ANTIKA U HRVATSKIM ZEMLJAMA – UVOD (KASNOKLASIČNO DOBA I HELENIZAM)

KORKYRA MELAINA – prva kolonija?

ISSA u 4. st.

PHAROS 385./4. godine

- grčka kultura penetrira u ilirsku sredinu (raskid s AGRAFSKOM kulturom na istočnome Jadranu) i tako nastaje ANTIČKA URBANA CIVILIZACIJA

- Grčka naselja imaju osmišljeni plan, redovito se prilagođuju terenskim okolnostima, zaštićena su obrambenim zidinama od velikih MEGALITSKIH BLOKOVA, u gradskome arealu komunikacije su postavljene ORTOGONALNO – pravilna mreža ulica s planiranim javnim prostorima i zdanjima

ISSA -VIS

- ulice se spuštaju niz strminu pa su djelomično morale imati stepenice dok su poprečne komunikacije išle smjerom terasa, trg ili agora uz obalni dio

- na poluotočiću Prirovu vjerojatno se nalazio teatar, obalni lučni dio obzidan megalitskim zidom (u moru) za sigurno pristajanje brodova

- uz izlazne ceste zapadno i istočno od grada smjestile su se nekropole

PHAROS - HVAR

- ima urbanu matricu poput Isse, ali se nalazi u ravnici pa su urbani sadržaji drukčije raspoređeni, trg (agora) je na spoju dviju glavnih komunikacija

- gradske zidine također su građene megalitskim blokovima (koje su im zaista trebale zbog hostilne okolice)

- Godinu utemeljenja i znamo zbog sukoba s indigenim Jadasinima

- jonska kolonija

- Hibridnu urbanu strukturu i zoran primjer domaće i grčke gradogradnje pokazuju isejske kolonije Tragurij i Epetion smješteni na otočiću i poluotočiću

TRAGURIJ - TROGIR

- Miješanje dviju matrica - komunikacije prstenasto okružuju uzvišenje s kojega se ulice zrakasto pružaju prema periferiji, a ortogonalni sustav ulica smješten je na zapadnome dijelu naselja

- Središnji trg je na mjestu današnjega, na mjestu katedrale nekoć je bio hram (kontinuitet života - kontinuitet prostora - kontinuitet kulta)

EPETION - STOBREČ

- zbog izduženosti prostora na poluotočiću poprečne (sjever-jug) i uzdužne (istok-zapad) ulice1

I u Traguriju i u Epetiju sačuvani su tragovi zidina s megalitskim blokovima

DAORSON

- Stanovite karakteristike grada od ilirskih naselja ima Gradina u Ošanićima kod Stolca u istočnoj Hercegovini

- Zapaža se utjecaj grčkoga načina organizacije gradskoga tkiva i zoniranja sadržaja – akropolski utvrđeni dio naselja s megalitskim zidom odvaja jedan dio naseobinskoga prostora dok se drugi obrtničko-naseobinski dio nalazi na strmim terasasto formiranim padinama prema rijeci Radimlji te treći također obrtničko-naseobinski predgradinski prostor Banje

- ilirsko naselje koje je imalo ne samo moćan fortifikacijski sustav nego i druge bitne urbane sadržaje (javna zdanja i vjerojatno svetište/hram)

- Fortificirani i nefortificirani dijelovi funkcionirali su kao jedinstveno tkivo, oba dijela imala su cisterne kao jedini način opskrbljivanja vodom na krškoj zaravni

- Daorsijci, premda vjerni vlastitim tradicijama, prihvatili su najznačajnija grčka civilizacijska iskustva pa vrijeme od konca 4. do sredine 1. stoljeća pr. Kr. zapravo je “doba ilirskog helenizma”

PODJELA ZEMLJIŠTA - STARIGRADSKO POLJE

- Pharos kao organizirana zajednica (polis koji je imao vlastitu upravu, kovao srebrni i brončani novac) zacijelo je imao i organiziranu podjelu zemljišta

- Na zračnim snimkama utvrđene zemljišne čestice u obliku četverokuta 5x5 actusa (1 actus= 120 rimskih stopa, 1 stopa= 0,295 m) – cca 177 x 177 m

- Čestice u Starogradskome polju su oblika izduženih pravokutnika koji se nalaze u većim četverokutima (smjer: istok-zapad), četverokuti su imali stranice od 1000 m što je dužina od 5 grčkih stadija (192 m)

- U grčkome metričkome sustavu 1 stadij ima 600 stopa, a 1 plethron ima 100 stopa (1 stadij ima 6 plethra, premda u grčkome svijetu veličina stope nije bila svuda jednaka – jonska 0,295-0,297 m, a dorska 0,326–0,328 m)

- Veliki četverokut na Starogradskome polju ima stranicu od 30 plethra, a izduženi pravokutnik u četverokutu stranice 6 x 30 plethra (kao modularna jedinica)

- Veliki četverokut sa stranicom od 5 stadija ili 30 pletra ima površinu od 80 ha (centurije oko kolonija Iader, Pola, Salona imaju površinu od 50 ha, rimske centurije imaju stranicu od 20 actusa, a četverokut u Starogradskome polju 25 actusa)

- MODULARNA JEDINICA čini, dakle, izduženi pravokutnik 1 x 5 stadija ili 6 x 30 pletra

- Na Hvaru treba računati s jonskom stopom (Pharos je jonska kolonija)

2

- Veličina zemljišnih čestica u grčkome svijetu vrlo je različita (10, 20, 22 plethra na Kreti, 50 plethra u Larissi, 100 i 300 plethra u Ateni)

- One na Korčuli u Lumbardi od 1,5, 3 i 4,5 plethra

SKULPTURA

- Brončane glave BOŽICE/ARTEMIDE s dijademom iz Isse sa senzibilitetom praksitelovske inspiracije (4./3. st.) – slična joj je vj. Leoharesova glava DIJANE iz Versaillesa (rimska kopija), kipara bliskoga Praksitelu

- Rijetki su ostatci grčke mramorne plastike – najpoznatiji je reljef KAIROSA iz Trogira kao varijacija čuvena Lizipova kipa i jedna od najznačajnijih tvorevina ranohelenističkoga doba (3. st.) – veže se, dakle, uz atičku skulpturalnu produkciju

- Reljef Kairosa u mnogo čemu je sličan atenskim atletama (Apoksiomen) - HRVATSKI APOKSIOMEN

- Reljefna stela iz Zadra s prikazom posmrtne gozbe – pokojnik je vjerojatno bio poklonik dionizijske religije koja obećava sretan zagrobni život – (vjerojatno je izrađen u Dalmaciji)

- Spomenik neutvrđena podrijetla je mala stela nekoć uzidana u Palaču Cipico u Trogiru – pokojnica na stolcu prede vunu kao motiv grčke sepulkralne umjetnosti – serijski zanatski kvalitettan rad zapravo je redukcija nekoć monumentalnih grčkih nadgrobnih stela

- Od vrsnih skulptura pouzdano domaćega podrijetla ističu se reljef plesačica u gracioznom kontraritmu iz grčkoga emporija Narone izrađen od prokoneškoga mramora u 2. st.

- U Issi je djelovala radionica za izradbu nadgrobnih stela oblika arhitektonske koncepcije, odnosno sheme mauzoleja građena kao hrama (stupovi, vrata, metope, triglife, dentikule, zabat, akroterije)

UMJETNIČKI OBRT

- Import grčke keramike u ilirske sredine nastavljen je i nakon arhajskoga doba

- Od poč. 4. st. pr. Kr. u skupnim grobovima u Issi i Pharosu nalazi se puno keramičkih posuda

- Tipovi italske keramike nastale na tradiciji grčkoga crvenofiguralnoga slikarstva (hidrije iz Isse - 4. st. pr. Kr., crvenofigurna oinohoa - 3./2. st. pr. Kr.)

- Gnathia keramika nalazi se u velikim količinama na istočnom Jadranu (amfore, hidrije, oinohoe, skifosi, kiliksi, pikside)

- Nalazi kampanske i megarske keramike s reljefnim ukrasima također su karakteristični za to vrijeme

- Nalazi kalupa potvrđuju megarsku proizvodnju i u Dalmaciji

- TOREUTIKA jadranskih Grka 1. st. pr. Kr. – dvije brončane vaze: askos iz Hvara s dionizijskim prizorima i oinohoa iz Visa s prikazom krilate sirene

3

- Umjetničkome obrtu pripadaju i drugi predmeti poput zlatnih naušnica s erotima iz Isse (2./1. st. pr. Kr.)

- Sasvim je sigurno da se nakit izrađivao u grčkim kolonijama na Jadranu, ali i putujući majstori – dobar pokazatelj zlatarstva i toreutike jesu kalupi s Gradine u Ošanićima kod Stolca

NOVAC

- Veliko dostignuće grčkih kolonista jeste KOVANJE NOVCA

- Vlastiti novac kuju grčke kolonije Korkyra Melaina, Issa, Pharos, Herakleja

- Vrstan je faroski, brojne su emisije isejske kovnice – na aversima novca jadranskih Grka najčešće se nalaze mitološki simboli (herosi, božanstva i eponimi gradova), dok su na reversima motivi iz gospodarskoga kruga (koza, grozd, kantaros…)

- Poseban je problem tzv. Jonios novca (vrlo često je riječ o prekovima) – na aversu je glava mladoga muškarca, a na revrsu dupin iznad stiliziranih valova – jedna od prvih realističkih fizionomija na grčkom jadranskom prostoru

- Poseban je ikonografski problem novca jadranske Herakleje 3. stoljeća s likom Herakla na aversu te toljagom, lukom i strijelom na reversu

- Od 2. st. pr. Kr. s kovanjem novca započinju ilirski gradovi i vladari – na aversima otkivaju svoje portrete, a na reversima božanske ili gospodarske atribute (Gencije i Balej, Daorsi, Labeati)

PISMO

- Grčka civilizacija nije zamisliva bez pisma, pa se ono pojavljuje i u jadranskim kolonijama (odluke, javni natpisi, povelje, nadgrobni spomenici, novac)

- Pismo nije prodrlo u indigene sredine, jer nema potvrda o ilirskim natpisima (Daorsi?)

- Grčki su natpisi pisani na dorskom i jonskome dijalektu (Issa je dorska, a Pharos jonska kolonija)

ZAKLJUČNO

- Grcima istočna obala Jadrana nije bila osobito zanimljiva (opasne hridi, snažni vjetrovi, gusarenje i neprijateljstvo indigenoga stanovništva) – tipično rubno područje gdje je došlo do grčke penetracije, ali bez izrazita prisustva grčke civilizacije ili etnosa

- Dodiri s grčkom kulturom doveli su do bitnih promjena na istočnom Jadranu (grčka luksuzna roba/keramika podizala je civilizacijske standarde mjesnoga stanovništva, Issa i Pharos su dosegli razinu regionalnih središta)

- Od 3. i osobito u 2. st. u jadranskim grčkim kolonijama prodire rimski novac, doseljava se italsko stanovništvo – što nagovješćuje propast grčkih naselja (primjer Issa), kraj slobode nakon sukoba Pompeja i Cezara 48. pr. Kr. (Issejci i drugi Grci na Jadranu stali na Pompejevu stranu) – Issa i Tragurion postaju OPPIDA CIVIUM ROMANORUM URBANIZAM I ARHITEKTURA

4

RIMSKI GRADOVI NA ISTOČNOJ OBALI JADRANA

- Rim u zadnjim stoljećima pr. Kr. postaje gospodar svijeta

- Na Jadranu – rimska vlast/jadranski Grci/indigeno stanovništvo

- Područje HR i BiH u rimsko doba – tri provincije – Dalmacija, Ilirik, Panonija

- Rimska civilizacija u zaleđu Jadrana – poseban oblik u jadranskim gradovima – konventi rimskih građana

URBANIZAM

- Dolazak Italika – osnivanje rimskih gradova – kolonije, municipiji – već u zadnjim godinama Caesarove vlasti te Drugoga trijumvirata

- Gradovi su različiti po položaju, prethodnoj naseljenosti – svi imaju tragove antičke gradogradnje ili prožimanje s autohtonom strukturom

- Važniji gradovi nastaju na mjestu domorodačkkih zajednica, ali uvijek se primjenjuje sustav ortogonalne mreže gradskih komunikacija

ISTOČNOJADRANSKA OBALA

- Jasnu matricu ortogonalna sustava komunikacija imaju

JADER (Zadar) i PARENTIUM (Poreč)

