Dinko Šimac. Analiza Knjige postanka

Za početak bih odmah odbacio mogudnost da je s pisanjem Biblije ikakve veze imao svemogudi,

sveprisutni Bog. Autora ima mnogo (Mojsije, Jošua, Samuel, kralj David, Abraham, Adam, Marko,

Luka...) i iako se govori da ih je na pisanje potaknuo Bog i vodio im ruku da napišu točno što on želi, u

toj ideji za mene ima jednostavno previše nelogičnosti i rupa. Držati u rukama knjigu koju je osmislio

sveznajudi kreator svemira trebalo bi čitatelja ostaviti zatečenim i inspiriranim, a umjesto toga, on

čita stihove kao što su ovi:

11 Ako se dvojica potuku, pa žena jednoga pođe da izbavi svoga muža iz šaka onoga koji ga tuče i

pruži ona svoju ruku i onoga uhvati za sram, 12 odsijeci joj ruku i neka je ne sažaljuje oko tvoje.

Ponovljeni zakon 25:11-12

Da pojasnim značenje: Žena se nema što žaliti ako joj odsječete ruku kad vas brani od napadača tako

da ga uhvati za genitalije. Iako ovaj citat ne spada u knjigu postanka, služi ovdje samo kako bi dočarao

moju poantu. Citat iz knjige postanka koji me je prilično pogodio jest:

„Žudnja će te mužu tjerati, a on će gospodariti nad tobom.“

Ovako zastarjeli, patrijahalni način pogleda na život nije nešto što bi stvorilo sveznajude bide. Njegove

riječi trebale bi biti univerzalne. Autor? Čovjek koji se držao mnogih tada, od oko 1300. godine prije

nove ere, socijalno prihvadenih paradigmi.

Kao i kod svake religije, i Biblija je namijenjena što vedem broju ljudi. Dobna granica nije bitna, tako

da je Biblija namijenjena i djeci, o Bibliji se priča ved u osnovnoj školi, a pozorno je slušaju i bakice

nedjeljom na misama. Suzdržat du se od razglabanja o tome koliko moralne stvari djeca mogu naučiti

iz knjige prepune nasilja, genocida, orgija, silovanja, žrtvovanja vlastite djece i sličnog, ali definitivno

bih promijenio ciljanu skupinu. A bududi da se poimanje svijeta temeljeno na riječima iz Biblije toliko

proširilo, pomislili bismo da je publika navedenu knjigu pročitala, analizirala i prihvatila. Ali publika je

zapravo od malih nogu slušala o nekim idejama Biblije i zastrašivana pod prijetnjom pakla, a tko bi

želio vječnost provesti goredi s Hitlerom i Sanaderom? Iznenađujude je koliko ljudi koji se drže Biblije

zapravo nisu ni pročitali navedenu knjigu, a da jesu i da su to učinili u dobi kad bi i shvatili što čitaju,

vjernika bi bilo drastično manje.

Glavna ideja Knige postanka je dati ideju kako je nastao svijet. Priča se o svemogudem bidu koje je

stvorilo Zemlju, sva bida i čovjeka na svoju sliku. To bide naziva se Jahve i u nekoliko desetaka redaka

objašnjeno je kako je kroz 6 dana, korak po korak, stvaran naš svijet. Zatim je prikazano kako se

čovjek odvojio od Boga, ili na neki način približio Bogu tako što je jeo plod sa zaranjenog stabla života

i time naučio razlikovati dobro od zla, a nekad je to mogao samo Bog, te kako ga Bog zbog toga

kažnjava. Tako je čovjek dobio mod, ali izgubio svoje mjesto u Raju i zauvijek ostao proklet.

Knjiga postanka je napisana pripovjedački, autor kronološki opisuje stvaranje svijeta i događaje koji

su uslijedili. Jezik kojim je u originalu napisana je uglavnom hebrejski, s malo grčkog i aramejskog.

Zbog siromaštva hebrejskog jezika, primjerice nepostojanje prezenta, ved samo perfekta i futura, stil

obiluje metaforama, usporednim rečenicama i nedorečenostima, te je sve u svemu prilično slikovit.

Koliko je Knjiga postanka sveukupno gledajudi pozitivna, negativna ili neutralno litelarno djelo zaista

je teško redi. Neko objektivno mišljenje oko toga, vjerujem, nikad nije doneseno. Dok je ona za nekog

Dinko Šimac. Analiza Knjige postanka

svetost, najuzvišenija moguda riječ, za drugoga je predmet sprdnje i ismijavanja. Ton kojim je pisana

nije nikako pozitivan, u to mogu biti siguran. Za današnjeg čitatelja ne predstavlja neki pozitivan,

inspirativni tekst koji bi se mogao smatrati izrazito lijepim i ugodnim. Pun je svakojakih prijetnji,

umanjivanja vrijednost ljudskog bida, pa čak i seksizma i lagano budi osjedaj nemodi i viktimizacije. To

je, dakako, moje osobno mišljenje koje se najvjerojatnije razlikuje od vedine drugih, ali predstavlja

moj dojam oko vrijednosne orijetnacije Knjige postanka.

Njeni efekti se i danas jasno osjete u svijetu, a efekt koji vjerojatno nije bio očekivan su mnogi ratovi,

smrti i nepravde učinjene u ime Svete knjige. Utjecaj koji je najvjerojatnije bio očekivan i željen je

stvaranje naroda koji je svjestan da de svako učinjeno loše djelo imati katastrofalne posljedice za

njihove duše, te pod tim strahom umiriti svaku lošu težnju koju bi osoba mogla osjetiti. Tu su

ubačene i neke zapovijedi sebičnog boga, poput štovanja samo i jedino njega, postavljanje ga iznad

obitelji i ljudi, te ljudskih vrijednosti. Govoredi o samoj Knjizi postanka, a ne Bibliji opdenito, njome se

pokušao objasniti misterij nastanka svijeta koji je mučio tadašnji narod. Tada se shvadao doslovno,

dok se danas kaže da je značenje alegorijsko, odnosno da ga ne bismo smjeli shvadati doslovno i

povezivati s današnjim znanstvenim otkridima.

"Nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode

plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti."