Svakome zlu što pod Suncem drijema IP ima lijeka ili ga nema. Ako ga ima, nađi mu traga Ako ga nema, zaboravi vraga. Majka Guska11 U izvorniku Mother Goose, tobožnji pripovjedač zbirke dječjih pripovijedaka Charlesa Perraulta 1697. godine i izmišljena autorica dječjih pjesmica objavljenih u Londonu 1765. godine. Danas naziv za sve stare dječje pripovijetke i pjesmice.dPraznovjerja

Već više od dvije stotine godina žene iz obitelji Owens objeduje se za sve što u gradu krene po zlu. Stigne li kišno proljeće, daju li krave na ispaši mlijeko pomiješano sa su-krvicom, ugine li ždrijebe od pregriza ili se dijete rodi s crvenim madežom na obrazu, svi smatraju da su žene iz Ulice magnolija jamačno, barem malo, uplele svoje prste u sudbinu. Nevažno je pritom o čemu je riječ - gromovima, skakavcima ili utapanju. Nevažno je može li se događaj objasniti logikom, znanošću, ili jednostavno zlim udesom. Najmanji navještaj pogibli ili nesreće i ljudi bi počeli upirati prstom i objeđivati. Uskoro su čvrsto vjerovali da nije sigurno proći pokraj kuće Owensovih nakon što padne mrak i samo bi se najnepromišljeniji susjedi odvažili zjakati preko crne ograde od lijevanog željeza koja je opasavala dvorište poput zmije.U kući nije bilo ura ni zrcala a na svakim vratima tri brave. Miševi su obitavali ispod podnih dasaka i u zidovima i često ih se moglo naći u ladicama komoda, gdje su grickali vezene stolnjake i čipkane obrube platnenih podmetača. Petnaest različitih vrsta drva upotrijebljeno je u izradi prozorskih klupica i okvira kami-a, uključujući hrastovinu, jasenovinu i posebice mirisnu trešnje-inu koja je odisala mirisom zrelog voća i usred zime, kad su sva tabla oko kuće bila tek bezlisni crni štapovi. Ma kako prašnjav bio ostatak kuće, drveninu nikad nije trebalo laštiti. Kad biste zaški-ljili, mogli ste jasno vidjeti vlastiti odraz u drvenoj oplati u blagovaonici ili u ogradi stubišta za koju biste se držali trčeći uza stube. U svim sobama bješe polutama - čak i u podne - a za srpanjskih vrućina svježe. Da se netko odvažio stupiti na trijem, obrastao ubišljan, mo^ao l)i salima zavirivali kroz pio/ore a ne bi ništa vidio. Jednako je lako bilo kad bi se gledalo iz kuće van; zelenkasto piozorsko staklo bilo je tako staro i debelo da se s druge strane sve činilo poput sna, uključujući i nebo i stabla.I )jevojčice koje su živjele u potkrovlju bile su sestre, a razlika i/medu njih bila je samo trinaest mjeseci. Nikad ih se nije tjeralo na počinak prije ponoći niti ih se podsjećalo da operu zube. Nikog nije bilo briga ako bi im odjeća bila izgužvana ili ako bi plju-nule na ulici. Dok su djevojčice odrastale, dopuštalo im se spavati u obući i crnom kredom crtati smiješna lica po zidovima njihove spavaće sobe. Smjele su popiti bocu hladnog napitka za doručak ako bi im to bila žarka želja, ili za večeru jesti šampite. Smjele su se popeti na krov i sjediti visoko na sljemenu krova od škriljevca, nagnute što više prema natrag kako bi spazile prvu zvijezdu. Ondje bi provodile vjetrovite ožujske noći ili vlažne kolovoske večeri, šapćući, razglabajući o tome postoji li vjerojatnost da bi se mogla obistiniti i najmanja željica.2Djevojčice su odgajale njihove tetke koje, ma koliko to možda željele, nisu mogle ostaviti svoje nećakinje nezbrinute. Pa djeca su bila siročad čiji su nepažljivi roditelji bili toliko zaljubljeni da nisu primijetili dim koji je kuljao iz zidova prizemnice u kojoj su provodili svoj drugi medeni mjesec, dok su djevojčice ostavili kod kuće s djevojkom koja ih je čuvala. Ne čudi što su sestre uvijek zajedno spavale za oluja; obje su se silno bojale grmljavine i nikad ne bi govorile glasnije nego šaptom kad bi nebo počelo potmulo tutnjati. A kad bi najzad ipak usnule, čvrsto zagrljene, često bi sanjale snove iste na dlaku. Kadšto bi znale jedna drugoj dovršiti rečenicu; a kad bi zatvorile oči, redovito bi mogle pogoditi što ona druga tog dana najviše želi za desert.No usprkos bliskosti, dvije su se djevojčice silno razlikovale i izgledom i naravi. Osim po prekrasnim sivim očima po kojima su Owensove bile poznate, ni po čemu se ne bi moglo zaključiti da su2 Vjeruje se da se želje obistine osobi koja ugleda prvu zvijezdu na večernjem nebu.si sestre u rodu. tiillian je bila bjeloputa plavuša, dok je Sallvna kosa bila vrana poput krzna neodgojenih mačaka kojima su tetke dopuštale šunjati se po vrtu i grepsli po zavjesama u salonu. Gilli-an je bila lijena i voljela spavati do podneva. Ne bi trošila džeparac, pa bi platila Sally da joj napiše zadaću iz matematike i izglača svečane haljine. Ispijala bi boce Orangine, jela rastopljene čoko-ladice ispružena na hladnom podrumskom podu i zadovoljno promatrala kako Sally briše prašinu s metalnih polica na kojima su tetke držale kiselu i slatku zimnicu. Gillian je najviše od svega voljela plandovati na prozorskoj klupici pokrivenoj baršunastim jastucima, na odmorištu, gdje su zavjese bile od damasta a portret Marije Owens, koja je nekoć davno sagradila kuću, skupljao prašinu u kutu. Ondje bi ju se moglo zateći u ljetno

poslijepodne, tako opuštenu i mirnu da bi moljci slijetali na nju, zabunom misleći da je riječ o ukrasnom jastuku i progrizali sićušne rupice u njezinim majicama i trapericama.Sally, tri stotine devedeset sedam dana starija od svoje sestre, bila je savjesna koliko je Gillian bila dokona. Nikad nije vjerovala ni u što ako se nije moglo potkrijepiti činjenicama i brojkama. Kad bi Gillian pokazala zvijezdu krijesnicu, Sally bi je podsjetila daje to što pada na Zemlju samo stara stijena koja se užarila prolaskom kroz atmosferu. Sally je od početka bila poduzetna; nije voljela zbrku i nered, a oboje je od tavana do podruma ispunjavalo kuću njihovih tetaka u Ulici magnolija.Od trećeg razreda - Gillian je tad bila u drugom - Sally je pripremala zdrave objede - mesnu pitu, svježe mahune i juhu od ječma - služeći se receptima iz kuharice Užici kuhanja koju je uspjela prokrijumčariti u kuću. Svakog bi im jutra pripremila jelo za školsku užinu i u porcije stavila sendvič od puretine i rajčice u kruhu od integralnih žitarica, uz dodatak mrkve izrezane na štapiće te kekse od zobenog brašna prelivene glazurom. Gillian bi to sve bacila u smeće čim bi je Sally ostavila u njezinoj učionici, jer su joj bili draži sendviči od govedine i čokoladni kolač punjen lješnjacima koje su prodavali u školskoj kuhinji; budući daje če-,im c HoflnuinČAROLIJE ZA SVAKODNEVNU UPOTREBU13slo krala silniS i/ džepova kapula svojih letaka, mogla sije pri-ušiili Štogod poželi.Noć i Dan, zvale su ih tetke, pa iako djevojčicama ta šala nije bila nimalo smiješna ili zabavna, shvaćale su da ima istine u njoj, a shvatile su, prije većine sestara, daje mjesec uvijek ljubomoran na toplinu dana, kat) Što sunce uvijek čezne za nečim tamnim i dubokim. Nisu (užakale jedna drugu; položile bi ruku na srce i prisegnulo neka ih osine munja ako im se ikad omakne i nešto nehotice izlanu, čak ako je tajna bila da su povukle mačku za rep ili iz vrta ukrale cvijet pustikare.Zbog tih razlika sestre bi se možda rogušile jedna na drugu, postale pakosne i najzad se otuđile, da su imale druge prijateljice, ali su ih druga djeca u gradu izbjegavala. Nitko se nije usuđivao igrati sa sestrama, a većina djevojčica i dječaka načinila bi fige kad bi im se Sally i Gillian približile, kao da će ih to zaštititi. Najhrabriji i najzločestiji dječaci slijedili bi sestre do škole, na sigurnoj udaljenosti koja bi im omogućavala da se okrenu i pobjegnu ukaže li se potreba. Ti su mangupi rado gađali djevojčice zimskim jabukama ili kamenjem, no čak i najbolji sportaši, zvijezde momčadi iz juniorske bejzbolske lige3 nikad ne bi uspjeli pogoditi kad bi ciljali u male Ovvensove. Svaki kamen, svaka jabuka, redovito bi završili ispred njihovih nogu.Za Sally i Gillian dani su uvijek bili ispunjeni sitnim poniženjima: nijedno dijete ne bi se htjelo poslužiti olovkom ili kredom neposredno nakon što bi bile u rukama Owensovih. Nitko ne bi htio sjesti pokraj njih za jutarnjeg učeničkog zbora ili u kantini, a neke bi djevojčice vrisnule kad bi ušle u ženski zahod popiškiti se, ogovarati ili se počešljati i ondje zatekle jednu od sestara. Sally i Gillian nikad ne bi izabrali u momčadi na satu tjelesnog odgoja, iako je Gillian bila najbrža u gradu i mogla napucati bejzbolsku loptu preko školskog krova, u ulici Endicott. Nikad ih se nije pozivalo na sastanke izviđača, ili da se pridruže u igri školice ili da se veru po stablima.Litfle League.

"Nek se nose u materinu", rekla bi Gillian i svojim lijepim nosićem zaparala zrak kad bi dječaci sablasno zavijali poput zloduha dok bi sestre prolazile pokraj njih niz školski hodnik, na putu do kabineta za glazbeni ili likovni odgoj. "Pokušat će oni to sve. Pričekaj samo. Jednog će dana oni preklinjali nas da ih pozovemo k sebi a mi ćemo im se nasmijati u lice."Kadšto, kad bi se osjećala osobito zločesto, Gillian bi se strelovito okrenula i viknula: "Bu!" a jedan od dječaka redovito bi se popiškio u gaće i tako se ponizio više no što se Gillian ikad ponizila. Ali Sally nije imala srčanosti uzvraćati. Odijevala se u tamnu odjeću i pokušavala ostati neprimijećena. Pretvarala se da nije pametna i nikad nije u razredu dizala ruku. Tako se vješto pritajila i prikrivala svoju pravu narav daje nakon određenog vremena postala nesigurna u svoje sposobnosti i postala tiha kao bubica. Kad bi otvorila usta u razredu, uvijek bi procičala pogrešan odgovor; nakon određenog vremena počela je paziti da sjedi u stražnjem dijelu učionice i ne otvara usta.Ali je ipak nisu puštali na miru. Kad je Sally bila u četvrtom razredu, netko je u njezin ormarić stavio nepoklopljenu staklenku s mravima pa je tjednima nalazila zgnječene mrave između stranica svojih knjiga. U petom razredu, skupina dječaka ostavila joj je uginulog miša u klupi. Jedan od najsvirepijih dječaka zalijepio je na miševa leđa ceduljicu s imenom. Grbavim slovima bilo je napisano Sali, no Sally

nije osjetila ni trunku zadovoljstva zbog pogrešno napisanog imena. Rasplakala se nad zgrčenim tje-lešcem, brčićima i predivnim šapicama, ali kad ju je profesorica upitala što joj je, samo je slegnula ramenima, kao da je izgubila moć govora.Jednog prelijepog travanjskog dana, kad je Sally bila u še-jstom razredu, sve mačke njezinih tetaka doprate je do škole. Na-on toga, čak ni nastavnici ne bi prošli pokraj nje na praznom odniku, nego bi našli neki izgovor da okrenu u drugom pravcu, rije no što bi odbrzali, nastavnici bi joj se čudno nasmiješili, vje-ojatno jer su se bojali ne nasmiješiti se. Crne mačke tako djeluju a neke ljude; protrnu od straha jer ih podsjete na crne, zlokobne oči. No mačke njezinih tetaka nisu bile posebice zastrašujuće.Hile su rn/muzene i voljele spavali na kaućima, a sve redom nazvane p<> pticama: ( ivciulac, Vrana, Gavran i Gusku. Itila je tu i nelijepa mačkica po imenu (iolubica te naprasil mačak Svrakać, koji je siklao na ostale i držao ili na odstojanju. Teško bi bilo povjerovali da bi čopor takvih olinjalih stvorenja smislio plan kako osramotiti Sally, no činilo se da se dogodilo upravo to, iako su tog dana možda hodale za njom iz jednog jedinog razloga -jer je za užinu pripremila sendvič s tunjevinom, i to samo za sebe. Gillian se, naime, pretvarala da ima anginu i ostala ležati u krevetu, gdje će jamačno ostati dobar dio tjedna, čitati časopise i jesti čokoladi-ce ne brinući nimalo o tome hoće li čokoladom uprljati posteljinu budući daje ionako Sally vodila brigu o rublju.Tog dana, Sally čak nije ni znala da su mačke iza nje, dok nije sjela u klupu. Neki su se njezini kolege nasmijali, no tri su djevojčice skočile na radijator i počele cičati. Netko bi pomislio daje u prostoriju ušao čopor zloduha, no bjehu to samo ta šugava stvorenja koja su dopratila Sally u školu. Mačke su se goropadile između stolaca i klupa, crne kao noć, i zavijale poput vila vjesnica smrti. Sally ih je tjerala povicima sic!, no one su se nastavile primicati. Ushodale su se gore-dolje ispred nje, podignutih repova, i mjaukale glasovima tako užasnim da se od tog zvuka lako moglo usiriti mlijeko u šalici."Briši", šapne Sally kad joj je Svrakać skočio u krilo i počeo šapama gnječiti njezinu najljepšu plavu haljinu. "Odlazi", prekli-njala gaje ona.No čak i kad je ušla gospođica Mullins i raspalila po katedri ravnalom te svojim najstrožim tonom predložila Sally da iz prostorije ukloni mačke - tout de suite - ili će u protivnom ostati na produžnoj nastavi, odmetnute beštije odbijale su otići. Razred je zahvatila panika a Sallyni kolege tanjih živaca već su šaptom spominjali vradžbinu. Zna se da vještice često prati neki đavolak, životinja koja izvršava njihove najpodlije naume. Stoje tih đavolaka više, to je naum opakiji, a ovdje je čitava satnija ogavnih stvorenja. Neka su se djeca onesvijestila; neka će cijelog života patiti od fobije od mačaka. Pozvali su nastavnika tjelesnog odgoja i on se razmahao metlom, no ni tad mačke ne htjedoše otići.Dječak iz, zadnje klupe, koji je log jutru ocu ukrao kutiju šibica, iskoristi pomutnju u razredu i zapali Svrakaćev rep. Miris opr-ljenih dlaka brzo ispuni prostoriju, prije no što se Svrakać počeo dernjati. Sally pritrči mačku i, ne razmišljajući, klekne i ugasi vatru svojom najdražom plavom haljinom."Nadam se da će te snaći nekakvo zlo", dovikne ona dječaku koji je zapalio Svrakaća. Sally ustane držeći mačka u naručju poput djeteta, lica i haljine umrljanih čađom. "Pa ćeš vidjeti kako je to", reče ona dječaku. "Znat ćeš kako to boli."U tom trenutku djeca u učionici iznad njihove počnu toptati nogama - od radosti, jer su doznali daje njihove testove iz pravopisa pojeo profesorov buldog - i stropna obloga za zvučnu izolaciju padne na glavu tog nemogućeg dječaka. On se složi na pod, posivjela lica usprkos pjegama."Ona je to učinila!" poviču neka djeca, a ona koja nisu ništa rekla stajala su razjapljenih usta i još razrogačenijih očiju.Sally istrči iz razreda noseći Svrakaća u naručju a ostale mačke krenu za njom. Mačke su joj se motale ispod i između nogu putem do kuće, niz ulice Endicott i Peabody, dok je ulazila kroz vrata i penjala se uza stube, i cijelo su poslijepodne greble po vratima Sallyne spavaće sobe, čak i nakon što se zaključala.Sally je plakala puna dva sata. Jako je voljela te mačke, to je bilo ono najgore. Potajice im je davala mlijeko u tanjuriću a kad bi se počupale i izgreble i njihove se rane zagnojile, nosila ih veterinaru u ulici Endicott u torbici za pletivo. Obožavala je te užasne mačketine, posebice Svrakaća a ipak, dok je sjedila u razredu, izvan sebe od stida, sa zadovoljstvom bi gledala kako jednu po jednu utapaju u kanti ledeno hladne vode ili pogađaju zračnicom. Iako je izašla iz sobe pobrinuti se za Svrakaća čim je došla k sebi, pa mu očistila rep i zamotala zavojem, znala je da gaje u duši izdala. Od tog je dana Sally manje mislila na sebe. Nije tražila od tetaka povlastice, pa čak ni male zaslužene nagrade. Sally nije mogla imati nemilosnijeg i nepopustljivijeg suca od sebe; shvatila je da joj je karakter manjkav, da joj nedostaje samilosti i srčanosti, a kazna koju si je odmjerila istog trenutka bila je samozatajnost.Nakon s;il)lii/.m s