- Smještaj na poluotoku omogućuje uspješnu obranu, pogodan položaj za luku (vallum pred zidinama)

- Sjecište glavnih ulica (Cardo maximus, Decumanus maximus) čini forum i kapitolij s hramovima

- Autohtona naselja na tim mjestima nisu ostavila traga na urbanoj matrici

- Uz ceste koje vode u grad smještaju se nekropole

- Slična svojstva ima urbana struktura ARGYRUNTUM (Starigrad kod Paklenice)

PROŽIMANJE S AUTOHTONOM STRUKTUROM - primjeri

POLA – PULA - kombinacija indigene i rimske gradogradnje

- koncentrične kružne prometnice histarske gradine i dalje su bitan dio uličnoga sustava grada, zrakasti prodori s vrha gradine prema rubu

- u podnožju brežuljka na nasutome terenu rimska gradogradnja s pravilnim insulae

- u rimskome dijelu sjecišta carda i decumana - forum s kapitolijem

NARONA - slična matrica (Vid kod Metkovića)

5

- oblik lepeze – prostor grada nalazi se na samo jednoj strani brežuljka od vrha prema jugoistoku i ravnici

- spiralno postavljene komunikacije iz predrimskoga doba

- u ravnome dijelu prema desnoj obali Neretve zacijelo je bio “rimski” dio grada

- forum smješten na sredini lepeze na zadnjoj terasi prema ravnici

SALONA - SPLIT

- glavni grad rimske Dalmacije (salonae – množina.. zato što se sastojala od više dijelova)

- razvitak grada naslonjen na prethodna naselja (drukčije negoli u Poli ili Naroni)

- Territorim Salonarum sastoji se od nekoliko aglomeracija, ilirskih gradina

- dio naselja uz luku i ušće Jadra postaje središte grada

- ortogonalna mreža ulica u lučkome dijelu

- forum i kapitolij nalaze se južnije od sjecišta carda i decumana

- starija gradska jezgra ima trapezni oblik s fortifikacijama od velikih megalitskih blokova

- u kasnijim fazama grad se potom proširio prema istoku i zapadu

- nova gradska područja nemaju ortogonalnu mrežu prometnica

EPIDAURUM - CAVTAT - također na poluotoku

- slabo istražen, reljef viši od zadarskoga ili porečkoga – dvojbe koja je matrica primijenjena (praktičnija je češljasta mreža – što uvjetuje različite oblike insulae)

- položaj foruma nepoznat

AEQUUM - ČITLUK KOD SINJA

- nastao doseljenjem rimskih kolonista u doba cara Klaudija

- pravilna struktura s forumom na križanju carda i decumana

- Aeguum je središte širega cetinskoga kraja

- kolonisti su stanovali na obližnjim imanjima – natpisi veterana

RIMSKA NASELJA MUNICIPALNOG STATUSA KOJA SU IZ DOMORODAČKIH NASELJA PRERASLI U GRADOVE – primjeri

NESACTIUM ( naselje u blizini Pule)

- nakon rušenja 177. g. pr. Kr. Doživljava ponovni uspon

6

- ima kapitolij s forumom premda urbanistička matrica nije jasna

- u samome planiranju grada nije bilo previše reda (gradska vrata i cesta bile su kapitoliju iza leđa)

- kasnije je čitavo naselje fortificirano

AENONA - NIN

- smještena na malome otoku u plitkome moru – idealno za postavljanje ortogonalne mreže

- oblik otoka nametnuo elipsoidni tok fortifikacija – osnovne koordinate sustava između dva para vrata na nasuprotnim stranama smjerom sjever-jug i istok-zapad

- forum na sjecištu glavnih pravaca

- grad mostovima povezan s kopnom

CURICUM - KRK

- elipsasti fortifikacijski prsten – predrimsko postanje

- ortogonalna mreža samo na nekim dijelovima

ARBA - RAB

- na poluotočiću koji omogućuje češljastu ortogonalnu strukturu s malim brojem uzdužnih i većim brojem poprečnih komunikacija

- nepoznat smještaj foruma i kapitolija

- današnje naselje odražava antičku urbanu matricu

PRIMJERI URBANIZMA ILIRSKIH NASELJA S VRLO JASNIM KONTINUITETOM U RIMSKO DOBA

ASSERIA (Podgrađe kod Benkovca) i VARVARIA (Bribir)

- raniji naseobinski sadržaji (osim fortifikacija) su porušeni

- struktura ulica nije se mijenjala u rimsko doba

- forum uz bedem na južnoj strani

- Indigena naselja redovito su smještena na strateški važnim položajima

- Zbog terena nemaju pravilne oblike

- Rijetko se primjenjuje ortogonalna mreža

PANONIJA

- urbanizam panonskih gradova slabije je poznat

- sve kolonije Siscia, Mursa, Cibalae smještena uz rijeke

7

SISCIA - SISAK

- za obranu povoljna situacija, elipsasti oblik među vodotokovima

- mrežasti sustav ulica

CIBALAE - VINKOVCI

- na pretpovijesnome (keltskome) naselju izrasta antički grad

- kombinatorički duh

MURSA - OSIJEK

- od pograničnoga vojnoga utvrđenja izrasla u grad

- pačetvorinasta matrica rimskoga vojnoga logora (castrum) zadražana i u civilnome gradu

- ortogonalna mreža prometnica primijenjena

OSTALO

- Kasnije i vojni logori prerastaju u civilne gradove (Tilurium, Burnum)

- Burnum ima pravokutan oblik rimskih logora sa zgradama zapovjedništva legije, nastambama za vojnike, termama i fortifikacijama

- u vrijeme manje opasnosti, kasnije se u njima smještaju cohortes da bi se naposljetku pretvorili u civilne municipije

- u Dalmaciji se često pretpovijesni gradovi postupno spuštaju u ravnicu, najčešće uz neku važnu komunikaciju, ali bez posebna urbanističkoga plana

- takve aglomeracije nikada nisu dosegle razinu urbana planiranja

- Gradska naselja u ravnicama posljedica je činjenice da Rimsko carstvo dugo nije imalo ozbiljnijega neprijatelja

- uzvišenja gube na značenju – ipak, neki platoi bit će i kasnije zanimljivi (refugium)

- uz ceste su se nalazile i vojne postaje koje su nadzirale promet, zatim stanice za noćenje, odmaranje, okrepu, promjenu konja (mansio)

- rimska sela (vicus) – nedovoljna istraženost aglomeracija ruralnoga sadržaja

COLONIA FLAVIA / SEPTIMA SISCIA

- Segestica – ilirsko-keltsko naselje na desnoj obali Keupe – 35. god pr Krista ruši ju i osvaja Oktavijan

- na suprotnoj strani Rimljani podižu grad Siscia, u vrijeme flavijevaca postaje Colonia Flavia Siscia – to je prvo razdoblje urbanizacije u Panoniji

8

- 3 faze urbanističkog razvoja – u vrijeme Septimija Severa (193. – 211.) odnosno u razdoblju treće urbanizacije Panonije naziva se Colonia Septimia Siscia

- Nakon Dioklecijanove podjele Siscia je glavni grad provincije Pannonia Savia kada postaje veliki grad s ortogonalnim sustavom gradskih blokova vezanih uz Cardo i Decumanus mrežasti sustav ulica

- Za obranu povoljna situacija, elipsasti oblik među vodotokovima

- Rimski vojni logor, važna riječna luka i prometno čvorište (magistralna cesta AKVILEJA – EMONA – SISCIJA – SIRMIJ)

- u Sisciji se nalazi predstojnik Panonije Savije, nadstojnik državne blagajne, zapovjednik brodovlja, kovnice novca

- u pola grada moglo se smjestiti 25 kohorta (osobito važno za Batonova ustanka)

- u 3. st. Siscia postaje biskupsko središte, najpoznatiji biskup Kvirin (270. – 303.)

- 388. g. – rat Teodozija i uzurpatora Maksimina kod Siscie

- između 582. i 615. dolazi do provale Slavena i Avara, do uništenja grada koji nikada više neće dosegnuti značenje i važnost koje je imao u rimsko doba

AQUAE IASAE – VARAŽDINSKE TOPLICE

- na tom području živjelo je pleme Jassi, po čijem su imenu Rimljani kasnije mjesto nazvali Aqua Iasae

- značajno zdravstveno, obredno, kulturno pa i gospodarsko središte gornje Panonije – najveći procvat 1. – 4. stoljeće

- Rimsko naselje nalazilo se na najvišoj terasi i brežuljaka Varaždinskih toplica, stambeni dio na terasama koje se spuštaju prema podnožju brijega u samom podnožju obrtničko – trgovački objekti

- Krajem 3.st. AQUEA IASAE su opustošena u provali Gota, a početkom 4.st obnavlja ih car Konstantin Veliki

- kupališni, termalni prostor čine zgrade kupališta s bazenima i bazilikom, forum s trjemovima smješten je oko glavnog termalnog izvora te kapitolija s hramovima Jupitera, Junone i Minerve

CIVITAS IOVIA - LUDBREG

- rimsko naselje opasano bedemima – najmarkantniji su istočni, sa sjeveru dijelom sačuvane i kule

- obrambeni sustav činili su bedemi s mostom na Bednji

- Ustanovljeni su ostaci velikih javnih objekata, među ostalima i žitnica (HORREUM), zatim rimsko kupalište s dva bazena

9

- na sjevernoj strani pruža se suburbian Iovie (ostaci kasnoantičke arhitekture) jugozapadno nalazila se antička nekropola («Varoški vrti»)

- antičke su ceste išle put jugozapada i sj. zapada

- današnja ulica A. Blažića čini simetralu, odnosno ostatak antičkog carda

- U Ludbergu je tako sačuvantrag križanja antičkog Carda i Decumanusa

- područje antičke Iovie bilo je uvijek važno čvorište putova koji su spajali ravnu Podravinu na sjeveru s brežuljkastim područjem južnije (Kalnik)

PANONIA CIBALAE - VINKOVCI

- prvotno keltski oppidum

- 12 god. nakon Batonovog ustanka Tiberije slavi trijumf, 15. godine osvaja Slavoniju i Srijem

- podjela Ilirika na Panoniju i Dalmaciju – 10. godine

- Trajan – 105. – 107. – Panonia Superior i Panonia Inferior

- Dioklecijan 297.god – Panonnia Prima, Pannonia Secunda, Pannonia Valeria, Pannonia Savia

- Rimsko naselje funkcionira kao obrambena utvrda

- Limes (Cibala između Cornacuma i Murse)

- nekropole su sa sve 4 strane bedema

- čvorište putova prema Sisku i Saloni, Mursi i Aquinquumu, Sirmiumu i Carigradu

- municipium aelicum Cibalae (Hadrijan)

- prosperitet od Septimija Severa (193. – 211.)

- keramičarsko središte – potreba za opekom

- ostaci termi i foruma, status kolonije u 3. st. – Karakla

- rodno mjesto Valentijana i Valensa

- 314.god. Konstantin II. i Licinije bore se kod Cibala

- nakon bitke kod Hadrijanopolisa, Vizigoti opljačkali i opustošili Cibalae i Mursu (378. – 379.); Justinijanova darovnica – 536.

