Mali princMali princMali princMali princAntoine de Saint-ExuperyAntoine de Saint-ExuperyAntoine de Saint-ExuperyAntoine de Saint-Exupery

2Molim svu djecu da mi oproste to sam ovu knjigu posvetio odrasloj osobi.Imam jedno ozbiljno izvinjenje: ta odrasla osoba je najbolji prijatelj kogaimam na svijetu. Imam i drugo izvinjenje: ta odrasla osoba u stanju je sve darazumije, ak i knjige za djecu. Imam i tree izvinjenje: ta odrasla osoba jegladna i hladno joj je. Potrebno je da je neko utjei. Ako sva ova izvinjenjanisu dovoljna, rado u posvetiti ovu knjigu djetetu koje je nekad bila taodrasla osoba. Sve odrasle osobe su najprije bile djeca. (Ali se malo njih togasjea.) Ispravljam dakle svoju posvetu:

Leonu Vertukad je bio mali djeak

3IIIIKad mi je bilo est godina, vidio sam jednuvelianstvenu sliku u nekoj knjizi opraumi koja se zvala Istinite prie. Slikaje predstavljala zmijskog cara kako gutaneku zvijer. Evo tog crtea.

U knjizi je pisalo: Zmijski car guta svoju rtvu cijelu, ne vaui je. Posletoga nije u stanju da se kree i spava est mjeseci dok je ne svari.

Mnogo sam tada razmiljao opustolovinama u praumi i uspio sam daolovkom u boji nacrtam svoj prvi crtekoji je izgledao ovako:

Pokazivao sam svoje remek-djelo odraslima i pitao ih da li se plae. Oni sumi odgovarali: Zato bi se plaili jednog eira?Moj crte nije predstavljao eir. On je predstavljao zmijskog cara koji jeprogutao slona. Nacrtao sam tadazmijskog cara iznutra, kako bi odraslimogli da shvate. Njima su uvijekpotrebna objanjenja. Moj drugi crteje izgledao ovako:

4Odrasli su mi savjetovali da je bolje da se bavim geografijom, istorijom,matematikom i gramatikom nego crtanjam zmijskog cara spolja ili iznutra. Itako sam u estoj godini prekinuo sjajnu slikarsku karijeru. Bio samobeshrabren neuspjehom svog prvog i drugog crtea. Odrasli nikad nita neshvataju sami, a djecu zamara da im stalno daju objanjenja.Morao sam, dakle, da izaberem neki drugi poziv i nauio sam da upravljamavionom. Letio sam svuda pomalo. A geografija mi je, to je tano, mnogokoristila. Umio sam da na prvi pogled razlikujem Kinu od Arizone. A to je vrlokorisno ako ovjek zaluta nou.Tako sam, tokom ivota, esto dolazio u dodir sa mnotvom ozbiljnih ljudi.Dugo sam ivio medju odraslima. Vidio sam ih sasvim izbliza. To nije mnogopopravilo moje miljenje o njima.Kada bih sreo nekog od njih ko bi mi izgledao malo bistriji, iskuavao sam gasvojim prvim crteom, koji sam stalno uvao. elio sam da saznam da li onshvata. Ali dobijao sam uvijek isti dogovor: To je eir. Poslije ega mu nebih priao ni o zmijskom caru, ni o praumi, ni o zvijezdama. Razgovaraosam o temama koje on moe da razumije, kao to je brid, golf, politika iliautomobili. Odrasli su bili zadovoljni to su upoznali tako interesantnaovjeka.

5IIIIIIIITako sam ivio sam, bez ikog s kim bih mogao istinski razgovarati, sve dokmi se, prije est godina, nije desio kvar na motoru aviona u pustinji Sahari.Morao sam pokuati sasvim sam izvriti ozbiljnu opravku. Za mene je to bilopitanje ivota ili smrti. Imao sam pitke vode za osam dana.Prve veeri zaspao sam na pustinjskom pijesku hiljadama kilometara dalekood najblieg naseljenog mjesta. Bio sam usamljeniji od brodolomnika nasplavu nasred okeana. Moete onda zamisliti moje iznenadjenje kad me je uzoru probudio neki udan glasi. Rekao je:

- Molim te... nacrtaj mi ovcu!- A?- Nacrtaj mi ovcu...

Skoio sam na noge i protrljao oi pitajui se da li to sanjam. Ali nisamsanjao, ispred mene je stajao neobian ovjeuljak ozbiljno me promatrajui.Evo njegovog portreta koji sam, kasnije, uspio da nacrtam.

Ali moj crte nije tako lijep kao njegov lik. To nijemoja greka. Odrasli su me, kad mi je bilo estgodina, obeshrabrili u mom slikarskom pozivu, tetako nisam nita nauio da crtam sem zmijskogcara spolja i iznutra.Gledao sam, dakle, ovo prividjenje irom otvorenihoiju. Ne zaboravite da sam se nalazio hiljadamakilometara daleko od bilo kog naselja. A nije

6izgledalo da je ovjeuljak zalutao, niti da je umoran, gladan, edan iliuplaen. Nije nimalo liio na dijete izgubljeno usred pustinje, hiljadamakilometara daleko od bilo kog naselja. Kada sam napokon uspio progovoriti,rekao sam:

- Ali... ta radi ti ovdje?On mi tada ponovi, sasvim tiho, veoma ozbiljno:

- Molim te... nacrtaj mi jednu ovcu...Kako je tajanstvenost djelovala na mene snano nisam se usudio da neposluam. Ma koliko sve to izgledalo besmisleno hiljadama kilometaradaleko od prvog nastanjenog mjesta u pustinji, izvadio sam iz depa papir iolovku. Ali se tada sjetih da sam u ivotu uio geografiju, istoriju,matematiku i gramatiku, te rekoh ovjeuljku (malo mrzovoljno) da ne znamda crtam. On mi odgovori:

- Nije vano. Nacrtaj mi ovcu.Kako nikad nisam crtao ovcu, nacrtao sam mu ponovo svoj prvi crte. Onajto predstavlja zmijskog cara spolja. I bio sam preneraen kad sam uo kakomi ovjeuljak odgovara:

- Ne! Ne! Ja neu slona u zmijskom caru. Zmijski car je vrlo opasan, aslon je vrlo glomazan. Kod mene je sve tako malo. Treba mi ovca.Nacrtaj mi ovcu.

7Tada sam poeo da crtam.On je paljivo posmatrao, a zatim ree:- Ne! To je ve sasvim bolesna ovca. Nacrtaj mi nekudrugu.Crtao sam dalje.

Moj prijatelj se nasmjeio blagonaklono i rekao:- Vidi dobro i sam... to nije ovca, to je ovan. Imarogove...

Ponovih, dakle, jo jednom svoj crte, ali i on je bioodbijen kao i prethodni:- Ta je opet suvie stara. Ja hou ovcu koja dugo ivi.

Tada, nemajui vie strpljenja, poto sam se urio da rasklopim svoj motor,navrljah crte.

I dobacih: - Ovo je kutija. Ovca koju eli je unutra.Bio sam vrlo iznenadjen kada sam vidio da se lice mogmalog sudije ozarilo:

8- To je upravo ono to sam trebao! Misli li da e toj ovci biti potrebnomnogo trave?- Zato?- Zato to je kod mene sve tako malo...- To e joj sigurno biti dovoljno. Dao sam ti jednu sasvim malu ovcu.

On se nagnu nad crte:- Nije ba tako mala... Gle! Zaspala je...

Eto, tako sam se upoznao s malim princom.

IIIIIIIIIIIITrebalo mi je dosta vremena da shvatim odakle je doao. Mali princ, koji mije postavljao mnogo pitanja, kao da nikad nije uo moja. Rijei izgovorenesluajno, malo-pomalo su mi sve otkrile. Tako, kad je prvi put spazio mojavion (neu da crtam svoj avion, to je isuvie komplikovan crte za mene) onme upita:

- Kakva je to stvar?- To nije stvar. To leti. To je avion. To je moj avion.

Bio sam ponosan da mu ispriam kako letim. Tada on uzviknu:- Kako! Ti si pao s neba?

Da, priznadoh skromno.- O! Kako je to udno...

9I mali princ se nasmijao grohotom to me je jako naljutilo. elim da ljudiozbiljno shvataju moje neprilike. Zatim on nastavi:

- Znai da i ti dolazi s neba! Sa koje si planete?Traak svjetlosti kao da osvijetli tajnu njegovog prisustva, pa ga upitahiznenada:

- Ti, dakle, dolazi sa neke druge planete?Ali on ne odgovori. Klimao je lagano glavnom gledajui moj avion:

- Da, zbilja, u ovome nisi mogao doi iz velike daljine...I on utonu u sanjarenje koje potraja dugo. Zatim, izvadi iz depa moju ovcu iudubi se u posmatranju svog blaga. Moete zamisliti koliko je radoznalostiprobudilo u meni to polupovjerljivo saoptenje o drugim planetama.Nastojao sam da o tome saznam to vie:- Odakle dolazi, malia? Gdje je to kod tebe?Kuda hoe da odnese moju ovcu?On mi odovori posle dugog utanja:- Kutija koju si mi dao ima tu dobru stranu tomoe nou da joj poslui kao kua.- Naravno. I ako si dobar, dobie i konopac daje danju vee. I koi.Izgleda da je taj prijedlog zgranuo malogprinca:- Da je veem? Kakva udna misao!- Ali ako je ne vee, odlutae, pa e se

10

izgubiti...Moj prijatelj ponovo prsnu u smijeh:

- Ali kud e da odluta?- Ma kud. Pravo ispred sebe...

Tada mali princ primjeti ozbiljno:- Nije vano, kod mene je sve tako malo!

I sa malo tuge doda:- Pravo ispred sebe daleko se ne stie...

IVIVIVIVTako sam saznao jo jednu vanu stvar: da je planeta na kojoj je rodjen jedvamalo vea od neke kue! To me nije mnogo iznenadilo. Znao sam dobro daosim velikih planeta kakve su Zemlja, Jupiter, Mars, Venera, kojima su dataimena, postoje na stotine drugih koje su ponekad tako male da se jedvamogu sagledati teleskopom. Kada neki astronom otkrije jednu od njih, on jojumjesto imena daje broj. Nazove je na primjer, asteroid 3251.

Imam ozbiljnih razloga da vjerujem da je planeta sa koje je doao mali princasteroid B 612.

11

Jedan turski astronom primjetio je teleskopom taj asteroid 1909. godine, i tosamo jedanput.On je tada svaano prikazao svoje otkrie na Medjunarodnom kongresu

astronoma. Ali mu niko nije vjerovao, zbog njegovog odjela. Takvi su odrasli.Sreom po asteroid B 612, neki turski diktator je, pod pretnjom smrti,nametnuo svom narodu evropski nain odjevanja. Astronom je ponovio svojprikaz 1920. godine, vrlo otmjeno obuen. I ovoga puta svi su bili njegovogmiljenja.

