MALO DIJETE VELIKI ISTRAŽIVAČ

ANKA DOŠEN DOBUD „ALINEA“

Zagreb, 1995.

1

I. O ISTRAŽIVANJIMA DJECE TIJEKOM PRVIH ŠEST GODINA ŽIVOTA

Pedagozi i odgajatelji i po vokaciji i po životnoj odluci neosporno su priznali i označili malo dijete kao istraživača koje od prvih dana života teži istražiti sve što mu je na dohvatu. Ipak je dugo bio zastupljen stav (koje od prvih dana života) da se to uglavnom odnosi na najmanje godine, a da s trećom godinom nastupa razdoblje neke vrste učenja što je imanentno predškolskom djetetu. Dijete je u savremenom svijetu okruženo s bezbroj elemenata koji mogu privući njegovu pozornost i interes. Za malo dijete je gotovo prihvatljivo stajalište o zadovoljavanju „osjetilne gladi“ kao apsolutno pouzdanog motiva za najranije dječije manipulacije kao vrste istraživanja. Doživljaju senzanotomne ugode mogli bi pripisati i terapijski uravnotežavajući učinak, čak i određena samoterapija u dodiru i manipuliranju pojedinim materijalima. Često smo susretali djecu koju su odgajatelji deliktirali kao agresivnim, destruktivnim, vrlo impulsivni, kako se smireno igraju vodom, glinom ili tijestom duže od jednog sata. To je bio slučaj s djecom koja su pokazivala nesigurnost, povučenost, opterećenost traumama neugodnih doživljaja.

Neodoljiva potreba za istraživanjem Šta dijete pokreće na aktivnosti, istraživanje? Razmatranje pojma motivacije traži određenje pojma motivacije kao svega onoga što iznutra potiče čovjeka na aktivnost, upravlja ga prema određenim ciljevima. Organizam posjeduje jednu temeljnu tendenciju i nastojanje, a to je da aktuelizira, održi i pojača svoje doživljavanje. Interes djeteta u prvih šest godina za istraživanjem , otkrivanjem, interakcijom pokazuje se kao vrlo snažan, može se reći imperativan, a od snage motivacije ovise i snaga i uspjeh akcije i njezinih rezultata. Odnosno, kakava je motivacija općenito, takva je i upravljajuća snaga individue; kakva motivacija takvo usmjeravanje i ustrajnost akcije. Logičan slijed ovih predpostavki da će dijete nužno istraživati u skladu s razvojnim potrebama, ali će predmeti i akcije istraživanja ovisiti o onome što nude određena kultura i civilizacija, odnosno i o onome što će se kao interakcijsko pedagoško okruženje naći oko djeteta kao predmeti i kontekst njegove istraživačke akcije. Rješavanje problema kroz djelovanje Problem se može shvatiti kao određeno konfliktno stanje između subjekta i predmeta djelovanja; osjećaj nesklada između postijećega i željenoga; kao poteškoća koju treba ukloniti da bi se došlo do željenog učinka, učiniti dodatni napor da bi se ostvarilo više od postignutog. Smisao pedagoške pomoći djetetu ogleda se u tome da mu pokuša osvjestiti problem, ne prejudicirajući načine njegova rješavanja, pri čemu je temeljni cilj

2

poticati razvijanje osjetljivosti za uočavanje problema. Osim pomoći u uočavanju problema moguće je njegovo insceniranje i nuđenje, pri čemu treba voditi računa o subjektivnim mogućnostima djeteta da uočava odnosno rješava. Može se govoriti o više razina dječijeg rješavanja problema. Prva razina je u okvirima jednostavnog rukovanja predmetima.predmet treba dohvatiti , odložiti na veću ili manju udaljenost od tijela, uložiti više ili manje snage da se stisne, raširi, potrga, zgužva. Djelovanjem predmeta na predmet dijete dopunjuje i multiplicira snage i mogućnosti vlastitih dijelova tijela ( npr. ruke), koristeći neke predmete kao dodatne instrumente. Dječije postavljanje predmeta u međuodnose, potreba za razumjevanjem stvarnosti oko sebe dovodi i do potrebe uspostavljanja i zadržavanja kontrole nad upoznatom stvarnosti. Vid kontrole je grupiranje, klasifikacija po nekom dostupnom kriteriju, nizanje, izdvajanje kao način stvaranja reda, kontinuiteta, sklada u doživljenom neredu... Dinamika struktuiranja i prestruktuiranja prostora počinje na nekom mikroplanu, postavljanjem predmeta u međuodnose, ali je zapaženo, makar u manjoj mjeri i na makroplanu, cjeline nekog prostora kojim djeca raspolažu u danom trenutku. Tu je do izraza dolazila izmjena sklada i nesklada. Djeca koja u jednom dijelu sobe stvore haos, povući će se u drug, sređeni dio; u drugom slučaju ograđuju, pomiči i na svoj način raspoređuju dijelove namještaja, premještaju tepih, stalno popravljajući i prepravljajući ono što su ostvarili. Simbolizacija, semiotičke naznake Simbolično značenje dječijih tvorevina u pravilu slijedi logiku stvorenog iskustva. Pritom dijete može svjesno krenuti u realizaciju viđenog ili pak, naknadno, „djelo“ prepoznati kao ono iz postojećeg svijeta. U pravilu, starija, iskusnija djeca imaju izraženiju namjeru da stvore nešto određeno, ali i poneko mlađe vrlo spretno žonglira svojim malim iskustvenim fondom. Djeca s manje od tri godine govore da će napraviti „kolač“, „kruh“, „puno igračaka“. Semiotičke naznake nisu čvrste i nepromjenljive; ista se tvorevina može imenovati i preimenovati. Ponekad stoga što joj se nešto dodalo, a ponekad zbog druge asocijacije. Riječ i akcija - Usvajanje jezika tokom djetinjstva, kumulativno prikupljanje iskustava, nužno dovodi verbalni govor u vezu sa svim onim što omogućuje i pridonosi sticanju iskustava, pa tako i istraživanjima, otkrivanjima, i sa njima povezanim kao i mimo njih proteklim istraživanjima. Ne upuštajući se u dublje raspravljanje o ovim vrlo širokim problemima, vraćamo se našim opservacijama dječijih eksplorativnih i ekspresivnih reakcija koje su nam pokazale da djeca u djelovanju spontano glasovno izražavaju čuđenja, negodovanja, ushićenja. Nesumnjivo je velika pomoć djeci govorno označavanje elemenata njihova djelovanja, posebno kada su u pitanju verbalno usvojeni nazivi onoga čime i kako djeluju.

3

Osobitost djeteta ne samo da se iskazuje nego i razvija u igrama istraživanja. U dječijim se akcijama potvrđuju dva osnovna tipa pažnje: 1. koncetrativni ili fiksirajući, 2. difuzni ili fluktuirajući. Koncetrativni ili fiksirajući tip pažnje može se javiti ili razviti kao značajna ustrajnost djeteta koje napušta djelovanje sve do dostupnih etapa, to može biti i put u rutinu, pa čak i izraz postojanja nekih problema. Ukupna disciplina unutar grupe bit će zadovoljavajuća ako je svako dijete pronašlo i pronalazi aktivnosti, zadatke i probleme prema mjeri svojih mogućnosti i interesa. II. ODGAJATELJ U DJEČIJEM ISTRAŽIVANJU I IZRAŽAVANJU Kakav odgajatelj? Odgajatelj bi trebao biti kreativna osoba sa osjetljivošću za probleme, pokretljiva intelekta, orginalan, sposoban za preoblikovanje, morao bi biti maštovit i imati smisla za humor, spretan u rekonstruiranju ideja. Odgoj je nužno samoostvarenje, pa odgajateljeva kreativnost može biti istinski produktivna ako polazi od toga da:

1. dijete ima pravo biti ono što jeste – proces, razvoj, negotovo stanje ma u kom trenutku pokušavali pojmovno obuhvatiti to stanje,

2. ono treba i ima pravo korištenja svog iskustva na vlastiti način i da to iskustvo prida značenje koje se njemu čini odgovarajućim,

3. smisao je odgojne interakcije u stimulativnom korištenju dječijih unutrašnjih snaga.

