti i da predstavlja samo jedan dio tajanstvenih istocnjackih tradicija cije je dimenzije i u ovo vrijeme tesko sagledati. Odvajanje duse od tijela pominje se u raznim verzijama najstarijih kultura. U drevnom Egiptu se taj fenomen oznacava nazivom “ka”, a vidimo ga na mnogim grobnim i hramskim zidnim slikarijama kako poput ptice bdije iznad mrtvih i mumificiranih faraonskih tijela. U najstarijem sacuvanom epu, sumerskom “Epu o Gilgamesu” naslucuju se fantasticni dometi spoznaja o izvantjelesnoj percepciji. Prije svake znacajne akcije, junaci glasovitog epa zapisanog na prastarim glinenim plocicama - Gilgames i Enkidu - mole se bogu samasu, bogu sunca, kako bi im podario moc ili san da mogu vidjeti udaljene predjele i dogadaje koji ce se zbiti! U Bibliji, kao i u Homerovoj “Odiseji”, pominju se razgovori sa umrlim, a u “Metamorfozama”, djelu latinskog pisca Apuleja iz II stoljeca, glavni junak doslovno kaze: “Priblizio sam se medi izmedu zivota i smrti; prijedoh


Parapsihologija

prag Prozerpinin i, posto sam prosao kroz sva pocela, ponovo se vratih: vidio sam sunce kako duboko u noci sja u punoj svjetlosti; prisao sam bogovima Donjega i Gornjega svijeta; vidio sam ih licem u lice i molio im se izbliza...” Kada je Troja pala, Odisej je, nakon dugog pustolovnog lutanja nepoznatim morskim prostranstvima, u trenucima neobicne koncentracije “vidio” svoj srecni povratak na Itaku!

Iznad treceg neba

Na drugoj strani, kako bi “otkrile ono sto je nedostupno i skriveno”, germanske zene bi “gledale” u rune (najstarije germansko pismo). Rune su u proslosti bile urezivane na oruzje i nakit, a pridavana im je carobna moc. Prema “Edi” (nordijska zbirka pjesama o bogovima i junacima), rune su mogle da uticu na vatru i vrijeme i “macevima su mogle da otupe ostrice”. Svaka runa (znak, slovo...) imala je odredeno znacenje. U “Edi” se govori i o vjerovanju u neumitnu sudbinu. Ona se uz pomoc runa mogla “vidjeti”, ali se na nju nije moglo uticati. “...Umri danas ili sutra, slavu junaka smo stekli. Kad progovori Norna - niko nece docekati vece!...” Norne su, u nordijskoj mitologiji, boginje sudbine, Urd vlada prosloscu, Verdandi sadasnjoscu, a Skuld buducnoscu. U mitologiji Maja, cije fantasticne domete jos uvijek odgoneta savremena znanost, ostalo je zabiljezeno sjecanje na neobicne ljude koji su - kada bi to zazeljeli - mogli da “vide nepoznate krajeve i skrivene dogadaje”. Astecki vladari cesto su pustali krv da im otice kako bi dozivjeli “nebeski uzlet” i letjeli iznad svog carstva, te se uvjerili kako im podanici zive! Umiranje medu americkim Indijancima nije znacilo definitivni kraj, jer je dusa umrlog “odlazila u vjecna lovista”! Vatikanski prvak, papa Pio V uspio je 7. septembra 1591. godine da astralnim putem odleprsa do 925 kilometara udaljenog Lepanta i da bude svjedok pobjede Don Juana Austrijskog nad Turcima, a u jednom svom pismu, upucenom Crkvi Krista u Korintu, sveti Pavle pripovijeda o covjeku koji je bio “uhvacen iznad treceg neba”, ali se ne upusta u detalje i ne govori o tome da li je ovaj u svom misticnom iskustvu uzivao “u tijelu”, ili “izvan tijela”!

Putovanja u snu

Prema izvjestaju svetog Pavla, nije bila rijec ni o kakvom snu ili halucinaciji, jer je “tijelo moglo biti napustano u bukvalnom smislu rijeci”, buduci je covjek satkan “od materijalnog tijela i duhovnog tijela”... Za mnoge uspjesne vojskovode i ratnike antike njihovi savremenici su vjerovali da raspolazu paranormalnim sposobnostima i da uspjevaju unaprijed vidjeti buduce dogadaje. Aleksandar Makedonski je mogao da zaspe i u sedlu, ali je nakon tih kratkih relaksirajucih odmora znao da govori o mnogim detaljima iz ratnih okrsaja koji tek treba da se odigraju. “Kao da je u snu odlebdio u buducnost i tamo registrovao sve pojedinosti dogadaja kroz koje ce proci sa svojim ratnicima”, zabiljezeno je u jednoj hronici o ratnom pohodu Aleksandra Makedonskog u Aziju. “Astralni izleti” izgleda da su se desavali pojedincima u svim vremenima, a ne samo religioznim ljudima i ljudima izuzetne senzibilnosti. Franjo Asiski, ako je vjerovati njegovim savremenicima, mogao je da lebdi u


Parapsihologija

vazduhu, a njemacki ljekar Franz Anton Mesmer strasno je izucavao efekte hipnoze, ali i vantjelesna iskustva darovitih pojedinaca.

Parapsihologija: Telepatija Poruke o svijesti Mada su moderna istraživanja uspjela da zabilježe "ukljucivanje" jedne svijesti u drugu, naucnici još uvijek ne znaju tacno kako funkcionišu procesi telepatije.

U rano jutro 1980. godine neka je veoma preplašena starica jedva hodajuci ušla u policijsku stanicu u Barceloni. Gospoda Izabel Kasas 81-godišnja udovica, toliko se preplašila strašnog sna, "da je uprkos svojim godinama i fizickoj slabosti, uspjela da dode do mjesne policije da ih upozori. Govoreci od straha nepovezano, ispricala je dežurnom policajcu da je vidjela lice svog prijatelja i susjeda, Rafaela Pereza, "iskrivljeno od užasa" - i cula njegov glas kako kaže: "Ubice nas!…" Španjolska policija je odbacila upuzorenje, ali se zainteresoval za cinjenicu da gospode Kazas vec deset dana nije vidjela 56-godišnjeg Pereza, koji je do nje svracao skoro svakog dana. Umjesto posjete, Perze joj je ostavio poruku u kojoj je saopštavaoda odlazi na nekoliko sedmica. Policija je smatrala da je cudno da je ova poruka urucena tek tri dana nakon što je ona posljednji put vidjela svog susjeda.

Slucaj Kenona Vorbertona

Odlucili su da slucaj ispitaju i našli su Pereza vezanog na krovu zgrade. Ispricao im je kako su dva covjeka provalila u njegov stan, natjerali ga da potpiše 28 cekova tako da bi mogli podici 15.000 funti njegove životne uštedevine, a onda ga natjerali da napiše poruku gospodi Kasas tako da ona ne bi ništa posumnjala. Zatim su ga vezali i rekli da ce se vratiti, kad podignu sav novac da ubiju i njega i njegovu susjedu. Zapanjujuce je da je, izgleda, starica osjetila misli svog prijatelja dok u užasu cekao da se vrate ubice. Život mu je spasao njen živi telepatski san - pa je policija napravila zamku i uhapsila dvojicu razbojnika kad su se vratili na mjesto zlocina. Ova sposobnost jedne osobe da "zaviri" u svijet druge bila je jedna od prvih tema koju su u tajnosti izucavali istraživaci. Tipican doživljaj spontane telepatije, koji su pokušavali da objasne ucenjaci 19. stoljeca, bilo je iskustvo jednog engleskog sveštenika iz 1883. godine. Vorberton je sjedio u fotelji u bratovom stanu i zadrijemao. lznenada se probudio uzviknuvši "Zaboga! On je pao!…" Sveštenik je u snu vidio svog brata kako je izašao na osvijetljeno odmorište stepenica, spotakao se


Parapsihologija

i naglavacke pao niz stepenice, jedva uspijevši da se spasi od ozbiljnih povreda. Kuca koju je vidio u snu nije mu bila poznata. Jedino što je znao bilo je da mu je brat ostavio poruku u kojoj mu saopštava da ide na ples i da ce se vratiti oko jedan sat. Oporavivši se od pocetnog šoka Vorberton je opet zadrijemao oko pola sata sve dok ga brat nije probudio i rekao: "Ja samo što nisam slomio vrat! Izlazeci iz dvorane spotakao sam se i strmoglavio se niz stepenice!…" Ovaj neobican san je jedan od mnogo stotina - podjednako impresivnih, slucajeva spontane telepatije koje su sakupili aktivisti Društva za psihicka istraživanja u Velikoj Britaniji i Americi.

Prvi eksperimenti

Rijec "telepatija" skovao je 1882. vodeci ucenjak i istraživac iz Kemtoridža, F. V. H. Majers, a prva studija tih paranormalnih iskustava «Popis halucinacija», objavljena 1890. godine, ispitivala je odgovore na 20.000 upitnika. Medutim, nauci je bilo potrebno da ispita telepatiju pod kontrolisanim uvjetima. Jedan od pionira naucnih istraživanja iz telepatije bio je ser Viljem Beret, profesor fizike na Kraljevskom koledžu za nauka u Dablinu, koji je izvodio eksperimente sa hipnotisanim ispitanicima i to ga je uvjerilo da je telepatija stvarna. Kada je ser Viljem podnio Britanskom udruženju za unapredenje nauke svoj referat «Neke pojave u vezi sa abnormalnim stanjima svijesti», odbijen je od strane odbora za biologiju. Kasnije je isti referat primljen u pododboru za antropološka istraživanja. Do pocetka ovog stoljeca mnoge grupe istraživaca su se ukuljucile u maštovite testove iz telepetije. Dvadesetih godina Rene Varkolije je rukovodio grupom telepatskih eksperimenata, koji su se odvijali izmedu Francuske i SAD od kojih su mnogi dali vrlo impresivne rezultate. Tridesetih godina djelo poznatog pisca Aptona Sinklera postalo je jako poznato. Sinklerova supruga je imala znatne vidovnjacke sposobnosti i bila je u stanju telepatijom da "prima" slike koje je crtao njen muž ili drugi parapsiholozi. Ponekad su ovi eksperimenti izvodeni u susjednim sobama, a nekad i na vecoj razdaljini. Sinkler je objavio rezultate u knjizi «Mentalni radio», u kojoj se vidi da je od 290 ekperimenata gospoda Sinkler bila uspješna u 23 procenta, djelimicno uspješna u 53 posto, i nije uspjela u 24 posto slucaja. Slicnost izmedu originalnih crteža i kopija gospode Sinkler bila je upadljiva. Sinkler koji je bio deklarisani socijalista bio je svjestan toga da uceni ljudi još uvijek sa skepsom gledaju na sve parapsihološke fenomene, pa i na samu telepatiju. Njegovi prijatelji osjecali su da je njegovo zanimanje u suprotnosti sa racionalistickim gledanjima na svijet, a jedan od njih ga je cak napao u novinama, objavivši da se Sinkler «bavi duhovima".

Projekat «Nautilusa»

Da bi se ovoj temi dao ugled u ocima nauke dr J. B. Rajn poceo je da istražuje telepatiju u laboratoriji. Rajn je koristio Zenerove karte da ne bi bilo sumnje da li ispitanik pogada ili ne pogada u testovima. Rezultati su bili impresivni. Medutim, još je bilo skeptika a jedan od njih je bio psiholog Bernard Rajs. Kad je doktor Rajn pozvan da predaje o svom ESP (ekstra senzitivna percepcija) radu na Barnard koledžu, Rajs ga je na takav nacin


Parapsihologija

ispitivao da je Rajs protestvovao govoreci da ga optužuju da je lažac. Rajn je predložio Rajsu da on sam izvodi testove, koristeci se svim kontrolama koje je smatrao potrebnim. Rajs se složio i nekoliko mjeseci je sam izvodio eksperimente sa kartama. Napravljeno je 1850 eksperimenta i oni su pokazali nevjerovatnih 18 pogodaka od mogucih 25. Rajs, koji je nekada opovrgavao ESP istraživanje pozvan je da brani svoj eksperiment 1938. kada je Americko udruženje psihologa organizovalo znanstveni simpozij o ESP. On je u tome i uspio, ali je Rajnovo djelo je i dalje bilo tema javnih osporavanja i rasprava. No, sve više je bilo istraživaca koji su izvodili svoje istraživacke programe na raznim ESP temama, pa su telepatiju uskoro zasjenile teme kao što su vidovitost i predskazivanje koji su dali iznenadjujuce eksperimnetlane rezultate. Krajem pedesetih godina, telepatija se ponovo vratila u prvi plan sa pisanjem francuske štampe o uspješnim telepatskim testovima koji su izvedeni izmedu ispitanika na zaronjenoj americkoj podmornici USS «Nautilusa» i drugog broda koji je bio na obali. Vojne implikacije takvih metoda komuniciranja ako bi se pokazale pouzdanima, bile su ocite i pobudile su veliki interes vojnih obavještajaca. Uprkos poricanju americke mornarice, Sovjeti su to uzeli ozbiljno objavivši djelomicne rezultate svojih tajnih istraživanja.

Ruski uspjesi

Dr Vasiljev se služio hipnotisanim ispitivacima kako bi istraživali "mentalni radio", a kada je 1962. objavljena knjiga o njegovom radu otkrio je da su on i drugi istraživaci bili u stanju da navedu hipnotisane pacijente da izvršavaju telepatska naredenja. U jednom izuzetnom slucaju žena sa paraliziranom lijevom stranom tijela bila je predmet opita. To njeno stanje je bilo psihosomatsko, i pod hipnozom je bila u stanju da s lakocom pokrece lijevu ruku i nogu. Medutim, Vasiljev je otkrio da je bilo potrebno da on samo da mentalno naredenje i ona bi pokretala lijevu šaku, ruku ili stopalo prema zahtijevu - bez hipnoze. On je demonstrirao ove mentalne komunikacije pred grupom posmatraca. Kao dodatno obezbjedjenje, pacijentu su bile vezane oci. Svaka uputa je napisana, a svjedoci su bili grupa pred kojom je ili Vasiljev ili njegov saradnik, hipnoticar dr Fine, bio koncentrisan na nju. Žena je slušala sa nevjerovatnom tacnošcu i cak je mogla da odredi da li Vasiljev ili Fine daju uputstva. Uskoro su Rusi izveli još jedan, još nevjerovatniji eksperiment iz telepatije, sa biofizicarem Jurijem Kamenskim i moskovskim novinarem Karlom Nikolajevim. Kamenski je bio u Novosibirsku u Sibiru, Nikolajev u Moskvi, a skup naucnika je nadgledao cijelu stvar. Rezultati su pružili sjajan dokaz mentalne komunikacije izmedu ta dva covjeka. U jednom testu, Nikolajev je tacno opisao šest predmeta koji su dati Kamenskom. Ono što je posebno impresivno u ovim opitima jeste to da su naucnici uspjeli i instrumentima potvrditi da se uistinu dešavalo nešto paranormalno. Oni su prikljucili Nikolajeva na elektroencefalogram (EEG), koji prati moždane talase. Cim je Kamenski poceo da prenosi slike, talasi u Nikolajevljevom mozgu su se promijenili. Koristeci ovo saznanje oni su izmislili tehniku za odašiljanje poruka Morzeovom azbukom. Umjesto da zatraže od Kamenskog da misli na neki predmet, oni su zatražili da zamisli kako se tuce sa Nikolajevim. Dok su naucnici u Moskvi pratili moždane talase Nikolajeva na EEG, otkrili su da je došlo do izrazite promjene u uzorku talasa kad god je Kamenski zamislio da se tuce s njim. Kamenski je iz Sibira uspio mentalno da prenosi Morzeovu abecedu na rastojanja od 3200 km.


Parapsihologija

Morzeova teka

Uslijedilo je otkrice istraživaca dr S. Figara da intenzivno razmišljanje o nekoj osobi proizvodi porast volumena krvi kod te osobe - promjena koja se mogla tacno izmjeriti instrumentom nazvanom pletizmograf. To je u brojni znanstvenim eksperimentima potvrdio i britanski prof. Daglas Din. Ako se pošiljalac koncentriše na ime osobe koja je ispitaniku emocionalno znacajna, pletizmograf pokaže mjerljivu reakciju koja se interpretira kao Morzeova teka. Ako se ne zabilježi nikakva reakcija tokom odredenog perioda, to se smatra kao Morzeova crta. Koristeci ovu tehniku, Din je uspješno komunicirao na kratke i duge relacije. U jednom slucaju poslao je Morzeom poruku na rastojanje od 2000 km, izmedu Njujorka i Floride. Uprkos ovim otkricima i izuzetnim pojedinacnim rezultatima koje su dali neki eksperimaneti, nisu svi istraživaci tako uspješni kad pokušaju da ponove testove telepatije. Mentalni radio ostaje zagonetni fenomen. U njegovo postojanje više niko ne sumnja, jer je – javljajuci se spontano i u laboratoriji - uvjerio vecinu istraživaca u svoje postojanje.

Sta je strah? Uzas u dusi Hladan znoj, noge klecaju, srce snazno lupa, hoce da iskoci.... Znate li sta vam se događa u tom trenutku? Sta je izazvalo takve reakcije? Zasto vam se usta suse i u tijelo uvlaci nemoc koja vas paralise...

Poput ljutnje, radosti, tuge, i strah je ljudska emocija. Ponekad blage, ponekad snazne, emocije nastaju kada je mozak zatecen i iznenaden. Mozak prima i analizira informacije koje dolaze od nasih cula (oci, usi, nos...), pazljivo promatra logicki nastavak onoga sto nam se dogada. I reaguje. Tako smo, ponekad, iznenada sretni, zadovoljni, uplaseni, bijesni... Za specijaliste, emocija je psiholoska i fizioloska reakcija (rad hormona ili nervnog sistema...), koja nastaje pred iznenadnom i nepredvidenom situacijom. Ta reakcija predstavlja adaptaciju na promjenu nase okoline i javlja se prilikom pojave opasnosti, prijetnje ili rizika. Ta emocija, zapravo, priprema organizam da efikasno reaguje kako bi obezbijedila njegovo prezivljavanje. No, da li na pojavu opasnosti, kada ih strah obuzme, ljudi i zivotinje reaguju na isti nacin?

Izbjeci smrt

Neosporno, strah je univerzalan. Sve zivotinje, bilo da su beskicmenjaci (crvi, ljuskari, insekti...) ili kicmenjaci (ribe, reptili, ptice, sisavci...) poznaju strah. Strah da ce biti pojedene, ugusene, da ce pasti, da ce se udaviti... Ukratko, strah pred opasnostima! Pravi alarmni sistem, strah omogucava zivim bicima da


Parapsihologija

izbjegnu smrt prilikom pojave opasnosti. Ali, strah muhe nije isti kao strah plivaca. Kod insekata, on je refleks prezivljavanja. Naravno, i kod covjeka se uocava taj refleks (drhtanje, jeza, trzaj...), ali je prisutna i emocionalna komponenta. Buduci da mozak covjeka moze da objasni ono sto vidi, strah se rada kao manifestacija maste i predvidanja onoga sto se moze dogoditi. Covjek istrazuje svoj licni dozivljaj da bi hranio svoje strahove. Neki covjek, suceljen s opasnosti, reagovat ce drugacije u zavisnosti od konteksta. Pred ajkulom plivac osjeca kako mu se krv ledi u venama: ali, gledajuci je u akvariju, ajkula postaje lijepo morsko stvorenje koje ne izaziva nikakvo uzbudenje. Kao mali plasimo se svijeta koji nas okruzuje. Postavlja se pitanje: postoji li gen straha koji se budi s nasim rodenjem? Znanstvenici smatraju da ne postoji. Ali, od insekata do primata (racunajuci tu i covjeka), izgleda da je strah ugraviran u srce DNA, velike molekule koja sadrzi program funkcioniranja zivih bica. U kom obliku? U stvari, mnostvo gena ucestvuje u izgradnji nervnog sistema. S te tacke gledista, strah je bioloski, to jest, integriran od naseg rodenja. Istrazivanja sto su ih vodili etnolozi, pokazala su da se bebe, bas kao i mlade simpanze, spontano boje pauka i reptila. Kao da zivotinje oblika bitno drugacijeg od naseg i obdarene drugacijim nacinom premijestanja iskljucuju instinktivne strahove. Selekcionirane tokom evolucije, omogucavaju nase prezivljavanje. Drugi primjer: snazan zvuk ili naglo gubljenje ravnoteze povlace refleksni strah i ne poznavajuci uzrok!

zivot pun strahova

Dok su drugi, naprotiv, nauceni tokom dozivljenih iskustava, "steceni strahovi" nastaju zahvaljujuci "plasticnosti" mozga. Zamislite medu koji prvi put srece jeza. Medo pocetnik misli da ce mala zivotinja biti lak plijen, ali mu ova baca pregrst bodlji u njusku. Kod sljedeceg susreta, medo ce se povuci! Covjek je neosporno sampion u ucenju straha. Roditelji, profesori, knjige, televizija, casopisi... On uci da se boji vjestica, elektricne struje, serijskih ubica, nezaposlenosti, side, globalizacije, nuklearnog oruzja... Ali, covjek i sam sebi stvara strahove. Suprotno od zivotinja, on ima svijest o sebi. Sposoban da se vine u buducnost, covjek zamislja hiljadu bolesti, nesrecnih slucajeva, neuspjeha itd. I jos gore od svega: on vidi dolazak smrti, neizbjezne i nepredvidive. Gdje? Kada? Kako? Kod covjeka, strah od smrti pred stvarnom opasnosti se razlikuje od filozofskog pogleda na smrt, sto druga ziva bica ne poznaju. Da li su nasi strahovi vjecni? U vecini slucajeva, da. Prvi pravi strah koji obuzima covjeka od dana rodenja, i od pamtivijeka, je strah da bude odvojen od mame. Slijedi strah pred drugim osobama i novim stvarima. Izmedu 2,5 i 5 godina, strah od mraka sprecava dijete da spava. Jer, tu su fantomi, lopovi, ljudozderi sakriveni u ormaru, ispod kreveta, iza zavjesa... Neki znanstvenici povezuju ove nocne more sa onima sto su ih morali osjecati prehistorijski ljudi, zavuceni u svoje pecine, i stalno izlozeni napadu divljih zvijeri. Strah od tame kod covjeka izgleda potpuno prirodan.


Parapsihologija

Jer, suprotno mnogim zivotinjama koje se snalaze u tami zahvaljujuci cujnim i njusnim osjetilima, covjek cije je najostrije osjetilo vid, je bespomocan pred divljim zvijerima tokom noci. Dodajte malo maste, i covjeciji duh proizvodi vlastite monstrume u pomrcini.

Vlastiti monstrumi

U proslosti, nasi preci bojali su se svega: snijega, grada, groma, meteora zemljotresa, oluja, tornada, duge, pomracenja, suse, pozara... mnogo vise nego danas. Cudi klime i drugih prirodnih fenomena za njih su bili prije svega bozja predskazanja. Danas, u mnogim tehnoloski razvijenim zemljama, znanost je objasnila cudi prirode. Ali, novi strahovi odmah protjeruju stare: atomska opasnost (Cernobil), genetski modifikovane namirnice, zagadena industrijska hrana (lude krave, belgijski pilici...), i tako dalje sve do novih dostignuca i novih strahova. Dremate na otomanu. Odjednom, trgne vas metalni zvuk. Izgleda da neko pokusava da otkljuca bravu s vanjske strane vasih vrata. Obuzima vas strah. sta cinite? Otvarate prozor i skacete...? Cekate da lopov ude pa da ga tresnete peglom...? Paralisani ste, nemocni da mrdnete prstom...? Otvarate vrata, bijesni, cak spremni da vas uljez ozlijedi...? Pred nekom opasnoscu, u funkciji licne emotivnosti, koja dobrim djelom zavisi od kulture pojedinca i njegovog obrazovanja, niko ne osjeca isti strah i ne reaguje na isti nacin. Seosko dijete rijetko se boji krave dok se gradsko dijete ne boji da ude u tramvaj. Bilo o cemu da se radi, za specijaliste koji proucavaju ponasanje, postoje cetiri nacina reagovanja: pobjeci, braniti se, ostati nepokretan ili se vinuti u opasnost.

Smrt od straha

Bjezite kada ocijenite da ce vas noge nositi. Borite se ako ocijenite da se mozete uhvatiti ukostac s opasnoscu. Ostajete nepokretni, najcesce sakriveni, kada ocijenite da je bjekstvo nemoguce. Bacate se u celjust vuka kada mislite da nemate sta da izgubite, Vas strah se pretvara u bijes. Moze li se umrijeti od straha? Tesko je odgovoriti. Ipak, kad neko ima slabo srce, snazne emocije, kao sto je strah, mogu mu nanijeti velikog jada. Jer, strah obicno prati snazno povecanje srcanog ritma. A srce – zasto ne - moze da popusti pred tako brutalnom navalom. U slucaju duzeg i intenzivnog straha, osoba zdravog srca moze da umre od soka: u ovom slucaju reaguje nervni sistem naredujuci prestanak disanja i rada srca. To se dogada nekim vrstama gazela koje umiru od straha u celjusti lava prije nego sto on i zarije svoje zube. "Prirodni" prestanak rada srca koje, izgleda, nastoji da skrati trajanje patnje zivotinje u trenutku uginuca. Kod covjeka, negativne posljedice sto moze da ih izazove snazan strah vise su psiholoskog reda. Atentat, rat, strah za djetetom ciji je zivot ugrozen, saobracajni udes, katastrofalni zemljotres... tesko se zaboravljaju. Kada je nesto dozivljeno i kada se covjek vrati u "normalne zivotne tokove", strah zauvijek ostaje. zrtva je u stanju neprestane pripravnosti i stresa. Nocu ima kosmare, a danju joj slike dogadaja ne izlaze iz glave. Ljekari to


Parapsihologija

nazivaju posttraumatskim stresom. Danas u mnogim zemljama postoje medicinsko-psiholoski centri za pomoc traumatiziranim osobama. zrtva moze da "istrese svoju vrecu", da isprica sta joj se dogodilo u proslosti i sta sada osjeca. Koliko joj to pomaze zavisi i od nje i od samog psiho-tretmana.

Parapsihološki fenomeni Druga strana stvarnosti Nema broja onima kojima se desilo da prozive "neobicno” iskustvo, iskustvo koje ostavlja covjeka iznenadjenog ili ustrašenog.

Kada bi pomislili na nekog prijatelja koji bi im u isto vrijeme telefonirao, pogodili ime nepoznate osobe, sanjali san koji upozorava na opasnost, osjetili glasove kada su sami, vidjeli "nekog” u sobi u trenutku budenja. Slucajnosti? Halucinacije? Ili dokaz da postoje nadnaravne pojave?Mnogi smatraju da se parapsihologija ne moze izdvojiti kao zasebna oblast (para)nauke. Ona bi se, prema nekim svojim karakteristikama, prije mogla smjestiti u tajne vještine i tajna ucenja, kao što su spiritizam (prizivanje duhova) ili magija. Jer, kako je poznato, covjek je još od prahistorije vjerovao u postojanje duhova i mogucnost da ih prizove, kao što je vjerovao da se buducnost moze predvidjeti, a sudbina promijeniti.

Zanimljiva proslost

Mozda je prvi parapsiholog bio lidijski kralj Krez koji je 550. pr.n.e. iskušao sedam prorocišta trazeci od njih da predvide šta ce uciniti na dati dan. Kazu da je samo prorocište u Delfima (Grcka) polozilo "ispit”. Ipak, pravo zanimanje za paranormalne pojave nastaje sa pojavom spiritizma polovinom 19. stoljeca: 31. marta/travnja 1848. u Hydesvillu (New York) porodicu Fox probudili su cudni udarci koji kao da su izlazili iz zidova sobe u kojoj su spavale njihove djevojcice Kate i Margaret. Roditelji su došli do zakljucka da u kuci boravi duh. Dvije sestre, koje je pod svoje uzeo jedan sposoban medij, krenule su na turneju po Sjedinjenim Drzavama prizivajuci duhove po narudzbi, gomilajuci bogate darove. Bavile su se tim sve do 1888. kada je Margaret priznala da je prizivanje duhova bila dobro smišljena prevara. Ali spiritizam je vec uveliko zapalio maštu ljudi. Uveliko se povecao broj seansi a s njima i fenomena: materijalizacija duhova, levitacija, telekineza, glasovi u tami... Krajem 19. stoljeca i znanost se pocela zanimati za parapsihologiju, i to sa kontradiktornim rezultatima: s jedne strane u Londonu nastaje Društvo za psihicko istrazivanje (Society for Psychical Research) koje ce demaskirati mnoge obmane, a s druge strane sir William Crookes, cijenjeni engleski fizicar, koji ubjedljivo tvrdi da su sposobnosti nekih medija istinite.

Neumoljiva statistika


Parapsihologija

Tridesetih godina paznja se usmjerava na laboratorijske eksperimente sa ljudima obdarenim telepatijom, vidovitošcu i predvidanjem. Rijec je, dakle, o posobnostima za koju je Joseph Rhine odredio termin ekstraculne percepcije ili Esp. Ali, priznaju znanstvenici, njegova je veca zasluga što je statistiku uveo kao metod za objektivno ocjenjivanje rezultata testa. Danas su se proucavanja paranormalnih fenomena proširila na slijepe i gluhe koji svoje nedostatke mogu nadoknaditi telepatijom. Za to je zasluzan parapsiholog Charles Honorton koji je 1974. predlozio tehniku "gancfeld" (ganzfeld), što je njemacka rijec za "jednoobrazno polje”. Prvi eksperimenti su dali sjajne rezultate, ali nakon pazljivijeg proucavanja otkrivene su, navodno, metodološke greške. Godine 1990. Honortonova grupa je, pak, ponovila uspjehe, i pored strogih kontrola. Statistika je predvidala 25 odsto tacnih odgovora, procenat je, medutim, iznosio 35. Vjerovatnost da je rijec o slucajnosti bila je jedan prema dvadeset hiljada.

Prisustvo fenomena

Godine 1997. Robert Morris, profesor parapsihologije na univerzitetu Edimburg, iskušao je osobe koje su se smatrale kreativnim. Tacni odgovori umjetnika bili su 47 odsto, a kod muzicara cak - 56 odsto. Anthony Lawrence, parapsiholog sa univerziteta Coventry se nada da ce se za deset ili dvadeset godina naci efikasni instrumenti za poboljšanje telepatskih sposobnosti svakog covjeka. Na polju psihokineze (sposobnost premještanja ili uticaja na predmete pomocu misli) koristi se "generator slucajnih dogadaja”, elektronski aparat koji emituje signale (svjetlost, brojevi ili zvuci) prema slucajnom slijedu. Osoba treba nastojati da utjece na mašinu tako da rezultatima više ne dominira slucaj. Jedna analiza rezultata 800 eksperimenata iz 1989. godine ubjedljivo je potvrdila prisustvo stvarnog fenomena. U stvari, eksperimenti su dostigli nivo tolike tacnosti da su iskljucene metodološke greške ili obmane. Ali ni formalna besprijekornost nije zadovoljila skeptike. Pokušali su otkriti manjkavosti koje, kada se jednom koriguju, drasticno smanjuju procenat uspjeha. Jedan od najspektakularnijih psihokinetickih efekata je, na primjer, prozimanje materije. Godine 1988. Švajcarac Silvio Meyer je rekao da je "snagom misli” spojio dva kvadrata, jedan od papira a drugi od aluminija. Federalna laboratirija za probu materijala u St. Galenu, koja je dobila zadatak da to provjeri, nije otkrila nikakav znak lemljenja, lijepljenja ili neceg slicnog, ali je, navodno, nekoliko godina kasnije, Amerikanac Martin Gardner ukazao je na jednostavan sistem za realizaciju istog eksperimenta, ali izvan parapsihologije, odnosno poštujuci prirodne zakone.

Zbunjena nauka

Mnogim "nevjernim Tomama" u znanosti krajnje su sumnjivi i pranoterapeuti, odnosno bioenergicari, dakle, oni koji tvrde da svaku bolest mogu lijeciti rukama, odnosno bioenergijom vlastitog organizma u što su se, konacno, uistinu uvjerili i mnogi pacijenti. Iako su mnogi dobronamjerni, za vecinu znanstvenika nema nikakvog dokaza da iz njihovih dlanova izlazi nekakva blagotvorna energija koja ozdravljuje bolesne. A kako ne znaju naci racionalno objašnjenje za uspješna ozdravljenja, njihovi se komentari obicno završavaju na


Parapsihologija

primjedbama da je, moguce, rijec o placebo efektu, odnosno o snaznoj (blagotvornoj) - sugestiji! Da bi odbacile teze o "iscjeljiteljskom dodiru” skeptici su napravili eksperiment sa devetogodišnjom djevojcicom Emily Rosa iz Lovelanda (Colorado). Pranoterapeut je trebao uvuci ruke u dvije rupe izbušene u ekranu i, bez mogucnosti da vidi, reci da li se ruka Emily nalazila blize desnoj ili lijevoj. Nijedan od 21 terapeuta nije uspio prevazici procenat uspjeha kao da je od oka pogadao. Rad Emily je tako zasluzio da bude objavljen u jednoj uglednoj medicinskoj reviji. Najteze je provjeriti takozvana "putovanja izvan tijela” (astralna putovanja), iskustva u kojima subjekt, znajuci da ne sanja, "vidi” ambijent iz polozaja koji je drukciji od polozaja njegovog tijela. Ovoj kategoriji pripadaju i "iskustva pred smrt”: osobe probudene iz kome koje su ispricale da su bile odvojene od tijela ili da su tamo negdje, "na drugom svijetu", susrele mrtve rodake. Jedan od najvecih eksperata iz ove oblasti, parapsihologinja Susan Blackmore, smatra da je za ovaj fenomen odgovoran perceptivni ili culni poremecaj mozga. Ona smatra da se na jednoj dvomislenosti zasniva i rašireno mišljenje da covjek ne koristi više od desetak procenata svoga mozga, što bi znacilo da je preostali dio rezerviran za paranormalne sposobnosti. - Iako je dosta stvari nepoznato i teško razumjeti, principi funkcioniranja i mogucnosti ljudskog mozga su jasni i ne postoje misteriozni "rezervni" dijelovi! - tvrdi Susan Blackmore.

Tajna istrazivanja

Jedna od slabijih tacaka parapsihologije jeste nepredvidljivost i dvosmislenost fenomena. Pocetkom sedamdesetih, CIA je pokrenula tajni program za ocjenu i angazovanje senzitiva (medija) u špijunazi. Godine 1995. angazovani su parapsiholog Jessica Utts i psiholog Ray Hyman da ocijene rezultate. Ako je vjerovati zvanicnim izvještajima, zakljuceno je da su informacije bile nejasne i dvosmislene. Dakle, gotovo bez imalo prakticne korisnosti. No, mnogi misle da pravi rezultati nikada nisu ugledali svjetlost dana i da se još i dan-danas cuvaju u strogo kontroliranim sefovima. Utisak je, smatraju skeptici medu znanstvenicima, da se cak i u slucajevima kada je potvrdeno postojanje parapsiholoških fenomena, radilo o tako slabim i nesigurnim manifestacijama da nikako ne mogu utjecati na naš zivot. Barem dok se ne nade nacin za proširenje i pojacavanje efekata. Godine je 1990. japanski elektronski kolos Sony zapoceo s projektom za provjeru da li psihicki fenomeni mogu imati neku upotrebnu vrijednost. Program je, navodno, poslije dvije godine obustavljen, jer se nije odmaklo ni korak od pocetka! No, pouzdano se zna, da znanstvenici, medu njima i oni najugledniji, vec godinama eksperimentiraju istrazujuci parapsihološke fenomena, a rezultati njihovih saznanja drze se, kazu, u strogoj tajnosti...

Parapsihologija: Levitacija Prkos zakonu gravitacije Za covjeka, koji je vezan za zemlju, sposobnost ptice da leti uvijek je bio mocan simbol slobode. Jesu li naši preci imali sposobnost da ovladaju levitacijom?


Parapsihologija

Tri uvažena clana londonskog društva bili su 16. decembra 1868. svjedoci neobicnog dogadaja. Oni su posmatrali poznatog medija Daniela Daglasa Houma kako se uzdiže u vazduh i kako odlazi kroz prozor, a zatim se vraca kroz drugi. Houm je još od ranije bio poznat po cestom levitiranju, a uspjevao je mentalnim putem premještati stvari s jednog mjesta na drugo. Jednom mu je prilikom to pošlo za rukoma i sa teškim koncertnim klavirom!

«Vrtoglavice» Sv. Josipa

Sv. Josip iz Kopertina (1603-1663) dizao bi se u vazduh svaki put kada je bio emocionalno uzbuden. Pošto se lako uzbudiivao, cesto je levitirao u prisustvu mnogih svjedoka. Ovaj sveti covjek iz Apulije, u Italiji, proveo je mladost pokušavajuci da postigne vjersku ekstazu pomocu sredstava kao što je samobicevanje, izgladnjivanje i nošenje odjece od kostrijeti. Postao je franjevac sa 22 godine, a jedne nedjelje - za vrijeme mise - on se podigao u vazduh i odlebdio do oltara, zatim je pao usred upaljeni svijeca, zadobivši ozbiljne opekotine. Zbog cestih «letova», Josip je tokom 35 godina bio iskljucen iz svih javnih aktivnosti, ali su se price o njegovim «izletima» ipak proširile. Dok je šetao sa jednim benediktinskim svecenikom u vrtu samostana iznenada je uzletio na jednu maslinu. Kako nije mogao da sleti, svecenici su morali donijeti ljestve. Jedan hirurg, bar dva kardinala i jedan papa (Urban VIII), izmedu ostalih bili su svjedoci Josipovih izuzetnih nastupa, koje je on nazivao "moje vrtoglavice". Proveo je cijeli život u molitvama a crkva je zakljucila da Josipova levitacija mora biti Božije djelo. Jedan drugi svetac koji je levitirao bila je Sv. Tereza od Avile, koja je umrla 1582. Ova izuzetna žena doživljavala je ista osjecanja kao što mnogi osjecaju za vrijeme "letecih snova". Evo jednog njenog opisa: «Cinilo mi se da me podiže neka snažna sila. Priznajem da sam osjetila strah, ali se taj osjecaj miješao sa osjecajem blaženstva. Pri tome sam bila prisebna, tako da sam posmatrala kako se dižem u zrak. Nakon što je taj zanos prošao, moje je tijelo bilo toliko lagano da sam, s vremena na vrijeme, bila jedva svjesna toga da mi noge doticu tlo…»

Let pred svjedocima

Levitacije Sv. Tereza od Avile bile su tako ceste da je preklinjala sestre da je vuku naniže cim bi osjetila da se približava "napad", ali cesto nije bilo vremena za intervenciju - ona bi se jednostavno izdigla iznad tla i odlebdjela! Vecina svetih knjiga bilježi epizode koje se odnose na levitiranje i let ljudske duše, a svjedocanstva kazuju da je u svim vremenima bilo nadarenih ljudi koji su uspjevali da lebde ili da se u istom casu pojavljuju na nekoliko razlicitih mjesta. U islamu su poznate paranormalne osobine nekih derviških šejheova i sufija, ali ništa manje uzbudljive epizode nisu vezane ni za neke kršcanske svece, hindu mistike, tibetanske lame ili spiritualiste. Daniel Daglas Houm pripadao je ovoj posljednjoj kategorij. Roden u Škotskoj, a odrastao u Americi bio je slabašno, umjetnicki nadahnuto dijete. Kada je imao 13 godina ugledao je viziju nekog svog prijatelja Edvina i saopštio porodici svoje tetke da to mora da znaci da


Parapsihologija

je Edvin mrtav. Ispostavilo se da je ovo istina, pa je uskoro zapocela Houmova karijera medija - ali ce tek sa 19 godina biti u stanju da prkosi zakonu zemljine teže. U augusta 1852. D. D. Houm se našao u kuci fabrikanta V. Genia, gdje je imao zakazanu spiritisticke seansu na kojoj je svojim paranormalnim sposobnostima prevrtao stolove, izazivao kuckanje, zagonetnetne svjetlosti i levitiranje predmeta. Ali dogodilo se još nešto što ce mu gotovo preko noci donijeti slavu. Houm je poceo da lebdi i da se uzdiže sve dok mu glava nije dotakla strop. Medu gostima se našao i urednik «Hartford Tajmsa», koji je vjerno opisao šta se dogodilo: «Iznenada Houm se izdigao u vazduh. Ja sam ga držao za ruku u tom trenutku i dohvatio mu stopala, koja su od poda bila odignuta 30 cm. On je drhtao cijelim tijelom. Nekoliko puta se izdizao iznad poda, a treci put je stigao do stropa, kojeg je blago dotakao rukama i stopalima…»

Fascinantna karijera

Houmova karijera je brzo napredovala. Obožavali su ga kako na gradskim seansama tako i na kraljevskom dvoru. Kuda god je išao javljali su se bizarni fenomeni: vjetar je zavijao u tihim sobama, svježe cvijece je padalo sa plafona, cula su se tajanstvena kuckanja, vrata su se otvarala i zatvarala sama od sebe, vatrene lopte su krivudale po sobama, a Houm je levitirao! Senzacionalni dogadaj kada je odlebdio kroz jedan a vratio se kroz drugi prozor, još uvijek je predmet žucnih rasprava, narocito od kada su taj dogadaj potvrdili i poštovanja vrijedni svjedoci. Jedan od njih, vojvoda od Kroforda, napisao je: «Sjedio sam sa gospodinom Houmom, lordom Aderom i jednim njegovim rodakom. Tada je gospodin Houm pao u trans i u tom stanju je odlebdio kroz prozor da bi se uskoro u sobu vratio kroz drugi prozor. Culi smo kako se prozor u susjednoj sobi otvara i neposredno poslije toga ugledali smo Houma kako lebdi u zraku ispred našeg prozora. Jasna mjesecina sijala je u sobu; ja sam bio ledima okrenut prema svjetlosti, i na zidu sam ugledao sjenku prozorske daske i Houmova stopala oko 15 cm iznad nje. On je ostao u ovom položaju nekoliko trenutaka, a zatim je otvorio prozor i kliznuo u sobu nogama naprijed. Zatim je sjeo kao da se ništa nije dogodilo. Skeptici poput Frenka Podmora i Džona Sladeka pokušali su da opovrgnu ovu levitaciju, mada nijedan od njih nije bio medu ocevicima, ali u tome nisu uspjeli. Houm je ostao uspješan levitator preko 40 godina, a medu ocevicima njegovih «letova» bili su Naopoleon III, Džon Raskin i stotina drugih uglednika. Šta više, tokom vremena, Houm je svoju paranormalnu sposobnos demonstrirao na mnogim javnim mjestima i usred bijela dana. Mada je u svojim zrelim godinama Houm mogao levitirati kad bi god to zaželio, on je ocito ponekad levitirao spontano i nekontrolisano a da toga nije bio ni svjestan. Jednom prilikom, kada ga je njegov domacin upozorio da lebdi iznad sjedišta fotelje, Houm je bio iskreno iznenaden. «Više ne znam da li sjedim ili lebdime!», rekao je duhovito.

Protiv svih zakona

Do kraja svog života Houm je bio uvjeren da ga dok lebdi zrakom nosaju duhovi, koji na taj nacin demonstriraju svoje postojanje i iskazuju svoje prijateljstvo. On je levitaciju opisao ovako:


Parapsihologija

«Ne osjecam neke ruke koje me podržavaju, i od samog pocetka nikada nisam osjecao strah; mada, ako bi se desilo da padnem sa stropa nekih soba u kojima sam lebdio, ne bih mogao izbjeci ozbiljne povrede. Obicno se uzdižem okomito; ruke su mi cesto ukocene i dignute iznad glave, kao da se hvatam za nevidljivu silu koja me polako podiže sa poda…» U svojoj knjizi «Misterije i magija u Tibetu» (1931.), Aleksandra Dejvid - Nil, Francuskinja koja je provela cetrnaest godina na Tibetu i oko njega, prica kako je nekom prilikom naišla na golog covjeka privezanog teškim lancima. Njen pratilac joj je objasnio da su njegova misticna vježbanja ucinila da mu je tijelo postalo tako lako, da kada ne bi imao te željezne lance on bi odlebdio. Covjek bi pomislio da gravitacija baš ne vlada nama onako kako su nas ucili. Ser Viljem Kruks, poznati naucnik i parapsihološki istraživac, rekao je ovo o D. D. Houmu: "Fenomeni koje sam spreman da potvrdim su tako izuzetni i tako direktno suprotni najutemeljenijim naucnim uvjerenjima -izmedu ostalih suprotni i sveprisutnom i nepromjenljivom djelovanju zemljine teže da, cak i sada, prisjecajuci se pojedinosti onoga cega sam bio svjedok, u mojoj svijesti postoji antagonizam izmedu razuma koji tvrdi da je to naucno nemoguce, i svijesti da me moja cula - kako dodira tako i vida - ne lažu!…»

Teleportacija Let kroz paralelne svjetove Mogu li se cvrsti objekti dematerijalizirati i ponovo pojaviti na nekom drugom mjestu? Neki slucajevi to potvrduju, ali je pitanje kako ih objasniti.