Ispriao sam vam ove pojedinosti o asteroidu B 612 i povjerio sam vamnjegov broj, samo zbog odraslih. Odrasli vole brojeve. Kad im priate onekom novom prijatelju, nikad vas nee zapitati o onom to je bitno. Nikadvam nee rei: Kakva je boja njegovog glasa? Koje su mu najomiljenije igre?

12

Da li skuplja leptire? Nego vas pitaju: Koliko mu je godina? Koliko imabrae? Koliko je teak? Koliko zaradjuje njegov otac? Tek tada smatraju daga poznaju. Ako kaete odraslima: Vidio sam jednu lijepu kuu sageranijumom u prozorima i golubovima na krovu..., oni nisu u stanju dazamisle tu kuu. Treba im rei: Vidio sam kuu od tristo hiljada maraka.Tada e uzviknuti: Mora da je jako lijepa!Isto tako, kad biste im rekli: Dokaz da je mali princ postojao je taj to je biodivan, to se smijao i to je elio da ima ovcu. Kad neko hoe da ima ovcu, toje dokaz da postoji, oni bi slegnuli ramenima i smatrali vas djetetom. Aliako im kaete: Zvijezda sa koje je on doao jeste asteroid B 612 ubjedieteih i nee vam dalje dosadjivati pitanjima. Takvi su oni. Ne treba im zamjeriti.Djeca treba da budu veoma popustljiva prema odraslima.Ali, naravno, mi koji shvatamo ivot, mi ne mislimo mnogo na brojeve. Voliobih da sam ovu priu poeo kao bajku. Recimo: Bio jednom jedan mali princkoji je ivio na nekoj planeti jedva neto veoj od njega samog, i kome je biopotreban prijatelj... Za one koji shvataju ivot, to bi izgledalo dalekoistinitije.Jer ja ne volim da se moja knjiga ita povrno. Ja sa toliko tuge priam oveuspomene. Prolo je ve est godina otkako je moj prijatelj otiao sa svojomovcom. To to ovdje pokuavam da ga opiem, to je zato da ga ne bihzaboravio. alosno je zaboraviti prijatelja. Nemaju svi prijatelja. I ja mogupostati kao odrasli koje interesuju samo brojevi. Zbog toga sam kupio kutijus bojicama i olovkama. Nije lako vratiti se crtanju u mojim godinama, kada

13

ovjek nikad nita nije pokuao da nacrta osim zmijskog cara spolja iiznutra, i to u svojoj estoj godini! Potrudiu se, naravno, da nacrtam njegovlik to je mogue vjernije. Ali nisam sasvim siguran da u pogoditi. Jedancrte i uspije nekako, ali drugi ne lii vie. Isto se tako malo varam i upogledu rasta. Na ovoj slici mali princ je suvie visok. Na onoj suvie mali.Nisam vie siguran to se tie boje njegovog odjela. Onda nagadjam, maloovako, malo onako, kako znam. Prevariu se, uostalom i u nekim znaajnijimpojedinostima. Ali, to mi treba oprostiti. Moj prijatelj mi nije nitaobjanjavao. Moda je vjerovao da liim na njega. Ali ja, na alost, ne moguda vidim ovcu kroz kutiju. Moda sam pomalo slian odraslima. Mora da samostario.

14

VVVVSvakog dana bih doznao neto novo o planeti, o odlasku, o putovanju. To jedolazilo sasvim lagano, kako bi mi palo na pamet. Tako sam, treeg dana,uo uzbudljivu priu o baobabima.I ovoga puta bilo je to zahvaljujui ovci, jer me mali princ, kao obuzet nekomozbiljnom sumnjom, iznenada upita:

- Istina je, zar ne, da ovce jedu iblje?- Da, to je istina.- Ah! Zadovoljan sam.

Nisam razumio zato je tako vano to ovce jedu iblje. Ali mali princdodade:

- Prema tome, one jedu i baobabe.Skrenuh panju malom princu da baobabi nisu iblje, ve drvee veliko kaozgrada, i da ak i kada bi sobom poveo itavo krdo slonova, ti slonovi ne bimogli da izadju na kraj ni sa jednim jedinim baobabom.Pomisao na krdo slonova zasmija malogprinca.- Trebalo bi ih naslagati jedan na drugi...Ali mudro primjeti:- I baobabi su mali dok ne porastu.- To je tano. Ali zato hoe da tvoja ovcapojede male baobabe?

15

On mi odgovori: Ma daj, molim te! kao da je to sasvim jasno. Morao sam sepotruditi da bih to razumio.I zbilja, na planeti malog princa bilo je, kao i na svim drugim planetama,dobrog bilja i korova. Prema tome, i sjemena dobrog bilja, a i sjemena loegkorova. Ali sjeme je nevidljivo. Ono spava skriveno u zemlji sve dok mu nepadne na pamet da se probudi. Tada se ono istee i tjera najprije plaljivoprema suncu jedan arobni mali bezazleni izdanak. Ako je u pitanju izdanakrotkvice ili rue, moemo ga slobodno pustiti da raste. Ali ako je u pitanjukorov, moramo ga odmah iupati, im ga prepoznamo. Na planeti malogprinca bilo je stranog sjemenja... toje bilo sjemenje baobaba. Tlo nanjegovoj planeti bilo ga je prepuno.A ako baobaba ne iupamo navrijeme, nikada ga se ne moemoosloboditi. On preplavi cijeluplanetu. Razriva je svojimkorjenjem. I ako je planeta veomamala, a baobaba ima u velikombroju, planeta e se rasprsnuti.To je pitanje reda, rekao mi je kasnije mali princ. Kada ovjek zavri svojejutarnje uredjivanje, treba paljivo da uredi i planetu. Treba redovno upatibaobabe im se ponu razlikovati od rua, a oni su jako slini kada su sasvimmali. To je vrlo dosadan posao ali i veoma lak.

16

Jednog dana me je posavjetovao da se potrudim i da nacrtam lijep crte otome da pomognem djeci da to zapamte. Ako budu jednog dana putovali,ree mi on, to im moe koristiti. Ponekad nije loe odloiti svoj posao zakasnije. Ali kad su u pitanju baobabi, to je uvijek strana nesrea. Poznavaosam jednu planetu na kojoj je stanovao neki ljenjivac. On je propustio daiupa tri mlada izdanka baobaba...

I tako, prema uputstvima malog princa,nacrtao sam tu planetu. Ne volim pametovatii dijeliti savjete, ali opasnost od baobaba jetako malo poznata, a one koji zalutaju naneki asteroid vrebaju tako velike nesree dasam ovoga puta napravio izuzetak i prestaoda se uzdravam.Rekoh: Djeco, uvajte se baobaba! Na tomcrteu sam toliko radio samo zato da bihsvoje prijatelje upozorio na opasnost koja injima i meni ve dugo vremena prijeti iakotoga nismo svjesni. No, vrijedilo je truda.Moda ete se pitati: Zato u ovoj knjizi

nema i drugih isto tako velianstvenih crtea kao to je crte baobaba?Odgovor je sasvim jednostavan: Pokuao sam, ali nisam uspio. Kada samcrtao baobabe, bio sam nadahnut osjeanjem da se ne smije odlagati.

17

VIVIVIVIAh! mali prine, razumio sam, najzad, tvoj mali ivot pun sjete. Uivanje ublagim sunevim zalascima bilo je dugo vremena jedina tvoja razonoda. Ovunovu pojedinost saznao sam etvrtog dana ujutru, kad si mi rekao:- Veoma volim zalaske sunca. Hajde da gledamo sunev zalazak...- Ali, treba ekati...- ta treba ekati?- ekati da sunce pone da zalazi.Bio si najprije vrlo iznenadjen, azatim si se nasmijao samom sebi. Irekao si mi:

- Stalno mislim da sam kod kue!Doista. Kada je u Americi podne, cjeli svijet zna da u Francuskoj sunce zalazi.Bilo bi dovoljno preletjeti za minut u Francusku da bismo prisustvovalisunevom zalasku. Na alost, Francuska je isuvie daleko. Ali na tvojoj malojplaneti bilo je dovoljno da svoju stolicu povue nekoliko koraka i daposmatra suton kad god zaeli...- Jednog dana sam vidio etrdeset i tri puta kako sunce zalazi!A malo poslije si dodao:- Zna... kada je ovjek tuan, onda voli zalaske sunca...- Zar si bio toliko tuan onog dana kada je sunce zalazilo etrdeset tri puta?Ali mali princ ne odgovori.

18

VIIVIIVIIVIIPetog dana, opet zahvaljujui ovci, tajna ivota malog princa bila mi jerasvjetljena. Zapitao me je iznenada, bez uvoda, kao o neem o em je dugorazmiljao:

- Ako ovca jede iblje, znai da jede isto tako i cvijee?- Ovca jede sve na ta naidje.- ak i cvijee sa trnjem?- Da, ak i cvijee sa trnjem.- emu onda slui trnje?

Nisam znao. Bio sam tada vrlo zauzet pokuavajui da odvrnem neki jakozavrnut zavrtanj na mom motoru. Bio sam veoma zabrinut jer mi je kvarpoeo da izgleda sasvim ozbiljan, a pitka voda koje je nestajalo ulivala mi jestrah od najgoreg.

- emu slui trnje?Mali princ nije nikada odustajao od pitanja koje bi jednom postavio. Zavrtanjme je ljutio, te sam mu odgovorio prvo to mi je palo napamet:

- Trnje ne slui niemu, to je ista pakost od strane cvijea!- Ah!

Ali, poslije kratkog utanja dobaci mi gotovo ozlojedjeno:- Ne vjerujem ti! Cvijee je slabo. Ono je bezazleno. Ono se brani kakozna. Vjeruje da je strano sa svojim trnjem...

19

Nisam nita odgovorio. Tog trenutka sam mislio: Ako se ovaj zavrtanj bude idalje opirao, izbiu ga jednim udarcem ekia. Mali princ me ponovoprekide u razmiljanju:

- A da li ti misli da cvijee...- Ne! Ne! Nita ja ne mislim! Odgovorio sam prvo to mi je palo napamet. Ja sam zauzet ozbiljnim stvarima!

Pogleda me preneraeno.- Ozbiljnim stvarima!

Vidio me je, sa ekiem u ruci i prstima crnim od kolomaza, nagnutog nadpredmet koji mu je izgledao vrlo ruan.

- Govori kao odrasle osobe!Malo sam se zastidio. Ali, on nemilosrdno nastavi:

- Ti sve brka... sve si pomjeao!Bio je zaista veoma ljut. Zatresao je glavom a njegova zlatna kosa leprala jena vjetru:- Poznajem planetu na kojoj ivi neki crveni debeljko.Nikad nije pomirisao cvijet. Nikad nije pogledaozvijezdu. Nikad nije nikog volio. Nikad nita drugo nijeradio, samo je raunao... I po cio dan ponavlja kao i ti:Ja sam ozbiljan ovjek! Ja sam ozbiljan ovjek! i pritom se sav nadimao od ponosa. Ali to nije ovjek, to jegljiva.- ta?