Pomoć djeci U širem smislu svaki poticaj predstavlja pomoć djeci. Pomoć može biti u vidu pružanja modela ili primjene modela ili djelovanja, no neće biti učinkovito ako dijete u tome ne sudjeluje. Odgojna interakcija je često ulaganje u budućnost i nije opravdano tražiti trenutne učinke, posebno ne na zamišljen način. Podučavanje djece nekoj konkretnoj djelatnosti uvijek zahtjeva razvijanje predhodne dvojbe: hoće li biti korisnije neposredno podučavati ili pustiti dječiji istraživački pokušaj zajedno s promašajem.

4

III. PREDMETI I MATERIJALI ISTRAŽIVANJA I IZRAŽAVANJA Dijete počinje s istraživanjem od prvih dana svog postojanja. Kako dijete raste rastu i njegove istraživačke intencije. U dječijim vrtićima se koriste:

1. igračke i predmeti za igru; namjenski pripremljeni te predmeti i prigodni materijali. Uz lutke tu su razni građevinski i konstrukcijski materijali kao i namjenski konstruirani različiti didaktički materijali,

2. odložni i otpadni predmeti različitih osobina i namjena, 3. audio – vizuelna sredstva i drugi posrednici: slikovnice, knjige, ilustracije

itd. – uz ilustracije se nerjetko nude makaze i ljepilo kao sredstvo za preradu i istraživanje.

Vrlo vrijedni elementi istraživanja jesu:

• voda, • pijesak, razne vrste zemlje i tla, posebno glina, plastelin, • rastresiti materijali: brašno, šećer,sol, tvorevine od brašna, • dostupni radu instrumenti i predmeti: vage, lupe, izvijači, klješta, čekići itd.

U polju dječije eksploracije i ekspresije mogu još ući:

1. magneti sa brojnim predmetima privlačenja, neprivlačenja, 2. sredstva i materijali za istraživanje i stvaranje znakova boja i bojenja, za

stvaranje efekata svjetlosti i elektriciteta, te sredstva za istraživanje uvjeta za rast i razvoj bilja,

3. mehanizmi i dijelovi dotrajalih kućanskih aparata i sprava. Izvor roditeljskog doma i dječijeg vrtića; dijete će se naći u prirodnom i društvenom okruženju koji čine: šume, polja, ekološki vrtovi, trgovine, zdravstvene ustanove, pošte, škole, muzeji i dr. Sve su to mjesta na koja vodimo djecu, a koja su objekti njihovih istraživačkih potreba. Tome treba dodati i doživljaj pređenog puta do određenog mjesta. Uključivanjem nekih roditelja, pripadnika raznih zanimanja koji pokazuju djeci nešto iz njihovog djelotvornog rada, može obogatiti ne samo djecu, nego i roditelje, doživljajem vlastite djece u novom kontekstu. Ponuda materijala Temeljnim materijalima smatramo one elemente kojima se drugi pridružuju u raznim kombinacijama i odnosima; npr.voda, pijesak, glina, tiojesto, plastelin. Prema stečenim iskustvima navodimo nekoliko mogućnosti istodobnih ponuda za koje se djeca mogu slobodno opredjeliti u dužem ili kraćem vremenskom periodu tj. periodu djelovanja i izmjenjivati se u skladu sa svojim interesima.

5

1. Igre vodom sa dovoljno dodatnih elemenata:

• različit slikovni materijal, papir, nožići, ukrasni papir i drugi pogodan materijal za ljepljenje,

• boje i predmeti za bojenje, za stvaranje i istraživanje boja i predmeta kojima se može bojiti,

• elementi za građenje namjenskih i nenamjenskih predmeta, autići, figurice; drvene ili plastične, predmetni znakovi.