- Gepidi naseljeni do 6. st. (provale Avara i Slavena)

- Iovi optimo maximo aelius proculus decurio colonia cibalarum votum solvit - Posvećen Jupiteru

MURSA - OSIJEK

10

- od pograničnog vojnog utvrđena prerasla u grad

- Pačetvorinasta matrica rimskoga vojnoga logora (castrum) zadržana i u civilnom gradu

- Ortogonalna mreža prometnica primjenjena

- u doba Batonovog ustanka u blizini Murse gradi se vojni logor

- 107. Trajan dijeli Panoniju na Superior i Inferior

- 133. Colonia Aelia Mursa – Hadrijan

- Bedemi i s 3 strane, na sjeveru je Drava

- Pravilan raster ulica, forum, hramovi, amfiteatar. Terme, temelji rimskog mosta preko Drave

- BITKA KOD MURSE 351. – Konstantin i Magnecije bore se kod Murse

MARSVNNIA – SLAVONSKI BROD

- Postojanje Marsonije/Marsunije i njene lokacije na važnom cestovnom i riječnom pravcu Siscia – Sirium, potvrđuje nedavni nalaz rimske vojničke diplome iz Broda

- Diploma pripada Breuku Likaju, datirana je 9.veljače 71.godine

ARHITEKTURA

- arhitektura standardnih obilježja i forma – značajna dostignuća

- javna zdanja religijskog, gospodarskog, upravnog , kulturnog i zabavnog sadržaja

- epigrafička građa svjedoči o gradnji

- 12. zdanja su podizala gradske ili druge vlasti, istaknuti pojedinci, ponekad ih zavještavali i carevi

- U rano doba carskim se novcem obično podižu gradske zidine

- Institucija munificijencije (zadužbina) izuzetno razvijena u rimskoj civilizaciji

HRAMOVI KAPITOLIJ

- Pola- cjelovito očuvani lijevi kapitolijski hram Rome i Augusta

- 13. - temelji hramova sačuvani u Poreču, Nezakciju, Ninu, Saloni, Naroni, Aequumu

- jednostavni prostilni hramovi bogato ukrašeni – pogodni za kapitolije na kojima se održavaju službeni kultovi i obredi

- hramovi imaju snažne stupove i lijepo oblikovane kapitele (korintske)

- takvi su hramovi građeni od 1. do 4. st

- Poreč ( s Naosom i Pronaosom, nije bilo Celle)

11

- Nezakcij – tri odvojene male hramske zgrade

- Nin (pseudoperipter sa šest stupova na pročelju i tri na bočnim stranama, vanjske zidove raščlanjuju polustupovi, cella je svojom dužom stranom postavljena poprečno i podijeljeno na brodove ne obično velike proporcije predvorju)

- Zadar (najcjelovitije očuvani kapitolij u temeljima, hram, forum, 3 celle- Junona, Jupiter, Minerva- ispred hrama 2 reda po 6 stupova - etrurski utjecaj, balustrada i stepenište povezivali kapitolij i forum)

- Asserija, Aequum, Varaždinske Toplice pripadaju skromnijem tipu (sobe s apsidom u celli te stupovi - Vespazijanov hram)

FORUM

- istinsko središte života, mjesto odvijanja najvažnijih gradskih poslova

- trg za okupljanje građana – prostor najčešće okružen s tri ili 4 strane trijemovima i javnim zgradama (bazilike, terme, kurije, taberne, latrine)

- kapitoliji i forumi u jadranskim gradovima nastaju od posljednjih desetljeća stare ere i prvih desetljeća nove ere

- to je doba najinteznivnije romanizacije (hramovi gube na značenju od tetrarhijskog doba)

- Zadarski forum - Trijem s dva kata (taberne) javna česma i dva ukrasna stupa

- Forum u Puli – sličan zadarskome - tipovi s 2 kata(taberne), javna česma i 2 ukrašena stupa

- u Saloni pravokutna oblika – 3 građevine na sjevernoj strani (2 jednostavne, prostilni hram, a srednja je loža s govornicom)

- forumi u Asseriji i Aequmu su mali (mali broj stanovnika)

- u antičkoj Mursi uz forum je bilo mnogo taberni

BAZILIKA

- uobičajena forumska zgrada – najčešće veći izduženi natkriveni prostor koji služi za veće skupove, trgovanje sudovanje i sl.

- u Hr peterobrodne bazilike s dvjema nasuprotnim apsidama otkriveni su u Zadru, na južnoj strani foruma (Severovo doba)

KURIJA

- prostor u kojem se sastojalo gradsko vijeće

- salonitanska kurija u neposrednoj blizini foruma, zdanje je jednostavno (nije raskošno ni u Rimu) s 2 prostorije i apsidom s jednostavnim postoljem (tribunalom)

12

TERME

- najkarakterističnija zdanja rimske gradske arhitekture i civilizacije

- izvorno rimsko civilizacijsko dostignuće

- terme: ložišta (praefirnum) različiti bazeni, sustav za dovođenje vrućeg zraka, prostorije za znojenje (sudatorium) šetališta itd... – sve prostorije oko jednog dvorišta

- ostaci u Issi, Nesactumu, Zadru

- Terme u Saloni - primjeri najboljeg funkcioniranja

o Tepidarium (prolazne prostorije s umjerenom temperaturom)

o Caldarium (prostor za kupanje u toploj vodi)

o Trigidarium (prostor s hladnom vodom)

- Aquae Iasse imaju zanimljivi terminalni kompleks s nizom zdanja po vertikali

- terme i brojne česme u rimskim gradovima podrazumijevaju veliku potrošnju vode- rimski vodovodi

TEATAR / AMFITEATAR

- Samo gradovi s najvišom urBanom civilizacijom (Pola i Salona, Jader, Issa i Mursa)

- spektakli različitog karaktera

- znatan kapacitet gledališta

- predstave u doba velikih religijskih svečanosti ili sajmova

POLA

- Dva teatra (onaj najveći izvan grada)

- Na zidanom temelju podignute stepenice gledališta, scena jednostavna, dva gledališta pojasa s galerijom, iza scene portik izgrađen u julijansko – klaudijevsko doba

- Manji teatar nalazio se u gradu na padinama brežuljaka

- ispod Arene prostor za rekvizite i drugo, gledalište 3 kata sa svodovima, vanjski plašt prošupljen lučnim prorezima

- Efekt rustikalne monumentalnosti i bunjasti blokovi

- Prizemlje i 3 kata, na posljednjem se stajalo; 4 pravokutna ulaza izvan perimetarnih zidina

- starija faza gradnje iz julijansko-klaudijevskog, a novija iz flavijevskog razdoblja

13

SALONA

- teatar je bio na niskoj padini(dio gledališta na prirodnoj kosini), scena je slobodna i raščlanjena nišama

- u blizini hrama (dionizijski rituali) - 1. st i hram i teatar čine funkcionalnu cjelinu

ISSA

- neistražen iako se dobro vidi na mjestu današnjeg franjevačkog samostana

AMFITEATAR / MUNERA GLADIATORIA

- okrutne borbe u organizaciji gradskih vlasti ili bogatih pojedinaca

- arhitektonska svojstva reflektiraju se u svim aspektima borilaštva

- borilište je elipsasto, okruženo gledalištem, daje optimalnu mogućnost praćenja borbi

- obično izvan gradskog tkiva (pola) ili na periferiji (Salona)

- u Zadru vjerojatno pod venecijanskim bastionom izvan grada

POLA

- Ispod arene u Puli podzemni prostori za rekvizite i druge potrebe, gledalište na tri kata sa svodovima, vanjski plašt prošupljen lučnim otvorima

- Efekt rustične monumentalnosti i bunjasti blokovi

- Prizemlje i tri kata, na posljednjem galerija za stajanje

- Četiri pravokutna istaka („kule“) kao ulazi izvan perimetralnih zidova

- u blizini gladijatorska zgrada (ludus gladiatorus)

- mali amfiteatar u burnumu (aktualno)

- južnije od Salone nema amfiteatra, amfiteatar u Osijeku označen na starim gr. Planovima

SALONA

- kao u Poli, slično konstruiran amfiteatar, na sjevernoj strani, iskorištena prirodna padina

- gornji katovi uništeni (Dyyge – rekonstrukcija po pulskom amfiteatru)

- rustični efekt je izostao, mlađi je od pulskog

- raskošne svečane lože na sredini dužih strana, galerija za stajanje na najvišem katu u blizini gladijatorska zgrada(ludus gladiatorus)

14

- Gotovo bez podzemnih prostorija (jedna veća četvrtasta rupa u podu kroz koju se ulazilo u drugi i uski hodnik koji vodi izvan perimetra)

GRADSKA VRATA

- raskošno artikulirana, ukrašena gradska vrata, lice grada i fortifikacijski element

- Herkulova vrata u Poli (na kamenu lik herosa i toljage sa strane)

- duboka nasvođena vrata iz vremena nastanka kolonije Pola

- PORTA AUREA u Puli (uništena u 19.st.)

- Tri prolaza, središnji kolski

- Vrata flankiraju kvadratne kule

- Na njih dolazi decumanus max.

Datacija –a zadnja desetljeća stare ere

- Porta Caesarea u Saloni - s vanjske strane flankirana sa osmerokutnim kulama

- Dalmacija u kraj Augustova vladanja

- u Saloni su vrata Porta Graeca imala u tlorisu oblik slova h

uvala Verige na Brijunima – Veliki Brijun - gradska vrata u Naroni

- vanjski i unutrašnji zidovi imali su prag sa stožerima za snažne drvene vratnice

- južna gradska vrata AEQUUMA su kao u Saloni flankirana kulama (ondje okruglim na osmerokutnoj bazi

- Gradska vrata u Asseriji pretvorena su u 2.st i neku vrstu trijumfalna luka (kao Porta Caesarea u Saloni)

- Dvojna vrata u Puli – dva široka lučna otvora s atikom – svečana i dekorativna funkcija

- Datacija u 2.st - U gradovima su postojala i vrlo uska vrata(pješaci)

- kompleks čini gospodarski kvart, termalno postrojenje, trg, ogradni zid uz obalu, sakralni kvart sa tri hrama, stanovi za svećenike i rezidencijalni dio

- mikrourbanistička koncepcija u skladu s oblikom uvale, smjerovima vjetra, orijentaciji, osunčanosti i reljefu zemljišta

- Jedinstven krajolik oplemenjen arhitetonskim oblicima i bogatim sadržajima

PALAČE

- Dioklecijanova palača (kraj 3. i početak 4.st.)

15

- stožerni spomenik kasne antike carstva

- sigurno boravište, spomenik tetrarhiji i državnim reformama

- tloris zdanja pokazuje plan koji su diktirale potrebe obrane i stanovita forma dvorske etikete

- sjeverni dio bio je za vojsku, poslugu i pomoćnike

- Južni dio služio je u službene i vjerske svrhe za rezidencijalne potrebe bivšeg cara i njegovu obitelj i svrhu

- Cardo i Decumanus (cardo na jugu završava Peristilom)

- Rel. Objekti čine skladan ansambl od 3 hrama (jedan peristil i 2 okrugla tipa tolos) te grandiozni carev mauzolej (templum divi Diocletiani)

- Dioklecijan je sličnu palaču sagradio u Nikomediji

- Dioklecijanovi su arhitekti stvorili novi tip rezidencije

- Možda je po splitskom uzoru građena Galerijava palača ROMULIANA u Garizgradu

- Mogorjelo – antička vila kod Čapljine (Hercegovina)

-razvojni put od ranocarske rustične građevine s ugaonim rizalitima preko utvrđena kompleksa (koji sliči Dioklecijanovoj palači) do kasnoantičkog kastuma s dvojnim crkvama i baptisterijem u 6 st.

- utvrđena villa u Mogorijeku je nešto kasnija od Dioklecijanove palače

RURALNI OBJEKTI

- fenomen rustičnih vila (villa rustica) poznat je zahvaljujući istraživanjima najviše u Istri (Barbariga, Šijana Črvar, Labinica), u Dalmaciji (Muline na Ugljanu, Mala Proversa, Stari Grad na Hvaru, Ostrvica kod Omiša)

- Stambena arhitektura slabije je očuvana (Salona, u Zadru jedna prizemnica s peristilom- priv. Kuće tzv. Pompejanskog tipa)

- Nema ostijske najamne kuće na više katova (domus)

SKULPTURA

- javna – službena i kultna

- privatna – kultna i sepukralna plastika (portretna i ona koja je na grobovima)

- Radionički karakter rimske umjetnosti (pa i skuplture) u provincijama – u zanatskim radionicama uglavnom je riječ o produkciji, manje i pojedinačnoj kreaciji

16

- Skulptura se izrađuje u velikim ant. gradovima, osobito je kvalitetna salonitanska plastika, ipak su mnoge skulpture uvezene iz Rima, Atena, Male Azije...

- naknadno je u međuprostoru bio postavljen i kip Lepidove žene Salvije Postume

- Na stražnjem dijelu vjerojatno su bili kipovi Victorije i drugih personifikacija

- Reljefi su plitki, spadaju u trijumfalnu ikonografiju (Viktorije u kolima, girlandi i eroti, vitice i loza)

- vjerojatno ga gradila kamenklesarska radionica iz Pole oko 10. g.. pr. Kr.

- VRATA U ASSERIJI bez obzira na posvetni natpis u čast cara (koji je s vojskom prolazio u drugi Dački rat), vjerojatno je riječ o lokalnoj narudžbi - vrata imaju carsku ikonografiju (konzole s bikovima i ljude s bikovskim glavama , simboli carske vlasti)

- slične su konzole i u vratima Dioklecijanove palače te one nešto ranije na Tiluriju

- modelacija nage figure božanstva (Jupiter), lezbičke kime i astragala ima klasicističku narav

- Čudno je da je velika površina friza bez likova

- primjeri Jupitera Amona na forumima u Poli, Iaderu i Saloni

- Glave Jupitera Amona su aluzija na Augusta (kao nastavljača Aleksandra Velikoga)

- Pulski i Zadarski primjeri naslanjaju se na uzore na Augustovom forumu iz Rima, datiraju se u 1. st.