20

- Gljiva!Mali princ je sad bio blijed od bjesa.- Milionima godina cvijee stvara trnje. Milionima godina ovce ipak jeducvijee. Zar nije ozbiljno ako pokuamo da shvatimo zato se cvijee tolikotrudi da stvori trnje koje niemu ne slui. Zar nije vaan rat izmedju ovaca icvijea? Zar to nije ozbiljnije i vanije od rauna nekog crvenog debeljka? Iako ja poznajem jedan jedinstveni cvijet, kojeg nema nigdje osim na mojojplaneti, i koji jedna mala ovca moe da uniti u jednom trenu, prosto tako,jednog jutra, ak i ne shvatajui ta ini, zar to nije vano!On pocrveni, zatim nastavi:- Ako neko voli jedan cvijet koji postoji samo na jednoj medju milionimazvijezda, to je dovoljno da bude sretan kada ih posmatra. On kae sebi: Mojcvijet je negdje tamo... Ali ako ovca pojede cvijet, to je za njega kao da suse odjednom sve zvijezde ugasile. I zar to nije vano!Nije mogao vie nita da kae. Iznenada je zaplakao. No se spustila. Baciosam alat. Nije mi vie bilo stalo do mog ekia, do zavrtnja, do edji i smrti.Na jednoj zvijezdi, na jednoj planeti, na mojoj, na Zemlji, postojao je jedanmali princ koga je trebalo utjeiti. Uzeo sam ga u naruje. Ljuljao ga. Govoriosam mu: Cvijet koji voli nije u opasnosti... Nacrtau tvojoj ovci brnjicu...Nacrtau tvome cvijetu oklop... Ja... Nisam vie znao ta da kaem. Osjeaosam se veoma nespretan. Nisam znao kako da mu pridjem, kako da mu sepribliim. Tajanstvena je zemlja suza.

21

VIIIVIIIVIIIVIIIUbrzo sam bolje upoznao taj cvijet. Na planeti malog princa bilo je uvijekjednostavnog cvijea, ukraenog samo jednim redom cvijetnih latica, koje

nije zauzimalo mnogo mjesta, i nije nikome smetalo.Ono bi se pojavilo jednog jutra u travi, a zatim biuvenulo uvee. Ali ovaj cvijet je iznikao jednog dana izneke sjemenke donijete neznano otkuda, i mali princ jevrlo briljivo brinuo o izdanku koji nije liio na druge. Toje mogla biti neka nova vrsta baobaba. Ali izdanak ubrzoprestade da raste i poe da pupa. Mali princ, koji je

prisustvovao razvoju tog ogromnog pupoljka, osjeao je da e iz njega iziiudesno prividjenje, ali cvijet nikako da dovri uljepavanje u zaklonu svojezelene sobe. Briljivo je birao boje. Oblaio se polako, dodavao je jednu pojednu laticu. Htio je da se pojavi u punom sjaju svoje ljepote. Eh! naravno.Bio je to vrlo razmetljiv cvijet. Njegovo tajanstveno udeavanje trajalo je,dakle, danima i danima. A onda, jednog jutra, upravo u trenutku kada sesunce radjalo, on se pokazao.I rua, koja je tano sve pripremila, ree zjevajui:- Ah! Tek to sam se probudila... Molim vas oprostite... Jo se nisampoeljala...Tada mali princ nije mogao suzdrati divljenje:

22

- Kako ste lijepi!- Zar ne, odgovori slatko rua.- I, rodila sam se u isto vrijeme kad isunce...Mali princ shvati odmah da nije naroitoskromna, ali bila je tako dirljiva!- ini mi se da je vrijeme doruku,dodala je uskoro, budite dobri i mislite namene...I mali princ, sav zbunjen, potraio je kanticu s vodom, i zalio ruu.

Tako ga je vrlo brzo poela da muisvojom malom podozrivom tatinom.Jednog dana, na primjer, govorei o svojaetiri trna, rekla je malom princu:- Mogu doi tigrovi sa svojim kandama!- Na mojoj planeti nema tigrova, odvratioje mali princ a zatim, tigrovi ne jedu travu.- Ja nisam trava, odgovori slatko rua.- Oprostite mi...- Ja se uopte ne bojim tigrova, ali uasavam se promaje. Zar nemate nekizaklon?

23

Uasavati se promaje... to nije velika srea za jednu biljku, primjetio je maliprinc. Ova rua je mnogo razmaena...- Uvee ete me stavljati pod stakleno zvono. Kod vas je vrlo hladno. Nistena dobrom mjestu. Tamo, odakle ja dolazim...

Ali je uutala. Dola je u vidu sjemenke. Nije mogla nita da zna o drugimsvjetovima. Poniena to je dopustila da je iznenade kako priprema takonaivnu la, nakaljala se dva-tri puta da bi dokazala malom princu da je upravu:- A zaklon?...- Upravo sam htio da odem da ga potraim, ali ste mi vi neto govorili!Ona tada poe jo jae da kalje da bi kod princa ipak izazvala griu savjesti.

Tako je mali princ, i pored sve njenedobronamjerne ljubavi, brzo posumnjao u nju.Ozbiljno je shvatio beznaajne rijei i postao vrlonesretan.Nije trebalo da je sluam, povjeri mi se jednogdana, ne treba nikad sluati rue. Treba ih gledati imirisati. Moja je obavila mirisom planetu, ali janisam znao u tome da uivam. Ta pria o

kandama, koja me je toliko razdraila trebalo je da me gane...

24

Jo mi je povjerio:Nisam tada uopte nita shvatio! Trebalo je da je cjenim po djelima, a ne porijeima. Omamljivala me mirisom i nadahnjivala me. Nisam smio dapobjegnem! Trebalo je da pogodim njena osjeanja koja su se krila iza sitnihlukavosti. Rue su tako pune protivrjenosti! Ali, bio sam isuvie mlad da bihznao da je volim.

IXIXIXIXini mi se, da je za svoje bjekstvo iskoristio seobu ptica. Ujutro predpolazak, lijepo je uredio svoju planetu.Briljivo je oistio ive vulkane. Imao jedva iva vulkana. To je bilo sasvimzgodno za podgrijavanje doruka. Imaoje i jedan ugaeni vulkan. Ali, kako jegovorio: Dobro oieni vulkani radetiho i neprekidno, bez erupcija.Vulkanske erupcije su kao vatra ukaminu. Naravno, na naoj Zemlji mismo suvie mali da bismo oistili naevulkane. Zbog toga nam stvaraju tolikoneprijatnosti.Mali princ je, pomalo sjetan, poupao iposlednje izdanke baobaba. Vjerovao je

25

da se nee vie nikad vratiti. Ali svi ti svakodnevni poslovi izgledali su mutoga jutra neobino ugodni. A kad je poslednji put zalio ruu, i spremao seda je stavi pod stakleno zvono, osjetio je elju da zaplae.

- Zbogom, ree on rui. Ali ona mu ne odgovori.- Zbogom, ponovi on.

Rua se zakalja. Ali ne stoga to je nazebla.- Bila sam glupa, ree ona najzad. Molim te, oprosti mi. Pokuaj dabude sretan.

Bio je iznenadjen to mu ne prebacuje. Stajao je, sav smeten, sa staklenimzvonom u ruci. Nije shvatao tu iznenadnu njenost.

- Naravno, ja te volim, ree mu rua. Moja je greka to o tome nisinita znao. To nema nikakvog znaaja. Ali i ti si bio glup kao i ja.Pokuaj da bude sretan... Ostavi to stakleno zvono. Ne elim ga vie.- Ali vjetar...- Nisam ba toliko nazebla... Svjei noni vazduh e mi prijati. Ja samcvijet.- Ali ivotinje...- Treba da podnesem dve ili tri gusjenice ako hou da upoznamleptirove. Izgleda da je to tako lijepo. Inae, ko e me posjetiti? Ti ebiti daleko. to se tie velikih ivotinja, ne bojim se. Imam kande.

I ona bezazleno pokaza svoja etiri trna. Zatim dodade:- Ne odugovlai toliko, to je nesnosno. Rijeio si da ode. Idi.

Jer nije htjela da je mali princ vidi kako plae. Bila je to veoma gorda rua...

26

XXXXOn se nalazio u podruju asteroida 325, 326, 327, 328, 329 i 330. Poeo jeda ih obilazi da bi tamo potraio neko zanimanje i upotpunio svoje znanje.Na prvom je stanovao neki kralj. On jezasjedao, odjeven u purpur i hermelin, najednom vrlo jednostavnom pa ipakvelianstvenom prijestolju.- Ah! Evo jednog podanika, uzviknu kraljkada je primjetio malog princa.A mali princ se zapita: Kako me je mogaopoznati kada me jo nikada nije vidio?Nije znao da je za kraljeve svijet vrlouproen. Svi ljudi su za njih podanici.- Priblii se da te bolje vidim, ree mukralj koji je bio vrlo gord da nekome budekralj.Mali princ potrai oima gdje bi sjeo, ali je cijela planeta bila zakrenavelianstvenim platom od hermelina. Ostao je dakle stojei, i kako je bioumoran, zijevao je:- Zijevati u prisustvu kralja protivi se dvorskim propisima, ree mu vladar.Zabranjujem ti da zijeva.- Ne mogu da se uzdrim, odgovori mali princ sav zbunjen. Dugo samputovao i nisam spavao...

27

- U tom sluaju, ree mu kralj, zapovijedam ti da zijeva. Godinama venisam vidio nekog kako zijeva. Zijevanje je za mene rijetka stvar. Hajde!Zijevaj jo. To je naredba.- To me je uplailo... ne mogu vie... ree mali princ pocrvenivi.- Hm! hm! odgovori kralj. Onda ti... naredjujem da as zijeva a as...Promrmljao je neto i izgledao je zlovoljan. Jer kralj je mnogo drao do togada njegov ugled bude potovan. Nije trpio neposlunost. Bio je to apsolutnivladar. Ali, kako je bio vrlo dobar, davao je razumne naredbe.

Kad bih naredio, govorio je obino, kad bih nekom generalu naredio da sepretvori u morsku pticu, i kad general ne bi posluao, to ne bi bila njegovagreka. Bila bi moja greka.

- Mogu li da sjednem? pitao je bojaljivo mali princ.- Naredjujem ti da sjedne, odgovori mu kralj, koji dostojanstvenoprivue skut svog hermelinskog plata.

Ali se mali princ iznenadio. Planeta je bila vrlo mala. Nad kim li je kraljvladao?

- Gospodaru, ree mu on... Molim vas da mi oprostite to u neto davas pitam...- Naredjujem ti da me pita, pouri se da kae kralj.- Gospodaru, nad kim vi vladate?- Nad svim, odgovori kralj sa najveom jednostavnou.- Nad svim?

28

Uzdranim pokretom kralj pokaza na svoju planetu, na druge planete izvijezde.