2. Glina tijesto ili plastelin sa dodatnim elementima:

• boje, predmeti i sredstva za bojenje u izmjenjenom sastavu, • lutke i kućanski aparati i predmeti za obiteljske igre s mogućnošću

uključivanja drugih postojećih elemenata. 3. Otpadni i odložni predmeti kao elementi istraživanja i oblikovanja u različitim modalitetima ambalažnih elemenata, tekstilni otpad, vunica, dugmad i dr.

• sobni pješčanik sa dodatnim materijalima među kojima se mogu, uz otpadne predmete naći i građevine, trake obojenog papira, vozila idr.,

• govorno – scenske improvizacije i istraživanja vezana za lutke i kazalište lutaka.

4. Dijelovi različitih aparata i alata: elementi za istraživanje, stvaranje i oblikovanje manjih glazbenih improvizacija istraženim zvukovima, odjevni i drugi predmeti odraslih, mogućnosti presvlačenja, šivanje, pravljenje lutaka, tkanje tapiserija i dr. 5. Magneti i predmeti za istraživanje mogućnosti privlačenja i odbijanja i oblikovanja na toj osnovi. IV. OTPADNI I ODLOŽENI PREDMETI I MATERIJALI U RUKAMA DJECE

U otpadne i odložene predmete i materijale mogu se ubrojati:

• Industrijski proizvedene umjetne ili oblikovane prerađene prirodne tvari: sintetičke mase, čiji dijelovi stižu do najšireg kruga potrošača, otpaci od drva, metala, tekstila, vune, krzna, perja,prerađevina od prirodnih vlakana....

• Pribrojiti možemo i razne sitnije ili krupnije prirodnine. • Odloženi predmeti iz domaćinstva – od odjevnih do osobnih upotrebnih

i ukrasnih predmeta do neupotrebljivihsitnih kućanskih aparata.

6

• Dodatno se mogu ubrojiti i ilustracije, odloženi časopisi, slike, fotografije, filmske vrpce i sl.

Svemu ovome se dodaju alati i sredstva za instrumentalno djelovanje: nožice, čekić, kliješta, turpijice, pilice, izvijači, francuski ključ, ljepilo i sl...

V. ISTRAŽIVANJE ZVUKOVIMA Najjednostavnije uvođenje u svijet zvukova bilo bi: početi od zapažanja i razlikovanja onoga što dijete u okolini nalazi i čuje u različitim zvučnim modalitetima ( jačina, boja, tempo...) da bi se time poboljšala zvučna osjetljivost i uvelo ih u svijet oplemenjenih zvukova, veliki i raznovrsni korpus glazbe, u koju se uvode već i predškolci. Doprinos dječijem uvođenju u svijet zvukova, pa i glazbe, čine i istraživanja zvukom i stvaranje zvukova. VI. BOJE I BOJENJE Olovke, flomasteri, bojice, voštane boje, krede u bojama, vodene boe, tuševi, tempere... sve su to sredstva i materijali što ih se nudi djeci u raznim prilikama, zajedno sa drugim materijalima za istraživanje, eksperimentiranje i izražavanje. Razne vrste boja su jedna od tri grupe elemenata potrebnih u akcijama istraživanja bojai bojenja. Drugu grupu čine sredstva iskušavanja učinka i upotrebe i nanošenja boja. Istraživanje u ovom trostrukom složaju zahtjeva da dijete u neposrednoj akciji upozna i selekcionira i koristi boju za koju će se odlučiti. To znači:

• Iskušavanje prijemčivosti boja na različitim materijalima, prirodnim i proizvedenim, da bi slijedio odabir i praktična primjena prema dječijem kriteriju i namjeni;

• Nastojanje da se pokušajima i istraživanjima pronađe za pojedine vrste i kvalitetu boja najpogodnije sredstvo za njihovo nanošenje na podloge;

• Da svako dijete za sebe pronađe i ovlada vještinom rukovanja bojom i bojenjem;

• Da u pravom, inspirativnom, trenutku priđe oblikovanju, nakon doživljavanja zadovoljavajućih učinaka.