Ujutro 6. maja 1878. Johan Celnar, profesor fizike i astronomije na univerzitetu u Lajpcigu, sjedio je sa Henrijem Slejdom, americkim medijem, u sobi za eksperimente iz parapsihologije. Niko drugi nije bio prisutan. Iznad stola za kojim su sjedili, Celner je držao obje Slejdove ruke. Minutu kasnije okrugli drveni stolic koji je stajao u blizini poceo je da se ljulja tamo-amo a gornja daska se podigla iznad ruba stola za kojim su sjedili, zatim je okrugli stolic polako kliznuo ka ovom stolu, malo se nagnuo unazad i skliznuo ispod njega. Sljedecih minuta se ništa nije dešavalo i Slejd se upravo spremao da konsultuje svoje "duhovne kontrolore" o tome šta treba da ocekuju, kad je Celner bacio pogleda ispod veceg stola i sa zaprepaštenjem otkrio da je okrugli stolic netragom nestao. Zatim su njih dvojica pretražili sobu, ali stolic nisu našli! Kao da je u zemlju propao.

Zacudjujuca pojava

Celner i Slejd su zatim ponovo zauzeli svoja mjesta, stavivši ruke iznad stola. Slejd nije mogao napraviti nikakav neprijmijecen pokret. Nakon pet minuta Slejd je vidio svjetlosti u vazduhu, kao što se to obicno dešavalo prije nego što su mu se dogadali paranoramlni fenomeni. Ni Celner niti iko od njegovih kolega nisu


Parapsihologija

nikada vidjeli ova svjetla kad su bili prisutni sesijama sa Slejdom. «Dok sam okretao glavu, slijedeci Slejdov pogled prema plafonu iza mojih leda», sjeca se Celner, «iznenada sam primijetio na visini od 1,5 metra onaj okrugli stolic kako se sa nogama okrenutim naviše spušta na sto za kojem smo sjedili…» Ovo nevjerovatno svjedocanstvo opisuje teleportaciju - išcezavanje materije i njeno ponovno pojavljivanje na istom ili drugom mjestu. Ovaj je fenomen, navodno, usko povezan sa ostalim slicnim fenomenima - prolaskom jedne materije kroz drugu i vezivanjem cvorova bez ljudske pomoci, o cemu izvještavaju mnoga svjedocanstva iz prošlosti. I druge sesije sa Slejdom, kojima je prisustvovao Celner, rezultirale su "nemogucim" kretanjima predmeta: u nekim slucajevima sami od sebe su se vezivali cvorovi na vrpci, koži ili cak svinjskom crijevu dok ih je Celner držao ili ih jednostavno samo posmatrao. Jedna seansa cija je namjera bila da se povežu dva drvena prstena nije uspjela - ali se seansa završila tako što su ta dva prstena balansirala «na memoguc nacin" na središnjoj nozi okruglog stolica ciju smo teleportaciju vec opisali. Kad se taj dogadaj zbio, stolic je bio izvan Slejdovog domašaja. Da bi se ti prstenovi navukli na nogu stola, bilo je potrebno rastaviti sto na dijelove pa da ga ponovo sastaviti!

Cudesne moci Sai Babe

Celnerovo djelo o parapsihološkim fenomenima sastoji se od nekoliko debelih svezaka, ali je samo neznatan dio ovog materijala dostupan javnosti. U njemu se nalazi i izvještaj objavljen 1932. godine u casopisu «Journal» americkog Udruženja za parapsihološka istraživanja. Izvještaj je napisao V. Batn, tadašnji predsjednik Društva, koji je prisustvovao eksperimentima medija Mardžeri Kandon. U tim eksperimentima duh Mardžerinog umrlog brata, Voltera, navodno je stavljao i vadio male predmete iz raznih vrsta kutija, najcešce kartonskih, zatvorenih samoljepljivom trakom, te cvrsto zakljucanih drvenih i metalnih kutija. Ovo je radeno više puta, a za to vrijeme Mardžeri Kandon je bila vezana za stolicu. Kad su ti predmeti teleportirani iz kutije u kutiju bilo je lako provjeriti tu cinjenicu. Godinama kasnije, Uri Geler je tvrdio da je uspjevao teleportirati ne samo manje predmete nego cak i ljude i životinje, ali to nikada nije i znanstveno potvrdeno. Ipak, mnogi uglednici bi se zakleli da se jedne prilike Geler iznenada pojavio na ustakljenoj verandi svog prijatelja Andrije Puharica u Osining, u državi Njujork, nakon što je trenutak prije šetao Menhetnom, koji je od Osininga udljaljen jedan sat vožnje automobilom. Indijski guru Sai Baba je posebna prica. Njegova specijalnost je materijaliziranje malih predmeta; najuobicajeniji poklon je sveti prah vibhuti, praškasta siva supstanca, koja se koristi za lijecenje. Zapadnim parpsiholozima koji su ga posjetili nikada nije dozvoljeno da mu nametnu neku kontrolu. Medutim, Karlis Osis i Erlendur Haraldson uspjeli su, navodno, da prekontrolišu jednu od Babinih haljina i nisu našli na njoj džepove ili neka druga skrovita mjesta. A nije bilo ni znakova vibhutija niz rukave, što bi se moglo ocekivati ako ga je Baba istresao iz rukava u ruku.

Inteligentni projektili

Primjeri ociglednih teleportacij, prenošenja materije kroz materiju, poznati su i kao "slucajevi kucnih duhova" u kojime se u zatvorenim sobama dešavaju nevjerovatne pojave, najcešce kamenje ili drugi predmeti


Parapsihologija

pristižu iz - niotkuda. Ponekad nisu vidljivi sve dok ne udare u neki predmet. Možda se najpoznatiji slucaj ove vrste dogodio 1903. Neki geolog, V. F. Grotendik, izvodio je geodetska mjernja na Sumatri. Jedne noci dok je spavao u kolibi pokrivenoj debelim slojem lišca, odjednom ga je probudilla «kiša» kamenja koje je padalo po njemu i svuda oko njega. To se ponovilo i sljedece noci dok je ležao budan. Ocito, kamenice su dolazile s krova ali on nije mogao naci rupe u lišcu kroz koje je kamenje prolazilo. Uz sve to, kada je trecu noc pokušavao da uhvati poneki kamen, on bi istog casa promijenio pravac! To se ponovilo nekoliko puta. "Inteligentni projektili" ove vrste nisu neobicni u "slucajevima kucnih duhova". Ali, u velikom broju slucajeva dešavalo se da odredeni predmeti misteriozno išcezavaju, mada postoji samo jedan kratki znanstveno obradeni izvještaj koji potvrduje istinski nestanak nekih predmeta.

Nepoznate dimenzije

Dogodilo se to nekoj gospodi Kogelnik u Londonu 1922. godine cije je kucanstvo mjesecima uznemiravano raznim nestašlucima "kucnog duha". Ali jednoga dana dzbilo se nešto krajnje nevjerovatno. Njen muž prica: "Kad je moja žena vidjela kako joj sjekira nestaje pred ocima izašla je iz sobe. Sve se ovo dogodilo izmedu 10 sati i podneva." Može se navesti znatan broj prilicno uvjerljivih slucajeva teleportiranja - išcezavanja i ponovnog pojavljivanja – razlicitih predmeta. Postoji sve više dokaza da nam se to dešava u svakodnevnom životu. Telepatija se javlja mnogo cešce, ali ni teleportacije zasigurno nisu tako rijetke kako bi se moglo pretpostaviti na prvi pogled. Šta sve ovo znaci? Odgovor leži, kažu neki parapsiholozi, u cinjenici da prostor ima i cetvrtu dimenziju, ili cak i više nama nepoznatih dimenzija. Drugim rijecima kad se predmeti pojavljuju ili išcezavaju, oni se tada krecu cetvrtom ili jednom od tih dimenzija. Ovo je savršeno razumna hipoteza, ali naravno postoje i dodatna objašnjenja. Jedna hipoteza kaže da predmeti postaju nevidljivi samo privremeno. Ali, ona ne bi mogla da objasni izlazak predmeta iz zatvorenih kutija. S druge strane, halicinacije - jedno drugo cesto ponudeno objašnjenje - ne mogu objašnjavati slucajeve u kojima se odvija trajna strukturalna promjena - kao što su cvorovi na Celenrovim vrpcama. Tamo gdje je materija prošla kroz drugu materiju u obicnom trodimenzionalnom prostoru, ona je možda rastavljena, prenesena atom po atom i opet ponovno sastavljena. Ili su možda doticni atomi ucinjeni "pasivnima" i nekohezivnim, tako da nisu djelovali jedni na druge dok su prolazili jedan kroz drugi?!…

Paralelni svjetovi

Neki znanstvenici teleportaciju objašnjavaju "kvantnim provodenjem", u kojem jedna atomska cestica na "nemoguc" nacin prodire kroz barijeru energije: cestica se vidi kao da se probija kroz neku barijeru koja je suviše visoka da bi se preskocila. Možda bi se moglo i prihvatiti da je transpot materije kroz materiju fenomen "kvantnog provodenja" ali se tada postavljaju mnoga druga pitanja na koja znanost još uvijek nema racionalne odgovore.


Parapsihologija

Ako cetvrta dimenzija uistinu postoji ona otvara zapanjujucu mogucnost postojanja beskonacnog broja drugih dimenzija – koje cine neogranicen broj univerzuma paralelnih sa našim. A to vec prelazi u – znanstvenu fantastiku!


Project Rainbow

THE PHILADELPHIA EXPERIMENT PROJECT RAINBOW The Philadelphia Experiment, otherwise known as Project Rainbow, has been a subject of long controversy and debate. It was an attempt by the Navy to create a ship that could not be detected by magnetic mines and or radar. However, its results were far different and much more dangerous than the Navy ever expected. Although the story itself seems too bizarre to be true, far too many coincidences have occurred for it to not be based upon some small iota of truth. The technical data that has also been presented upon the subject hold far too much credence to be ignored. Many of the stories associated with this infamous experiment are wild : whispers of men 'freezing' in time for months, rumors of men traveling through time, and horror stories of men becoming stuck in bulkheads or even the floor of the ship itself. Naturally, the first questions one would want to ask would deal with the specifics of the experiment : who, what, when, where, and how. HISTORY In the early 1930's, the University of Chicago investigated the possibility of invisibility through the use of electricity. This project was later moved to Princeton's Institute of Advanced Studies. The research went unnoticed and continued on until the 1940's. The ship that was eventually used for the experiment, the USS Eldridge, was commissioned at the New York Navy Yard on August 27, 1943 (Department of the Navy). According to Al Bielek, a man who claims to have been a crew member, the first tests done were in July of 1943 and the final test was on August 12, 1943. However, others claim that the experiment took place on October 28, 1943. Substantial evidence points to the October date as being more accurate. The Navy has released the Eldridge's deck log and war diary and at no time was the Eldridge in Philadelphia. However, the records could have easily been changed. The Eldridge's war diary reads as such : The Eldridge remained in New York and the Long Island Sound until September 16, when it left for Bermuda. From September 18 to October 15, it underwent training and sea trials. On October 18, it left in a convoy for New York and remained there until November 1. From November 1 to the 2, it went on a convoy to Norfolk and on November 3 left in a convoy for Casablanca. The Eldridge arrived in Casablanca on November 22 and stayed there until November 29, when it left for New York again in another convoy. The Eldridge arrived in New York on December 17. From December 17 to December 31, it traveled to Norfolk with four other ships (Department of the Navy). Although this is not the entire war log, it is the log of the ship during the suspected time the experiment took place (October 28, as mentioned above). It would seem that the Navy never did experiments on the Eldridge at any time, but the government has been known to cover up because of national security before. An example of such a situation would be the Manhattan project. This secret project was the building of the atomic bomb and no word was ever said about it until it was obvious that we had an atomic bomb. The Navy, in a search for a plausible answer, has suggested that perhaps the Philadelphia Experiment was confused with experiments done attempting invisibility to magnetic mines. This was a process known as degaussing. The Navy defines degaussing as : "...a process in which a system of electrical cables are installed around the circumference of

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/philadelphia.htm (1 of 6) [20.11.2008 12:43:36]

Project Rainbow

the ship's hull, running from bow to stern on both sides. A measured electrical current is passed through these cables to cancel out the ship's magnetic field. Degaussing equipment was installed in the hull of Navy ships and could be turned on whenever the ship was in waters that might contain magnetic mines..."

(Department of the Navy)The Navy performed another experiment on the USS Timmerman's generating plant in the 1950's. The experiment tried to obtain 1,000 Hz instead of the standard 400 Hz from the generator (Department of the Navy). It resulted in light discharges. These light discharges may have been witnessed by Carlos Miguele Allende and caused him to start writing letters to prominent men in the scientific community. The Navy believes that Allende mistook the experiment on the Timmerman for the Philadelphia Experiment. WITNESSES Carlos Miguele Allende, also known as Carl Allen, was an odd man. He was born on May 31, 1925 in a small town outside of Pennsylvania. On July 14, 1942, Allende joined the Marine Corps and was discharged on May 21, 1943 (Taken from the book titled The Philadelphia Experiment, pg 99). He then joined the Merchant Marine and was assigned to the SS Andrew Furuseth. It was upon this ship that he claimed to see the Eldridge in action. Allende's story was bizarre; he stated that he had witnessed the Eldridge being transported instantaneously to Norfolk from Philadelphia and back again in a matter of minutes. Upon researching the matter further, he learned of extremely odd occurrences associated with the project and wrote a basic summation of his newly learned knowledge in a letter to Dr. Morris K. Jessup. Dr. Jessup was an astronomer and Allende had been in the audience of one of Dr. Jessup's lectures. Apparently having some respect for the man, he decided to entrust Dr. Jessup with his knowledge. The letters were written oddly : with capitalization, punctuation, and underlines located in various places. The letters were also written in several colors. In his letters, Allende revealed horrifying details of the Philadelphia Experiment to Dr. Jessup. Because Dr. Jessup was something of a believer in odd phenomenon he did not entirely dismiss the ideas presented to him. He wrote back to Allende and requested new information. The return address upon the letter never existed according to the mail service, yet Allende still received Dr. Jessup's reply. Allende responded with more detailed letters but the correspondence eventually discontinued because Dr. Jessup dismissed it as a hoax. During the time of Dr. Jessup's and Allende's correspondence, Dr. Jessup had just recently published his book titled The Case for UFO's. After Allende had written to Dr. Jessup, this book was sent to the Navy and had hand-written notes inside the book. The notes were in the same writing as in the letters sent to Dr. Jessup and eventually Dr. Jessup was asked by the Navy to view the notes. Dr. Jessup recognized the writing immediately, but he was somewhat astonished, as he had concluded earlier that it was merely a hoax to trick him. The notes in the book were more detailed than in the letters and were highly insightful, so Dr. Jessup eventually believed them and researched the matter. Unfortunately, Dr. Jessup could not find any new leads. Only one antalizing clue had shown up. Two crewmen had been walking in a park when a haggard looking man approached them. The man told them a fantastic story about an experiment done in which most of the crew died or suffered terrible side effects. He said that the government then claimed the entire crew was insane so that when they came forward, they would merely be dismissed as a group of crazy people who had merely concocted some fantastic story. After the conversation, one crew member was convinced while the other was not. Eventually, the member that had been convinced


Project Rainbow

contacted Dr. Jessup and told him the story. Although this was a substantial lead, Dr. Jessup was not getting very far and he found that his reputation in the scientific community was worsening. Faced with overwhelming odds, Dr. Jessup eventually committed suicide on April 20, 1959, believing "another existence of universe being better than this miserable world." (The Philadelphia Experiment, 79). Some believe that his suicide was actually an assassination by government agencies to keep the experiment quiet. Unfortunately for Dr. Jessup, a major clue in the puzzle turned up shortly after his death. This clue was a man by the name of Alfred D. Bielek. Bielek's story is even more bizarre than Allende's. He claims that he was transported in time to the future and that here in the future he was brainwashed by the Navy. This brainwashing led him to believe that his name was Alfred Bielek, rather than his true name, Edward Cameron. Upon discovering his true identity, he tracked down his brother who had also participated in the experiment. Bielek claims that his brother time traveled to 1983 and lost his 'time-lock'. As a result, his brother aged one year every hour and eventually died. Bielek then claims that his brother was reborn. Needless to say, only a small group of people believe Bielek and nearly everyone thinks that his stories are based on some truth, but he's exaggerating the truth for personal reasons. This popular opinion seems to be reinforced when Bielek starts remembering things only after having seen the movie "The Philadelphia Experiment". Bielek has a Ph.D. in Physics, so he does have some technical experience. He is also a retired electrical engineer with thirty years of experience. Because of his obvious intelligence and skill, he cannot be discounted entirely. Bielek stated that the technology used in the Philadelphia Experiment was given to us by aliens. However, the germanium transistor, which was what Bielek said had been used, was invented by Thomas Henry Moray. Bielek also stated that Dr. Albert Einstein, Dr. John von Neumann, and Dr. Nikola Tesla were involved in the project. Some controversy has arisen as to the participation of Tesla because he died in New York city on January 7, 1943, which was only a two month period of time after the project took place. Einstein, on the other hand, suggested such a project as this to the Navy on several occasions. Because of this, he was probably involved in the project. As for von Neumann, there is no evidence to refute or promote his active participation in the matter. There is evidence that supports the fact that he later continued on the experiment at a different time. The principle that lay behind the Philadelphia Experiment was the Unified Field Theory. This theory states that gravity and magnetism are connected, just as mass and energy are connected through the formula E=mc2. Einstein never solved the Unified Field Theory, but the very nature of the Philadelphia Experiment suggests otherwise. It is probably that this theory has become a government secret because it is capable of doing many things, possibly even space travel without the assistance of rockets. EVIDENCE In a search for actual technical data on the experiment, not much information can be found that isn't tainted with doubt and speculation. The basic design has two large Tesla coils (electromagnets) placed on each hull of the ship. The coils are turned on in a special sequence and their magnetic force is so powerful that they warp gravity itself. Bielek also says that on August 12 every twenty years, the magnetic field of the Earth reaches a peak and allows the synchronization between the Tesla coils. The oscillator which Bielek claims to have run the coils in a special pattern looks more like an Army field kitchen refrigeration unit than anything else. Many believe that's exactly what it is and Bielek's story is just a hoax. Bielek gave it a technical name however : the "Zero Time Reference Generator". The


Project Rainbow

oscillators would synchronize with the adjustable phase angle and created a scalar type wave (Anderson). Several scientists today have attacked Bielek's testimony on this, as they believe a vector wave would have been more efficient and probable. Bielek also does not make clear if the power used is AC or DC, pulsed or rotating, and what the Microwave and Radar frequencies are. In other words, Bielek provides almost no accurate technical information that can be used. Rick Anderson however, may be able to shed some light upon the subject. He states that four RF transmitters were phased to produce a rotating field. This field was pulsed at a 10% duty cycle. Instead of two coils, he says that four coils would have been set upon the deck of the ship and would be run by two generators that were pulsed in a counter-clockwise motion. Anderson states that the Tesla coils use a total of 7,500 feet, or 1.42 miles of #16 magnet wire. Because of this enormous quantity, no one has privately undertaken the experiment; the wire would be too expensive and also must to be wound in a special way (Anderson). Other scientists believe that Nuclear Magnetic Resonance and the science of the Philadelphia Experiment are connected. Nuclear Magnetic Resonance is also known as Magnetic Resonance Imaging, or MRI. Yet another scientist named Alexander S. Fraser believes that everyone is wrong about the electromagnetic qualities of the experiment. He believes that it was never done with electromagnetism, but with thermal fields. This thermal field could have caused the optical mirage effect which several witnesses reported. Fraser says that Allende had spoken of a 'scorch' field, fire, and optical wavering, all of which are products of a thermal field. As for the part about the Eldridge disappearing in front of their very eyes, certain weather conditions have been known in the ocean to cause islands to disappear as well. These weather conditions were taking place the day of the experiment. Yet another scientist believes that sonic and ultrasonic waves were used. The sonic waves could have been used to create an 'air blanket' around the ship, which is consistent with reports. There were many experiments done in the 1940's with high power ultrasonic waves, which indicates a high probability of the Philadelphia Experiment being one of them. Strong sonic fields are known for having bad side effects upon humans, which is also consistent with reports. The green haze which was presumably around the ship was caused by "exciting the surrounding sea water with powerful ultrasonics, 'sonoluminescense' and related phenomena." The ultrasonic field would have caused the crew to pass out and make the journey from Philadelphia to Norfolk seem to last only a couple minutes. Needless to say, the technicalities of the Philadelphia Experiment are a matter of hot debate among scientists and no one seems to be able to provide any solid evidence. As Rick Anderson aptly puts it : "An electronics person knows that, without a DETAILED, comprehensive THEORY behind bench set-up, he is not going to know how to set up voltages and currents, power levels, frequencies, wave forms, pulse widths or duty cycles. If there's a chance a circuit won't work, Murphy's Law dictates that it WON'T more often than not."

(Anderson) MORE DETAILS If the technicalities of the experiment are vague and a matter of controversy, the results of the experiment are just as foggy. One fact which everyone seem to agree on is that a field was extended many yards, up to perhaps one hundred, outside of the ship and into the water (Anonymous). Everything inside of this sphere was vague in form and the only visible


Project Rainbow

shape was the hull of the Eldridge in the water. This field seemed to have a greenish color and was misty. Another fact everyone agrees was that the Eldridge did not function properly after the experiment and became a source of trouble. The last item everyone believes is that terrible side effects were manifested upon the crew members. However, when one delves deeper into that particular subject, no one agrees on what the specific details are. Some witnesses, Allende and Bielek in particular, state that matter itself was changed and that men were able to walk through physical objects. When the field was shut off, some crew members were found stuck in bulkheads, others in the floor. Some were found with the railings of the ship stuck through their bodies. It was a horrendous sight. The sailors supposedly went crazy after this and raided a bar. They told the bar maid their story and completely terrified her. According to Allende, a newspaper article was written upon the raid, but no specific date was named, so the article cannot be found. Most crew members went insane, but a few retained their sanity, only to be thrust into worse situations. One man sat down to dinner with his wife and child, but then got up from the table, walked through the wall, and was never seen again. Two others simply disappeared into thin air and were also never seen again. Another crew member vanished in the middle of a fight, much to his opponent's astonishment. All three incidents had several witnesses. Yet the worse side effects were when men got 'stuck'. Getting stuck consisted of becoming invisible and being unable to move, speak, or interact with other people for a period of time. This was told of by Allende in his letters to Dr. Jessup. Getting stuck by the crew members was known as "Hell Incorporated". (The Philadelphia Experiment, 42). It was also known as the Freeze. A common freeze would last minutes to hours and was damaging psychologically, but did not cause madness. A man would only come out of the Freeze if other crew members laid their hands upon him to give him strength. Unfortunately, in one instance of the "Laying of Hands," two men who attempted to lay hands upon the man burst into flames and burned for eighteen days (The Philadelphia Experiment, 44). The fires could not be stopped, despite multiple attempts to quench the flames. Needless to say, the Laying of Hands was discontinued from that point on. Then, men started going into the Deep Freeze, when a man would be frozen for several days to several months. During this time, the man is completely aware of others and their actions but was unable to communicate to them or interact with them. Men in the Deep Freeze can only be seen by other crew members. It only takes two days for a man to go completely crazy in the Deep Freeze. The first deep freeze took six months and five million dollars worth of research and equipment to correct (The Philadelphia Experiment, 43). The man who was stuck for six went completely insane by the time he got out. Carlos Allende wrote : "Usually a A Deep Freeze Man goes Mad, Stark raving, Gibbering, Running MAD, if His freeze is far More than a Day in our time." (The Philadelphia Experiment, 42) Rick Anderson uncovered research that states this disappearance or freezing of people is the Zeeman Effect. "Zeemanising - the Zeeman Effect is defined as spreading out of the spectral lines of atoms under the influence of a strong magnetic field." (Anderson) The few remaining sailors have a high PSI factor which is intensified by fear or hypnosis. Unfortunately, they have all been discharged from the Navy as mentally unfit. BEYOND IMAGINATION The Philadelphia Experiment has become a saga of strange occurrences and peculiar coincidences. It should be noted that Allende firmly believes the Navy was completely unaware of the side effects the Philadelphia Experiment would produce on the crew


Project Rainbow

members. Allende is also quoted as saying : "I believe that further experiments would naturally have produced controlled transport of great tonnages at ultra-fast speeds to a desired point the instant it is desired. "(Allende). A full report of the Experiment was given to Congress and the members were so horrified that they disbanded the project immediately. However, research continued at the Montauk Project, a.k.a. the Phoenix Project, which was headed by Dr. John von Neumann, who also directed the Philadelphia Experiment. The Montauk Project centered mostly on how the mind reacts to interdimensional travel. It took place at the Brookhaven National Laboratories. Von Neumann attempted to link computers with minds and was apparently successful beyond his wildest dreams. Using this computer-human link, Von Neumann could affect others minds and was eventually able to open a time vortex back to 1943 to the Philadelphia Experiment. He even made claims that the mind could created matter at any point in time. He also claimed to have sent a man named Preston B. Nichols through two times lines, a fact which was actually confirmed by Duncan Cameron in 1985 (Montauk). Cameron was trained by the National Security Agency, so his testimony is valid. Many people believe that the Montauk Project is continuing to this day, although much of the information available about it is only rumor. The Philadelphia Experiment was a key part of American history because it demonstrates what a government is willing to do to have an advantage in war.

Mark Bean


Pronađeno mjesto biblijske Apokalipse

Pronađeno mjesto biblijske Apokalipse

U pustinji, u Jordanu, otkriven je ogroman meteorski krater koji nagovještava da se tamo dogodila strašna nesreća u kamenom dobu. Prema mišljenju naučnika, ovo je upravo ta kataklizma o kojoj govore Sumerske legende o kraju svijeta i biblijska verzija Apokalipse.

"Bogovi Annunakija zapalili su baklje bacavši svjetla prema Zemlji... Nebesa su bila ispunjena očajem, a dnevno svjetlo prekriveno tamom..." - bilo bi teško pronaći impresivniji opis kraja od onog u Epu o Gilgamešu. Sada su istraživači u jordanskoj pustinji pronašli tragove velike kataklizme koji se podudaraju sa poznatom legendom od prije 4.000 godina. Ovaj epohalni mit pronašao je mnoge paralele sa mračnom biblijskom pričom koja opisuje zadnje dane.

U svakom slučaju, sada imamo veliki krater koji nije mlađi od 10.000 godina i koji je nastao udarom meteorita na mjestu sadašnje granice sa Saudijskom Arabijom.Zapravo, krater je primijećen, čak i označen na nekim geološkim kartama iz 60-ih godina, ali ga se iz nekih razloga smatralo neaktivnim vulkanom. Ovu grešku otkrio je njemački geolog Werner Schneider. Istraživanja su potvrdila Schneiderove tvrdnje: krater je nastao usljed pada meteorita prečnika oko 100 metara. Zapravo su Schneider i njegovi kolege sa Univerziteta u Jordanu otkrili minerale kvarca poremećene snagom vala prije mnogo vremena. Promjene strukture rešetke kvarca potvrdile su meteoritsku teoriju. Osim kvarcne rešetke, reljef tog područja ukazuje na udar: koncentrični krugovi okružuju brdo koje je naraslo nakon pada meteorita u centar.Procjenjuje se da je brzina gosta iz svemira bila oko 160.000 km/h, a snaga eksplozije hiljadama puta veća od bombe bačene na Hirošimu. Milioni tona prašine i dima bačeni su kilometrima uvis, a područje od nekoliko stotina kilometara oko epicentra je trenutno i cjelokupno bilo zapaljeno. Ako je datum katastrofe ispravno procijenjen, tada se radi o najmlađem meteorskom krateru na Srednjem Istoku ■. Prijevod: Adis Bečić – 14.08.2006.Izvor: Pravda.Ru

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/Pronadjeno_mjesto_Apokalipse.htm [20.11.2008 12:43:37]

mod focus

MAGAZIN BRITANSKOG MINISTARSTVA OBRANE OBJAVIO ČLANAK O RENDLESHAM NLO INCIDENTU

Preuzeto sa http://www.uforadio.ne1.net/ (UFO NAUTICA)

Aktivni djelatnik britanskog Ministarstva obrane, Nick Pope, napisao je proaktivni NLO članak za službeni magazin Ministarstva 'Focus', o poznatom Rendlesham incidentu. Sve veći broj otvorenih pristupa prema značaju NLO teme odvija se širom svijeta u vojnim institucijama. Ovakav konstantan progres označiti će još bolji uvid u ufološku problematiku i monopol nad informacijama koje su do sada uvijek bile u okviru vojnih domena.

============================================================================================

FOCUS - MAGAZIN BRITANSKOG MINISTARSTVA OBRANE

Izdanje ožujak 2006

NLO incident u Rendlesham šumi

piše Nick Pope

NLO projekt Ministarstva obrane ima svoje korijene u studiji započetoj još 1950. godine od strane višeg znanstvenog savjetnika Ministarstva i znanstvenika koji se bavio radarima, Henryja Tizarda. Kao rezultat njegovog inzistiranja da se NLO viđenja ne bi smjela odbaciti bez neke forme znanstvene studije, Ministarstvo je formiralo izuzetan Odbor, 'Radnu skupinu za leteće tanjure'. Zaključak odbora je bio skeptičan, NLO viđenja nisu bila ništa drugo do pogrešne interpretacije običnih objekata i prijevara. Nisu predložili nikakvu daljnju akciju. No, 1952. godine zabilježena je serija visoko kredibilitetnih događaja gdje su NLO-i praćeni radarom i viđeni od RAF pilota, a to je primoralo Ministarstvo obrane da ponovno promisli. NLO viđenja se sada trebaju bilježiti i slati Odjelu za istrage, kako bi se mogao pronaći zaključak da li je bilo što od prijavljenih dojava imalo značaj za obranu. Od tada, preko 10,000 NLO dojava je bilo zaprimljeno. Od 1991. do 1994. radio sam u odjelu koji je bio zadužen za tu bizarnu temu. Bila je to jedan od najfascinantnijih dužnosti u mojoj 20-godišnjoj karijeri u Ministarstvu obrane.

Većina NLO viđenja koje zaprimi Ministarstvo obrane imaju prozaična objašnjenja: zrakoplovna svjetla, meteorološki baloni, meteori, baloni itd. No, u svemu tome, mali postotak izgleda dovoljno interesantno, a u jednom slučaju se potpuno ističe. To je tzv. incident u Rendlesham šumi. Prošli prosinac navršila se 25. obljetnica onoga što je opće prihvaćeno kao britanski najpoznatiji NLO slučaj. Mediji su opsežno pratili ovu bizarnu obljetnicu, memorijalni događaj organizirala je Forestry komisija na lokaciji 'NLO slijetanja', a nekoliko NLO entuzijasta okupilo se zajedno kako bi obilježili događaj, izmijenili priče i družili se na izuzetnoj hladnoći. Zbog čega toliki interes? Što se to dogodilo u šumi prije toliko godina i zbog čega još uvijek budi toliko zanimanje?

Rendlesham šuma leži između dvije bratske baze, RAF Bentwaters i RAF Woodbridge u Suffolku. 1980. godine, obe baze su bile upravljene od zrakoplovnih snaga Sjedinjenih Američkih Država (USAF). Hladni rat je tada bio još uvijek odlučno hladan. Sovjetske snage su utvrđivale granicu u Poljskoj. U pozadini takvih zbivanja,

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/rendlesham.htm (1 of 2) [20.11.2008 12:43:39]


mod focus

odigrala se čudna serija incidenata.

U ranim satima 26. prosinca 1980. godine, vojno osoblje u bratskim bazama zamijetilo je čudna svjetla u šumi. U početku mislili su da se možda srušio zrakoplov, pa su otišli vani da istraže. Ono što su našli nije bio srušeni zrakoplov, nego samo ono što su mogli okarakterizirati kao NLO. Životinje na obližnoj farmi su doslovno poludjele. Jedan od vojnih policajaca je prišao dovoljno blizu objekta te ga je dotaknuo na jednoj strani. On i drugi kolega prezenitrali su skice letjelice u svojim službenim izjavama za USAF. Jedna od tih skica čak prikazuje čudne simbole na trupu letjelice, koje su očevici usporedili sa egipatskim hijeroglifima. "Volio bih da sam imao svoje oružje, jer sam se osjećao potpuno nemoćnim", rekao je jedan od mladih vojnika, John Burroughs.

Dvije noći kasnije NLO se vratio. Zamjenik zapovjednika baze, pukovnik Charles Halt je dobio dojavu i krenuo je u šumu da istraži. On je također vidio NLO koji je u jednom trenutku ispalio svjetlosnu zraku na njegovu jedinicu u Woodbridgeu. "Bio sam tu, kao viši časnik koji rutinski demantira takve pojave i marljivo radi da ih pobije, a sada sam bio uključen u nešto što niti sam nisam mogao objasniti", komentirao je.

Istraga Ministarstva obrane je poduzela potragu za radarskim dokazima koji bi mogli poduprijeti to što je viđeno. No, od daleko većeg interesa su nalazi mjerenja radijacije koji su poduzeti na mjestu slijetanja sa gajgerovim brojačem. Očitanja su porasla na tri točke u zemlji koja su formirala oblik jednakostraničnog trokuta, kao da je NLO sletio sa tri nožice. Obavještajno osoblje je izjavilo da su nalazi izgledali "znatno veći od prosječne okoline". Njihovo izvješće je sugeriralo da su nalazi radijacije bili sedam puta viši nego što bi se moglo očekivati od koncentriranog područja.

Postoje razne skeptične teorije oko toga što je viđeno. Ona koja najviše prevladava odnosi se na to da su razni očevici bili zavedeni od strane Orfordness svjetionika koji je osvjetljavao šumu. "Ako su USAF zrakoplovne snage zaista u mogućnosti doživjeti takve halucinacije od svjetionika, koji im je zasigurno poznat, tada drhtim pod njihovim moćnim prstima koji su nadzirali (nuklearne) okidače", komentirao je Ralph Noyes, bivši djelatnik Ministarstva obrane koji je pokazao inters u sam slučaj nakon umirovljenja. Reakcija Charlesa Halta na teoriju također je bila oštra. "Svjetionici ne lete", rekao je. Bivši šef Osoblja obrane, Lord Hill-Norton komunicirao je intezivno sa Ministarstvom obrane oko incidenta te je uputio i nekoliko parlamentarnih pitanja u Kući lordova.

Mnogo ufologa istraživača vjeruje da se NLO informacije zataškavaju. Oni vide nepreglednu zavjeru koja spriječava da istina iziđe u javnost. Ništa nije tako daleko od istine. Zahtjevi koji se tiču NLO-a su među najčešćim zahtjevima koji se upučuju preko Zakona o slobodi informiranja i Ministarstvo obrane je učinilo veliki napor da bude od pomoći koliko je to god moguće. Informacije su postale dostupne preko raznih publikacija i nacionalnog arhiva. Kompletni dosjei o incidentu u Rendlesham

šumi su skenirani i dostupni na stranicama Ministarstva obrane.

Službeni stav glasi da takvi događaji nisu bili od značaja za obranu, no NLO incident u Rendlesham šumi ostaje neobjašnjen do današnjeg dana. Nadam se da čemo imati neke odgovore prije 50. obljetnice oko ovoga, jednoga od najneobičnijih incidenata, kojega je Ministarstvo obrane ikada istraživalo.

Preveo i prilagodio:Giuliano Marinković

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/rendlesham.htm (2 of 2) [20.11.2008 12:43:39]

THE RUSSIAN CRASH OF 1969

THE RUSSIAN CRASH OF 1969.

The details of a Russian Crash on or about 1969. are sketchy and somewhat suspect. This case comes from the so-called "Secret KGB Files," which were reportedly smuggled out of the former Sovet Union. Reportedly, $10,000 was paid for the information. The details of these secret files were first offered to the general public on 9-13-98 as part of a TNT special titled "The Secret UFO Files of the KGB." The show featured extraordinary film and still photographs of the UFO recovery, and also a portion of autopsy film on part of an alien body.

The event itself, according to the files, occurred in the state of Sverdlovsky, which was formerly Yekatrinburg of the USSR. The crash story follows a familiar pattern normally associated with this type of report. A fiery crash of an unknown object occurred in March, 1969. The site was secured by the Russian military, and one dead alien was found in the wreckage. The remains of the craft and alien were brought to a secure location, and the alien body was autopsied. Both still and moving pictures were taken of the craft, its retrieval, and the alien autopsy. The autopsy shows only an alien torso and arm. From the size of the body parts, the alien would have been an extremely small being.

The TNT special features Roger Moore, veteran actor and former James Bond, who discusses other UFO events, along with interviews with UFO experts, CIA agents, and other film. Probably the most notable footage is from MIG gun cameras of confrontations with UFOs. There have been only a few still frames of this footage in America, and I have not been able as of this writing, 11-01-2002, to obtain the videos. The show itself is

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/russiancrach.htm (1 of 3) [20.11.2008 12:43:41]


mediocre, and its only redeeming quality is the presentation of the UFO crash story. Supposedly, the crash story was validated by secret KGB documents.

The footage at the crash site does seem to be authentic at least on several points. The truck in the film is a circa 1950. model ZIS151, which has not been used by the military for quite some time, and the truck would have been difficult to find to stage a hoax with. Other elements of the film do not exhibit any obvious signs of a hoax, as to the movement of the soldiers, the timing of the film as to the shadows, and the UFO itself. There are also several documents shown to verify the event itself, and an eyewitness to the event who swears that the recovery mission did occur. The footage of the autopsy film shows personnel without caps and gowns, which seemed odd to me at first, but after some research I found that this was commonplace for that era in Russia. The furnishings in the room are acceptable, and in Russia have probably not changed much today. Three men in their 20s and 30s are performing the procedure, and one woman is taking notes. The note taker is identified as KGB stenographer O. A. Pshonikina. The alien's torso and arm are lying together on the table as the autopsy is performed, and there are documents shown to support the autopsy. Although the USA-Russia relationship is much improved over a few years ago, it still lacks. Any information received is subject to translation, and often times there are problems with interpretation. It is sad there is not more cooperation between the two countries. The case of the 1969. retrieval and autopsy are difficult to assess. Until more information is uncovered, it will remain unsubstantiated.





Satelit otvara prozor u četvrtu dimenziju

Preuzeto sa www.croeos.net

Jedna egzotična teorija koja pokušava ujediniti zakone fizike predlažući postojanje dodatne, četvrte prostorne dimenzije, moći će se provjeriti satelitom koji će biti lansiran 2007.

Takve je teorije inače nevjerojatno teško testirati. No, nova studija pokazuje da takve 'skrivene' dimenzije mogu sadržavati tisuće mini crnih rupa unutar Sunčevog sustava – pa bi se teorija mogla provjeriti u samo nekoliko godina i to unutar Plutonove orbite.

Pretpostavlja se da su crne rupe raznih masa nastale unutar jedne sekunde nakon Velikog praska, kad su se elementarne čestice spajale uslijed visoke energije.

No, Einsteinova teorija opće relativnosti predviđa da su najmanje od tih tzv. primordijalnih crnih rupa već ishlapile kroz kvantni proces nazvan Hawkingovo zračenje.

No, prema nekim alternativnim teorijama koje su pokušale ujediniti gravitaciju s kvantnom mehanikom, kao što je teorija struna, male bi crne rupe još uvijek mogle postojati.

I to zato jer većina tih teorija predlaže dodatnu prostornu dimenziju, koja mijenja djelovanje gravitacije u malim područjima. Opća teorija relativnosti barata vremenskom dimenzijom i sa samo tri prostorne dimenzije.

"Ta dodatna prostorna dimenzija mijenja stupanj na kojem zrače crne rupe, tako da se ishlapljivanje može prilično usporiti", kaže Charles Keeton, fizičar sa Sveučilišta Rutgers.

Plutajući svemir Sada su Keeton i njegov kolega Arlie Petters sa Sveučilišta Duke prema derivaciji iz teorije struna izračunali koliko tih malih crnih rupa može postojati – i kako ih se može otkriti.

Teoriju koju su koristili zove se Randall-Sundrumov braneworld model, a ona govori da 3D svemir u kojem živimo pluta unutar većeg svemira s dodatnom prostornom dimenzijom.

Oni su svoj proračun temeljili na crnim rupama od kojih sve imaju masu malog asteroida. Pretpostavljajući da ti objekti čine 1% mase bliske tamne tvari – čije postojanje može biti uočeno samo kroz njezino gravitacijsko djelovanje na normalnu tvar – znanstvenici kažu da u Sunčevom sustavu može biti nekoliko tisuća crnih rupa.

"I ne samo to, najbliže bi se mogle nalaziti debelo unutar Plutonove orbite", kaže Keeton.

Zvjezdane lešine Ali ni tu nije kraj. Istraživači kažu da bi te crne rupe mogle biti uskoro otkrivene.

Njihova bi gravitacija morala kriviti svjetlo koje prolazi blizu njih, tako da svjetlu koje prolazi s jedne strane crne rupe za taj put ne treba isto vrijeme kao svjetlu koje prolazi s druge strane.

"Ta bi razlika u vremenu bila mala, zato jedina prilika za njegovo uočavanje dolazi iz valne duljine s

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/satelit_4d.htm (1 of 2) [20.11.2008 12:43:42]


periodom manjim od te razlike", kažu znanstvenici.

Kažu da plutajuće kozmičke eksplozije zvane izboji gama zračenja (GRBs) imaju baš pravi period (vrijeme potrebno da svjetlo prođe jednu valnu duljinu) za takvo testiranje.

GRBs-i su pražnjenja nabijenih fotona gama zraka koje se smatra odgovornima za nasilne smrti masivnih zvijezda i sudare gustih zvjezdanih lešina.

"Svjetlo koje ide drugim putem oko crne rupe, kasnije će se rekombinirati i dati interferentni uzorak. To će stvoriti signal koji će u promatranju otkriti sve, odnosno koliko je fotona različite energije oslobođeno u izboju", kažu znanstvenici.

"Zakrivljivanje svjetla prouzročit će kolebanje u energetskom spektru, tako da će na nekim mjestima biti viška fotona, a na drugima će ih biti manje", rekao je Keeton New Scientistu.

Ispod crte Postojeći teleskopi ne mjere visokoenergetsko gama zračenje potrebno za dokazivanje ove teorije. No, moći će ga mjeriti NASA-in satelit Gamma Ray Large Area Space Telescope (GLAST), koji bi trebao biti lansiran u kolovozu 2007.

"Budemo li vidjeli signal, tada će jedini mogući zaključak biti – primordijalne crne rupe postoje", kaže Keeton.

Tada će znanstvenici trebati analizirati podatke kako bi izračunali kolika je masa crne rupe. "Bude li ispod nekog limita, moći će se reći da u općoj relativnosti takve crne rupe ne mogu postojati zato jer bi do sada već ishlapile", kaže Keeton.

"Ono što je uzbudljivo je činjenica da možemo napraviti određena predviđanja za astronomska mjerenja koja će otvoriti vrata prema istraživanju četvrte dimenzije", rekao je.

Neil Gehrels, zamjenik voditelja projekta GLAST i istraživač GRBs-a iz NASA-inog svemirskog centra Goddard, kaže da identificiranje takvog 'kolebanja' neće biti lako.

"Teško je u energetskom spektru izdvojiti manje dijelove", rekao je za New Scientist. "No, ovo je zanimljiva teorija i svakako je vrijedi dalje razvijati."

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/satelit_4d.htm (2 of 2) [20.11.2008 12:43:42]

Slučaj Adamovih izvanzemaljskih gena

Slučaj Adamovih izvanzemaljskih gena223 gena - prvi opipljivi trag davne izvanzemaljske intervencije na ljudskom genomu?


Ideja je odavno poznata: ljudski rod stvorili su izvanzemljani genetičkim inženjeringom, unaprijeđujući «domaće» zemaljske hominide. Zamisao se temeljila na doslovnom tumačenju mitova i slikama, a išla joj je na ruku činjenica da nitko zapravo točno niti ne zna kako je nastao Homo Sapiens. Odavno nam se sviđaju uzbudljivi odgovori Zecharije Sitchina, a mapiranjem ljudskog genoma postali su još uzbudljiviji!