- Nad svim tim? ree mali princ.- Nad svim tim... odgovori kralj.

Jer to ne samo da je bio apsolutni vladar, ve i vladar svemira.- I zvijezde vas sluaju?- Naravno, ree mu kralj. Sluaju na rije. Ja ne trpim neposlunost.

Tolika mo zadivi malog princa. Kad bi je on imao, mogao bi da posmatra neetrdeset etiri, ve sedamdeset dva ili ak sto, ili ak dvjesta zalazaka suncau jednom istom danu, a da nikad ne pomakne svoju stolicu. I kako je biopomalo tuan sjeajui se svoje male naputene planete, usudi se da zatraiod kralja jednu milost:

- Htio bih da vidim zalazak sunca... Uinite mi to zadovoljstvo...Naredite suncu da zadje...- Kad bih naredio nekom generalu da leti od cvijeta do cvijeta kaoleptir, ili da napie tragediju, ili da se pretvori u morsku pticu, a generalne izvri primljenu zapovijest, ija bi to bila krivica, moja ili njegova?- Vaa, odgovori odluno mali princ.- Tano. Od svakoga treba zahtijevati ono to on moe da prui,nastavi kralj. Ugled na prvom mjestu poiva na razumu. Kad bih narediosvom narodu da se baci u more, on bi se pobunio. Ja imam prava dazahtijevam poslunost jer su moje zapovijesti razumne.

29

- A moj zalazak sunca? podsjeti ga mali princ, koji nikada nijezaboravljao pitanje koje bi jednom postavio.- Imae svoj zalazak sunca. Zahtijevau ga. Ali ekau, po mojoj naucio vladanju, da za to budu povoljni uslovi.- Kada e to biti? raspitivao se mali princ.- Hm! hm! odgovori mu kralj, koji najprije pogleda u jedan velikikalendar, hm! hm! to e biti, oko... oko... to e biti veeras okodvadeset do osam. I vidjee da me zbilja sluaju.

Mali princ poe da zijeva. alio je to nije dobio svoj zalazak sunca. A zatim,bilo mu je ve pomalo dosadno:

- Nemam vie ta da radim ovdje, ree on kralju. Odlazim!- Nemoj da ide, odvrati kralj koji je bio vrlo gord to ima jednogpodanika. Nemoj da ide, nainiu te ministrom!- Ministrom ega?- Pa... pravde!- Ali nema kome da sudim!- Ne zna se, ree mu kralj. Jo nisam obiao svoju kraljevinu. Veomasam star, nemam mjesta za koije, a strano me zamara da idempjeke.- Ah! Ali ve sam vidio, ree mali princ i nagnu se da baci jo jedanpogled na drugu stranu planete. Ni tamo nema nikog...

30

- Onda e suditi sam sebi, odgovori mu kralj. To je ono najtee.Mnogo je tee suditi samom sebi nego drugima. Ako uspje da sebidobro sudi, znai da si istinski mudrac.- Sebi mogu suditi gdje bilo, ree mali princ. Nije potrebno da ivimovdje.- Hm! hm! ree kralj, ubjedjen sam da negdje na mojoj planeti postojijedan stari pacov. ujem ga nou. Moe suditi tom pacovu. S vremenana vrijeme osudie ga na smrt. Tako e njegov ivot zavisiti od tvojepravde. Ali e ga svaki put pomilovati da bi ga sauvao. On je ovdjejedini.- Ali, odgovori mali princ, ja ne volim da izriem smrtne presude i zbiljahou da idem.- Ne, ree kralj.

Ali mali princ, poto je zavrio svoje pripreme, nije nipoto htio da oalostistarog vladara:

- Ako Vae Velianstvo eli da ga posluam, bez pogovora, neka miizda razumnu naredbu. Neka mi na primjer naredi da otputujem zanepun minut. ini mi se da su uslovi povoljni...

Poto kralj nita ne odgovari, mali princ je oklijevao nekoliko trenutaka, azatim uzdahnu i krenu.

- Imenujem te svojim ambasadorom, pouri se da mu dovikne kralj.Izgledao je vrlo strog.Odrasli su zbilja vrlo udni, ree mali princ u sebi dok je putovao.

31

XIXIXIXINa drugoj planeti ivio je neki uobraenko:- Ah! Ah! Evo jednog oboavaoca, koji midolazi u posjetu, uzviknu izdalekauobraenko, im je spazio malog princa.Jer, za uobraene ljude svi drugi suoboavaoci.- Dobar dan, ree mali princ. Imate smjeaneir.- Zato da bih mogao da pozdravljam, odgovorimu uobraenko. Da bih mogao da pozdravljamkad mi kliu. Na alost, ovuda nikad niko neprolazi.- Zbilja? ree mali princ koji nije razumio.- Pljei rukama posavjetova ga uobraenko.Mali princ poe da pljee rukama. Uobraenko skromno pozdravi diuieir. Ovo je zabavnije od posjete kralju, ree u sebi mali princ. I ponovopoe da pljee rukama. Uobraenko ponovo pozdravi diui eir. Poslijepet minuta ovakve gimnastike, malog princa zamori jednolikost igre:- ta treba uiniti da eir padne? upita on.Ali ga uobraenko nije uo. Uobraeni ljudi uju samo pohvale.

- Da li mi se zaista mnogo divi? upita on malog princa.- ta znai diviti se?

32

- Diviti se znai priznati da sam ja najljepi, najbolje odjeven,najbogatiji i najpametniji ovjek na ovoj planeti.- Ali ti si sam na svojoj planeti.- Uini mi to zadovoljstvo! Divi mi se ipak!- Divim ti se, ree mali princ, sleui malo ramenima, ali mi nije jasnozato ti je to tako vano?

I mali princ ode dalje.Odrasli su udni, nema ta, ree on prosto samom sebi dok je putovao.

XIIXIIXIIXIINa sljedeoj planeti ivio je pijanica. Ova posjeta je bila veoma kratka, ali jemalog princa duboko rastuila.- ta ti tu radi? ree on pijanici, kogazatee utljivog sa zbirkom praznih izbirkom punih flaa ispred sebe.- Pijem, odgovori pijanica turobno.- Zato pije? upita ga mali princ.- Da zaboravim, odgovori pijanica.- ta da zaboravi? raspitivao se mali princ koji ga je ve alio.- Da zaboravim da se stidim, priznade pijanica obarajui glavu.- ega da se stidi? raspitivao se mali princ koji je elio da mu pomogne.- Da se stidim to pijem,zavri pijanica i utonu konano u utanje.I mali princ ode zbunjen.Odrasli su zaista vrlo, vrlo udni, govorio je on u sebi dok je putovao.

33

XIIIXIIIXIIIXIIINa etvrtoj planeti ivio je poslovan ovjek. Taj je bio toliko zauzet da ak niglavu nije podigao kada je mali princ stigao.- Dobar dan, ree mu mali princ. Vaa cigareta se ugasila.- Tri i dva su pet. Pet i sedam dvanaest. Dvanaest i tri petnaest. Dobar dan.Petnaest i sedam su dvadeset i dva. Dvadeset dva i est dvadeset i osam.Nemam vremena da je ponovo zapalim. Dvadeset est i pet su trideset ijedan. Uf! To dakle ini pet stotina jedan milion est stotina dvadeset i dvehiljade sedam stotina trideset i jedan.- Pet stotina miliona ega?- ta? Jo uvijek si tu? Pet stotina jedan milion... ne znam vie... Imam tolikoposla! Ja sam ozbiljan ovjek i ne bavim se budalatinama. Dva i pet susedam...- Pet stotina jedan milion ega? ponovi mali princ koji nikada u svom ivotunije odustajao od pitanja koje bi jednom postavio.Poslovni ovjek die glavu:- Za pedeset etiri godine koliko stanujem na ovoj planeti, uznemirili su mesamo tri puta. Prvi put je to bilo prije dvadeset dvije godine, kada je nekibumbar pao bogzna otkuda. Pravio je stranu buku i ja sam etiri putapogrijeio u sabiranju. Drugi put je to bilo prije jedanaest godina, kada samobolio od reume. Nedovoljno se kreem. Nemam vremena da tumaram. Jasam ozbiljan ovjek. Trei put... eto sada! Rekao sam dakle pet stotina jedanmilion...

34

- Milion ega?Poslovni ovjek shvati najzad da nema nade dae ga ostaviti na miru

- Milion tih stvarica koje se ponekadvide na nebu.- Muica!- Ma ne, stvarica koje blistaju.- Pela?- Ma ne. Zlatnih stvarica nad kojima sanjare besposleni. Ali ja sam

ozbiljan ovjek! Ja nemam vremena za sanjarenje.- Ah! Zvijezda?- Da, tako je. Zvijezda.- I, ta ti radi sa pet stotina miliona zvijezda?- Pet stotina jedan milion est stotina dvadeset dve hiljade sedamstotina trideset i jedan. Ja sam ozbiljan ovjek, i taan.- I ta radi s tim zvijezdama?- ta radim s njima?- Da.- Nita. One su moje.- Zvijezde su tvoje?- Da.- Ali ja sam ve vidio jednog kralja koji...

35

- Kraljevi nemaju svojine. Oni vladaju nad neim. A to je velikarazlika.

- emu ti to slui to su zvijezde tvoje?- To me ini bogatim.- A emu ti slui to si bogat?- Da kupim druge zvijezde, ako ih neko pronadje.

Ovaj ovdje, ree u sebi mali princ, rasudjuje kao onaj pijanicaAli ipak, on mu postavi jo neka pitanja:

- Kako zvijezde mogu biti neije?- Pa ije su one? odgovori mrzovoljno poslovni ovjek.- Ne znam. Niije.- Onda su moje, poto sam ja prvi na njih pomislio.- Zar je to dovoljno?- Naravno. Kad nadje dijamant koji nije niiji, on je tvoj. Kad pronadjeostrvo koje nije niije, ono je tvoje. Kad ti neto prvom padne na pamet,ti svoju misao patentira: ona je tvoja. A ja, ja sam prisvojio zvijezde,zato to nikada nikom prije mene nije palo na pamet da ih prisvoji.- To je istina, ree mali princ. I ta radi s njima?- Upravljam. Brojim ih i prebrojavam ree poslovni ovjek. To je teko.Ali ja sam ozbiljan ovjek.

Mali princ jo nije bio zadovoljan.- Ali ako ja imam al, mogu ga staviti oko vrata, i odnijeti ga. Ako imamcvijet, mogu ga ubrati i odnijeti. A ti ne moe da ubere zvijezde!

36

- Ne, ali mogu ih staviti u banku.- ta to znai?- Znai da napiem na papiru broj mojih zvijezda. Zatim taj papirzakljuam.- I to je sve?- To je dovoljno!

To je zanimljivo, pomisli mali princ. To je ak pjesniki. Ali to nije sasvimozbiljno. Mali princ je o ozbiljnim stvarima mislio sasvim drugaije ododraslih.