mačkama, djeca su se Sally i (iillian više bojala a manje ih izbjegavala. I )ruge djevojčice iz škole više ih nisu zadirkivale nego bi se, kad bi pokraj njih prošle sestre Owens,brzo udaljile i priloin gledale u pod. Glasine ovradžbinama širile su se pomoću ceduljica koje su kolale po razredu; optužbe su se došap-lavale u hodnicima i zahodima. Djeca koja su imala crne mačke preklinjala su roditelje da im kupe drugog kućnog ljubimca, škotskog ovčara ili zamorca pa čak i zlatnu ribicu. Kad bi školska nogometna momčad izgubila utakmicu ili kad bi na satu likovnog eksplodirala peć za pečenje gline, svi bi pogledali u sestre Owens. Ni najzločestiji učenici nisu se usudili pogoditi ih loptom u igri graničara u vrijeme odmora ili ih pokušati pogoditi pljuvačkom; nijedan ih nije gađao jabukama ili kamenjem. Bilo je djevojčica koje su se na zabavama i izviđačkim sastancima klele da Sally i Gillian mogu nekog baciti u trans i tad ga, požele li, natjerati da laje kao pas ili skoči s visoke stijene. Mogu začarati čovjeka jednom riječi ili pokretom glave. A ako se jedna od sestara ozbiljno razjari, dovoljno je da natraške nabroji tablicu množenja broja devet i s tom je osobom svršeno. Oči će joj se rastopiti u glavi. Meso i kosti pretvoriti u puding. Poslužit će je sutradan u školskoj kuhinji, a nitko to neće primijetiti.Djeca su si mogla došaptavati svakojake glasine, no istina je bila ta da su mnoge njihove majke barem jednom u životu bile kod njihovih tetaka. Kadšto bi netko došao zbog čaja od kajen-skih paprika za preosjetljivi želudac, ili mlječike za živce, no sve su žene u gradu znale čime su se tetke zapravo bavile: njihova specijalnost bila je ljubav. Tetke se nije pozivalo na večere ili dobrotvorne priredbe, no kad bi se neka žena posvađala s ljubavnikom, zatrudnjela s nekime tko joj nije suprug, ili otkrila da je muškarac za kojeg se udala nevjerno pseto, ona bi osvanula ondje, na stražnjem ulazu starijih sestara Owens, čim bi se smračilo, u doba dana kad sjenke skrivaju crte lica tako da se nikog ne može prepoznati dok stoji ispod visterije, isprepletene penjačice starije od svih ljudi u gradu, koja oduvijek raste iznad vrata.Nevažno je pritom bilo predaje li žena petim razredima u osnovnoj školi ili je pastorova supruga ili možda dugogodišnjadjevojka 01 lodonla i/ ulice l'eabody. Nije bilo važno ni lo šio su se ljudi kleli da će se crne pliće obrušiti s neba s namjerom da ti iskopaju oči, priđeš li kući Ovvensovih s istoka. Želja ljude čini neobično hrabrima. Po mišljenju tetaka, želja može ovladati odraslom ženom i pretvoriti je iz trezvenog stvorenja u nešto budalasto poput buhe koja ganja istog starog psa. Žene koje su odlučile zakucati na stražnja vrata bile su više nego spremne popiti čaj od gorske metvice, spravljen od sastojaka čije se nazive nije čak ni smjelo izgovoriti, a koji bi izazvao mjesečno krvarenje te iste noći. Bile su spremne dopustiti jednoj od tetaka da ih srebrnom iglom ubode u treći prst lijeve ruke ako je to nužno da joj se voljeni vrati.Tetke bi zapijukale poput pilića kad bi spazile da neka žena prilazi njihovoj kući po stazi od plavičastog pješčenjaka. Pročitale bi očaj na njihovu licu s udaljenosti od jednog kilometra. Žena zaljubljena preko ušiju, a koja želi biti sigurna da će joj ljubav biti uzvraćena, rado će im predati kameju koja je generacijama u vlasništvu njezine obitelji. A prevarene žene platile bi i više. No žene koje su željele tuđeg muža, te su bile najgore. One bi učinile baš sve za ljubav. Usukale bi se, poput gumice, od žara svoje želje i nisu davale ni pišljiva boba za ustaljene običaje i uglađeno ponašanje. Čim bi tetke ugledale jednu od tih žena na stazi koja vodi njihovoj kući, otpravile bi djevojčice u potkrovlje, čak i u prosincu, kad se sumrak spuštao osjetno prije pola pet.Tih tmurnih večeri, djevojčice nikad ne bi prosvjedovale kako je prerano ili da još nisu umorne. Na vrhovima prstiju po-pele bi se uza stube, držeći se za ruke. S odmorišta, ispod prašnjava starog portretaMarije Owens, djevojčice bi si poželjele laku noć, otišle u svoje sobe, navukle spavaćice preko glave, a potom otišle do stražnjeg stubišta, tiho sišle niza stube, naslonile uho na vrata i prisluškivale svaku riječ. Kadšto, kad bi večer bila iznimno tamna a Gillian se osjećala osobito hrabrom, stopalom bi odškri-nula vrata a Sally ih se ne bi usudila ponovno zatvoriti, iz straha da bi mogla zaškripati i odati ih."Ovo je tako glupo", šapnula bi Sally. "Potpuna bedastoća", zaključila bi."hi idi onda ii kivvi'l", odvratila bi (iillian šaplom. "Hajde, idi", predložila bi, /najuci da Sally ne bi palo na pamet propustiti ništa od onoga šio slijedi.Pod kutom pod kojim su stajale stražnje stube, djevojčice su vidjele staru crnu peć, stol i kukičani sag, po kojem su mušterije njihovih tetaka često nervozno hodale gore-dolje. Vidjele su kako ljubav može ovladati nekime, od glave do pete, a da se ne spominje svaki i najmanji djelić između.Tako su Sally i Gillian doznale ono što većina djece njihove dobi nisu znala: da je pametno skupljati odrezane nokte koji su nekad bili živo tkivo voljene osobe, u slučaju da mu padne na um da ode u kvar;

da žena može zbog želje za nekim muškarcem povraćati u sudoper ili tako gorko plakati da joj se kutovi očiju podliju krvlju.Onih večeri kad bi na nebu izašao narančasti mjesec, a neka žena plakala u njihovoj kuhinji, Sally i Gillian bi se zakvačile malim prstom i prisegnule kako nikad neće dopustiti da njima ovladaju strasti."Fuj", šaptale bi djevojčice jedna drugoj kad bi neka mušterija njihovih tetaka plakala ili podigla bluzu pa pokazala svježe ožiljke gdje je žiletom urezala ime svog ljubljenog u kožu."Mi nikad", prisegnule bi sestre i još se čvršće zakvačile prstima.One zime kad je Sally bilo dvanaest godina a Gilliani skoro jedanaest, shvatile su daje jedna od najopasnijih stvari u ljubavi kad ti se usliši želja srca tvog. Bilo je to zime kad je tetkama došla djevojka zaposlena u dragstoru. Temperatura je već danima padala. Motor njihova Ford-karavana kašljucao je i odbijao se pokrenuti a gume bi se zaledile za betonski pod garaže. Miševi nisu promaljali nos iz topline zidova spavaćih soba; labudovi u parku kljucali su smrznuti korov a ipak ostajali gladni. Ta je zima bila tako hladna a nebo tako malodušno i ljubičasto da bi djevojčice zadrhtale čim bi podigle pogled prema njemu.Mušterija koja je došla jedne tamne večeri nije bila lijepa, ali je bila poznata po ljubaznosti i ugodnoj naravi. Za blagdane je raz-iiosila jelo slarini ljudima, pjevala u /.boru anđeoskim glasom i uvijek naliki još malo šećernog sirupa u čašu kad bi djeca naručila ('oca Colu sa sladoledom od vanilije. No kad je stigla u predvečerje tog dana, ta neugledna, blaga djevojka bila je na takvim mukama da se skvrčila na ručno izrađenom sagu a šake stisnula tako jako da su sličile na mačje kandže. Zabacila je glavu, a njezina sjajna kosa padne joj na lice poput zavjese; grizla se za usnicu dok I joj nije potekla krv. Izjedala ju je ljubav i već je smršavila petnaest kilograma. Tetke kao da su se zbog tog sažalile na nju, nešto što im se malokad događalo. Iako djevojka nije imala puno novca, dale su joj najjači ljubavni napitak, zajedno s točnim uputama kako da se suprug druge žene zaljubi u nju. A tad su je upozorile da u ovome nema povratka i da stoga mora biti sigurna."Sigurna sam", reče djevojka, svojim razložnim divnim glasom, i tetke su jamačno bile zadovoljne, jer su joj dale srce golubice, posluženo najednom od njihovih najboljih tanjurića, onom s plavim vrbama i potokom suza.Sally i Gillian sjedile su prljavih i bosih nogu na stražnjim stubama u mraku, jedna do druge tako da su im se dodirivala koljena. Drhturile su od studeni, no svejedno su se veselo smijuljile ! jedna drugoj i šaptale zajedno s tetkama vradžbinu koju su tako dobro znale da su je mogle izgovoriti naizust u snu: "U srcu će ubod ovaj osjetit moj voljeni i za me ubrati cvijet ljuveni. Neće imati počinka ni sna, dok mu ne postanem dragana ja. Tek kad | me silno ljubio bude, naći će mir i spas od sreće hude." Gillian načini nekoliko sitnih ubodnih pokreta, koje će djevojka učiniti go-lubičinu srcu kad bude ponavljala te riječi sedam večeri uzastopce prije odlaska na počinak."Neće djelovati", šapne Sally poslije, dok su se tapkajući u | tami penjale uza stube pa se kroz hodnik vratile u svoje sobe."Moglo bi", šapne Gillian. "Iako nije zgodna, ipak je sve u granicama mogućeg."Sally se uspravi; bila je starija i viša i uvijek pametnija. "To ćemo još vidjeti."Sally i Gillian su skoro dv.i Ijedna promatrale tli od ljubavi rastrojenu djevojku. Poput privatnih istražitelja sjedile su satima /.a šankom u dragstoru gdje bi potrošile čitav džeparac na Coca (!ole i pomirit kako bi je mogle držati na oku. Slijedile su je na povratku u njezin stan koji je dijelila s još jednom djevojkom, zaposlenom u kemijskoj čistionici. Što su više doznavale o njezinu životnom rasporedu, to bi Sally sve češće osjetila da one neovlašteno zadiru u djevojčin osobni život, no sestre su ipak i dalje smatrale da vrše važno terensko istraživanje, iako Gillian kadšto ne bi bila sigurna što im je zapravo cilj."To je barem jednostavno", reče joj Sally. "Moramo dokazati da tetke nemaju nikakvih moći.""Ako tetke prodaju maglu", osmjehne se Gillian "bit ćemo poput ostalih ljudi."Sally kimne glavom. Nije mogla naći riječi kojima bi izrazila koliko joj je to važno, budući da joj je najveća želja.bila biti kao ostali. Noću je Sally sanjala prizemnicu s okućnicom i bijelim drvenim ogradicama, a kad bi se ujutro probudila i pogledala kroz prozor pa ugledala crne metalne šiljke koji su ih okruživali, na oči bi joj navrle suze. Znala je da se druge djevojčice peru sapunom Ivory i miomirisnim Camavem, dok su ona i Gillian morale rabiti crni sapun koji bi njihove tetke skuhale dvaput godišnje na stražnjem plameniku njihova štednjaka. Druge djevojčice imale su majke i očeve koji nisu hajali ni koliko je crno

pod noktom za želje i sudbinu. Ni u jednoj kući u njihovoj ulici ili u gradu nije postojala ladica krcata kamejama kojima se plaćalo ispunjenje želja.Jedino čemu se Sally mogla nadati bilo je da njezin život možda nije toliko neobičan koliko se činio. Ne bude li čarolija djelovala u slučaju djevojke iz dragstora, znači da se tetke možda samo pretvaraju da imaju natprirodne moći. I tako su sestre čekale i molile se Bogu da se ništa ne dogodi. I kad se već činilo da se ništa i neće dogoditi, ravnatelj njihove škole, gospodine Halli-well, sparkira svoj automobil ispred stana prodavačice iz dragstora, upravo dok je dnevna svjetlost blijedjela. Ude kao da to činisvakodnevno, no Sally primijeti kako je ipak pogledao preko ramena; pogled milje bio mutan, kao da nije spavao sedam noći.Ie večeri, djevojčice ne odu kući na večeru, iako je Sally bila [obećala tetkama da će pripremiti janjeće odreske i pečeni grah. [Vjetar se naduo i počela je padati studena kiša; no djevojčice [ostanu stajati ispred stana djevojke iz dragstora. Gospodin Halli-vell izašao je tek poslije devet, čudna izraza lica, kao da ne zna dje je. Prođe pokraj svog automobila, ne prepoznavši ga, i tek na [pola puta do kuće sjeti se da ga je negdje parkirao, a tad mu je pilo potrebno skoro sat vremena da nađe to zaboravljeno mjesto. [Nakon tog se pojavljivao svake večeri u isto vrijeme. Jednom je smogao hrabrosti ući u dragstor u vrijeme objeda i naručiti cheese-)urger i Coca Colu, iako nije pojeo ni zalogaja jer je čežnjivo blejao djevojku koja ga je začarala. Sjedio je na prvom stolcu pokraj šanka, tako uspaljen i zagrijan daje linoleum kojim je bio pokriven šank, a na koji je on naslonio laktove, počeo bubriti. Kad je na-)osljetku primijetio da ga Sally i Gillian motre, naredio je sestrama la se vrate u školu i posegnuo za burgerom, ali je i dalje pogle-jom gutao djevojku. Nešto ga je zgromilo, u to nije bilo sumnje; ^etke su ga dohvatile kao da su ga naciljale lukom i strijelom."Slučajnost", tvrdila je Sally."Nisam sigurna." Gillian slegne ramenima. Svatko je mogao /idjeti kako djevojka iz dragstora zrači dok je pripremala slado-Sedne kupove s toplim preljevom i ukucavala na blagajni recepte za antibiotike i sirup protiv kašlja. "Dobila je što je željela. Ma cako se to dogodilo."No pokazalo se da djevojka ipak nije dobila što je željela, latila se tetkama, očajnija nego ikad. Ljubav je jedno, a brak irugo. Činilo se da gospodin Hallivvell nije siguran da bi mogao )staviti suprugu."Mislim da ti se ovo neće svidjeti", Gillian šapne Sally. "Kako znaš?"Djevojčice su šaptale jedna drugoj na uho; osjećale su tjesko-)u kakvu inače nisu osjećale kad bi prisluškivale na stubama, na Sigurnom."Vidjelu sam to jednom," Gillian je bila silno blijeda; nje/ina svijetla kosa štrcala joj je oko glave poput oblaka.Sally se odmakne od sestre. Shvatila je zašto ljudi kažu da se krv može slediti. "Bez mene?"Gillian je često dolazila na stražnje stube bez svoje sestre kako bi sebe stavila na kušnju, provjerila koliko može biti neustrašiva. "Mislila sam da ti ne bi pošla. Neke stvari koje tetke čine prilično su ogavne. Nećeš to moći podnijeti."Nakon tih riječi, Sally je morala ostati pokraj starije sestre na stubama, makar samo da dokaže da može. "E pa vidjet ćemo tko može a tko ne može podnijeti", šapne ona.Ali Sally ne bi ostala, pobjegla bi u svoju sobu i zakračunala vrata, da je znala da se mora učiniti nešto užasno kako bi se muškarca koji te ne želi oženiti natjeralo da to učini. Ona zatvori oči čim su unijeli onu žalobnu golubicu. Pokrije uši rukama kako ne bi morala slušati njezin pisak kad su je pritisnuli na radnu plohu. Pripremaš za jelo janjeće odreske, govorila sije, pečeš na žaru piliće, ovo nije puno drukčije. No ipak Sally poslije te večeri više nikad nije jela meso ili perad, pa čak ni ribu, a svaki put kad bi se jato vrabaca ili palčića u krošnji stabla prestrašilo i otprhnulo, ona bi se žacnula. Dugo poslije tog događaja, ona bi posezala za sestrinom rukom kad bi se nebo počelo smračivati.Cijele te zime, Sally i Gillian viđale su djevojku iz dragstora s gospodinom Hallivvellom. U siječnju on ostavi suprugu i oženi se njome i oni usele u bijelu kućicu na uglu Treće i ulice Endicott. Kao supružnici, malokad su se razdvajali. Kamo god djevojka išla, na tržnicu ili na gimnastiku, gospodin Halliwell išao bi za njom, poput dobro dresirana psa kojeg nije potrebno voditi na lancu. Čim bi nastava završila, on bi krenuo u dragstor; pojavio bi se u nezgodno vrijeme, sa stručkom ljubičica ili kutijom napolitanki, i kadšto bi sestre čule njegovu novu suprugu kako se otresa na njega, tolikim darovima usprkos. Zar je ne može ni na trenutak ispustiti iz vida? Tako bi prosiktala svom voljenom. Zar joj ne može dati ni trenutka mira?Kad je idućeg proljeća procvala vislcrija u njihovoj kući, dje-j Vojka iz dragstora se vratila. Sally i Gillian radile su u vrtu u pred-j Vcčerje tog dana, brale mladi luk za juhu od povrća. Majčina dušica u stražnjem

dijelu vrta počela je ispuštati svoj miomiris, kao i uvijek u ovo doba godine, a ružmarin nije bio tako bijel i loman. 'loje proljeće bilo tako vlažno da su komarči salijetali ljude i Gillian je udarala kukce koji bi joj sletjeli na kožu. Sally ju je morala potegnuti za rukav kako bi obratila pozornost na to tko stiže niz plavičastu stazu."Oho", reče Gillian i prestane pljeskati po sebi. "Izgleda užasno."Djevojka iz dragstora više i nije izgledala kao djevojka, izgledala je oronulo. Kosa joj je bila bez sjaja, a usta čudna oblika, kao da je zagrizla nešto kiselo. Trljala je ruke; možda joj je koža ispucala, no vjerojatnije je bila nervozna na neki užasan način. Sally podigne košaru od pruća punu luka i zagleda se u mušteriju njezinih tetaka kako kuca na stražnja vrata. Nitko ne otvori vrata, pa ona šakom zabubnja po njima, pomamna i bijesna. "Otvorite!" urlala je. Uporno je udarala po vratima i taj se zvuk razlijegao, neodgovoren.Kad djevojka ugleda sestre i krene prema vrtu, Gillian pro-blijedi poput duha i čvrsto se uhvati za sestru. Sally se hrabro držala, budući da se, ionako, nikamo nije moglo. Tetke su pribile konjsku lubanju na ogradu kako bi djecu iz susjedstva, ljubitelje j jagoda i metvice, držale podalje od vrta. Sally se sad ponada da će lubanja odvratiti i zle duhove, jer je upravo tako izgledala ona djevojka iz dragstora, kao daje zloduh, kad se zaletjela prema nji-I ma, u tom vrtu u kojem su lavanda, ružmarin i bijeli luk već bujali, I dok su dvorišta njihovih susjeda ostala blatnjava i pusta."Pogledajte što su mi učinile", zavapi djevojka iz dragstora. "Ne ostavlja me samu ni trenutka. Skinuo je sve brave, čak i onu na vratima kupaonice. Ne mogu ni spavati ni jesti, jer me uvijek motri. Stalno me hoće ševiti. Sve me boli, unutra i vani."Sally se odmakne dva koraka i skoro se spotakne o Gillian, koja se još čvrsto za nju držala. Nije to bio rječnik kojim su se Iju-di obraćali djeci, ali djevojci iz diagsloia očito nije hilo do log što je primjereno a Si« ne. Sally shvati da su djevojčine oči crvene od plača. I Išla su joj izgledala zla, kao da se kroz njih mogu procijediti jedino pogane riječi."Gdje su vještice koje su mi to učinile?" upita ona djevojčice.Tetke su gledale kroz prozor, promatrale što pohlepa i glupost mogu od nekog učiniti. Tužno su zavrtjele glavama kad je Sally pogledala u prozor. Nisu više željele imati posla s djevojkom iz dragstora. Neke se ljude ne može odvratiti od propasti. Može se pokušati, može ih se pokušati upozoriti, ali će oni svejedno učiniti po svome."Naše su tetke na odmoru", reče Sally prepuklim, neuvjerljivim glasom. Još nikad nije izrekla laž, i ona joj ostavi neugodan okus u ustima."Da ste ih pozvale!" vikne djevojka. Više nije bila ona stara. Na zborskoj probi rasplakala se za svojih sola i morali su je odvesti do parkirališta kako ne bi pokvarila čitav program. "Učinite to odmah, ili ću vas prebiti kao mačke!""Ostavite nas na miru", reče Gillian iz sigurnosti svog skloništa iza Sally. "Ne učinite li to, bacit ćemo na vas još jače prokletstvo."Djevojci iz dragstora padne mrak na oči kad je to čula. Posegne prema Gillian i sune rukom, no udari Sally i to tako jako daje Sally posrnula natraške i nagazila na ružmarin i sporiš. Iza prozorskog stakla, tetke su govorile riječi koje su ih naučili u djetinjstvu a kojima se smirivalo kokoši. Imale su cijeli kokošinjac kržljavih smeđe-bijelih kokoši, no nakon što su dopale šaka tetkama više nisu kokodakale; zapravo, njihova je šutnja omogućavala da ih psi lutalice odnose po noći."Oh", reče Gillian kad shvati što se dogodilo njezinoj sestri. Krvavocrvena mrlja izbila je na Sallynu obrazu, no plakati je počela Gillian. "Ti gaduro", reče ona prodavačici iz dragstora. "Prava si gadura!""Zar me niste čule? Dovedite mi tetke!" Odnosno, to je prodavačica iz dragstora pokušavala reći, ali nitko ne začuje ni slova.Ništa ne izađe iz njezinih ušla. Ni povik ni krik, a još manje isprika. Ona se rukama uhvati za grlo, kao daje netko davi, ali se zapravo gušila od te ljubavi za koju bješe mislila da joj je silno potrebna.Sally je promatrala djevojku, čije je lice već pobijeljelo od straha. Djevojka iz dragstora više nikad nije izustila ni riječ, iako bi kadšto tiho zagugutala, poput goluba ili golubice, ili bi, kad bi se razbjesnjela, zakreštala slično uspaničenom glasanju kokoši kad ih se lovi po dvorištu da bi ih se namazalo uljem i ispeklo na žaru. Njezini prijatelji iz zbora oplakali su gubitak njezina prediv-nog glasa, no s vremenom su je počeli izbjegavati. Leđa su joj se zgrbila, poput kralježnice mačke koja je stala na žeravicu. Nije mogla čuti ljubaznu riječ a da ne poklopi uši rukama i zatopta nogama poput razmažena djeteta.

Ostatak života slijedit će je muškarac koji je odveć ljubi, a ona ga neće moći ni otjerati. Sally je znala da tetke neće nikad otvoriti vrata toj mušteriji, makar se vraćala i tisuću puta. Djevojka nije imala pravo više ništa tražiti. Sto je mislila, da je ljubav igrarija, nešto lagano i slatko, šala? Prava je ljubav opasna, zgrabi te iznutra i ne pušta, i ne otrgneš li se dovoljno brzo, može se dogoditi da postaneš spremna učiniti sve za nju. Da je prodavačica iz dragstora bila pametna, zatražila bi protuotrov a ne čaroliju. Naposljetku je dobila što je željela, a ako nije ništa naučila iz toga, u ovom je vrtu bio netko tko jest. Jedna je djevojčica vidjela dovoljno - ušla je u kuću, triput zaključala vrata i nije spustila ni suzu dok je sjeckala luk koji je bio tako ljut da bi netko drugi plakao cijelu noć.Jednom godišnje, na rvanje, vrabac bi se probio u kuću Owensovih. Ma kako se to pokušavalo spriječiti, ptica bi uvijek uspjela ući. Iako bi postavili tanjuriće sa solju na prozorskim daskama i unajmili krovopokrivača da popravi žljebove i krov, ptica bi se ipak pojavila. Vrabac bi ušao u kuću u suton, tužni sat, uvijek tiho, no neobično odlučno, što je bilo neobjašnjivo s obzirom na sol i cigle, kao da jadničak nije imao izbora nego sjediti na za-vjerama i prašnjavom lusteru s kojeg su se staklene kapi slijevale popni suza.'letke su držale metle pri ruci kako bi istjerale pticu kroz prozor, ali je vrabac letio previsoko da bi ga se moglo uhvatiti. Dok je kružio po blagovaonici, sestre su brojile, jer su znale da tri kruga znače nevolje, a uvijek bi triput obletio sobu. Nevolje, naravno, nisu bile ništa novo za sestre Owens, posebice dok su rasle. Čim su djevojčice krenule u srednju školu, dječaci koji su ih tolike godine izbjegavali više se nisu mogli odlijepiti od Gillian. Otišla bi u samoposluživanje kupiti konzervu juhe od graška a vratila bi se kao stalna djevojka dečka koji je popunjavao zalihe u škrinji za zamrzavanje. Sto je bila starija, stanje se pogoršavalo. Možda je njezina koža blistala zbog crnog sapuna kojim se prala. Bez obzira na razlog, bila je vruća na dodir i bilo ju je nemoguće ne primijetiti. Mladići bije pogledali i zamaglilo bi im se pred očima pa ih se moralo hitno otpremiti u bolnicu po bocu kisika ili litru svježe krvi. Sretno oženjenim muškarcima, koji bi joj mogli biti očevi, puhnulo bi u glavu da je zaprose i ponude svijet, odnosno svijet kako ga oni vide.Kad bi Gillian odjenula kratku suknju izazivala bi prometne nesreće u ulici Endicott. Kad bi prolazila, psi privezani za kućicu debelim metalnim lancem zaboravili bi režati i gristi. Jednog užarenog Dana zahvalnosti4 Gillian odsiječe kosu, tako daje bila dječački kratka, i skoro sve djevojke povedu se za njezinim primjerom. Ali nijednoj od njih nije pošlo za rukom zaustaviti promet time što je otkrila svoj dražesni vrat. Nijednoj nije uspjelo iskoristiti svoj blistav osmijeh kako bi položile biologiju i sociologiju a da nisu pristupile nijednom ispitu ni provele noć pišući zadaću. Onog ljeta kad je Gillian bilo šesnaest godina, cijela školska nogometna momčad provodila bi svaku bogovetnu subotu u vrtu tetaka Owens. Ondje ih se moglo naći, uvrsti, krupne i mučaljive i ludo zaljubljene, kako plijeve korov između redova velebilja i sporiša,Spomen-dan na pale u vijetnamskom ratu, obilježava se 30. svibnja.izbjegavajući pritom ljutiku koja je lako žestoko piljila prste da bi učas progorila kožu ako bi neki mladić bio nepažljiv.Gillian je slamala srca kako drugi ljudi lome drvo za potpalu. )o četvrtog razreda srednje škole naučila je to činiti tako brzo i j/ješto da neki mladići nisu ni znali što im se događa a već su se )retvorili u kovitlac osjećaja. Kad bi se skupilo sve nevolje koje si /ećina djevojaka priskrbi u mladosti i kuhalo dvadeset četiri sata, iobilo bi se nešto veličine čokoladice Snickers. No kad bi se rastopilo sve nevolje koje si je priskrbila Gillian Owens, da se ne spominju jadi koje je zadala, dobila bi se ljepljiva masa visine zgrade parlamenta u Bostonu.Tetke se nisu zabrinjavale zbog glasa koji je Gillian uživala. Jikad im nije palo na um da joj odrede redarstveni sat ili očitaju mkvicu. Kad je Sally dobila vozačku dozvolu, služila se obiteljskim automobilom za nabavku namirnica i odvoz smeća na smetlište, no kad je Gillian naučila voziti, svake bi subotnje večeri izela automobil i ne bi se vratila prije svanuća. Tetke bi čule Gil-fian kako se šulja kroz ulazna vrata; nalazile su pivske boce skrive - u pretincu za rukavice njihova Forda. Djevojke kao djevojke, zaključile su tetke, a to je osobito vrijedilo za Owensove. Jedini savjet koji su tetke ponudile bio je da je dijete lakše spriječiti lego odgajati, a čak je i Gillian, iako zvrkasta, mogla shvatiti isti-litost toga.No tetke su se duboko zamislile nad Sally, koja je svake večeri pripremala hranjiva jela a poslije prala posuđe, koja je utor-com odlazila na tržnicu a četvrtkom prala rublje, kako bi plahte i ručnici mirisali svježe i opojno. Tetke su je pokušale ponukati da bude tako dobra. Dobrota, po njihovu mišljenju, nije vrlina već mlitavost i strah prerušeni u skrušenost. Tetke su smatrale da ima važnijih stvari zbog kojih se

valja zabrinuti od oblačića prašine ispod kreveta ili opalog lišća koje se gomila na trijemu. Žene iz obitelji Owens nisu se obazirale na ustaljene običaje, bile su svojeglave i tvrdoglave, a takve su bile namjerno. Sestrične koje su se udale bile su nepopustljive u svom zahtjevu da zadrže prezime, a i njihove kćeri nosile su prezime Owens. Gillianinu i Sallvnu majku, Reginu, bilo je osobito teško obuzdati. Tetke bi jedva zadrža-vale sti/c kad hi se sjetile kako hi, kad hi popila malčice previše viskija, Uegina u čarapama hodala po ogradi trijema i raširenih ruku održavala ravnotežu. Možda je bila luckasta, ali se Regina znala zabavljati, sposobnost kojom su se Owensove ponosile. Gil-lian je naslijedila majčinu divlju narav, ali Sally ne bi primijetila da joj se pruža prilika za dobar provod ni kad bi ta prilika poput zmije podigla glavu i ugrizla je."Izađi", nagovarale su je tetke subotom navečer, kad bi se Sally ugodno namjestila na kauču s knjigom posuđenom iz knjižnice. "Zabavljaj se", predlagale su, svojim tihim, škripavim glasovima zbog kojih bi se puževi poplašili i pobjegli iz njihova vrta, ali koji nisu mogli pomaknuti Sally s kauča.Tetke su pokušavale pomoći Sally postati druželjubivijom. Počele su okupljati mladiće kako druge stare gospođe skupljaju mačke lutalice. Objavljivale su oglase u sveučilišnim novinama i telefonirale studentskim klubovima. Svake nedjelje održavale su vrtne zabave na kojima su posluživale sendviče od hladne govedine i tamno pivo, ali bi Sally cijelo vrijeme sjedila na metalnom stolcu, prekriženih nogu, odsutna duhom. Tetke su joj kupovale ruževe pastelnih boja i mirisave španjolske soli za kupku. Poštom su naručivale večernje haljine, čipkane kombinee i čizme od mekanog antilopa, no Sally bi sve to dala Gillian, koja je znala iskoristiti te darove, a Sally bi subotom navečer i dalje čitala knjige, kao što je četvrtkom prala rublje.To ne znači da se Sally nije svojski trudila zaljubiti. Bila je ozbiljna i dubokoumna, začudne moći koncentracije i stanovito je vrijeme prihvaćala ponude za odlazak u kino, na ples i šetnje oko jezera u parku. Mladići koji su izlazili sa Sally u srednjoj školi zapanjili bi se koliko se ona mogla unijeti ujedan poljubac pa su se nužno pitali što je još u stanju. I poslije dvadeset godina, mnogi bi pomislili na nju kad ne bi trebali, no njoj nije bilo stalo ni do jednog pa se čak nije sjećala ni njihovih imena. Nije nikad izašla dvaput s jednim te istim mladićem, jer to po njezinu mišljenju ne bi bilo pošteno, a ona je tad vjerovala u stvari kao što je poštenje, čak i kad je bila riječ o nečem tako neobičnom i čudnom poput ljubavi.IPromatrajući kako je (iillian preko sebe prevalila pola grada, Sally hi se upitala nema li ona možda granit na mjestu gdje bi joj trebalo biti srce. No kad su sestre završile srednju školu, postalo je jasno da Gillian, iako se mogla zaljubiti, ne uspijeva ostati zaljubljena dulje od dva tjedna. Sally je zaključila da su njih dvije podjednako proklete, a s obzirom na njihovu obiteljsku povijest i odgoj, zapravo i nije bilo čudo da su sestre bile tako zle sreće. Pa njihove su tetke još držale na svojim radnim stolovima fotografije mladića koje su nekoć voljele, braće preponosne da bi se sklonili za olujnog izleta u prirodu. Mladiće je pogodila munja u gradskom perivoju, gdje su i pokopani, ispod glatkog, okruglog kamena gdje bi se u zoru i sumrak okupljale žalosne golubice. Svakog kolovoza, to bi mjesto ponovno privuklo munje i zaljubljeni bi prkosili sudbini trčeći preko livade kad god bi se pojavili crni olujni oblaci. Gillianini dečki bili su jedini koji su zbog ljubavnog zanosa bili spremni izložiti se opasnosti da ih pogodi munja, i dvojica su se zaista našla u bolnici nakon trčanja preko livade: kosa im je zauvijek ostala štrcati u zrak, a oči bile širom otvorene i kad bi spavali.Kad je Gillian bilo osamnaest godina, zaljubila se na tri mjeseca, dovoljno dugo da odluči pobjeći u Maryland i vjenčati se. Morala je pobjeći budući da su joj tetke uskratile svoj blagoslov. Po njihovoj procjeni Gillian je bila mlada i budalasta i zatrudnjet će u rekordnom vremenu - svi preduvjeti za bijedan i priprost život. No pokazalo se da su tetke imale pravo jedino u vezi s njezinom gluposti i mladosti. Gillian nije imala vremena zatrudnjeti -dva tjedna nakon vjenčanja ostavila je supruga zbog mehaničara koji im je popravio Toyotu. Bio je to prvi u nizu mnogobrojnih bračnih brodoloma, no one noći kad je pobjegla sve se činilo mogućim, čak i sreća. Sally je pomogla svezati konop od bijelih plahti kako bi Gillian mogla pobjeći. Sally je smatrala svoju mlađu sestru pohlepnom i sebičnom; Gillian je smatrala Sally umišljenom i lažno kreposnom, no ipak su bile sestre i sad kad su se trebale razdvojiti, stale su ispred otvorenog prozora, zagrlile se i zaplakale, pa prisegnule da će se razdvojiti samo nakratko.

"I );i h;iit'iii u iiUs •, nam.i. (iilliamn je jjas bio šuman, kakav jc hio /a olti|a.