ZECHARIA SITCHIN PREVEO: KREŠIMIR JUKIĆ Biblija tvrdi da su Elohimi rekli: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična." Prihvatimo li nesigurno objašnjenje zagonetnih ljudskih gena, ponuđeno prilikom objavljivanja vijesti o dešifriranju ljudskog genoma sredinom veljače 2001, na taj pothvat odlučila se grupa bakterija! "Hladni tuš" bio je izraz koji su znanstveni timovi i mediji najviše koristili prilikom opisivanja glavnog otkrića - ljudski genom ne sadrži očekivanih 100 000-140 000 gena (dijelova DNK koji upravljaju sintezom aminokiselina i bjelančevina), već tek nešto više od 30 000 - što je nešto više od dvostruko u odnosu na 13 601 gen vinske mušice i jedva pedeset posto više od 19 098 gena crva C. Elegans. Kakvo razočaranje od najvišeg izdanka genomskog Stabla života! Osim toga, u ljudskim genima nema gotovo ničeg jedinstvenog. Oni su usporedivi ne sa očekivanih 95%, već sa skoro 99% gena čimpanze, te sa 70% gena miša. Otkriveno je da su ljudski geni identični genima istih funkcija kod drugih kralješnjaka, kao i beskralješnjaka, biljaka, gljiva, pa čak i kvasaca. Ta otkrića ne samo da su potvrdila da je postojao jedan izvor DNK za sav život na Zemlji, nego su također znanstvenicima omogućila da utvrde tok evolucijskog procesa - kako su se složeniji organizmi genetski razvili iz onih jednostavnijih, usvajajući na svakom stupnju gene nižih životnih oblika kako bi stvorili složenije oblike života - s najvišom točkom u Homo sapiensu. ZBUNJUJUĆE OTKRIĆE Tako su, otkrivajući zapise o vertikalnoj evoluciji sadržane u ljudskom i drugim analiziranim genomima, znanstvenici naišli na enigmu "Zbunjujuće otkriće Javnog konzorcija" - kako kaže časopis Science, bilo je to što ljudski genom sadrži 223 gena koji nemaju potrebne prethodnike u genomskom evolucijskom stablu. Kako je čovjek dobio tu hrpu zagonetnih gena? U evolucijskom razvoju od bakterija do beskralješnjaka (kao što su kvasci, crvi, muhe ili divlja gorušica - čiji su kodovi dešifrirani) do kralješnjaka (miša, čimpanze) i konačno modernih ljudi ova 223 gena potpuno nedostaju u fazi beskralješnjaka. Zato znanstvenici objašnjavaju njihovu prisutnost u ljudskom genomu "razmjerno nedavnim" (gledano evolucijski) "vjerojatnim horizontalnim prijenosom iz bakterija." Drugim riječima: u relativno nedavnom periodu evolucije

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srp...Files/Ufos.tk/Slucaj_Adamovih_izvanzemaljskih_gena.htm (1 of 4) [20.11.2008 12:43:44]


moderni ljudi primili su dodatnih 223 gena ne postupnom evolucijom, ne vertikalno na Drvu Života, već horizontalno, umetanjem genetskog materijala sa strane, iz bakterija. OGROMNA RAZUKA Na prvi pogled čini se da 223 gena nisu tako puno. No, svaki pojedini gen od vrlo je velike važnosti za svaku osobu, a 223 gena čine ogromnu razliku za vrstu kao što je naša ljudski genom sastoji se od oko tri milijarde nukleotida ("slova" A-C-G-T koja su početna slova četiri nukleinske kiseline kojima je zapisan sav život na Zemlji); tek nešto više od jedan posto njih grupirano je u djelatne gene (svaki gen sastoji se od tisuća "slova"). Razliku između jedne osobe i neke druge čini otprilike jedno "slovo" na tisuću u DNK "abecedi". Razlika između čovjeka i čimpanze manja je od jednog postotka gena; a jedan posto od 30 000 gena je 300. Dakle, 223 gena su više od dvije trećine razlike između mene, vas i čimpanze! Tim Javnog konzorcija obavio je analizu uloga ovih gena kroz bjelančevine koje oni kodiraju. Rezultati koje su objavili u časopisu Nature pokazuju da među njima nisu samo bjelančevine uključene u važne fiziološke funkcije, nego i one uključene u psihičke funkcije Štoviše, one kontroliraju važne neurološke enzime koji potječu isključivo od mito-hondrijskog dijela DNK - takozvane "Evine" DNK koje je ljudska vrsta naslijedila samo po majčinskoj liniji, unatrag sve do jedne "Eve" Već i samo ovo otkriće budi sumnje u vezi s objašnjenjem o "bakterijskom umetanju" KLIMAVA TEORUA Koliko su znanstvenici sigurni da su tako važni i složeni geni, takva neizmjerna ljudska prednost, poklon koji smo - "razmjerno nedavno" - dobili od zaraznih bakterija? "To je skok koji se ne slaže s trenutnim teorijama o evoluciji" - kaže Steven Scherer, direktor mapiranja u Centru za sekvencioniranje ljudskog genoma na Medicinskom koledžu Bavlor. "Nismo identificirali visoko vjerojatan bakterijski izvor pretpostavljenih horizontalno transferiranih gena" - piše u izvještaju časopisa Nature. Tim javnog konzorcija je, nakon provedenog detaljnog istraživanja, otkrio da je oko 113 gena (od 223) "široko rasprostranjeno među bakterijama" - iako ih uopće nema čak ni kod beskralješnjaka Jedna analiza bjelančevina koje kodiraju zagonetni geni pokazala je da od 35 identificiranih, svega deset njih ima pandane kod kralješnjaka (u rasponu od krava i glodavaca do riba); 25 od 35 postoji samo kod čovjeka. "Nije jasno da li je prijelaz bio s bakterija na čovjeka ili s čovjeka na bakterije" - citirao je časopis Science riječi Roberta Watersona, sudirektora Centra za sekvencioniranje genoma Sveučilišta u Washingtonu. Ali ako je čovjek prenio te gene bakterijama, odakle onda čovjeku ti geni? ULOGA ANUNNAKIJA Čitatelji mojih knjiga sigurno se već smješkaju jer znaju odgovor. Oni znaju da su biblijski reci koji govore o stvaranju Adama sažet prikaz daleko detaljnijih sumerskih i akadskih tekstova, zapisanih na glinenim pločicama, u kojima ulogu Elohima iz Knjige Postanka igraju Anunnakiji - "Oni koji s Neba dođoše na Zemlju."



Kao što je detaljnije objašnjeno u mojim knjigama Dvanaesti planet (1976.) i još više u Reviziji postanka i Kozmičkom kodu, Anunnakiji su došli na Zemlju prije nekih 450 000 godina s planeta Nibirua - člana našeg Sunčevog sustava kojeg nj egova ogromna orbita dovodi u naš dio neba svakih 3 600 godina. Ovamo su došli u potrazi za zlatom, kojim su htjeli zaštititi svoju sve tanju atmosferu. Bili su iscrpljeni i trebala im je pomoć, pa je njihov glavni znanstvenik Enki predložio da iskoriste svoje znanje o genetici kako bi stvorili potrebne Primitivne radnike Kad su drugi vođe Anunnakija upitali: 'Kako možeš stvoriti novo biće?', on je odgovorio: "Biće koje nam je potrebno već postoji; sve što moramo učiniti je staviti svoj znak na njega." To se dogodilo prije nekih 300 000 godina.

On je imao na umu genetsko unaprjeđivanje postojećih hominida (koji su se na Zemlji već razvili evolucijom) dodavanjem nekih gena razvijenijih Anunnakija Da su Anunnakiji, koji su mogli putovati svemirom prije 450 000 godina, imali razvijenu znanost o genetici (do čijeg smo praga mi sada stigli) j asno j e ne samo iz tekstova, nego i iz brojnih crteža na kojima je dvostruka zavojnica DNK prikazana kao isprepletene zmije (simbol koji se još uvijek koristi za medicinu i liječenje) - vidi ilustraciju '& Kad su vođe Anunnakija odobrile projekt (odjek toga je biblijsko "Načinimo Adama"),



Enki se uz pomoć Ninharsag, glavne liječnice Anunnakija, posvetio procesu genetičkog inženjeringa, dodajući i kombinirajući gene Anunnakija s onima već postojećih hominida. Kad je, nakon puno pokušaja i pogrešaka, kao što je na dojmljiv način opisano i zabilježeno u drevno vrijeme, dobiven "savršeni model", Ninharsag ga je podigla i viknula: "Moje ga ruke napraviše!" Drevni umjetnik naslikao je taj prizor na cilindričnom pečatu (ilustracija 'B').I to je, po mom mišljenju, način na koji smo došli u posjed jedinstvenih dodatnih gena Adam i Eva stvoreni su na sliku Anunnakija, a ne bakterija. PITANJE OD IZUZETNE VAŽNOSTI Osim ako daljnja znanstvena istraživanja izvan svake sumnje ne utvrde da su jedini mogući izvor dodatnih gena zaista bakterije, i osim ako se također ne utvrdi da je infekcija ("horizontalni prijenos") išla s bakterija na čovjeka, a ne s čovjeka na bakterije - jedino dostupno rješenje bit će ono koje su nam prije više tisućljeća ponudili sumerski tekstovi. Sve do tada, ostat će kao alternativa da su zagonetna 223 gena izvanzemaljskog podrijetla - i znanstvena potvrda postojanja Anunnakija i njihovih genetičkih pothvata na Zemlji.:: ©Z.Sitchin2001Tiskano s dozvolomIzvještaj o Javnom konzorciju objavljen je u časopisu Nature15. veljače 2001, a o Celera Genomicsu u časopisu Science 16.veljače 2001.


Suncev Sistem

SUNČEV SISTEMUVOD Većina ljudi živi svoj svakodnevni život gotovo i ne misleći o stvarima koje nas okružuju, na materiju oko nas . Rijetko ko razmišlja o tome od čega je sastavljena Sunčeva svjetlost koja nam omogućava da živimo i budemo onakvi kakvi jesmo. Još manje je onih koji razmišljaju o prirodi gravitacije. Naravno Zemlja, Sunce, Mjesec i ostala nebeska tijela su ogromnih dimenzija, mnogo puta veća od nas, ali postoje i sitne čestice, važnije i od Sunca i od nas samih, čestice od kojih smo sazdani i mi i Sunce i od čije stabilnosti zavisimo. Jedan životni vijek, čak i kad bi se cijeli posvetio proučavanju ogromnih prostranstava ne bi bio dovoljan da se ona prouče. Stari narodi su imali mutnu i sasvim iskrivljenu predstavu o nebeskom prostranstvu i tijelima u njemu. Način tumačenja svijeta oko nas prilično se mjenjao kroz istoriju. Počelo se od tumačenja Zemlje kao ravne ploče, a stiglo do hipoteza o “Velikom prasku”. Heldejci su prvi koji su posmatranjem otkrili neke Mjesečeve revolucije i umjeli su da predvide pomračenje Sunca. Kao odlični posmatrači zapazili su među zvijezdama stajačicama, pet njih koje su se kretale. Kasnije su Grci ove zvijezde nazvali lutalicama ili planetama. Grci su prvi koji su pokušali da otkriju suštinu stvari na naučnoj osnovi. Aristotel je iznio niz čvrstih dokaza da je Zemlja u centru svemira i da se nebeska tijela oko nje obrću (geocentrični model svemira). Njegova logika je međutim počivala na netačnim činjenicama, pa je i rezultat bio pogrešan. Aristrah je opet utvrdio da je Sunce veće od Zemlje i iz tog zaključio da se zemlja kreće oko Sunca. Sve do 17. Vijeka i otkrića teleskopa univerzum se sastojao od zvijezda : Sunca, Mjeseca i pet planeta : Merkur, Venera, Mars , Jupiter i Saturn. Na samom početku 17. vijeka Galileo Galilej (1564-1642) počeo je da koristi durbin za posmatranje. Otkrio je na Mjesecu brda i doline, oko Jupitera je uočio 4 Mjeseca (Jupiterovi sateliti) što je značilo da Zemlja nije u povlašćenom položaju, da nije centar svijeta. Kepler je svojim zakonima kretanja planeta dokazao ispravnost Kopernikovog heliocentričnog sistema. Tako je počelo doba moderne astronomije. U 17. vijeku broj poznatih tijela Sunčevog sistema povećao za devet i sva otkrivena su bili sateliti (4 koja su pripadala jupiteru, a ostala Saturnu). U 18. vijeku teleskopi su se usavršili, ali ipak na nebu je otkriveno samo pet novih tijela: jedna planeta (Uran – 1781god.) i četri njena satelita (sva pripadaju Herselu). U 19. vijeku je otkriveno 464 asteroida. Od velikih tijela otkrivena je jedna planeta ( Neptun-1846 god) i 8 satelita. U 20. vijeku počinje fantasičan razvoj nauke. Postavljene su teorije relativnosti, otkrivene su crne rupe. Izgrađeni su najmoćniji teleskopi koji su mogli da vide skoro do samog kraja svemira. Velika geografska otkrića, otkrića u nauci i tehnici i njihova primjena u astrologiji doprinjela su da smo dobili odgovore na mnoga pitanja koja su do tada izazivala pozornost naučnika. Kraj 20. vijeka zaključen je sa otkrivenih 40 novih velikih tijela i više hiljada kometa i asteroida ali je sigurno da je do sada odgovoreno na mali broj pitanja i da je preostalo mnogo ispitivanja i naučnog rada kako bi se razjasnile sve nepoznanice koje u sebi krije Kosmos.

1. Pojam Kosmosa i Galaksije 1.1. Kosmos

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/solar.htm (1 of 32) [20.11.2008 12:43:58]

Suncev Sistem

Kosmos je sve što postoji ,što je ikada postojalo i što će ikada postojati. Veličina i starost kosmosa nadilazi sposobnosti običnog ljudskog razumjevanja. Izgubljen negdje imeđu beskonačnosti i vječnosti nalazi se naš sićušni planetarni dom. Posmatrano iz kosmičke perspektive ljudska egzistencija izgleda beznačajno, čak bezvrijedno. Kosmos je neizmjerno bogat – u pogledu elegantnih činjenica, sjajnih međuodnosa , nježnog mehanizma vrijednog strahopoštovanja. Površina zemlje je obala kosmičkog “okeana”. S nje smo naučili većinu onog što danas znamo. Dimenzije kosmosa su tolike da bi za njihovo opisivanje bilo besmisleno upotrebljavati poznate mjerne jedinice udaljenosti, kao što su metri ili kilometri, koje su posve prikladne u slučaju Zemlje. Umjesto toga, svemirske udaljenosti mjerimo brzinom svijetlosti. Za jednu sekundu svijetlosna zraka pređe približno 300 hiljada kilometara,što je sedmostuki obim Zemlje. Za osam minuta ona doputuje sa Sunca do Zemlje. Za godinu dana zraka svijetlosti prevali približno 10 biliona km svemirskog prostora. Ta jedinica dužine, udaljenost koju svijetlost pređe za jednu godinu, naziva se svijetlosna godina. Budući da je Kosmos uglevnom prazan, hladan, ogroman i da se nalazi u sveopćem vakumu i vječitoj noći međugalaksijskog prostora rijetki nailasci na galaksije, planete i zvijezde dojme se kao predivan prizor.

1.2. Pojam “Galaksije” - “Mliječni put” Galaksija prestavlja porodicu zvijezda koje se međusobnim gravitacionim privlačenjem drže na okupu. Postoji više tipova galaksija, po obliku i veličini.

Po obliku mogu biti spiralne (imaj u oblik diska sa centralnim ispupčenjem iz kojeg se izvijaju kraci), eliptične i galaksije nepravilnog oblika.

Po veličini galaksije mogu biti galaksije Patuljci koje sadrže svega oko 100 hiljada zvijezda i galaksije Giganti koje na okup drže i po 3 hiljade milijardi zvijezda. Ima približno 100 milijardi galaksija i u svakoj galaksiji ima prosječno isto i planeta i zvijezda.

Galaksija kojoj pripada Sunčev sistem


Suncev Sistem

poznata je pod nazivom “Mliječni put” ili “Kumova slama”. Naša galaksija pripada tipu spiralnih galaksija (ili spiralno-prečkastih-još nije utvrđeno). Sadrži oko 200 milijardi zvijezda. Prečnik galaktičke ravni koja prolazi kroz galaktički ekvator iznosi oko 100 000 svijetlosnih godina, dok prečnik galaktičkog središta u kome je koncentrisan najveći broj zvijezda iznosi oko 10 hiljada svijetlosnih godina. Starost “Mliječnog puta” se procjenjuje na oko 12 milijardi

godina. ”Mliječni put” pripada jatu od oko tridesetak galaksija (lokalno jato) i on je najveći u cijeloj grupi poslije Andromedine (M31) koja nam je najbliža galaksija (udaljen oko 2,2 miliona s.g.). “Mliječni put”, kao i M1 ima svoje satelite i to su mali i veliki Magelanov oblak i Patuljasta eliptčna galaksija u sazviježđu Strijelca. U centru naše galaksije nalazi se najveća koncentracija zvijezda i to starijih, crvenih džinova čiji su prečnici veći i do 100 puta od Sunčevog. Udaljavajući se od galaktičkog centra, nailazimo na mlade,plave, tople zvijezde gdje je veća vjerovatnoća nalaženja planeta sa vanzemljskim životom nego kod zvijezda u središtu galaksije. Do sada je otkriveno preko 50 planeta koje se nalaze van Suncevog sistema. Sem pojedinačnih zvijezda kojih ima u nedogled “Mliječni put” obiluje i velikim brojem zvijezdanih jata, maglina i višestrukih zvijezdanih sistema. Procjenjuje se da zbijenih zvijezdanih jata ima oko 200, dok ih je do sada otkriveno oko 150. Najljepše takvo zvijezdano jato je M13 (Herkulovo jato). Što se tiče rasturenih zvijzdanih jata najljepše od njih je Plejada, koje obuhvata oko 500 zvijezda na udaljenosti od oko 375 s.g. Magline koje prestavljaju, možda, najljepšu pojavu na nebu, se dijele na tamne i svijetle, a razlika u sjaju im zavisi od položaja zvijezde koje ih obasjavaju. Najbolji primjer za svijetlu maglinu je Velika Orionova Maglina M42, koja se vidi golim okom, dok je za tamnu maglinu najbolji primjer Maglina Konjska NGC2024, koja se nalazi blizu zvijezde Zeta Oriona u sazviježđu Orion. Sazviježđa su vizuelni skupovi zvijezda (gledano sa Zemlje). U prostoru zvijezde jednog sazviježđa nemaju nikakve međusobne veze,nego su njih konstruisali posmatrači u antičko doba povezujući zvijezde u skupove različitih oblika, a u tim oblicima su vidjeli najčešće mitološka bića, po kojima su sazviježđa i dobijala imena.


Suncev Sistem

Sazvježđe Doradus Kuglasto jato M15

2. Sunčev sistem

Sunčev sistem je sistem u kome sunce,kao jedina zvijezda, dominira i određuje kretanje ostalih tijela. Ovu izuzetnu ulogu Sunce ima zbog svoje mase koja čini 99,86 % ukupne mase čitavog sistema. U njemu Sunce prestavlja dinamički centar oko koga se kreće 9 poznatih planeta Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Jupiter, Saturn, Uran, Neptun i

Pluton, sa svojim do sada 34 otkrivena satelita, zatim oko dvije hiljade malih planeta ili planetoida (asteroida), oko 500 poznatih kometa i, naizad bezbroj meteora. Prostor u kome se kreću sva ova tijela naziva se međuplanetarni prostor. 2.1. Sunce


Suncev Sistem

Sunce je jedina zvijezda u Sunčevom sistemu. Zvijezde su svijetlucave lopte gasa koje crpe svoju energiju iz vrelog jezgra putem nuklearno fuzionog procesa. Do nuklearnih procesa dolazi uslijed snažne gravitacione energije koja opet zavisi od mase tijela. Zvijezde su sačinjene uglavnom od vodika i helija. U građi Sunca vodik učestvuje 94%, helij 5,9%, a ostalih elemenata u Sunce ima manje od 1%. Sunce spada u zvijezde patuljke, spektralnog tipa G2. Gigantske zvijezde kao Delta Orio, mogu biti 10-50 puta veće od Sunca, dok Supergigantske zvijezde kao što je Anteres ima prečnik 300 puta veći od prečnika Sunca. Dok u poređenju sa

Zemljom i drugim planetama Sunce je ogromno. Prečnik Sunca je 1 392 000 km odnosno 109 puta veći nego prečnik planete Zemlje. Zapremina Sunca je oko milion puta veća od zapremine Zemlje. Veličina Sunca nije statična. Poslijednja otkrića pokazuju da se Sunčev prečnik steže 1 km svakog sata. Ako ova aktivnost traje tokom cijelog 20. vijeka, Sunce koje mi vidimo ima približno 800 km manji prečnik od onog kojeg su vidjeli naši pradjedovi. Još jedno otkriće je iznenadilo astronome, a to je da se svaka 2 sata i 40 minuta površina sunca pokreće, pulsira. Brzinom od oko 6 km/h, površina se širi i skuplja mjenjajući prečnik sunca za oko 10 km. Maksimalna temperatura prelazi 6000oC Sunčeve pjege imaju nešto niže temperature, a pramenovi nešto više. 2.1.1. Struktura Sunca 2.1.1.1. Spoljašnja struktura Sunca Granule: su ogromne ćelije vrelog gasa, raširene cijelom fotosferom, izuzev na pjegama. Skoro 2 puta jače od oluje na Zemlji, svaka granula pomaže u prenosu energije iz konvertivne zone u svemir. One nisu dugog vijeka, svaka od njih traje od 8-10 minuta. U tom vremennu gas koji se rađa iz granula pada brzinom od 0,5 km/s, krećući se vertikalno od visine od 26 km.Spikule: se rađaju u gornjoj hromosferi i uzdižu se kao gasni pramenovi dosežući do korone. Ove spikule traju 10 minuta, kreću se uvis brzinom od 20km/h (oko 2 puta brže od 1. Kosmičke brzine na Zemlji). Izbacujući do visine od 16 000 km. Spikule se


Suncev Sistem

javljaju slučajno. Njihove površine se povezuju u Superganule, ćelije sa gasom koji se rađa u centru, a nestaje na obodima.Sunčeve pjege: su ralativno hladniji dijelovi površine Sunca. Na 4500oC one i dalje svijetle sjajnije i toplije od acetilenske baklje. Pjege su površine intenzivnog magnetnog polja i često formiraju grupe. Neke grupe su magnetno bipolarne, imaju sjeverni i južni pol. Broj pjega varira u cikljusu od 11 godina. Poslijednji maksimum zabilježen je 1991 godine.Protuberance: su ogromne “fontane” gasa koje teku sa Sunčeve površine. Rezultat moćnih magnetnih sila blizu Sunčevih pjega, često se pojavljuju i preko njih. Zbog kružnih magnetnih linija sile protuberance mogu da se razviju kao kolone, lukovi ili čak cijele petlje. Eruptivne protuberance imaju mnogo veće zračenje, one izlijeću u mlezu sa površine brzinom 1,6 miliona km/h, prije nego što se umire nekoliko sati kasnije. Najveća je zabilježena 4. Juna 1946 godine, za samo pola sata razvukla se u svemir preko 400 hiljada kilometara. Onda, približno brzinom od 750 000 km/h je nastavila širenje svemirom i konačno je dostigla daljinu od oko preko 1,5 milion km. To je 4 puta veće rastojanje od Zemlje do Mjeseca.

Solarni pramenovi: su fantastični blijeskovi svijetlosti sa površine Sunca. Traju od nekoliko minuta do nekoliko sati. Njihov nastanak je takođe izazvan aktivnošću pjega i mnogih jakih magnetnih sila. Deset puta sjajniji od normalne površine oslobađaju energiju jednaku energiji milijardu hidrogenskih bombi. Ovi pramenovi su uzrok nastanka polarne svijetlosti. Za vrijeme velikih pramenova radio i telefonske veze mogu biti prekinute. Pramen nesatao 2-7 augusta 1972. godine izazvao je eksploziju transformatora od 230 000V i uništio veliku količinu telefonskih kablova (sreća je što se ovakvi pramenovi javljaju veoma rijetko).

Solarni vjetrovi: su vjetrovi koji iz atmosfere Sunca konstatno duvaju,vjetar atoma naletima od 3 miliona km/h. Oni prolaze i pored orbite Zemlje. Prilikom nastanka ovog vjetra Sunce izbacuje 3 hiljade tona mase u svemir.


Suncev Sistem

2.1.1.2. Unutrašnja struktura Sunca Jezgro:- nuklearni proces koji snabdjeva snagom naše Sunce i cio Sunčev sistem odvija se u jezgru. Protoni vodika fuzijom prelaze u helij na temparaturi od 14 miliona C. Mrvica pijeska te temperature otopila bi sve u krugu od nekoliko kilometara. U jezgru se nalazi 64% helija i 35% vodikovih jona. Pod fantastičnim pritiskom od 4,1 t materija se pretvara u energiju sveke sekunde. Kao jaki gama zraci energija izlazi napolje.Radijativna zona: je prostran region visoke jonizacije veoma gustih gasova. U ovoj zoni se skupljaju gama zraci i dalje ih emituju kao manje moćne X-zrake i UV-zrake. Tako je energiji potrebno 10 miliona godina samo da izađe iz ove zone.Konvektivna zona: gasovi su manje joizovani i zbog toga imaju veću mogućnost da apsorbuju fotone koji se pojavljuju iz radijativne zone. U ogromnim petljama gasovi prenose energiju na fotosferi, sada relativno hladniji gasovi počinju dug pad nazad do donjeg dijela konvektivne zone, da bi proces ponovo počeo.Fotosfera: vjerovatno debela samo 160 km formira gasovitu, skoro neprovidnu površinu. Emituje skoro svu energiju koja zapljuskuje planete. Površina fotosfere sa 6000oC je tačka sa beskrajnim vatrenim olujama. Ova zona prima energiju iz konvektivne zone i emituje kao vidljivu svijetlost i toplotu. Fotosfera, kao i svi drugi dijelovi Sunca, osim jezgra sastoji se od 75% vodika i 24% helija. Hromosfera: je polutransparentan sloj gasa, vidljiv kroz specijalne filtere ili za vrijeme pomračenja Sunca. Relativno tanka (9 600-16000 km debljine) hromosfera je područje vrlo jakog “vatrometa” koji se javljaju u obljiku izbočina i pramenova. Ovi gasovi su tako rijetki da ih možemo smatrati vakumom. Ova zona nema tako određenu strukturu. Dugački pramenovi gasa dolaze duboko u svemirski prostor.Korona: je spoljna atmosfera Sunca i bliža vakumu od hromosfere. Sto hiljada puta mutnija od fotosfere, korona nije potpuno loptasta. Ona talasasto mijenja oblik. Ovi neprovidni gasovi mogu se viditi samo pomoću kokonografa ili za vrijeme pomračenja Sunca. Jaki Sunčevi vjetrovi često duvaju kroz rupe u koroni. 2.1.2. Masa Sunca Masa Sunca iznosi 1,99 1030 kg i veća je otprilike 330 000 puta od mase Zemlje. U poređenju sa Jupiterom masa Sunca je 1050 puta veća, a masa svih planeta zajedno iznosi 750-i dio mase Sunca. Masa i volumen svemirskog tijela određuje njegovu važnu fiziču osobinu – prosječnu gustoću. Pojedini dijelovi svemirskog tijela imaju gustoću različitu od prosječne, no prosječna gustoća upućuje na stanje tvari nekog svemirskog objekta u cjelini. Prosječna gustoća Sunca iznosi 1400 kg/m3. U cjelini Sunce je izgrađeno od usijanog, visokotemperaturnog plina. 2.1.3. Nuklearni ciklus


Suncev Sistem

Nuklearna fuzija, proces u kome Sunce proizvodi energiju, je serija od 3 sudara između dijelova atoma. Tzv. proton-proton ciklus, je proces u kome 4 protona vodika fuzijom prelaze u jedno jezgro helija oslobađajući energiju. Jezgro helija je 99,3 mase 4 protona vodika, a preostala masa se pretvara u energiju gama-zraka i neutrona koji su krajnji produkti ova tri sudara.

Prvi sudar : proton-proton ciklus počinje kada se jednom u 7 milijardi godina izdvojen proton sudari sa drugim, određene energije za sjedinjavanje. Ako drugo protonsko jezgro nije stabilno trenutno se raspada na jezgro deuterijuma, koje se sastoji iz jednog protona i jezgra neutrona. Raspadanje oslobađa neutrine, koji se odvajaju brzinom približnom brzini svijetlosti, i pozitrone. Pozitroni se odvajaju i na kraju oslobađaju elektron, u tom trenutku oba su uništena u eksploziji energije gama-zraka.Drugi sudar : nastalo jezgro deuterijuma ima veoma veliku težnju za reakcijom sa drugim bliskim jezgrima. To je samo nekoliko sekundi prije nego što se on sudari sa drugim bliskim atomima. Oslobađa se velika količina energije gama-zraka, a novi elektron je rođen u ovom sudaru. Rijetka vrsta helija zvana helij III, težak samo ¾ pravog helija, a sastoji se od dva protona i jednog neutrona.Treći sudar : poslijednji sudar proton-proton ciklusa odigrava se se oko 400 000 godina kasnije. Tada se jezgro helija III sudara sa drugim jezgrom helija III nastalim na isti način. Konačen rezultat ovog sudara su 2 slobodna protona i jedno obično jezgro helija IV, koji se sastoji od 2 protona i 2 neutrona. Dva slobodna protona odlaze da oslobode druge protone i počnu ponovo ciklus. 2.1.4. Pomračenje Sunca


Suncev Sistem

Pomračenje Sunca nastaje kada Mjesec, putujući svojom stazom, zakloni Sunce, te načini sjenku na Zemlji. Pomračenje može biti djelimično, totalno i prstenasto.

Prstenasto pomračenje je posebno zanimljiv događaj, koji nastaje ako se centri diskova Sunca i Mjeseca poklope, kada je Mjesečev prividni prečnik manji od prividnog prečnika Sunca. Središnji dio Sunca je pomračen i taman, a vidljiv je samo rub Sunca. Oko crnog kruga nalazi se blještav, užaren prsten. Najduže prstenasto pomračenje traje 12 minuta i 24 sekunde.


Djelimično pomračenje podrazumjeva prvi kontakt, kad na zapadnom, desnom kraju Sunca Mjesec dodirne Sunčev disk i zatim se pojavi crno udubljenje.

1 2 3 4 5

U tom momentu Mjesec zakloni tek djelić naše zvijezde. Sve se može završiti na tome, ali ukoliko Mjesec dodirne i drugu ivicu Sunčevog diska (drugi kontakt), sasvim pokrije Sunce i izgled neba se dramatično mijenja, počelo je Totalno pomračenje. Nastaje mrak, ne baš potpuni, ali dovoljan da se na nebu pojave najsjajnije zvijezde i velike planete. Tada dolazi do pada temperature za nekoliko stepeni. Ako je Mjesečev prividni prečnik maksimalan onda totalno pomračenje traje najviše 7 minuta i 31 sekundu. Ali ako je ovaj prečnik po veličini jednak Sunčevom, pomračenje će trajati svega djelić sekunde.

Totalno pomračenje u nekom određenom gradu, je rijetka pojava i dešava se otprilike svakih 200 godina. Djelimično pomračenje, s obzirom na veoma široko polje polusjenke traje mnogo duže od totalnog pomračenja čak i 2 sata. Svako totalno pomračenje prati i djelimično, međutim može se desiti i samo djelimično pomračenje. To je slučaj kada Mjesečeva sjenka prođe izvan Zemlje, a polusjenka pada na nju.

Suncev Sistem

Jasno je, pošto u ovom slučaju Mjesec ima manji prividni prečnik njemu treba više vremena da prođe Sunce nego kada su diskovi oba tijela jednaki.

Prstenasto pomračenje

2.2. Planete

Planeta je tijelo koje direktno oblijeće zvijezdu, ali ne kao sateliti koji oko zvijezde idu kružeći istovremeno oko drugog tijela. To tijelo je dovoljno malo da se u njemu ne može razviti unutrašnja fuzija, inače bi to bila zvijezda, ali dovoljno veliko da ga njegova sopstvena gravitacija formira u sferni oblik. Planete Sunčevog sistema su Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Jupiter, Saturn, Uran, Neptun i Pluton.

Po svom položaju planete se dijele na unutrašnje i spoljašnje, a kao granica uzima se glavni asteroidni pojas koji se nalazi između Marsa i Jupitera. Znači, unutrašnje planete su planete do Marsa, a od Jupitera su spoljašnje.Prema strukturi planete se dijele na Terestričke i Jovijanske. Terestričke (terra– lat. Zemlja) planete imaju čvrstu, stjenovitu površinu, relativno su velike gustine, sporo se rotiraju, nemaju prsten i imaju malo satelita ili ih uopšte nemaju. Tu spadaju Merkur, Venera, Zemlja i Mars. Jovijanske planete su gasoviti džinovi sastavljeni uglavnom od vodika i helija, male su gustine, imaju brzu rotaciju, prstenove i puno satelita i vjerovatno malo čvrsto jezgro, i to su Jupiter, Saturn, Uran i Neptun. Dok se Pluton ne uklapa ni u jednu ni u drugu skupinu. To je ledena planeta sa veoma izuzetnom putanjom.

Po veličini planete se dijele na male i gigantske.


Suncev Sistem

Prečnici malih planeta ne prelaze 1300km, dok prečnici gigantskih planeta prelaze 48 000km. Male planete su Merkur, Venera, Zemlja, Mars i Pluton, a ostale su giganti.

Text Box: Velicine planeta 1. Jupiter, 2 Saturn, 3. Uran, 4. Neptun, 5. Zemlja, 6. Venera, 7. Mars, 8. Merkur, 9. Pluton

Postoji i istorijska podjela planeta po kojoj su klasične planete one koje se vide golim okom. Dok su moderne planete one koje su otkrivene u novije

doba i koje se vide jedino pomoću teleskopa. Klasične planete su Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Jupiter i Saturn, a moderne su Uran, Neptun i Pluton. Orbite planeta su eliptične sa Suncem u jednom fokusu. Međutim ekscentricitet planetarnih putanja je veoma mali te su putanje gotovo kružne. Izuzetak prestavljaju Merkur i Pluton čije su putanje u odnosu na putanje drugih planeta naglašeno eliptične. Nagibi putanja prema ekliptici su takođe vrlo slični, sa izuzetkom Plutona. 2.2.1. Merkur

Merkur je Suncu najbliža planeta i druga najmanja planeta Sunčevog sistema odmah poslije Plutona. Zbog blizine Sunca Merkur je težak za posmatranje, jer se nikad ne pojavljuje na tamnom noćnom nebu, već se može vidjeti jedino u sumraku ili u zoru i to blizu horizonta, a ta svijetlost prolazi kroz debele slojeve atmosfere koja ometa posmatranje. Detaljni podaci o Merkuru dobijeni su tek ovog vijeka podsredstvom američke svemirske sonade Mariner 10. Letilica je lansirana 3.11.1973. da bi 29.3.1974. prošla blizu Merkura i poslala 647 fotogfarija njegove površine. Merkur je pust svijet, sparušen vrelim Sunčevim zracima. Tokom svoje evolucije, bez atmosferskog omotača koji bi ga štitio, Merkur je izbombardovan meteorima koji su izrovili njegovu površinu i stvorili bezbroj kratera svih veličina. Krateri se često prepliću i manji i mlađi runiraju veće i starije. Jedan od

najvećih kratera na Merkuru predstavlja Cakoris Basin koji ima prečnik od oko


Suncev Sistem

1300km. Krateri na Merkuru su udarnog tipa, ali nije isključena mogućnost da su neki nastali kao posljedica vulkanskih aktivnosti. Planine se izdižu i do nekoliko kilometara u visinu, a protežu se stotinama kilometara u dužinu. Merkur ima veoma veliku gustinu, veću nego Mjesec, i ona iznosi 5,43 g/cm3 i to Merkur čini drugu po redu najgušću veliku planetu Sunčevog sistema, poslije Zemlje. U Merkurovoj unutrašnjosti je dominantno veliko gvožđevito jezgro prečnika od 1800 – 1900 km. Sem površinskog dijela koji je izbušen kraterima, na Merkuru postoje i ravnice za koje se vjeruje da su nastale jakim radom vulkana koji su izbacivali velike količine lave na površinu. Atmosfera na Merkuru je veoma razrijeđena – toliko da se o njoj i ne može govoriti u ovom našem, Zemaljskom smislu. Površinski pritisak iznosi 10-15 bara, a srednja temperatura je oko 440 K. Merkur obilazi oko Sunca, na prosječnoj udaljenosti od oko 58 miliona kilometara, po veoma ekscentričnoj putanji (e = 0,206) za gotovo tačno 88 dana. Sve do 1962.god. se vjerovalo da je jedan Merkurov dan iste dužine kao i njegova godina, tj. da je vrijeme za koje se okrene oko svoje ose i oko Sunca, jednako. Ali to vjerovanje je prekinuto 1965.god. od strane Doplerovih radarskih opservatorija. Dokazano je da se Merkur obrne oko svoje ose tri puta za svoje dvije godine i to pokazuje da jedan dan na Merkuru traje kao 176 Zemaljskih dana. 2.2.2. Venera

Venera je druga po redu planeta Sunčevog sistema polazeći od Sunca. To je terestritska i najsvjetlija planeta. Od svih planeta Venera se najviše primiče Zemlji (na 40 miliona kilometara, što je jednako oko hiljadu razdaljina Mjeseca i Zemlje). Ona se ubraja u unutrašnje planete. Površina Venere je prilična mlada – najstariji krateri su nastali prije svega 800 miliona godina. Postojanje atmosfere i visok atmosferski pritisak uzrok su specifičnog izgleda udarnih kratera u poređenju sa kraterima, recimo Mjeseca. Prije svega, mali meteori nisu u stanju da dospiju do tla Venere jer potpuno sagore u atmosferi. Zbog toga malih udarnih kratera na Veneri i nema. Veliki meteoriti koji prežive put kroz

atmosferu udaraju od tlo, ali istisnuti materijal se ne rasprostire daleko od mjesta udara već se taloži oko nastalog kratera. Postoje forme reljefa koje su očigledno vulkanskog porijekla: tokovi lave, male kupole do 3 km prečnika, te velike vulkanske kupe prečnika i po vise stotina km. Zatim postoje korone (formacije slične kraterima) i formacije koje po izgledu podsjećaju na paučinu. Inače 20 % Venerine površine čine nizije. To su oblasti koje leže ispod prosječnog nivoa planete. Oko 70 % je na nivou prosječnog prečnika, a 10 % čine visoravni, dakle dijelovi tla iznad prosječne visine.


Suncev Sistem

Venera ima gustu atmosferu, ispunjenu blještavim slojem oblaka. Atmosfera se sastoji uglavnom od ugljik-dioksida (90 %), kiseonika i vodene pare (1,5 %), te azota (oko 7 %). Atmosferski pritisak koji vlada na Veneri jednak je pritiscima koji vladaju u našim okeanima na dubinama od oko hiljadu metara. Temperaturne razlike su minimalne na Veneri, što je rezultat staklene bašte koja je opet posljedica visokog procenta ugljik-dioksida u atmosferi. Atmosfera se prostire do visine od oko 400 km. Pošto Venerina putanja leži unutar Zemljine orbite oko Sunca, za nas je Venera uvijek blizu Sunca. Od Sunca se udaljava najviše 47o , zato Veneru vidimo naveče na zapadu i ujutru na istoku. Zatim, ovaj položaj unutrašnje planete omogućava nam da vidimo promjene mijena Venere kao i kod Mjeseca. Za posmatranje te pojave potreban je mali teleskop. Vrlo rijetko se može pratiti prolaz Venere ispred Sunca. Zadnji put je to bilo moguće 6.oktobra 1882.god. a novi prijelaz će biti tek 8.juna 2004.god. Period rotacije Venere je 243,16 dana. Srednja orbitalna brzina je 35,02 km/s. Nagib ose je 188o , dok mu je prečnik 12 104 km. 2.2.3. Zemlja 2.2.3.1. Osnovni podaci

Prosječna udaljenost Zemlje od Sunca iznosi 149,6 miliona kilometara. Staza nije jako izdužena (e = 0,017). Siderički period revolucije jednak je 365,2564 dana. Zemlja je malo spljoštena i ekvatorski se prečnik od 12 756 km razlikuje od polarnog koji iznosi 12 712 km. Oko ose okrene se za 23 sata 56 minuta i 4 sekunde (siderički period rotacije). Ekvator je prema ekliptici priklonjen za 23o i 27’. Zemlja ima karakterističnu topografiju (71 % kore prekriveno je vodom), ima atmosferu s dušikom i kisikom te biosferu. Jedini planet koji ma okeane, atmosferu s mnogo kisika i živu


Suncev Sistem

geološku aktivnost. Promatrano iz daljine, Zemlja je modrikasti planet. Masa Zemlje iznosi 5,974 x 1024, a prosječna gustoća globusa je 5,52 g/cm3. Zemlju prati jedan prirodni satelit (Mjesec). 2.2.3.2. Fizička svojstva Zemlja se dijeli na atmosferu, hidrosferu i osnovno tijelo. Atmosfera je zgrađena od 77 % dušika, 21 % kisika, 1 % vodene pare i primjesa, među kojima najviše ima internih plinova, posebno argona. Ugljik dioksida ima 0,03 %. Troposfera je područje u kojem se odvijaju vremenske promjene, javljaju oblaci i oborine. Vrh troposfere, tropopauza,

nalazio se na 11 – 17 km nadmorske visine, ovisno o geografskoj širini i godišnjem dobu (viša je u ekvatorskim krajevima i ljeti). Najvišu temperaturu u pravilu imaju slojevi zraka neposredno uz tlo, pa temperatura s visinom opada. Razlog tome je što Sunčeva svjetlost izravno zagrijava tlo, pa se toplina prenosi od tla ka atmosferi. Niži slojevi s nižom temperaturom imaju smanjenu gustoću. Oblaci se javljaju kada se vodena para pri naglom hlađenju kondenzuje na česticama praha i ledenim jezgrama. Oblaci znaju pokriti veliki dio Zemlje. Zbog njih i zbog relativno guste atmosfere,

ispunjena ja aerosolima. Zemlja reflektuje znatan dio Sunčeve svjetlosti, pa joj se albedo mijenja od 1/3 do 2/5. Rijetki oblaci se javljaju na visini od 20 – 30 km (sedefasti oblaci) i na visini od 75 – 90 km (noćni svijetleći oblaci). Toplotno stanje atmosfere uvjetovano je Sunčevim zračenjem. Zagrijavanje i hlađenje zračnih masa dovodi do njihovog kretanja. Na raznim geografskim širinama tlo prima nejednaku Sunčevu toplotu. Zračne mase podižu se u ekvatorskom području, prenose vlagu, putuju prema polovima i vraćaju se ohlađene i na manjoj visini. Stratosfera se nastavlja na troposferu i prostire se do 50 km visoko. Sadrži sloj ozona koji upija ultraljubičasto zračenje Sunca, zato temperatura neprestano raste s visinom. Ozon se pojavi u poslijednjoj milijardi godina pa je kao brana štiti od štetnih zračenja i omogućava razvoj života na kopnu. Iznad stratosfere prostire se mezosfera. Temperatura ovdje opada do –90oC. U termosferi temperatura raste i dostiže od 1000 – 2000 K, ovisno o dobu dana, godini i Sunčevoj aktivnosti. Tu se nalaze i jonski slojevi (jonosfera). Uglavnom postoje tri sloja: D, E i F. Broj jona dostiže 106/cm3. Reljef Zemlje vrlo je složen, nastao je kao rezultat tektonskih gibanja (gibanja kore i unutrašnjosti Zemlje), vulkanizma, erozije i sedimentacije. Osnovni tektonski procesi u Zemljinoj kori je gibanje okeanskih i kontinentalnih ploča, s brzinom 1–10 cm/god. Pojedini blokovi kreću se i unutar kontinenta (vertikalno I horizontalno).Zemlja je imala vrlo buran geološki razvoj. Kora je izgrađena od magnetskih, sedimentalnih i metamorfnih stijena. Magnetske stijene su neposredna posljedica vulkanskih aktivnosti. Sedimenti nastaju taloženjem tvari razmrvljene mehaničkom


Suncev Sistem

erozijom – uz pomoć vode i vjetra, te hemijskom reakcijom i biogenom. Hemijske reakcije između vode, plinova i stijena i uz učešće organizama dovode do stvaranja rastopina i potom do sedimenata. Sedimentni slojevi daju karakteristiku cijeloj Zemlji. Metamorfne stijene mogu biti magnetske i sedimentne, koje su prošle kroz naknadnu obradu i preobrazbu uz povišen pritisak i temperature. Zemljina kora je veoma tanka, od 5 - 70 km, a debljina joj ovisi o položaju. Kora kopna je deblja i sastoji se od granitnih stijena, dok je pod morima kora tanja i bazaltna. Granica između kore i plašta poznata je kao Mohorovčićev diskontinuitet, prema našem geofizičaru A. Mohorovčiću koji ju je otkrio 1909.god. na temelju širenja potresnih valova. I plašt i

jezgra dijele se u slojeve. Gornji plašt je stjenovit, srednji plašt je plastičan, vanjska jezgra je tekuća (i u njoj postoji konvekcija), dok je unutrašnja jezgra čvrsta. U smjeru središta raste pritisak, temperatura i gustoća. Gustoća kore je u prosjeku 2,7 g/cm3, a gustoća Zemlje je u prosjeku 5,52 g/cm3. Pritisak u centru veći je 3-4 miliona bara dok se temperatura kreće oko 3000 – 4000 km. Smatra se da je jezgro sastavljeno od željeza i nikla a plašt od silikantnih minerala. Žitko, pokretno i metalno

središte izvor je magnetnog polja. Magnetna indukcija na površini u području magnetnih polova iznosi 0,63 x 10-4 T, a na geomagnetnom ekvatoru je dva puta manja. Južni magnetni pol danas je na sjevernoj polulopti, a magnetna osa nagnuta je 11o prema osi rotacije. Paleomagnetska mjerenja pokazuju da je smjer magnetnog polja izmjenjen nekoliko puta u milion godina. Magnetno polje nastavlja se u Zemljinoj okolini i posebnog je oblika zato što sa Sunca struje elektronske čestice. To se područje naziva magnetosferom. 2.2.4 Mars

Za Mars se zna od pamtivijeka. Svojom crvenkastom bojom i jakim sjajem privlačio je pažnju od praistorijskih civilizacija. Star je koliko i ostale planete Sunčevog sistema – oko 4,5 milijarde godina. U tom razdoblju prošao je četiri faze evolucije (1.formiranje planete, 2.odvajanje jezgra i formiranje kore, 3.zagrijavanje unutar planete i 4.hlađjenje i stezanje).