- U Iaderu se stupovi s Amonovim maskama izmjenjuju s likom gorgone

- riječ je o središnjim blokovima luka, najčešće s glavama Herkula (Pola, Burnum) ili biste Rome i cijele figure Viktorie (Aequum) te Fortune Tihe (Salona),

- Likovi imaju više amblemsko nego reigiozno značenje kao i nedvosmislena drž. I gradska propaganda

- zanatska ostvarenja koja imponiraju monumentalnošću ne i vrsnoćom

- Uglavnom riječ je o lokalnoj produkciji

- drugi veliča pobjedu nad Ilirima i Panonima 6. – 9. god – Tilurij (Gardun kod Trilja) – sačuvana reljefna ploča i jedan Fragnat

- Najveću površinu zauzimao je monumentalni natpis (sačuvano samo posljednje slovo O prvog retka), bočno su prikazani pripadnici poraženih naroda (Delmati, Panoni) pod rimskim tropejima s oružjem i ratnom opremom

- Barbare određuju njihova nošnja (odjeća, obuća, fibule, kape) a razlike naznačuju da je riječ o dva naroda koji su se pobunili protiv Rimljana

17

- Ispod tih scena išao je friz oružja i vojne opreme (helenistička likovna baština- i vojne scene u Dalmaciji imale su friz oružja kao utjecaj triumfalne ikonografije)

- premda je riječ o sličnom spomeniku on je izrađen u domaćim radionicama (domaći kamen vapnenac, relativno skromna izvedba)

- trofej je bio podignut u vojničkom logoru u Tiluriju (Trilj)

- skulpture od mramora najčešće su uvoz, ali mogu biti lokalnog podrijetla (uvozili su se i mramorni blokovi za potrebe domaćih radionica)

- U procjeni što je uvoz, a što lokalni proizvodi kriterij kvalitete nije odlučujući

- nisu otkrivene skulpture iz kasnog rep. Doba, prve su iz kraja stare i početka nove ere

- Tu spadaju klasicističke kreacije kao Apolon, skulptura Jupitera iz Salone

- Klasicističke orijentacije, a bliski ranoj klasici je glava Dioniza iz Isse (premda je serijski proizvod rađen je po grčkim uzorima takvih ima posvuda po Rimskom Carstvu )

- Sporni kipovi su izrađeni izvan Dalmacije, ali im je nemoguće odrediti porijeklo, riječ je o zanatski dobrom oblikovanju, ali bez značajnije kreativnosti

- Lokalna božanstva dobivaju rimska imena (Silven, Dijana, nimfe)

- Uglavnom je riječ o plastici malih dimenzija, skromnijih ostvarenja (premda rijetko ima i vrhunskih)

- Najčešće reljefi, rijetko božanstva u punoj plastici

- Na njima se nalazi samo 1 božanstvo (Silvan ili Dijana) ili skupine (Silvan Dijana i nimfe)

- Te skupine vjerojatno predstavljaju panteon sukladan prirodi i načinu življenja ilirskog stanovništva

- reljefi se izrađuju od 1. pa sve do početka 4.st.

- Reljefi domaćih božanstva nerijetko se nalaze u okolišu na hridinama (Kozjak, Klis, Aequum)

- Vjerojatno su tamo bila svetišta u prir. Ambijentu s drvećem i izvorima vode

- Neki reljefi prikazuju Silvana drugačije nego u službenoj rimskoj religiji

- Diana koja vuče lane - od domaćeg kamena

- Ikonografska svojstva prikazuju lokalnu derivaciju frizure i elemente nošnje; umjetnički ostvarenje je vrlo dobro

- Flavijevskome dobu pripada Venera s malim PRIJAPOM iz NINA (importirani rimski rad)

- Tu se ikonografija preklopila s liburnskom pa je kip smješten u svetišta Anzotike

18

- Kipić Dioniza iz Trogira u standarnom položaju s tirasom i panterom – vjerojatno je nastao prema grčkom uzoru kasnije klasične stilske orijentacije

- Kip Herakla s herperidskim jabukama iz Salone

- Manje skulpture uglavnom su služile kao kućna dekoracija (najčešće u peristilima)

- Taj import kuliminira s atičkim sarkofazima

- Glava božice iz Aequuma s dijademom nevelikih dimenzija s frizurom karakteristična za 1.st.

- Glava nadnaravno velike skulpture pripada atičkim radionicama

- Božica oko glave ima vijenac ili dijadem s frizurom iz julijevsko klaudijevskog doba, vjerojatno nastala po uzoru iz 4. st. Pr. Kr.

- Kip božice koja sjedi na hridini iz čijih pukotina i špilja izlaze životinje(slično kao na atičkim sarkofazima)

- Kopira Skopasova Herakla iz Sikiona (drhtavi mišići na licu, patos, nabrane obrve i raširene usne iskazuju proživljavanje ne volja)

- Atičkim radionicama pripada i nadnaravno velika glava, vjerojatno menade, dubokih strasti i otvorenih usta poput Skopasove Menada

- Kip Magne Mater s lavovima – snažno akcentiranje dubokim podvlačenjem kanala u naborima haljine

- Kasnoj antici pripada i Venus Vetrix iz Salone

- Naga božica te erot uz stablo su likovi srodni onima iz kasnih ant. Sarkofaga

- Oko 270. godine prestaje atički import

- Klasicistički oblik glave i ugrebene obrve upućuju na majstore atičkih radionica, a duboki rovašeni kanali među čupercima kose potvrđuju dataciju u početak 3.st.

- Izradba u duhu klasicizma u vrijeme Augusta ili neznatno kasnije

- takvi su kipovi nosači dražesni i dekorativni poput figure nagoga mladića u hlamidi s velikom bakljom u ruci iz Salone – premda nema krila riječ je o enotu

- Pripada vremenu punoga razvoja atičkih sarkofaga iz 3.st

- Radu po helenističkom uzoru pripada i lik gotovo nagog ribara iz Salone koji pripada širokoj naturalističkoj struji

- takvi kipovi potvrđuju da su i dijela velikih majstora bila nazočna na istočnom Jadranu bar u kopijama i dekoracijama

- Riječ je o vrlo vrijednim kopijama čija provencija nije poznata19

- Svrdlo je u 4. st. Glavni alat, dlijeto pada u zaborav - glava božice iz Aequuma može se datirati u 2. ili 3. st.

- Takav je lik o stablo obješena Marsije (noga stola atičke produkcije) iz Salone

- Atičko - taj kip pripada raširenoj naturalističkoj struji...?

- Aequum: glava božice s dijademom otkrivena je na gradskome forumu – iskazuje se kontrasima i oštrim (a ne mekim) prijelazima što je efekat brzotrajućeg svrdla

- izraz od klasicizma i ekspresivnosti do shematizacije

RIMSKA SKULPTURA U HRVATSKOJ - od sredine 1. st. pr. Kr.

JAVNE i PRIVATNE skulpture

JAVNA SKULPTURA – službena i kultna

PRIVATNA SKULPTURA – kultna i sepulkralna

- radionički karakter rimske umjetnosti u provincijama

- skulptura se izrađuje u većim antičkim gradovima - salonitanska plastika

- uvoz - Rim, Atena, Mala Azija

LOKALNE RADIONICE

- Lokalne radionice u Dalmaciji izrađuju i skulpture po uzoru na poznate klasične kipove

- Takva je Fortuna iz Aequuma, Eskulap iz Salone i božica iz Pole

- Sve su religiozne po motivu, a klasicističke po stilu

- Od sličnih modela po Sredozemlju razlikuje ih domaći materijal – VAPNENAC

- Osim kipova rađenih prema rimskim uzorima pojavljuju se i domaće inačice, kao kip Rome iz Aequuma bez ratničkih elemenata (jednostavna haljina s košarom od pruća i par ključeva zataknutih za pojas)

- Skulpture rijetko nose IME AUTORA

- Jedan takav je putujući majstor MAKSIMIN koji se potpisao na kultnom reljefu Dijane iz Prološca te na sepulkralnoj steli iz Sovića s likom djevojke Lupe (sredina 2. st.)

PANONSKA HRVATSKA

AQUAE IASSAE

- Glavni produkcijski centri Poetovio (Ptuj) i Celeia (Celje) u Sloveniji te (vjerojatno) i Aquae Iassae

- Skulpture su najčešće izrađene od bijeloga i krupnozratoga POHORSKOGA MRAMORA

20

- Najznačajnija produkcija u 2. i 3. stoljeću, a kriza antičkih gradova na početku kasne antike osjetila se i u skulpturalnoj produkciji

- Klasicizam skulptura pokazuje stilski tretman, klasičnom odgovara pretežito MITOLOŠKA IKONOGRAFIJA

Najljepši primjerci:

- MINERVA

- KUBUS s reljefom ratnika na više strana

- RELJEF NIMFA s fantastičnim morskim životinjama

- Utjecaj noričko-panonskoga kulturnoga kruga osjeća se i u Sisciji i drugim dijelovima Panonije (osobito na nadgrobnim spomenicima)

- Klasicizam je snažno zastupljen i u istočnoj Hrvatskoj, taj dio više je orijentiran prema SIRMIJU

MURSA

- Klasične odlike, bez obzira na rustičnost izvedbe i nedovršenost, ima i kip Perzeja s Meduzinom glavom

- Znatno je bolje kvalitete glava Dioskura s frigijskom kapom te kip Umornoga Herakla (po Lizipovu originalu)

BRONČANA SKULPTURA

- Mali je broj primjera monumentalne brončane plastike (pretapanje bronce!)

- Brončana plastika je najvećim dijelom IMPORT, nema dokaza o domaćoj produkciji

DALMACIJA (Pergamon museum)

- Velika brončana plastika - kip boga DIONIZA – klasicistička statua nešto manja od normalne ljudske veličine sa ženski nježnom glavom na kojoj se nalazi bogato ukrašeni dijadem, u kosi su bršljanovi listovi i bobice

- Kip je načinjen po nekom kasnoklasičnom ili helenističkom uzoru visoka rimska modelacija – 2. st.

SISCIA

- Vrsna je skulptura glave (Mitra ili Atis?) – koloristički efekat sa zvjezdicama u kapi (astralni karakter upućuje na Mitru)

- Sitna plastika/kipovi i druga skulptura od bronce znatno su češći (uglavnom likovi božanstava iz lararija rimskih kuća)

- Iskazuju vještinu minijaturnoga modeliranja koja često oponaša kipove velike plastike

21

- Izvrsni su primjerci Jupitera sa žezlom iz Salone, kip Fortune iz Cibalae

- Razinu industrijske šablonizirane produkcije pokazuju stilizirani kipići popu dječjih igračaka

- Primjer kipića Atisa iz Salone sa stražnjim potpornjem pokazuje koliko se sitna plastika oslanjala na kamenu skulpturu, a dijelom i figura erota iz Murse

- Osim religijske plastike pojavljuje se i čista ukrasna (kopija Polikletova Diskoforosa iz AMZ)

- Utilitarna plastika u različitim kombinacijama (lampice u obliku figura, posudice, okovi sandučića i sl.)

- Lijep primjer je lampica iz Raba s erotom bez krila i s delfinom u ruci, vjerojatno rađena po helenističkom uzoru

PORTRET

- Portret je posebno važan oblik likovnoga izražavanja, najčešće izraženi u fizionomijsko-patetičnoj maniri

- U kasnoj republici počinju se izrađivati portreti važnih osoba, a potom i careva

Primjeri:

- Portret starijega proćelava muškarca iz POLE oslanja se na kasnorepublikansku portretnu plastiku uz zamjetljivu patetiku -vrijeme osnutka rimske kolonije

- Portret starijega čovjeka iz IADERA - uz fizionomijsku sličnost pokazuje još snažniji patos, a duboko nosno sedlo (kao na rimskome novcu) svojstvo je republikanskoga vremena

- Portret Oktavijana iz Osora (Apsorus) - pripada tzv. Akcijskome tipu i jedan je od boljih Oktavijanovih portreta uopće

- Portret muškarca iz Salone je privatnoga karaktera, otkrivena je na jednoj grobnoj parceli, glava natprirodno velike statue, suzdržan, realistički pristup, visokovrijedan portret poput onih iz središta Carstva

- Portret Agripe iz zbirke Danieli (vjerojatno iz Nina), danas u Kopenhagenu - Nastao u nekom istočnom centru neposredno prije Agripine smrti (corona muralis – Agripa stekao 14. g. pr. Kr.)