"Ne moraš ovo učiniti", rekla je Sally. "Ako nisi sigurna.""Dosta mi je letaka. Želim pravi život. Želim otići nekamo gdje nitko nije čuo za Owensove." Gillian je bila odjevena u kratku bijelu haljinu koju je morala neprestano povlačiti naniže. Umjesto da zajeca, ona prekopa po torbici i nađe zgnječenu kutiju cigareta. Obje sestre žmirnu kad je upalila šibicu. Stajale su u tami i pogledavale u narančasti žar cigarete svaki put kad bi Gillian povukla dim, a Sally se čak nije potrudila upozoriti je da vrući pepeo pada na pod koji je tog dana Sally već pomela."Obećaj mi da nećeš ostati ovdje", reče Gillian. "Smežurat ćeš se poput komada papira. Upropastit ćeš si život."U dvorištu, momak s kojim je Gillian namjeravala pobjeći bio je nervozan. Za Gillian se znalo daje sklona odustajanju kad bi došlo vrijeme da se ozbiljno veže; zapravo, bila je poznata po tome. Samo te godine, tri su studenta bila uvjerena da se Gillian namjerava za njih udati i svaki joj je donio dijamantni prsten. Neko je vrijeme Gillian nosila tri prstena na zlatnom lancu, no naposljetku ih je sve vratila, i slomila srca u Princetonu, Provi-denceu i Cambridgeu u samo jednom tjednu. Njezini kolege u maturalnom razredu kladili su se tko će biti njezin pratitelj na maturalnom balu, budući daje mjesecima prihvaćala i otkazivala pozive raznih prosaca.U dvorištu, momak koji će uskoro postati Gillianin prvi suprug, počeo je bacati kamenčiće na krov i oni zabubnjaju poput tuče. Sestre se čvrsto zagrle; osjećale su se kao da ih je sudbina uhvatila u šaku, protresla pa bacila u potpuno drukčije budućnosti. Proći će godine prije njihova ponovnog viđenja. Tad će već biti odrasle žene, prestare da šapću tajne ili da se pentraju na krov u gluho doba noći."Pođi s nama", reče Gillian."Ne", reče Sally. "Nemoguće." Stanovite je činjenice o ljubavi znala pouzdano. "Samo dvoje ljudi može pobjeći."l'o krovu su pali deseci kamenčića; na nebu je bilo tisuće zvijezda."Odveć ćeš mi nedostajati", reče Gillian."Idi", reče Sally. Ona bi bila posljednja osoba na svijetu koja bi zadržavala svoju sestru. "Odlazi."Gillian posljednji put zagrli Sally i tad iščezne kroz prozor. Tetke su nahranili juhom od ječma bogato začinjenom viskijem, pa su starice zaspale na kauču. Nisu čule ni šušnja. Ali je Sally čula kako njezina sestra trči niz plavičastu stazu, pa je plakala tu cijelu noć i zamišljala da čuje korake kad su jedino što se vani micalo bile žabe u vrtu. Ujutro, Sally ode u dvorište pokupiti bijele plahte koje je Gillian ostavila zgužvane pokraj visterije. Zašto je Sally uvijek ta koja ostaje oprati rublje? Zašto nju smeta što su na platnu mrlje zbog kojih će ih biti potrebno još jednom izbijeliti? Nikad se nije osjećala samotnijom ni usamljenijom. Kad bi barem mogla povjerovati u ljubavno spasenje, ali žudnja je za nju bila zauvijek zatrovana. Čežnju je smatrala opsjednutošću, žar uspaljenom zaokupljenošću. Žalila je što se uopće šuljala niza stube i slušala kako klijentice njezinih tetaka plaču, preklinju i prave budale od sebe. To ju je samo učinilo otpornom na ljubav, i iskreno govoreći, mislila je da se vjerojatno nikad neće promijeniti.Iduće dvije godine povremeno bi od Gillian stigle razglednice - voli te i poljupce šalje i da si barem ovdje - ali bez adrese pošiljatelja. Kroz to vrijeme Sally je imala sve manje nade da će njezin život procvjetati u nešto drugo osim pripreme jela koje tetke ne žele jesti i čišćenja kuće u kojoj drvenariju nikad nije potrebno laštiti. Imala je dvadeset jednu godinu; većina djevojaka njezine dobi završavale su studij, ili dobivale povišicu na poslu kako bi se mogle preseliti u vlastiti stan, ali najuzbudljivije stoje Sally činila bio je odlazak u željeznariju. Kadšto bi joj bilo potrebno skoro sat vremena da se odluči koje će sredstvo za čišćenje odabrati."Što kažeš? Što je najbolje za kuhinjski pod?" upitala bi prodavača, zgodnog mladića kojeg bi to pitanje toliko zbunilo da bi jedino uspio pokazati Lysol. Prodavač je bio visok metar devedeset i Sally nikad nije vidjela izraz njegova lica kad bi je on uputiopu'iiiii preporučenom sreilslvu /a čišćenje. l);i je hihi viSa ili da se popela na ljestve koje su služile /a popunu polica, Sally bi bila primijetila da prodavač, uvijek kad pogleda u nju, razjapi usta kao tla su u njima riječi za koje želi da se izliju same od sebe i priopće ono o čemu je on bio previše stidljiv progovoriti.Na putu kući iz željeznarije, Sally je šutala kamenje po cesti. Čopor crnih ptica ju je slijedio, krešteći i grakćući o tome kakvo je ona komično stvorenje, pa iako bi se zgrbila svaki put kad bi ptice proletjele iznad njezine glave, Sally je bila njihov istomišljenik. Njezin usud kao da je bio predodređen. Dovijeka će ribati pod i pozivati tetke da uđu u kuću kad su poslijepodneva odveć svježa i vlažna da bi one klečale na zemlji na sve četiri. Zapravo, dani su postajali sve sličniji, čak jednaki; jedva bi primijetila razliku između zime i proljeća. No ljetno se doba u kući Owensovih obilježavalo na poseban način - dolaskom

one užasne ptice koja bi poremetila njihov mir - a kad je stigla iduća Ivanja večer, Sally i tetke spremno su dočekale svog neželjenog gosta, kao svake godine. Čekale su u blagovaonici da se pomoli vrabac, no ništa se ne dogodi. Prolazili su sati - čule su otkucaje ure u salonu - pa ipak, nitko ne dođe, nije bilo lepeta krila, perja. Sally, koja se silno bojala ptica u letu, svezala je rubac oko glave, no shvati da nema potrebe za tim. Nikakva ptica ne uđe kroz prozor a ni kroz moguću rupu u krovu koju krovopokrivač nije uspio naći. Nije obletjela triput kako bi navijestila nesreću. Nije čak ni kucnula o prozor svojim oštrim kljunićem.Tetke su se zbunjeno zgledavale. No Sally se grohotom nasmije. Ona, uvijek nevjerni Toma, upravo je dobila važan dokaz: stvari su se promijenile. Načinile pomak. Nije svaka godina poput one iduće pa one potom i one poslije nje. Sally istrči iz kuće i nastavi trčati sve dok se nije obrela ispred željeznarije a ondje se za-buši u muškarca za kojeg će se udati. Čim gaje pogledala, Sally se zavrti u glavi i morala je sjesti na rub pločnika, pognute glave kako se ne bi onesvijestila, a prodavač koji je toliko znao o pranju kuhinjskih podova sjedne pokraj nje, iako se njegov šef izderao da se vrati na posao jer se kod blagajne već stvorio red.Muškarac u kojeg se Sallv zaljubila zvao se Miehael. Bio je lako promišljen i dobroćudan tla je poljubio tetke kad se s njima upoznao i odmah upitao treba li iznijeti njihovo smeće na pločnik, što ih je istog trenutka osvojilo, i ništa više nisu pitale. Sally se ubrzo udala za njega i oni su uselili u potkrovlje, koje se odjedanput učinilo jedinim mjestom na svijetu na kojem je Sally željela biti.Neka je Gillian proputovala zemlju od Kalifornije do Mem-phisa. Neka se triput udala i razvela. Neka se izljubila sa svakim muškarcem koji joj se našao na putu i neka je prekršila svako obećanje da će doći kući za blagdane. Neka žali svoju sestru, zatvorenu u toj krletki od kuće. Sally to nije nimalo smetalo. Po Sallynu mišljenju, bilo je nemoguće živjeti a ne biti zaljubljen u Michaela. Čak su i tetke počele osluškivati zvuk njegova zvižduka kad bi se uvečer vraćao iz željeznarije. U jesen bi tetkama prekopao vrt. Zimi bi postavio drvene kapke na prozore protiv olujnih vjetrova i staklarskim kitom popunio pukotine na zamagljenim starim prozorima. Rastavio je pa ponovno sastavio njihov prastari Ford, a tetaka se to tako dojmilo da su mu poklonile i automobil i vječnu naklonost. Bio je dovoljno mudar da se kloni kuhinje, osobito u predvečerje, a ako je i primijetio žene koje su dolazile na stražnji ulaz, nikad o njima nije ispitivao Sally. Njegovi su poljupci bili polagani i duboki, volio je razodijevati Sally uz upaljenu noćnu svjetiljku i uvijek je gubio kad bi s tetkama igrao remi.Nakon što se Miehael uselio, kuća se počela mijenjati, a čak su i šišmiši na tavanu to osjetili i počeli se gnijezditi u šupi u vrtu. Do idućeg lipnja, po ogradi trijema počele su rasti ruže i gušiti li-mundžik, umjesto obratno. U siječnju, u salonu više nije bilo propuha a led se nije hvatao na puteljku od plavičastog kamena. Kuća je postala vesela i topla, a kad se Antonia rodila, kod kuće, budući da se vani spremala užasna mećava, luster sa staklenim kapima micao se naprijed-natrag sam od sebe. Te se noći činilo kao da kroz kuću teče rijeka; žubor je bio tako divan i tako stvaran da su miševi izašli iz zidova provjeriti stoji li kuća još na svom mjestu i nije lije zamijenila livada.Antonia je dobila prezime Owens, na zahtjev tetaka, a u skladu s obiteljskom tradicijom. Tetke su se odmah prihvatileposla tla razmaze dijeli1, pa su đođavale čokoladni sirup u bočice s dječjom humom, dopuštale joj da se igra s nenanizanim bisernim kuglicama, a čim je propuzala vodile je u vrt da izrađuje kolače od blata i bere aronije. Antonia bi bila potpuno sretna daje zauvijek ostala jedinica, ali nakon tri i pol godine, točno u ponoć, rodi se Kylie, i svi istog trenutka primijete kako je neobična. Čak i tetke, koje nisu mogle voljeti neko dijete više no što su voljele Antoniju, predvidjele su da će Kylie vidjeti što drugi neće moći. Nagnula bi glavu u stranu i osluškivala kišu prije no što bi pala. Uprla bi prstom u strop prije no što bi se točno na tom mjestu pojavio vilinski konjic. Kylie je bila tako dobro dijete da bi ljudima koji bi zavirili u njezina kolica bilo dovoljno nju samo pogledati i već bi osjetili smirenje i snenost. Komarči je nikad nisu ujedali a crne mačke njezinih tetaka nikad je ne bi ogreble, čak i kad bi ih povukla za rep. Kylie je bila tako ljepuškasto dijete, tako umilna i blaga daje Antonia svakim danom postajala sve lakomija i sebič-nija."Pogledajte me!" uzviknula bi kad bi odjenula stare haljine od sifona svojih tetaka ili pojela posljednje zrno graška na tanjuru. Sally i Michael bi je pomilovali po glavi i ponovno se posvetili brizi za novorođeno dijete, ali su tetke znale stoje Antonia zapravo željela čuti. Odvele bi je u vrt u ponoć, za nejako dijete odveć kasni sat, i pokazali kako velebilje cvjeta u tami i kako će, osluhne li pozorno svojim ušima velike curice, koje su osjetljivije na zvuk no što će to ikad biti uši njezine sestrice, čuti gujavice kako ruju kroz zemlju.

Za proslavu djetetova rođenja, Michael je organizirao zabavu na koju je pozvao sve zaposlene iz željeznarije, u kojoj je sad bio poslovođa, i sve ljude iz susjedstva. Na Sallyno iznenađenje, oni svi dođu. I oni gosti koji su se nekoć bojali čak i žureći proći pokraj njihova kolnog prilaza kad bi večer bila bez mjesečine kao da su jedva dočekali priliku da dođu i proslave. Pili su hladno pivo, jeli sladolednu tortu i plesali po stazi od plavičastog kamena. Antonia je bila odjevena u organdi i čipku, a krug obožavatelja zapljeskao je kad ju je Michael podignuo na stari vrtni stol kako bi otpjevala "The Old Gray Mare" i "Yankee Doodle".Isprva su (riki- odbijale sudjelovati u proslavi i uporno tvrdile da će promatrati slavlje kroz kuhinjski prozor, poput crnih komada papira nalijepljenih na stakla. Bilesuonenedruželjubive Hl ure gospode koje su imale pametnijeg posla, barem su tako tvrdile. No čak ni one nisu mogle odoljeti pridružiti se zabavi, i kad mi najzad svi podigli čaše pjenušca da nazdrave novorođenom djetetu, tetke su ih sve zaprepastile svojim izlaskom u vrt. U slavljeničkom duhu, razbile su čaše o stazu, ne hajući što će tjednima polom komadići stakla izvirati iz zemlje između redova glavica kupusa.Nećeš povjerovati kako se sve promijenilo, Sally se povjerila svojoj sestri. Pisala je Gillian najmanje dvaput mjesečno, nablije-doplavom papiru. Kadšto bi potpuno promašila i poslala pisma u St I ,ouis, na primjer, pa bi doznala kako se njezina sestra već preselila u Texas. Doimamo se tako normalnima, pisala je Sally. Mislim da bi se onesvijestila da nas vidiš. Zaista i iskreno tako mislim.Večerali bi zajedno kad bi se Michael vratio s posla i tetke više nisu vrtjele glavama kad bi ugledale pladnjeve povrća i zdrave hrane koje je Sally uporno servirala svojim kćerima. Iako nisu priđavale previše važnosti uglađenom ponašanju za stolom, nisu coktale kad bi Antonia počistila stol. Nisu rogoborile kad je Sally upisala Antoniju u malu školu u obližnjem otvorenom sveučilištu, gdje su je naučili govoriti "Molim" i "Hvala" kad bi željela dobiti keks i gdje joj se reklo da možda nije pametno nositi crve u džepovima želi li da se druge curice igraju s njom. No tetke su zabranile dječje zabave, jer bi to značilo da vesela, razularena čudovišta lunjaju po kući, da se smiju i piju ružičastu limunadu i da iza njih ostaju hrpe čokoladnih dražeja između ukrasnih jastuka na kauču.Za rođendane i blagdane, Sally je počela održavati proslave u stražnjoj prostoriji željeznarije, gdje su se nalazili automat za kaugume u obliku kuglica i metalni konjić na kojem se moglo besplatno jahati čitavo poslijepodne ako ste ga znali pogoditi u pravo mjesto na koljenima. Poziv na jednu od tih zabava željno su priželjkivala sva djeca u gradu. "Nemoj me zaboraviti", djevojčice iz Antonijina razreda podsjećale bi je kad bi se približio njezinrođendan. "Ja sam ti najbolja prijateljica", došapnuk' bi kad bi se približila Noć vještica ili Dan nezavisnosti. Kad bi Sally i Michael poveli djecu u Šetnju, susjedi bi ini mahali a ne bi brzo prelazili na drugu stranu ulice. Uskoro su ih počeli pozivati na susjedske zabave i božična slavlja, a jedne su godine Sally čak zadužili da prodaje pite na ljetnom sajmu.Upravo ono što sam željela, pisala je Sally. Sve. Dođi nam, preklinjala bi, ali je znala da se Gillian nikad ne bi dragovoljno vratila. Gillian je priznala da dobije osip čim se sjeti imena njihova grada. Kad vidi zemljovid Massachusettsa, zaboli je želudac. Njezina je prošlost bila tako bijedna daje odbijala misliti na nju; još se budila noću od pomisli kakve su žalosne sirotice njih dvije bile. Ništa od posjeta. Ništa od bilo kakve veze s tetkama, koje nikad nisu shvaćale kako je sestrama bilo kao izopćenicama. Netko bi morao platiti Gillian četvrt milijuna dolara, u gotovini, da je natjera da prijeđe Mississippi, bez obzira na to koliko žarko željela vidjeti svoje mile nećakinje, koje su joj, naravno, stalno u mislima.Pouka koju je Sally odavno naučila u kuhinji—valja biti oprezan sa željama - bješe tako daleko i tako izblijedjela da se pretvorila u žutu prašinu. No bješe to prašina koju se nikako nije moglo pomesti, nego se pritajila u kutovima i upadala u oči onima koje voliš kad kroz kuću potegne propuh. Antoniji je bilo skoro četiri godine, Kylie je počela spavati cijelu noć i život se činio prekrasnim, kad je pokraj stolca na kojem je Michael najčešće sjedio za večerom zatečen vjesnik smrti, kukac kuckar. Taj kukac, koji ot-kucava vrijeme i kucka poput ure, ispušta zvuk koji nitko ne želi čuti u blizini voljene osobe. Čovjekov boravak na zemlji je ionako ograničen, no kad jednom taj kukac počne kuckati, ne može ga se nikako zaustaviti; nema utičnice koju se može izvući, nema klatna koje se može zaustaviti, nema prekidača koji bi ti vratio vrijeme koje si mislio da imaš.Tetke su nekoliko tjedana slušale te otkucaje i naposljetku odvukle Sally u stranu da je upozore, ali Sally nije tome pridala nikakve važnosti. "Gluposti", reče ona i nasmije se glasno. Podnosila je mušterije koje bi kadšto u predvečerje pristigle pred stražnji ulaz, ali nije dopuštala da se ludost njezinih tetaka odrazinjezinu obitelj. Čarolije njezinih letaka su glupost i ništa više, lako probavljiva kaša smiješana kako bi pothranjivala tlapnje očajnika. Sally nije željela čuti više ni riječi o tome. Nije željela pogledati kad bi joj