Suncev Sistem

Mars je četvrta planeta Sunčevog sistema, ona je mala planeta i njen prečnik iznosi 6 794 km. Gledano iz daljine Mars izgleda kao savršena bilijarska kugla, međutim precizna mjerenja su pokazala da je ta kugla na polovima malo spljoštena, pa je njen ekvatorski prečnik 44 km veći od polarnog. Geometrijski centar marsa pomjeren je za 2,5 km ka jugu u odnosu na centar mase. Srednja gustina mase je svega 3,93 g/cm3. Jasno je da tijelo male srednje gustine i zapremine ima i malu masu. Masa Marsa je skoro 10 puta manja od mase Zemlje. Shodno tome i gravitacija mase je manja od gravitacije Zemlje (3 puta). Mars se oko svoje ose okrene za 24,62 sati i to je, dakle, 1 Marsov dan. Marsov dan se inače zove sol. Ovaj dan je jedva nešto duži od Zemaljskog dana, dok je Marsova godina skoro duplo duža (668 sola) jer je i put koji Mars treba da obiđe oko Sunca duži. Marsova kugla je naklonjena na jednu stranu u odnosu na ravan orbite (to je slučaj i sa ostalim planetama). Zbog ovog naklona (koji kod Marsa iznosi 24,935o) na planeti postoje različita godišnja doba. Zbog relativno velikog ekscentriciteta orbite godišnja doba na Marsu su sasvim nejednakih dužina. Tako npr. na sjevernoj polulopti proljeće traje 194, a jesen tek 142 Marsova dana. Na jugu opet proljeće traje 142 dana itd. Južna ljeta su kratka i topla a sjeverna duga i hladna. Osa rotacije Marsa usmjerena je ka maloj zvjezdi SAO3385, ona je Marsova sjevernjača i da je malo sjajnija Marsovci bi je koristili za orjentaciju. Ali pod uticajem ostalih tijela u Sunčevom sistemu Marsova osa rotacije ne miruje, već pravi krug po nebu, pa se tako mijenja i Marsova sjevernjača. Taj krug osa napravi za 97 hiljada godina.

U poređenju sa Zemljom Mars ima vrlo tanku atmosferu. Ona čini tek stoti dio vazdušnog omotača naše planete. Sastavljena je uglavnom od ugljik-dioksida (preko 95%) i ostalih gasova: azota, argona, kisika…(tek 5 %). Mada je Marsova atmosfera ovako tanka po njoj ipak krstare oblaci. Na velikim visinama formiraju se dugi i tanki oblaci, sastavljeni od vodenog leda i to su tzv. bijeli oblaci. Vode u atmosferi Marsa ima zapravo veoma malo, svega nekoliko

molekula na 10 hiljada drugih molekula. Zbog niske temperature i niskog atmosferskog pritiska voda može da postoji jedino u vidu leda ili pare. Žuti oblaci nastaju kao poslijedica snažnih pješčanih oluja koje bacaju prašinu u atmosferu na visinu od oko preko 10 km. Atmosferski pritisak na Marsu je oko 100 puta manji nego na Zemlji. Zbog velikih visinskih razlika Marsovog reljefa i ovaj pritisak ima velike oscilacije. Mars je hladna planeta. Temperature koje vladaju na Marsu su niže nego što bi se očekivalo na tom rastojanju od Sunca. Najniže temperature se javljaju zimi na


Suncev Sistem

polovima: 144 K (-133oC), a najviše na dnevnoj strani u vrijeme ljeta: 300 K (27oC). Prosječna temperatura iznosi 218 K (-55oC). Velike razlike u temperaturi na jednom mjestu u toku godine (30oC) posljedica je izdužene Marsove putanje. Mars je poznat po vjetrovima i pješčanim olujama koje uglavnom počinju u južnoj hemisferi I to u vrijeme proljeća i ljeta. Tada se velike količine prašine podignu u atmosferu. Oko ekvinocija, ravnodnevnice, vjetrovi su znatno blaži. U jesen i zimu u blizini polarnih kapa pa ka istoku vjetrovi pušu brzinom i preko 100 m/s. Dok prosječno oni pušu oko 2 m/s.

Unutrašnjost Marsa je malo poznata. Ali se pretpostavlja da je građena od čvrstog materijala, ali relativnom male gustoće (3,75 g/cm3) što svjedoči o prilično malom metalnom jezgrzu. Poluprečnik jezgra je oko 1700 km a gustina je između 5 i 8 g/cm3. Srednja gustina plašta je između 3,33 i 3,58 g/cm3. Ovaj plašt građen je od silikatnog materijala. Kako je kora na Marsu u stanju da podnese ogromne formacije pretpostavlja se da je deblja od kore Zemlje i to 5 do 6 puta, što znači da je debela oko 200 km. Hemijska priroda Marsovog tla je različita od stijena Zemlje i Mjeseca. Ona je slična glini ili ilovači. Pronađeni su prirodni radioaktivni izotopi slični onima koji su nađeni na terestritskom tlu. U površinskom materijalu su

nađene izvjesne količine gvožđa, silikona, kalcija, aluminija i titana. Geometrijski centar Marsa je pomjeren za 2,5 km ka jugu u odnosu na centar mase. Mars se oko Sunca kreće po eliptičnoj putanji (e = 0,0934), pa odstojanje Marsa od Sunca prilično varira: od 206,6 miliona kilometara (kada je Mars u perihelu) do 249,2 miliona kilometara (u afelu). Put oko Sunca Mars pređe za nekih 687 naših, Zemaljskih dana. Svakih 26 mjeseci Sunce, Zemlja i Mars se poravnaju. Mars je tada cijele noći na našem nebu i to je dobra prilika za posmatranje. Od Zemlje je najudaljeniji kada ode sa druge strane Sunca i onda nas od njega dijeli skoro 400 miliona kilometara..Mars ima dva prirodna satelita.


Suncev Sistem

2.2.5. Jupiter

Jupiter je planeta koja sa pravom nosi ime kralja svih Bogova. Ne samo da je najveća planeta već svojom masom skoro 2,5 puta nadmašuje masu svih ostalih planeta zajedno. Mnogi je nazivaju “promašenom zvjezdom” jer su zastupljeni isti elementi i u istom odnosu kao i u zvjezdama (90 % vodonika i 10 % helija) ali nikada nije dostigao dovoljnu temperaturu koja bi pokrenula termonuklearne reakcije. Jupiter je skoro u cjelini tečno tijelo osim malog, gvozdeno silikantnog jezgra u centru, u kome temperatura dostiže 30 000 K. Iznad ovog jezgra nalazi se sloj tečnog vodonika debljine 70 hiljada km, koji zauzima gotovo cijlu zapreminu planete. Međutim

pritisak u jupiterovoj unutrašnjosti, koji je 100 miliona puta veći od pritiska u Zemljinoj atmosferi, pretvara ga u potpuno nesvakidašnji oblik – metalni vodonik u tečnom stanju. Stalno mješanje Jupiterovog jezgra proizvodi jake struje, a one stvaraju magnetno polje 10 puta jače od Zemljinog. Dalje, prema površini vodonik gubi metalna svojstva ali ostaje u tečnom stanju. Još dalje gustina vodonika opada, da bi se konačno stopila s atmosferom, tako da Jupiter nema čvrstu površinu. Debljina atmosfere je oko hiljadu kilometara. Gornji sloj oblaka sastoji se od kristalića amonijaka, srednji od amonijum bisulfata i donji od kristalaca vode. Jupiter je planeta sa najbržom rotacijom u Sunčevom sistemu. Jednom oko svoje ose se obrne za svega 9,84 sata i to brzinom koja iznosi 45 km/h, što je gotovo ista brzina kojom se kreće oko Sunca.. Usljed ove brze rotacije i snažnih vjetrova temperatura u atmosferi između noćne i dnevne strane je veoma ujednačena (Oko –150oC). Kružeći na srednjem raastojanju od 778 milion kilometara, Jupiter napravi pun krug oko Sunca za 11,86 godina. U ovaj gasoviti džin, sa prečnikom od 142 900 km, moglo bi se smjestiti ravno 1323 Zemaljskih kugli, a njegovoj masi odgovara 318 Zemaljskih masa. Jedan od senzacionalnih rezultata predstavlja otkriće prstena oko ove planete. Jupiterov prsten je debeo manje od 1 kilometra a širok 6 hiljada kilometara i nalazi se na 128 hiljada kilometara od centra planete unutar orbite satelita Amaltee. Sastavljen je od veoma tamnih čestica. Njegov sjaj je više od 10 hiljada puta manji od sjaja Saturnovih prstenova pa ga je veoma teško posmatrati sa Zemlje. Dimenzije čestica koje čine prsten kreću se od nekoliko mikrona do nekoliko metara I one naprave krug oko Jupitera za oko 7 sati. Prsten oko planete donedavno smatran za izuzetnu pojavu, a danas, kod planeta Jupiterovog tipa predstavlja pravilo. Od prolaska “Vojadžera” bilo je poznato 16 Jupiterovih satelita. Oni se mogu svrstati u 4 grupe. Najbliži Jupiteru su


Suncev Sistem

4 mala satelita (Teba, Metis, Amaltea i Adrastea), a zatim slijedi veliki Galilejevi sateliti: Io, Evropa, Ganimed i Kalisto. Treću grupu čine mali sateliti koji kruže oko Jupitera na razdaljini između 11 – 12 miliona kilometara i to: Leda, Himalija, Lisita i Elara. Najdalju grupu čine: Ananka, Karma, Pasifa i Sinopa, koje kruže retrogradnim orbitama. Nešto kasnije su pronađena još dva, a nedavno je otkriveno da oko Jupitera kruži još deset svijetova. 2.2.6. Saturn

Saturn, šesta po redu planeta od Sunca, okružuje sistem prstenova koji ga čine najljepšom planetom Sunčevog sistem. Vijekovim je ova planeta označavala granicu Sunčevog sistema i mada su je ljudi od davnina gledali kako se kreće među zvijezdama, u svojoj ljepoti se prestavlja tek kada se u 17. vijeku čovjekovo oko naoružalo teleskopom. Za Saturn se može reći, kao i za Jupiter, da je “promašena zvijezda”. Kao i Jupiter, ova planeta je gotovo potpouno tečno tijelo. U centru planete nalazi se malo kameno jezgro prečnika 20 hiljada km, okruženo slojem leda debljine 5 hiljada km. Sve ovo nalazi se u okeanu vodonika sa nešto helija, čija dubina ide i do 35 hiljada km na ekvatoru. Srednja gustina planete je 704 kg/m3, što je znatno lakše od vode, tako da bi planeta potopljena u dovoljno prostrani bazen plivala na površini. Zbog toga, iako je Saturn 815 puta veći od Zemlje, teži je samo 95 puta. Planeta je udaljena od Sunca 1,4

milijarde km, odnosno 9,5 puta više nego Zemlja i prima samo 1% Sunčeve energije koju prima naša planeta. Ipak Saturn kao i Jupiter zrači energiju i to 2,8 puta više nego što primi od Sunca. Ova planeta je znatno spljoštena. Prečnik na polovima iznosi 108 hiljada km, a na ekvatoru 119,3 km, što se objašnjava djelovanjem snažne centralne sile, pošto se Saturn okrene oko svoje ose za 10 sati i 14 minuta. Uslijed ovakve brze rotacije, u ekvatorijalnim predjelima Saturna duvaju stalni vjetrovi u pravcu obrtanja planete, koje dostižu brzine i do 1800 km/h. To opet uzrokuje veoma malu temperaturnu razliku. Prosječna temperatura u Saturnovoj atmosferi iznosi 180oC i razlika između dnevne i noćne strane je svega nekoliko stepeni.Atmosfera Saturna je mnogo složenija od Jupiterove to se može vidjeti po tome što ima 5-6 više “pruga” sa slojevima promjene visine. Vidljivi sloj ovih oblaka Saturna


Suncev Sistem

prestavljaju oblaci kristalića amonijaka pomješanih sa kapljicama metana, kojima živopisne boje daju ugljikovodici, sumpor i fosfor. Duboko u unutrašnjosti planete nalazi se sloj vodonika (doveden u tako stanje ogromnim pritiscima). Ovaj sloj stvara magnetno polje planete, koje je hiljadu puta jače od Zemljinog, a 20 puta jače od Jupiterovog. Ose magnetnih polja ostalih planeta su nagnute u odnosu na osu rotacije planete, dok se kod Saturna ove dvije ose poklapaju.Do novembra 1980.godine Saturnovu porodicu činilo je 10 tačkica jedva vidljivih pomoću teleskopa. Međutim,1665 godine, Hajgens je posmatrajući Saturn otkrio njegov najveći satelit, Titan, a kasnije je otkrio i : Japeta, Reu, Tetis, Dionu, Mimasa, Ecelada, Bond Hileriona, Pikering Febe i Dolfus Janusa. Danas, znamo da najmanje 30 svijetova kruži oko Saturna. Najveći od njih je Titan. Još mnogo ostaje da se otkrije o ovom prstenastom svijetu i njegovim satelitima. Prvi slijedeći korak na tom putu načiniće kosmički brod “Kasini” koji već hita ka Saturnu i stićiće u njegovu blizinu 2004 godine. Ova mislija, u čiji sastav ulazi i sonada “Hajgens”, koja će biti spuštena u Titanovu atmosferu, donijeće odgovore na mnoga pitanja o ovom fantastičnom svijetu i njegovim prstenovima. 2.2.7. Uran

Sve do 13.3.1781. godine Sunčev sistem je bio velik koliko i razdaljina Saturn Sunce, jer Saturn je važio za najdalju planetu. Međutim 13.3.1781. godine Sunčev sistem je postao dva puta veći bar u čovjekovoj svijesti. Tog dana je Viljem Hersel, do tada amater, posmatrao zvijezde i među brojnim poznatim zvijezdama ugledao jedan objekat u obliku diska. U svoju bilježnicu zapisao je to kao “komet ili neka magličasta zvijezda”. Da bi, nekoliko mjeseci ksanije Andres Leksel ustanovio da se zapravo radi o novoj planeti.

Polazeći od Sunca Uran je sedma po redu planeta. Po veličini svog prečnika ona je najveća planeta, vaća je i od Neptuna, iako ima manju masu od njega. Uran je džinovska planeta okružena izuzetno gustom atmosferom.Uran je tek toliko sjajan da se jedva opazi golim okom. Njagov prečnik na ekvatoru je 51118 km, dok je na polovima manji zbog rotacije ove planete (period njegove rotacije je 17h i 14 min). Vrijeme za koje ova planeta obiđe jedan krug oko Sunca iznosi 84,01 godina. Njegovi prstenovi su senzacionalno otkriće, oni u svom sadržaju iamju “kamenje” od po nekoliko metara, ali i sitnu, finu prašinu. Za sada je poznato da postoji 11 prstenova, i svi su tamni, a najsvijetliji od njih je Epsilon.

Uran ima 20 poznatih satelita i još


Suncev Sistem

jedan novootkriveni koji nije dobio ni ime. Gotovo svi sateliti su obili imena iz

Šekspirovih djela, za razliku od planeta koje su dobile imena iz Grčke i Ruske mitologije. Svi Uranovi sateliti se dijele na 11 malih, tamnih i 5 velikih, za koje se još ranije znalo i koji su veoma udaljeni od Urana. Svi oni imaju skoro pravilne kružene putanje oko ekvatora Urana, dok samo četiri imaju više eliptične putanje (oni najudaljeniji). Najpoznatiji od njih su: Ariel, Miranda, Oberan, Titania, Umbriel, Kaliman, Belinda, Rozalinda, Ofelija, . . . . 2.2.8 Neptun

1846. godine otkriven je kao nova planeta i postavljen kao nova granica Sunčevog sistema, iako se o tome govorkalo i 1841., ali nije bilo dokazano. Neptun je zeleno-plava planeta, nazvana po Bogu mora starih Rimljana. On pripada grupi džinovskih planeta i po građi sličan je Uranu. Ima kameno jezro prečnika 16 hiljada kilometara koje je okruženo slojem leda debljine 8 hiljada kilometara, a sve to potopljeno je u okean molekularnog vodonika. Slično Jupiteru i Saturnu, i Neptun ima “Veliku tamnu mrlju”, uragan veličine Zemlje. Zapremina planete je 58 puta veća od Zemljine, dok je masa samo 17,3 puta veća, s obzirom da je srednja


Suncev Sistem

gustina planete samo 1670 kg/m3 .Trenutno usvojena vrijednost prečnika na ekvatoru je 48,6 hiljada kilometara.Prosječna temperatura Neptuna je –213oC, to je samo 2 stepena manje od one na Uranu , iako bi to trebalo biti za 12 stepeni. Očigledno je da Neptun ima unutrašnji izvor toplote, koji daje isto toliko energije koliko dolazi i od Sunca. Neptunov dan traje 15 sati i 48 minuta. Neptun se nalazi na oko 30 puta većem rastojanju od Sunca nego Zemlja, a njegova godina traje 164,8 naših.Augusta 1989. godine “Vojadžer 2” otkrio je da Neptun okružuju četiri prstena, otkrivena su i tri lučne formacije i 6 novih satelita (a do tada su bikla poznata samo dva i to Triton i Neredina). A novi sateliti su dobili imena Protela, Larisa, Galatea, Despina, Talasa i Najada. Najveći Neptunov satelit je Triton, otkrio ga je englez Viljem Lasel, samo 18 dana poslije otkrića Neptuna. Ovaj satelit čiji je prečnik 4,4 hiljade kilometara, veći je od Mjeseca. Od svog otkrića pa sve do 1930. godine, kada je otkriven Pluton, Neptun je obilježavao granicu Sunčevog sistema. Od tada je najudaljenija planeta od Sunca Pluton. Međutim, između januara 1979. i marta 1999. godine, zahvaljujući karakteristikama Plutonove orbite, Neptun je privremeno opet bio poslijednja planeta. 2.2.9. Pluton

Zvanično Pluton je najdalja, najmanja i zadnje otkrivena planeta Sunčevog sistem. Pluton još nije viđen izbliza jer nijedna letilica nije bila toliko daleko od Zemlje. Zbog toga se o Plutonu zna malo, a ono što je poznato samo otvara nova, teška pitanja. Pluton je najmisterioznija planeta Sunčevog sistema. Ako računamo od Sunca, Pluton je deveta, ali ponekad i osma, po redu planeta. Nagib njegove orbite prema ekliptici je “nenormalno” velik, a nagib ose rotacije neobičan. Najčešće pitanje koje se o Plutonu postavlja jeste “Da li je on uopšte planeta?”!?!?!

Od Sunca je prosječno udaljen 5 913 520 hiljada kilometara. Ali Plutonova orbita ima naglašeno velik ekscentricitet (e = 0,2444), tako da je razlika između Plutonovog afela i perihela velika (skoro 3 milijarde kilometara). Zbog toga se i dešava da na svom putu povremeno priđe Suncu toliko blizu da je bliži od Neptuna i tada poslije osma planeta


Suncev Sistem

po redu. Međutim, zbog njegovog velikog nagiba prema ekliptici, koji je znatno veći od ostalih planeta, zapravo ne postoji nikakva šansa da se Pluton sudari sa Neptunom. Plutan zalazi u Neptunovu orbitu čak 56 miliona kilometara. Ipak razdaljina između ove dvije planete nikad nije manja od 384 miliona kilometara. Zbog ogromne udaljenosti čak ni svemirski teleskop nije u stanju da uoči na Plutonu jasne detalje. On rotira suprotno od većine ostalih planeta Sunčevog sistema (i Uran ima rotaciju u istom smjeru kao i Pluton).Dužina Plutonovog dana izmjerena 1954.godine iznosi -153,29 (broj je negativan zbog suprotne rotacije od uobičajene). Površinska temperatura koja vlada na ovoj planeti nije sa sigurnošću utvrđena, ali ona mora da se kreće imeđu 35 i 45K (-228 do -238oC). Po nekim pretpostavkama slaba Plutonova atmosfera obezbjeđuje prostiranje površinske toplotr na šire regione.

Na nejasnim snimcima Plutona uočavaju se izrazite svijetle i tamne površine. Svijetla područija su izgleda površine pokrivene zamrznutim azotom uz primjese metana, etana i ugljik-dioksida. Sastav tamnih područija nije jasan ali se

pretpostavlja da se radi organskim molekulama ili pak da je sve rezultat fotohemijske reakcije površine na kosmičko zračenje.

Unutrašnja struktura, takođe nije poznata, ali prema gustini ove planete izvodi se zaključak da se ona razlikuje od jovijanskih planeta. Vjerovatno je građena od 70% stijena i 30% vodenog leda. 2.3. Sateliti Sateliti su tijela koja kruže oko drugih nebeskih tijela, koja su veća od njih. Postoje dvije vrste sateita vještački (koje je izgradio čovjek) i prirodni sateliti. 2.3.1. Zemljin satelit – Mjesec


Suncev Sistem

Zemljin pratilac, Mjesec je svemirsko tijelo najbliže Zemlji. Upotrijebivši teleskop, Galilej je ustanovio da na Mjesecu postoji reljef i da je Mjesec jednako stavaran kao i Zemlja. Poluprčnik mu je 1738 kilometara, mase 7,35 10 kg, dok je prosječna gustoća 3,34 gustoće vode odnosono 3340 kg/m. Temperatura površine se kreće od 130oC danju do -170oC noću. Mjesec je jedino svemirsko tijelo na koje su ljudi zakoračili.

Iako mi na Zemlji vidimo uvijek jednu stranu Mjeseca, sva se Mjesečeva površina izlaže Sunčevim zrakama. Mjesec se prema Suncu okrene za vrijeme od 29,5 dana. Fizička priroda mnogo je jednostavnija od Zemljine. Mjesec nema atmosferu ni tekuću vodu. Unutrašnjost Mjeseca mnogo je jednoličnija od Zemljine. Nema tako visokih pritisaka ni tempetatura koje vladaju u središtu Zemlje. Površina Mjeseca veoma je razrijeđena. Osnovna podjela je na svijetlija kopna i tamnija mora. Ne samo da između njih postoji razlika u održavanju svijtlosti, već su u morima ravnice, za 1-2 kilometra niže od srednje razine kopna, a i geološki sastav im je drugačiji. Na kopnima ima mnogo više kratetra nego što ih ima u morima. Na vidljivoj polulopti mora zauzimaju više od 30% površine, na obratnoj strani zauzimaju svega nekoliko postotaka. Mora nisu jednako raspoređena po globusu. Osim najvećeg morskog prostranstva, Okeana Oluja, koji je velik gotovo kao sredozemno more je more Kiša, s prečnikom večim od

hiljadu kilometara. Obrubljeno je valom planina ,među kojima su masivi nazvani po Zemljinim gorskim lancima Alpe, Kavkaz, Apenini i Karpati. More Nektara (700km) ograđeno je Pirinejima. Na zapadnom rubu jasno se ističe more Kriza (500km)Prstenastim reljefnim oblicima u području kontinenta opći je, zajednički naziv krater. Najveći krateri, kojima prečnik dostiže do 300km, ustvari su kružne ravnice, obrubljene prstenom planina visokim nekoliko kilometara.

Najrasprostranjenije stijene su bazalt i anortozit s gabrom. To su magmatske stijene. Bazalt ispunjava Mjesečeva mora. Anortozit i gabro su


Suncev Sistem

svijetliji i formiraju Mjesečeva kopna. Neposredna površina Mjeseca

vrlo je rastresita i šupljikava. Tlo je sastavljeno od sitne prašine, od čestica, nastalih taljenjem mnogobrojnih zrnaca od sljepljenih nehomogenih čestica. To je regolit. Dojmi se sivo i vrlo slabo odbija svijetlost, što je rezultat udara meteora i mikrometeora u uvjetima visokog vakuma i struje čestica Sunčevog vjetra.Magnetno polje Mjeseca veoma je slab, deset hiljada puta slabije nego na Zemlji, a na površini ne pokazuje određen sjeverni i južni pol, što znači da nije dipolno polje.Mjesečeva kora ima širinu od 65 do 100 kilometara. Ispod kore smješten je kratki plašt, koji se spušta do dubine od 800 do 900 kilometara. O eventualnom jezgru zna se najmanje. Možda se ovdje nalazi malo zgušćenje željeza i sulfida. Temperatura može premašiti 1000-1200oC. Centar mase ne nalazi se u centru kugle, već je za 2 kilometra pomaknut u smijeru Zemlje. 2.3.2. Ostali sateliti Do danas su osim Mjeseca, koji je jedini prirodni satelit Zemlje, poznata dva Marsova Fobos (strah) i Deimos (užas), šesnaest Jupiterovih, osamnaest Saturnovih, petnaest Uranovih, osam Neptunovih i Plutonov

mjesec Haron, koji sa svojim planetom čini dvojni sistem, mnogo povezaniji nego sistem Zemlja – Mjesec.

Jupiterovi sateliti Io i Ganymede


Suncev Sistem

2.4.Komete Komete se sastoje od glave ili kome, koja okružuje malo usijano jezgro i repa sastavljenog od kamenja, zrnaca leda, prašine,…, dugog i po nekoliko hiljada kilometara.

Astronomi vole da kažu da je kometa prljava grudva koja krstari Sunčevim sistemom. Grudva je velika svega nekoliko

kilometara u prečniku, a sačinjena je od vodenog leda, nešto ugljik-dioksida, metana i amonijaka, te od prašine i stjenovith čestica. Kad se približi Suncu, pod uticajem Sunčevog zračenja grudva, ili stručnije rečeno nukleus, djelimično isparava stvarajući komu, blještavu sferu gasa. Koma može da ima i milion kilometara u prečniku. Pod uticajem Sunčevog zračenja prašina i gas u mlazu napuštaju komu i formiraju jedan ili više repova. Postoje dva osnovna tipa repova. Jedan čine čestice prašine i on je žućkaste boje jer reflektuje svijetlost Sunca. Dužina prašinastih repova se mjeri desetinama miliona kilometara. Drugi tip je građen od jonizovanih atoma, zrači plavičastu svijetlost i duži je od prašinastih repova, dostiže i 100 miliona kilometara. Postoje indicije i o trećoj vrsti repova koji su građeni od neutralnih atoma natrija.

Pri svakom prolazu pored Sunca komete putem svojih repova gube dio svog materijala (Sunčevo zračenje ih naprosto oduva). Međutim, repovi komete su toliko razrijeđeni da svega jedan petstoti dio mase nukleusa ode u prostor. Vremenom komete se ipak “troše” i raspadaju pa siju iza sebe svoje ostatke. Od većih čestica prašine nastaju meteorske struje.

U poređenju sa planetnim putanjamakoje su gotovo kružne orbite kometa su veoma

izdužene, tj. ekscentricitet njihovih putanja je


Suncev Sistem

velik. Ali i među njima ima razlike. Neke komete obiđu svoju putanju u relativno kratkom periodu- jednom ili više puta u 200 godina. Po kosmičkim mjerilima one se u kratkim intervalima pojavljuju na našem nebu, pa ih zovemo kratkoperiodičnim kometama. U odnosu na ravan ekliptike njihove orbite imaju nagib do 30o. Drugu vrstu čine dugoperiodične komete. Njihove putanje su toliko izdužene da kometi treba i više hiljada godina da ih obiđe. Ove putanje zauzimaju različite nagibe prema ravni ekliptike. Pored ovih periodičnih kometa postoje I neperiodične komete, koje za razliku od periodičnih koje imaju eliptične putanje, imaju parabolične i hiperbolične putanje. Najpoznatija kometa bila je Halejeva (sa periodom obilaska od 76 godina) koja se raspala 1986. godine. 2.5. Asteroidi, Meteori i Meteoriti Asteroidi su mala stijenovita tijela, prečnik do hiljadu kilometara (najmanje veličine su zrnca prašine). Zovu se još i planetoidi ili male planete. Uglavnom su nepravilnog oblika poput kamenja koja se nalaze u prirodi, do samo veliki asteroidi imaju sferni oblik. Njihov najveći broj kruži oko Sunca u prostoru između Marsa i Jupitera. Asteroidi su ostaci materije od koje je stvoren čitav Sunčev sistem. Broj identifikovanih asteroida je teško pratiti, pošto se stalno otkrivaju novi. Novi asteroid dobija broj i ime, ali prije nego što se to uradi potrebno je da se utvrde njegovi orbitalni elemnti, kako se

asteroid ne bi izgubio (što se dešavalo). Ukupna masa svih asteroida je koncentrisana uglavnom u velikim asteroidima. Oko 90% mase asteroidnog pojasa sadržano je u asteroidima sa prečnikom preko 100 kilometara. Asteroidi se jednom obrnu kok svoje ose u periodu od 2,5 sata do 48 dana. Asteroidi koji imaju slične orbitalne elemnte čine porodicu asteroida koja dobije ime po najniže numerisanom članu porodice. Tri najveće porodice su Eos, Koronis i Themis.


Suncev Sistem

Noću je moguće zapaziti zanimljivu pojavu prolaska meteora ili kako se obično naziva, pojava “zvijezde padalice”. “Zvijezde padalice” ustvari prestavljaju nebeske pojave koje se dešavaju u Zemljinoj atmosferi prilikom prolaska parčića kosmičke materije kroz nju. Pojava svijetlog traga se naziva meteor. U bezvazdušnom prostoru tijela određene veličine i sastava, koje se ne mogu vidjeti

optičkim putem jer su isuviše mala i koja kruže oko Sunca nazivaju se meteoridi. Onog trenutka kada, krečući se oko Sunca, Zemlja presječe putanju meteorida on ulazi u Zemljinu atmosferu, sagorijeva i pri tome emituje svijetlost koju mi vidimo, a pojavu nazivamo meteor. Ako je meteoridno tijelo bilo veliko, te ako nije u potpunosti sagorijelo u Zemljinoj atmosferi, ono pada na Zemlju ostavljajući na njoj ožiljak u vidu kratera određene veličine. To je tijelo koje padne na površinu Zemlje naziva se meteorit. Godišnje na našu planetu padne oko 20 hiljada tona meteorskog materijala ali najvećim dijelom u vidu fine prašine, koja se ne vidi golim okom. Brzina meteora varira od 11km/s do 72 km/s, u zavisnosti od njihovog kretanja u odnosu na Zemlju neposredno pred ulazak u njenu atmosferu. Vidljiv trag najvećeg broja meteora koji se lako mogu uočiti na noćnom nebu nastaje negdje na 130 kilometara od površine Zemlje, a trag mu prestaje negdje na 70 kilometara.

meteoriti Komete prilikom prolaza kroz Sunčev sistem ostave dio svog materijala koji se kasnije grupiše u meteorske rojeve (zgusnuti skup meteorskih tijela koja se kreću oko Sunca) ili meteorske potoke (skupina meteora, eliptičnog izgleda koji takođe kruže oko Sunca). Meteore svrstavamo u potoke ili rojeve da bi ih lakše proučavali. Kada Zemlja presječe neki potok ili roj onda se čini, zbog perspektive, kao da svi meteori dolaze iz jedne tačke. Tu tačku nazivamo radijant. Meteori koji ne pripadaju ni jednom roju nazivaju se sporadici, a izuzetno sjajni koji zaparaju nebo uz zaglušavajuću buku nazivaju se bolidi.


Suncev Sistem

Krater nastao padom meteorita na Zemlju

ZAKLJUČAK Živimo u čudesnom svijetu. Stalno težimo ka novim saznanjima, želimo da saznamo kako se stvari oko nas dešavaju, kao i uzroke ih dešavanja. Mislimo da smo napredni u odnosu na naše pretke, da mnogo bolje poznajemo prirodu oko nas. Da li smo u pravu?! Da li je slika svijeta onakva kako je mi danas vidimo. . .Možda neko misli da smo stigli do kraja priče. Da li ova priča uopšte može da ima kraj? Iako djeluje da je sve rečeno, ovo je ustvari samo početak, početak naših novih istraživanja kosmosa. Sve hipoteze o tome kako je nastao Sunčev sisitem, kako se razvijao i o tome kakva je njegova sudbina, možda su samo priče, bajka kao i mnoge druge. Istina je možda mnogo drugačija, toliko drugačija da nam ni u snu ne pada na pamet kako bi ona mogla izgledati. Bez obzira na sva znanja i istraživanja nikada sa sigurnošću ne možemo da tvrdimo da smo došli do kraja. Uvijek postoje neka nova pitanja, neki novi problemi i dileme. Koliko god da naučna dostignuća napreduju uvijek se javlja nešto novo, do tada nepoznato. U svakom razdoblju istorije čovječanstva, ljudi su imali neki svoj pogled na


Suncev Sistem

svijet koji ih je okruživao. Tako i mi svijet oko sebe opisujemo na svoj način, a da li su naša tumačenja tačna ili ne najvjerovatnije nikada nećemo biti u mogućnosti da saznamo.

Četiri vrlo detaljne fotografije prikazane javnosti na novinskoj konferenciji 28. aprila 2002.god. rezultat su snimanja s novom kamerom, koju su na teleskop instalirali američki astronauti za vrijeme martovske misije. Kamera, čije puno ime glasi Advanced Camera for Surveys ili Napredna kamera za promatranje, omogućila je astronomima pogled u dosad nevidljive dijelove svemira.

Iako su galaksije i nebule prikazane na ovim fotografijama uistinu spektakularne, naučnike mnogo više zanimaju astronomski objekti u pozadini fotografija. Ono što na prvi pogled izgleda kao nebrojeno mnogo zvijezda, ustvari su daleke galaksije. Oštrina ovih fotografija omogućit će astronomima da proučavaju i najdalje dijelove svemira.


Suncev Sistem

Poznati fizičar i dobitnik Nobelove nagrade, Alfven, jednom je rekao: “Istorija Sunčevog sistema mora biti ponovo napisana na osnou mjerenja na licu mjesta”, a dok to ne budemo u mogućnosti da uradimo moramo se zadovoljiti samo onim hipotezama koje imamo! Kandidat Jasmina Klempić IVi LITERATURA 1. ”KOSMOS” – Carl Sagan2. ”Osnove geologije i opšta geologija” – prof.dr Predrag Nikolić3. ”Matematička geografija” – dr. Ratimir Gašparović4. ”Dječije sveznanje” – Simona i Žorž Monlai5. ”Geografski list” – Geografsko društvo federacije BiH6. http://www.astronomija.co.yu/suncsist/


Suncev Sistem

7. ENCYCLOPEDIA OF SPACE AND THE UNIVERSE (CD)


STARSHIP'S SOS STUNS SCIENTISTS

STARSHIP'S SOS STUNS SCIENTISTS

In one of the most super secrets in history, a joint Soviet-American scientist team is studying a mysterious radio signal from outer space - a distress call sent from a planet or starship 50,000 yrs. ago. "This is a stunning breakthrough. Our computers have actually translated a major portion of the radio signal," said one U.S. astronomer who discussed the research with a French freelance news service on the condition that he not be identified.

Portions of the amazing message were put together in a reasonably accurate form by the team in April, but have not been published.

"GUIDE US TO FOURTH UNIVERSE. EXPLOSION. WE ARE IN PERIL. WE ARE IN TIME 117.098 IN 12th GALAXY," was the frantic message.

"Very simply, from a mathamatical translation, we can assume this was an ancient spacecraft, or even a planet. It was looking for some kind of beacon, a signal, to guide them out of danger. This whole thing is mind-boggling," said the astronomer.

"My Soviet counterparts have done the majority of computer translation and we have been working night and day to pinpoint the source of the signal."

"Our initial calculations have shown, and we may may be proven very wrong later, that the signal was sent at least 50,000 years ago, and maybe longer."

"My colleagues feel and we must have more conclusive analysis of the message before we publish a report. I disagree. Both our goverments are briefed on our progress constantly. I feel the whole story should be made public now!"

"It is conclusive proof, to me, that mankind is not alone. I only wish that I could go into further detail. There is much more to this story and more of the signal to be translated"

"But I will say this, when this goes public, it will have one of the greatest effects on the human race in history! It could even bring about world peace", said the unidentified astronomer.

Both U.S. and Soviet goverment spokesmen refused to confirm or deny that scientific research into an alien message was taking place.

The Soviet spokesman, however, said that "Our goverment is constantly seeking new information from space, and that it includes scanning for radio signals of any kind. It is not inconceivable that our advanced equiptment could pick up a message of this sort. I am just not at liberty to discuss it any further at this point."

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/sosizsvemira.htm [20.11.2008 12:44:00]

Sovjeti su gledanjem na daljinu špijunirali Američke predsjednike

Sovjeti su gledanjem na daljinu špijunirali Američke predsjednike Istaknuti naučnik, doktor psihologije i filozofije, jedan od autora Velike sovjetske enciklopedije, Alexander Spirkin, bio je prvi direktor tajnog laboratorija za vidovitost u USSR. U svom zadnjem intervjuu za novine Komsomolskaya Pravda, naučnik je prikupio svoje radno iskustvo u tajnom laboratoriju Sovjetske vlade. "Radio sam sa nekoliko stotina gledalaca na daljinu. Ubrzo nakon smrti Josepha Stalina, kada su ljudi napokon postali slobodni od diktature i počeli razgovarati, muzej Polytechnic u Moskvi postao je dom za zainteresovane za telepatiju. Wolf Messing, osoba koja posjeduje istinski dar za gledanje na daljinu i telepatiju, postao je vođa tih sastanaka u muzeju. Poznajem ga od vremena na Univerzitetu. Širom zemlje mogli su se vidjeti njegovi posteri sa natpisom "Čitanje vaših misli sa daljine". Napravio sam dosta izvještaja o ovom fenomenu. Naglasio sam da se oni ne mogu objasniti sa naučne tačke gledišta, posebno sa aspekta marksizma i leninizma. Jednog dana sam bio pozvan u Naučno odjeljenje Centralnog komiteta komunističkog društva. Tražili su da odredim mjesto bioinformacionog laboratorija po kontrolom KGB-a." "Trebao sam za laboratorij unajmiti 200 zaposlenika - gledalaca na daljinu. Svi kandidati morali su odgovoriti na niz tipičnih pitanja i položiti nekoliko testova. Kada smo završili sve testove, počeli smo istraživati ljudske neobične mogućnosti. Istraživali smo polja kristala koja su kotegorizirana kao nešto između živih i neživih objekata. Postalo je jasno da su ti objekti rasli pod djelovanjem vidovnjaka." Jedan od zaposlenika bila je i Fedora Konyukhova, čije tijelo je proizvodilo neobičnu toplotu i posjedovalo moć izlječenja. Ivan Fomin iskoristio je svoju super-osjetljivu energiju da bi istražio razloge raznih nesreća. Boris Shapiro posjedovao je vrlo jaki osjećaj za dijagnozu. Nekada je bio fotograf, ali sada radi kao savjetnik za bogate biznismene. Neki od zaposlenih u tajnom laboratoriju išli su na posebne kurseve za KGB. Jedan od njih je ušao u ured Alexandera Spirkina i predstavio se kao KGB general Makarevich. Naređeno mu je da kontroliše profesorove aktivnosti, jer je postojao veliki interes za strane inteligentne službe, posebno za CIA-u i Pentagon. "Još uvijek ne znam ništa o rezultatima naučnih radova sa gledaocima na daljinu, iako je prošlo mnogo godina", rekao je profesor Spirkin. "i sovjetski vojni zvaničnici su bili zainteresovani u naš rad". "Neki sovjetski gledatelji na daljinu posjetili su SAD kao turisti i informaciju koju su tamo dobili prenijeli kolegama u Moskvi, snagom misli, odnosno telepatijom. KGB se interesovao da li na taj način mogu odrediti lokacije stranih podmornica u okeanu", rekao je Alexander Spirkin."Na kraju sam morao napustiti laboratorij. Mladi naučnik je zauzeo moje mjesto u laboratoriju i sada ne znam ništa o tamošnjim aktivnostima", zaključio je profesor. Prijevod: Adis Bečić – 15.08.2006.Izvor: Pravda.Ru

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/sovjeti_gledanje_na_daljinu.htm [20.11.2008 12:44:01]

Interview sa Dr

Interview sa Dr. Stevenom GreeromCoast-to-Coast (30.07.2006.)

Dr. Steven Greer, direktor projekta "Disclosure" i autor nedavno objavljene knjige "Hidden Truth - Forbidden Knowledge", gostovao je 30.07.2006. u radio-emisiji "Coast To Coast" i tom prilikom potvrdio svoje navode sa nedavno održane konferencije o egzopolitici. Dr. Greer je dobio informaciju od osobe koja radi u SETI-u (Serach For Extraterrestrial Intelligence) u kojoj se govori da je SETI primio ne samo jedan, nego mnogo vanzemaljskih signala. Međutim, na pitanje: "Da li je SETI ulovio inteligentne signale?", SETI je odgovorio: "SETI program nije detektovao vanzemaljski signal. Ako iko otkrije talav signal, onda bi se ta vijest objavila javnosti u skladu sa Deklaraciji o principima i aktivnostima detekcije vanzemaljske inteligencije". Pored ovoga, Dr. Greer je govorio o svjedočenjima koja se tiču misije Apollo.

"Imam informaciju o misiji Apollo. Moj ujak je radio kao inženjer na izgradnji lunarnog modula. Mi znamo već mnogo godina da je, kada smo otišli na Mjesec, zapravo prije ljudske misije, Lunar orbiter fotografisao Mjesec i imamo, ako pogledate web stranicu Disclosure projecta www.disclosureproject.org, svjedoke koji su na tim slikama vidjeli vanzemaljske strukture. Prije nego što smo sletjeli na Mjesec, znali smo da će tamo biti ET struktura i, vjerovatno, ET letjelica u okolini. Kada smo otišli 1969. godine, tamo su se u stvari nalazili NLO-i koji su se vidjeli tokom misije Apollo. Poznajem osobe koje su gledale video-zapis ET letjelice na krateru i oko lunarnog modula za vrijeme njegovog slijetanja. Zasigurno nedostaje video zapis - poznajem ljude koji su to vidjeli. Ono što je prikazano američkoj javnosti nije istinita priča o misiji Apollo."

Steven Greer: "Imamo svjedoka iz Defense Intelligence Agency koji je vidio slike koje je načinio satelit. Ti sateliti nisu usmjereni samo prema Sovjetskom Savezu, nego i prema svemiru..." "...Želio bih da što više osoba izađe sa dokazima. Npr, jedan od naših svjedoka, John Calahan, posjeduje digitalne slike enormno velikog objekta koji se kretao iznad Aljaske i pratio japanski 747 teretni avion. Imamo digitalne ispise, izvještaje pilota i radarske snimke." Voditelj: "Da li mislite da vlada skriva sve ove tajne signale zbog religije, zbog toga što bi to ljudima uništilo vjeru?" Steven Greer: "Mogu vam reći da su mi naučnici iz JPL rekli da su potvrdili, a ovo je još jedna važna priča u mojoj novoj knjizi "Hidden Truth - Forbidden Knowledge", da na Marsu postoje drevne ET strukture." Voditelj: "Koje još motive možete zamisliti za neobjavljivanje ove istine?" Steven Greer: "Kada se to otkrije, proučavanje tehnologije propulzije će otkloniti potrebe za naftom. Dakle, pored religioznih, postoje i motivi vezani za geopolitičku moć i ekonomiju..." "...Razlog zašto sam napisao ovu knjigu su memoari o mojim iskustvima, a započinju u vrijeme kada sam bio veoma mlad, kada sam imao kontakt sa ET letjelicom i ET bićima. To je moja vlastita priča o tome kako je doktor koji se bavi tradicionalnom naukom uključen u ovo pitanje. To je zbog toga što znam da je sve ovo istina i da nije nešto što je izmišljeno. Htio sam napisati odakle dolazim i iskustva koja su me navela na zaključke do kojih sam došao." Ovu radio-emisiju možete skinuti sa adrese: http://www.oxyshare.com/get/917222574503f316cffb8/Dr Steven Greer - SETI Transmissions Confirmed - Coast To Coast - Jul 30 2006 [www.ufos.tk].mp3.html

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srps...20jezik/X-Files/Ufos.tk/Steven_Greer_Coast_to_Coast.htm (1 of 2) [20.11.2008 12:44:02]

http://www.oxyshare.com/get/917222574503f316cffb8/Dr%20Steven%20Greer%20-%20SETI%20Transmissions%20Confirmed%20-%20Coast%20To%20Coast%20-%20Jul%2030%202006%20%5bwww.ufos.tk%5d.mp3.html

http://www.oxyshare.com/get/917222574503f316cffb8/Dr%20Steven%20Greer%20-%20SETI%20Transmissions%20Confirmed%20-%20Coast%20To%20Coast%20-%20Jul%2030%202006%20%5bwww.ufos.tk%5d.mp3.html

Interview sa Dr

Preveo i prilagodio: Adis Bečić Datum objave: 10.09.2006.