- Ja, ree on jo, imam ruu koju svakog dana zalivam. Imam i trivulkana koje istim jednom nedeljno. Jer istim i onaj ugaeni. Nikad sene zna. I za moje vulkane i za moju ruu je korisno to ih japosjedujem. Ali ti nisi koristan zvijezdama...

Poslovni ovjek otvori usta, ali nije imao ta da odgovori, i mali princ ode.Odrasli su zbilja sasvim neobini, ree jednostavno mali princ u sebi dok jeputovao.

37

XIVXIVXIVXIVPeta planeta je bila vrlo udna. Najmanja od svih. Na njoj je bilo upravo tolikomjesta da se smjeste jedan fenjer i ovjek koji ga pali. Mali princ nije nikakomogao sebi da objasni emu oni slue na planeti bez kua i stanovnika. Ali,ree on u sebi:Moda je taj ovjek zbilja bezuman. Ipak, on je manje bezuman od kralja,od uobraenka, od poslovnog ovjeka i od pijanice. Njegov posao ima barnekog smisla. Kada upali svoj fenjer, to je kao da se rodila jedna novazvijezda ili jedan cvijet. Kad ugasi svojfenjer, on uspavljuje cvijet ili zvijezdu. Toje vrlo lijepo zanimanje. To je zaistakorisno jer je lijepo. Kad se iskrcao naplanetu, on s potovanjem pozdravi:

- Dobar dan. Zato si ugasio svoj fenjer?- Tako je naredjeno, odgovori ovjek.Dobar dan.- ta je naredjeno?- Da ugasim svoj fenjer. Dobro vee.I on ga ponovo zapali.- Ali zato si ga ponovo zapalio?- Tako je naredjeno odgovori on.- Ne razumijem, ree mali princ.

38

- Nema ta da se razumije, ree ovjek. Naredba je naredba. Dobar dan.

I on ugasi svoj fenjer. Zatim obrisa elo crvenom kariranom maramicom.- Straan je to zanat. Nekada je imao smisla. Ujutru sam gasio a uveepalio. Ostali dio dana mogao sam da se odmaram, a ostali dio noi daspavam...- A, od tog vremena naredba se promjenila?- Naredba se nije promjenila ree ovjek. U tome i jeste tragedija!Planeta se iz godine u godinu sve bre i bre okree, a naredba se nemjenja!- Pa? ree mali princ.- Pa sada, kada se okree jedanput u minuti, nemam vie ni sekundeodmora. Svakog minuta ga jedanput upalim i jedanput ugasim!- To je smijeno! Dani kod tebe traju jedan minut?- Nije nimalo smijeno, ree ovjek. Proao je itav mjesec kako nasdvoje razgovaramo.- itav mjesec?- Da. Trideset minuta. Trideset dana! Dobro vee.

I on ponovo zapali svoj fenjer.Mali princ ga pogleda; dopadao mu se taj ovjek koji je toliko potovaonaredbu. Sjetio se zalazaka sunca za kojima je nekada iao povlaei svojustolicu. Htio je da pomogne svom prijatelju:

- Zna... poznat mi je jedan nain da se odmori kad bude htio...

39

- Hou odmah, ree ovjek.Jer ovjek moe u isto vrijeme i da se dri naredbe i da bude lijen.Mali princ produi:

- Tvoja planeta je tako mala, da je moe obii u tri koraka. Trebasamo da ide sasvim lagano pa da uvijek bude na suncu. Kada budehtio da se odmori, ti koraaj... i dan e trajati koliko bude elio.- To mi ne pomae bogzna koliko, ree ovjek. Od svega u ivotunajvie volim spavanje.- teta, ree mali princ.- teta, ree ovjek. Dobar dan.

I on ugasi svoj fenjer.Ovog ovdje, ree u sebi mali princ, dok je produavao svoj put, prezreli susvi, i kralj, i uobraenko, i pijanica, i poslovan ovjek. Medjutim, to je jedinikoji meni nije smijean. Moda zbog toga to se bavi neim drugim, a nesobom. On uzdahnu sa aljenjem i ree sebi opet: Taj tu je jedini s kojimbih se mogao sprijateljiti. Ali je njegova planeta suvie mala. Nema mjesta zadvojicu...Ali mali princ se nije usudjivao da prizna sebi da je on u stvari alio za tomblaenom planetom zbog njenih hiljadu etiri stotine etrdeset sunevihzalazaka za dvadeset etiri sata!

40

XVXVXVXVesta planeta bila je deset puta prostranija. Na njoj je stanovao neki stariGospodin, koji je pisao ogromne knjige.

- Gle! Evo jednog istraivaa! uzviknu on kada spazi malog princa.Mali princ sjede na sto malo zadihan. Toliko je ve putovao!

- Odakle dolazi? upita ga stari Gospodin.- Kakva je to debela knjiga? upita mali princ. ta vi radite ovdje?- Ja sam geograf, ree stari gospodin.- ta je to geograf?- To je naunik koji zna gdje se nalaze mora, rijeke, gradovi, planine ipustinje.- To je vrlo zanimljivo, ree mali princ. Najzad jedno pravo zanimanje! Ion baci pogled oko sebe po geografovoj planeti. Jo nikada nije vidiotako velianstvenu planetu.

- Vaa planeta je vrlo lijepa. Ima li na njoj okeana?- To ne mogu da znam, ree geograf.- Ah! (Mali princ je bio razoaran). A planina?- Ne mogu ni to da znam, ree geograf.- A gradova, rijeka i pustinja?- Ni to ne mogu da znam, ree geograf.- Ali vi ste geograf!

- Tano, ree geograf, ali ja nisam istraiva. Nedostaju mi istraivai.Nee valjda geograf ii da broji gradove, rijeke, planine, mora, okeane i

41

pustinje. Geograf je suvie vana linost da bi tumarao. On ne naputasvoju radnu sobu. On u njoj prima istraivae. Ispituje ih i biljeinjihove uspomene. I ako mu uspomene jednog od njih izgledajuzanimljive, geograf se raspituje o moralnoj vrijednosti istraivaa.- A zato?- Zato to bi istraiva koji lae izazvao velike nesree u geografskimknjigama. A isto tako i istraiva koji mnogo pije.- A zato?- Zato to pijanice sve vide dvostruko. I tako bi geograf zabiljeio dvijeplanine tamo gdje postoji jedna.- Poznajem nekog, ree mali princ, ko nebi bio pouzdan istraiva.- Dakle, kada moralna vrijednost istraivaa izgleda dobra, onda seispita njegovo otkrie.- Ide se na lice mjesta?- Ne. To je suvie zamreno. Ali se trai od istraivaa da pribavidokaze. Ako je u pitanju, na primjer, otkrie neke velike planine, ondase od njega trai da sa planine donese veliko kamenje.

Geograf se odjednom uzbudi.- Ali ti, ti dolazi izdaleka? Ti si istraiva! Opii mi tvoju planetu!

I geograf, otvori svoju ogromnu knjigu i uze olovku. Kazivanja istraivaanajprije se zapisuju olovkom. Da bi se zapisale perom eka se da istraivapodnese dokaze.

- Dakle? upita geograf.

42

- Oh! kod mene, ree mali princ nije naroito zanimljivo, sve je takomalo. Imam tri vulkana. Dva iva vulkana i jedan ugaen. Ali nikad se nezna.- Nikad se ne zna, ree geograf.- Imam i jednu ruu.- Ne biljeimo cvijee, ree geograf.- Zato? To je najljepi cvijet!- Zato to je cvijee prolazno.- ta to znai prolazno?- Geografije su, ree geograf, najdragocjenije knjige. One nikada nezastarijevaju. Veoma je rijetko da neka planina promijeni mjesto. Vrlo jerijetko da neki okean presui. Mi piemo o stvarima koje su vjene.- Ali ugaeni vulkani mogu proraditi, upade mu u rije mali princ. taznai prolazno?- Bilo da su vulkani ugaeni ili ivi, za nas je to svejedno, ree geograf.Za nas je vana planina. Ona se ne mjenja.- Ali ta znai prolazno? ponovi mali princ, koji nikada u svom ivotunije odustao od ve jednom postavljenog pitanja.- To znai ono to e ubrzo nestati.- Moja rua e uskoro nestati?- Naravno.

Moja rua je prolazna, ree u sebi mali princ, i ima samo etiri trna da sebrani od svijeta. I ja sam je ostavio sasvim samu kod kue.

43

Tada je prvi put zaalio. Ali se ponovo ohrabrio:- ta mi savjetujete da posjetim? upita on.- Planetu Zemlju, odgovori mu geograf. Ona je na dobrom glasu...

I mali princ podje mislei na svoju ruu.XVIXVIXVIXVI

Sedma planeta bila je dakle, Zemlja. Zemlja nije ma kakva planeta! Rauna seda na njoj ima sto jedanaest kraljeva (ne zaboravljajui, naravno, crnakekraljeve), sedam hiljada geografa, pet stotina hiljada poslovnih ljudi, sedam ipo miliona pijanica, trista jedanaest miliona uobraenih ljudi, to jest okoetiri milijardi odraslih osoba. Da biste dobili predstavu o veliini Zemlje, reiu vam da je prije pronalaska elektriciteta bilo potrebno drati, na svih estkontinenata itavu vojsku od etiri stotine ezdeset dvije hiljade pet stotinajedanaest fenjerdija. Posmatrano izdaleka to je stvaralo prekrasan utisak.Pokreti te vojske bili su ujednaeni kao pokreti nekog baleta u operi. Prvo jedolazio red na fenjerdije na Novom Zelandu i u Australiji. Zatim bi ovi,poto bi upalili svoje fenjere odlazili da spavaju. Zatim su ulazili u igrufenjerdije u Kini i u Sibiru. Onda bi i njih nestalo iza kulisa. Tada sunastupale fenjerdije u Rusiji i Indiji. Zatim oni u Africi i Evropi. Pa oni uJunoj Americi. Onda u Severnoj Americi. I nikada nisu grijeili kojim redomtreba da se pojave na pozornici. To je bilo velianstveno.Samo su fenjerdije jedinog fenjera na Sjevernom polu i njegov kolega sajedinim fenjerom na Junom polu, vodili besposliarski i bezbrian ivot: onisu radili dvaput godinje.

44

XVIIXVIIXVIIXVIIKad ovjek eli da bude duhovit, deava se da malice slae. Nisam biosasvim poten kad sam vam govorio o fenjerdijama. Mogao bih da stvorimpogrean utisak o naoj planeti kod onih koji je ne poznaju. Ljudi zauzimajuvrlo malo mjesta na Zemlji. Kad bi etiri milijarde stanovnika koji naseljavajuZemlju stajali malo stisnuti kao na nekom skupu, lako bi se mogli smjestitina trg pedeset kilometara dug i pedeset kilometara irok. ovjeanstvo bi semoglo zbiti na najmanje ostrvce u Tihom okeanu.Odrasli vam nee naravno vjerovati. Oni zamiljaju da zauzimaju mnogomjesta. Smatraju sebe vanim kao baobabi. Preporuite im neka raunaju.Oni oboavaju brojeve; to e im se svidjeti. Ali ne gubite vrijeme na tajdosadni zadatak. Nema smisla. Imajte povjerenja u mene.Poto se naao na Zemlji, mali princ je bio veoma iznenadjen to ne vidinikoga. Ve se uplaio da nije pogrijeio planetu, kada se neki prsten bojemjeseca pokrenu u pijesku.