tetke uporno dokazivale da crni pas odnedavna svake večeri sjedi na pločniku ispred njihove kuće. Nije željela slušati kad bi se one zaklele da taj pas uvijek podigne njušku prela nebu kad god mu se Michael približi, da zavija čim ga ugleda i Ja se brzo izmiče iz njegove sjene, podvinuta repa.Usprkos Sallynu prijekoru, tetke su stavljale mirtu ispod Mi-j^haelova jastuka i nagovarale ga da se kupa božikovinom i njihovim posebnim crnim sapunom. U džep njegove jakne potajice bi ubacile šapu zeca kojeg su uhvatile kad je jeo njihovu zelenu salatu. Umiješale bi ružmarin u njegovu zdjelicu jutarnjih pahulji-i, a lavandu u šalicu čaja koju bi uvečer popio. Svejedno su čule uickara u blagovaonici. Najzad su počele izgovarati molitve na-Jraške, ali to naravno nije moglo proći bez posljedica: uskoro su vi u kući počeli pobolijevati od gripe i nesanice i osipa koji tjed-lima nije prolazio, čak ni kad bi se koža namazala mješavinom talamine i balzama. Potkraj zime, Kylie i Antonia rasplakale bi se lad god bi njihov otac pokušao izaći iz sobe. Tetke su objasnile 5ally da oni koji su osuđeni na smrt ne čuju kuckarov zvuk i da [jtoga Michael uporno tvrdi kako mu se ništa pod milim bogom ne nože dogoditi. No ipak je nešto slutio: prestao je nositi ručni sat i lavio sve ure unatrag. A kad su se otkucaji pojačali, spustio je sve javjese u kući i držao ih tako, i kad bi sjalo sunce i kad bi sjao mje-:c, kao da to može zaustaviti vrijeme. Kao da išta može.Sally nije vjerovala tetkama ni riječi. No ipak je postala nervozna od tolikog spominjanja smrti. Na koži su joj se pojavile nrlje; kosa joj je izgubila sjaj. Prestala je jesti i spavati i mrzila je >ustiti Michaela s očiju. Kad god bi je poljubio, ona bi zaplakala i joželjela da se nije zaljubila. To ju je učinilo bespomoćnom, jer ako ljubav djeluje. To se nije moglo izbjeći, niti se protiv toga mo-i boriti. Ako sad izgubi, sve je izgubila. No neće se to dogoditi jato što su tetke rekle da će se dogoditi. One su neznalice, zapravo. Sally je otišla u gradsku knjižnicu i prelistala svaki priručnik fnsektologije. Kuckari jedu drvo i ništa više. Kad samo to tetkečuju! Pokućstvo i drvenina ino/da i jesu u opasnosti, no ljudi od krvi i mesa su sigurni, ili je barem Sally tako tati vjerovala.Jednog kišnog poslijepodneva, dok je slagala bijeli stolnjak, Sally se učini daje nešto čula. Blagovaonica je bila prazna i nikog nije bilo kod kuće osim nje, no nešto je čula. Sušanj, štropot, poput otkucaja srca ili ure. Ona poklopi uši rukama i stolnjak joj ispadne na pod, smotuljak bijelog platna. Odbijala je povjerovati u praznovjerje, ne želi to; no ipak ju je ono obuzimalo, a tad ugleda kako je nešto odbrzalo ispod Michaelova stolca. Stvor od sjene, odveć brz i lukav da bi ga se uhvatilo ispod pete čizme.Te noći, u predvečerje, Sally zatekne tetke u kuhinji. Padne na koljena i počne ih preklinjati da joj pomognu, poput svih onih zdvojnih žena prije nje. Ponudila im je sve vrijedno što je imala: prstenje na rukama, svoje dvije kćeri, svoju krv, ali tetke žalosno odmahnu glavama."Sve ću učiniti", zavapi Sally. "Povjerovat ću sve. Samo mi recite što da činim."No tetke su već sve pokušale, a kukac je još bio pokraj Michaelova stolca. Neke sudbine su zapečaćene, bez obzira na to tko pokuša posredovati. Jedne proljetne večeri, posebice ugodne i blage, Michael na povratku iz željeznarije zakorači s pločnika i usmrti ga automobil pun mladića koji su, proslavljajući svoju odvažnost i mladost, odveć popili.Poslije toga, Sally ne progovori cijelu godinu. Nije imala što reći. Nije mogla vidjeti tetke; po njezinu mišljenju, one su bile kukavne opsjenarke, starice s manje moći od muha koje su umirale na prozorskim daskama, ulovljene u stupici iza stakla, koje nemoćno lepeću prozirnim krilima. Pustite me van. Pustite me van. Ako bi čula sušanj sukanja koji bi najavio ulazak tetaka u sobu, Sally bi izašla. Ako bi prepoznala njihove korake na stubama, kad bi je došle obići ili joj poželjeti laku noć, ona bi ustala iz stolca pokraj prozora na vrijeme da zakračuna vrata; nikad ih ne bi začula zakucati na vrata jer bi poklopila uši rukama.Kad bi Sally otišla u dragstor, kupiti zubnu pastu ili kremu protiv osipa od pelena, ugledala bi onu prodavačicu iza tezge iljiliovi bi se pogledi sreli. Sally je sad shvaćala šio ljubav može jčinili ljudima. Shvaćala je to odveć dobro da bi dopustila da joj lit* to ponovno dogodi. Jadnica iz dragstora nije mogla imati više ikI trideset godina, ali je izgledala staro, posijedjele kose; ako je jlrebala nešto reći - cijenu, primjerice, ili naziv voćnog kupa spe-;ijaliteta kuće - morala bi to napisati na komad papira. Njezin je buprug stalno sjedio na posljednjem stolcu kod bara i satima cuc-|«o šalicu kave. No Sally ga je jedva primjećivala- žena je bila ta s toje nije mogla skinuti pogled. Tražila je osobu koju je vidjela kad be prvi put pojavila u kuhinji njezinih tetaka, onu slatku rumenu djevojku ispunjenu nadom.Jedne subote, kad je Sally kupovala vitamin C, prodavačica |z dragstora joj zajedno sa sitnišem tutne u ruku bijeli papirić. Po-nozite mi, napisala je, savršenim rukopisom. Ali Sally nije mogla rpomoći ni sebi.

Nije mogla pomoći ni svojoj djeci ni svom mužu a nije mogla učiniti ništa kako bi se svijet ponovno uglavio. Nakon tog Sally je prestala kupovati u dragstoru. Sredila je da joj sve potrebne namirnice isporučuje na kućnu adresu neki srednjoškolac, koji bi ostavio njihovu narudžbu na plavičastoj stazi - po kiši, tuči ili snijegu - odbijajući prići njihovim vratima, iako je to značilo izgubiti napojnicu.Te godine, Sally je dopustila da tetke preuzmu brigu za An-toniju i Kylie. Dopustila je da se u srpnju pčele roje u rožnicima krova i da se u siječnju nagomila snijeg na prilazu tako da se poštar, koji je oduvijek strepio da će kad-tad slomiti vrat isporučujući poštu Owensovima, nije odvažio otići dalje od ulaznih vrata. Nije hajala za zdrave objede, ni je li vrijeme jelu; čekala je dok je ne bi uhvatila neutoljiva glad, pa bi pojela grašak iz konzerve stojeći pokraj sudopera. Kosa joj se nerazmrsivo zauzlala, a u njezi-nim čarapama i rukavicama bilo je rupa. Malokad je izlazila, a kad bi to učinila, ljudi su je izbjegavali. Djeca su se bojala prazna pogleda u njezinim očima. Susjedi koji su nekoć pozivali Sally na kavu sad bi prešli na drugu stranu ulice kad bi vidjeli da dolazi i brzo promumljali molitvu; radije bi pogledali ravno u sunce i na trenutak oslijepjeli nego vidjeli što joj se dogodilo.(iillian bi na/vala jednom ijedno, uvijek utorkom navečer, u deset sati, jedini raspored kojeg se godinama pridržavala. Sallvbi prinijela slušalicu uhu i slušala, ali ne bi ništa rekla. "Ne smiješ se prepustiti očaju", Gillian bi uporno ponavljala svojim jasnim, usrdnim glasom. "To je moja dužnost", rekla bi.No Sally je bila ta koja se nije željela kupati, jesti i praviti kolačiće sa svojom mlađom kćerkom. Sally je bila ta koja je isplakala toliko suza daje bilo jutara kad nije mogla otvoriti oči. Svake bi večeri pretražila blagovaonicu u potrazi za kuckarom kojeg se proglasilo krivcem za sav taj jad. Naravno, nije ga našla pa nije vjerovala daje uopće i postojao. No takva se stvorenja skrivaju, u naborima udovičinih crnih sukanja i ispod bijelih plahti na kojima netko spava, nemirno sanjajući o svemu što nikad neće imati. S vremenom, Sally je prestala vjerovati u bilo što, a tad je cijeli svijet posivio. Nije vidjela narančastu ili crvenu boju a neke nijanse zelene - boja njezine najdraže veste i lišća mladih narcisa - bile ••u zauvijek i potpuno izgubljene."Probudi se", Gillian bi joj rekla kad bi nazvala u svoj ugovo-i oni dan. "Što bih trebala učiniti da te trgnem iz toga?"Zapravo, nije bilo ničeg što bi Gillian mogla reći, iako bi Nuliv slušala kad bi njezina sestra nazvala. Razmislila bi o sestri-uim savjetima jer je u posljednje vrijeme Gillianin glas bio jedini 'vuk koji je željela čuti; donosio joj je utjehu kakvu ništa drugo nije moglo donijeti i Sally bi se utorkom postavila pokraj telefonu, ti iščekivanju sestrina poziva."Život je za žive", reče joj Gillian. "Život je onakav kakvim si g.i napraviš. Daj. Poslušaj što ti govorim. Molim te."Sally bi se dugo i duboko zamislila svaki put kad bi spustila slufialieu. Razmišljala bi o djevojci iz dragstora i zvuku Antoniji-nih koraka na stubama kad bi odlazila na spavanje bez poljupca za laku noć. Razmišljala je o Michaelovu životu i njegovoj smrti i o svakom zajedničkom trenutku. Sjećala bi se svakog njegova poljupca i svih riječi koje joj je rekao. Sve je još bilo sivo-crteži koje bi Antonija donijela kući iz škole i gurnula ispod njezinih vrata, flanelske pidžame koje bi Kylie odjenula u svježa jutra, baršuna-ste zavjese koje su držale svijet na odstojanju. No stid je Sally počela u glavi uvoditi red-tuga i veselje, dolari i centi, djetetov plač i izraz lica kad joj pošalješ poljubac u vjetrovito poslijepodne. Takvo što možda nešto vrijedi, uzgrednog pogleda, zavirivanja, pozornijeg pogleda.A kad se navršila godina dana, u dan, od trenutka kad je Mi-chael zakoračio s ruba pločnika, Sally ugleda zeleno lišće s druge strane njezina prozora. Bila je to nježna povijuša koja bi se uvijek ovila oko žlijeba, no tog dana Sally primijeti koliko je svaki listić nježan, kako nevjerojatno nov, tako da je zelena boja bila skoro žuta, a zasitna poput maslaca. Sally je provodila dobar dio dana u krevetu, i već je bilo poslijepodne. Ona ugleda kako se zlatno svjetlo cijedi kroz zavjese i kako se rasipa po njezinu zidu u obli-ku pruga. Brzo, ona ustane iz kreveta i očešlja svoju dugu crnu kosu. Odjene haljinu koju nije nosila od prethodnog proljeća, dohvati kaput s vješalice pokraj stražnjih vrata i izađe prošetati.Ponovno je bilo proljeće a nebo tako plavo da je oduzimalo dah. Bilo je plavo i ona je to mogla vidjeti, boje njegovih očiju, boje žila ispod kože, boje nade i košulja koje su visjele na užetu. Sally je mogla raspoznati skoro svaku nijansu i preljev kojih nije bilo cijelu godinu, iako još nije vidjela narančastu boju, a i nikad neće, koja je bila previše slična boji izblijedjelog zaustavnog znaka koji oni mladići nisu vidjeli onog dana kad je Michael poginuo. No narančasta boja nikad nije bila Sallyna omiljena boja, pa to nije bio velik gubitak, u odnosu na druge.

Hodala je dugo, kroz središte grada, odjevena u svoj stari vuneni kaput i visoke crne čizme. Bio je topao i vjetrovit dan, preto-pao za Sallynu tešku odjeću, pa je prebacila kaput preko ruke. Sunce je prodiralo kroz tkaninu njezine haljine, poput vruće ruke na mesu i kostima. Sally se osjećala kao daje bila mrtva, a sad kad se vratila, iznimno je osjetljiva na svijet živih: dodir vjetra na njezinoj koži, mušice u zraku, miris blata i novog lišća, dražest plavih i zelenih boja. Prvi put nakon dugog vremena, Sally pomisli kako bi bilo lijepo ponovno govoriti, čitati priče kćerima prije spavanja i odrecitirati pjesmu i redom imenovati cvijeće koje cvate rano u proljeće - đurđice, kozlaci i ljubičasti zumbul. Razmišljala je ocvijeću, onome bijelom u obliku zvona, kaci je, bez osobila razloga, okrenula lijevo u ulicu l;.nclieo(t i prema parku.U ovom parku bilo je jezerce, kojim je vladalo nekoliko užasnih labudova, zatim igralište s toboganom i ljuljačkom, pa livada na kojoj su stariji dječaci održavali ozbiljne nogometne i bejzbol-ske utakmice koje bi potrajale do poslije sumraka. Sally je čula glasove djece u igri i ona željno uđe u park. Obrazi su joj se zaru-menjeli a duga crna kosa vijorila se za njom poput vrpce; začudno, ali shvati da je još mlada. Sally je namjeravala krenuti stazom do jezera, ali se zaustavi kad ugleda klupu od lijevanog željeza. Na njoj su sjedile, kao i svakog dana, tetke. Sally nikad nije palo na um upitati ih što one rade s djecom po cijeli dan dok ona leži u krevetu, nesposobna se izvući ispod pokrivača sve dok duge poslijepodnevne sjene ne bi pale na njezin jastuk.Pri današnjem izlasku, tetke su ponijele pletivo. Od najmekše crne vune plele su pokrivač za Kylien krevetić, pokrivač tako mekan da bi Kylie usnula crne ovčice i travnata polja svaki put kad bi spavala ispod njega. Antonia je sjedila pokraj tetaka, uredno prekriženih nogu. Kylie su posjeli na travu, gdje je nepomično sjedila. Sve su bile odjevene u crne vunene kapute, a njihova put izgledala je pepeljasta na poslijepodnevnoj svjetlosti. Antonijina crvena kosa bila je osobito sjajna, tako intenzivna i upadna daje izgledala neprirodno na suncu. Tetke nisu razgovarale a za djevojčice se ne bi moglo reći da su se igrale. Tetke nisu vidjele smisla u preskakivanju užeta ili dodavanju lopte. Po njihovu mišljenju, takvo što bilo je nepotrebni gubitak vremena. Bolje je promatrati svijet oko sebe. Bolje promatrati labudove, plavo nebo i drugu djecu, koja su vikala i smijala se dok su nabijala loptu i igrala lovi-ce. Naučiti kako biti tih kao miš. Koncentrirati se dok ne posta-neš nečujan kao pauk u travi.Skupina raspuštenih dječaka napucavala je loptu i naposljetku ju je netko udario prejako. Ona odleti u plavetnilo, pa se zakotrlja po travi, pokraj procvale dunje. Antonia je upravo zamišljala da je sojka, slobodna u granama žalosne breze. Ona veselo skoči s klupe i podigne loptu, pa potrči prema dječaku kojeg su poslali po nju. Dječak nije bio stariji od deset godina, ali se ukočio poputmrtvaca, piohlijeilio poput ljepila oil brašna, kaci mu se Anlonia približila. Ona mu pruži loptu."Izvoli", reče Antonia.Sva su se djeca u parku prestala igrati. Labudovi su zalepetali svojim velikim, predivnim krilima. Više od deset godina poslije toga, Sally još sanja te labudove, mužjaka i ženku, oštre čuvare jezera, kao da su dobermani. Ona sanja to kako su tetke zacoktale jezikom, tužno, budući da su znale što će se dogoditi.Jadna Antonia pogleda dječaka, koji se nije pomaknuo, a činilo se da i ne diše. Ona nagne glavu, kao da pokušava razlučiti je li glup ili samo uljudan."Zar ne želiš loptu?" upita ga ona.Labudovi su se polako dizali kad je dječak pritrčao Antoniji, zgrabio loptu a Antoniju srušio na zemlju. Njezin crni kaput raširio se iza nje; crne cipele odlete joj s nogu."Prestani!" vikne Sally. Njezine prve riječi u godinu dana.Sva djeca na igralištu su je čula. Ona pobjegnu, što dalje od Antonije Owens, koja bi te mogla ureći ako joj se zamjeriš, i od njezinih tetaka, koje bi mogle skuhati žabu i ubaciti ti je u varivo, i od njezine majke, koja je tako bijesna i zaštitnički raspoložena da bi te mogla pretvoriti u stup leda i pobrinuti se da dovijeka ostaneš ukopan na zelenoj travi u dobi od deset ili jedanaest godina.Sally spakira njihovu odjeću još te večeri. Voljela je tetke i znala je da imaju najbolje namjere, ali ono što je željela za svoje kćeri bilo je nešto što tetke ne bi nikad mogle pružiti. Željela je grad u kojem nitko neće upirati prstom u njezine kćeri kad hodaju ulicom. Željela je vlastitu kuću, u kojoj će se rođendanske proslave održavati u dnevnom boravku, s ukrasnim vrpcama i unajmljenim klaunom i tortom, i susjedstvom u kojem su sve kuće jednake i gdje nijedna nema krov od škriljevca na kojem se gnijezde vjeverice, a u vrtu šišmiši, i u kojima nema drvenine koju ne treba laštiti.Ujutro Sally nazove trgovca nekretninama iz New Yorka, pa odvuče kovčege na trijem. Tetke su tvrdile da će prošlost slijeditiS;illy bez obzira n;i sve, /.avišit ce kao (iilliiin,jadna duša koja postaje čemernija svakim novim gradom. Ne može pobjeći, to su joj rekle, ali po Sallvnu mišljenju za to nije bilo dokaza.