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srps...20jezik/X-Files/Ufos.tk/Steven_Greer_Coast_to_Coast.htm (2 of 2) [20.11.2008 12:44:02]

TAMNA TVAR

TAMNA TVAR Tamna tvar je materija koja se ne može detektirati njenim zračenjem, ali čija se prisutnost može zaključiti iz gravitacijskih efekata na vidljivim objektima kao što su zvijezde i galaksije. Procjene količine mase u Svemiru temeljene na gravitacijskim efektima sugeriraju da postoji mnogo više mase nego što se može izravno uočiti. Nadalje, postojanje tamne tvari riješava brojne nekonzistentnosti u big bang teoriji. Vjeruje se da većina mase u Svemiru postoji u ovom obliku. Određivanje prirode tamne tvari je jedan od najvažnijih problema u modernoj kozmologiji. Pitanje postojanja tamne tvari može se činiti nevažno za naše postojanje na Zemlji. No, činjenica da tamna tvar postoji ili ne postoji određuje konačnu sudbinu našeg Svemira. Znamo da se Svemir sada širi zbog crvenog pomaka u svjetlu koje primamo sa udaljenih objekata. Količina «viđene» tamne tvari u Svemiru nije dovoljna da bi gravitacija zaustavila širenje te bi se ono odvijalo beskonačno dugo. U principu, dovoljno tamne tvari može uzrokovati zaustavljanje ili čak inverziju širenja tj. sažimanje (big crunch). U praksi, trenutno se smatra da je dinamika Svemira pod dominacijom druge komponente: tamne energije. Dokaz o postojanju Najviše dokaza o tamnoj tvari dolazi iz proučavanja skupina galaksija. Mnoge od njih se čine grubo statične i prilično uniformne pa bi po virijalnom teoremu ukupna kinetička energija trebala biti polovica ukupne gravitacijske energije vezanja galaksija. Eksperimentalno je potvrđeno da je mnogo veća, često i za red veličine i pod pretpostavkom da vidljiva materija čini tek mali dio skupine, beskompromisno se dolazi do spomenutih dokaza. Unatoč gravitacijskoj teoriji i novim kompjutorskim analizama, astronomi nisu mogli odrediti gdje se tamna tvar nalazi. Kao da su galaksije i tamna tvar nakupljene na isti način. I same galaksije pokazuju znakove da su sastavljene uglavnom od tamne tvari, što se zaključuje promatranjem rotacije i diskova. Znajući gdje se nalazi tamna tvar, znali bismo koliko je ima. Za sada se ispostavlja da je ima sedam puta više od obične materije, što je i dalje tek četvrtina tvari

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/tamna_tvar.htm (1 of 7) [20.11.2008 12:44:06]

TAMNA TVAR

potrebne za zaustavljanje širenja. Budući da se ne može detektirati optičkim sredstvima, o sastavu tamne tvari se može samo nagađati (radi se na eksperimentima koji bi trebali izravno detektirati tamnu tvar koja prolazi kroz Zemlju, ali još nije bilo uspjeha). Mogu se isključiti velike mase poput crnih rupa veličine galaksije. Neke mogućnosti uvode običnu barionsku materiju uključujući smeđe patuljke ili čak male, guste nakupine teških elemenata; takvi objekti su poznati kao tzv. massive compact halo objects (slobodni prijevod objekti masivnog zbijenog vijenca) ili MACHOs. Moguća količina barionske tamne tvari je ograničena big bang nukleosintezom. Trenutno se najčešće smatra da je tamna tvar izgrađena od elementarnih čestica koje nisu uobičajeni elektroni, protoni i neutroni nego neutrini, aksioni ili hipotetske čestice poznate kao slabointeragirajuće masivne čestice (weakly interacting massive particles – WIMPs). Drugi hipotetski kandidati su supersimetrične čestice. Postavljena je hipoteza da su WIMP-ovi supersimetrične čestice kao što je neutralino. Otkriće tamne tvari Hipotezu o tamnoj tvari je prvi put postavio švicarski astrofizičar Fritz Zwicky. 1933. Zwicky je procijenio količinu mase u našoj galaksiji (temeljenu na broju zvijezda i njihovom sjaju) i onda našao omjer u kojem se naša galaksija i ostale galaksije gibaju oko centra. Kada je odabrao drugu metodu, neovisnu o sjaju, našao je 400 puta više tvari nego u prethodnoj metodi. Zatim je pronašao da je brzina više nego dvostruko veća od dopuštene s obzirom na masu procjenjenu brojem i sjajem. Takva brzina bi «potrgala» galaksiju. To je bilo poznato kao «problem nedostatka mase». Temeljeno na tim proračunima, ustanovio je da mora postojati drugi oblik materije u galaksiji koji još nije detektiran, a koji daje dovoljno mase i gravitacije da drži galaksiju na okupu. Od tada je započela potraga za tim izvorom gravitacije. Današnja procjena kaže da je samo 5-10% ukupne materije observabilno. Kozmolozi vjeruju da postoje dvije klase tamne tvari: barionska (ime dano svakoj «normalnoj materiji» sastavljenoj od bariona: protona, neutrona i elektrona) tamna tvar zvana MACHOs i misteriozna «shadow matter» (shadow = sjena), sastavljena od nepoznatih nebarionskih subatomskih čestica zvanih WIMPs, kao što su neutrini i aksioni. Alternativno objašnjenje


TAMNA TVAR

Alternativa tamnoj tvari je zamisao da gravitacijska sila na velikim udaljenostima postaje jača od Newtonove aproksimacije. To se može provesti pretpostavljajući da je kozmološka konstanta negativna (a za koju se vjeruje da je pozitivna, s obzirom na nedavna promatranja), ili uvođenjem modificirane Newtonove dinamike. Drugi pristup je predložio Finzi (1963.) i nakon njega Sanders (1984.) koji zamijeni gravitacijski potencijal izrazom gdje su B i ? prilagodljivi parametri. Ipak, svaka alternativa nailazi na velike poteškoće kada treba objasniti različito ponašanje raznih galaksija, a što se može jednostavno objasniti time da nema svaka istu količinu tamne tvari. Vruća tamna tvar Sastoji se od čestica koje putuju relativističkim brzinama. Najbolji kandidat za vruću tamnu tvar je neutrino. Neutrini imaju zanemarivu masu, ne sudjeluju ni u elektromagnetskim ni u slabim međudjelovanjima te se zato teško mogu detektirati. Iz tog razloga su tako dobri kandidati. Ipak, ograničenost mase neutrina ukazuje na to da neutrini imaju jako mali doprinos tamnoj tvari. Da bi objasnili malu masu neutrina tzv. sterilni neutrini se mogu dodati standardnom modelu. Očekuje se da su sterilni neutrini teži od običnih neutrina pa bi oni mogli biti kandidati za sastav tamne tvari. Vruća tamna tvar ne može objasniti kako se individualne galaksije formiraju iz big banga. Mikrovalnu pozadinsko zračenje koje je izmjerio COBE satelit je vrlo glatko i brzo gibajuće čestice se ne mogu skupiti zajedno na tako maloj skali sa tako glatkog početnog skupljanja. Da bi objasnili malu skalu strukture u Svemiru, nužno je uvesti hladnu tamnu tvar. Tamna energija U kozmologiji, tamna energija je hipotetski oblik energije koji prodire u cijeli prostor i ima negativan tlak koji rezultira «odbojnom gravitacijskom silom». Tamna energija se može uzeti u obzir kod akceleriranog Svemira kao i kod značajnog dijela mase u Svemiru. Dva predložena oblika tamne energije su kozmološka konstanta i eter, gdje je prvi statičan, a drugi dinamičan. Da bi ih razlikovali trebamo vrlo precizna mjerenja ekspanzije Svemira i promjena brzine u vremenu. Takva mjerenja su tema sadašnjih istraživanja. PrijedlogKozmološku konstantu je prvi predložio Albert Einstein kao mehanizam ravnoteže gravitacije koji vodi do statičnog Svemira. Kasnije se pokazalo da


TAMNA TVAR

bi Einsteinov statički Svemir bio nestabilan zbog postojanja lokalnih nehomogenosti te bi s vremenom doveo da nekontrolirane ekspanzije ili globalne kontrakcije. Što je još važnije, promatranja koja je proveo Edwin Hubble su ukazala da se Svemir širi i nije statičan. Nakon ovoga, kozmološka konstanta ima samo povijesno značenje. 1970. Alan Guth je predložio da kozmološka konstanta može dovesti do kozmičke inflacije u vrlo ranom Svemiru. Čak i nakon što je model «napuhavanja» postao općepriznat, kozmološka konstanta je smatrana nevažnom za trenutni Svemir. No, 1990. sateliti i teleskopi zlatnog doba omogućuju visoko precizna mjerenja dalekih supernova i kozmičkih pozadinskih valova. Nekoliko iznenađujućih otkrića ovih mjerenja se mogu najlakše objasniti ako neki oblik tamne energije postoji u modernom Svemiru. Priroda fenomena Zbog svoje odbojne prirode, tamna energija teži uzrokovanju akceleriranog Svemira umjesto da ga usporava, što bi se očekivalo u Svemiru koji je sastavljen isključivo od čiste materije. Akcelerirani Svemir je točno ono što je uočeno promatranjem dalekih supernova.Drugi argument dolazi od promatranja gustoće ukupne energije Svemira. Dugo se znalo iz teorijskih i observalnih argumenata da je gustoća ukupne energije Svemira vrlo blizu kritičnoj gustoći potrebnoj za «ravni» svemir. Kako je energija ekvivalentna masi, ovo se obično izražava u terminima kritične mase potrebne da se Svemir učini ravnim. Promatranja vidljive materije daju samo 2-5% potrebne gustoće mase. Tamna tvar, koja se ne može izravno vidjeti, daje dodatnih ~25% kritične mase. No, ispostavlja se da promatranja supernova predviđaju da tamna energija čini oko ~70% kritične gustoće energije. Kada se to zbroji, gustoća ukupne energije postaje točno onolika koliko je potrebno za ravan Svemir. Nagađanja Točna priroda tamne energije je uvelike tema nagađanja. Neko vjeruju da bi tamna energija mogla biti «vakuumska energija», koju predstavlja kozmološka konstanta u općoj relativnosti. Najjednostavnije objašnjenje je da postavimo kozmološku konstantu, što bi značilo uniformnu gustoću tamne energije kroz cijeli Svemir neovisno o vremenu i ekspanziji. Ovaj oblik energije je uveo Albert Einstein i konzistentan je sa dosadašnjim


TAMNA TVAR

ograničenim promatranjima. Ako tamna tvar zaista ima ovaj oblik, onda ona postaje temeljno svojstvo Svemira. Alternativno, tamna energija može nastati iz neke vrste čestica, koje smatramo eterom. Neke teorije sugeriraju da su takve čestice mogle nastati tijekom big banga u dovoljnom mnoštvu da prožimaju cijeli prostor. Ipak, ako je tako, može se očekivati i da se nakupljaju i variraju u gustoći kao funkcija vremena. Ne postoji dokaz za to, ali se ne može niti isključiti. Inflacija Treba također spomenuti da je jedan oblik tamne energije najvjerojatnije objašnjenje kozmičke inflacije tijekom big banga. Takva inflacija je esencijalno svojstvo najnovije teorije kozmologije i strukture formacije. Nije jasno je li tamna energija koja je prisutna danas povezana sa onom koja je mogla uzrokovati inflaciju. Budući značaj tamne energije Ako tamna energije nastavi dominirati svemirskom energijskom ravnotežom, trenutna ekspanzija će se nastaviti akcelerirati, stječući s vremenom eksponencijalni karakter. Strukture koje nisu već sad povezane gravitacijom će se međusobno udaljavati očevidnom brzinom većom od brzine svjetlosti. Kako se naše poznavanje Svemira temelji isključivo na onome što vidimo putem svjetlosti, ova akceleracija će nas spriječiti u promatranju udaljenih dijelova Svemira koji su trenutno vidljivi. Treba naglasiti da će, ako se gustoća tamne energije ne povećava, svaka struktura, kao što su galaksije i solarni sustavi, koja je trenutno vezana gravitacijski, ostati takva. Tako da će Mliječna staza i Zemlja ostati naizgled bez ikakvih smetnji dok će ostatak Svemira «odletjeti od nas».Alternativno, tamna energija ne mora biti konstantna, nego raste u vremenu. To će dovesti do scenarija koji se naziva Big Rip; svaka struktura će se raspasti do posljednjeg atoma.I na kraju, tamna energija se možda smanjuje u vremenu, što bi dovelo do kontrakcije Svemira – Big Crunch. Ovaj se scenarij smatra najmanje vjerojatnim. Vruća tamna tvar Najistaknutiji kandidat vruće tamne tvari je čestica neutrino. Ova varljiva čestica, čije je postojanje predvidio 1931. Wolfgang Pauli da bi nadopunio


TAMNA TVAR

očuvanje momenta i energije u beta raspadima. Beta raspad je proces u kojem se slobodni neutron, nakon otprilike 12 minuta, raspada u elektron, proton i elektronski antineutrino. Znanstvenici su, proučavajući beta raspad, bili izgubljeni pred problemom narušenog očuvanja momenta i energije. Niels Bohr je otišao jako daleko predloživši da se zakoni očuvanja raspadaju na subatomskim razinama. Nezadovoljan Bohrovim prijedlogom, Pauli je postulirao malu, beznabojnu i moguće bezmasenu česticu koja putuje relativističkim brzinama, a nastaje beta raspadom. Nadalje, čestica bi mogla biti podložna slaboj interakciji sa običnom materijom. Činjenica da je čestica električki neutralna i slabo interagirajuća jako otežava njenu detekciju, ako je ona uopće moguća. Ako je neutrino bez mase, moramo isključiti mogućnost a bilo kakvu gravitacijsku interakciju. Paulijeve tvrdnje da je neutrino vrlo varljiva čestica su se pokazali ispravne i tek je 25 godina ankon njegovog predviđanja neutrino prvi put detektiran. 1956. Fred Reines i Clyde Cowan su prvi detektirali neutrinsku interakciju sa materijom. Od onda su tri različita tipa neutrina pronađena: elektronski, mionski i tau. Svaki ima i pripadnu antičesticu. Sa spoznajom da neutrini igraju ključnu ulogu u brojni astrofizičkim procesima, novo, masivno područje istraživanja poznato kao «neutrinska astronomija» je izronilo u protekla dva desetljeća. Neutrino detektori su se razvili u SAD-u, Japanu, Rusiji i Kanadi. Na kozmološkoj razini, računi Big Bang nukleosinteze ukazuju na proizvodnju neutrina među reakcijama koje tvore lake elemente. Kao što ovi izračuni donose neka predviđanja o mnoštvu promatranih lakih elemenata, također daju i neke indikacije u obilju neutrina u Svemiru. Jedan od najvećih pokazatelja dominira li u Svemiru hladna ili vruća tamna tvar je način na koji je materija, posebno galaksije, raspoređena po nebu. Vruća tamna tvar, koju reprezentiraju neutrini, ne objašnjava uzorak po kojem se promatraju galaksije u Svemiru. Neutrini, kakvi su već spomenuti, bi izronili iz Big Banga sa tako velikim relativističkim brzinama da bi izgladili svaku fluktuaciju u gustoći materije. U ranom Svemiru, gustoća neutrina je bila ogromna i većina materije se mogla objasniti neutrinima. S obzirom na njihovu veliku brzinu, neutrini bi nastojali slobodno strujati iz bilo kojih regija velike gustoće, odnosno, regija sa većom gustoćom od prosjeka Svemira. Ovaj proces uključuje da fluktuacije gustoće mogu nastati tek nakon što neutrini bitno uspore. (tj. kako se Svemir širi, njegova temperatura se smanjuje što rezultira hlađenjem neutrina.)


TAMNA TVAR

Kada se spoji sa količinom snage viđenoj na velikoj skali COBE satelitom, ispostavlja se da bi Svemir u kojem dominiraju neutrini sadržavao nedovoljnu snagu na malim skalama da bi bio kompatibilan sa promatranjima. Ovo isključuje bilo koji čisti HDM model (model vruće tamne tvari – hot dark matter). Kada ljudi danas diskutiraju HDM, obično je to u kontekstu «miješane tamne tvari» u modelu hladna+vruća tamna tvar. U ovim modelima, većina tamne tvari je hladna, ali svaki mali dio je vruć. Trenutni eksperimenti ograničavaju količinu vruće tamne tvari u Svemiru na najviše nekoliko postotaka.

31.12.2004.

Napisao CroEOS.net - Darko Čengija


Kvantna teleportacija


POZADINA

U kvantnoj mehanici, stanje sustava se opisuje matematičkim entitetom zvanim valna funkcija ili vektor stanja. (riječ sustav se može odnositi na bilo koji fizikalni objekt, ali se misli na čestice kao što su fotoni, atomi, ioni ili molekule, jedan ili više njih)

Prema Heisenbergovom načelu neodređenosti, nemoguće je potpuno izmjeriti vektor stanja individualnog sustava jer su njegovi konstituenti komplementarni. Kad mjerimo jednu veličinu, da bi točno odredili njenu vrijednost, moramo izmjeniti druge veličine pa prema tome ne možemo saznati njihove vrijednosti. Prema tome, nemoguće je dobiti potpunu kvantnu informaciju koja točno opisuje sustav.

Zbog toga je nemoguće napraviti identičan duplikat sustava. Nemogućnost ne leži u našim tehnikama mjerenja niti u aparaturi nego u temeljnim svojstvima kvantne mehanike.

Iznenađujuće, može se transferirati kompletno stanje sustava na sličan sustav koji je na nekom drugom mjestu. Originalni sustav, naravno, gubi svoje stanje.

Nerazlučivost

Neka je A rubidijev atom (element koji fizičari često koriste u eksperimentima na ovom polju), koji je u osnovnom stanju i B je isti takav atom, također u osnovnom stanju. Ova dva atoma su nerazlučiva tj. zaista nema nikakve razlike između njih.

Neka dvoje ljudi ima dvije staklene kugle koje su potpuno identične i međusobno ih razmijene, tada se nešto ipak dogodilo. Da imamo moćan mikroskop, vidjeli bismo razlike između dvije kugle. Za atome iste vrste u istom kvantnom stanju ne postoji nikakva razlika. Fizikalna situacija u kojoj prva osoba ima atom A, a druga B i obrnuto, je potpuno identična. Bilo bi bolje reći da dvije lokacije u prostoru imaju obje svojstvo da fundamentalna kvantna polja imaju te vrijednosti koje definiraju osnovno stanje rubidijevog

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/teleportacija.htm (1 of 8) [20.11.2008 12:44:09]


atoma.

Kvantna teleportacija: rezultat

Sada zamislite da je atom A u nekom višem (uzbuđenom) kvantnom stanju. Pretpostavite da ne znamo to kvantno stanje niti ga možemo izmjeriti. Ali ono što možemo je teleportirati to kvantno stanje na B atom. Nakon ovoga, B je u identičnom stanju u kojem je bio A prije provođenja procesa. Primjetite da je B atom nakon procesa nerazlučiv od A atoma prije procesa. Oni su isti jer nema smisla tvrditi da su dva atoma različita samo zato što su na različitim lokacijama. A i B se nisu susreli. Oni jedino dijele povezanost.


Teleportacija je ime koje su stvorili pisci znanstvene fantastike u smislu procesa u kojem se objekt ili osoba dezintegrira na jednom mjestu dok se savršena replika stvara negdje drugdje. Kako se to postiže se najčešće ne objašnjava u detalje, ali osnovna ideja je da se originalni objekt skenira na način da se iz njega izvuku informacije, tada se ta informacija transmitira do željene lokacije i pomoću nje se izgradi replika, ne obavezno od materijala originala nego od atoma iste vrste, uređenih točno kao kod originala. Teleportacijski strojevi bi bili kao faks strojevi, osim što rade na 3-D objektima, producira egzaktnu kopiju, a ne aproksimativan faksimil te uništava original skeniranjem. Neki znanstvenici razmatraju teleportaciju u kojoj original ostaje sačuvan pa se radnja zakomplicira kada se originalna i teleportirana verzija iste osobe susretnu. Ipak, najuobičajenija teleportacija uništava original, funkcionirajući kao odlično teleportacijsko sredstvno, ali ne i kao savršen replikator duše i tijela.

1993. međunarodna grupa od šest znanstvenika, uključujući i IBM-ovog stručnjaka Charlesa H. Bennetta, potvrđuje intuiciju većine pisaca pokazujući da je savršena teleportacija u principu moguća, ali samo ako je original uništen.



U nadolazećim godinama, ostali znanstvenici su demonstrirali teleportaciju eksperimentalno na raznim sustavima, uključujući jedan foton, koherentno polje svjetla, nuklearni spin i zarobljene ione. Teleportacija obećava veliku korist u prijenosu informacija na velikim udaljenostima (što možda s vremenom dovede do «kvantnog interneta») pri čemu je i mnogo jednostavnije izgraditi kvantni kompjutor. Ali ljubitelji znanstvene fantastike će ostati razočarani time što nitko ne očekuje da ćemo moći teleportirati ljude ili ostale makroskopske objekte u zamislivoj budućnosti, zbog raznih inžinjerskih razloga, iako to ne bi kršilo niti jedan fundamentalni zakon.

U prošlosti ideja teleportacije nije bila uzimana za ozbiljno jer se vjerovalo da to narušava princip neodređenosti u kvantnoj mehanici, koji ne dopušta mjerenje procesa tako da izvučemo sve informacije iz atoma ili bilo kojeg objekta.

Prema načelu neodređenosti, što je objekt preciznije skeniran, to je on više poremećen sve do trenutka kada je originalno stanje objekta potpuno izmjenjeno, a još uvijek nismo ekstrahirali sve potrebne informacije za izradu savršene replike. Ovo zvuči kao čvrst argument protiv teleportacije: ako se ne može izvući dovoljno informacija iz objekta da bismo napravili savršenu kopiju, dolazimo do zaključka da savršena kopija ne postoji. Ali šest znanstvenika je našlo način da zaobiđu ovu logiku koristeći proslavljeni, paradoksalni pristup kvantne mehanike poznat kao Einstein-Podolsky-Rosen efekt.



Ukratko, našli su način da skeniraju dio informacija iz objekta A, koji se želi teleportirati, dok istovremeno uzrokoju da neskenirani ostatak informacija, putem EPR efekta prelazi na objekt C koji nikad nije bio u kontaktu sa A. Zatim, tretiranjem C-a ovisno o skeniranim informacijama, moguće ga je navesti u identično stanje u kojem je bio A prije skeniranja. A više nije u tom stanju jer je uništen teleportiranje, prema tome ono što je postignuto je teleportacija, a ne replikacija.

Kao što slika sugerira, neskenirani dio informacija je prenesen iz A u C preko međuobjekta V koji interagira prvo sa C, a onda sa A. Kako je to moguće? Može li se stvarno reći da je prvo interagirao sa C, a tek onda sa A. Naravno, da bi se nešto prenijelo sa A na C, prenositelj mora posjetiti A prije C, a ne obrnuto. Ali tu postoji suptilan, neskenirani dio informacija koji se, za razliku od materijalnog tereta, može isporučiti ovakvim obrnutim redoslijedom. Taj suptilni dio informacija, nazvan Einstein-Podolsky-Rosen (EPR) korelacija ili povezanost, je barem djelomično shvaćen od 1930-tih kada je diskutiran u famoznom članku Alberta Einsteina, Borisa Podolskog i Nathana Rosena.

60-tih godina 20. stoljeća John Bell je pokazao da par povezanih čestica, koje su jednom bile u kontaktu, ali su nakon toga razmaknute na udaljenost dovoljno veliku da ne mogu izravno utjecati jedna na drugu, mogu prolaziti kroz nasumično individualno ponašanje koje je u prejakoj korelaciji da bi se objasnilo klasičnom statistikom. Eksperimenti sa fotonima i ostalim česticama su više puta potvrdili ove korelacije te time dali jak dokaz



valjanosti kvantne mehanike. Druga dobro poznata činjenica o EPR korelacijama je da one ne mogu same dati smislenu i kontroliranu poruku. Mislilo se da je jedina njihova korist u dokazivanju načela kvantne mehanike. Ali sada se zna da, kroz fenomen kvantne teleportacije, oni mogu prenijeti točno onaj dio informacije u objekt koji je predelikatan da bi se skenirao i dostavio konvencionalnim metodama.

Ova slika uspoređuje konvencionalnu transmisiju faksimila sa kvantnom teleportacijom. U konvencionalnoj transmisiji original se skenira, izvlači se djelomična informacija o njemu, ali ostaje manje-više netaknut nakon skeniranja. Skenirana informacija se šalje do prijemnika gdje se ispisuje na neki materijal (npr. papir) te se proizvodi aproksimativna kopija originala. Kao kontrast tome, u kvantnoj teleportaciji, dva objekta B i C se dovedu u kontakt, a zatim razdvoje. Objekt B se šalje «odašiljaču», a C se šalje «prijemniku». Na odašiljaču, B se skenira zajedno sa A kojeg želimo teleportirati, dobivamo djelomičnu informaciju i potpuno uništavamo stanje u kojem se nalaze A i B. Skenirana informacija se šalje na prijemnik, gdje se koristi za odabir jednog od više različitih tretmana koje primjenjujemo na C, time C prevodimo u točnu repliku bivšeg stanja A.

Teleportacija s kompresiranim svjetlom



Proveli smo kvantnu teleportaciju sa zrakama svjetla koje smo koristili i kao povezani par i kao ulazno (i izlazno) stanje. Kompresirano svjetlo se koristi za generiranje povezanih zraka (EPR beams) koje se šalju i na A i na B. Treća zraka, ulazna, je koherentno stanje nepoznate kompleksne amplitude. Ovo stanje se teleportira B-u sa visokom točnošću, koja se može postići jedinom korištenjem kvantne povezanosti.

Teleportacijska aparatura

Povezane EPR zrake se stvaraju kombiniranjem dviju zraka kompresiranog svjetla na 50/50 beamsplitteru. EPR zraka 1 putuje prema A-ovoj stanici, gdje se ujedinjuje na 50/50 beamsplitteru sa nepoznatim ulaznim stanjem, u ovom slučaju koherentnim stanjem nepoznate kompleksne amplitude. A koristi dva seta balansiranih detektora radi provođenja mjerenja na amplitudama ujedinjenih stanja. Zbog povezanosti između EPR zraka, A-ova detekcija ruši B-ovo polje (EPR zraka 2) u stanje uvjetovano A-ovim mjernim ishodom. Nakon primanja klasičnog rezultata od A, B može konstruirati teleportirano stanje preko jednostavnog fazno-prostornog pomaka na EPR polju 2.

Točnost (kvantna nasuprot klasičnoj)

Kvantna teleportacija je u teoriji savršena, daje izlazno stanje koje je jednako ulaznom sa točnošću F = 1. U praksi, imamo točnosti F < 1 zbog nesavršenosti na EPR paru, A-ovom mjerenju i B-ovoj unitarnoj transformaciji. Nasuprot tome, pošiljatelj i primatelj koji dijeli jedino klasični komunikacijski kanal ne mogu očekivati transfer proizvoljnog kvantnog stanja sa točnošću 1. Za koherentna stanja, klasični teleportacijski limit je F = 0.5, dok za stanja sa polariziranom svjetlošću iznosi F = 0.67. Kvantna priroda teleportacije postignute u ovom slučaju je demonstrirana eksperimentalno određenom točnošću F = 0.58, većom od klasičnog limita za koherentna stanja. Primjetite da je točnost prosječna po svim ulaznim stanjima i tako mjeri sposobnost transferiranja proizvoljne, nepoznate



superpozicije od A do B.

Metoda Kao pretpostavka, B je proizveo dvije čestice (ili atoma) koje nazivamo I I II, koje su maksimalno povezane tj. U Bell stanju.

To znači da čestice I i II nisu niti u stanju |0> (osnovno stanje) niti u stanju |1> (pobuđeno stanje) nego u oba istovremeno i ako mjerimo jednog od njih, naći ćemo ga u jednom od stanja, gdje svako stanje ima vjerojatnost 1/2. Ali drugi je atom uvijek u istom stanju kao i prvi i to ih povezuje nekim «mističnim djelovanjem na daljinu» kako je to Einstein nazvao.

B šalje česticu I na A (kroz kvantni kanal) i zadržava česticu II. Sada mogu jedno drugom poslati bilo koje kvantno stanje. Ako A ima česticu koji želi teleportirati B-u, provodi tzv. Bellovo mjerenje na čestici koja se treba poslati i na čestici I. Bellovo mjerenje projektira A-ove dvije čestice u jedno od četiri Bellova stanja. Dvije mjerene čestice su nakon toga u poznatom povezanom stanju, određenom rezultatom mjerenja i čestica koja se šalje je izgubila bivše stanje. To stanje, ipak, nije uništeno; ono je teleportirano na B-ovu česticu II preko prethodno postojeće povezanosti.

Ostaje jedan problem: stanje B-ove čestice može biti «zarotirano». To ovisi o ishodu A-ovog mjerenja i A to mora prenijeti na B preko nekog klasičnog (tj. običnog) komunikacijskog kanala, a B će tada provesti unitarnu operaciju (tzv. Paulijev operator) na svojoj čestici. Nakon toga, B stvarno ima željeno stanje.

Eksperimenti

Prvi eksperiment koji pokazuje povezanost je proveden na sveučilištu u Innsbrucku 1997. Provela ga je grupa Antona Zeilingera. Njihovi aparati su omogućili teleportaciju polarizacijskog kvantnog stanja fotona preko optičke ploče. Malo ranije je tim u Rimu (DeMartinijeva grupa) pokazao princip teleportacije, no on je uključivao samo dvije čestice umjesto tri (jedne koja nosi stanje i dvije povezane).



2004. druga istraživačka grupa u Innsbrucku i grupa u NIST-u (Boulder, Colorado) je demonstrirala teleportaciju atoma. Kvantno stanje kalcijevih (Innsbruck) i berilijevih (Boulder) iona je teleportirano međusobno.

«Star Trek beaming»

To što nas termin teleportacije podsjeća na tzv. «beaming» proces iz TV serije Star Trek bi moglo biti namjerno. Na kraju krajeva, fizičari koji su skovali termin su mogli misliti da se radi o slanju čestica na željenu lokaciju. Ipak postoji bitna razlika između TV serije i stvarnosti: samo se informacija o kvantnom stanju može poslati na odredište, a čestice koje će ju primiti moraju unaprijed biti prisutne.


N i k o l a T e s l a


(preuzeto sa: http://users.skynet.be/orbus/e-history/) Uvod Pri samoj pomeni riječi izumitelj ili pronalazač većina ljudi će prvo pomisliti na Thomasa Alvu Edisona, koji inače ima veliki broj izuma registriranih na njegovo ime, najpoznatiji su električna sijalica i gramofon. Na pitanje tko je izumio radio djeca u školama će jednoglasno odgovoriti Markoni, što nije tačno. Izumitelj, pronalazač, koji je stvarno uveo svijet u 20_ti vijek, veoma čudno ali stvarno je manje poznat, i ne samo to, već postoji veliki broj svijeta koji nikad nije ni čuo za njega. Niti to da je GENIJE STOLJEĆA, Nikola Tesla (1856-1943) mnogo bolje, nego tvrdokorni polupismeni biznismen Edison, upotpunio sliku pravog izumitelja sa iznad toga mnogo većim znanstvenim intelektualnim i intuitivnim znanjem. Njegovi su i principi po kojima radi daljinski upravljač našeg televizora, visokofrekventna lampa i više od dvije stotine drugih patenata. Radove ovoga giganta znanosti, medjutim, najčešće su prisvajali drugi. Život i djelo ovoga pokradenog i pomalo čak i kod nas zaboravljenog genija protekao je u istraživačkom radu, čestitosti, a završio u siromaštvu i samoći. (Nikola Tesla je rođen u noći između 9. i 10. jula 1856. godine u selu Smiljani, kraj Gospića (Lika, Hrvatska), od oca Milutina i majke Đuke. Umro je u Njujorku, 7 januara, 1943 godine.) Koliko je on sposoban izumitelj i tehničar mnogi primjeri govore da je čak u stanju da njegove ideje provede u radno-funkcionalne uređaje, jer Tesla nije neko kao Edison koji godinama pokušava da napravi žičicu za lampu - on je čovjek velikih vizija. Ali dabome najveće vizije koja je krenula sa zemlje i koja za njegovo vrijeme najmanje jedan vijek kroči unaprijed. Pojedinci govore o hiljadu godina, iako to izgleda smiješno, ipak što se više čovjek upoznaje sa životom i radom ovog neobičnog čovjeka, izumitelja, toliko više je opčinjen mišlju i takvim mogućnostima. Danas je sve više organizacija i udruženja koje se bave proučavanjem svakojakih aspekata njegova rada, uz to mnogi pokušavaju da naprave slične uređaje kakvima se Tesla služio u njegovim eksperimentima. Takav je on, suprotno onome što su nam predočili u historijskim knjigama, zapravo Tesla, on je stvarni izumitelj radija, vakumske radio cijevi, i rentgenskog aparata. Tesla je također u smjeni stoljeća udario fundamente radaru, neonskom- i TL- osvjetljenju, auto bobini, i u suštini čak i internetu kada je rekao: "ljudi će moći da se međusobno gledaju dok razgovaraju i razmijenjuju poruke". Njegovi vizuelni koncepti i predviđanja su također obruč komunikacionih satelita oko Zemlje, u primjeni elektroterapije, MRI-skanera, superštedljivih motora i eficijentnih bezlopatičnih turbina. Iznad svega toga on je vjerovao u bolju budućnost za cijeli svijet (čovječanstvo), bazirao se zato na fenomenu električne naizmjenične struje. Da bismo shvatili ogromnu važnost svega ovog trebamo prvo realizirati nekoliko fundementalnih tehničkih stvari. Čudo naizmjenične struje: Ako uzmemo u obzir da postoji fundamentalni zakon koji određuje ponašanje električne struje, zvani "Omov Zakon". Ovaj Zakon određuje međusobnu relaciju između otpora provodnika, jačine struje (stim isto i gubitak) izgleda veći ako se struja povećava. Zbog toga što potencijalna električna energija koja se preko takvog jednog provodnika (recimo električnog kabla) transportira određena je u produktu jačine struje i napona, totalni transportni gubici su najmanji kada se jačina struje što je moguće više smanji, a napon naprotiv što je moguće više poveća. To za nas nije više nikakav problem, jer naš naizmjenični napon može se po potrebi povećavati i umanjivati, po našoj želji, pomoću transformatora. To je i razlog da najvažnije visokonaponske vodove ekstremno visokih napona provodimo (predpostavimo do oko 500.000 volti). Naš preneraženi razvoj poluprovodnika u elektronici u posljednjoj deceniji, bez ovog jednostavnog načina izmjene napona bio bi nemoguć (napon u našem kompjuteru je naprimjer 5 i 12 volti). To je ustvari bio, niko drugi do Nikola Tesla kojem možemo zahvaliti da je primjenu naizmjenične struje napravio uspješnom. Kada je 1884 god. kao siromašni srbin (iz Hrvatske, tadašnje austro-ugarske monarhije) došao u SAD, Edison je slavio svoj veliki triumf kao izumitelj električne žarulje i njegova kompanija je punom parom bila zauzeta poslom da Njujork Siti (New York City) snadbije sa mrežom kablova i električnih centrala ..... sa jednosmjernim generatorima. Svaki kvart ili oveća zgrada morali su imati po jednu svoju centralu jer je veliki gubitak energije na udaljenost kod jednosmjerne struje, a pored toga su česti kvarovi izazvani zagrijavanjem kablova. Tesla je dokazao da su njegovi naizmjenični generatori (bazirano na njegov pronalazak naizmjeničnog generatora ili alternatora) mnogo eficijentniji i pored toga mnogo sigurniji. Ovo je razljutilo Edisona , koji se ponio kao pravi nitkov, dao je na znanje da ne postoje stvari koje ostavlja nezavršenim, počeo je da omalovažava i potkopava Teslu i njegovo mišljenje. Otišao je tako daleko da je elektrokucirao životinje da bi dokazao kako je opasna naizmjenična struja. Iako je to u stvarnosti obrnuto, jer visoke struje koje teču kroz jednosmjerni kabel pri kuršlusu stvaraju opekotine. Tesla je rado demonstrirao još jedan drugi aspekat naizmjenične struje pri čemu je frekvencija podignuta ( na 100.000 Hz i više umjesto 50 Hz koji se nalaze u našim mrežama). Ovakav napon ne protiče kroz tijelo već preko površine tijela i pri tom sa veoma niskom jačinom struje tako da se svijetleće lampe sa golim rukama mogu držati dok se kosa uspravno diže i varniči što izgleda kao prava vatra. Ovakvi spektakularni prizori, pri čemu treba napomenuti da nisu isključene opasnosti, još se i dan danas prikazuju.

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/tesla.htm (1 of 2) [20.11.2008 12:44:11]


Od velikog su praktičnog značaja njegovi fundamentalni izumi za naizmjenične generatore i motore, kao i 3_fazni jaki motori koji još uvijek čine srce naše današnje industrije. Na kraju kad je pronašao financijsku podporu preko bankara J.Pierpont Morgana i od Georga Westinghouse koji je proizvodio njegove motore i generatore i uz to postavio jednu za Edisona konkurirajuću električnu kompaniju (sa prvom hidrocentralom na Niagara vodopadima). Ovo je stvorilo neprijateljske osjećaje u Edisonu, pogotovo je u njemu narasla mržnja kad je morao priznati da nije u pravu te i sam preći na naizmjenični napon, zbog toga je sve od sebe dao i učinio da bi ime Tesla zauvijek nestalo iz školskih knjiga.Jedan veliki izumitelj, pronalazač, koji je stvarno uveo svijet u 20-ti vijek, nažalost ali manje je poznat od njegovih mnogo slabijih kolega. Običnom smrtniku izgleda veoma čudno da mnogi danas, nazovi stručnjaci?, malo znaju o njemu. Ne samo to, već postoji veliki broj svijeta koji nikad nije ni čuo za njega. Niti to da je GENIJE STOLJEĆA, Nikola Tesla (1856-1943) mnogo bolje, nego tvrdokorni polupismeni biznismen Edison, upotpunio sliku pravog izumitelja sa iznad toga mnogo većim znanstvenim intelektualnim i intuitivnim znanjem. Edison je mjesecima pokušava da napravi žičicu za lampu - on je čovjek velikih vizija. Ali dabome najveća vizija koja je krenula sa zemlje i koja za njegovo vrijeme najmanje jedan vijek kroči unaprijed to je njegov omraženi konkurent Nikola Tesla. Kada je 1884 god. kao siromašni srbin (iz Hrvatske, tadašnje austro-ugarske monarhije) došao u SAD, Edison je slavio svoj veliki triumf kao izumitelj električne žarulje i njegova je kompanija punom parom bila zauzeta poslom da Njujork Siti (New York City) snadbije sa mrežom kablova i električnih centrala ..... sa jednosmjernim generatorima. Svaki kvart ili oveća zgrada morali su imati po jednu svoju centralu jer na udaljenost kod jednosmjerne struje nastaje veliki gubitak energije, pored toga česti kvarovi izazvani su zagrijavanjem kablova. Tesla je dokazao da su njegovi naizmjenični generatori (bazirano na njegov pronalazak naizmjeničnog generatora ili alternatora) mnogo eficijentniji i pored toga mnogo sigurniji. Ovo je razljutilo Edisona, koji se ponio kao pravi nitkov, dao je na znanje da ne postoje stvari koje ostavlja nezavršenim, počeo je da omalovažava i potkopava Teslu i njegovo mišljenje. Otišao je tako daleko da je elektrokucirao životinje samo da bi dokazao kako je opasna naizmjenična struja. Iako je to u stvarnosti obrnuto, jer visoke struje koje teču kroz jednosmjerni kabel te pri kuršlusu stvaraju opekotine. Da i ne govorimo o tome da prilikom protoka jednosmjerne struje kroz ljudsko tijelo dolazi do grčenja mišića, zbog čega se dotični nesrećnik ne može sam odvojiti od provodnika sa kojim je došao u kontakt dok je to kod naizmjenične struje moguće. Teslino mjesto u eri otkrića Zahvaljujući ubrzanom tempu otkrića krajem XVIII i otkrica u XIX vijeku razvoj elektronike je sve više uzimao zamaha. Nakon što je ruski naucnik P.L. Šiling (1786-1837) godine 1832 konstruisao elektromagnetni telegraf već 1837 godine isti usavršava americki naučnik Semjuel Morze (Morse Samuel, 1791-1872) i 1844 godine uspostavlja prvu telegrafsku liniju u Americi. Početkom tridesetih godina pojavljuju se prvi elektromotori. Prvi motor koji je imao praktičnu primjenu konstruisao je 1834 godine naučnik B.S. Jakobi (1801-1874). Također ruski naučnik Jablockov P.L. (1847-1894) konstruiše 1874 godine lučnu lampu. Samo nekoliko godina kasnije Edison (Thomas Alva Edison, 1847-1931) konstruiše 1879 godine sijalicu sa usijanim ugljenim vlaknom. Mada je eksperimentisanje dugo trajalo ipak se od 1898 godine uvodie u upotrebu sijalice sa metalnim vlaknom, koje je i danas u upotrebi. Treba napomenuti da u drugoj polovini vijeka počinje široka primjena generatora struje koji je 1869 godine konstruisao Gram (Z. Th. Gramme, 1826-1901). Početkom sedamdesetih godina se uveliko radi na problemu prenošenja električne struje na daljinu. Konačno poslije duge borbe opšteprihvaćeni su bili sistemi sa naizmjeničnom strujom. Za to ima veliku zaslugu genije naučnik Nikola Tesla (1856-1943) koji je 1892 godine otkrio obrtno magnetno polje. Ovo otkriće je omogućilo izradu asinhronih elektromotora korištenjem naizmjenične struje. Ovaj čuveni naučnik u oblasti fizike, elektrotehnike i radiotehnike. Završio je Politehnički fakultet u Gracu i Pragu, zatim je radio kao inžinjer u Edisonovoj fabrici u Parizu i Njujorku, da bi potom u osnovao sopstvenu laboratoriju. Veliki dio pronalazaka u elektrotehnici su njegovo djelo, bezbrojni patenati i pronalazci iz svih oblasti elektrotehnike. Pronašao je trofazni sistem za prenos električne energije, zatim indukovani motor - obrtno magnetno polje, generator i transformator za visokofrekfentne struje (tzv. Tesline struje). Smatra se jednim od pionira radio tehnike. Tvorac je sistema za bežično upravljanje i davanje znakova na daljinu. Pronašao je sistem osvjetljenja pomoću luka (tzv. Teslin luk). U oblasti fizike pronašao je niz originalnih ideja koje su kasnije i praktično ostvarene. U čast njegovog djela, jedinica magnetne indukcije u SI sistemu mjera nosi njegovo ime - tesla (T).