- Snažan patos u kombinaciji sa snažnom strukturom glave - Jedan od najboljih portreta u rimskome Carstvu

CARSKI KIPOVI

- U Rimskome carstvu postavljali su se carski kipovi od samoga početka, zatim i skupine kipova cara i carske obitelji (Pola, Apsorus, Aenona, Salona, Issa, Narona)

- Kipovi su postavljani u svetišta, na forumima, teatrima, termama, bazilikama i drugim javnim mjestima kao javni spomenici

22

- Svetišta carevima podizana su i u manjim mjestima, a podizanje carskih spomenika diktirali su namjesnici (osobito se isticao P. Kornelije Dolabella)

Primjeri:

- Glava Tiberija iz Baučića kod Omiša (Oneum) uz epigrafičko svjedočanstvo o svetištu Augusta i Rome

- Skupina carskih likova iz Nina – 5 kipova od kojih su 2 imala glavu (August i Tiberije)

- Stilska svojstva pokazuju da su svi kipovi iz istoga vremena Tiberijeve carske propagande (kraj Tiberijeve vladavine)

- Ostali kipovi pripadaju članovima carske obitelji (kip Livije?) ili pretendentima na prijestolje (Germanik, Druz Mlađi)

- Tehnička i umjetnička vrsnoća

- Portret mlade žene iz Pole - Premda ima jasne fizionomijske oznake teško je reći kojemu carskome liku pripada

- U Poli se na forumu nalazio niz augustovsko-tiberijevskih carskih statua - Tom nizu pripdaju noge cara s klečećom figurom barbarina

- Na sjevernoj strani foruma bio je kip u oklopu s amblemom Jupitera Amona (vjerojatno je riječ o Augustu ili Tiberiju)

- Narona - najbrojnija skupina carskih statua

- Svi tipovi muških i ženskih carskih statua (neke u oklopu, neke u togi, neke u jupiterskoj nagosti)

- GLAVA LIVIJE s klasicističkim brižnim tretmanom

- VESPAZIJANOV PORTRET - Govori o nazočnosti carskih likova flavijevskoga doba u Naroni sve do Trajana

- Osor (Apsorus) - GLAVA DRUZA MLAĐEGA - Svjedoči o tiberijevskoj skupini u Osoru

- Salona - O nazočnosti tiberijevske skupine i postojanju AUGUSTEUMA svjedoče glave dječaka Nerona i Druza Cezara (Germanikovi sinovi)

- Najveći broj carskih kipova nastao je u Tiberijevo doba kada je populariziranje carske obitelji i pretendenata na prijestolje bilo važan čimbenik stabilnosti

PRIVATNI PORTRETI

- Privatni portreti s odlikama klaudijevsko-julijskih portreta oponašaju modu i frizure, čak i lik carskoga portreta kao refleks carskoga lika (Pola, Iader, Salona)

- Pripadali su važnim osobama grada ili kao dijelovi nadgrobnih spomenika

23

FLAVIJESVKO RAZDOBLJE

- Donosi novu tendenciju realistična prikazivanja za razliku od klasicističkoga i idealističkoga stila julijevsko-klaudijevskoga doba

- Obiteljskoj propagandi veliku su pozornost iskazivali Flavijevci skromna italskoga, a ne patricijskoga rimskoga podrijetla

- KULT FLAVIJEVACA u Naroni i Saloni – glave Vespazijana (Nerona) i Domicijana (Salona, čuva se u Kotoru) s bogatom plastikom kose iskazuju nove tendencije, a tragovi boje pokazuju da je portret bio i oslikan

- Klasicistički oblikovana glava Trajana (Issa) pripada palimpsest skulpturi, oblikovana je od glave svrgnutoga Domicijana

- Od Domicijanove glave bio je modeliran i portret NERVE iz Aenone, provincijalno naivan i nezgrapan carski portret

- Bista TRAJANA decennalia tipa iz Salone također iskazuje nove tendencije – uz stanoviti akademizam, vrsnoća je vrlo prepoznatljiva

- Skupini najkvalitetnijih carskih portreta pripada i TRAJANOVA GLAVA iz Cresa

- Malo je ženskih glava iz flavijevskoga i trajanskoga doba

- Glava iz Salone izgledom i frizurom podsjeća na žene Trajanova doba, ali je vjerojatnije riječ o privatnome portretu

HADIJANSKO/RANOANTONINSKO DOBA

- Kasnohadrijanskome i ranoantoninskome dobu pripadaju privatni portreti iz Plomina (Flanona)

- odlike koje se naslanjaju na modne i stilske elemente Hadrijanovih portreta ili portreta Faustine Mlađe

- Portret nepoznate djevojke iz Siscije ima vrlo složenu frizuru antoninskoga doba

- Portretna umjetnost vrlo visokih dometa i jedan od najvrsnijih portreta u HR

- Premda je malo carskih portreta iz kasnoga 2. st., privatni portreti koji stilski slijede carske govore o daljnjem razvoju portretne plastike

- Tako jedan portret iz Zadra oponaša Lucija Vera – kraj 2. i početak 3. stoljeća

- Glava mladića iz Zadra, a osobito portret iz Kopenhagena (sjeverna Dalmacija?) kao privatni portreti pokazuju nove tendencije – ugledanje na portrete Aleksandra Velikoga

- Dijelom tom stilu pripada i portret mladoga svećenika iz Iadera koji po načinu češljanja odgovara rimskoj modi 3. st.

24

SEVERSKO RAZDOBLJE

- Postojale su i skupine severske carske obitelji (epigrafičke potvrde s Raba)

-Dva vrlo vrijedna ženska portreta (Salona) pripadaju severskome dobu

- portret djevojke iz Salone

- Možda prikazuje Plautillu Karakalinu ženu – sjajna put poput bjelokosti, bojanje kose, kontrastiranje s očima od staklene paste – znakovi vrhunskoga portreta

- Drugi portret iz Salone vjerojatnije pripada PLAUTILLI – oči sa šarenicama i zjenicama iskazuju sjetu

- Iz sredine 3. st. je glava muškarca iz Zagreba s prikazom u daljinu izgubljena pogleda (portretna svojstva kasne severske dinastije)

- Portreti sredine 3. st. imaju realističnu crtu, ali je kiparska pozornost usredotočena na OČI i POGLED koji nerijetko pokazuju tjeskobu (kao kolektivno stanje svijesti u teška vremena)

-Takav je portret muškarca iz Zadra s kratkom kosom i tek niklom bradom – podsjeća na vojničke vladare (240. - 260.)

- Slično se može odrediti i portret starije žene iz Sinja

- Od sepulkralnih portreta tu su portreti žene i muškarca na jednome sarkofagu iz Salone (kod žene je sjeta u očima u kontrastu s blještavim nakitom)

- Sredinom 3. st. ni u Rimu nisu podizani monumentalni spomenici (slavoluci, stupovi, reljefi – posljednji iz doba Severa), a slično je bilo i u provincijama

TETRARHIJSKO RAZDOBLJE

- Likovi vladara i njihova ikonografija gotovo su nepoznati

- U carskome mauzoleju u Splitu dosta loše biste Dioklecijana i Priske

- Može se govoriti o DEGENERACIJI kiparske vještine koja vodi u nove tendencije IKONIZACIJE (dakle – i nezainteresiranosti za fizionomiju)

- Površna izvedba, kubičnost oblika i ukočenost pogleda glavne su odlike tog stila, zapravo nagovješćuje postupan nestanak portreta kod nas

- Tetrarhijskome razdoblju pripada muški portret iz Vranjica (podsjeća na glavu cara Konstancija Klora), zatim ženska glava iz Salone

KONSTANTINSKO RAZDOBLJE

- U prvim desetljećima 4. st. portret gubi značenje

25

- Kasnotetrarhijskome ili ranokonstantinskome dobu pripadaju glave žene iz Konjica s kasnotetrarhijskom frizurom s prebačenim pletenicama

- I glava iz Salone ima konstantinsku frizuru

- Kasnotetrarhijski ili ranokonstantinski je i portret iz zbirke Danieli u Zadru

- Riječ je o glavi mladića ovalna lica bez tetrarhijske kubičnosti s krupnim očima i predkonstantinskom frizurom – prva desetljeća 4. st.

SEPULKRALNA/NADGROBNA PLASTIKA

- U kasnorepublikasnko doba počinju s radom radionice nadgrobnih spomenika

- Više je vrsta nadgrobnih spomenika

STELE

- Najranije rimske stele oslanjaju se na helenističke uzore (Narona, derivacije iz Salone, sjeverna Dalmacija)

- Nasuprot tome, monumentalne stele izravno su došle iz Rima, najprije u Salonu potom u druge gradove i vojne logore (najčešći figuralni ukras im je portret)

- Stela Gaja Utija iz Salone je naturalistički koncipirana – oštećena je glava vlasnika stele, a dobro sačuvan lik njegova brata i žene s frizurom iz kasnoga Augustova doba

- Stele ARHITEKTONSKOGA TIPA kao ona Veronija Etora iz Ostrovice imaju portrete julijevsko-klaudijevskoga doba

- VOJNIČKE STELE redovito imaju arhitektonsku strukturu, ali i vojničke simbole (friz oružja, borbu, lov i sl.) poput stele vojnika Lucija Mumija iz Tiluriuma

- Ponekada i vojničke stele nose portrete - primjer stele Kvinta Metija iz Salone s obilježjima nadgrobnih spomenika vojnika iz logora u Tiluriju

- Vojničke stele bile su serijski proizvodi radionica uz rimske logore TILURIUM (VII. legija) i BURNUM (XI. legija)

- Kada je VII. legija napustila Tilurium, tilurijska radionica se preselila u Burnum

- U kasnom 1. i u 2. st. smanjuje se produkcija monumentalnih stela u Dalmaciji, a kada se javljaju one imaju arhitektonsku strukturu

- Takva je stela iz Salone iz vremena Antonina Pija na kojoj muški i ženski portret pokazuje modne odlike vremena (frizura, brada, brkovi)

- U 2. st. se javljaju stele s cijelom ljudskom figurom (stela Aurelija Pontijana iz Salone)

26

- Stele 3. st. su manjih dimenzija kada one i prestaju biti luksuzni i monumentalni oblici nadgrobnih spomenika, a njihovu ulogu preuzimaju sarkofazi

- Stele tada zadržavaju samo niži i siromašniji slojevi, nerijetko u zabatima imaju relativno uspješne portrete (poput stele Aurelija Kaminesa)

- Ipak, krajem 3. i poč. 4. st. javlja se i monumentalna stela kao ona Aurelija Valerina iz Salone (službovao na Dioklecijanovu dvoru u Nikomediji)

- Monumentalne stele u kontinentalnoj se HR počinju javljati od poč. 2. st., poput onih iz Vinkovaca i Zagreba

- Stela iz Vinkovaca (Cibalae) pripada starome ćelavom centurionu, ostatci frizure pokazuju na trajanovsko, a brada na hadrijansku modu

- I na steli iz Zagreba pokojnik nosi bradu i dužu kovrčavu kosu, a datira iz istoga vremena

- Stela iz okolice Zagreba s bogato ukrašenim gornjim dijelom (gorgoneion, lavovi, bogata dekoracija), u poljima ispod natpisa su žalobni eroti oslonjeni na izvrnute baklje, a između njih u sredini je prikaz konjanika

- Morfologijom i izgledom stela se veže uz modele u Panoniji, vjerojatno pripada kasnoflavijevskome dobu

- Stele iz Zagreba i Murse (Osijek) pripadaju vremenu Antonina Pija

- Na obje stele pokojnik oponaša cara, žene na steli iz Zagreba pokazuju folklorne karakteristike (marama), a na osječkoj gradske mode

- Stela uzidana u župnu crkvu u Bjelovaru s motivom Ifigenije na Tauridi

- Stilske i ikonografske veze sa sjeverozapadnom Panonijom (Aquae Iassae, Poetovio, Celeia)

- Mitološke scene bile su popularnije u Noriku (i Panoniji) negoli u Dalmaciji

- Gornji dio stela u Panoniji je poseban i ne javlja se u drugim dijelovima Carstva – više je varijanti, najčešći su kutni lavovi i središnja košara s glavom bradata, ktoničkoga božanstva (Had?) kao na primjeru iz Petrovaca kod Beograda, ali i Sirmija te iz Baranje

LIBURNSKI CIPUS

- Liburnski cipus u tom dijelu Dalmacije nije bio jedini oblik nadgrobna spomenika (stele i are)

- Liburnski cipus ima cilindrično tijelo i stožasti završetak – karakterističan je samo za sjeverni dio rimske provincije Dalmacije, a srodni tipovi poznati na Sredozemlju od helenističkoga doba

- Radionice su identificirane u Asseriji, Iaderu i Krku – četvrta nije pouzdano locirana

27

- Na cipusima se javljaju i motivi svojstveni drugim spomenicima (eroti s izvrnutim bakljama) – tako je rimska sepulkralna tematika doprla i na nadgrobne spomenike u jednoj visokoromaniziranoj pokrajini

ARE

- U vrijeme velike popularnosti stela počinju se izrađivati are oblika monumentalnih kvadara na visokoj zidanoj bazi

- Kvadar pri vrhu ima krunište u obliku žrtvenika (kao pravi poganski oltari), ponekada od zasebnoga bloka

- Are su kopije hramskih žrtvenika, na prednjoj strani je natpis, postrance eroti, a sve strane osim stražnje obrubljene su bogatom vegetabilnom dekoracijom (akantus)

- Ara Julije Kvijete iz Iadera je najstariji primjerak bez erota, ali s grančicama postaugustovske dekoracije, u gornjim kutovima među viticama su ptice koje piju iz kantarosa (rimska razradba helenističkoga motiva)

- Ara Pomponije Vere iz Salone s bogatom vegetabilnom dekoracijom i erotima na bočnim stranama pripada koncu 1. st.