Nitko nije vozio njihov stari automobil više od godinu dana, no on otprve upali i puckao je poput čajni ka kad je Sally smjestila svoje djevojčice na stražnje sjedište. Tetke svečano izjave da će se unesrećiti i priprijete joj prstom. No čim je Sally krenula, tetke su se počele mežurati, sve dok nisu bile poput malih crnih žaba koje mašu u dnu ulice u kojoj su se Sally i Gillian igrale školice u vruće kolovoske dane, kad su imale samo jedna drugu da si prave društvo a asfalt oko njih topio se u crne lokvice.Sally krene po Cesti broj 95 prema jugu i zaustavi se tek kad se Kylie probudila, znojna i zbunjena i silno pregrijana ispod crnog vunenog pokrivača koji je mirisao na lavandu, miris kojim je uvijek odisala odjeća tetaka. Kylie je usnula da je progoni stado ovaca; zavapila je "Baa, baa" uspaničenim glasom, pa se uspen-trala preko sjedišta da bude bliže majci. Sally je umiri zagrljajem i obeća joj sladoled, ali s Antonijom nije bilo tako lako.Antonia, koja je obožavala tetke i uvijek bila njihova mezimica, odbijala je utjehu. Bila je odjevena u jednu od onih crnih haljina koje su joj dali sašiti kod krojačice u Peabody Street, a njezina crvena kosa štrcala joj je na glavi u ljutim čupercima. Odisala je kiselkastim, limunastim mirisom, koji je podjednako bio mješavina i gnjeva i očaja."Prezirem te", obavijesti ona Sally dok s.u sjedile u kabini trajekta koji ih je prevozio preko Long Island Sounda. Bio je to jedan od onih neobičnih i iznenađujućih proljetnih dana koji bi postali vrući poput ljetnog. Sally i njezina djeca jele su ljepljive kiiške mandarinki i pile Coca Cole koje su kupili u zdravljaku, ali su valovi sad nabujali, pa su im se želuci nadimali. Sally je upravo napisala razglednicu koju je namjeravala poslati Gillian, iako nije bila sigurna je li njezina sestra još na istoj adresi. "Najzad sam to učinila", našvrljala je rukopisom koji je bio neuredniji no što bi se očekivalo od tako uredne osobe. "Zavezala sam plahte i skočila!""Mrzil ću te do kraja života", nastavi Anionia a njezine se ručice stisnu u šake."To je tvoje pravo", živahno reče Sally, iako ju je to povrijedilo u duši. Ona mahne razglednicom ispred lica da se rashladi. Antonia ju je znala ujesti za srce, no ovaj put Sally je odlučila to ne dopustiti. "Mislim da ćeš se predomisliti.""Ne", reče Antonia. "Neću. Nikad ti neću oprostiti."Tetke su obožavale Antoniju jer je bila lijepa i zločesta. Poticale su je da bude osorna i samoživa a one godine kad je Sally bila odveć tužna i slomljena da razgovara sa svojom djecom, ili da se čak zanima za njih, Antoniji se dopuštalo da bude budna do poslije ponoći i da naređuje odraslima. Jela je najslađe čokoladice za objed i zabavljala se tako da svoju mlađu sestru tuče smotanim novinama. Radila je što je htjela ali je bila dovoljno pametna da shvati kako se to danas stubokom promijenilo. Ona baci manda-rinku na pod i zgnječi je nogom, a kad to nije upalilo ona zaplače i počne preklinjati daju se odvede kući."Molim te", zaklinjala je majku. "Hoću tetke. Odvedi me k njima. Bit ću dobra", obećavala je.Tad se rasplače i Sally. Kad je bila mala, tetke bi probdjele uz nju cijelu noć kad bi imala upalu uha ili gripu; pričale bi joj priče i kuhale toplu juhu i čaj. One su ljuljale Gillian kad nije mogla zaspati, osobito u početku, kad su djevojčice došle živjeti u njihovu kuću u Ulici magnolija i Gillian nije mogla sklopiti oka.Bio je prolom oblaka one noći kad su Sally i Gillian obavijestili da se njihovi roditelji neće vratiti, a zla sreća je htjela da ih je ponovno snašla oluja kad su bile u zrakoplovu na putu za Massa-chusetts. Sally je tad imala četiri godine, ali se sjeća munja kroz koje su letjele; može sklopiti oči i one joj navru u sjećanje. Sestre su bile na nebu pokraj tih gnjevnih bijelih crta, bez skloništa. Gillian je povratila nekoliko puta, a kad je zrakoplov počeo slijetati, počela je vrištati. Sally je morala poklopiti rukom sestrina usta i obećati joj kaugume-kuglice i lizalice od gospina bilja bude li šutjela još nekoliko minuta.N.illy je <hI;iI>i;iI;i njihove najljepše svecmc haljine za to putovanje. Ciillianina je bila svijetloljubičasta, Sallyna ružičasta, obrubljena čipkom boje slonovače. Držale su se za ruke dok su hodale po čekaonici u zračnoj luci, osluškivale smiješan zvuk koje su njihove krinoline proizvodile pri svakom njihovu koraku, a tad ugledaju tetke kako ih čekaju. Tetke su se podigle na prste, kako bi bolje vidjele preko ograde; za rukave su privezale balone kako bi ih djevojčice prepoznale. Nakon što su zagrlile djevojčice i skupile njihove kožne kovčežiće, tetke su utoplile Sally i Gillian u dva crna vunena kaputa, zavukle ruke u torbice pa izvadile kaugume--kuglice i crvene lizalice od gospina bilja, kao da su točno znale što su djevojčice poželjele ili barem ono što bi mogle poželjeti.Sally je bila zahvalna za sve što su tetke učinile, zaista. No, odlučila je. Dobit će ključ od trgovca nekretninama za kuću koju će naknadno kupiti, nabavit će nešto pokućstva. Morat će naći posao, iako je imala nešto novca od Michaelove police osiguranja; iskreno govoreći, nije namjeravala razmišljati ni o prošlosti ni o budućnosti. Mislila je na autocestu pred sobom. Mislila je na prometne znakove i skretanja i

nije si mogla priuštiti slušati An-toniju kad je počela tuliti, stoje nadahnulo i Kylie. Umjesto toga, ona upali radio i zapjeva pa pomisli kako se nešto ispravno kadšto čini pogrešnim dok se sve ne završi.Kad su skrenuli na kolni prilaz njihove nove kuće, već je bilo kasno. Skupina djece igrala je nogomet na ulici i kad je Sally izašla iz automobila, ona im mahne a djeca joj odmahnu, do jednog. Na prednjem travnjaku stajao je crvendać, cupkao travu i korov, a u ulici njima slijeva i zdesna palila su se svjetla a stolovi postavljali za večeru. Miris pečenja i pilećeg paprikaša i lasagna osjećao se u blagom zraku. Obje Sallyne djevojčice zaspale su na stražnjem sjedištu, lica ispruganih prašinom i suzama. Sally im je kupila sladolede i lizike; satima im je pričala priče i zaustavila se ispred dvije trgovine igračkama. Pa ipak je trebalo proći nekoliko godina da joj oproste. Smijale su se bijeloj ogradici kojom je Sally obrubila njihov travnjak. Antonia je tražila dopuštenje da oboji zidove svoje spavaće sobe crno a Kylie ju je preklinjala da joj kupi crnu mačkicu. Obje te želje odbijene su. Antonijina soba oličena

je u žuto, a Kylie je dobila /latim ribicu po ime im Sunshine, ali to nije značilo da su djevojčice zaboravile odakle su došle ili da još ne čeznu za tim.Svakog ljeta, u kolovozu, posjetile bi tetke. Duboko bi udah-nule čim bi skrenule u Ulicu magnolija i ugledale veliku staru kuću s crnom ogradom i zelenkastim prozorima. Tetke bi uvijek ispekle čokoladni kolač i obasule Antoniju i Kylie s previše darova. Naravno, nije se moralo odlaziti na spavanje u određeno vrijeme i nije se morala jesti raznolika hrana. Nije bilo zabrana crtanja po tapetama ili punjenja kade do vrha tako da su se pjena i mlaka voda prelijevale preko ruba i kapale kroz strop salona. Svake godine djevojčice su bile više kad bi stigle u posjet - znale su to jer su im se tetke uvijek činile manje - i svake bi se godine raspustile: plesale bi u povrtnjaku i igrale mali bejzbol na prednjem travnjaku i ostajale na nogama do poslije ponoći. Kadšto kroz čitav tjedan ne bi jele ništa osim Snickersa i Milky Waya, sve dok ih ne bi zaboljeli trbusi a one najzad zatražile salatu ili čašu mlijeka.Za kolovoskih praznika Sally je zahtijevala da djevojke izađu iz kuće, barem poslije podne. Vodila bi ih na cjelodnevne izlete, na plažu na Plum Islandu, na vožnju čamcima u obliku labudova u Bostonu, na plavu pučinu zaljeva u Gloucesteru na iznajmljenim jedrilicama. No djevojčice su uvijek molile da se vrate u kuću njihovih tetaka. Durile su se i zagorčavale Sallyn život, sve dok Sally ne bi popustila. Sally se ne bi odlučila vratiti u kuću zbog ćudljivosti djevojčica, nego zato što su o nečemu imale jednako mišljenje. To je bilo tako neobično i prekrasno vidjeti da Sally jednostavno nije mogla reći ne.Sally je očekivala od Antonije da se ponaša kao starija sestra kakva je Sally nekoć bila, ali to nije bilo u Antonijinoj prirodi. Antonia nije osjećala odgovornost ni prema kome; ona nije bila ničija dadilja. Od samog početka nemilice je kinjila Kylie i pogledom je mogla natjerati sestru briznuti u plač. Djevojčice bi jedino u kući tetaka postale saveznice, možda i prijateljice. Ovdje, gdje je sve bilo iznošeno i iskrzano, osim sjajne drvenine, djevojčice su provodile mnoge sate zajedno. Skupljale su lavandu i ručale na otvorenom u vrtnom hladu. Sjedile bi u svježem salonu kasno po-slije podne, ili ispružene na odmoiištu na drugom kalu po kojem su prosijavale tanke pruge kao limun žutih sunčanih zraka, igrale Parcheesi'1 i beskonačne partije remija.Njihova bliskost možda je bila posljedica toga što su dijelile spavaću sobu u potkrovlju ili što nisu imale drugog društva za igru, budući da su djeca u gradu i dalje prelazila na drugu stranu ulice kad bi prolazila pokraj kuće Ovvensovih. Bez obzira na razlog, Sally je silno veselilo vidjeti djevojčice za kuhinjskim stolom, glava pognutih da su se skoro dodirivale, kako slažu slagalicu ili crtaju razglednicu koju će poslati Gillian na njezinu novu adresu u Iowi ili New Mexicu. Uskoro, kad se vrate, ponovno će se derati jedna na drugu i gložiti zbog beznačajnih povlastica ili neke An-tonijine podmukle smicalice - tatine duge gaće ostavljene ispod Kvliena dječjeg pokrivača za koji je bila vezana do jedanaeste pa i dvanaeste godine, ili zemlja i kamenje ubačeno u njezine čizme. I tako bi Sally dopuštala djevojčicama da rade što ih je volja, taj jedan tjedan u kolovozu, iako je znala da to, zapravo, nije za njihovo dobro.Svake godine, kako bi njihovi praznici odmicali, djevojčice bi uvijek spavale sve dulje; crni podočnjaci pojavili bi se oko njihovih očiju. Počele bi se tužiti na vrućinu koja bi ih toliko iscrpla da nisu mogle otići do dragstora po sladoled i hladne boce Coca Cole, iako ih je očarala starica koja je ondje radila, jer nikad ne bi prozborila ni riječi a mogla je načiniti banana split za nekoliko sekundi - ogulila bi bananu i prelila je sirupima i tučenim vrhnjem dok trepneš okom. Uskoro bi Kylie i Antonia provodile dane uglavnom u

vrtu, gdje su velebilje i naprstak rasli pokraj paprene metvice, a mačke koje su tetke toliko obožavale - uključujući i dva ofucana stvorenja iz Sallyna djetinjstva, Svrakać i Gavran, koji su odbijali umrijeti -još su prekapale po smeću tražeći riblje glave i kosti.5 Drugi naziv za igru LUDO koja se igra malim plosnatim žetonima na ploči i s kockom.Uvijek iloclc prijelomni trenutak kaci Sally zna da moraju oti-ili. Svakog kolovoza dotle noć kad se ona probudi iz dubokog sna i ode do prozora pa ugleda svoje kćeri same u vrtu na mjesečini. I/medu glavica kupusa i cinija stoje žabe. Zelene gusjenice grickaj u lišće, pripremaju se za pretvorbu u bijele noćne leptire koji Cc udarati o zaštitne mreže na prozorima i o svjetiljke koje gore Jarkom svjetlosti pokraj stražnjih vrata. Na ogradu je nabijena ista ona konjska lubanja, sad potpuno izbijeljela od sunca, pa tuko se mrvi u prah, još služi da ljude drži podalje od kuće.Sally uvijek pričeka da njezine djevojčice uđu u kuću prije no 4to se zavuče natrag u krevet. Idućeg jutra, naći će neki izgovor i krenuti na put dan-dva prije od dogovorenog. Probudit će kćeri, pii iako one negoduju zbog ranog sata i vrućine, i sigurno će se mrgoditi čitav dan, poslagat će se u automobil. Prije polaska, Sally će poljubiti tetke i obećati da će često telefonirati. Kadšto joj nešto zapne u grlu kad shvati kako tetke stare, kad vidi onaj nabujali korov u vrtu i to kako visterija vene, budući da nikome ne pada na um zaliti je ili pognojiti. No zna da ne griješi čim se od-veze niz Ulicu magnolija; ne dopušta si ni trenutak žaljenja, čak i kad se njezine kćeri rasplaču i počnu prigovarati. Zna kuda ide i što mora učiniti. Mogla bi naći put do Ceste broj 95 zavezanih očiju. Mogla bi to učiniti po mraku, po lijepom i lošem vremenu; /,na to učiniti i kad se čini da će joj nestati benzina. Nije važno što ljudi kažu. Nije važno što bi mogli reći. Kadšto se mora otići od kuće. A ponekad pobjeći znači da si krenuo u dobrom smjeru.SlutnjEprekriženi noževi postavljeni na stolu za večeru znače da će sigurno izbiti svađa, ali to znače i dvije sestre kad žive pod istim krovom, osobito kad je jedna od njih Antonia Owens. 11 dobi od šesnaest godina, Antonia je silno lijepa pa netko tko je ne pozna i vidi je prvi put ne može naslutiti koliko ona može oja-diti svoje najbliže. Zločestija je nego kao mala, no njezina je kosa sad zamamnije crvene nijanse a osmijeh tako blistav da svi dječaci u srednjoj školi žele sjediti s njom, iako se ukoče kad im to uspije, jer su joj tako blizu i ne mogu si pomoći pa se sramote buljeći u nju, raznježena pogleda i blesava osmijeha, zatelebani izvan svake pameti.Ne čudi stoga da Antonijina mlađa sestra, Kylie, koja će jskoro navršiti trinaest godina, provodi sate zaključana u kupao-lici i plače zbog svoje ružnoće. Kylie manjka dva centimetra do lietar osamdeset, i po njezinu mišljenju, ona je gorostas. Mršava je poput rode, a koljena joj udaraju jedno o drugo dok hoda. U josljednje su joj vrijeme nos i oči od silnog plača najčešće ružičasti poput zečjih, a na rubu je da digne ruke od svoje kose, koja se covrča od vlage. Imati sestru koja je savršena, barem po vanjštini, le loše. A imati sestru koja s nekoliko dobro odabranih zlobnih riječi može učiniti da se osjećaš poput zrnca prašine, za Kylie je nepodnošljivo.Dio problema je u tome što Kylie nikad ne uspijeva smisliti oštrouman odgovor kad je Antonia milo upita razmišlja li o tome da spava s ciglom na glavi ili da si nabavi vlasulju. Pokušala je, čak je sa svojim jedinim prijateljem, trinaestogodišnjim GideonomHainesom, majstorom u umijeću vrijeđanja, uvježbavala različite otrovne komentare kojima bi ušutkala sestru, ali ipak to ne može učiniti. Kylie je nježna dušica koja plače kad netko zgazi pauka; u njezinu svijetu, povrijediti drugo stvorenje je neprirodan čin. Kad je Antonija zadirkuje, Kylie jedino može otvarati i zatvarati usta poput ribe na suhom, prije no što se zaključa u kupaonicu na još jednu rundu plača. U tihim noćima, sklupča se u krevetu, čvrsto stežući svoj stari dječji pokrivač, onaj od crne vune u kojem još nema nijedne rupe, jer kao da odbija moljce. U cijeloj ulici susjedi čuju njezin plač. Odmahuju glavama i žale je, a neke žene iz susjedstva, posebice one koje su rasle uz stariju sestru, donose joj domaće kolače i kekse prelivene čokoladom, zaboravljajući pritom što tanjur slastica može učiniti koži mlade djevojke, misleći jedino na svoju želju da predahnu od zvuka plača, koji odjekuje kroz živice i preko ograda.Žene iz susjedstva poštuju Sally Owens; štoviše, iskreno je vole. Ima ozbiljan izraz lica čak i kad se smije, i dugu crnu kosu, a nema pojma kako je zgodna. Sally je uvijek prvi roditelj na popisu za zimska dežurstva, jer je najbolje zadužiti nekog pouzdanog da obavještava ostale roditelje o tome kad će škola biti zatvorena zbog nevremena, a ne jednu od onih smušenih majki sklonih vjerovanju da će se život pobrinuti za sve, bez ikakva uplitanja razboritih osoba. U cijelom susjedstvu, Sally je poznata po svojoj ljubaznosti i smotrenosti. Ako vam je zaista potrebno, pričuvat će vaše malo dijete u subotu poslije podne bez prethodnog dogovora; otići će po vašu djecu u srednju školu ili vam posuditi šećer ili jaja.