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/tesla.htm (2 of 2) [20.11.2008 12:44:11]

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/ufosavesearth.htm

UFO SAVES EARTH - Sun Magazine December 24, 2002 Aliens destroy killer Meteor before it slams into planet!A mysterious UFO saved Earth from a devastating meteorite, a leading research institute has concluded. The Dramatic event took place on November 1 over Turkey, and was witnessed by six airplane crews and several other observers. Their testimony is supported by video and still photographs.“The incident could be considered as one of the most prominent events in the history of mankind,” says a spokesman for Sirius, an international UFO watchdog agency. “This historical event, which discloses the reality of the existence of extraterrestrial life, has been subjected to in-depth analysis by our research center.”All the witnesses agree on the basic facts:On November 1, between 5:30 and 5:45 in the morning, a massive meteorite was spotted streaking across the pre-dawn sky, heading for Earth at a 45-degree angle. As it plunged towards the ground, it was intercepted by an unidentified flying object. Seconds later, the meteorite shattered into 15 or 20 fragments, which burned up harmlessly in Earth’s atmosphere. At the same time, the UFO flew out of visual range at what has been described as a speed faster than that of light.Sinan Yilmaz, first officer of Sun Express Air flight 590, reports that he and Captain Ercan Eken had just taken off from Antalya, Turkey, in a Boeing 737-800, bound for Salzburg, Austria, when their attention was captured by a spectacular show in the sky in front of their aircraft. “We ascended up to 36,000 feet and we engaged the autopilot,” he told Sirius investigators. “After passing our checkpoint over Afyon, we made a turn towards Yalova.“Our captain noticed a huge light to the left-hand side of the plane. We kept watching it while it flew at a higher altitude from right to left. Then we realized it was not a conventional aircraft, but a UFO.”Previously, Eken had seen the meteorite, which he likened to the Hale-Bopp comet. The UFO approached the meteorite at high speed and flew over it. Suddenly, the meteorite began to break up.“I saw 10 or 15 constant lights (other witnesses report that the number was between 15 and 20) flying very close to each other,” Yilmaz says. “These lights were leaving yellowish trails behind them.“Then, they started to move away from each other. We observed them for about 40 seconds until they disappeared.”As the meteorite fragments, incinerated by the frictional heat of Earth’s atmosphere, vanished from view, the UFO also began to move at lightning speed – faster, says Yilmaz, “than the speed of light.“I’m 100 percent certain that the object I saw was not a conventional aircraft – it was a UFO,” he concludes.Strangely, the event, even though it was witnessed by so many credible observers, was not recorded on military radar.“How can we explain that such organizations as NASA and NORAD failed to spot these objects?” the Sirius spokesman asks. “There may be two reasons for that.“Either they covered it up to avoid sparking panic among people or extraterrestrial technology made it invisible to radar using some kind of energy shield.”

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/ufosavesearth.htm (1 of 2) [20.11.2008 12:44:13]

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/ufosavesearth.htm

Sun Magazine – December 24, 2002 A note from Roy Timm: The Turkey meteorite was destroyed by Commander Sanni Ceto and 3 other ships.

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/ufosavesearth.htm (2 of 2) [20.11.2008 12:44:13]

TEORIJA VELIKOG PRASKA I FIZIKALNI UVJETI TIJEKOM RAZVOJA SVEMIRA

Prema teoriji Velikog praska svemir nastao iz gustog i toplog stanja prije konačnog vremena. Širenjem svemira njegova temperatura i gustoća se smanjuju. Na temelju opažačkih podataka, prema teoriji Velikog praska, moguće je izračunati kako se gustoća i temperatura svemira mijenjala tijekom njegove povijesti. Premda teorija Velikog praska nije jedini kozmološki model (spomenimo npr. teoriju Stalnog stanja), ipak možemo kazati da je ona danas općenito prihvaćena. Značajno je istaknuti da teorija Velikog praska ne predstavlja konačno rješenje pitanja nastanka i razvoja svemira. Primjera radi o samom "trenutku nula" zasad ništa ne možemo kazati. Istodobno, teorija pokazuje neke nedostatke. Njihovo tumačenje dovelo je do nadopunjavanja i izmjena same teorije. Tako je posljednjih godina aktualan inflacijski model svemira, koji je nadopunio standardnu teoriju Velikog praska.

Za razumijevanje fizikalnih uvjeta tijekom razvoja svemira, pogotovo onih koji su vladali u ranim trenucima svemira, presudno značenje imaju naše spoznaje o svijetu elementarnih čestica. Kao što smo kazali, sam "trenutak nula" još uvijek je potpuna zagonetka. Međutim, suvremenim fizikalnim teorijama nastoje se rastumačiti zbivanja u svemiru, već od trenutka kada je on bio star svega 10-43 sekundi. Pretpostavlja se da je tada temperatura svemira bila 1032K i da se jedinstvena sila među česticama (supergravitacija) razdvojila na dvije sile gravitacijsku i veliku ujedinjenu silu. Širenje i hlađenje svemira do temperature od 1028K (starost svemira tada je bila 10-35 sekundi), dovelo je do razdvajanja velike ujedinjene sile na jaku nuklearnu i elektroslabu silu. Obično se kaže da je tada došlo do "zamrzavanja" jake nuklearne sile. Kada je temperatura svemira opala na 1015K,(što odgovara starosti svemira od 10-10 sekundi), elektroslaba sila razdvojila se na elektromagnetsku i slabu nuklearnu silu.

Dakle, jedinstvena sila (supergravitacija) vrlo brzo se razdvojila na četiri danas nam poznate sile. Usporedno su nastajale elementarne čestice. Od jednostavnijih, postupno su stvorene one koje danas poznajemo.

U grubom, povijest svemira može se, s obzirom na omjer gustoće zračenja i materije, razdijeliti na dva razdoblja| razdoblje zračenja, koje je trajalo od trenutka separacije prirodnih sila u ranom svemiru, pa do vremena od 3*105 godina, kada je započelo razdoblje materije. Porijeklo elementarnih čestica povezano je procesom suprotnim od procesa anihilacije materije i antimaterije. Poznato je da pri srazu čestice i antičestice nastaje energija (E), koja se može izračunati prema znamenitoj Einsteinovoj relaciji:

E=mc2

pri čemu je m, ukupna masa(anihiliranih) čestica, dok je c, brzina svjetlosti. Primjera radi, anihilacijom elektrona i njegove antičestice pozitrona nastaju dva visokoenergetska gfotona. U suprotnom postupku dva gfotona mogu stvoriti elektron i pozitron. Međutim, za to su potrebni određeni uvjeti. Nužno je da fotoni imaju dovoljno veliku energiju, odnosno temperaturu zračenja. Tako je za nastanak elektrona i pozitrona potrebna temperatura od najmanje 1010K, a za nastanak parova protonantiproton potrebna je temperatura od najmanje 1013K. Visoke temperature vladale su u ranom svemiru kada su se i događali ovakvi procesi. S obzirom na to koje su čestice dominirale, rani svemir (koji pripada razdoblju zračenja), razdijeljen je u nekoliko podrazdoblja:

Hadronsko podrazdoblje (t = 10-8s 10-4s, T = 1014K 1012K) dominacija masivnih čestica i antičestica, kao što su protoni i antiprotoni, kvarkovi i antikvarkovi.

Leptonsko podrazdoblje (t = 10-4s 10s, T » 1012K) nastanak lakših čestica i antičestica, kao što su elektroni i pozitroni.

Podrazdoblje nukleosinteze (t = 10s 300s, T = 1011K 1010K) protoni i elektroni formiraju neutrone. U svemiru su uglavnom zastupljeni elektroni i neutrini (i njihove antičestice) te protoni i neutroni.

Kada je temperatura svemira opala na 109K, protoni i neutroni stvarali su jezgre deuterija i helija i male količine jezgara berilija i litija. Postupnim hlađenjem svemira nastajali su atomi vodika i helija. Nakon što je temperatura poprimila vrijednost od oko 3000K,(što odgovara starosti svemira od približno 3*105 godina), gustoća zračenja izjednačila se s gustoćom materije. Svemir od tog trenutka postaje propustan za zračenje. Pozadinsko zračenje, koje opažamo, potječe upravo iz tog doba. Uslijed širenja svemira ono je danas "ohlađeno" na svega 2,7K. Pozadinsko zračenje predstavlja doseg našeg motrenja u svemir. To su najstariji fotoni koje opažamo. Nakon što je svemir postao propustan


file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/univerzum.htm (1 of 25) [20.11.2008 12:44:31]


za zračenje, započinje razdoblje materije, u kojem nastaju protogalaktike, kvazari, galaktička jata, zvijezde...

Prema inflacijskoj teoriji naglo širenje svemira započelo je u trenutku odvajanja elektroslabe i jake nuklearne sile, dakle kada je starost svemira iznosila svega 10-35 sekundi. Možemo kazati da je u tom trenutku došlo do "zamrzavanja" jake nuklearne sile. Slično kao što voda pri zamrzavanju oslobađa energiju u obliku topline, tako je "zamrzavanjem" jake nuklearne sile oslobođena velika količina energije, što je imalo za posljedicu naglo širenje svemira, koje je trajalo do trenutka kada je starost svemira iznosila 10-32 sekundi. Pretpostavlja se da je u tom kratkom periodu svemir povećao svoju veličinu 1050 puta! (Prisjetimo se da pod pojmom povećanja veličine svemira ili širenja svemira, podrazumijevamo porast uzajamnih udaljenosti točaka u svemirskom prostoru, što ne treba dovoditi u svezu s povećanjem nepostojećih "vanjskih dimenzija svemira").

Inflacijskom teorijom Velikog praska objašnjavaju se neki problemi standardnog modela Velikog praska. Tako inflacija svemira može protumačiti naglu promjenu zakrivljenosti svemira, kao i očuvanje izotropnosti pozadinskog zračenja. Pretpostavlja se da je izdvajanjem jake nuklearne sile stvorena nešto veća količina materije nego antimaterije, što može protumačiti asimetriju između materije i antimaterije u današnjem svemiru. Teorije velike ujedinjene sile nastoje rastumačiti gravitacijske nestabilnosti već u ranom svemiru, a koje bi mogle objasniti grupiranje materije u ustrojstva koja su nastala mnogo kasnije. Tako neke od teorija ujedinjene sile pretpostavljaju konačnu masu neutrina. Kompjutorske simulacije pokazuju da masivni neutrini mogu biti razlogom grupiranja materije u obliku filamenata, što se opaža u ustrojstvima galaktičkih superjata.

Zanimljivo je da su suvremena kozmološka istraživanja usko povezana s istraživanjem mikrosvijeta. Nove spoznaje o fizici elementarnih čestica i prirodi njihovog uzajamnog djelovanja, neposredan su doprinos našim spoznajama o nastanku i razvoju svemira u kojem živimo.

Na kraju se postavlja pitanje kakva je konačna sudbina svemira. Procjene srednje gustoće svemira, (koje ne moraju biti točne), većinom ukazuju da je svemir otvoren, tj. da će se njegovo širenje vječno nastaviti. što će se u tom slučaju događati s materijom i energijom? Nakon što istroše nuklearno gorivo, zvijezde će izumirati. U svemiru će biti sve više bijelih patuljaka, neutronskih zvijezda i crnih jama. Jedan dio zvijezda napustit će svoje galaktike, a drugi dio će se sabiti u masivnu crnu jamu u galaktičkom središtu. Teorija pokazuje da bijeli patuljci kolapsiraju u neutronske zvijezde, a da neutronske zvijezde kolapsiraju u crne jame. Vjerojatnost tog procesa je vrlo mala, ali u vrlo dugom periodu vremena on će se ipak dogoditi. Za naše pojmove u gotovo neizmjernoj budućnosti, svemir će se sastojati od crnih jama. Međutim, ni to nije konačno stanje. Vrlo dugotrajnim procesom (tzv. Hawkingov proces), crne jame gube masu i "isparavaju". Tako će na kraju svemirski prostor ostati ispunjen fotonima, neutrinima i antineutrinima te česticama i antičesticama isparenih iz crnih jama...

MATERIJA I ANTIMATERIJA

Upitate li fizičara koji promatra svijet iz perspektive fizike čestica, od čega je građena tvar oko njega, dobit ćete zapanjujuće jednostavan odgovor. Tvar koja nas okružuje građena je od samo dvije vrste elementarnih čestica; jednog leptona (elektrona) i dva različita tipa kvarkova (up i down) u nukleonima.

No stvar je ipak samo naizgled tako jednostavna i dugo je vremena trebalo proći da bi se dobio odgovor kakav je gore napisan. Što je lepton, što su kvarkovi i nukleoni? Polako, idemo redom...

Iako zvuči pomalo pjesnički, iz iskustva znamo da je istina kako je ovaj naš svijet pun različitosti i dinamičkih promjena –zapanjujuće ljepote i grubih razaranja. Kud god se okrenemo tvar, živa il’ neživa, u neprestanom gibanju, mijenja svoje oblike, nastaje i nestaje, stvara upravo onaj svijet iz prve rečenice. Mnogo vidimo svojim očima, ali puno više ostaje pod površinom, daleko i strano našim osjetima. Upravo će se u ovom tekstu otići malo ispod površine, ne bi li nam taj skriveni dio tvari postao bliži, obraćajući veći dio pažnje na slijedeće:



● tvar i antitvar ● unutar atoma ● valno-čestična priroda tvari.

Već u uvodu dana je za većinu nas iznenađujuća činjenica kako je sva tvar i antitvar izgrađena od samo dva tipa elementarnih čestica. Što je antitvar? Sigurno ste ju sreli u SF filmovima, kad u dodiru s običnom tvari dođe do snažne eksplozije u kojoj se i antitvar i tvar potpuno ponište –anihiliraju. No ona nije tek puka izmišljotina znanstvene fantastike! Postojanje antičestica došlo je kao iznenađenje fizičarima, no još čudnovatija bila je spoznaja da se sama materija može stvoriti i uništiti, da se energija može materijalizirati i dematerijalizirati. Iz toga izvode zaključak: ako je to moguće, onda postojanje nečeg kao što su antičestice postaje logički potrebno. Kad bi se npr. elektron mogao stvoriti sam, električni naboj bio bi stvoren iz ničega i ukupna količina naboja ne bi bila očuvana. Dakle, zakoni očuvanja su ono zbog čega su fizičari toliko sigurni da svaka čestica ima antičesticu.

Antičestice su kao slike u ogledalu odgovarajućih čestica. Postoji i mišljenje kako bi antičestice mogle biti čestice koje idu natrag u vremenu. Prvi je otkriven pozitron ili pozitivni elektron 1932.g. Sve o pozitronu je upravo suprotno od elekrona, osim mase koja je jednaka (naboji su po apsolutnoj vrijednosti jednaki, ali suprotnog predznaka). Antiproton je dobiven eksperimentalno 1955.g., a antineutron 1956.g.

Ljudi vole iz različitih razloga svrstavati stvari prema nekim zajedničkim svojstvima. Tako postoji i nekoliko načina na koji su “razmještene” čestice.

Jedan od tih je prema njihovoj masi. Tako razlikujemo:

1. teške, masivne čestice –barione (barios, grč. težak); u koje ubrajamo protone i neutrone, te njihove antičestice 2. lake čestice –leptone (leptos, grč. lagan), tu spadaju elektron (me = 9.1·10-31kg) i neutrino, te njihove antičestice. 3. Čestice koje imaju masu između mase protona i elektrona zovemo mezoni (m mezon, p mezon,...).

Općenito čestice često razvrstavamo i na slijedeći način:

1. fermioni (elektron, nukleoni, neutrino,p mezoni?) i

2. bozoni (fotoni, P mezoni, K mezoni).

Razlikuju se u nekim svojstvima i principima kojima se podvrgavaju. Ponašanje fermiona prvi je (uz Diraca) otkrio Enrico Fermi, pa su po njemu dobili ime. To su čestice koje se “ne vole naći zajedno”, tj. podvrgavaju se Paulijevom principu isključenja koji kaže kako dva fermiona nikada ne dijele isto kvantno stanje. Na kraju krajeva, to je ono što čini tvar čvrstom –koliko god “teško” sjedili na stolcu, ne možemo potisnuti čestice u isto kvantno stanje.

Bozoni su čestice koje se ponašaju drukčije. Prvi je to ponašanje identificirao S.N. Bose (s Einsteinom). Njima ne smeta da se nađu u istom stanju.

Ove dvije vrste čestica razlikuju se i po spinu (svojstvo čestica kojim se ovdje nećemo detaljnije baviti, budući ne postoji jednostavan način za dobro objašnjenje); tako fermioni imaju spin s =1/2, a bozoni s =1.

ANIHILACIJA I KREACIJA

Sama ideja anihilacije dana je spominjanjem SF filmova –kontakta materije i antimaterije. Stvar pojednostavljeno izgleda ovako: pozitron se susreće s “običnim” elektronom i dvije se čestice anihiliraju, iščeznu. Masa je uništena, ali energija je još tu i prenosi se parom g zraka fotona koji putuju u suprotnim smjerovima (a).

Bitno je istaknuti: 1.) anihilacija se uvijek događa u paru čestica – antičestica, 2.) pri bilo kojoj



anihilaciji količina naboja, moment količine gibanja (linearni i kutni), te energija ostaju očuvani.

Vrijedilo je razmisliti i o “obrnutoj anihilaciji”. Npr. zamislimo da okrenemo dva fotona i pustimo ih da putuju natrag u jednu točku (b). Što će se dogoditi? Je li moguće stvoriti –kreirati elektron – pozitron par? Zakoni očuvanja to dozvoljavaju, jer bilo koja veličina očuvana u procesu anihilacije, mora ostati ista i u procesu kreacije. No teško je pronaći dva identična fotona i usmjeriti ih natrag u istom malenom dijelu prostora. Ipak, postoji način. Ako g zraka fotona prođe dovoljno blizu jezgre, dolazi do interakcije (recoil??) i svi ZO su zadovoljeni. Takav g foton mora imati energiju barem 2mc2; energiju mirovanja elektrona i poztitrona, otprilike 1.022MeV (c).

wpe3.jpg (2664 bytes)


(a) (b) (c)

pokusi raspršenja

Ne možemo jednostavno pogledati unutar atoma ili jezgre kako bismo vidjeli od čega su građeni. Za takve informacije od velike koristi su nam upravo eksperimenti raspršenja; čestice se ubrzavaju i poprimaju visoke energije, te se usmjeravaju na metu (često drugu česticu). Detektori koji ju okružuju identificiraju čestice stvorene i raspršene pri sudaru.

otkriće jezgre

Geiger i Marsden pod vodstvom Rutherforda napravili su prvi i najpoznatiji pokus raspršenja kojim su otkrili postojanje jezgre. Raspršenje je u tom pokusu bilo elastično, tj. nije korištena energija da bi se materijalizirale nove čestice ili pobudila jezgra. Snop a čestica uz pomoć električnog i magnetskog polja usmjeravan je prema listiću zlata i došlo je do raspršenja. Detektor prebrojava a čestice, tj. daje informaciju o njihovoj raspodjeli (po kutovima raspršenja). Pojednostavljen prikaz pokusa dan je na slici.

Što su oni znali prije pokusa?

-a čestice su atomi helija koji su “izgubili” svoje elektrone

-a čestice imaju pozitivan naboj

-a čestice imaju energiju » 5MeV

Što nisu znali?

-da unutar atoma postoje jezgre



-veličinu a čestica

Što su očekivali?

- a čestice ići će ravno kroz zlatni listić, jedva ili nikako otklonjene

!iznenađenje

Otklon a čestica bio je puno veći od očekivanog. Postavila su se pitanja:

1. Što je moglo zaustaviti a česticu i skrenuti je na njenoj putanji?

● Zasigurno je to moralo biti nešto masivno.

2. Zašto ih ipak onda ima malo koje završe tako?

● I a čestica i “što god bilo” moraju biti jako mali, pa većina a čestica ipak prođe ravno.

3. Koja sila je za to odgovorna?

● Električna odbojna sila između pozitivno nabijene a čestice i pozitivno nabijene “jezgre” atoma zlata: , gdje je +2e naboj a čestice, +Ze naboj jezgre (u ovom slučaju jezgre zlata), d najmanja udaljenost među jezgrama.

Rezultati pokusa naveli su Rutherforda na ideju da se svi atomi sastoje od jako male, masivne, pozitivno nabijene jezgre, okružene elektronima na “velikoj” udaljenosti.

Vrlo veliko bilo je iznenađenje koliko je uistinu mala jezgra (polumjera » 10-14m), obzirom da je u njoj koncentrirana gotovo čitava masa atoma (polumjer atoma je

» 10-10m). Kad bi jezgra bila veličine ping-pong loptice, atom bi bio veći od katedrale sv. Petra, pa je atom uistinu skoro prazan prostor.

Često se vrše i pokusi s raspršenjem elektrona koji su se pokazali kao dobar alat da se malo pobliže pogledaju jezgre, te su dali preciznije podatke o njihovoj veličini. Velika je prednost elektrona u odnosu na a-čestice da na njih ne utječe sila koja drži nukleone zajedno.

Jezgra sadrži dvije vrste čestica zajedničkog naziva –nukleoni (nucleus lat. – jezgra), otprilike jednakih masa: pozitivno nabijene protone (otkriveni 1919.g., mp = 1836.12 me) i neutralne čestice – neutrone (otkriveni 1932.g., mn = mp+2.5 me). Neutroni jezgri dodaju masu bez da dodaju naboj. U prirodi se tako mogu naći atomi istog elementa s istim kemijskim svojstvima, ali različitom masom –izotopi. Oni ustvari imaju jednak broj protona, ali ne i neutrona.

Pokusi raspršenja (i drugi) pokazuju da je broj protona jednak atomskom broju Z u periodnom sustavu elemenata, pa je naboj jezgre +Ze. Broj neutrona u jezgri označavomo sa N, dok je s A označen ukupan broj nukleona u jezgri –maseni broj.

Za opisivanje građe jezgre zna se upotrebljavati model kaplje (pokazuje se korisnim u računima za nuklearnu fisiju). Zbog konstantne gustoće



može se zamisliti da je jezgra građena od nuklearne tvari, kao što je kapljica građena od vode. Tako dodavanjem svakog ekstra nukleona,

dodaje se i neki ekstra volumen. Kako je volumen jezgre , proporcionalan masenom broju A, slijedi da je radijus jezgre

proporcionalan trećem korijenu od A, tj. .

Vrijednost konstante r0, efektivni radijus jednog nukleona je oko 10-15m.

Gustoća nuklearne tvari je ogromna. Npr. kutija šibica puna nuklearne tvari ima masu oko 5·1012 tona. U jezgri kao da postoji neko dosta jako ljepilo koje sve to drži na okupu –jaka privlačna sila.

unutar nukleona

Veliki je korak bilo je dobivanje energije reda veličine nekoliko GeV-a, što je dovoljno za materijaliziranje parova proton-antiproton i neuton-antineutron.

Kako se povećavala energija akceleratora, stvoren je velik broj novih čestica (npr. hadroni – P i K mezoni – čestice koje jako interagiraju jedne s drugima ???) To je u neku ruku posramilo fizičare. Zašto? Pa, nisu sve one mogle biti fundamentalne. Bilo je izvjesno da su one kombinacija nekih još elementarnijih komponenti. No koju od njih proglasiti fundamentalnom? Nijednu. Zamišljeno je da su sve one izgrađene od nove vrste čestica, koju je američki fizičar Murray Gell-Mann nazvao kvarkovi. No u njih je bilo teško povjerovati. Najstranija stvar o njima bila je ta da su morali imati električni naboj 1/3 ili 2/3 naboja elektrona. Do tog trenutka, naime, naboj elektrona bio je apsolutno fundamentalna jedinica naboja. Iznos naboja u obliku razlomka! Što je sad to?

Je li model kvarkova samo igra brojevima ili takvi objekti uistinu postoje unutar nukleona?

Stanford Linear Accelerator SLAC imao je dovoljno energije (oko 20GeV), da to istraži.

Sudar elektrona velike energije s kvarkom donosi više od samog raspršenja pod velikim kutem; počinje stvaranje čestica (uglavnom mezona). Iz energije interakcije nastaje par kvark-antikvark. To je oblik neelastičnog raspršenja (energija je “utrošena” na stvaranje čestica).

Richard Feynman shvatio je da tu kompliciranu situaciju pojednostavljuju relativistički efekti. Akceleriranom elektronu proton izgleda kao čestica koja mu se približava gotovo brzinom svijetlosti. Zbog dilatacije vremena činit će se da kvarkovi gotovo miruju, a zbog kontrakcije duljine, proton se “pretvara” u ravan disk unutar kojeg se nalaze tri mete. Iz načina o kojem iznos kuta raspršenja ovisi o naboju čestica koje se raspršuju, bilo je moguće provjeriti da kvarkovi zaista imaju naboj u obliku razlomka naboja elektrona.

Dakle, kvarkovi se kombiniraju u trojke i na taj način grade protone, nukleone i druge barione i mezone.

obojani kvarkovi i gluoni

Nešto vrlo snažno mora držati kvarkove unutar čestice. Kao što nabijene čestice jedna na drugu djeluju silom izmjenjujući fotone, tako se i kvarkovi privlače izmjenjujući čestice zvane gluoni. One su kao ljepilo koje drži protone i neutrone, kao i druge hadrone, čitave. Također “vode” i do privlačne sile koja nukleone drži na okupu. Ta interakcija poznata je pod nazivom jaka nuklearna sila.

Kvarkovi nose novu vrstu ‘naboja’ –boju. Javlja se u tri oblika:crvena, zelena i plava Razlog za odabiranje ovog imena je taj da su slobodne čestice uvijek ‘bezbojne’ kombinacije kvarkova. Gluoni za razliku od fotona koji su električki neutralni nose svoj ‘naboj’. Gluoni sebe emitiraju i apsorbiraju gluone. Ta ‘kqark colour interaction’ postaje sve veća s udaljenošću, zbog toga kvarkove ne možemo naći samostalno (ne mogu se odvojiti). To objašnjava ono oko čega su fizičari bili zabrinuti kad se došlo na ideju kvarkova –nisu ih mogli pronaći.



Kvarkovi i elektroni su "čestice tvari", a gluoni i fotoni "čestice sile".

Kako bi bilo moguće promatrati čestice jako malih dimenzija potrebno je načiniti velike i skupe akceleratore, jer što dublje želimo prodrijeti u tvar, trebamo veću energiju.

Mnogi pokusi raspršenja uključuju elektromagnetsku interakciju među nabojima. Ako projektil i meta imaju naboje q1 i q2 redom, onda je

kinetička energija potrebna da se približe na udaljenost r: .

Još nešto je tu bitno, de Broglieva valna duljina mora također biti usporediva ili manja od one koju ima struktura koja se istražuje. To je drugi razlog zbog čega su potrebne visoke energije kako bi se istražile male čestice. No o tome nešto više u idućem poglavlju.

Tako je potrebno imati energiju 2mc2 za stvaranje para čestica-antičestica mase m.

“glazba atoma” iliti valno-čestična priroda tvari

1917. godine Einstein je učinio korak naprijed, a Compton svojim pokusom potpuno dokazao kao svjetlost ima dvojnu: korpuskularnu (čestičnu) i valnu narav. Francuski fizičar Louis de Broglie, vjerujući u jedinstvo prirode, prenio je taj dualizam i na čestice tvari. Na primjer,

elektroni se poput fotona mogu promatrati kao da imaju svoju valnu duljinu danu de Broglievom relacijom , gdje je p količina gibanja, a h Planckova konstanta. Njegovu teoriju prihvatili su mnogi teoretičari, a kasnije je Erwin Schrödinger takvo tumačenje opisao i valnom jednadžbom. No dugo nije bilo moguće vidjeti tu valnu prirodu čestica.

Danas se, međutim, mogu vidjeti efekti "de Broglievih valova" vezanih uz elektrone (slika).




U stvari, stojni valovi se mogu vidjeti ukoliko su elektroni zatvoreni u neku vrstu kutije. Stojni valovi koji se vide uz pomoć skenirajućeg tunelirajućeg mikroskopa nisu elektroni koji idu gore-dolje, već ‘tunnelling’ mikroskop detektira mjesta gdje je gustoća elektrona –vjerojatnost da se elektron nađe, velika, a gdje mala.

zašto atomi imaju diskretne energijske nivoe

Atom je poput te kutije u koju su uhvaćeni elektroni. Pozitivno nabijena jezgra stvara potencijalnu jamu iz koje negativni elektroni ne mogu pobjeći. Kako su elektroni uhvaćeni u '‘kutiju’, onda imaju konačne diskretne valne duljine, koje ovise o veličini kutije. S poznatom valnom

duljinom l znamo iz de Broglieve relacije pronaći i količinu gibanja, a onda i kinetičku energiju elektrona .

Što je manja ‘kutija’, manja je i valna duljina, a veća količina gibanja i kinetička energija. Dakle, veličina i oblik ‘kutije’ određuju dozvoljene valne duljine, a tim i vrijednosti za energiju elektrona. Elektron u atomu može imati samo jednu od tih vrijednosti i nije dozvoljena nikakva međuvrijednost. Te dozvoljene energije su energijski nivoi atoma.

Svaki crveni neonski znak ili natrijeva ulična lampa dokaz su diskretnog energijskog spektra elektrona u atomu. Njihova svjetlost dolazi u diskretnim linijama. Svaka linija predstavlja svjetlost "nošenu" fotonima diskretnih valnih duljina i frekvencija, pa stoga i diskretnih energija E = hf. Elektroni mogu raditi kvantne skokove između dopuštenih energijskih nivoa. Pri prelasku s višeg na niži nivo emitiraju foton čija je energija dana sa E = h·f = Epočetna-Ekonačna. Energije fotona su ustvari razlike u energijama između dva moguća energijska nivoa (elektrona u atomu). Emisija zračenja različitih frekvencija je idealan alat za prikaz energijskih nivoa nekog atoma.

atomi ne mogu biti manji nego što jesu

Ideja o valu elektrona u kutiji može objasniti zašto su atomi upravo dimenzija kojih jesu. Npr. elektron u atomu vodika mora biti vezan uz jezgru. Njegova ukupna energija treba biti negativna. Da je ukupna energija pozitivna, elektron bi pobjegao. Privlačna sila jezgre daje tu negativnu potencijalnu energiju, pa je to u redu. Ali, ako se elektron nalazi u zatvorenom prostoru, stojni valovi “zahtijevaju” od njega da ima količinu gibanja, pa i kinetičku energiju koja raste smanjenjem veličine kutije. Pribrajajući pozitivnu kinetičku energiju negativnoj potencijalnoj, uvijek vodi na to da ukupna energija raste prema nuli.

Zamislimo sad da smanjujemo atom. Što se događa?

● potencijalna energija (proporcionalna s 1/r) bi postajala sve negativnija ● kinetička energija (proporcionalna s 1/r2) bi sve više rasla, zbog smanjivanja valne

duljine stojnih valova

No, kinetička energija puno brže raste, nego što potencijalna pada (zbog kvadratnog člana). To znači da bi smanjivanjem atoma u jednom trenutku ukupna energija postala pozitivna i elektron bi “pobjegao”. Može se izračunati na ovaj način najmanja moguća vrijednost za duljinu radijusa vodikovog atoma. Ova aproksimacija daje tek nešto veću vrijednost od stvarne 0.53·10-10m.

model atoma kao vala na žici

Možemo atom zamisliti kao žicu gitare, to je naravno dosta pojednostavljeno i općenito nije potpuno dobar prikaz, ali će pomoći da nešto uočimo i dođemo do određenih pojmova. Jedna stvar je tu svakako točna; elektroni su zarobljeni u konačnom prostoru, a onda i formiraju stojne valove. Budući su zidovi jednostavno vertikalni, stojni valovi su također vrlo jednostavni, baš kao oni na gitari. Energija ovisi samo o veličini kutije i broju n (n = 1, 2, ...) čvorova u stojnom valu. n je glavni kvantni broj tog energijskog nivoa. Kako n raste, tako se



valne duljine smanjuju, a količina gibanja i energija se povećavaju. Energija raste propocionalno s n2 (za vodikov atom sa 1/n2). Ovakav model atoma pokazuje da atomi imaju samo diskretne vrijednosti energije i to počevši od najnižeg (glavnog) stanja za n = 1 (slika Diskretni energijski nivoi atoma odgovaraju diskretnim stojnim valovima elektrona u atomu). Zbog toga sudari među atomima i molekulama ne mogu tek tako “omesti” stanje atoma, osim ako temperature ne postanu jako visoke. Zato stvari oko nas pretežno ostaju nepromijenjene.

Osim glavnog kvantnog broja, stanje u kojem se nalazi elektron opisuju još i : orbitalni kvantni broj –l = 0,1,...,n-1; magnetski kvantni broj m = -l, -l+1, ..., 0, ..., l-1, l; te spinski kvantni broj s = +1/2, -1/2. Elektron se tako nalazi u stanju točno određenom sa sva četiri kvantna broja. To, zajedno s Paulijevim principom isključenja, objašnjava raspored elemenata u periodnom sustavu. No priča o tome ide dublje u područje kvantne fizike, pa ovdje neće biti iznešena.

Schrödinger je 1926. g. izračunao energije koje može imati elekton u atomu vodika:

.

Za n = 1, govorimo o najnižem dopuštenom stanju. Kako n raste, En ide sve bliže nuli. Ako je E>0, ukupna energija elektrona je pozitivna, pa on izlazi slobodan iz atoma, tj. atom se ionizira. Energiju potrebnu da se elektron oslobodi iz najnižeg energijskog nivoa (-13.6eV) nazivamo energijom ionizacije i ona za atom vodika iznosi 13.6eV.

Potpuno neočekivana bila je ovisnost energijskih nivoa za atom vodika o 1/n2. Dvadeset godina prije Johann Balmer dao je jednostavnu numeričku formulu za frekvencije vidljivih linija vodikovog spektra:

, n>2.

R = 1.1·107m-1 ... Rydbergova konstanta

(Nedugo zatim Lyman je pronašao linije u ultraljubičastom dijelu spektra za najniži energijski nivo, n=1.)

Dakle, tri čestice (elektron i dva kvarka), zajedno s neutrinom koji dolazi s elektronom, objašnjavaju gotovo čitavu tvar u svemiru.

Gotovo? Postoje naime tri generacije fundamentalnih čestica. Kao da priroda ponavlja ‘bazu’ od 4

RAZLIKA IZMEĐU ČESTICA I ANTIČESTICA

Suvremena teorija nam govori da svaka čestica ima svoju antičesticu, dakle česticu iste mase i spina, ali suprotnog naboja. Simetrija obzirom na pozitivan i negativan naboj jedan je od temeljnih zakona prirode i opažena je pri gotovo svim elementarnim česticama.

Osim naboja, čestice i antičestice razlikuju se i po cijelom nizu drugih svojstava: leptonski broj, barionski broj, stranost, itd. Svojstva koja su identična kod čestica i antičestica jesu: masa, spin, vrijeme raspada, itd. Postoje čestice koje su potpuno neutralne i u tom slučaju su antičestice i čestice jednake (npr. foton i antifoton su jedno te isto, pa kažemo da je foton ujedno svoja antičestica). Općenito: antineutrino je antičestica neutrina, antiproton je antičestica protona itd. Antimaterija se sastoji od antiprotona, antineutrona i antielektrona (pozitrona). Dakle, atomske jezgre antimaterije su negativno nabijene, a oko njih kruže pozitivno nabijeni pozitroni.


http://eskola.hfd.hr/fizika_svemira/rijecnik.html#spin


Sigurno se pitate koja je razlika između neutrona i antineutrona s obzirom na to da neutron nije električki nabijen. Radi se o tome da je neutron sastavljen od kvarkova, a antineutron od antikvarkova. Kvarkovi i antikvarkovi imaju suprotne naboje bez obzira što je njihov zbroj u oba slučaja jednak nuli. Spomenimo na kraju i ideju američkog fizičara Johna Wheelera da se pozitron može interpretirati kao elektron koji putuje unatrag u vremenu, što je matematički razradio Richard Feynman i za to dobio Nobelovu nagradu 1965. godine.

[Pljusak čestica]

Prikaz pljuska kozmičkih zraka iz Svemira, prirodnih izvora antičestica. (Courtesy CERN.)

BARIONSKA ASIMETRIJA SVEMIRA – GDJE JE PROTUTVAR

Pri izučavanju svijeta čestica i sila spoznata je “vertikalna hijerarhija”: tvar je sačinjena od atoma, atomi su građeni od jezgri i elektronskog omotača, atomske jezgre od nukleona (protona i neutrona), a ovi pak od kvarkova. U ovom se predavanju usredotočujemo na, obično previđenu, “horizontalnu strukturu”: svakoj je čestici pridružena “protučestica” suprotnog naboja i po zakonima fizike čestica njih bi u svemiru trebalo biti u jednakim količinama. Isti fizikalni zakoni govore da se u međusobnim sudarima čestice i antičestice poništavaju, pretvaraju u zračenje, u fotone koji odnose njihovu energiju. Dakle, već samo naše postojanje govori o asimetričnom pojavljivanju tvari i protutvari (materije i antimaterije). Budući da glavnina naše mase dolazi od nukleona (bariona), govorimo o “barionskoj asimetriji”. Za njeno razumijevanje upućeni smo na izučavanje fundamentalnih međudjelovanja između elementarnih čestica. Pritom do punog izražaja dolaze određene simetrije tih međudjelovanja, posebice one na diskretne P, C i T transformacije. No osim što navedene “diskretne transformacije” C i P diktiraju uvjete pod kojima je moguće stvaranje tvari, one omogućuju i jasno razlikovanje materije i antimaterije. C, P i T transformacije kao orijentiri u svijetu elementarnih čestica Simetrije su ušle u fiziku 20. stoljeća kao jedno od njenih najmoćnijih oruđa. Pod simetričnom transformacijom razumijevamo takav zahvat na fizikalnom sustavu koji nas vodi na situaciju koju ne možemo razlikovati od originalne. Te su simetrije uočene u “jednadžbama gibanja” Newtonovoj za mehaniku te Maxwellovim za elektromagnetizam. Najpoznatije simetrije odnose se na “kontinuirane” (neprekidne) pomake u prostoru ili vremenu (nemogućnost utvrđivanja apsolutnog prostornog položaja ili apsolutnog vremena) te kontinuirane prostorne rotacije (nemogućnost utvrđivanja apsolutnog smjera u prostoru). Jednako besprijekorno vladanje prirodom fizičari su očekivali i od “diskretnih” zrcaljenja prostora i vremena (P i T) te zrcaljenja materije u antimateriju (C). Dok god vrijede te simetrije, nemoguće je utvrditi što je apsolutno lijevo ili desno, što je smjer vremena, kao i apsolutni predznak električnog naboja. Sve do druge polovine ovog stoljeća vladalo je uvjerenje da se svi procesi moraju odvijati jednako u originalnom (našem) svijetu i u svijetu koji bi se dobio od njega prostornim zrcaljenjem (operacijom prostornog pariteta), pri čemu se “lijevo” zamjenjuje “desnim”. Prvi šok nastupio je 1957. otkrićem narušenja simetrije prostornog pariteta u pokusima koje je izvela Chien-Shiung Wu. Uspoređujući β-raspad jezgre kobalta s ingeniozno izvedenim pokusom koji bi trebao odgovarati njegovoj zrcalnoj slici, ona se našla u ulozi Alice u zemlji čudesa: elektroni emitirani u tom raspadu odabiru jedan određeni smjer, što narušava simetriju na prostorno zrcaljenje. Razlog tome je neobična priroda prije spomenute neobične čestice (anti)neutrina, koji jezgru napušta u paru s elektronom: neutrino se u našem svijetu pojavljuje kao čestica određene, lijeve orijentacije. Uslijedila je sugestija Lava Landaua da će tek kombinirana CP-transformacija, kompozicija prostornog zrcaljenja i transformacije čestica u


http://livefromcern.web.cern.ch/livefromcern/antimatter/


antičestice, pedstavljati konačnu simetriju. No već 1964. godine uslijedio je sljedeći šok, Cronin-Fitchevo otkriće narušenja CP-simetrije u slabim raspadima K-mezona. Do dana današnjeg taj mali kutak svijeta ostao je jedino mjesto gdje su laboratorijski pokusi utvrdili narušenje CP-simetrije.Od tog otkrića prošla su tri i pol desetljeća, dovoljno vremena da samo CP-narušenje prestane biti misterija. Ono što je nekad bilo šokantno otkriće danas izgleda sasvim očekivano: znanje akumulirano u tzv. standardnom modelu pokazuje da bi šok prestavljalo neotkrivanje CP-narušenja. Na kraju, možemo se upitati što je s kombiniranom CPT-transformacijom, dobivenom istovremenim zrcaljenjem prostora, okretanjem smjera vremena i zamjenom materije antimaterijom. Teorijsko je očekivanje da je takav svijet identičan polaznom, tj. CPT =I (identična transformacija). Taj “CPT teorem” između ostalog predviđa jednakost masa čestica i antičestica, pa eksperimentalni rezultat za razliku masa neutralnih K-mezona potvrđuje CPT-teorem na veliku točnost. Riječ je o najmanjem broju izmjerenom u nekom pokusu. Uz postuliran CPT-teorem, svako mjerenje narušenja CP-simetrije (CP) predstavlja mjerenje neinvarijantnosti na vremenski obrat (T)!Prema tome, pokusi s neutralnim K-mezonima razotkrili su čudesno svojstvo slabih sila - da one znaju za “mikroskopski” smjer vremena. Usto, pokus s raspadom tzv. dugoživućeg neutralnog K-mezona (KL) po prvi put u povijesti omogućuje apsolutno određivanje predznaka električnog naboja. Primjerice u semileptonskom kanalu raspada na dva moguća stanja, koja su si međusobno CP-zrcalne slike ovaj posljednji se događa nešto učestalije. Stoga možemo utvrditi da je pozitron ona laka nabijena čestica (lepton) koja se u gornjem semileptonskom raspadu pojavi nešto češće. Takav pokus nam je za sada jedini poznati način da u eventualnoj komunikaciji s nekom izvanzemaljskom civilizacijom utvrdimo da li je ona građena od materije ili antimaterije - i izbjegnemo eventualni fatalni susret koji bi mogao dovesti do poništenja svjetova. Razlog postojanja antičestica Fizika je igra predviđanja. Jedan od zvjezdanih trenutaka fizike je bilo uvođenje Diracove jednadžbe 1929-30. Riječ je o pokušaju da se opis elektrona pomoću kvantno-mehaničkih valnih funkcija učini konzistentnim sa specijalnom teorijom relativnosti. Temeljna značajka specijalne relativnosti je jedna nova simetrija - ravnopravno pojavljivanje prostora i vremena. Dok u svakodnevnom životu prostor i vrijeme doživljavamo različito, oni ulaze potpuno ravnopravno u opis svijeta prikazanog Diracovom jednadžbom. Isprva zbunjujući zahtjev “stanja negativnih energija” koja ta jednadžba nosi sa sobom, pokazao se kao njen najveći trijumf. Naime, ona za svaku vrstu nabijene čestice koju opisuje, kao što je to primjerice elektron, zahtijeva postojanje čestice druge vrste, s jednakom masom ali sa suprotnim električnim nabojem. Dirac je zazirao od uvođenja novih čestica, pa je isprva predložio da partner elektrona bude proton - no Andersonovo otkriće pozitivno nabijenog elektrona (pozitrona) 1932. razriješilo je sve dileme. Danas prepoznajemo CPT-simetriju Diracove jednadžbe, koja zahtijeva podvostručavanje čestica protučesticama - “nabojno konjugiranim” partnerima. To svojstvo Diracove jednadžbe je Feynman ocijenio ključnim dometom jednadžbe koja objedinjuje relativistički i kvantnomehanički opis događanja. On jednostavno pokazuje da ono što je “virtualna čestica” za jednoga, može biti virtualna antičestica za nekog drugog. O čemu je riječ, dočarat će nam slikovita usporedba dobacivanja lopte između dva igrača, s raspršenjem elektrona u vanjskom električnom polju. Česticu (loptu) između dva raspršenja (bacanja) smatramo virtualnom - kao što na filmskom zapisu ne bismo mogli razlikovati gibanje lopte pustimo li film unatraške, tako kod raspršenja elektrona nije moguće utvrditi vremenski slijed raspršenja (smjer gibanja): moguće je zamisliti takav sustav promatranja, da ono što je prošli događaj za jednog promatrača, bude budući događaj za drugoga. Kao posljedica zahtjeva relativnosti (u odnosu na sustav promatrača) izgleda da je narušena uzročno-posljedična veza događaja (kauzalnost). Prema Feynmanu, u opis dvostrukog raspršenja treba uključiti obje verzije takovog događanja. U drugoj, “(b)-verziji”, elektron koji putuje unatraške u vremenu ima smisao njegove antičestice, pozitrona. Događaj koji se ovdje zbiva ranije ima značenje stvaranja para čestice i antičestice, pozitrona koji se giba prema budućem (kasnijem) događaju, u kome se poništava s elektronom. Prisutnost pozitrona je nužna za račun amplituda vezanih uz gibanje elektrona ---- postojanjem antičestice uspostavljena je kauzalna struktura procesa s prividno izmijenjenim vremenskim poretkom.

Antičestice u laboratoriju

Za sada nemamo prilike proučavati intenzivne anihilacije, kakve bi očekivali pri dodiru nakupina tvari i protutvari. No, možda su naša očekivanja snažnih eksplozija pretjerana. Tlak već stvorenog zračenja mogao bi usporavati proces, kao što sloj pare oko kapljice bačene na vruću plohu štednjaka usporava njeno daljnje isparavanje, tako da imamo dovoljno vremena za promatranje plesa kapljica na ploči.