- Monumentalne are izrađivane su do sredine 2. st., kasnije vrlo rijetko

- Takva je ara Lucija Granija Proklina iz Splita

- U završnoj fazi razvoja ara erote zamjenjuju pastiri oslonjeni na štap kao na primjerima iz Municipiuma Riditaruma ili Salone

- Ti se pastiri obično tumače kao likovi Atisa

- Are s prikazom pastira (Atisa?) javljaju se i u Panoniji (manje su popularne od stela), dok se are u Istri javljaju od flavijevskoga doba

- Are, slično kao stele, postupno nestaju u 3. st. (nisu bile pogodne za inhumiranje pokojnika)

SARKOFAZI

- Monumentalne stele i are nestaju s pojavom novoga načina pokapanja, spaljivanje je sve rjeđe, a inhumacija sve češća

- Posljedica je pojava sarkofaga – raskošna oblika nadgrobnoga spomenika u 2. st. na istočnome Jadranu, nešto kasnije u Panoniji

- Model je kuća s krovom na dvije vode – arhitektonski oblik kao posljedica koncepcije da je grob pokojnikovo prebivalište ili njegova kuća poslije smrti

- Oblik kuće na dvije vode bio je prije upotrebljavan i za urne, zapravo su u slučaju sarkofaga dimenzije urna uvećane da bi mogle primiti tijelo

28

- Prvi sarkofazi su jednostavni, standardizacija ukrasa dogodit će se kasnije (naročito u dekoraciji)

- Osim lokalnih, javljaju se i importirani sarkofazi

IMPORTIRANI SARKOFAZI

- Raskošni atički sarkofazi javljaju se u drugoj pol. 2. st., potječu iz radionica u blizini Atene gdje se vadio mramor izvanredne kvalitete (Mons Pentelicon) od kojega je izrađen i Partenon

- Iza sredine 2. st. počinju se uvoziti i sarkofazi iz Rima gdje su radionice uglavnom koristile kararski mramor

- U Dalmaciju je više uveženo atičkih negoli rimskih sarkofaga (odnos je 5:1)

- Prve primjere atičkih sarkofaga predstavlja sarkofag iz Koločepa s prikazom lova Kentaura na lava i lavicu (antitetički oslonjeni na drvo u sredini) – izrazito klasicistička kompozicija pripada ranoj atičkoj seriji

- Fragment sarkofaga iz Salone s glavom Oceana čija se brada i kosa pretvaraju u morske valove pripada rimskoj produkciji s kraja 2. st.

- Atički import povećava se u koncem 2. st., sarkofazi imaju raznolike mitološke prizore, a reljefi se nalaze na svim stranama s figurama koje se međusobno isprepliću, za razliku od klasicistički raspoređenih likova sada se uvodi gusto preplitanje tijela i muskulature (što je povratak na helenistički model)

- Tada se umjesto poklopca u obliku krova uvodi oblik kline (ležaljka) koja je pokojnicima postelja na kojoj leže oslonjeni na lijevi lakat

- Najbolji primjer je atički sarkofag iz Splita s reljefima lova na Kalidonskoga vepra (na kojemu Meleagar uz pomoć Atalante ubija vepra) – na bočnim stranama su scene pripreme lova i scene nakon lova, a na stražnjoj povratak iz lova s lovinom u mreži – sredina 3. st.

- Fragment atičkoga sarkofaga iz Splita – na stražnjoj strani je prikazana borba Kentaura i Lapita – drevni mitološki motiv – datacija sarkofaga: 3. st.

- Fragment atičkoga sarkofaga iz Pole posebno je ikonografski zanimljiv jer prikazuje motiv bijega Perzijanaca (u orijentalnoj nošnji s frigijskom kapom) s Maratonskoga polja

- Sličan je motivu borbe za brodove u Trojanskome ratu, a fragment sarkofaga datira se u sredinu 3. st.

- Atički sarkofag s erotima koji beru grožđe iz Salone oblikovan je poput kline, sanduk je na četiri noge u obliku lavljih pandža dok je poklopac s bogato ukrašenim madracem

- U plitkome reljefu na sanduku je prikazana maštovita scena u kojoj eroti beru grožđe, na lozu slijeću ptice, po tlu plaze zmije, lete insekti – živost i veselje berbe, zapravo dionizijska radost (dionizijska se religija u to vrijeme proširila po Sredozemlju)

29

- Jedan vrlo sličan sarkofag u Rimu (San Lorenzo fuori le mura) – oba se sarkofaga datiraju oko 260. godine neposredno prije prestanka rada atičkih radionica (oko 270.)

- Koncem 2. i na početku 3. st. i rimske radionice su povećale izvoz na istočni Jadran, vrlo su kvalitetni, nerijetko kvalitetniji negoli u Rimu

- Takav je fragmentirani sarkofag s prikazom posmrtne gozbe iz Kaštel Sućurca – središnji motiv čine pokojnik i njegova žena koji leže na klini, a oko njih se nalaze eroti i psihe dok im posluga donosi jelo i piće – datacija ide u drugu četvrtinu 3. st.

- Fragment sarkofaga s filozofom i rotulusom u ruci iz Koločepa izrađen u Rimu (filozof koji čita je omiljeni sepulkralni motiv sredinom 3. st.)

- Iako izrađen u Rimu, sarkofag je djelo maloazijskih klesara

LOKALNI SARKOFAZI

- Sarkofazi su u domaćim radionicama, osobito SALONI, izrađivani već u 1. st. bez obzira na pretežito zastupljen običaj spaljivanja pokojnika

- U 2. stoljeću počinje kontinuirana proizvodnja sarkofaga, uglavnom se rade od domaćega vapnenca, daleko manje od prokoneškoga mramora (otočić u Mramornome moru)

- Eroti su omiljena tema na rimskim sarkofazima, ali se oni bitno razlikuju od domaćih

- To su uglavnom sarkofazi sa središnjom tabulom ansatom kao sarkofag od prokoneškoga mramora iz Salone s prikazom godišnjih doba (rađanje i umiranje vegetacije simbolizira stalnu obnovu života), poklopci su oblika krova na dvije vode s kutnim akroterijima

- Druga serija sarkofaga ima na tri strane sanduka okomite široke i duboke strigile, a na sredini prednje tabulu (primjer sarkofaga od vapnenca iz Splita)

- Treća serija sarkofaga rađenih od prokoneškoga mramora ima arhitektonsku shemu (edikula sa zabatom, stupovima, pilastrima i arkadama)

- Takav je fragment sarkofaga iz Vranjica

- Slični su izrađivani u raventaskim i akvilejskim radionicama pod čijim su utjecajem nastali neki primjerci iz Istre, kao sarkofag iz Parentiuma

- Od sredine 2. st. počinje serijska produkcija sarkofaga od vapnenca, a standardizirane forme na prednjoj strani imaju tabulu ansatu jer je natpis bio najvažniji dok su bočno bila polja za erote, a poklopac oblika krova na dvije vode s kutnim akroterijima

- Lokalne radionice u Saloni (vj. i u Naroni) kopirale su uvozne sarkofage poput fragmenta sarkofaga s erotima ili prikazom Ahila na Skirosu iz Salone

30

- U PANONIJI su sarkofazi izrađivani od pohorskoga mramora – na sredini sanduka imaju tabulu, sa strane su najčešće portreti pokojnika u stojećem položaju (shema posuđena iz akvilejskih radionica)

- Primjeri: sarkofag iz Siscije i sarkofag iz Velikih Bastaja

- MURSA - Posebno mjesto ima fragment reljefa s razodjevenom Menadom u ekstatičnom plesu dionizijske povorke

- Riječ je o grupi sa satirima i Silenom

- Uzori na atičkim sarkofazima

SEPULKRALNI RELJEFI

- Riječ je o dekoraciji nadgrobnih spomenika, odnosno monumentalnih grobnica i mauzoleja

- POLA- Toj skupini pripada jedna greda iz Pole gdje su nosači girlandi ženske glave i muške teatarske maske iz 1. st.

- Fragmenti pulskoga oktogonalnoga mauzoleja sa sfingama, Prijapom i grifonima (1. st.)

- Motiv vrlo raširen u Rimskome Carstvu

- Dvije ploče s prikazom fantastičnih morskih bića iz Salone vjerojatno čine dio istoga sepulkralnoga ansambla, a ikonografija je bliža rimskim negoli atičkim sarkofazima – 3. st.

- Sepulkralni reljefi s prikazom lova i deranja ovna iz Salone pokazuju utjecaj atičkih sarkofaga, a datiraju se u kasno 2. ili poč. 3. st.

MOZAIK

- razmjerno mali broj mozaičnih tepiha

- u Saloni i Poli postojale su najkvalitetnije i najplodnije radionice mozaika

- najstariji su oni s malo boja orijentalnog karaktera iz 1.sr. (Narona, forumski okoliš)

- Koncu 1. ili početkom 2.st. pripadaju crno – bijeli mozaici iz Isse s prikazom delfina

- Aenona - konografski su bogatiji crno-bijeli mozaici iz Aenone s prikazom borbe gladiatora

- Salona - 2 ili 3. stoljeću pripadaju višebojni mozaici Salone (kuća namjesnika provincije)

- svi mozaici imaju kompoziciju za središnjim medaljonom te sporednim poljima u kojima su prikazi životinja i riba

- Bogati kolorizam

- Središnji motivi grifona, Orfeja, Tritona i božanstva (apolon) s lovrovim vijencem

- U salonitanskim termama (kasnije episkopalni kompleks) nalazi se mozaik s prikazom pjesnikinje 31

- nadgrobni mozaik s pokrovne ploče groba Tita Aurelija Aurelija pripada koncu 3. st.– u sredini sjedi dječak koji drži PALIJ i rotulus (filozofi), a okružuju ga ptice što je u skladu s vjerovanjem da intelektualne sposobnosti zajamčuju zagrobni život

premda portret prikazuje tetrarhijska svojstva on je još uvijek kolonistički

- Pola - mozaik s kasnom recepcijom helenističkog motica – kažnjavanje Dirke iz 3. st.