- Dobro vee, ree mali princ za svaki sluaj.- Dobro vee, ree zmija.- Na koju sam planetu pao? upita mali princ.- Na Zemlju, u Afriku, odgovori zmija.- Oh!... Zar na Zemlji, nema nikoga?- Ovdje je pustinja. U pustinjama nema nikoga.Zemlja je velika, ree zmija.

45

Mali princ sjede na jedan kamen i podie oi ka nebu:- Pitam se, ree on, da li su zvijezde osvjetljene zato da bi jednog danasvako mogao nai svoju. Pogledaj moju planetu. Ona je upravo iznadnas... Ali tako je daleko!- Lijepa je, ree zmija. Zato si doao ovamo?- Imao sam tekoa sa jednim cvijetom, odgovori mali princ.- O! ree zmija.

I oboje zautie.- Gdje su ljudi? najzad ponovo progovori mali princ. ovjek se osjeamalo usamljen u pustinji...- ovjek je usamljen i medju ljudima, ree zmija.

Mali princ je dugo posmatrao zmiju:- udna si ti ivotinja, progovori on najzad, tanka kao prst...- Ali sam monija od kraljevskog prsta, ree zmija.

Mali princ se osmjehnu:- Nisi ba tako mona... nema ak ni noge... nisi u stanju ni da

putuje...- Mogu te odnijeti dalje nego brod, ree zmija.

Ona se omota oko noge malog princa kao zlatni prsten:- Onog koga ja dodirnem, vraa se u zemlju odakle je i doao, dodadeona. Ali ti si ist i dolazi sa jedne zvijezde...

Mali princ ne odgovori nita.

46

- ao mi te je, tako slabog, na ovoj Zemlji od kamena. Mogu ti pomoijednoga dana ako bude mnogo alio za svojom planetom. Mogu...- Oh! Razumio sam vrlo dobro, ree mali princ, ali zato ti uvijekgovori u zagonetkama?- Ja ih sve rjeavam, ree zmija.

I oboje zautae.

XVIIIXVIIIXVIIIXVIIIMali princ predje pustinju, i srete samo jedan cvijet. Cvijet s tri latice, nekibeznaajni cvjeti...

- Dobar dan, ree mali princ.- Dobar dan, odgovori cvijet.- Gdje su ljudi? utivo zapita mali princ.Cvijet je jednog dana vidio neki karavan kakoprolazi.- Ljudi? Ima ih, vjerujem, pet ili est. Vidio sam ihprije mnogo godina. Ali nikad se ne zna gdje su.Nestalni su kao vjetar. Nemaju korijena i to im

mnogo smeta.- Zbogom, ree mali princ.- Zbogom, ree cvijet.

47

XIXXIXXIXXIXMali princ se pope na neku visoku planinu. Jedine planine koje je dotadaupoznao bila su tri vulkana koji su mudopirali do koljena. A ugaenim vulkanomsluio se kao stoliicom. Sa jedne visokeplanine kao to je ova, pomisli on u sebi,obuhvatiu pogledom cijelu planetu i sveljude... Ali je vidio samo otre kamenevrhove.- Dobar dan, ree on za svaki sluaj.- Dobar dan... Dobar dan... Dobar dan...odgovori odjek.- Ko ste vi? upita mali princ.- Ko ste vi... ko ste vi... ko ste vi... odgovori odjek.- Budite mi prijatelji, ja sam sam, ree on.- Ja sam sam... ja sam sam... ja sam sam... odgovori odjek.udne li planete! pomisli on tada. Sva je suha, iljasta i slana. I ljudinemaju mate. Ponavljaju ono to im se kae... Kod kue sam imao jednuruu: ona je uvijek govorila prva...

48

XXXXXXXXAli se desi da mali princ, poto je dugo koraao po pjesku, kamenju isnijegu, najzad pronadje neki put. A svi putevi vode ka ljudima.

- Dobar dan, ree on.Bio je to vrt pun rascvjetalih rua.- Dobar dan, odgovorie rue.Mali princ ih pogleda. Sve su liile nanjegovu ruu.- Ko ste vi? zapita ih zaprepaen.- Mi smo rue, rekoe rue.

- Oh! ree mali princ...Osjeao se vrlo nesretan. Njegova rua mu je priala da je ona jedinstveniprimjerak svoje vrste na svijetu. A evo, samo u jednom jedinom vrtu, bilo jepet hiljada potpuno istih!Ona bi bila vrlo uvrijedjena, kad bi to vidjela, pomisli on... strano bi sezakaljala i pravila bi se kao da umire da ne bi ispala smijena. I ja bih bioprinudjen da se pravim kao da je njegujem, jer bi inae, da bi i meneponizila, stvarno pristala da umre...Zatim pomisli opet: Vjerovao sam da sam bogat to imam jedinstven cvijet,a u stvari imam samo obinu ruu. Nju i moja tri vulkana koji mi dopiru dokoljena, i od kojih je jedan, moda, zauvjek ugaen; sve to ne ini me bavelikim princom... I on lee na travu i gorko zaplaka.

49

XXIXXIXXIXXITada se pojavi lisica:- Dobar dan, ree lisica.- Dobar dan, utivo odgovori mali princ koji se okrenu, ali ne vidje nita.

- Evo me ovdje, ree jedan glas, pod jabukom.- Ko si ti? upita mali princ. Vrlo si lijepa...

- Ja sam lisica, ree lisica.- Hodi da se igramo, predloi joj mali princ.Tako sam tuan...- Ne mogu da se igram s tobom, ree lisica. Nisampripitomljena.- Ah! izvini, ree mali princ.

A onda, razmislivi, dodade:- ta znai to pripitomljena?- Ti nisi odavde, ree lisica, ta trai?- Traim ljude, ree mali princ. ta znai to pripitomiti?- Ljudi imaju puke, ree lisica, i oni love. To je prilino nezgodno! Alioni gaje i kokoi. Po tome su zanimljiivi. Trai li kokoi?- Ne, ree mali princ. Traim prijatelje. ta znai to pripitomiti?- To je neto to se davno zaboravilo, ree lisica. To znai stvoritiveze...- Stvoriti veze?

50

- Naravno, ree lisica. Ti si za mene samo mali djeak slian stotinamahiljada drugih djeaka. I ti mi nisi potreban. A ni ja tebi nisam potrebna. Jasam za tebe samo lisica slina stotinama hiljada lisica. Ali, ako mepripitomi, biemo potrebni jedno drugom. Ti e za mene biti jedini nasvijetu. Ja u za tebe biti jedina na svijetu...- Poinjem da shvatam, ree mali princ. Postoji jedna rua... mislim da me jepripitomila...- To je mogue, ree lisica. ega sve nema na Zemlji...- Ah! to nije na Zemlji, ree mali princ.Lisica je izgledala vrlo radoznala:

- Na nekoj drugoj planeti?- Da.- Ima li lovaca na toj planeti?- Ne.- Gle, pa to je zanimljivo! A kokoi?- Ne.- Nita nije savreno, uzdahnu lisica.

Ali lisica se ponovo vrati na svoju misao:- Moj ivot je jednolian. Ja lovim kokoi, ljudi love mene. Sve kokoi susline, i svi ljudi su slini. Meni je dakle, pomalo dosadno. Ali, ako mepripitomi, moj ivot e biti kao obasjan suncem. Upoznau korake koji ebiti drugaiji od svih ostalih. Drugi koraci me tjeraju pod zemlju. Tvoji e mekao muzika pozivati da izadjem iz rupe. A zatim pogledaj! Vidi li, tamo dole,

51

polje puno ita? Ja ne jedem hljeb. Za mene ito ne predstavlja nita. itnapolja ne podsjeaju me ni na ta. A to je alosno! Ali ti ima kosu boje zlata.Bie divno kada me pripitomi! ito, koje je pozlaeno, podsjeae me natebe. I ja u voljeti um vjetra u itu...Lisica uuta i dugo je gledala malog princa:- Molim te... pripitomi me, ree ona.- Vrlo rado, ree mali princ, ali nemam mnogo vremena. Treba da pronadjemprijatelje i da se upoznam s mnogim stvarima.- ovjek poznaje samo one stvari koje pripitomi, ree lisica. Ljudi nemajuvie vremena da bilo ta upoznaju. Oni kupuju gotove stvari kod trgovaca. Akako trgovaca nema koji prodaju prijatelje, ljudi vie nemaju prijatelja. Akohoe prijatelja pripitomi me!- ta treba da uinim? upita mali princ.- Treba da si vrlo strpljiv, odgovori lisica. Najprije e sjesti malo dalje odmene, eto tako, na travu. Gledau tekrajikom oka, a ti nee nita govoriti.Govor je izvor nesporazuma. Ali, svakogdana sjee malo blie...Sutradan mali princ ponovo dodje.- Bilo bi bolje da si doao u isto vrijeme, reelisica. Ako dolazi, na primjer, u etiri satapopodne, ja u biti sretna ve od tri sata.Ukoliko vrijeme bude odmicalo biu sve

52

sretnija. U etiri sata biu uzbudjena i uznemirena; upoznau cijenu sree!Ali ako bude dolazio kad ti padne na pamet, nikada neu znati za koji asda spremim svoje srce... Potrebni su itavi obredi za to.- ta je to obred? upita mali princ.- I to je neto to se davno zaboravilo, ree lisica. To je ono to ini da sejedan dan razlikuje od drugog, jedan as od drugih asova. Kod mojihlovaca, na primjer, postoji jedan obred. Oni etvrtkom igraju sa seoskimdjevojkama. etvrtak je, dakle, divan dan! Idem u etnju ak do vinograda.Kad bi lovci igrali sa djevojkama kad im padne na pamet, svi bi dani liilijedan na drugi, i ja ne bih uopte imala odmora.Tako mali princ pripitomi lisicu. A kada se dan rastanka priblii:- Ah! ree lisica... Plakau.- Sama si kriva, ree mali princ, nisam ti elio zlo, ali ti si htjela da tepripitomim...- Naravno, ree lisica.- Ali ti e plakati! ree mali princ.- Naravno, ree lisica.- Znai, time nita ne dobija!- Dobijam, ree lisica, zbog boje ita.Zatim dodade:- Idi pogledaj ponovo rue. Shvatie da je tvoja jedinstvena na svijetu. Vratise onda da mi kae zbogom, a ja u ti pokloniti jednu tajnu.Mali princ ode da ponovo vidi rue.