Nešto slično zbiva se i u pojedinačnim događajima susreta čestica i antičestica, koje se danas mogu proučavati: čestica i antičestica stvore

vezano stanje sa znatnim trajanjem. Takvi su primjeri pozitronija (e+ e-), mionskog atoma (µ+ e-) i kvarkovskih atoma, čiji je studij započeo čamonijem (vezanih stanjem c-kvarka i njegove antičestice). Za standarde fizike čestica proces anihilacije takvih sustava uopće nije brz. Dapače, on može biti zanemaren pri računu energijskih razina tih vezanih sustava. Općenito, svi poznati mezoni složeni su od kvarka i antikvarka, s tim da oni mogu pripadati raznim vrstama (“okusima”).Pri sudaranju snopova čestica, njihovu se kinetičku energiju može pretvoriti u energiju mase. Stoga se u sudaru snopova čestica dovoljne energije može proizvoditi znatna količina raznih čestica, zajedno s njihovim antičesticama. Tako je krajem 40-tih podešena energija “bevatrona” na Berkeleyu omogućila stvaranje parova protona i antiprotona, čime je antiproton i otkriven. Po CPT teoremu, antiproton mora biti jednako stabilan kao proton, kao što pozitron mora biti jednako stabilan kao elektron. To omogućuje uskladištavanje antičestica, da bi se dobili antičestični snopovi, poput onih u sudarivačima. Za sada je riječ o malim količinama antičestica - za 1 gram trebali bi tisuću milijardi akceleratorskih nakupina antiprotona, što bi koštalo preko 1016 dolara. Prvi takvi sudarivači koji su stupili na fizikalnu scenu temeljili su se na elektronsko-pozitronskim snopovima, ubrzavanim u protivnim smjerovima. Na mjestima presjecanja rojeva elektrona i pozitrona, energija sudara djelomično se pretvara u energiju materije i antimaterije novih čestičnih vrsta, kako se prelazi energija praga stvaranja tih novih čestica. Tako je uz τ-lepton otkriven “čarobni”, c-kvark (putem vezanog stanja J/Y (c )) kao i “kvark ljepote”, b-kvark (putem vezanog, “upsilon” stanja, ¡ (b )). Na elektronsko-pozitronskim sudarivačima nije se moglo doseći energiju potrebnu za stvaranje “kvarka istine”, t-kvarka. To je uspjelo 1994. u sudarima protona i antiprotona na tevatronu, sudarivaču Fermilaba kod Chicaga. No, još deseteljeće ranije, 1983. na CERN-u kod Geneve je u protonsko-antiprotonskom sudarivaču uspjelo proizvesti Z-česticu, tešku inačicu fotona. U anihilaciji kvarka i antikvarka, od kojih su složeni proton i antiproton, stvori se Z-bozon, koji se potom, poput fotona, raspada na par elektrona i pozitrona. Navedeni primjeri odnose se na visokoenergijsku frontu dosezanja pragova stvaranja novih čestica. No pokusi se izvode i na proučavanju svojstva antiprotona na niskim energijama - kao što se to čini njihovim uskladištavanjem u LEAR-ov (od engl. Low Energy Antiproton) prsten na CERN-u. Taj je uređaj omogućio dostatno usporavanje antiprotona da hvatanjem pozitrona bude oformljen antivodik. CERN je u siječnju 1996. izvijestio o prvoj laboratorijskoj proizvodnji devet antivodikovih atoma. Nedavno je nešto slično ostvareno i na Fermilabu. Ipak, budući da takav neizolirani antivodik brzo anihilira s materijom iz okoline, istinsko laboratorijsko izučavanje protutvari ostaje za budućnost. Prvi korak, izoliranje antivodikovih atoma, omogućio bi da se laserskom spektroskopijom usporede njegove energijske razine (1s-2s) s vodikovim, na točnost od 10-18. To bi bio vrijedan test C i CPT simetrije. Slijedeći korak bilo bi moguće uskladištenje električki neutralnog antivodika na temelju njegovog dijamagnetičkog svojstva, u obliku antivodikovog leda. Ono što je već u laboratorijskoj uporabi su pozitronski snopovi, koji, osim u atomskoj fizici i fizici kondenzirane tvari, primjenu nalaze i u medicini. Pozitronska tomografija (PET, od engl. Positron Emission Tomography) temelji se na lociranju pozitronskih emitera (ugljika-11, dušika-13, kisika-15 ili fluora-18). Emitirani pozitron, srednjeg slobodnog puta od 1 mm, anihilira s elektronom tkiva, odašiljući dvije karakteristične γ-zake suprotnih smjerova, koje hvata PET-kamera. Time je omogućeno proučavanje patoloških promjena u tkivu prije opazivih anatomskih promjena. Zamisliva je i tomografija autoprotonima, uz mogućnost uništavanja tumora većim gustoćama antiprotona. Gdje je protutvar ? Otisak Armstrongovog stopala na površini Mjeseca pokazao je da su astronaut i Mjesec građeni od iste tvari. Isto vrijedi za planete Sunčevog sustava, gdje su sonde posjetile osam od devet planeta. Testiranje tvari unutar Sunčevog sustava omogućuje nam i Sunčev vjetar, sastavljen uglavnom od protona. Odsutnost jakog γ-zračenja ukazuje da su asteroidi i kometi također građeni od tvari. Proučavanje tvari na galaktičkoj skali omogućuje kozmičko zračenje. Budući da se pozitroni lako proizvode pri prolazu primarnog kozmičkog zračenja kroz međuzvjezdanu tvar, proučava se samo prisutnost težih antičestica. Primjerice, opažanje antiprotona na razini, odgovara antiprotonima kao sekundarnoj komponeneti kozmičkog zračenja proizašlog iz sudara. U usporedbi s tim, opažanje samo jedne jezgre antiugljika ukazivalo bi na postojanje astrofizičkog objekta u kome je fuzijom antivodika i antihelija došlo do antiugljika.Na razini nakupina galaktika ne opaža se γ zračenje do kojeg bi dolazilo ukoliko bi u istoj nakupini galaktika postojale i one građene od tvari i one građene od protutvari. Dakle Sunčevih masa tvari susjednih nakupina galaktika (kao one u zviježđu Djevice) su ili barioni ili antibarioni.Za sada nemamo predodžbu o mehanizmu kojim bi tekla separacija materije od antimaterije na kozmičkoj ljestvici. Isto tako ne uzima se ozbiljno ni mogućnost da je svemir počeo s više materije od antimaterije (s nekim početnim barionskim brojem), pri čemu bi naznačen omjer bio mjera čestica koje se nisu poništile u ranom svemiru. Polazeći od svemira čiji je početni barionski broj bio nula, Andrej Saharov je ukazao na uvjete u kojima bi se mogao ostvariti mjereni omjer bariona prema fotonima:

(i) Teorija fundamentalnih međudjelovanja mora uključivati narušenje barionskoga broja (B);(ii) Ta se međudjelovanja moraju, tijekom nekog perioda u povijesti svemira, zbivati izvan termičke ravnoteže (tako da su procesi koji narušavaju barionski broj B nepovratni);



(iii) Učinimo li “zrcaljenje” svijeta čestica u svijet antičestica (tzv. C-operaciju) i k tome dodamo još i obično (prostorno) P-zrcaljenje (što ukupno vodi na CP-zrcaljenje), tada simetrije C i CP moraju biti narušene (tako da raspadi koji mijenjaju broj bariona B imaju različite vjerojatnosti od procesa koji mijenjaju broj antibariona).

Saharovljevi uvjeti (i) narušenja barionskog broja i (iii) narušenja C i CP simetrija odnose se na temeljna svojstva elementarnih čestica. Do sada laboratorijski pokusi ne ukazuju na narušenje barionskog broja (ni u akceleratorskim pokusima, niti pri mjerenju raspada protona). S druge strane, CP narušenje je izmjereno jedino u sustavu neutralnih K mezona, na primjeru četiri raspada dugoživućeg KL mezona: neleptonskim raspadima semileptonskom, već spomenutom i nedavno u radijacijskom raspaduNo, CP narušenje koje je sudjelovalo u “bariogenezi” vezano je na energijske skale daleko iznad onih u sustavu kaona. Pritom studij barionske asimetrije svemira testira mehanizme CP narušenja izvan standardnog modela fizike čestica. Stoga je poželjno izučiti udaljenosti preko desetak megaparseka, ne bi li tamo naišli na područja građena od antimaterije. U tu je svrhu američka NASA odobrila projekt AMS (engl. Alpha Magnetic Spectrometer) - moćnog spektrometra sa supravodljivim magnetom, koji bi početkom slijedećeg tisućljeća bio smješten na svemirsku stanicu “alfa”. Njegov je cilj opažanja antihelija i antiugljika u svemiru s osjetljivošću koja 10 tisuća ili 100 tisuća puta premašuje postojeća mjerenja. Davanjem odgovora na postojanje protutvari izvan lokalne supranakupine galaktika, AMS će biti od velike važnost i za razumijevanje temeljnih zakona fizike čestica.

UDARI IZ SVEMIRA

Sva tijela sunčeva sustava bila su tijekom svog postojanja izložena udarima iz svemira. Na površinama Merkura, Mjeseca, Marsa i svih planenih satelita, gdje su geološki procesi odavno završili, lako se uočavaju tragovi ovog bombardiranja. Iako je Zemlja, zahvaljujući većoj masi, primila mnogo više udaraca nego Mjesec, vidljivih kratera je mnogo manje. Razlog tome je stalno preoblikovanje površine uzrokovano vulkanskim, tektonskim, biološkim i drugim faktorima. Do danas je na površini Zemlje prepoznato tek 120 kratera, većinom u geološki stabilnim područjima Sjeverne Amerike, Europe i Australije, gdje je i istraživanje bilo najintenzivnije. Fotografije satelita u orbiti oko Zemlje znatno su olakšala prepoznavanje kratera, posebno u zabačenim područjima. Barringerov Krater u Arizoni (slika 1.) prvi je 1920. prepoznati udarni krater. U njemu su pronađeni i fragmenti meteorita, što je tada bio jedini način da se dokaže udarno porijeklo kratera. Nekoliko desetljeća kasnije, otkrivene su neke jedinstvene fizičke karakteristike udarnih kratera prema kojima ih je muguće prepoznati. Uglavnom su to promjene u tlu koje mogu nastati samo pod djelovanjem iznomno visokog tlaka i temperature. Udarni krateri se, prema obliku, dijele na dvije grupe: jednostavne i složene. Jednostavni krateri su relativno mali, pravilnog su zdjelastog oblika, sa omjerima dubina-promjer od oko 1:5 do 1:7. Kod većih kratera dolazi do erozije strmih zidova, a najčešće je prisutna i središnja uzvisina u obliku šiljka ili prstena. Omjer dubina-promjer se kreće između 1:10 i 1:20. Promjer kod kojih krateri postaju složeni ovisi o gravitaciji na površini udarenog planeta ili satelita - što je veća gravitacija, manji je promjer kod kojih krateri postaju složeni. Na Zemlji je taj prijelazni promjer oko 2 do 4 km, ovisno o svojstvima tla na mjestu udara, dok je na Mjesecu (gravitacija 16% zemljine) 15 do 20 km.Središnji šiljak ili prsten nastaje podizanjem tla koje je prethodno bilo jako komprimirano udarom. Urušavanje zidova dodatno mijenja oblik kratera, te povećava njegov polumjer. Veliki udari kojima je Zemlja bila izložena kroz svoje postojanje važniji su nego bi se to dalo zaključiti prema njihovom broju. Nedavne istraživanja na granici geoloških razdoblja Kreda i Tercijara, koja označava i vrijeme izumiranja dinosaura i mnogih drugih vrsta tog doba, otkrila su neobično velike koncentracije siderofilnih elemenata i drugih tragova meteoritskog udara. Danas se vjeruje da je prije 66 milijuna godina, na kraju razdoblja Krede, asteroid promjera 10 do 20 km pao na području današnjeg Meksika (slika 2.) i posredno izazvao izumiranje dinosaura. Moguće je da su udari asteroida bili uzrokom i drugih velikih izumiranja koja su se na Zemlji događala u prosjeku svakih stotinjak milijuna godina. Udari tijela iz svemira dogodili su se i u novijoj povijesti. Najpoznatiji takav događaj poznat je kao Tunguska eksplozija, a dogodila se nad Sibirom 1908. godine. Okolni stanovnici su vidjeli blještavi meteor, čuli zaglušujuću buku, te osjetili udarni val koji se nakon eksplozije proširio zrakom. Na mjestu pada meteorita je kasnije izbio požar. Prvi istraživaći su došli tek mnogo godina nakon eksplozije. Pronašli su tragove požara, te radijalno polegnuto drveće 30-tak kilometara uokolo središta eksplozije. Nikakvi ostaci meteorita nisu pronađeni. Sumnja se da je 50-metarski komet ili asteroid eksplodirao neposredno prije udara u Zemlju.



1. Baringerov meteorski krater, Arizona, SAD

promjer: 1186 m starost: 49 000 godina

2.Chicxulub, Poluotok Yucatan, Meksiko

promjer: 170 km starost: 65 milijuna godina

3. Aorounga, Čad promjer: 17 km

starost: 200 milijuna godina

4.Wolfe Creek, Australija promjer: 875 m

starost: 300 000 godina

5. Roter Kamm, Namibija promjer: 2500 m

starost: 5±0.3 milijuna godina

6. Roter Kamm, radarska slika 7. Mistastin Lake, Newfoundland i Labrador, Kanada

promjer: 28 km starost: 38±4 milijuna godina

8. Manicouagan, Quebec, Kanada


9.Clearwater Lakes, Quebec, Kanada

promjer: 32 km, 22 km starost: 290±20 milijuna

godina

10. Deep Bay, Saskatchewan, Kanada


11. Bosumtwi, Gana promjer: 10.5 km

starost: 1.3±0.2 milijuna godina

12. Gosses Bluff, Sjeverni Teritorij, Australija

promjer: 22 km starost: 142.5±0.5 milijuna

godina

13. Kara-Kul, Tađikistan promjer: 45 km

starost: <10 milijuna godina

BERMUDSKI TROUGAO

Nitko ne zna što se, zapravo, dogodilo s tisucama brodova i zrakoplova što su netragom nestali u ukletom Bermudskom trokutu i slicnim opakim zonama na našem planetu. Zajedno s njima nestalo je i više tisuca ljudi, a da nitko od njih nije uspio pozvati u pomoc i izvuci živu glavu. Gdje su nestali? Što se dogodilo s njima?

Drama je zapocela mnogo prije nego što je radio-telegrafista, “Eskadrile 19”, koju su sacinjavali pet torpednih zrakoplova “Grumman TB M3 Avenger” Americke ratne mornarice s 14 zrakoplovnih profesionalaca, odaslao krajnje dramaticnu poruku: - Tonemo u bjelu vodu... Gotovi smo!



ESKADRILA Ovo je jedini snimak cuvene americke Eskadrile 19, koja je 5. decembra 1945. godine nestala u podrucju izmedju Floride, Bermuda i Bahama

Tog je dana, 5. decembra/prosinca 1945. godine, iz americke vojne baze u Fort Lauderdaleu, na Floridi, eskadrila je uzletjelala na uobicajni rutinski let zracnim prostorom Bermuda i Bahama. Prvi je avion uzletio u 14,02, a šest minuta kasnije za njim su, leteci u formaciji, krenula i ostala cetiri bombardera. Vrijeme je bilo lijepo i ništa nije ukazivalo na mogucu tragediju. Pa, ipak... ? “Ne vidimo zemlju!...” Drama se dogodila u trenucima kada su se americki zrakoplovi, u povratku, približavali bazi i kada se ocekivalo da ce tražiti upute za slijetanje. Umjesto toga, u 15,45 sati, Centar za navodenje je u bazi primio krajnje uznemiravajucu poruku: - Govori zapovjednik “Eskadrile 19”. U neprilici smo. Ne vidimo zemlju. Ponavljam, Ne vidimo zemlju!... U bazi Fort Lauderdale istog je casa dat znak za uzbunu. - Recite nam vaše koordinate! - tražili su iz Centra. Zapovjednik eskadrile potporucnik Charles Taylor bio je smušen: - Ne možemo odrediti položaj!... Ne vidimo zemlju!...Nismo sigurni u smjer... Nismo sigurni kamo nas je odnijelo... Cak ni ocean ne izgleda kao obicno... Dodavola, pa ovo... Veza je prekinuta.

Šta se dogodilo?

U americkoj je vojnoj bazi nastalo pravo zaprepašcenje. Ne samo što je tog dana bilo lijepo, tiho vrijeme, vec su i atmosferske prilike u tom dijelu Atlantika bile gotovo idealne. Osim toga i zapovjednik se eskadrile sasvim cudo ponašao. Nije pratio ni jednu od instrukcija, niti se koristio postupkom kojeg je, kao profesionalni pilot, odlicno poznavao i nerijetko koristio. Mogao je zatražiti poziciju bilo koje odredene tocke za spuštanje, ali nije.

Zašto? Što se dogadalo s “Eskadrilom 19”?

OCIMA ILUSTRATORA: Mnogi istrazivaci pomorskih fenomena uvjereni su da se na dnu mora, u podrucju Bermuda, nalazi tajna baza nepoznatih misionara iz svemira

Dežurni casnik u Kontrolnom tornju pokušavao je od ostalih navigatora da dobije tocnu poziciju “Eskadrile 19”. No, radio-veza se iz neobjašnjivih razloga sve više pogoršavala i uskoro je postalo



Pa ipak, na neki cudan nacin, u Kontroli letenja mogli su pratiti uznemirene glasove pilota, koji su medu sobom održavali radio-vezu. Iz njihovih isprekidanih dramaticnih dijaloga moglo se zakljuciti da su svi kompasi prestali raditi(!?), da su navigacioni uredaji “poludjeli”(!?) i da - kakvog li užasa - daju razlicite i zbunjujuce podatke. Iz nekog krajnje misterioznog razloga, piloti nisu vidjeli, cak, ni sunce! U 16,23 sati primljena je posljednja poruka “Eskadrile 19”. Radio-telegrafista je javljao: - Tonemo u bijelu vodu... Gotovi smo... Potom je nastala tišina. Piloti amaricke “Eskadrile 19” više se nikada nisu javili.

sasvim jasno da su avioni prestali primati poruke iz Baze.

TUNGUSKA ENIGMA - DAN KADA SU SE OTVORILA NEBESA...

Bilo je praskozorje 30. lipnja 1908. godine kada se misteriozno plamtece tijelo pojavilo na nebeskom obzorju. U dugoj kosoj putanji letjelo je prema sjeveru... A onda je odjeknula strašna eksplozija, cije uzroke znanost ni do danas nije odgonetnula... Samo je jedna cinjenica do kraja neupitna: 30. se lipnja 1908. godine u središnjem Sibiru dogodilo nešto nevideno - silovita eksplozija jacine termonuklearnog oružja razorila je i opustošila šumski masiv na preko 2150 cetvornih kilometara i izazvala potres kojeg su registrirale sve geofizikalne stanice u svijetu. Sljedecih godina i desetljeca, kada su prve ekspedicije krenule u to negostoljubivo pustošno podrucje kako bi istražile što je eksplodiralo u Sibiru, misterija se samo povecala. Zbog toga nije ni cudo što taj dogadaj i danas zbunjuje znanstvenike i pobuduje interesovanje svjetske javnosti. Arthur Koestler ga je nazvao “najvecom znanstvenom misterijom 20. stoljeca”, Isaac Asimov “fantasticnom eksplozijom koja prevazilazi maštu i najboljih SF pisaca”, a znameniti Arthur C. Clarke ga proglasio - “scenarijem sudnjeg dana”!



OCIMA ILUSTRATORA: Mnogi istrazivaci vjeruju da je sibirsku katastrofu izazvao meteorit, ali ova, ako i druge teorije, nikada nije potvrdjena

Šta se uistinu dogodilo 1908. godine u Sibiru?!

Ugledni ruski znanstvenik Nikolaj V. Vasiljev, koji je u Tomsku osnovao Kompleksnu samoinicijativnu ekspediciju za istraživanje tunguske katastrofe (KSE) u cijem je istraživanju sudjelovalo preko 1500 znanstvenika razlicitih profila, sedamdesetih je godina izazvao pravu senzaciju kada je svoja otkrica saopcio Sovjetskoj akademiji znanosti ustvrdivši da se u Sibiru srušio izvanzemaljski svemirski brod ili svemirska sonda i da za ove tvrdnje posjeduje valjane dokaze! Onima koji se profesionalno ili amaterski bave istraživanjem i odgonetanjem misterioznih dogadaja posve je jasno da sibirska enigma spada u mali broj onih kojima je znanost poklonila podosta vremena. Proteklih desetljeca, dogadaj u Sibiru pokušali su objasniti najeminentniji znanstvenici Istoka i Zapada; vršena su detaljna proucavanja izrovanog tla; analizirana je flora i fauna; bilježena su dramaticna svjedocanstva onih koji su preživjeli “susret trece vrste” s nevjerojatnom eksplozijom; izvodene su komplicirane kompjutorske animacije i racunice; odgonetavan pravac leta zagonetnog tijela... Kao posljedice svega toga, rodile su se, ni manje ni više, nego cak 72 razlicite znanstvene teorije! Na koncu, ni jedan od njih nije prevagnula, ali se izdvojilo pet-šest teorija koje su vjerojatno moguce objašnjenje za ono što je 1908. uzbudilo i potroslo svijet. Tvrdnja ruskog znanstvenika Nikolaja V. Vasiljeva da je posrijedi bila eksplozija meduplanetarne letjelice nije nova. Novo je jedino to, što je sve do svoje ekspedicije na mjesto zagonetnog dogadaja, Vasiljev bio jedan od najogorcenijih protivnika teorije da je iznad Tunguziji eksplodirao svemirski brod neke nama nepoznate kozmicke civilizacije! Što je to utjecalo da ugledni znanstvenik promijeni svoj stav i prikloni se teoriji koja se još jucer doimala više nego fanatsticnom?! - Raspolažem s dokazima - izjavio mi je Nikolaj Vasiljev u velikom intervjuu za sarajevski “Svijet” - da je zagonetno tijelo, prije nego što je eksplodiralo, napravilo nevjerojatan luping. To je bio posljednji pokušaj nepoznatih gostiju iz svemira da otklone kvar i uspostave kontrolu nad letjelicom. Na žalost, nisu uspjeli... Vasiljev rapolaže i drugim, konkretnim dokazima. Ali, o tome kasnije... Vratimo se u prošlost. Bilo je praskozorje, 30 lipnja 1908. godine kada se zagonetno tijelo pojavilo visoko iznad Indijskog oceana. U dugoj kosoj (?) putanji letjelo je prema sjeveru preko azijskog kopna, iznad ledenih vrhova Himalaje. Što je dublje prodiralo u Zemljinu atmosferu, postajalo je svjetlije, grmljavina sve paklenija a istovremeno oko sebe je širilo i sve ubitacniju jaru. Prvi put postalo je vidljivo iznad pustinje Gobi. Karavane koje su se probijale izmedu sprženih pješcanih dina, zaustavljale su se i u cudu gledale misteriozno letece tijelo što je, poput golemog leteceg Sunca, plamtjelo na jutarnjem nebu, blješteci silnom vrelinom od blizu 3000 stupnjeva Celzijusovih (5000 F). Istodobno, iznenadeni nomadi i siroti stanovnici ubogih naselja, u udaljenim prostranstvima središnje Rusije, u strahu su promatrali nebo, panicno se hvatajuci za uši, jer im je zaglušujuca buka, cinilo se, prodirala sve do samog mozga. Mnogi su od silne tutnjave za sva vremena izgubili sluh. Tacno u 7,17 sati usnula središnja sibirska visoravan, koja se pruža nedaleko od rijeke Tunguska Podkamenaja, desne pritoke mocnog Jeniseja, inace rijetko naseljen i nepristupacan kraj nepreglednih tresetišta i borovih šuma, po kojima su tumarala golema stada sobova, pocela je silovito da podrhtava. Istodobno, Zemljine drhtaje registrirali su svi seizmografi svijeta, a eksplozija se cula u radijusu od 1000 kilometara. Podzemni potres se osjetio bez ikakvih uredaja cak i u Irkutsku, a strah je ispunio ljude u radijusu od 700-800 kilometara. Zatim je nastupio nevideni kaos. Eksplozija! Vatra! Lom! Paklena vatrena jara, dim i prašina u kojima se gubi jutarnja svjetla! Sibir nestaje u zlokobnoj pomrcini! Je li to bio smak svijeta?! Kraj planete Zemlje?!...



OPUSTOSENI SIBIR: Kada su prvi istrazivaci stigli na mjesto zagonetne ekspolozije zatekli su povaljana stabla i opustosene sume stotinama milja unaokolo

Nad Sibirom se širi gigantska vatrena pecurka. Zrak je suh i ispunjen zaglušujucom eksplozijom, koja odjekuje deset tisuca kilometara unaokolo. Golemi val vrucine, što se silnom brzinom širi preko mocvara i blagih brežuljaka sjeverne tajge, topi i spaljuje sve pred sobom. Plamen i dim dizat ce se i zamracivati nebo još mjesecima iza tog kataklizmickog dogadaja. Nepregledne tisucugodišnje šume u jednom jedinom su trenutku povaljane kao da se radilo o šibicama koje je netko neoprezno istresao. Drvene kolibe sjevernih nomada naprosto su sravnjene s tlom, a ljudi i životinje - što su imali (ne)srecu da prežive - unezvjereno su lutali opustošenim krajolikom tragajuci za odgovorom - što se dogodilo. Prizori pakla su svuda oko njih. Pet tisuca kilometara unaokolo. Cini se da za njih nema spasa. I dok se beskrajni gusti oblaci, ispunjeni cudnim dimom i pepelom, dižu dvadesetak kilometara iznad Sibira, cijelo podrucje je zasuto zloslutnom “crnom kišom”. Za sirote i neuke sibirske nomade to je još jedan predznak da je odista stigao - sudnji dan!

Zemlja se zatresla Svjedocanstva onih koji su preživjeli tungusku katastrofu su više nego uzbudljiva: “Bilo je vrijeme dorucka i zadesio sam se na trijemu kuce blizu trgovacke postaje u Vanovari. Upravo sam podigao sjekiru da presijecem obruce na jednom buretu, kada su se otvorila nebesa, a visoko iznad šume, citav sjeverni dio svoda kao da je bio zahvacen silnim plamenom... U istom trenutku zapljusnula me je strašna jara. Kao da mi je košulja buknula pravim ognjem... Mašio sam se da je strgnem sa sebe i odbacim, kada se u taj mah nebom razlijegao prasak, a odmah zatim oglasila grdna lomljava. Bio sam odbacen i tresnuo sam na zemlju nekih šest metara daleko od mjesta gdje sam radio, izgubivši na trenutak svijest. Moja je žena istrcala i uvukla me u brvnaru. Poslije silnog treska zacula se zaglušujuca buka, kao da je kamenje padalo s neba. Zemlja se pocela tresti, a ja sam - ležeci na tlu - prekrio glavu rukama, plašeci se da me ne pogodi neki kamen ili nešto drugo, još opasnije, što je padalo s neba. U trenutku kada su se nebesa otvorila, sa sjevera je oko naše kolibe poceo da huci vreli vjetar, kao iz topovske cijevi, ostavljajuci sagorjeli trag na tlu...” Stravicne je trenutke zagonetne eksplozije jedan seljak doživio u polju: “Tek što sam sjeo doruckovati pored pluga, kada se najednom razlegoše silni prasci - slicni detonacijama topova. Konj mi pade na koljena, a sa sjevera povrh šume suknu plamen... U tom trenutku spazih kako je vjetrušina poobarala drvece i najprije mi pade naum da je u pitanju orkan. Šcepah cvrsto rukam drške pluga, kako ga oluja ne bi otpuhala. Vjetar je bio tako snažan da je podizao gromade tla s površine, a onda orkan poce da diže vodeni zid uz Angaru. Jasno sam ga mogao vidjeti, jer se moje imanje nalazi na obronku brda. Istodobno, tutnjava je toliko prestrašila konje da su upanicene životinje pocele sumanuto galopirati vukuci za sobom opremu za oranje...” I seljanka je Lj. Konova tog jutra bila izvan svog doma: “Prala sam vunu na obali rijeke Kan, kada se iznenada zacula buka slicna snažnom lepetu krila prestrašenih ptica..., a uz rijeku otpoce da se valja golemi uništavajuci val nalik vodenom zidu. Ubrzo zatim, razliježe se još jedan prodoran prasak, koji je bio toliko silovit da je jedan od radnika u mojoj blizini, kao pokošen pao u vodu!...” U isto vrijeme iznad Sibira se širio gigantski stub vatre, a zrak je bio ispunjen serijom silovitih razornih detonacija koje su odjekivale tisucama kilometara unaokolo. Vrela zracna struja munjevito se širila preko blagih brežuljaka ostavljajuci ugljenisanu pustoš. Drvece je bilo sravnjeno, nomadske kolibe dignute u zrak, ljudi i životinje rasuti kao cestice prašine. Zapanjeni Sibirci u Vanavaru, skrivali su lica od kobne vreline, dok im je zagonetni udarni val pustošio selo, rujuci zemlju poput džinovske krtice....

LETECI TANJIRI - NAJCUVANIJA TAJNA

Neidentificirani leteci objekti (NLO), koji su nakon svrsetka Drugoga svjetskog rata preplavljivali nebo nad nasom planetom, potakli su francuski casopis »Historia« da napravi retrospektivu toga fenomena. Je li posrijedi masovna halucinacija, zelja za mistifikacijom, ili



je rijec o necemu sto jos treba proucavati?

Godine 1944, stab Luftwaffe, njemackog ratnog zrakoplovstva, osnovao je prvu sluzbu zaduzenu da prikuplja i analizira izvjestaje njemackih ratnih pilota koji su na svojim misijama vidjeli nekakve "pokretne izvore svjetlosti i letece objekte" nepoznata porijekla i nevidena ponasanja. Ta sluzba Luftwaffe bila je prva sluzbena organizacija za proucavanje onoga sto je poslije nazvano "letecim tanjurima". Taj je termin kasnije zamijenjen mnogo prikladnijim: NLO (neidentificirani leteci objekti). Otad pa do danas registrirano je vise od jedan milion videnja NLO-a na podrucju koje pokriva cijelu nasu planetu. Nekoliko milijuna ljudi, koji pripadaju svim drustvenim slojevima, zivotnim dobima, obrazovnim razredima i klasama strucnosti - vidjelo je ili mislilo da je vidjelo "letece tanjure".

Eskadrila letecih tanjura

Francuski publicist Charles Garreau pripovijeda kako je taj fenomen 1947. godine poceo poprimati razmjere koji se do danas neprekidno povecavaju. - Upravo sam vidio neke cudne letjelice iznad Mount Rainiera. Doimale su se kao nekakvi cudni veliki leteci tanjuri... Na aerodromu Yakima, u americkoj saveznoj drzavi Idaho, kamo se upravo spustio sa svojim avionom, pilot Kenneth Arnold - jos pod dojmom neobicnog spektakla sto ga je upravo vidio - pricao je sto je vidio pilotima i mehanicarima sto su se okupili oko njega. - Rano poslije podne poletio sam s aerodroma Chehalis. Oko 15 sati bio sam iznad prvih brda Rocky Mountains (Stjenjaka), gdje je prije nekoliko dana netragom nestao jedan avion C-46 marinskog korpusa. Sjetivsi se toga, odlucio sam da ga pokusam traziti. Digao sam se stoga na visinu od 10.000 stopa (oko 3400 m) da bih mogao vidjeti dno divovskih klanaca. Mislio sam da je olupina nestaloga aviona, mozda, u jednome od njih. Promatrao sam teren ispod sebe, ali onda je odjednom moju paznju privukao niz bljeskova svjetlosti s moje lijeve strane...

Tada je Kenneth Arnold ugledao ono sto ce kasnije novinari prozvati – eskadrilom letecih tanjura. - Pogledao sam u tom smjeru i spazio devet letecih vrlo blistavih predmeta tanjurasta oblika. Procijenio sam, onako odoka, da su dugacki, otprilike, petnaest metara. Letjeli su gledajuci iz mojega aviona, velikom brzinom od sjevera prema jugu i to u formaciji naglavce okrenutih stepenica, tj. prvi je avion letio najvise, a ostali stepenica sto ispod i iza njega. Nisu letjeli ravno nego vijugavo, izbjegavajuci planinske vrhunce. Ni vodoravno nisu letjeli jednolicno, nego kao da skakucu, poput kamena koji odskace od povrsine vode. Nakon nekog vremena nestali su iza jednoga visokog brda Na svu srecu, mehanicki sam ukljucio "stopericu" kad sam ih spazio i iskljucio je kad su nestali. Tako sam saznao da sam ih promatrao oko 102 sekunde. Buduci da sam zapamtio gdje su bili kad sam ih spazio, mogao sam, pomocu karte, lako izracunati da je udaljenost, koju su za to vrijeme preletjeli, iznosila 41 milju. To sto su presli 41 milju za 102 sekunde, znacilo je da su letjeli brzinom od 2700 km na sat... Samo nekoliko sati poslije toga, Arnoldova je prica otkucana na svim novinskim teleprinterima s naslovima: "Pilot vidio letece tanjure!", “Misteriozna eskadrila letecih tanjura na americkom nebu”, “Leteci tanuri pratili pilota!”, itd, itd. Tako je, 24. lipnja 1947. roden termin koji je odmah preveden na sve svjetske jezike. Ali, to ipak nije bio prvi tajanstveni leteci predmet kojemu je dano to, zapravo, banalno ime.

sta su vidjeli Madridani? Cetrnaestoga kolovoza 1864, list "Gazeta de Madrid" ovako je opisao nesto sto su stanovnici spanjolskoga glavnog grada vidjeli dva dana prije toga: "Nekakav sjajni leteci tanjur, crvenkast i nadsvoden jarkoblistavom kupolom, viden je prekjucer uvecer nad istocnim obzorom ma dridskog neba. Posto je neko vrijeme mirovao lebdeci na jednom mjestu, predmet je poceo letjeti velikom brzinom u raznim smjerovima, vodoravno i okomito, a onda nestao ispod obzora." Petnaest godina poslije toga, 25. sijecnja 1879, John Martin, farmer iz Texasa, ispricao je novinarima "Daily Newsa", lista koji je tada izlazio u Densonu, ono sto je vidio i sto ga je snazno uzbudilo. List je Martinovu pricu objavio pod naslovom "Cudan dogadaj": »Gosp. John Martin, farmer koji zivi, otprilike, sest milja juzno od nasega vrlog grada, ispricao nam je svoj cudan dozivljaj. U cetvrtak ujutro, dok je bio u lovu, Martinovu je paznju privukao neki cudan predmet na nebu. Zapanjila ga je brzina kojom je taj predmet letio i njegov cudni oblik. Kad ga je g. Martin spazio, predmet je imao dimenzije i boju obicne narance, ali se neprekidno povecavao. Kretao se golemom brzinom. Nakon nekog vremena preletio je iznad g. Martina, koji je tada vidio da je taj predmet golem i da ima oblik tanjura ili zdjelice. Uskoro je nestao iza obzorja." Treba upozoriti na nesto sto je, zapravo, samo po sebi jasno. Sigurno je da se stanovnici Madrida i Teksasani nisu mogli dogovoriti da predmete koje su vidjeli usporede s tanjurima, a Arnold, naravno, nije mogao znati za price ili iskaze stanovnika Madrida. Ali, dok je ono sto su vidjeli Madridani i sto je 1879. vidio teksaski farmer Martin bilo brzo zaboravljeno i nije dobilo nikakav veci publicitet, ono sto je 24. lipnja 1947.



vidio Arnold imalo je neobicne reperkusije.

Arnoldova prica odmah je poslana ATlC-u. Tamo je primljena sa skepsom, ali i sa stanovitim strepnjama ATIC (Air Technical Intelli gence Center - Obavjestajni centar za zrakoplovnu tehniku) bio je, kako sam naziv govori, tehnicka obavjestajna sluzba americkog ratnog zrakoplovstva, kojemu je glavni zadatak da prikuplja tehnicke obavijesti o svim stranim avionima i letecim projektilima. Njegova se komanda nalazi u zrakoplovnoj bazi Wright-Patterson, pokraj Daytona, u drzavi Ohio.

Ko ima pravo?

Tehnicki strucnjaci ATIC-a odmah su se podijelili na dva tabora. Jedni su smatrali da je Arnold, zapravo, vidio samo formaciju obicnih mlaznih aviona: “U normalnim okolnostima, ljudsko oko ne moze vidjeti predmet kojemu prividna velicina iznosi manje od dvije desetinke jedne sekunde luka” (luk -360 stupnjeva - 360 sekunda). Rezoniranje Arnoldovih protivnika djeluje razborito. Buduci da Arnold procjenjuje da su ti predmeti bili dugacki 15 metara, oni su, zapravo, bili mnogo blize nego sto se njemu cinilo, inace ih ne bi mogao vidjeti na udaljenosti od petnaestak kilometara, a kamoli trideset ili cetrdeset. Zato je pogresan i njegov proracun njihove brzine. Oni nisu letjeli brzinom od 2700 km na sat nego brzinom od 650 km na sat, a to je brzina kojom lako lete mlazni avioni. Zasto se Arnoldu cinilo (i samo cinilo!) da se ti predmeti krecu "poskakujuci", poput oblutka koji se odbija od vodene povrsine? Zato sto ih je vidio kroz nekoliko slojeva silno zagrijana zraka (ljeto iznad kamenih planina). Rijec je o deformaciji slicnoj onoj koja nastaje ljeti na asfaltnim cestama. Ali, pripadnici suprotnog tabora gledaju na cijeli slucaj drukcije — i ne skrivaju svoju uznemirenost. Narocito ih uznemiruju navodne sposobnosti tih letjelica: "Arnold je tocno vidio njihovu poziciju kad ih je spazio. Treba imati na umu da on izvrsno poznaje taj kraj jer je nad njim cesto letio. Vidio je da su nepoznate letjelice nestale iza brda koje je on dobro poznavao. A buduci da je tocno znao gdje se nalazi njegov avion, znao je na kakvoj su udaljenosti od njega bile letjelice kad su nestale. Zato njegova procjena, da su letjele brzinom od 2700 km na sat, mora biti tocna S druge strane, nijedan avion ne moze onako vijugavo letjeti izmedu brda kao sto su letjele te nepoznate letjelice. U jednom se Arnold ipak prevario: u procjeni velicine letjelice. Ako ih je mogao vidjeti na udaljenosti od 30 do 40 km i ako su mu se cinile dugacke 15 metara, onda to znaci da su, zapravo, bile dugacke ili siroke, ili da su imale promjer od najmanje 60 metara" Zato su neki zakljucili da je Arnold vidio zapravo, svemirske brodove, da su to bile letjelice neke izvanzemaljske civilizacije. "Letjelice takvih dimenzija, sposobne za takvu brzinu i druge letne performance. nadilaze daleko nase, ovozemaljske, tehnicke mogucnosti." Istraga provedena u svim americkim zrako plovim bazama pokazala je, uostalom, da 24. lipnja nijedna formacija vojnih aviona nije letjela nad tim podrucjem ili blizu njega.

Brojna svjedocanstva

Iskaz Kennetha Arnolda dobio je neocekivanu potvrdu sutradan. Tada se vratio u bazu Fred Johnson, rudarski inzenjer i profesor rudarstva na jednom americkom sveucilistu, prospektor (tragac za rudnim nalazistima) iz Portlanda, u drzavi Oregon. On je 24. lipnja boravio u planinskom kraju iznad kojega je Arnold vidio letjelice. Cim se vratio u bazu, potrazio je svojega sefa i prijatelja, Rogera Bishopa, da mu isprica sto je vidio: - Toga popodneva (24. lipnja) vidio sam formaciju nekakvih cudnih letjelica - pet ili set diskova - sto su letjeli prema jugu. Iznad mene proletjeli su za samo deset ili petnaest sekundi; pojavili su se iza jednog brda i nestali za drugim, ali dobro sam ih vidio. Vidio sam jos nesto. Igla mojega kompasa poskakivala je kao mahnita! Johnson je vidio sest, a Arnold devet letjelica - ali moguce je da se formacija razdvojila kad je izasla iz Arnoldova vidokruga.

U toku iducih dana umnozio se broj osoba koje su vidjele letece tanjure. Dvadeset i osmoga lipnja, oko 15 sati i 15 minuta, pilot lovackog aviona tipa F-51, koji je letio nedaleko od jezera Meade u Nevadi, spazio je sebi zdesna formaciju od pet-sest letjelica okrugla oblika koje su nestale leteci cudesnom brzinom. sest sati poslije, kad se u zrakoplovnoj bazi Montgomey Field u Alabami vec smracilo, dva pilota i dva oficira obavjestajne sluzbe zrakoplovstva spazili su na nebu nekakvu jaku svjetlost. Dolazila je s juga, od obzora, letjela u cik-caku i postizala na trenutke cudesnu brzinu. Doletjevsi iznad baze, zaustavila se trenutak, a onda odletjela natrag prema jugu i zacas nestala Te su noci brojni stanovnici Milwaukeeja spazili nad gradom "deset plavkastih plamenova" (opis jednog ocevica). U Clarionu. u drzavi Iowa, jedan vozac autobusa odjednom je spazio neki svijete leci predmet "kako para noc" silnom brzinom, a onda ih je spazio jos najmanje dvanaest. Izlozen toj poplavi izvjestaja, ATIC nastavlja istragu. Iz dana u dan dosje nepoznatih letjelica raste, a 4. srpnja (americki nacionalni praznik)



nastaje pravi »festival letecih tanjura”- iznad Portlanda.

Ludilo na nebu

»Velika predstava” pocela je u l i sati prije podne. Prva je letjelica preletjela preko Mount Jeffersona. U 13 sati i 05 minuta jedan policajac, koji je sjedio u automobilu na parkiralistu uprave policije, uletio je u sobu dezurnoga: - Ne znam kako da opisem ono sto sam upravo vidio, ali to je nevideno! U jednom trenutku opazio sam da je nesto preplasilo gradske golubove i slucajno pogledao uvis. To sto sam vidio potrajalo je samo nekoliko sekundi, jer sam mogao gledati samo kroz vjetrobran; iznad glave bio mi je krov automobila. Vidio sam pet golemih diskova koji su se kretali cudesnom brzinom - dva prema jugu, tri prema istoku. Ni dvije minute poslije toga, zazvonio je telefon. Dva policajca u patroli (obojica stariji i iskusni policajci) javljali su da su upravo vidjeli na nebu tri diska srebrnaste boje koji su letjeli jedan iza drugoga velikom brzinom. Poslije pet minuta, s istim izvjestajem javila su se cetiri policajca stacionirana u luci. U 16 sati i 30 minuta policiji je telefonirala neka gradanka i javila da je upravo vidjela na nebu nekakav predmet “nalik na nov novcat politirani novcic od cetvrt dolara”. Jedan prolaznik s periferije javio je nesto poslije da je vidio dvije letjelice. U toku iducih dana saznalo se da je toga popodneva letjelice vidjelo nekoliko stotina gradana Portlanda. Te je noci posada jednog putnickog aviona kompanije -United Airlines- vidjela iznad Emmela, u drzavi Idaho, pet letjelica. - Te letjelice - napisao je u izvjestaju kapetan aviona - djeluju glatko i politirano na trbuhu, a hrapavo sa strane. Vidjeli smo ih dosta dobro, jer smo ih slijedili otprilike 70 kilometara, kad su. odjednom, jednostavno nestale. Svakog dana toga srpnja 1947. dolazili su novi izvjestaji. Gotovo bi se reklo da je nebo iznad juga Sjedinjenih Drzava "puno svemirskih letjelica". Narod ih zove "leteci tanjuri", ali vojne im vlasti daju naziv UFO (Unidenti fied Flying Object - Neidentificirani leteci objekt).