Nađete li slučajno telefonski broj neke žene na komadiću papira u ladici suprugova noćnog ormarića, sjedit će s vama na stražnjem trijemu, a pritom imati toliko pameti da sluša a ne da nudi nezrele savjete. Štoviše, nikad neće spomenuti vaše probleme ili ponoviti ijednu vašu riječ. Kad je zapitate o njezinu braku, na licu joj se pojavi sanjiv izraz, potpuno različit od njezina uobičajenog. "To je bilo tako davno", sve je što će reći. "To je bilo u drugom životu."Nakon odlaska iz Massachusettsa, Sally se zaposlila kao pomoćnica zamjenika ravnatelja u srednjoj školi. Kroz čitavo to raz-fdobije izašla je s inuSkaivima manje od desetak puta, a te pokušaje romantičnog druženja ugovorili su susjedi, izlasci koji ni do čeg ne bi doveli osim do njezinih ulaznih vrata, kudikamo prije no Sto bi je ukućani očekivali. Sally shvaća daje često umorna i promjenljivog raspoloženja, pa iako izvrsno izgleda, ne postaje mlada. U posljednje je vrijeme tako napeta da mišiće u vratu osjeća poput žicanih niti koje netko svija.Kad je počne boljeti vrat, kad se uznemirena probudi iz du-|bokog sna, i kad se osjeti tako usamljena da joj se i prastari pod-/ornik u srednjoj školi počne činiti zgodnim, Sally se prisjeti koli-Iko je naporno radila da bi osigurala dobar život za svoje djevojke. lAntonia je tako popularna daje tri godine zaredom odabrana za inaslovnu ulogu u školskoj predstavi. Kylie, iako se čini da nema Iprisnih prijatelja osim Gideona Barnesa, prvakinja je u pravopisu |okruga Nassau i predsjednica šahovskog kluba. Sallyne kćeri slaze rođendane i odlaze na satove baleta. Pobrinula se da nikad ne |pi opuste sistematski pregled zuba i da su na vrijeme u školi sva-<og jutra. Od njih se očekuje da napisu zadaću prije no što gledaju televiziju i ne dopušta im se da bdiju do poslije ponoći ili da Skradu bogu dane na obilaznici ili u trgovačkom središtu. Sallvna ]djeca ovdje imaju korijene; prema njima se odnose kao prema Sivima ostalima, kao prema normalnoj djeci, kao ostaloj djeci iz susjedstva. Zato je Sally ostavila Massachusetts i tetke. Zato od-)ija razmišljati o tome što joj možda nedostaje u životu.Ne osvrći se, tako Sally govori samoj sebi. Ne razmišljaj o la-Hidovima ili kako je to biti sam u tami. Ne misli na oluje, munje i gromove, i pravu ljubav koju nikad nećeš imati. Život znači prati zube i pripremati zajutrak svojoj djeci i ne razmišljati ni o čemu, a tako se pokazalo, Sally je majstor u tome. Ona čini sve što treba i jto na vrijeme. No ipak često usne vrt svojih tetaka. U najudaljeni-jjem kutku rasli su citronovac, limunska majčina dušica, i limun-ska marulja. Kad bi Sally ondje sjedila prekriženih nogu i sklopila )či, limunski miris bio je tako opojan da bi je ponekad uhvatila )maglica. Sve je u tom vrtu imalo namjenu, čak i raskošni božuri coji štite od nevremena i mučnine i za koje se zna da djeluju protiv uroka. Sally nije sigurna bi li još znala nabrojati sve podvrstehiljaka koji* su ondje rasle, iako joj se čini da bi podbjel i gavez još mogla prepoznali po izgledu, a lavandu i ružmarin po njihovu izrazitom mirisu.Njezin vrt je jednostavan i bezvoljan, jer ona želi da takav i bude. U njemu je živica od mlitavih jorgovana i vučjeg drena te mali povrtnjak u kojem rastu jedino žute rajčice i nekoliko vrete-nastih krastavaca. Presadnice krastavaca izgledaju prašnjave od vrućine ovog posljednjeg lipanjskog poslijepodneva. Tako je divno imati slobodna ljeta. Vrijedi svega što mora otrpjeti u srednjoj školi, gdje se uvijek mora imati nasmiješeno lice. Ed Borelli, zamjenik ravnatelja i Sallvn nadređeni, predložio je da si svi zaposleni u tajništvu daju operativnim zahvatom ugraditi širok osmijeh kako bi bili spremni kad uđu roditelji i počnu se žaliti. Ljubaznost se isplati, Ed Borelli podsjeća tajnice u naporne dane, kad se neposlušnim učenicima zabrani dolazak na nastavu, kad se vrijeme održavanja sastanaka preklapa i kad školski odbor prijeti da će produljiti školsku godinu zbog neodržane nastave zimi kad je zapao snijeg. Ali lažno veselje presahne, a ako se dugo pretvarate, uvijek postoji mogućnost da postanete automat. Potkraj školske godine Sally se zatekne kako govori: "Gospodin Borelli će odmah doći", u snu. Tad počne odbrojavati dane do ljeta; jedva dočeka da zazvoni posljednje zvono.Budući da je semestar završio dvadeset četiri sata ranije, Sally bi trebala biti presretna, ali nije. Jedino što razabire su snažni otkucaji njezina bila i ritmički udarci s radija koji trešti u Anto-nijinoj sobi na katu. Nešto nije kako valja. Ništa opipljivo, ništa što će vam prići i raspaliti vas posred lica; manje sliči rupi u pletivu a više rasparanom rubu koji se oparao u grudicu vunene niti. Zrak u kući kao daje pod nabojem, pa se kosa na Sallvnu zatiljku nakostriješila, a iz njezine bijele košulje frcaju iskrice.Čitavo poslijepodne, Sally je svjesna da očekuje nesreću. Kaže si da prestane s tim; ona čak i ne vjeruje daje moguće pred-skazati pogibao, budući da ne postoje znanstveni dokazi da takve proročanske pojave postoje. No u trgovini pograbi desetak limuna i prije no što se uspije svladati, počne plakati, na odjelu za povrće i voće, kao da ju je spopala čežnja za onom starom kućom u

I Jlici magnolija, nakon toliko godina. Na povratku iz trgovine živežnih namirnica, Sally prođe pokraj igrališta YMCA-e(1 gdje Kylie i njezin prijatelj Gideon igraju nogomet. Gideon je potpredsjednik šahovskog kluba, a Kylie sumnja da joj je možda pustio u završnom meču kako bi ona postala predsjednica. Kylie je jedina osoba na svijetu koja podnosi Gideona. Njegova majka, Jeannie Barnes, završila je na terapiji dva tjedna nakon njegova rođenja; tako je bio naporan i takvim je ostao. Jednostavno odbija biti poput drugih. Ne dopušta si biti potput drugih. Primjerice, obrijao je glavu i nosi vojničke čizme i crnu kožnu jaknu, iako je sigurno trideset stupnjeva u hladu.Sally nikad nije ugodno u Gideonovoj blizini; čini joj se nepristojan i drzak i oduvijek ga smatra lošim utjecajem. No gledajući kako on i Kylie igraju nogomet, osjeća kako je preplavljuje olakšanje. Kylie se smije tome kako se Gideon spotiče o vlastite čizme kad trči za loptom. Nije ranjena ni oteta, ovdje je na ovom travnatom igralištu, trči koliko je noge nose. Vruće je, lijeno poslijepodne, dan poput ostalih, i Sally bi se trebala opustiti. Glupo je da se uvjerila kako će nešto krenuti po zlu. Tako si kaže, ali u to ne vjeruje. Kad se Antonia vratila kući, ushićena jer je dobila ljetni posao u slastičarnici na obilaznici, Sally je tako sumnjičava da ne odustaje od toga da nazove vlasnika i dozna kakvo će biti An-tonijino radno vrijeme i radni zadaci. Raspitala se i o vlasnikovu osobnom životu, uključujući adresu, bračno stanje i broj članova domaćinstva koje uzdržava."Hvala ti što si me osramotila", kaže joj Antonia hladno kad je Sally spustila slušalicu. "Moj će šef zaključiti da sam zaista odrasla osoba, kad me majka provjerava."Ovih dana Antonia nosi isključivo crnu odjeću, pa njezina crvena kosa izgleda još sjajnija. Prošli tjedan, želeći staviti na kušnju Antonijinu privrženost crnoj odjeći, Sally joj je kupila bi-6 Kratica od Young Men's Christian Association, organizacija koja u mnogim zemljama osigurava smještajne i sportske sadržaje za mlade ljude, te duhovnu potporu.jelu pamučnu majicu ukrašenu čipkom, za koju hi, znala je, sve Anlonijine prijateljice dale život. Anlonia ubaci majicu u perilicu zajedno s paketićem boje, a potom taj odjevni predmet boje ugljena ubaci u sušilicu. Rezultat je tako majušni komad odjeće da svaki put kad ga Antonia odjene, Sally strepi da će pobjeći od kuće, kao što je učinila Gillian. Sally brine pomisao da bi jedna od njezinih kćeri mogla poći stopama njezine sestre, stazom posutom jedino samouništenjem i izgubljenim vremenom, uključujući i tri kratkotrajna braka, koji joj nisu osigurali ni centa alimentacije.i- Istina, Antonia je lakoma kako lijepe djevojke kadšto jesu, a ima i visoko mišljenje o sebi. Ali sad, ovog vrućeg lipanjskog dana, odjedanput je puna sumnji. Sto ako nije tako posebna kao što misli? Što ako njezina ljepota izblijedi čim navrši osamnaestu, kako se događa nekim djevojkama, koje nemaju pojma da su pre-cvale sve dok nije prekasno i one se pogledaju u zrcalo i shvate da se više ne prepoznaju. Oduvijek je pretpostavljala da će jednog dana biti glumica; dan poslije mature otići će na Manhattan ili u Los Angeles i dobiti glavnu ulogu, kao što joj se stalno događalo u srednjoj školi. A sad više nije sigurna. Ne zna ima li talenta, a ne zna je li joj uopće i stalo. Iskreno rečeno, nikad nije osobito voljela glumu; sviđalo joj se samo to što svi zure u nju. To što zna da ne mogu s nje skinuti pogleda.Kad se Kylie vratila kući, znojna, sa zelenim mrljama od trave i nezgrapna, Antonia se čak nije potrudila izreći kakvu uvredu."Zar mi ništa ne želiš reći?" upita Kylie plaho kad su se srele u predsoblju. Njezina smeđa kosa štrči uvis a obrazi su joj zažare-ni od vrućine i posuti mrljama. Savršena je meta i toga je svjesna."Možeš se prva istuširati", Antonia kaže glasom tako tužnim i sanjivim da čak i ne zvuči kao da je njezin."Što bi to trebalo značiti?" upita Kylie, ali je Antonia već otplovila niz hodnik nalakirati nokte u crveno i razmisliti o svojoj budućnosti, nešto što dotad još nije učinila.Do večere Sallyje skoro zaboravila na osjećaj groze koji ju je pratio ranije tog dana. Nikad ne vjeruj u ono što ne vidiš, oduvijek je bilo Sallyno geslo. Nemaš se čega bojati osim straha, ponav-ljala je taj citat kad su djevojčice bile male i uvjerene da čudovišta žive s druge strane police ormara u predsoblju. No upravo kad se opustila toliko daje pomislila kako bi mogla popiti pivo, zastori u kuhinji neočekivano se uz prasak podignu, kao da se u zidovima nakupila energija. Sally je pripremila salatu od graha i soje, štapiće od mrkve i hladne marinirane brokule, a za desert biskvit od bjelanjaka. No kolač je sad pod upitnikom; kad su se zastori podigli, kolač je počeo splašnjavati, najprije na jednoj strani, a potom na drugoj, sve dok nije postao plosnat poput tanjura."Nije to ništa", Sally kaže svojim kćerima, kao da je zastore pokrenula neka nepoznata sila, no njezin glas zvuči kolebljivo, čak i njoj samoj.

Večer je tako vlažna i zasićena da bi se rublje na užetu još više ovlažilo kad bi ga se preko noći ostavilo vani. Nebo je tamno-plavo, zavjesa vrućine."Nešto ipak jest", kaže Antonia, jer je upravo zapuhao nekakav čudan vjetar. Ulazi kroz zaštitna vrata i otvorene prozore, zvekeće srebrninom i porculanskim tanjurima. Kylie mora otrčati i donijeti si vestu. Iako temperatura još raste, od vjetra je prolaze srsi; od njega joj se ježi koža.Vani, u susjednim dvorištima, vjetar čupa ljuljačke iz zemlje a mačke grebu po stražnjim vratima, očajnički tražeći da ih se pusti unutra. Nekoliko kuća podalje, topola se rascijepila i srušila na zemlju, udarila u hidrant i probila kroz prozor parkirane Honde Civic. Tad Sally i njezine kćeri začuju kucanje. Djevojčice podignu pogled prema stropu, a zatim se okrenu prema majci."Vjeverice", uvjerava ih Sally. "Gnijezde se na tavanu."Ali kucanje ne prestaje, kao ni vjetar, a vrućina jača. Najzad, pred ponoć, susjedstvo se stiša. Najzad ljudi mogu počinuti. Sally je jedna od rijetkih koja je budna dokasna, kako bi pripremila pitu od jabuka - zajedno s njezinim tajnim sastojcima, crnim paprom i muškatnim oraščićem - koju će zamrznuti i odnijeti na susjedsku zabavu na Dan nezavisnosti. No čak je i Sally uskoro zaspala, usprkos vremenu; opružila se ispod hladne bijele plahte i ostavila prozor od kupaonice otvoren kako bi povjetarac ušao ik 111 >. i o po sobi. I'i vi ljetni zrikave! su utihnuli a vi ;ipei se gnijezde ugrmlju, sigurni u sjenici od grana pretankih da bi izdržale mačku. I upravo u (renutku kad ljudi počinju sanjati, o pokošenoj travi i piti od kupina i lavovima koji liježu pokraj janjadi, oko mjeseca se pojavi prsten.Svetokrug oko mjeseca uvijek je vjesnik loma, ili promjene vremena, nadolazeće groznice, ili dugog razdoblja zle sreće. Ali kad se pojavi dvostruki prsten, isprepleten i upreden, poput uz-drhtale duge ili neuspjele ljubavne veze, sve se može dogoditi. U takvim trenucima bolje je ne javljati se na telefon. Ljudi koji nešto o tome znaju, uvijek pažljivo zatvaraju prozore, zaključavaju vrata i nikad se ne usuđuju poljubiti dragu ili dragog preko vrtnih vrata ili ispružiti ruku kako bi pogladili psa lutalicu. Nevolje su poput ljubavi; ulaze nenajavljene i preuzimaju sve u svoje ruke prije no što se ima vremena predomisliti ili razmisliti.Visoko iznad njihova dijela grada, prsten se već počeo sukati oko sebe, svijetleća zmija mogućnosti, dvostruka i zategnuta silom težom. Da ljudi nisu spavali čvrstim snom, možda bi pogledali kroz prozor i s divljenjem se zagledali u taj prelijepi krug svjetla, ali su oni nastavili spavati, utonuli u zaborav, ne primjećujući ni mjesec, ni tišinu, a ni stari Oldsmobile koji se zaustavio na kolnom prilazu Sally Owens i sparkirao iza Honde koju je Sally kupila prije nekoliko godina kao zamjenu za prastari automobil svojih tetaka. U takvoj je noći moguće da žena izađe iz svog automobila tako tiho daje ne čuje nijedan susjed. Kad je tako toplo u lipnju, kad je nebo tako tintanoplave zagasite boje, kucanj na zaštitnim vratima neće ni odjeknuti. Past će ti u san, poput kamena u potok, naglo ćeš se probuditi, ustreptala srca, podivljala bila, utapajući se u vlastitoj panici.Sally se uspravi u krevetu, svjesna da treba ostati na mjestu. Ponovno je usnula labudove; promatrala ih je kako uzlijeću. Jedanaest je godina činila sve što treba, bila savjesna i pouzdana, trezvena i ljubazna, ali to ne znači da ne zna prepoznati sumporni miris pogibli. A upravo je to sad ispred njezinih ulaznih vrata, pogibao, čista i nerazrijeđena. Zaziva je, poput noćnog leptira koji udara o zaslon i ona se ne može tek tako oglušiti. Navlači tra-perice i bijelu pamučnu majicu i skuplja svoju lamuu kosu u rep. Poslije će se glisti zbog tog, i svjesna je toga. Pital će se zašto jednostavno ne zanemari tu neugodnu slutnju koja je obuzima i zašto uvijek osjeća neodoljivu potrebu da stvari dovede u red.Ljudi koji upozoravaju da se ne može pobjeći jer će ti prošlost ući u trag, možda su sasma u pravu. Sally pogleda kroz ulični prozor. Na trijemu je djevojčica koja se mogla uvaliti u više nevolja od ikog, samo je sad odrasla. Prošlo je previše godina, prošla je čitava vječnost, ali je Gillian lijepa kao uvijek, jedino prašnjava i rastrojena i tako malaksala da se, kad je Sally širom otvorila vrata, mora nasloniti na cigleni zid da se podupre."Oh Bože moj, to si ti", kaže Gillian, kao da je Sally, a ne ona, neočekivani posjetitelj. U osamnaest godina su se vidjele samo triput, i to nakon što je Sally krenula na zapad. Gillian nikad nije nogom stupila preko Mississippija, kao što se zaklela kad je otišla iz kuće svojih tetaka. "To si zaista, zaista ti!"Gillianina je plava kosa ošišana kraće no ikad; miriše na šećer i toplinu. Ima pijeska u utorima svojih crvenih čizama i zelenu zmijicu istetoviranu na zapešću. Ona zagrli Sally brzo i čvrsto, prije no što Sally ima vremena pomisliti kako je kasno i daje Gillian mogla nazvati, ako već ne zato da kaže da dolazi, a