VII. OGLEDI O SVJETLOSTI Svjetlo i sjene kao svakodnevne životne pojave dio su dječijeg okruženja. U zlohudom ratnom vremenu djeca su naučila značenje zamračivanja, poznato im je što je zasjenjenje, a nije im tuđ ni pojam sjenka ili sjena. Duga, kao fenomen kišnog vremena s probijanjem sunca, također može biti poznata barem nekoj djeci. Odgajatelj može u pogodnim prigodama pokazati djeci neke jednostavne oglede o svjetlosti, što može izazvati njihov interes i za pokazanu pojavu i pitanja o njezinom uzroku. Demonstrirati se može u slijedećim ogledima:

• Lom svijetlosti • Napraviti dugu • Pomicanje svijetla

7

VIII. OKOLINI U SUSRET Dijete i širi kontekst okoline u stalnoj, dinamičnoj interakciji, pridonose razvoju i mijenjanju djeteta, ali kroz razvoj i mijenjanje okoline oko njega. Dijete upoznaje relavantne pojedinosti, zauzima neki odnos prema njima, prilagođuje ih sebi, čime ih stvarno i potencijalno mijenja, mijanjujući i prilagođujući i sebe prema sredini. U tome je smisao odnosa djeteta i okoline ( uključujući i deformativne utjecaje okoline na dijete i obratno). Nije ni moguće, a ni potrebno propisivati što bi dijete trebalo u okolini posjetiti i zatim pripremiti sredstva za igre prerade i iskustva. Ipak je korisno da odgjatelji imaju pregled nad sadržajima svih dostupnih, uvjetno nazvanih, prirodnih segmenata i zajednica( parkovi, livade, polja, šume, farme, seoska dvorišta, voćnjaci obale rijeka i mora, i sl...) kao i onih gdje se kupuju potrebne stvari ( hrana, odjeća, predmeti za kućanstvo, itd) institucije i objektiu kojima se zadovoljavaju kulturne vjerske i slične potrebe, te infrastrukturni punktovi IX. PRIRODNINE I PRIRODA Prirodnine s kojima djeca u vrtiću dolaze u dodir mogle bi se grupirati u trajne, za duže vrijeme slabo promjenljive, npr. Plodine koje u akcijskom smislu imaju sličnu vrijednost kao industrijski otpadni materijal. Osim što se osjetno upoznaju, imenuju, mogu se diferencirati, grupirati, postavljati u međuodnose s drugim predmetima i materijalima, postavljati u različite konfiguracijske strukture, na razne načine koristiti u istraživačkim djelatnostima, u određenoj mjeri pokušavati preoblikovati i sl.

• Uzgoj bilja • Povrtnjak i cvjetnjak • Dodir s prirodom izvan vrtića • Posjeta vrtovima, voćnjacima, njivama i vinogradima • Seosko dvorište • Životinje donesene u vrtić • Knjige, enciklopedije, albumiverbalni sadržaji vezani uz doživljaj

prirodeogledi s biljkama

X. KOMBINOVANE IGRE PRERADE U pravilu bi se kombinirane igre mogle tretirati ko didaktičke po svojoj namjeni, ali otvoreno struktuirane, bez čvrstih i nepromjenjivih propozicija i okvira. Pravila će u ovakvim igrama nastajati slobodno iz same strukture igre i nisu nepromjenljiva. Ono što će ih na neki način povezivati jesu pripremljeni predmeti i materijali, dok ih inicijativa odgjatelja može pokrenuti i usmjeriti u nekom pravcu, bez obzira na to hoće li djeca na njemu i ostati. Predmete i materijale je moguće dopunjavati, a organizaciju prostora modificirati u skladu sa idejama sudionika igre.