53

- Vi uopte ne liite na moju ruu, vi jo nita ne znaite, ree im on. Nikovas nije pripitomio, i vi niste nikoga pripitomile. Vi ste kao to je bila mojalisica. Bila je to obina lisica slina stotinama hiljada drugih. Ali ja sam od njenapravio svog prijatelja, i ona je sada jedinstvena na svijetu.Rue su se osjeale vrlo nelagodno.- Lijepe ste, ali ste prazne, ree im on jo. ovjek ne moe da umre za vas.Naravno, obian prolaznik povjerovao bi da moja rua lii na vas. Ali onasama znaajnija je od svih vas zajedno zato to sam je zavolio. Zato to samnju stavljao pod stakleno zvono. Zato to sam njoj napravio zaklon. Zato tosam zbog nje poubijao gusjenice (osim one dvije-tri radi leptirova). Zato tosam nju sluao kako se ali, hvalie ili kako ponekad uti. Zato to je to mojarua.I on se vrati lisici:- Zbogom, ree joj on...- Zbogom, odgovori lisica. Evo moje tajne. Sasvim je jednostavna: ovjeksamo srcem dobro vidi. Sutina se oima ne da sagledati.- Sutina se oima ne da sagledati, ponovi mali princ da bi zapamtio.- Vrijeme koje si uloio oko tvoje rue ini tu ruu tako dragocjenom.- Vrijeme koje sam uloio oko moje rue... ree mali princ da bi zapamtio.- Ljudi su zaboravili tu istinu, ree lisica. Ali ti ne treba da je zaboravi. Ti sizauvijek odgovoran za ono to si pripitomio. Ti si odgovoran za tvoju ruu...- Ja sam odgovoran za svoju ruu, ponovi mali princ da bi zapamtio.

54

XXIIXXIIXXIIXXII- Dobar dan, ree mali princ.- Dobar dan, odgovori skretniar.- ta ti to radi? upita ga mali princ.- Odabirem putnike, u grupama od hiljadu, odgovori skretniar. Ispraamvozove koji ih odnose, as na desnu stranu as na lijevu.Jedan osvjetljeni brzi voz, tutnjei kao grmljevina, zatrese skretniarevukuicu.- Prilino se ure, ree mali princ. Za im jure?- To ne zna ak ni mainovodja, ree skretniar.I zatutnja, u suprotnom pravcu, drugi osvjetljeni brzi voz.- Zar se ve vraaju? upita mali princ.- To nisu isti, ree skretniar. To je razmjena.- Nisu bili zadovoljni tamo gdje su bili?- ovjek nikad nije zadovoljan tamo gdje je, ree sketniar.I zagrmi trei osvjetljeni brzi voz.- Da li to oni jure one prve putnike? upita mali princ.- Ne, oni ne jure nikoga, ree skretniar. Oni unutra spavaju ili zjevaju. Samodjeca pilje kroz prozor.- Samo djeca znaju ta ele, ree mali princ. Ona gube vrijeme oko jednelutke od krpa, koja im postaje veoma vana, i ako im je neko oduzme, onaplau...- Sretna su, ree skretniar.

55

XXIIIXXIIIXXIIIXXIII- Dobar dan, ree mali princ.- Dobar dan, ree trgovac.To je bio trgovac savrenih pilula koje gase edj. ovjek proguta jednunedeljno i ne osjea vie potrebu da pije.- Zato to prodaje? upita mali princ.- To je velika uteda u vremenu, ree trgovac. Strunjaci su proraunali daovjek uzimajui ove pilule utedi pedeset tri minuta nedeljno.- A ta radi za tih pedeset tri minuta?- Radi ta hoe...Kada bih ja imao, ree u sebi mali princ, kad bih ja imao slobodnih pedesettri minuta, uputio bih se sasvim lagano nekom izvoru...

56

XXIVXXIVXXIVXXIVBilo je to osmog dana posle kvara koji mi se desio u pustinji, i dok samsluao priu o trgovcu ispio sam poslednji gutljaj svoje zalihe vode.

- Ah! rekoh malom princu, tvoje uspomene su vrlo lijepe, ali ja jonisam popravio svoj avion, a nemam vie nita za pie, i ja bih isto takobio vrlo sretan kada bih mogao da se uputim sasvim lagano nekomizvoru!- Moja prijateljica lija, ree mi on...- Mali moj, nije vie rije o lisici!- Zato?- Zato to emo umrijeti od edji...

On nije razumio moju misao te mi odgovori:- Dobro je to ovjek ima prijatelja, ak i kad treba da umre. Ja sam vrlozadovoljan to sam imao lisicu za prijatelja...

Nije svjestan opasnosti, pomislih. On nikada nije ni gladan ni edan.Dovoljno mu je malo sunca...Ali on me pogleda i odgovori na moju misao:

- I ja sam edan... hajde da potraimo neki bunar...Napravih jedan umoran pokret glupo je traiti bunar na slijepo u beskrajnojpustinji. Ipak krenusmo.Poto smo satima koraali, utei, pade no i zvijezde poee da se pale.Primjeivao sam ih kao u snu, jer sam imao malu groznicu zbog edji. Rijeimalog princa vrzmale su mi se po glavi:

57

- I ti si dakle edan? zapitah ga.Ali on ne odgovori na moje pitanje. Ree mi jednostavno:

- Voda moe biti dobra i za srce...Nisam razumio njegov odgovor, ali zautah... Znao sam dobro da ga nijetrebalo ispitivati. Bio je umoran. Sjede. Sjedoh pored njega. I poslije kratkogutanja, on ree:

- Zvijezde su lijepe, zbog jednog cvijeta koga ovjek ne vidi...Odgovorih naravno, i posmatrah bez rijei pjeane nabore na mjeseini.

- Pustinja je lijepa, ree on...I to je bila istina. Uvijek sam volio pustinju. ovjek sjedne na neku pjeanudunu. Ne vidi nita. Ne uje nita. Pa ipak neto svjetluca u tiini...- Ono to krasi pustinju, ree mali princ, to je to se u njoj negdje skrivabunar...Iznenada shvatih ovo tajanstveno svjetlucanje pjeska. Kad sam bio mali,stanovao sam u jednoj staroj kui za koju se prialo da je u njoj zakopanoblago. Naravno, niko ga nikad nije naao, a moda ga ak nije ni traio. Ali jenjime bila zaarana cijela kua. Moja kua je duboko u sebi skrivala jednutajnu...- Da, rekoh malom princu, bilo da je u pitanju kua, zvijezde ili pustinja, onoto ini njihovu ljepotu nevidljivo je!

58

Poto je mali princ zaspao, uzeh ga u naruje i ponovo krenuh. Bio samuzbudjen. inilo mi se da nosim neko krhko blago. Izgledalo mi je ak da naZemlji nema nieg krhkijeg. Posmatraosam, na mjeseini to blijedo elo, tezatvorene oi, te pramenove kose koji suleprali na vjetru i govorio u sebi:Ja ovdje vidim samo ljusku. Najvanije jenevidljivo...Kako se na njegovim poluotvorenimustima ocrtavao osmijeh, rekoh jo: Onoto me najvie uzbudjuje kod ovog malogusnulog princa, to je njegova vjernostjednom cvijetu, to je slika jedne rue kojazrai u njemu kao plamen lampe, ak i kada spava... I inio mi se jo krhkiji.Treba dobro uvati lampe: najmanji vjetri moe ih ugasiti...I, idui tako, pronaao sam pred zoru bunar.

59

XXVXXVXXVXXV- Ljudi se, ree mali princ, guraju po brzim vozovima, ali ne znaju vie tatrae. Onda postaju nemirni i vrte se u krugu...I dodade:- Ne vrijedi...Bunar do koga smo stigli nije liio na bunare u Sahari. Saharski bunari suobine rupe iskopane u pijesku. Ovaj je liio na seoski bunar. Ali tu nije bilonikakvog sela i ja sam mislio da sanjam.

- To je neobino, rekoh malom princu, sve je spremno: ekrk, vedro ikonopac.

On se nasmija, dodirnu konopac, i pusti da se ekrk odmota. ekrk zakripakao to kripi stari pijetao na krovu kad dugo nije bilo vjetra.

- uje li, ree mali princ, mi smo probudili ovaj bunar i on pjeva...Nisam elio da se napree:

- Pusti mene, rekoh mu, to je suvie teko za tebe.Polako sam digao vedro do kamene ograde. Tu sam je vrsto uglavio. Uuima mi je jo brujala pjesma ekrka, a u vodi koja je jo podrhtavala vidiosam kako podrhtava sunce.

- edan sam te vode, ree mali princ, daj mi da pijem...I ja sam razumio ta je traio!Podigao sam vedro do njegovih usana. Pio je zatvorenih oiju. Bilo je tiho kaona sveanosti. Ta voda je bila vie nego hrana. Ona je proizila iz hoda pod

60

zvijezdama, iz pjesme ekrka, iz napora mojih ruku. Prijala je srcu kaopoklon.

- Ljudi sa tvoje planete, ree mali princ, gaje pet hiljada rua samo ujednom vrtu... i nisu u stanju da u njima nadju ono to trae...- Nisu u stanju da nadju, odgovorih...- A ipak, ono to trae, moe se nai u jednoj jedinoj rui ili u malovode...- Naravno, odgovorih.

A mali princ dodade:- Ali oi su slijepe. Treba traiti srcem.

Napio sam se. Disao sam duboko. Pjesak u zoru ima boju meda. Bio samsretan i zbog te boje meda. Zato je morala da se umjea tuga...

- Treba da odri svoje obeanje, ree mi tiho mali princ, koji je opetsjeo pored mene.- Kakvo obeanje?- Zna i sam... brnjicu za moju ovcu... ja sam odgovoran za onaj cvijet!

Izvukoh iz depa moje nedovrene crtee. Mali princ ih spazi i ree smijuise:

- Tvoji baobabi lie pomalo na kupus...- Oh!

A ja sam bio tako gord na baobabe!- Tvoja lisica... njene ui... lie pomalo na rogove... isuvie su duge!

On se i dalje smijao.

61

- Nepravedan si, malia, nisam nikad nita znao da crtam osimzmijskog cara spolja i iznutra.- Oh! Bie dobro! ree on, djeca razumiju.

Nacrtao sam dakle brnjicu. Srce mi se steglo dok sam mu je davao:- Ti ima neke namjere za koje ja ne znam...

Ali mi on ne odgovori. Samo mi ree:- Zna, moj pad na Zemlju... sutra e biti godinu dana...

Zatim, zastavi za tren, doda:- Pao sam tu sasvim blizu...

I pocrveni.Ne razumjevajui zato, ja osjetih opet neku udnu tugu. Ali, mi jednopitanje pade na pamet:

- Znai da to nije sluajno to si se onog jutra kad sam te sreo, prijeosam dana, etao tako, sasvim sam, hiljadama kilometara daleko odprvog naselja. Vraao si se na mjesto gdje si pao?