Suoceni s tom lavinom izvjestaja, strucnjaci ATIC-a bili su zbunjeni. Bili bi jos zbunjeniji da im je, pocetkom toga srpnja, dosao u ruke izvjestaj o jednom dogadaju u Francuskoj, nedaleko od Rouena - ali mlada zena koja je to dozivjela pricala je o tome tek poslije. Ona je, naime, kako je tvrdila, vidjela prvo ateriranje jednoga »leteceg tanjura- i njegove ho .moidne (covjekolike) posade. Ta mlada zena, Madame Z, vozila se biciklom po cesti koja, slijedeci tok rijeke Seirie, povezuje Rouen i mjesto Amfreviile-la-Mi-Voie. Evo sto je ispricala: - Bilo je oko 15 sati krasnog vedrog ljetnog dana. Nijednog oblaka nije bilo na nebu. Nalazila sam se oko dva kilometra od Amfre villea. Na cesti, dosta daleko od mene. spazila sam neki predmet meni potpuno nepoznata oblika. Nastavila sam voziti cestom prema njemu. Kad sam mu se priblizila na oko dvije stotine metara, vidjela sam da je to nekakav duguljast stroj, ovalna oblika, mutnosive boje, polozen na travu. Mislim da je bio dugacak oko tri metra, a na najdebljem dijelu visok metar i pol. Na svoje veliko zaprepastenje, opazila sam pokraj njega nekakva dva bica, visoka jedva metar. Nesto su petljali na letjelici i nisu me vidjeli jer sam se necujno dovezla i necujno zaustavila. Tako sam ih promatrala nekoliko minuta, a onda sam, ne znam ni sama zasto, zatrubila. Cuvsi taj zvuk. bica su se okrenula, i ugledavsi me, naglo uskocila u letjelicu kroz nekakav otvor u njezinu boku, sirok pola metra. Otvor se odmah zatvorio, letjelica je poletjela, uzletjela na visinu od oko sto metara, tamo nekoliko sekundi lebdjela, obrcuci se oko sebe, a onda je naglo poletjela prema Sottervilleu i za nekoliko sekundi nestala iza obzora. Tek tad sam se sjetila da cijelo to vrijeme nisam cula nikakvu buku...

Tragicna mistifikacija

Trideset i prvoga srpnja 1947. obiljezen je jos jedan datum u povijesti "letecih tanjura" - dan prvog pokusaja mistifikacije. Rijec je o "slucaju s otoka Maurvja" i njegovu tragicnom finalu. Taj su dan obavijestili porucnika Franka Browna, obavjestajnog oficira baze Hamilton Field u Kaliforniji, da ga je zvao jedan od njegovih informatora i ostavio mu poruku da se odmah javi. Kad mu je Brown telefonirao, taj je covjek rekao: - Imam za vas zanimljivu obavijest. U vezi sam s dvojicom policajaca koji rade u luci Tacome. Jedan od te dvojice vidio je sest UFO-a iznad luke. Poslo mu je za rukom da se docepa nekoliko komada metala sto su ispali iz jednog od tih UFO-a. Sat poslije toga, porucnik Brown vec je letio avionom B-25 iz Hamilton Fielda prema Ta comi. Pratio ga je kapetan Davidson. Cim su se spustili u Tacomi, odvezli su se taksijem u hotel koji im je informator oznacio kao mjesto sastanka. - Urednik jednih novina u Chicagu, kojemu sam pricao o tome, zatrazio je od mene da istrazim taj slucaj i da sve sto saznam dam ekskluzivno za njegov list. Dao mi je akontaciju od 200 dolara preko ovdasnjeg dopisnika. Ali, ja sam shvatio da je posrijedi delikatan i skakljiv slucaj, pa sam zato pozvao vas. Nesto poslije, u sobu su usla ona dva policajca o kojima je govorio informator. Jedan je policajac uzeo rijec: - To sto cu vam ispricati dogodilo se, zapravo, jos u lipnju, ima tome, otprilike, sest tjedana. Patrolirao sam motornim camcem pokraj otoka



Maurvja, oko pet kilometara od Tacome. U camcu je bila uobicajena posada, a osim nje, tu su bili moj sin i njegov pas. Nebo je bilo oblacno, ali nije padala kisa. Plafon oblaka bio je nizak, najvise 700 metara. Odjednom smo spazili sest letecih objekata kako jure tocno prema nama. Kad su bili okomito iznad nas, na visini od oko 150 metara, zaustavili su se. Tako smo vidjeli da su to diskovi s promjerom od oko 30 metara. Bili su srebrnastosjajni i imali mnogo malih prozora. Zanimljivo je da letjelice nisu dizali gotovo nikakvu buku. Cini se da je jedan od diskova bio u neprilici. Drugi su se okretali oko njega, a u jednom mu se trenutku jedan tako priblizio da su se doticali. Tako su ostali oko sest minuta, a onda su se odvojili uz mukao sum. Taj trenutak vidjeli smo kako se od onoga "pokvarenog" diska odvojilo nekoliko komada metala i stalo padati prema nama. Pali su u vodu, po obali otoka i na nas camac. Jedan je ranio u ruku mojega sina, a drugi je ubio na mjestu njegova psa. Za to vrijeme diskovi su odletjeli velikom brzinom. Brze-bolje pristali smo uz otok i iskocili na obalu da pokupimo one komade metala. Kad je nas radio telegrafist pokusao uspostaviti vezu s nasom bazom, otkrio je da ne moze zbog teskih smetnji u eteru.

Pokusaj prevare

Kapetan Davidson i porucnik Brown postavili su tada niz pitanja policajcu i njegovu kolegi, a onda su otisli, bez ikakva komentara; nisu htjeli ponijeti ni jedan jedini komad metala. Dosavsi na aerodrom, gdje su ostavili svoj avion, telefonirali su u bazu i rekli obavjestajnoj sekciji da je posrijedi mistifi kacija. Onda su sjeli u avion i odletjeli. Ali, nekoliko sati poslije, njihov se B-25 (bombarder tipa "leteca tvrdava") srusio kod Kelsoa, u saveznoj drzavi Washington. To se dogodilo potpuno iznenada. Spasila su se samo dva clana posade; uspjeli su iskociti s padobranima. Svi ostali, pa tako i Brown i Davidson, poginuli su u smrskanu avionu koji je poslije toga odmah izgorio. stampa je dohvatila taj slucaj. Ne znajuci da su dvojica poginulih telefonirala prije polijetanja na fatalni put i rekli da je posrijedi mistifikacija i da nisu htjeli uzeti one metalne predmete, novine su pisale da je avion, zapravo, srusen jer je nosio ultratajni tovar: one komade metala. Tako se rodila legenda o slucaju na otoku Mauryju. Zrakoplovni kapetan Edward Ruppelt, koji je vodio istragu o NLO-ima kao predstavnik Americkog ratnog zrakoplovstva, napisao je: “Bio je to pokusaj prijevare, mozda najbolji u historiji NLO-a, ali i najmracniji po posljedicama. Ona dva policajca priznala su da je bila posrijedi prijevara. Zapravo, bila je to - neslana sala. Razumije se da oni nisu mogli biti krivi za pogibiju posade aviona...” Prelijetanje jednog leteceg tanjura 13. kolovoza iznad nekoliko naseljenih mjesta u americkoj drzavi Idaho izazvalo je prvi put jedan neobicni fenomen koji je poslije, na raznim mjestima i u raznim prilikama, cesto zapazan. Iako je leteci tanjur letio na velikoj visini, na tlu su se savijali vrhovi krosanja visokih stabala kao da ih savija orkanski vjetar. Nakon analize mnogobrojnih izvjestaja, direktor ATIC-a poslao je izvjestaj komandi Americkog ratnog zrakoplovstva. "Fenomeni o kojima primamo izvjestaje doista su stvarni" - pise direktor, a na kraju izvjestaja predlaze da se osnuje specijalna drzavna organizacija koja bi taj problem sistematicno izucavala. On takoder iznosi misljenje da bi, mozda, specijalistima bilo dovoljno sest mjeseci da odgovore na osnovno pitanje: sto su, zapravo, NLO-i?

»Sovjetska teza«

Za taj je izvjestaj javnost saznala tek mnogo poslije. On je u to doba bio uvrsten u kategoriju najstroze povjerljivih (top secret) vojnih tajni. Kao sto vidimo, ATIC je prestao sumnjati u postojanje NLO-a. Kako u svojoj knjizi navodi kapetan Ruppelt, vec spomenuti sef ekipe koja je istrazivala te pojave, direkcija ATIC-a zeljela je, zapravo, odgovor na pitanje koje bi se moglo ovako formulirati: Jesu li ti objekti, koji tako nepozvano i nekaznjeno povreduju americki zracni prostor, nekakve sovjetske letjelice ili one dolaze iz svemira? Za "sovjetsku tezu" postojali su stanoviti hipoteticki argumenti. Jedan se odnosio na letjelicu koju je jos 1942. konstruirao Zimmer mann, njemacki konstruktor aviona. (Taj je projekt, usavrsen posto je bio preuzet od Nijemaca, doveo poslije u Americi do glasovite serije letjelica X-l do X-15). Zimmermannova je letjelica, koju je prezentirao 1942. godine pred najvisim oficirima Luftwaffe, bila, u biti, letece krilo oblika zrna lece, i vise je slicila disku nego konvencionalnom avionu. Prilikom demonstracije, ocevici su zaprepasteno gledali kako se prototip cudne letjelice digao gotovo okomito, neko vrijeme lebdio, onda postigao horizontalnu brzinu od 750 km na sat i, najpostije, sletio brzinom od jedva 60 km na sat. Fantasticno! Luftwaffe je ipak odustala od serijske proizvodnje i od toga da letjelicu uvrsti u letni park. Mozda su Sovjeti usavrsili Zimmermannovu ideju, pa su leteci tanjuri njihove letjelice koje spijuniraju nad Amerikom. Osim toga, iako su se Amerikanci poslije rata docepali najvecega dijela njemackih konstruktora, neki su pali Sovjetima u ruke i poslije radili za njih. A nitko nije znao kakva je sve tajna oruzja pripremao Hitler. Za jedno se znalo - donekle. Njemacki konstruktor Miethe, koji je poslije rata otisao u Egipat i tamo se zaposlio, tvrdio je da je potkraj rata bio u Njemackoj clan ekipe koja je radila na konstrukciji "V-7" (sedmi projekt u seriji V). Bio je to, po pricanju Miethea, upravo projektil slican letecim tanjurima. "Mozda su Sovjeti zarobili moje kolege i oni sad rade za njih!" - izjavio je Miethe jednom americkom obavjestajcu, poslanom u Egipat da ga



saslusa, uz osobno odobrenje kralja Faruka. Ruppelt iznosi u svojoj knjizi fascinantne podatke o "V-7" do kojih su dosli Amerikanci - ne samo preko Miethea.

Iz tih je podataka vidljivo da je prvi pokusni let prototipa "V-7" izveden 17. svibnja 1944. Na njegovoj je konstrukciji jos od travnja 1943. radilo nekoliko njemackih konstruk torskih ekipa u Stettinu, Dortmundu, Essenu i na Peenemundeu. Tako je nastao diskoidni helikopter nazvan "Vergeltungsvraffe 7" ("Oruzje odmazde 7"). Glavni konstruktor poslao je isti dan Hitleru izvjestaj pun zanimljivih tehnickih podataka: "Danas je, u prisutnosti trojice supotpisa-nih pukovnika Luftwaffe, izveden pokusni let 'V-7'. To je, kao sto znate, Fuhreru, nadzvucni helikopter koji pokrece 12 turboreaktora BMW-028 autonomnim kompresorima. Postignuta je visina od 21.500 metara. Ta letjelica ima oblik lakoatletskog diska, s promjerom od 21 metar. Prilikom njezina usavrsavanja poginulo je osam pokusnih pilota. Propulziju daje 12 turbomotora unutar jednog metalnog prstena, koji se, zajedno s motorima, okrece oko centralne mase letala Letjelica ne ispusta ni plamen ni dim od plinova sagorijevanja, koji se hvataju jednim sistemom sto ga je 1938. konstruirao jedan britanski inzenjer. Pogon daje komprimirani helij, a akcioni ra dijus iznosi 40.000 kilometara s brzinom od oko 2500 kilometara na sat."

sto je zakljucila CIA?

Hitler je (navodno) naredio da odmah pocnu serijsku proizvodnju u divovskim podzemnim tvornicama u Bavarskoj, ali bilo je prekasno. Saznalo se da se jedna kopija tih planova nalazila u vili feldmarsala Keitela, nacelnika staba OKW, u Bad Gandersheimu. Amerikanci su pretrazili vilu, ali planove nisu pronasli. Sovjeti su zarobili trojicu inzenjera, koji su sudjelovali u konstrukciji letala, i dva kompletna motora. Sve su to odnijeli u Sovjetski Savez. Tako se poceo nametati zakljucak (ili barem vjerojatnost) da su, mozda, posrijedi nekakva sovjetska izvidacka letala. s posadama ili bez posada, gradena po potpuno originalnim sovjetskim zamislima ili po usavrsenim njemackim projektima iz doba rata. Ta se bojazan cinila jos vjerojatnijom zbog toga sto su se letjelice narocito i upadljivo cesto pojavljivale (ili su videne) u blizini americkih tajnih baza i vojnoeksperimentalnih poligona: kod jezera Murdoc u Kaliforniji, kod White Sandsa, kao i u blizini postrojenja za proizvodnju atomskih bombi. Pocetkom studenoga CIA je obavijestila sve svoje agente u Njemackoj i Istocnoj Evropi da pokusaju saznati dokle su doprli Sovjeti, radeci sa zarobljenim ekipama njemackih konstruktora. Ujedno su zaduzene i druge sluzbe da o tome saslusaju njemacke ekipe koje su otisle u Ameriku ili ostale u Zapadnoj Njemackoj, a sudjelovale su u Hitlerovim programima stvaranja tajnih novih oruzja. Njemacki su konstruktori bili kategoricni: »Nijedan projekt bilo kakvog letala na kojemu se radilo u Njemackoj za rata, pa ma kako da je bio poslije usavrsen, ne bi mogao dovesti do konstrukcije letala s navodnim let nim performancama letecih tanjura . Anketirani su i medicinski strucnjaci, pogotovu ekipe fiziologa u sluzbi vojske. I njihov je odgovor bio kategorican: "Ljudski organizam ne bi mogao podnijeti takve manevre!" Metalurzi: “Nijedan metal i nijedna legura za koju znamo ne bi mogli podnijeti silna naprezanja implicitna u tim manevrima!..." Zakljucak: Ako doista postoje, NLO-i nisu i ne mogu biti niposto letjelice konstruirane na Zemlji. "Project Sign" nije bio jedini sluzbeni projekt namijenjen pokusajima da se rijesi problem NLO-a, Osnovan je i "Project Grudge", kojemu je glavni cilj bio da stisa masovnu psihozu izazvanu izvjestajima o NLO-ima. Izvjestaji vise nisu objavljivani - ali su i dalje stizali. U ozujku 1952. dokrajcen je "Project Grudge", zamijenio ga je "Project Blue Book". Vodstvo je povjereno vec spomenutome kapetanu Ruppeltu.

Misterija i nakon 55 godina

Ruppeltova komisija vrlo je brzo dosla do preliminarnog zakljucka: rijec je o svemirskim brodovima izvanzemaljskog podrijetla. Njezin se izvjestaj odmah nasao na zestokom udaru konkurentske "Komisije Condom". (Rijec "condom" znaci na engleskome "prezervativ", ali to nije imalo nikakve veze; Condom je bio prezime sefa te komisije.) Pocetkom sijecnja 1969. "Komisija Condom" objavila je izvjestaj koji su protivnici odmah nazvali "monumentom sazdanim od kontradikcija". I glavni zakljucak bio je, na neki nacin, sam sebi protuslovan: iako je prof. Condom priznao da za 12 od 89 slucajeva, koje je ispitala njegova komisija, nije nadeno objasnjenje, on je kategoricki izjavio da NLO-i ne postoje! U igru su usli civili, pogotovu otkako je americko ratno zrakoplovstvo (koje je stajalo iza tih projekata) odlucilo u prosincu 1969. obustaviti daljnja istrazivanja fenomena NLO-a. Medu tim civilima dosta je mnogo kvalificiranih znanstvenika. U Americi im je na celu dr Allen Hyneck, istaknuti astrofizicar, strucni savjetnik nekoliko americkih komisija, po misljenju nekih izvanredno razborit znanstvenik, po misljenju drugih manijakalni smusenjak. S njime rade James McDonald i David Saunders. dvojica "prebjega" iz "Komisije Condom", Pierre Guerin. strucnjak Astrofizickog instituta u Parizu, Claude Poher, sef odjela za konstrukciju raketa Nacionalnog centra za svemirska istrazivanja u Toulouseu (Francuska). Ipak, 55 godina nakon Arnoldova doživljaja nad MountRainierom – tajna ostaje nerijesena.



JESMO LI ZRTVE VANZEMLJANA - ISTINA ZAPISANA U PODSVIJESTI

Paranormalni i duhovni aspekti bliskih susreta s alienima iz letecih tanjira, danas su meta brojnih znanstvenih istrazivanja. Iako iza sebe ne ostavljaju nikakve materijalne dokaze, zrtve aliena pod hipnozom otkrivaju dramaticna iskustva koja se granice s fantastikom! Posljednjih godina u Sjedinjenim Državama veliki broj znanstvenika istrazuje jedan gotovo nevjerovatan fenomen: iskustva ljudi koji su imali « bliske susrete trece vrste». Uz pomoc hipnoze, kod pacijenata se oživljavaju sjecanja na susrete sa alienima (tu|inci, vanzemljani…), koji dolaze odnekud, iz svemira ili iz nekih nama nepoznatih prostorno-vremenskih dimenzija.

Senzacionalna knjiga

“Mnogi koji sumnjaju da su bili oteti ili da su imali susret sa alienima, dolaze u moju ordinaciju gdje im putem hipnoze pomažem u oživljavanju sjecanja pohranjenih negdje duboko u podsvijesti,” kaze dr. Edit Fiore, jedna od najpoznatijih americkih hipnoterapeutkinja, autorica bestselera “Susreti”, knjige koja sadrzi fascinantna svjedocanstv a ljudi koji su pod najrazlicitijim okolnostima bili zrtve aliene.

ODAKLE DOLAZE : Niko danas ne sumja da u svemiru postoji inteligentni zivot. Ipak, prica o prisustvu vanzemaljaca na nasoj planeti mnogi smataraju pretjeranom. Cinjenice, medjutim, govore dugacije

Edit Fiore je klinicka psihologikinja, izvanredan terapeut i profesionalac u svom poslu. Slucajno se prije tridesetak godina pocela baviti hipnozom. Na jednom vikend-seminaru o hipnozi, organiziranom u Big Suru, 1973. godine prvi put je doživjela da bude hipnotisana i da nekog hipnotizira. Od tada se bavi hipnoterapijom i znanstvenim istrazivanjima u kojima su alieni u sredi{tu paznje. U tom je poslu stekla i ugled i slavu. Dr. Fiore je jedna od rijetkih terapeutkinja {to svoja saznanja i iskustva redovito razmjenjuju s ostalim znanstvenicima. Uostalom, to je bio i glavni razlog zašto se odlucila objaviti senzacionalnu knjigu “Susreti”, u kojoj ubjedljivo dokazuje da su alieni dio na{e stvarnosti.

FILMSKA VERZIJA: Nakon sto je Orson Wels snimio svoj "Rat svjetova", mnogi reditelji su se iskusali u tom zanru. Vjerovanje u nastanjene lanete vise nikome nije strano

Pored uzbudljivih sjecanja na dramaticne susrete, u knjizi se detaljno objašnjava i tehnika prepoznavanja odre|enih naznaka koje upucuju na potencijalne zrtve dramaticnih susreta, a u zakljucku knjige se navodi lista organizacija, i imena svih istraživaca i hipnoterapeuta u Americi koji zrtvama mogu pomoci.

Deset najcescih simptoma



Dr. Fiore iskreno vjeruje da na na{oj planeti postoji veliki broj ljudi koji su imali «susrete trece vrste» ali se, zbog izvanrednih sposobnosti aliena, toga ne mogu prisjetiti. Istražujuci ovaj fenomene, americka je znanstvenica uspjela doci do nevjerovatnog uvjerenja – alieni su prisutni me|u nama i permanentno vr{e eksperimente na Zemljanima!

HILJADU LICA VANZEMALJACA: Jedna od verzija kako bi trebalo da izgledaju vanzemaljci. Oni koji su se s njima sreli, opisuju ih kao miroljubiva bica koja imaju za cilj eksperimentirati na stanovnicima nase planete

Ona stoga poziva sve citatelje da ispitaju svoja sjecanja i da provjere nisu li i oni eventualno bili zrtve zagonetnih bica. Pri tome, ona nudi precizne instrukcije i deset najcešcih znakova koji upucuju da je neko dozivio «susret trece vrste»:

- nesposobnost racunanja vremena; - nocne more ili snovi u kojima se javljuju alieni ili NLO-i; - poremecaji spavanja; - budenje sa neobicnim osjecajima u tijelu; - pojava misterioznih ožiljaka na tijelu; - osjecaj da vas stalno neko posmatra, nadzire ili komunicira sa vama; - ako ste vise puta vidjeli NLO; - neodredena sjecanja na bliske susrete sa alienima; - neobjašnjeno izljecenje bolesti; - reagiranje sa strahom ili uzbudenjem prilikom spomena NLO-a ili aliena.



Zašto su vanzemaljci toliko opsjednuti Zemljom?

Izvor: Pravda.Ru Drevne indijske Vede i Purane, napisane prije nekoliko hiljada godina, detaljno suopisale visoko razvijena živa bića koja dolaze na Zemlju uz pomoć vimana - njihovih svemirskih broova. Naša galaksija je oblika jajeta i sastoji se od 14 planetarnih sistema - 7 nadređenih i 7 podređenih. U skladu sa ovim konceptom, naša Zemlja pripada prosječnom planetarnom sistemu. To znači da je najviši planet među podređenim, ili možda najniži među nadređenim. Sve što vidimo na nebu su viša nebeska tijela. Zbog čega oni moraju preći toliki put da bi došli na Zemlju? Prema mišljenju NLO istraživača, pored skupljanja uzoraka tla i raznog ljekovitog bilja, vanzemaljci traže dozvolu "ljudskih" žena da imaju njihovu djecu. Takva djeca žive duže, generalno se bolje osjećaju i uspijevaju u životu više od ostalih. Međutim, postoje priče da su hiljade zemljana bili oteti i odvođeni na nepoznato mjesto. Samo malo njih se vratilo, većinom sa izbrisanim pamćenjem ili znacima mentalnih oboljenja. Najradikalniji entuzijasti će reći da zapravo više nema prirodnih zemljana - svi smo mi vanzemaljci! Predstavnici superiornih planeta koji su odlučili posjetiti Zemlju su visoko inteligentni i imaju lijepu kožu, što im daje sličnost ljudima. Uglavnom su hladnokrvni, bez sposobnosti doživljavanja ljudskih emocija ili pokazivanja bilo kakvih osjećanja prema svojoj djeci. Takvi vanzemaljci su na rubu svog izumiranja, jer ne mogu proizvesti zdravo potomstvo. Tajna preživljavanja zemljana krije se u sljedećoj činjenici: vanzemaljci su uzimali trudne žene i posmatrali razvoj njihovih fetusa ili su ulazili u seksualne veze sa ljudima kako bi osigurali dugotrajno potomstvo. Naš planet nije slučajno predmet interesa vanzemaljskih predstavnika. Vjeruje se da je Zemlja smještena iznad Univerzalne osovine. Prema drevnim vedskim spisima, unutar te osovine nalazi se prolaz koji vodi do duhovnog svijeta - svijeta vječnosti i neuništivosti. Preveo: Adis BečićDatum objave: 30.09.2006.

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/vanzemaljci_opsjednuti_zemljom.htm [20.11.2008 12:44:33]

Izvanzemaljci na

VANZEMALJCI NA ZEMLJI - TOP SECRET ?

Sudeći po izvještajima kojih je u posljednje vrijeme sve više, velike su mogućnosti da bi mišljenja koja govore u prilog tvrdnji o postojanju vanzemaljaca na našem planetu, mogla biti opravdana. Velik broj ljudi koji se danas bave fenomenom NLO-a, vjeruje i tvrdi kako mnoge svjetske vlade taje postojanje letjelica vanzemaljskog podrijetla. Međutim, postavlja se pitanje - kako dokazati te tvrdnje ? Vrlo teško ili gotovo nemoguće, sve dok veći broj ljudi iz tajnih vladinih organizacija ne istupi pred javnost sa dokazima o postojanju NLO-a.

U godinama koje su prethodile našim devedesetima, bilo je pojedinačnih svjedočanstava koja su vlade, u prvom redu američka, pokušale obezvrijediti i, u očima često naivne javnosti, ismijati. Kako je svakim danom takovih svjedočenja sve više, a koja, k tome, najčešće dolaze sa vrlo visokih položaja u američkom Ministarstvu Odbrane, američka vlada sve teže obmanjuje javnost svojim pričicama o "meteorološkim balonima", čije manevarske sposobnosti daleko nadmašuju one američkih vojnih lovaca. "Kuglaste munje", godinama omiljen prirodni fenomen kojeg je američko Ministarstvo Odbrane

iskorištavalo kao objašnjenje kada je trebalo od desetina, pa i stotina ljudi koji su vidjeli NLO napraviti budale, danas su gotovo pale u zaborav. Na stranicama Dosjea-x, čitatelji će u svakom broju biti upoznati sa najnovijim zbivanjima vezanim za područje UFO-logije, a izvještaji će pokrivati događaje iz cijelog svijeta. Poseban naglasak biti će stavljen na najnovija svjedočenja američkih i britanskih dužnosnika, bivših članova tajnih vladinih organizacija (koje su godinama surađivale po istom zadatku), a koji više nisu mogli istinu držati samo za sebe. U prvom broju donosimo svjedočanstva viših američkih vladinih dužnosnika na koje je vršen veliki psihološki pritisak nakon što su sa strogo povjerljivim informacijama izašli pred javnost. Počelo je četrdesetih godina, odmah nakon Roswella...

• Kontra admiral Roscoe Hillenkoeter bio je direktor CIA-e u razdoblju od 1947.-1950. godine. Godine 1960, izjavio je za štampu da je za vrijeme njegovog službovanja bilo, od strane vlade, više uspjelih zataškavanja pojave NLO-a. Svoju izjavu potvrdio je i u specijalnoj televizijskoj emisiji, nekoliko mjeseci poslije.

• Bračni par iz države Utah snimio je 1948. godine vrlo uspjele fotografije dvije letjelice, očito vanzemaljskog podrijetla. Fotografije su odnijeli u redakciju lokalnog lista koji je objavio i popratni članak, uz napomenu da je negativ filma bio podvrgnut analizi u laboratoriju Sveučilišta Utah, te da je utvrđeno da je film originalan i da je mogućnost fotomontaže potpuno isključena. Članak je, uz popratne fotografije, ne samo u državi Utah već i mnogo šire, naišao na velik odjek javnosti, a samim time zainteresirala se i

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/vanzemaljcinazemlji.htm (1 of 5) [20.11.2008 12:44:36]

Izvanzemaljci na

CIA, pogotovu jer se radilo o letjelicama nepoznatog podrijetla. Ukratko, nakon što su dotični bračni par posjetili "ljudi od vladinog povjerenja", (što je priznao i sam Hillenkoeter), supružnici izjavljuju (za isti list, čijeg su vlasnika također posjetili "neki ljudi") da je posrijedi bila fotomontaža, i kako su sve smislili iz puke zabave. Nalaze sveučilišnog laboratorija nije više nitko nigdje spominjao, i sve je ubrzo palo u zaborav. Fotografiju originalnog primjerka filma koji je bračnom paru bio oduzet "radi ispitivanja", a koji je CIA snimila za svoju arhivu, Hillenkoeter je pokazao u televizijskoj emisiji, potvrđujući nalaz sveučilišnog laboratorija. Godinu dana nakon toga, bilo je nekoliko izjava za javnost viših vojnih dužnosnika, u kojima se navode točna mjesta padova tri NLO-a, koji su odmah potom bili ispitivani u podzemnoj vojnoj bazi u državi Wisconsin. O posadi tih letjelica niti spomena...

• Dr. Vannevar Bush bio je Predsjednik američkog Vijeća za istraživanje i razvoj u razdoblju od 1945.-1949. godine. Osim toga, bio je savjetnik američkog predsjednika i ključni čovjek u razvoju atomske bombe. 1950. godine, u memorandumu kanadske vlade koji je potpisao Wilbert Smith, jasno se navodi : "LETEĆI TANJIRI POSTOJE. O njima ne znamo gotovo ništa, ali znamo da velike napore u razotkrivanju te tajne ulaže mala grupa ljudi, koju predvodi Dr. Vannevar Bush."

• James Forrestal bio je američki ministar Odbrane. Godine 1949. doživio je nervni slom, te počinio samoubistvo. Mnogo se nagađalo o razlozima zbog kojih se, ta inače izuzetno stabilna osoba, odlučila na taj čin, međutim njegovi najbliži suradnici nisu bili previše iznenađeni. "Previše je toga" i "Postaje neizdrživo", riječi su koje je Forrestal često ponavljao u danima koji su prethodili njegovom nervnom slomu. Prema riječima njegovog bliskog prijatelja, generala Waltera Bedell Smitha, (koji je Forrestala zamijenio na dužnosti ministra Odbrane), Forrestal je bio vrlo potresen zbog, kako je on sam rekao, "opasne tajne koju će ljudi ubrzo otkriti."

• Bivši zapovjednik Zračne baze Wright- Patterson u državi Ohio, brigadirni general Arthur Exon, obznanio je 1991. godine postojanje tajne grupe "Bezbožnih trinaest", čiji je zadatak kontrola pristupa strogo povjerljivim izvještajima o NLO-ima i njihovim posadama. Možda je Exon mislio na tajnu grupu Majestic-12 plus američki predsjednik ? Sa grupom Majestic-12 surađivali su, po Exonovim riječima, i Forrestal i Smith.

• Dr. Eric Walker bivši je upravitelj američkog Instituta za analizu Odbrane. Za TV mrežu NBC izjavio je 1989. godine kako je za vrijeme svog službovanja često prisustvovao tajnim sastancima u zračnoj bazi Wright-Patterson. Glavne i jedine teme bile su analize pronađenih NLO-a kojih je, prema njegovim riječima, "bilo više nego što bi se možda moglo misliti." Dr. Eric Walker također je izjavio da "zna za njih (grupu Majestic-12) već 40 godina."

• General Hoyt Vanderberg je tokom Drugog Svjetskog rata bio zapovjednik američke Vojne obavještajne službe, i direktor CIA-e u razdoblju od 1946.-1947. godine. U izjavi za štampu, i budući da je (1. listopada 1947) osobno prisustvovao činu, potvrdio je autentičnost potpisa američkog predsjednika Harry Trumana na tajnom memorandumu grupe Majestic-12. Grupa je osnovana kada su NLO-i, prema riječima gen. Vanderberga, "postali pitanje nacionalne sigurnosti."


Izvanzemaljci na

• Dr. Detlev Bronk po zanimanju je biofizičar. Bio je Predsjednik Američke Akademije Nauka, i upravnik Američkog Medicinskog Vijeća pri Odboru za Atomsku snergiju. Prema izjavi koju je dao radio postaji u Los Angelesu, a koja je emitirana u živo, tadašnji predsjednik Eisenhower je u doba slučaja Roswell bio na najvišoj vojnoj dužnosti i morao je znati za pad letjelice. Kada je izabran za predsjednika SAD-a, odlučno je nijekao bilo kakvo postojanje vanzemaljske letjelice, što je tada bila, baš kao što je i danas, uobičajena praksa Bijele Kuće. Potpuno je jasno da američka vlada nije mogla dozvoliti da informacije o padu NLO-a, a pogotovo fotografije vanzemaljskih astronauta, prodru u javnost. Osim panike koju bi ta vijest izazvala, a što bi se još i moglo kontrolirati, postojala je daleko veća opasnost za vladu. Kada bi običan američki građanin suprotstavio svoj "američki način života" postojanju vanzemaljske civilizacije, kontrola ljudima bila bi vrlo otežana, a u glavi svakog pojedinca nastala bi pitanja kojih se svaka vlada boji. Međutim, to nije problem samo američke vlade. Sivi patuljak visine jednog metra, doletio tko zna otkud, postao bi veći faktor od svih predsjednika zajedno. Koja vlada takvo što može dopustiti ? I to je jedan od razloga zbog kojeg mnoge države svijeta (pogotovo Rusi i Amerikanci) godinama tajno surađuju (i) po pitanju vanzemaljskih letjelica, iako su im deklarirani politički sistemi različiti.

• Kontra admiral Sidney Souers vršio je visoku dužnost u Američkoj Centralnoj Obavještajnoj službi 1946. godine, kada je imenovan za Izvršnog sekretara Vijeća Nacionalne Odbrane, 1947. godine. Tijekom karijere bio je duboko upleten u istraživanja koja se tiču ostataka palih vanzemaljskih letjelica, što je osobno izjavio 1969. godine za američku nacionalnu TV mrežu NBC. U istoj televizijskoj emisiji pokazao je komad metala veličine 15x10 cm, čiji je sastav nepoznat, i za kojeg je tvrdio da pripada letjelici vanzemaljskog podrijetla, paloj u pustinji Nevade 1956. godine. Dvije sedmice nakon emitiranja emisije, prilikom provale u njegovu kuću, predmet je nestao, a sa njim i gosp. Sidney. Osim tog predmeta (i sâmog Sidneya) ništa nije ukradeno. Njegova supruga Eleine, koja je bila u bolnici kada je provaljeno u kuću, tvrdi kako je nestanak njena supruga povezan sa "ljudima koji su nekoliko puta telefonom nazivali Sidneya", nakon čega je "on bio vrlo nervozan i rastresen". Tijelo Sidneya Souersa nikada nije pronađeno.

• Don Berliner je fizičar, i dugi niz godina istražuje fenomen NLO-a. Nije mu poznato tko je na njegovu adresu poslao dokument koji pripada grupi Majestic 12, a koji datira iz 1996. godine. Dokument nosi naslov : "Vanzemaljski Entiteti i njihova tehnologija." Zajedno sa dokumentom, primio je i mikro-film koji sadrži 23 stranice tajnog izvješća iste grupe. Na stranicama snimljenim na mikro-film, iznose se zapažanja u svezi kontakata sa vanzemaljcima koji su se dogodili unatrag dvije godine. Ime "Area 51" spominje se 14 puta, što upućuje na konkretne aktivnosti te baze. Berliner je mikro-film, prema priloženim uputama, pohranio na tajno mjesto, a podatke će javnost saznati u siječnju 1998. godine. Ta odluka rezultat je telefonske obavijesti primljene neposredno nakon primitka paketa sa spomenutim sadržajem.

• Dr. Donald Menzel profesor je astrofizike, a bio je i savjetnik nekoliko američkih predsjednika, uključujući i Reagana. Sudjelovao je u razvoju Američkog Svemirskog programa, a u američkoj Administraciji važi kao čovjek koji je imao pristup dokumentima klasificiranim kao Top Secret Ultra , odnosno dokumentima od najveće tajnosti. Siječnja 1995.-te izlazi u javnost sa informacijama vezanim za pad NLO-a koji


Izvanzemaljci na

se dogodio 1980. godine u državi Maine, nedaleko zračne vojne baze Linkoln. Zajedno sa general majorom Robertom Montaqueom, direktorom Centra za razvoj Specijalnih oružja, koji ima sjedište u gradu Albuquerque, država New Mexico, radio je na ispitivanju pale letjelice. Prilikom gostovanja u radio emisiji pod nazivom Close encounters (Bliski susreti), a koju redovito prate slušatelji 5 saveznih država, i koja je neobično popularna, opisao je pali NLO i odgovarao na sva pitanja osim onih vezanih za pronađeno oružje. Radio emisija izazvala je vrlo velik interes, pa je stoga i reprizirana. Nedugo zatim, kao gost iste emisije, pojavio se i general major Robert Montaque, tvrdeći da su izjave Dr. Menzela neistinite, te da je Menzel svojim istupom htio samo privući pažnju na sebe. U lipnju iste godine, Menzel gostuje na TV mreži ABC (u večernjem najgledanijem terminu), pokazuje fotografije spornog NLO-a, i odgovara na pitanja gledatelja iz gotovo svih saveznih država Amerike. Nakon toga, javno ga više nitko nije demantirao, ali je postao žrtvom prijetećih anonimnih poziva. Ubrzo zatim je umro.

• Osobe kao što su Stanton T. Friedman (nuklearni fizičar), Bill Moore i Jaime Shandera (inženjeri koji više od dvadeset godina proučavaju slučajeve vezane za NLO), primaju zadnjih godina pakete nepoznatih pošiljaoca. Sadržaj paketa uglavnom čine mikro-filmovi na kojima su snimljene stranice povjerljivih dokumenata, te fotografije NLO-a. Primjer : Bill Moore je 1985. godine primio kuvertu poslatu sa Novog Zelanda, u kojoj ga netko njemu nepoznat upućuje u Američku Nacionalnu Arhivu, radi ispitivanja nekih dokumenata. U poruci je naveden broj pod kojim se dokumenti, koji više nisu bili klasificirani kao tajni, nalaze u arhivi. Moore i Shandera tako su došli do memoranduma vezanog za aktivnosti grupe Majestic-12, a koji postojanje te grupe i potvrđuje. Memorandum je potpisao Robert Cutler, najbliži suradnik predsjednika Eisenhowera, i specijalni savjetnik pri Vijeću za Nacionalnu sigurnost. Taj dokument, nekad od najveće tajnosti, adresiran je na Nathana Twiningsa, ondašnjeg generala Američkih Zračnih Snaga.

• Tim Cooper istražuje nestanke ljudi povezane sa aktivnošću NLO-a, već više od 20 godina. Autor je knjige "Abductions – Who’s Next ?", koja vrlo ozbiljno upozorava na opasnosti koje prijete od bliskih susreta sa vanzemanjcima. U razdoblju između 1992. i 1996. godine primio je, također od njemu nepoznate osobe, nekoliko dokumenata koji pripadaju grupi Majestic 12 i koje je pokazao Stantonu Friedmanu. Prema njihovu mišljenju neki su dokumenti falsifikati, ali dva su originalna. U prvom dokumentu nalaze se upute generalu Nathanu Twiningsu, a u svezi njegovih aktivnosti vezanih za put u New Mexico 1947. godine, gdje je pao NLO. Drugi dokument je dopis predsjedniku Trumanu, a potpisao se Državni Sekretar George C. Marshall. Dokument ima oznaku MAJIC EO 092447 MJ-12 . Budući da su mnogi dokumenti grupe MJ-12 snimljeni na mikro-filmove, originalni papir i tinta ne mogu se ispitati. Međutim, postoje detalji koji se mogu provjeriti, a to su npr : analiza potpisa, datumi sastanaka, imena članova itd. Državni Sekretari, utjecajni znanstvenici i ljudi iz smog vojnog vrha, godinama su bili pripadnici vladine tajne grupe Majestic-12. Tako je i danas, s razlikom što se njihove aktivnosti sve teže prikrivaju od javnosti. Sasvim je sigurno kako će idućih godina informacija vezanih za tajne aktivnosti američke vlade biti sve više i više, zahvaljujući odlukama nekad visokih vojnih dužnosnika, a također i istraživaćima NLO fenomena koje njihov duh vodi izvan granica koje postavlja službena politika.


Izvanzemaljci na


U ruskoj provinciji pronađena vanzemaljska lobanja

U ruskoj provinciji pronađena vanzemaljska lobanja

U malome selu Nivenskoe u Rusiji, Tatiana Murachinskaya je pronašla lobanju sa dvije očne šupljine, dvije nozdrve i dva udubljenja za uši. Lobanja ima oblik romba. Pravda.Ru je do sada objavila nekoliko članaka o vanzemaljcima, NLO-ima i drugim fenomenima, npr. http://english.pravda.ru/society/anomal/18-02-2004/4883-alien-0

Dana 16.10.1957. 23-godišnji brazilski farmer, Antonio Vilas Boas, radio je na polju kada se motor njegovog traktora iznenada ugasio. Za samo nekoliko minuta vidio je leteći disk iznad svoje glave. Letjelica je sletjela na polje i Antonio je ugledao tri humanoida koji izlaze iz nje. Oni su se približavali mladiću koji je bio uspaničen i nije znao o njihovim namjerama. Odvukli su prestrašenog čovjeka u svemirski brod, skinuli mu odjeću, zavezali ga za metalni sto i vršili precizne medicinske preglede. Ubrizgali su mu nepoznatu supstancu i napustili sobu. Nakon dugo vremena, vrata su se otvorila i ugledao je lijepu plavušu. Farmer je vodio ljubav sa vanzemaljkom nekoliko sati, bez ijedne izgovorene riječi. U jednom interview-u Antonio je rekao: "Kada je odlazila, okrenula se, pokazala na svoj stomak, nasmiješila i pokazala gore prema nebu". Detaljna istraga mumificiranog tijela započela je u Santiagu 03.12.2003. Tijelo je pronađeno nekoliko sedmica ranije u blizini drugog distrikta u Čileu. Pregledi su morali biti obustavljeni na mjesec dana zbog finansijskih problema. Bilo je očito da takva stvorenja ne postoje u Zemljinoj biosferi. Prijevod: Adis Bečić – 22.08.2006.Izvor: Pravda.Ru

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/vanzemaljska_lobanja.htm [20.11.2008 12:44:37]

http://english.pravda.ru/society/anomal/18-02-2004/4883-alien-0

http://english.pravda.ru/society/anomal/18-02-2004/4883-alien-0

http://english.pravda.ru/science/mysteries/22-08-2006/84019-alien-0

Vanzemaljski implanti u cilju kontrolisanja Zemlje


Ufolozi i predstavnici tradicionalnih nauka raspravljaju o tome da li glasine o ugradnji misterioznih mini-odašiljača u ljudskim tijelima imaju realne osnove. Istraživači NLO pojava govore o zloj vanzemaljskoj zavjeri. O takvim implantima sakupilo se toliko mnogo dokaza da ih postaje sve složenije odbaciti. Kao što su potvrdili ufolozi, sićišni objekti sposobni za ugradnju u različite dijelove tijela, pronađeni su u ljudima. Takvi predmeti u pravilu ne uzrokuju značajne nemire, a mogu se otkriti npr. pomoću X-zraka. Čini se da ovi predmeti u sebi sadrže male odašiljače.

Ovo otkriće prva je objavila liječnica Maddy Nolan prije nekoliko godina. Liječila je pacijente na ostrvu Whidbey (Washington, SAD), a jednom se pojavila grupa odraslih muškaraca i žena od kojih su svi imali takve odašiljače u tijelu. U svakom slučaju radilo se o istoj vrsti implanta na unutrašnjoj strani noge, odmah iznad koljena. Imali su oblik malog cilindra i bili tako blizu površini kože da je povrijeđena površina postala blago upaljena i crvena. Vanzemaljci među nama Kada je liječnica trljala površinu, mali objekti počeli su se smanjivati i potpuno su nestali. Međutim, implanti su ostali ispod kože svakog pacijenta kojeg je pregledala. Maddy je shvatila "da svaki implant šalje (ili prima) neku vrstu signala za praćenje ili nešto takve vrste".Svaki od pacijenata sjeća se istih stvari. Dok je bila u svojoj sobi, osoba je iznenada čula glasan šum poput zvuka helikoptera (neki su svjedočili da su vidjeli svjetlo), i potom postala svjesna da je "izgubila" dva sata. Ufolozi su odlučili analizirati implante uz pomoć laserskih sprektroskopa. Darrel Sims, hirurg Roger K. Lear i drugi uključeni su u ovo istraživanje.D.Sims je osnovao organizaciju u SAD Fondacija za interaktivno istraživanje i svemirsku tehnologiju (FIRST), čiji je zadatak razmotriti realizaciju takvih operacija kao mikroanalize sadržaja implanta. Rezultati hemijskih analiza ovih misterioznih predmeta su zapanjujući. Oni otkrivaju cijelu tvornicu elemenata na površini od 20 kvadratnih milimetara. Sljedeća lista pokazuje sastav jednog implanta, prema studiju Dr R.G. Leara: Al, Ca, Fe, Ba, Cu, Mg, Mn, Na, Ni, Pb, Zn, Si, Ti... Ufolozi skreću pažnju na činjenicu da sličan sastav imaju i čipovi koji se koriste u informacionoj tehnologiji. Možda je i njihova funkcija slična: da prate kretanja ljudi, kontrolišu njihove fizičke uslove...ili možda utiči na način razmišljanja i ponašanja. Mogući cilj takvog praćenja ljudi ostaje nejasan.

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/vanzemaljski_implanti.htm (1 of 2) [20.11.2008 12:44:39]


Astralni implant Mnoga objašnjenja baziraju se na ulozi implanta. Prema jednoj teoriji, implant je jedna vrsta energijskog bloka, sposobnog da od osobe izvuče sve vrste informacija. Druga teorija govori da to pumpa fizičku energiju od osobe i možda programira njeno ponašanje. Nije nova teorija da u ovom univerzumu postoje svjetovi kontrolisani parazitnim vanzemaljskim energijama. U skladu sa ovim vjerovanjem, zločini i beskrajni ratovi na Zemlji proizvod su energije straha kojom se hrane parazitski svjetovi. Naravno, tradicionalna nauka odbacuje zamisao čak i o diskusiji ove mogućnosti. Preveo: Adis Becic (05.07.2006.)Izvor: Pravda.Ru

file:///C|/Documents%20and%20Settings/User/Desktop/Srpski%20jezik/X-Files/Ufos.tk/vanzemaljski_implanti.htm (2 of 2) [20.11.2008 12:44:39]

http://english.pravda.ru/science/mysteries/82897-0/