• Gradnja kuća i uspoređivanje visina i dužina • Gradnja – tlocrt - gradnja

8

XI. VODA I PIJESAK Voda i pijesak imaju izuzetnu vrijednost za dječija istraživanja i igre, a time i za njihov cjelokupan razvitak. Važna je i terapijska vrijednost vode i pijeska, pa ih tretiramo i kao elemente prevencije, odnosno kao doprinos dječijem uravnoteženju i ublžavanju mogućih pojava nesklada između djeteta i njegove okoline. Dijete doživljava vodu kao sredstvo kojim zadovoljava svoje osnovne potrebe, ali i u vidu raznih padalina ( kiša, snijeg, tuča, led, rosa). Voda je djeci privlačna i stoga što je neoblikovana, podatna, difuzna i istodobno umirujuća tvar s kojom je moguće djelovati na razne načine i s raznim drugim predmetima i materijalima. XII. PIJESAK I PJEŠČANIK Pijesak je pored vode, drugi djeci najprivlačniji prirodni element.susreću ga na pješćanim plažama, spontano osvajaju hrpe pijeska uz gradilišta, ili preostale nakon gradnje, te u pješčanicima na javnim igralištima ili još češće, onima u krugu vrtića. Pješčanici su tradicionalni dio organiziranoga igrališnog prostora bilo u sklopu vrtića ili izvan njih. Za različite istraživačke aktinosti oblikovanja pijeskom potrebni su raznovrsni dodatni predmeti različitih svojstava. Važno je ponuditi dovoljno predmeta kako bi svako dijete moglo naći i izabrati ono što mu omogućuje raznovrsnost istraživanja i oblikovanja:

• Kantice, lopatice,razne alatke • Razne vrste šupljih predmeta • Sredstva za građenje u pijesku • Igračke – simboli ljudi, životinja

XIII. BRAŠNO, TIJESTO, GLINA I PLASTELIN Kao što tjelesno uranjanje u pijesak ili toplu vodu djeluje opuštajuće, tako i uranjanje ruku u brašno dovodi do ugode. Slično je zadovoljstvo zapaženo i u rukovanju tijestom, o čemu svjedoči i činjenica da djeca dugo ostaju u igri sa tijestom i često se vraćaju na to nakon drugih igara. Prva istraživanja tijesta, gline i plastelina odvijaju se u vidu gnječenja, stiskanja, trganja, razvlačenja, udaranja po masi dlanom i šakom, a prvi podaci, važni i za dijete i za odgajatelja, jesu dječija emocionalna reagiranja, kao i način manipulisanja ( trga li npr. dijete od mase prstićima ili svim prstima ruke). Poticaji odgajatelja mogu biti korektivni do određene mjere. I dijete nama može biti korektiv na neke poticaje. Nije rečeno da taj podsticaj neće ostatinegdje u njegovoj podsvijesti kao lantentan da bi se potaknuta djelatnost ostvarila u drugoj prigodi.

9

XIV. PRIVLAČNOST MAGNETA Magnet ima svojstva koja ga čine vrlo pogodnim za dječija istraživanja, a nakon otkrivanja nekih mogućnosti dovođenja predmeta u odnos sa magnetom djeca i sama idu u izazivanje pronađenih učinaka ili u simbolične prezentacije. Vidjeli smo u djece vrlo inventivne simbolične naznake i reprezentacije, nastale nakon otkrića svojstva magneta. Djeca su otkrila:

• Privlačenje metalnih predmeta pomoću magneta; • Postojanje magnetnih polova i privlačenje različitih, a odbijanje istovrsnih

polova; • Mogućnost magnetiziranja. • Materijali koji se dovode u vezu s magnetima nipošto se ne smiju svesti

samo na one koje magnet može privući. Dijete mora imati priliku diferencirati na osnovu identificiranja onoga što može biti privučeno magnetom bilo povučeno od onoga što nije bilo. Samo na osnovu brojnih iskustava dijete može doći do uopćavanja o tome da nešto mora biti od određenih metala da bi bilo privlačeno.

Demonstracije odgajatelja kao viši oblik poticanja istraživačkog djelovanja trebale bi imati svrhu: približiti djeci novu i kvalitetnu spoznaju:

• Međusobno privlačenje i odbijanje magnetnih polova • Magnetiziranje • Magnetni kompas • Magnet kao sredstvo diferenciranja, grupiranja, nizanja