Mali princ jo vie pocrveni.Ja nastavih kolebajui se:

- Moda zbog godinjice?Mali princ ponovo pocrveni. On nikada nije odgovarao na pitanja, ali kadaovjek pocrveni to znai da, zar ne?

- Ah! rekoh mu ja, bojim se...Ali mi on odgovori:

62

- Ti treba sada da radi. Treba da se vrati svojoj maini. ekau teovdje. Vrati se sutra uvee...

Ali to me nije umirilo. Sjetio sam se lisice. Ako ovjek dopusti da gapripitome, moe se desiti da zaplae...

XXVIXXVIXXVIXXVIPored bunara nalazile su se ruevine nekog starog kamenog zida. Kad samse vraao s posla, sutradan uvee, opazio sam izdaleka mog malog princakako sjedi gore na zidu, sputenih nogu. I uo sam ga kako govori:

- Ti se dakle ne sjea? govorio je on. Nije bilo ba ovdje!

Neki glas mu je bez sumnje govorio, jer on odvrati:- Da! Da! tano u ovaj dan, ali ne na ovom mjestu...

Produio sam prema zidu a jo nikog nisam osim malog princa ni vidio niuo. Ali, mali princ ponovo odgovori:

- Naravno. Vidjee gdje poinje moj trag na pjesku. ekaj me tamo.Doi u noas.

Bio sam na dvadeset metara od zida i jonisam nita vidio.Poslije kraeg utanja, mali princ opet ree:

- Ima li dobrog otrova? Je si li sigurnada se neu dugo muiti?

63

Stadoh, stegnutog srca, ali jo uvijek nisam razumio. Tada spustih pogled dopodnoje zida i odskoih! Tu, ustremljena prema malom princu, nalazila sejedna od onih utih zmija koje vas ubiju za trideset sekundi. Preturajui podepu da bih izvadio svoj pitolj, poeh da trim, ali na um mojih korakazmija polako potonu u pijesak, kao mlaz vode koji presahnjuje, i ne urei semugnu medju kamenje uz lak metalni zvuk.Stigoh do zida tano u asu da prihvatim u naruje mog malog princa,blijedog kao smrt.

- ta to treba da znai! Govori sada sa zmijama!Skinuo sam mu njegov vjeiti zlatni al. Pokvasio sam mu sljepoonice i daomu da pije. I nisam se usudjivao nita vie da pitam. Gledao me je ozbiljno izagrlio me oko vrata. Osjeao sam kako mu srce kuca kao u ptiice kojaumire pogodjena iz puke. On mi ree:

- Radujem se to si pronaao kvar u tvojoj maini. Sad moe da sevrati kui...- Otkud zna!

Upravo sam htio da mu kaem da sam, iako se nisam nadao tome tako brzo,uspio da popravim svoj avion!On nita ne odgovori na moje pitanje, ali dodade:

- I ja se danas vraam kui...Zatim ree sjetno:

- To je mnogo dalje... mnogo tee...

64

Osjeao sam da se deava neto neobino. Stezao sam ga u naruju kao malodijete, a ipak mi se inilo kao da tone pravo u neki bezdan a ja nisam ustanju nita da uinim da ga zadrim...Imao je ozbiljan pogled, zagledan u daljinu:

- Imam tvoju ovcu. I imam kutiju za ovcu. I brnjicu...On se tuno osmjehnu. Dugo sam ekao. Osjeao sam da mu se malo-pomalo vraa toplota.

- Jadniak mali uplaio si se... Razumije se da se uplaio!Ali on se tiho nasmija:

- Jo vie u se plaiti veeras...Osjetih kako se ponovo ledim pred neizbjenim. I shvatih da ne mogu dapodnesem misao da vie nikada neu uti taj smijeh. Za mene je on bio kaoizvor u pustinji.

- Mali moj, hou i dalje da te sluam kako se smije...Ali on mi ree:

- Ove noi, bie godina dana. Moja zvijezda e se nalaziti tano iznadonog mjesta gdje sam pao prole godine...- Maleni, to nije istina, zar ne, ta pria o zmiji i o rastanku i o zvijezdi...

Ali on ne odgovori na moje pitanje. Ree mi:- Ono to je vano, to se ne vidi...- Naravno...

65

- To je kao sa cvijetom. Ako voli jedan cvijet koji se nalazi na nekojplaneti, prijatno je nou gledati u nebo. Na svim zvijezdama cvjetacvijee.- Naravno...- To je kao s vodom. Ona koju si mi dao da pijem bila je kao muzika,zbog ekrka i konopca... sjea li se... bila je slatka.- Naravno...- Gledae nou zvijezde. Moja je isuvie mala da bih ti pokazao gdjese nalazi. Bolje je ovako. Moja zvijezda bie za tebe jedna od zvijezda.Voljee dakle da gleda sve zvijezde... Sve e one biti tvoji prijatelji. Azatim, pokloniu ti neto...

On se opet nasmija.- Ah! mali moj, kako volim tvoj osmijeh!- Upravo to e biti moj poklon... bie to kao s vodom...- ta hoe da kae?- Za sve ljude zvijezde ne znae isto. Za jedne, koji putuju, zvijezde suvodii. Za druge, one su samo male svjetiljke. Za uenjake, one suproblemi. Za mog poslovnog ovjeka one su bile zlato. Ali sve tezvijezde tamo ute. A ti, ti e imati zvijezde kakve niko nema...- ta hoe da kae?- Kad bude gledao nebo, nou, poto u ja stanovati na jednoj od njih,poto u se ja smijati na jednoj od njih, to e za tebe biti kao da se svezvijezde smiju. Ti e imati zvijezde koje znaju da se smiju!

66

On se i dalje smijao.- A kada se utjei (ovjek se uvijek utjei), bie ti drago to si se samnom upoznao. Ostae mi uvijek prijatelj. Poelie da se smije samnom. Otvorie ponekad prozor, onako, iz zadovoljstva... I tvojiprijatelji bie iznenadjeni kad te vide da se smije gledajui u nebo. A tie im tada rei: Da, zvijezde me uvijek zasmijavaju! A oni epomisliti da si lud. Jesam ti podvalio...

On se i dalje smijao.- To e biti kao da sam ti dao, umjesto zvijezda, aku zvonia kojiznaju da se smiju...

On se jo smijao. A zatim se uozbilji:- Noas... zna... nemoj doi.- Neu se odvajati od tebe.- Izgledae kao da sam bolestan... izgledae pomalo kao da umirem.Tako je to. Nemoj doi da to gleda, nema smisla...- Neu se odvajati od tebe.

Ali je on bio zabrinut.- Kaem ti to... i zbog zmije. Ne treba da te ujede... Zmije su zle. Moguda ujedu iz zadovoljstva...- Neu se odvajati od tebe.

Ali neto ga umiri:- Istina, one nemaju vie otrova za drugi ujed...

67

Te noi nisam primjetio kad je poao. Pobjegao je neujno. Kada sam uspioda ga stignem, iao je odluno, brzim korakom. Ree mi samo:

- Ah! Tu si...I uze me za ruku. Ali se jo muio:

- Grijei. Bie ti teko. Izgledau kao da sam mrtav, a to nee bitiistina...

Ja sam utao.- Shvata. To je vrlo daleko. Ne mogu da ponesem ovo tijelo. Suvie jeteko.

Ja sam utao.- To e biti kao stara naputena ljutura. Stare ljuture su tune...

Ja sam utao.On se malo obeshrabri. Ali uini jo jedan napor:

- Bie lijepo, zna. I ja u gledati zvijezde. Sve zvijezde e biti bunari sazahrdjalim ekrkom. Sve e mi zvijezde sipati da pijem...

Ja sam utao.- To e biti veoma zabavno! Ti e imati pet stotina miliona zvonia, aja u imati pet stotina miliona izvora...

I on zauta, jer je plakao...- To je tamo. Pusti me jedan korak samog.

I on sjede, jer se plaio.

68

Zatim ree:- Zna... moja rua... ja sam za nju odgovoran! A ona je tako slaba! Onaje tako bezazlena! Ona ima samo etiri nitavna trna da je brane odsvijeta...

I ja sam sjeo jer vie nisam mogao da stojim. On ree:- Eto... To je sve...

Jo malo je oklijevao, zatim ustade. Koraknu.Ja nisam mogao da se maknem.

Bljesnu uta munja kraj njegove noge. Onostade za trenutak nepomian. Nije viknuo.Pao je polako kao to pada drvo. Nije se nitaulo zbog pijeska.

69

XXVIIXXVIIXXVIIXXVIII sada, naravno, prolo je est godina... Jo nikada nisam priao ovu priu.Kada su me drugovi ponovo vidjeli, bili su sretni to me vide ivog. Bio samtuan, ali sam im rekao: To je od umora...Sada sam se malo utjeio. To jest... ne sasvim. Ali znam da se on vratio nasvoju planetu, jer u zoru nisam pronaao njegovo tijelo. To nije bilo takoteko tijelo... A ja volim nou da sluam zvijezde. Kao pet stotina milionazvonia... Ali evo, dogadja se neto neobino. Na brnjicu, koju sam nacrtaoza malog princa, zaboravio sam da stavim koni kai! Nikada je nee moi danamjesti svojoj ovci. I ja se pitam: ta li se dogodilo na njegovoj planeti?Moda je ipak ovca pojela ruu...Ponekad kaem sebi: Naravno da nije! Mali princ zatvara svake noi svojuruu pod stakleno zvono, i dobro pazi na svoju ovcu... Tada sam sretan. Isve zvijezde se smiju umiljato.Ponekad opet kaem sebi: Katkada je ovjek zaboravan i to je dovoljno!Jedno vee zaboravio je stakleno zvono, ili se moda jedne noi ovca iskralaneujno... Tada se svi zvonii pretvaraju u suze!...Velika je to tajna. Za vas, koji isto tako volite malog princa, kao i za mene,nije nimalo svejedno da li je negdje, bogzna gdje, jedna ovca koju nepoznajemo, pojela ili nije, jednu ruu...Pogledajte nebo. Zapitajte se: Da li je ovca pojela ruu ili nije? I videete kakose sve mijenja...I nijedna odrasla osoba nee nikada razumjeti da to ima toliko znaaja!

70

Ovo je za mene najljepi i najtuniji krajolik na svijetu. To je isti krajolik kao ina predhodnoj strani, ali sam ga ja jo jedanput nacrtao da bih vam ga dobropokazao. Eto tu se mali princ pojavio na Zemlji, zatim je iezao. Gledajtepaljivo ovaj crte da biste bili sigurni da ete ga prepoznati, ako jednogdana budete putovali po Africi u pustinji i ako vam se desi da prolazite tuda,preklinjem vas ne urite se, zastanite malo ispod same zvijezde! Ako vamtada pridje neki djeak, ako se smije, ako ima zlatnu kosu, ako ne odgovarakad ga ovjek pita, pogodiete odmah ko je. Budite onda dobri! Ne ostavljajteme tako tunog: piite mi brzo da se on vratio...