SLIKARSTVO (FRESCO)

- fresco slikarstvo još uvijek slabije zastupljeno

- mali broj ragmenata oslikane žbuke ili štukature

- najveći komadi otkriveni su u Zadru (Iader)

- Glava muškarca s lovrovim vijencem (pijesnk, božanstvo?), duboka izražajnost, patetički ekspresivna i slikarski dobro izvedena

- Iader – lik s dugom gustom bradom, vrpcom u kosi – odjeven kao filozof ili pjesnik

- Nemiran patetički izraz - u Zadru je djelovala sjajna slikarska škola

- fragmenti zidnog slikarstva otkrivenog i drugdje (Bribir, Aenona, Narona)

- Dionizijska tematika bila je vrlo omiljena – villa u BARBARIGI – vegetabilni i figuralni motivi

- ANDAUTONIA - vrlo zanimljivi ostaci fresaka na pozadini copud apside sa školjkom na vrhu

- U jednom okviru je sati sa siringom u rukama u dinamičnom plesu, oko struka kratka haljina, u očima strast

- U drugom okviru je posve nag mladić – satir koji se kreće u dionizijskoj povorci

- stilom oba lika podsjećaju na pompejansko slikarstvo

UMJETNIČKI OBRT

- predmeti umjetničkog obrta uglavnom su importirani, rijetko mjesni proizvodi

- Posebno se brojne svjetiljke – uljanice s motivima iz kultne, mitološke ili svakodnevne situacije

- reljefna terra sigilata rađena je u kalupima, osobito zastupljena u grobovima kod Velike Mrdakovice, teme su razna božanstva, dionizijevske povorke, scene muziciranja i slično

- u kasno carsko doba dolazi do pojednostavljenja i shematizacije

- nedvojbeno su postojale i domaće lončarske radionice (primjer Cibalea)

- Posebno su brojne svjetiljke – uljanice s motivima iz kultne, mitološke ili svakodnevne situacije

STAKLO

32

- radionice stakla bile su uglavnom na istoku ( Sirija Egipat, Cipar)

- staklo je importirano, ali je kod bilo i staklarskih radionica (Salona)

- Repertoar je bogat (boce, zdjele, čaše u različitim inačicama)

- najčešće se u takvim bočicama čuvalo mirise, postavljane su i u grobove

- od stakla su izrađivani privjesci i drugi ukrasi ( Gene? ili Kameje?(rukopis..) služile kao prstenje ili privjesci)

- najveći broj gema iz Salone, a i geme i kamenje su izrađene najčešće od kamena od različitih karakterističnih slojevima (ametist, jaspis, kameol) a jeftiniji je od stakla

- repertoar motiva vrlo je šarolik(božanstva, mitologija, portreti careva, ratnici, borbe gladiatora, erotske scene, monogrami…)

- nisu otkrivene velike geme koje veličaju povijesne događaje

PREDMETI OD KOSTI

- žensku opravu (glavu) ukrašavale su velike ukosnice

- od koštanih predmeta najzanimljivije su kutijice (kao ženska toaleta)

- Primjeri iz Salone – koštana kutijica s reljefima erotima te portretima žene klaudijevske frizure na poklopcu

- posebna je kutijica iz Narone sa prikazom helenističkog aleksandrijskog motiva borbe pigmejaca i ždralova

JANTAR

- Jantar- jantarni ukrasi (prstenje sa ženskim likovima flavijevskog i trajanovskog doba – Argyruntum, Split, Skradin)

- figurice od jantara (Topusko, Split, Starigrad, Narona) – služe za ukras ili igru – nađene su u ženskim i dječjim grobovima

POZLAĆENA BRONCA

- paradna rimska knemida iz Sl. Broda (Marsunija) od tanka i pozlaćenog brončanog lima izrađena tehnikom istucavanja

- Na sredini se nalazi lik nagoga Marta s kopljem u desnici i štitom u ljevici – klasičan kontrapost svojstven prikazu božanstva, heroja vladara

- u nekoliko polja nalaze se scene Dioniza, Dijane na jelenu, scena s likom mladog čovjeka ispod kojega je maska Silena, pri dnu 2 prizora šakačkog dvoboja

- svi likovi imaju ikonizirane okrugle otvorene oči33

NOVAC

- utemeljnje kovnice novca u Sisciji – drogoj polovici 3. st bio je važan kulturološki događaj

- Siscijski portreti na novcu imaju vlastiti uzor i način rezanja, ikonografskim svojstvima zapravo se nalaze na razmeđu istočnog oblikovanja.

KASNA ANTIKA – RANO KRŠĆANSTVO

- dvojbe o početku kasne antike

- vidne promjene od doba tetrarhije kao prijelaznoga razdoblja (Dioklecijan)

- kontinuitet je neprekinut (čak i onda kada dolazi do religijske promjene, novih tipova sakralnih građevina, nove ikonografije i simbologije)

- u transformaciji Rimskoga carstva najznačajnije su promjene izazvale Dioklecijanove reforme, ali su jednako važne religijske i društvene promjene te osnutak Konstantinopola početkom 4. st.

- Slomom druge tetrarhije i uspostavom diarhije nastupa vrijeme kršćanstva

- Konstantin Veliki i suvladar Licinije izdaju Milanski edikt o vjerskoj toleranciji 312./313. godine

- od tada kršćanstvo postaje sve snažniji vjerski i društveni čimbenik

- kasnoantičko razdoblje u hrvatskim zemljama može se pratiti s pojavom prvih manifestacija kršćanstva od sredine 3. st.

- kršćanstvo se u hrvatskim zemljama počelo širiti već u prvim stoljećima poslije Krista

- u Dalmaciji/Iliriku vjerojatno je posredstvom učenika propovijedao apostol Pavao, međutim, materijalnih dokaza o širenju kršćanstva iz tog vremena nema

- širenju kršćanstva svjedoče mučeničke smrti biskupa Venancija (vjerojatno sa Zapada) u vrijeme Valerijana ili Aurelijana u drugoj pol. 3. st.

- žrtve žestokih Dioklecijanovih progona 304. godine su pripadnici crkvene hijerarhije – sjedište je u Saloni odakle se kršćanstvo širi dalje u unutrašnjost, manje gradove, a potom i u ruralne sredine

- salonitansko je kršćanstvo teško stradavalo od namjesnika provincije koji je imao pravo ius gladii

- žrtve progona 304. u Saloni bili su Domnio, Septimus, Anastasius, Asterius, Felix, Gaianus, Antiochianus, Telius i Paulinianus (svi arheološki dokazani osim Felixa)

- nije jasno jesu li svi stradali mučeničkom smrti, ali se kult mučenika mijenjao i dopunjavao pa su nakon nekoga vremena svi dobili isti status

34

- u Istri je posvjedočen cofessor Maurus - confessor je osoba koja je pretrpjela za vjeru, nije istoznačnica riječi martyr, ipak, Maur je slavljen kao mučenik (što dokazuju mozaici Venancijeva oratorija u Rimu te u Eufrazijevoj bazilici u Poreču)

- i nakon Milanskoga edikta pa sve do kasne antike zadržane su zajednice pogana – tako natpis iz Salone spominje tri vjerske zajednice (Romani, Judaei, Christiani)

- Teodozije Veliki proglasit će 392. kršćanstvo državnom religijom

- crkveno središte provincije Dalnacije bilo je Salona, a dijecezanska sjedišta u 6. st. su Curicum (Krk), Apsorus (Osor), Arba (Rab), Senia (Senj), Iader (Zadar), Scardona (Skradin), Muccur (Makarska), Narona (Vid), Epidaurum (Cavtat), Rhisinium (Risan), Ludrum (?), Baloie (Šipovo kod Jajca), Bistue (Zenica), Martari (Cim?, Mostar), Sarsenterum (Aržano?), možda još i Arausion (Dubrovnik), Delminium (Duvno) i Faria (Stari Grad)

- u 4. st. biskupijska su središta bila samo Salona, Iader, Narona i Epidaurum, možda i Senia (ako je bila uzdignuta u rang kolonije)

- samo je u Saloni moguće utvrditi kontinuitet biskupa od kraja 3. do početka 7. st.

- Istra je pripadala akvilejskoj metropoliji, biskupije su bile u Poli i Parentiumu, kasnije vjerojatno i Cissa (Veliki Brijun?), Pedena i Sipar, a biskupiju Aemonia (Novigrad) osnovali su bjegunci iz Emone (Ljubljana)

- Diklecijanovom administracijom Pannonia Superior i P. Inferior podijeljene su u 4 provincije od kojih su Savia gotovo u cijelosti na teritoriju HR, a Secunda djelomično

- Biskupije u Savii su Siscia i Iovia, u Secundi Cibalae i Mursa, vjerojatno već od 4. st. (osim Iovie)

- Siscia je vjerojatno u 6. st. bila priključena provinciji Dalmaciji budući se njezini biskupi pojavljuju na salonitasnkim koncilima 530. i 533. godine

- Panonski mučenici – Kvirin iz Siscije, Polion i Euzebije iz Cibalae

- krivovjerstvo, šizma – arijanstvo – pobornici po Dalmaciji, osobito u Panoniji (Mursa)

URBANIZAM

- druga pol. 3. st. – doba nesigurnosti i sve češćih upada barbara

- obrana granica stvarala je goleme financijske izdatke što je stvaralo inflaciju (novac se namjerno kvari i sl., ponovno dolazi do naturalne privrede)

- slabljenje privrede ponajviše pogađa gradove, reforme gradski dužnosti dovele su do uvođenja novih koje su postale nasljedne i prisilne (nisu više bile čast nego namet – onera) – tako su i Dioklecijanove reforme sprječavale promjenu zanimanja u obitelji

- osiromašenje djeluje na razvitak grada, njegov urbanizam i graditeljstvo

35

- tu nastupa kršćanstvo, postupno se zapuštaju stara religijska središta (forum, kapitolij, teatar i amfiteatar, terme) – tako je na sjevernoj strani salonitanskoga foruma podignut torkular za tiještenje grožđa

- uz razbijanje starih struktura, razvitak kasnoantičkoga grada odlikuje znatno skromniji pristup (javni prostori se smanjuju, ulice i komunikacije suzuju, napušta se stroga pravilnost ulica, kuće se prema vani zatvaraju, nema peristila

- ipak, biskupske rezidencije, crkve te kuće bogatijih imaju zamašnu raskošnost

- posebna se pažnja posvećuje gradskim zidinama, nerijetko su nadgrobni spomenici i sarkofazi korišteni za krpanje bedema (Salona, Narona, Iader)

- u kasnoj antici se povećava broj naselja – kastrizacija – nesiguran život u nebranjenim naseljima zamjenjuje se sigurnijim u utvrđenim refugijima (na taj način iznova postaju zanimljiva gradinska naselja iz pretpovijesti)

- u demografskom smislu dva su procesa karakteristična za srušene gradove i poharane regije u kasnoj antici – bijeg staroga gradskoga i doseljenje novoga stanovništva

- tako natpisi spominju egzodus stanovnika Panonije prema Dalmaciji i Istri, osobito su u tom smislu bili zanimljivi otoci (Brač, Hvar…)

- prve izbjeglice spominju se koncem 3. st. nakon prepuštanja Dacije barbarima

- u većim gradovima prostori oko katedrala i crkava postaju glavna okupljališta, episkopalni centri nastaju podalje od negdašnjih središta

- kršćanski kultni centri zauzimaju i više od jedne urbane jedinice (insula)

- koncept organizacije grobalja kod kršćana je drukčiji, umjesto uz ceste sada je glavni kriterij grob mučenika (Manastirine u Saloni)

- ipak, ima i grobalja koja su od početka sređena (Marusinac)

- i u Iaderu su se kršćani pokapali podalje od poganskih grobalja – na takvim grobljima kasnije nastaju crkvice

- slično je bilo i u Naroni te Parentiumu

ARHITEKTURA

- ostatci najstarije kršćanske arhitekture u Dalmaciji i Istri potječu iz druge pol. 3. st.

- riječ je o ostatcima crkava u privatnim kućama (domus ecclesia), jednostavne i funkcionalne građevine bez posebne dekoracije

- najstariji je primjer oratorija A iz Salone

36

- to je crkva koja se smjestila u glavnoj dvorani stambenoga objekta u sjeverozapadnome dijelu grada (Urbs orinetalis)

- na zapadnoj strani se nalazila polukružna klupa za svećenike, a prezbiterij je bio podignut za jednu stepenicu u odnosu na prostor za puk, a je li postojala pregrada nije sasvim sigurno

- vjerojatno se u nekome od sporednih prostora obavljalo krštenje, a crkvena je dvorana bila vratima i stepeništem povezana s gornjim katom (gdje je mogla biti dvorana za sastanke i pouke)

- na vrata sa zapadne strane vjerojatno su ulazili samo svećenici, oltar je bio ispred polukružne klupe tako da je svećenik gledao prema istoku

- smatra se da oratorij B čini s oratorijem A dio crkvenoga ansambla

- oratorij B je imao apsidu podignutu za nekoliko stepenica od ostaloga prostora (možda je tu prethodno bilo svetište vode/izvora koje su kršćani prenamjenili)

- vjerojatnije je da je oratorij B nešto mlađi i da je služio kao mjesto za sastanke kršćanske zajednice i poduke neofita prije gradnje velikih salonitanskih bazilika

- sličnu predbazilikalnu crkvu ima i Parentium

- crkva je imala mozaični pod iz prethodnoga razdoblja (po motivima – ribe – nije odudarao od kršćanske tematike), a imala je manju polukružnu apsidu

- sličan objekt koji prethodi bazilikalnoj gradnji otkriven je i Iaderu u tabernama na sjevrnoj strani foruma

- starokršćanski oratorij protezao se preko tri taberne, ima oblik dvoranske crkve s apsidalnom klupom za kler, mogao je nastati nakon 311. godine i Galerijeva edikta o neprogonjenju kršćana

- sredinom 4. st. počinje gradnja monumentalnih bazilika u gradovima i na grobljima izvan gradova

- prve takove su jednostavna longitudinalna (pravokutna) tlocrta, najčešće s polukružnom izbočenom apsidom

- uz njih su građeni pomoćni prostori potrebni za liturgiju

- svaka bazilika obično ima nartex, prothesis i diakonikon, a značajnije građevine i baptisterij

- u ranokršćansko doba krstionica se nalazila samo u biskupijskim centrima, kasnije je redoviti sadržaj

- nove bazilike smišljeno su građene za kršćanski kult (podsticaj su zasigurno bile Konstantinove bazilike u Rimu i Svetoj zemlji)

- afirmacija kršćanstva događa se nakon Dioklecijanovih progona 304. godine

- kršćani se usredotočuju na uređenje grobalja oko grobova mučenika

37

- značajni cemeterijalni kompleksi na Marusincu, Kapljuču i Manastirinama u Saloni

- kršćani se usredotočuju na uređenje grobalja oko grobova mučenika (kult mučenika=veliko kršćansko groblje)

- obično se grade memorije (uglavnom oblik manje dvorane s apsidom), na početku skromne građevine za smještaj kostiju mučenika koje se kasnije dograđuju

- tako se na Manastirinama nalazi cijela skupina memorija koje su prstenasto raspoređene oko mučeničkoga lokulusa biskupa Domnia – fenestella confessionis – veza s vjernicima

- grob vlasnika memorije obično je smješten u apsidu koja je podignuta za nekoliko stepenica u odnosu na dvoranu gdje dolaze drugi grobovi

- na Marusincu je nešto drukčije – mučenički grob sv. Anastazije bio je u privatnome mauzoleju pa je njegovo okruživanje bilo nemoguće, uokolo je ipak bilo dosta grobnica sa svodom

- mauzolej ima kriptu za pokojnika s fenestellom confessionis te gornji kat za pogrebnu liturgiju

- najmanje je grobova bilo oko memorije mučenika Asterija u Kapljuču gdje je locus sanctus bio unutar slobodnostojeće apside

- podizanje grobnica i memorija na mučeničkim grobištima svojstvo je cijeloga 4. st.

- krajem 4. i poč. 5. stoljeća počinje nova faza razvoja kršćanstva – puni razvoj mladoga kršćanstva

- tada se kršćanstvo širi i na sela, u gradovima se grade velike i luksuzne bazilike, biskup tada postaje najmoćnija osoba u gradu

- standardiziraju se arhitektonski oblici, u velikim biskupskim središtima često dolazi do udvajanja crkava (basilicae geminatae)

- u gradovima se oblici bazilika tipiziraju do uniformnosti

- planovi su uopćeni, a mijenjaju se samo prema mjesnim potrebama

- Standardizirani model utvrdio je odnose širine i dužine (1:2-2,5) te odnose brodova, srednjega prema bočnima (1:3)

- dvojne bazilike bile su osobito omiljene – najreprezentativniji je primjer iz episkopalnoga centra u Saloni koji su na mjestu prijašnjih terma izgradili biskupi Simferije i Hezihije (kraj 4. i poč. 5. st.)

- namjena druge bazilike je dvojbena (sepulkralni kult?)

- obje bazilike su trobrodne, dijelom se razlikuju po organizaciji prezbiterija, sjeverna ima apsidnu klupu za kler te odvojeni pravokutni baptisterij sa šesterokutnom piscinom

- plan je ipak nepotpun, nedostaje narteks i spoj s krstionicom

- otvoreno je pitanje je li već tada postojao zametak biskupskoga dvora

38

- katedralni sklop u Iaderu sličan je onome u Saloni, samo bez paralelne bazilike (ona nedostaje zbog urbanističke situacije – mogla je biti izgrađena samo na decumanus maximusu)

- karakteristike: sužavanje apside prema unutra i uži srednji brod

- bazilika je imala apsidnu klupu za kler, s južne strane heksagonalni baptisterij te katekumenej s poligonalnom apsidom

- starokršćanska bazilika u Naroni ima standardan plan s narteksom, čini se bez tri broda, ali sa simetrično raspoređenim sporednim prostorijama uz obje duže strane

- sa sjeverne strane bio je jednostavni četvrtasti baptisterij s oktogonalnom psicinom

- u Istri se javlja nešto drukčiji tip bazilike (također standardiziran, zapravo je riječ o povećavanju jednostavnih dvoranskih crkava)

- dvorana može biti jednobrodna ili trobrodna, baptisterij je u osi crkve na zapadnoj strani ispred glavnoga ulaza

- takve su starokršćanske katedrale u Poli i Parentiumu, ali u sjevernoj Italiji te Noriku

- starokršćanske bazilike u Poli i Parentiumu imaju različite baptisterije, u Puli je križnoga u Poreču poligonalnoga tlocrta

- i u Istri se uz katedralu podižu dopunske crkve (dvojne bazilike)

- druga bazilika je obično nešto uža i kraća od glavne (u Dalmaciji su one jednake)

- primjeri: Pola, Parentium, Nesactium

- u antičkim gradovima postoji (uz bazilike) i veliki broj župnih crkava, naročito u Saloni

- manje su raskošne, a tipološki su slične bazilikama, redovito trobrodne

- takva je basilica iuxtum portum u Saloni

- stanovite kopije zadarske katedrale su i crkve sv. Šime i sv. Tome

- kada se ustaljena graditeljska praksa pokazala dobrom i učinkovitom, nije više bilo potrebe za njezinim radikalnijim promjenama

- nešto je drukčija situacija u Istri – u Poli su župne crkve manje, a u Poreču nisu otkrivene

- poseban je problem tzv. arijanska katedrala (?) u Saloni

- u Naroni je nedvojbeno bilo više crkava unutar gradskih zidina, ali one nisu istražene

- i u manjim gradovima otkrivene su bazilike unutar gradskih zidina

- primjer Epetiuma pokazuje baziliku uobičajena tlocrta, ali s upisanom apsidom (manje popularan tip u Dalmaciji)

39

- u 5. st. u Saloni na mjestu grobišnih kapela nastaju prostrane bazilike

- kršćanska zajednica želi dati dostojanstveniji oblik i objediniti sepulkralni kult (martirija)

- obično nove bazilike u svoj prostor uzimaju memorije mučenika

- primjer bazilike u Marusincu pokazuje da mauzolej sv. Anastazije ostaje izvan zidova, ali i sastavni dio kompleksa

- do bazilike je podignuta tzv. basilica discoperta pred kojom se nalzi otvoreno dvorište s - trijemovima na tri strane

- na Manastirinama i Kapljuču također se jasno prepoznaje želja da martiriji ili grobovi mučenika postanu svetišta bazilika

- tako na Manastirinama mučenički grob ostaje ostaje malo po strani (iako unutar prezbiterija), južnije od crkve

- cemeterijalne bazilike ne razlikuju se stilski i morfološki od onih u gradu

- cemeterijalne bazilike postojale su i u drugim gradovima Dalmacije (Narona, Iader) premda u njima nije bilo mučenika

- u Poreču su kosti konfesora Maura bile prenešene u obnovljenu katedralu (tzv. Predeufrazijanska bazilika 5. st.)

- zapravo je translacija mučenika otvorila put pokapanju pokojnika u gradu u srednjemu vijeku - u klasičnoj antici pokapanje unutar zidina (intro muros) nije bilo dopušteno

- kultni objekti grade se u 5. st. i u manjim naseljima, ruralnim sredinama kao svjedočanstva kristijanizacije pagusa

- ima velikih i raskošno opremljenih, ali i manjih i jednostavnih objekata

- bazilike standardna tipa grade se i u 5. i u 6. st.

- takva je crkva iz Zmijavaca i Prološca kod Imotskoga, zatim crkva u Cisti Velikoj

- neke od vangradskih crkava imaju složeniju formu

- takav je primjer dvojne bazilike u Srimi gdje imamo i basilicae geminatae, međutim, nisu građene istovremeno nego je druga dograđena zbog složenije liturgije i kada su potrebe kulta narasle

- neke crkve izvan gradova imaju i baptisterije koji su tipološki slični onima u gradovima (u Zmijavcima je piscina križnoga tlocrta)

- tipološki oblici longitudinalnih bazilika u Dalmaciji su dosta slični

40

- salonitanski i zadarski tipovi su bliži (kod zadarskih je srednji brod uži od apside kod salonitanskih širi od apside, baptisteriji i sve ono što ide uz njih koncentrirani su na jednoj sjevernoj ili južnoj strani)

- unekoliko su drukčiji tipovi crkava u Naroni, crkva nije podijeljena na brodove, ali ima pravilan raspored sporednih prostorija oko glavne dvorane

- poseban je tip iz Fulfiniuma (Krk) s tlocrtom oblika latinskoga križa kao izravan utjecaj sjeverne Italije na arhitekturu antičke Dalmacije u 5. st.

- monaštvo je specifičan kršćanski fenomen (svjedoči o njima i sv. Jeronim)

- anahoreti - oni koji su živjeli u pećinama (grafiti iz Marine, Drakonjina špilja na Braču)

- cenobiti - oni koji su živjeli u vlastitim monaškim zajednicama

- krajem 5. st. gradi se zanimljiv ladanjski, gospodarski i sakralni kompleks Polače na Mljetu

- skladna arhitektonska organizacija cijele uvale:

- palača s poligonalnim kulama na morskoj strani, unutrašnji raspored ima longitudinalni i poprečni brod te poligonalnu apsidu

- crkve, od koji je jedna imala tlocrt oblika slova T s elipsastom piscinom

- cca 480.- 550. – vrijeme je gotske okupacije i stanovita pada kršćanske kulture kada se gradi manje

- teško je razdvojiti gotsku (arijansku) od ortodoksne gradnje

- Arijancima su pripisivani manji bazilikalni kompleks u Saloni kao i južno salonitasnko groblje što je teško dokazivo jer se više baptisterija javlja i u drugim gradovima i u gradovima gdje nije bilo arijanizma, a južno groblje vjerojatno je pripadalo naselju na položaju današnjega Vranjica

- konačno, nakon propasti istočnogotske države njihovi su sakralni objekti privedeni ortodoksiji

- novi duh osjeća se pri kraju gotske vlasti

- U Saloni se episkopalni centar u prvoj pol. 6. st. pregrađuje, a južna crkva dobiva oblik grčkoga križa, oba kraka su jednaka, crkva zadražava trobrodnu organizaciju, samo su apsida i svetište na istočnoj strani

- temeljito je preuređen baptisterijalni kompleks koji je dobio konsignatorij ili katekumenej

- krstionica je preoblikovana iz jednostavne pačetvorine u oktogon (utjecaj Dioklecijanova mauzoleja?) te piscinom kružne forme

- u drugoj pol. 6. st. izvršene su i promjene biskupskoga dvora

41

- nakon Justinijanovih osvajanja istočnoga Jadrana, iz Konstantinopola, istočne metropole, dolaze novi umjetnički poticaji o obnavlja se graditeljska aktivnost

- tlocrti crkava nastaju prema orijentalnim uzorima (centralni tlocrti ili bazilike s tzv. dvostrukom ljuskom, križni planovi, longitudinalni tlocrti s transeptom, trikonkalni istočni završetci…)

- stari koncept longitudinalnih crkava nije potpuno napušten

- centralni tlocrti: kvadratni brod s apsidom s nizom stupova koji nose kupolu (Crkva u Gradini, Salona)

- Crkva iz Gata kod Omiša također ima centralni tlocrt ili lokalna interpretacija tlocrta s dvostrukom ljuskom, izvana je četverokut, unutar se nalzi latinski križ s nišama na tri kraja koje čine trikonkos

- križni tlocrt ima crkvica sv. Martina na Cresu te grobišna bazilika na istočnom groblju u Saloni

- longitudinalne bazilike 6. st. redovito imaju transept što se pruža izvan bočnih perimetralnih zidova - posebno je zanimljiva bazilika iz Lovrečine na Braču

42