ono barem jedan dan prošli mjesec, tek toliko da Sally zna da je još živa. Prije dva dana, Sally je poslala pismo na njezinu najnoviju adresu, u Tucson. U tom je pismu očitala Gillian bukvicu, zbog niza propalih planova i propuštenih prilika; bila je preoštra i zaletjela se i laknulo joj je kad je shvatila da to pismo Gillian nikad neće primiti.Ali njezino olakšanje ne potraje dugo. Čim je Gillian progovorila, Sally zna da nešto ozbiljno nije u redu. Gillianin je glas piskutav, što uopće ne sliči na nju. Gillian je uvijek u nekoliko sekundi znala smisliti dobru ispriku ili alibi jer je morala umirivati ego svojih mnogobrojnih momaka; najčešće je hladnokrvna i prisebna, ali sad je na rubu pameti."Muči me problem", kaže Gillian.Pogleda preko ramena, pa jezikom obliže usne. Živci joj rade, iako to što ima problema nije osobita novost. Dovoljno je da Gil-Ilinn prođe niz ulicu i već nnstanu problemi..loš je od onih žena u koju iv se, kad si porezu prsi dok režu dinju pa ih hitno prevezu u bolnicu, dežurni liječnik na hitnom prijemu koji im je šivao ranu zaljubiti preko ušiju prije no što dovrši zadnji šav.Gillian svrne pogled na Sally i pozorno se zagleda u nju. "Ne mogu vjerovati koliko si mi nedostajala."Gillian zvuči kao da je iznenadila samu sebe tim otkrićem. Zabada nokte u dlanove, kao da se želi probuditi iz mučnog sna. Da nije zdvojna, ne bi bila ovdje, ne bi dotrčala starijoj sestri po pomoć, nakon što je cijeli život provela pokušavajući biti samodovoljna poput kamena. Ostali ljudi imaju obitelji i za Uskrs ili Dan zahvalnosti odlaze na zapad ili istok zemlje ili u susjedstvo, ali ne i Gillian. Moglo se uvijek računati s tim da će ona raditi preko blagdana a potom bi je nešto privuklo u najbolji bar u gradu, gdje poslužuju posebna predjela za blagdane, tvrdo kuhana jaja, svijetloružičasta i plavozelena, ili male burrite7 s puretinom i brusnicama. Jednog Dana zahvalnosti Gillian si je dala istetovirati zapešće. Bilo je vruće poslijepodne u Las Vegasu, u Nevadi, a nebo zagasitosive boje, a tip u salonu za tetoviranje obećao joj je da neće boljeti, ali je boljelo."Problemi na sve strane", prizna Gillian."Znaš li što?" kaže Sally sestri. "Znam da nećeš povjerovati, a i znam da će ti biti svejedno, ali i ja imam svojih problema."Primjerice, račun za struju, na kojem se počelo odražavati to što Antonia sve više sluša radio, koji se ne gasi ni trenutka. Pa to što Sally nije izašla s muškarcem skoro dvije godine, čak ni s bratićem ili prijateljem svoje najbliže susjede Linde Bennett, i više ne može razmišljati o ljubavi kao nečem stvarnom, ili mogućem, nikako. Kroz to razdoblje razdvojenosti, dok su vodile svaka svoj život, Gillian je činila što je željela, spavala s kim je htjela i budila se u podne. Nije morala čitave noći bdjeti uz uzglavlje djevojčica koje boluju od vodenih kozica, nije se morala dogovarati o vre-Burrito, meksičko jelo; palačinka punjena mesom, sirom, pečenim grahom.lenu povi alka s večernjih provoda, ili navijali budilicu u određeno jrijeme jer je nekome potreban zajutrak ili je/.ikovajuha. Narav-jio da Gillian izgleda sjajno. Ona misli da se svijet okreće oko nje."Vjeruj mi. Tvoji problemi nisu ništa prema mojima. Sally, ovaj put je zaista ozbiljno."Gillianin se glas utanjio, ali je to još isti onaj glas koji je Sally pomogao preživjeti onu užasnu godinu kad nije imala volje govoriti. To je glas koji ju je uporno poticao da se trgne, bez obzira na sve, nepopustljivom predanošću, kakvu se postiže jedino kad ste s nekim dijelili prošlost."Dobro." Sally uzdahne. "Da čujem."Gillian duboko uzdahne. "U autu mi je Jimmy." Ona se pri-lakne, kako bi mogla šapnuti u Sallyno uho. "Problem je u [ome..." Ovo je gadno za reći, zaista teško. Mora s tim na svjetlo iana, izgovoriti, šapćući ili ne šapćući. "Mrtav je."Sally se odmah odmiče od sestre. Nije to nešto što bi itko želio čuti vruće lipanjske noći, kad su krijesnice nanizane po trav-ijacima poput lampiona. Noć je snena i gluha, ali se Sally sad )sjeća kao da je iskapila lonac kave; srce joj bubnja. Netko bi ložda pomislio da Gillian laže ili pretjeruje ili se šali. Ali Sally joznaje svoju sestru. Ona zna da nije tako. U automobilu je mrtvac. Bez sumnje."Nemoj mi to činiti", kaže Sally. "Misliš li da sam to učinila namjerno?""Znači, vozili ste se, krenuli k meni, pomislila si da bismo se lajzad mogle vidjeti, a on je onako usput umro?"Sally nikad nije upoznala Jimmyja, a ne bi se moglo reći ni da |e pošteno razgovarala s njim. Jednom se javio na telefon kad je 5ally nazvala Gillian u Tucson, ali nije bio pričljiv. Čim je čuo 5allyn glas, odmah je pozvao Gillian da preuzme vezu.

"Dolazi ovamo, ženo." Tako je rekao. "Zove te ona tvoja dosadna sestra."Jedino čega se Sally može sjetiti da joj je Gillian rekla o nje-iu jest daje odsjedio svoje za zločin koji nije počinio i daje takozgodan i 11111111,11 d;i se može zavući svakoj ženi pod kožu pogleda lije na pravi način. Ili na krivi, ovisno o tome kako ocjenjuješ posljedice, i jesi li slučajno bio oženjen tom ženom kad je naišao Jimmy i ukrao ti je prije no što si naslutio što se događa.'"lb se dogodilo na odmorištu u New Jersevu." Gillian pokušava prestati pušiti, pa izvadi žvakaću gumu i gurne je u usta. Ima napućena usta, rumena i slatka, no večeras su joj usnice suhe i ispucane. "Bio je takav gad", kaže ona zamišljeno. "Bože. Ne bi povjerovala da ti kažem što je taj sve mogao učiniti. Jednom smo čuvali kuću nekim ljudima u Phoenixu. Imali su mačku koja mu je smetala - mislim da se popiškila na pod. On ju je stavio u hladnjak."Sally sjedne. Malčice je ošamućena od svih tih podataka o se-strinu životu, no betonski trijem je hladan i od tog joj je bolje. Gillian je nekako uvijek uspije privući, iako se ona pokušava oprijeti toj sili. Gillian sjedne pokraj nje; dodirivale su se koljenima. Njezina je koža hladnija i od betona."Cak ni ja nisam mogla povjerovati da bi zaista učinio takvo što", kaže Gillian. "Morala sam ustati iz kreveta usred noći i pustiti je iz hladnjaka ili bi se jadnica smrznula. Po krznu je imala ledene kristaliće.""Zašto si morala doći ovdje?" žalosno će Sally. "Zašto sad? Sve ćeš upropastiti. A toliko sam se trudila."Gillian osmotri kuću, ravnodušno. Zaista mrzi biti na istočnoj obali. Toliko vlage i zelenila. Učinila bi skoro sve da izbjegne prošlost. Najvjerojatnije će noćas sanjati tetke. Ta stara kuća u Ulici magnolija, i njezina drvenina i mačke, uvući će joj se u misli, i ona će se uznemiriti, možda i uspaničariti i pobjeći glavom bez obzira. A tako je zapravo i završila na jugozapadu - sjela je u autobus čim je ostavila mehaničara iz Tovotina servisa zbog kojeg je napustila prvog supruga. Morala je naći toplinu i sunce kako bi poništila svoje pljesnivo djetinjstvo, njegova tamna poslijepodne-va ispunjena dugim zelenim sjenama i njegove još crnje ponoći. Morala je biti jako, jako daleko.Da je imala gotovine, (iilliaii bi pobjegla slogodmoi išla u Nevv Jersevu i trčala sve do zračne luke u Nevvarku, pa odletjela negdje gdje je toplo. U Ncw Orleans, možda, ili Los Angeles. Nažalost, prije polaska iz Tucsona, Jimmy ju je obavijestio da nemaju ni prebijena novčića. Potrošio je svaki cent koji je ona zaradila u proteklih pet godina, što je lako kad ulažeš u droge i alkohol i svaki komad nakita koji ti se svidi, uključujući i srebrni prsten koji je uvijek nosio - koji je koštao skoro koliko i Gillianina tjedna plaća. Jedino što su imali nakon stoje on sve spiskao bio je automobil, a i laj je glasio na njegovo ime. Kamo je mogla otići u noći crnoj poput ove? Tko bi je drugi primio, bez pitanja - barem takvih na koje ne bi znala smisliti odgovor - dok ponovno ne stane na noge?Gillian uzdahne i preda se u borbi protiv nikotina, barem privremeno. Izvadi jednu Jimmvjevu Lucky Strike iz džepa na košulji, pripali je i uvuče dim najdublje što može. Prestat će pušiti sutra."Trebali smo početi novi život, zato smo i krenuli na Manhat-tan. Namjeravala sam te nazvati nakon što se snađemo. Ti si bila prva osoba za koju sam htjela da posjeti naš stan.""Naravno", kaže Sally, ali ne vjeruje ni riječ. Kad se Gillian riješila prošlosti, riješila se i Sally. Posljednji put kad su se trebale naći bilo je neposredno prije Jimmyja i selidbe u Tucson. Sally je već za sebe i djevojčice kupila avionske karte za Austin, gdje je (Jillian radila kao pripravnica recepcionerka u hotelu Hilton. Plan je bio da zajedno provedu Dan zahvalnosti - što bi im bio prvi - ali je Gillian nazvala Sally dva dana prije no što su ona i djevojčice trebale poletjeti i rekla joj da od plana nema ništa. Za dva dana, ona više neće ni biti u Austinu. Gillian se nije ni potrudila objasniti što se dogodilo, je li posrijedi Hilton, ili Austin, ili neka nesavladiva potreba za odlaskom. U odnosu s Gillian, Sally se naviknula na razočaranja. Zapravo bi se bila zabrinula daje sve proteklo glatko."Namjeravala sam te nazvati", kaže Gillian. "Vjerovala ili ne. Ali smo morali zaista brzo otići iz Tucsona jer je Jimmy prodavao kužnjak klincima na sveučilištu pod pejotl ili LSD, pa su na-slali pmhk'ini kad su ljudi počeli umirali, o čemu nisam imala pojma dok nije rekao: "Spakiraj se, ovog časa." Nazvala bih prije no što ti banem na kućni prag, ali sam šiznula kad se srušio na tom odmoriSUi. Nisam znala kamo bih.""Mogla si ga odvesti u bolnicu. Ili možda na policiju? Mogla si nazvati njih." Sally vidi u tami da azaleje koje je nedavno posadila već venu, a njihovo lišće smeđi. Po njezinu mišljenju, sve će poći po zlu, bude li dovoljno vremena. Sklopiš li oči, nabrojiš li do tri, svi su izgledi da će ti se gmižući prikrasti nekakva pogibao."Aha, svakako. Kao da sam mogla otići na policiju." Gillian ispušta dim u pućkajima. "Dali bi mi između deset i dvadeset. Možda i doživotnu, s obzirom da se to dogodilo u New Jersevu." Gillian zuri u zvijezde,

širom otvorenih očiju. "Kad bih mogla skupiti dovoljno novca, zapalila bih do Kalifornije. Ne bi me nigdje bilo kad bi došli po mene."Sally je mogla izgubiti kudikamo više od azaleja. Jedanaest godina rada i žrtve. Prstenovi oko mjeseca sad su tako sjajni daje Sally uvjerena kako će se uskoro probuditi cijelo susjedstvo. Ona zgrabi sestru za ruku i zarine nokte u Gillianinu kožu. U kući spava dvoje njezine djece koji ovise o njoj. Ima pitu od jabuka koju mora odnijeti idućeg vikenda na proslavu Dana nezavisnosti."Zašto bi došli po tebe?"Gillian žmirne i pokušava se istrgnuti, ali Sally ne popušta stisak. Najzad Gillian slegne ramenima i ponikne pogledom, što po Sallynu mišljenju nije jako utješan način da se odgovori na pitanje."Želiš li reći da si odgovorna za Jimmvjevu smrt?""Bio je to nesretan slučaj", tvrdi Gillian. "Više-manje", do-metne kad Sally jače zarine nokte. "No dobro", prizna kad su joj Sallyni nokti probili kožu. "Ja sam ga ubila." Gillian počinje drh-turiti, kao da joj se krvni tlak svake sekunde snižava za jedan stupanj. "Sad znaš. Dobro? Po običaju, za sve sam ja kriva."Možda je to samo zbog vlage u zraku, ali prstenovi oko mjeseca počinju zelenjeti. Neke žene vjeruju da zelena svjetlost na istoku može zaustaviti starenje i pomladiti ljude, i zaista, Sally seSsjećn kao da joj je ćeli naesl godina, l'ađaju joj na um misli koje nijednoj odrasloj ženi ne bi trebale padati na um, poglavito ne onoj koja je čitav život bila dobra. Ona primjećuje da Gillian posvuda po rukama ima masnice; u tami izgledaju poput ljubičastih leptira, poput nečeg ljupkog."Nikad se više neću upuštati s muškarcima", kaže Gillian. Kad je Sally osine pogledom, Gillian uporno nastavlja tvrditi da je za nju ljubav prošlost. "Naučila sam lekciju", kaže ona. "Sad kad je prekasno, do vraga. Da mi je samo ova noć, a policiju da nazovem sutra." Glas joj ponovno zvuči napeto i još piskutavije nego maločas. "Mogla bih pokriti Jimmyja dekom i ostaviti ga u automobilu. Nisam se spremna prijaviti. Mislim da to ne mogu."Gillian sad zaista zvuči kao da puca po šavovima. Drhtanje ruke onemogućuje joj da pripali drugu cigaretu."Moraš prestati pušiti", kaže Sally. Gillian je još njezina mlada sestrica, čak i sad; ona je za nju odgovorna."Ma zajebi to." Gillian je uspjela upaliti šibicu, a potom i cigaretu. "Vjerojatno ću dobiti doživotnu. Cigarete će samo skratiti vrijeme koje ću morati odležati. Trebala bih pušiti dvije odjedanput."Premda su djevojčice bile jako male kad su im umrli roditelji, Sally je tad donosila odluke na licu mjesta koje su se činile utemeljenima i koje su ih održale na životu. Nakon stoje dadilju s kojom su ih ostavili spopala histerija, pa se Sally morala javiti na telefon i doznati od policajca vijest o smrti njihovih roditelja, rekla je Gillian da odabere dvije najomiljenije plišane životinje a ostale baci, jer će odsad morati putovati s malo prtljage i ponijeti samo ono za što se same mogu pobrinuti. Ona je rekla onoj budalastoj dadilji da potraži telefonski broj tetaka u majčinu adresaru i zahtijevala da se njoj dopusti nazvati ih i objaviti da će ona i Gillian pot-pasti pod državnu skrb ako se netko od rodbine, makar najdalje, ne ponudi prihvatiti ih. Tad je imala jednak izraz lica kao i sad, neobičnu kombinaciju sanjivosti i čelične odlučnosti."Policija ne mora znati", kaže Sally. Glas joj zvuči neobično sigurno."StViiino?" (iilli.in zagledava ti scsliino lice, no u ovakvim 11 cinicima Sally nikad ništn ne odaje. Nemoguće ju je pročitati. "()/biljiio'.r" (iillian se primakne Sally, tražeći utjehu. Pogleda u Oldsmobilc. "Želiš li ga pogledati?"Sally iskrivi vrat; zaista, na suputničkom sjedištu vide se obrisi."Zaista je bio sladak." Gillian ugasi cigaretu i počne plakati. "Oh Bože", kaže.Sally je to nevjerojatno, ali zapravo ga želi vidjeti. Želi vidjeti kako izgleda takav muškarac. Želi znati bi li žena razborita poput nje ikad mogla osjetiti privlačnost za njega, makar na trenutak.Gillian pođe za Sally do automobila. Nagnu se i zagledaju u Jimmyja kroz vjetrobran. Visok, tamnokos, zgodan i mrtav."U pravu si", kaže Sally. "Zaista je bio sladak."On je, bez konkurencije, najzgodniji muškarac kojeg je Sally ikad vidjela, živog ili mrtvog. A može zaključiti, po luku njegovih obrva i nenaravnom smiješku koji mu još titra na usnama, da je toga i te kako bio svjestan. Sally prisloni lice o staklo. Jimmvjeva je ruka prebačena preko sjedišta i Sally ugleda prsten na četvrtom prstu njegove lijeve ruke - hrga srebra s tri facete: kaktus sa-guaro ugraviran na jednoj od bočnih faceta, smotana zvečarka na drugoj, a u središtu je kauboj na konju. Čak i Sally shvaća da nitko

ne bi želio dobiti udarac od muškarca koji nosi taj prsten; srebro bi ti razderalo usnicu, zasjeklo prilično duboko.Jimmyje pazio na svoj izgled, to je očito. I nakon mnogih sati što je skvrčen u automobilu, njegove su traperice tako svježe da se čini kao da se netko maločas silno trudio glačajući ih. Njegove su čizme od zmijske kože i očito su koštale pravo bogatstvo. Jako su uščuvane; kad bi netko nehotice prolio pivo po tim čizmama ili podigao odveć prašine, bilo bi problema, dovoljno je pogledati tu ulaštenu kožu. Dovoljno je pogledati Jimmvjevo lice. Mrtav ili živ, on je onaj koji jest: netko s kim nema šale. Sally se odmakne od automobila. Bojala bi se biti nasamo s njim. Bojala bi se da bi ga jedna pogrešna riječ mogla razdražiti, a tad ne bi znala što učiniti."Izgleda nekako zločesto.""O da", kaže Gillian. "Ali samo kad bi se napio. Inače je bio 'super. Za pojesti, ne šalim se. I tako sam došla na zamisao kako da ga spriječim da bude zao -svake bih mu noći stavila malo vele-bilja u hranu. To bi ga otjeralo u krevet prije no što bi počeo piti. I )ugo mu je bilo dobro, no mora da mu se nakupilo u krvi i jednostavno je otegnuo papke. Sjedili smo na odmorištu i on je prekapao po pretincu za rukavice tražeći upaljač koji sam mu kupila prošli mjesec na buvljaku u Sedoni, presavinuo se i nije se mogao uspraviti. Tad je prestao i disati."U nečijem dvorištu laje pas; promukao i bjesomučan zvuk koji se već počeo cijediti ljudima u snove."Trebala si nazvati tetke i raspitati se o primjerenoj dozi", kaže Sally."Tetke me mrze." Gillian prođe rukom kroz kosu, kako bije učinila gušćom, ali na ovoj vlazi ona ostaje prilično ovješena. "Razočarala sam ih u svemu.""Ija",kažeSally.Sallyje bila uvjerena da su je tetke smatrale previše običnom da bi bila zanimljiva. Gillian je bila sigurna da su je smatrale prostom. Zbog tog su se sestre uvijek osjećale privremenima. Imale su osjećaj da trebaju paziti što govore i što otkrivaju. U svakom slučaju nikad nisu priznale tetkama da se boje nevremena, kao da bi nakon noćnih mora i trbušnih virusa, groznica i alergija na hranu, ta fobija mogla biti kap koja bi prelila čašu tetkama, koje ionako nikad nisu osobito željele djecu. Još jedna boljetica i tetke će trkom donijeti njihove kovčege, pohranjene na tavanu, pokrivene paučinom i prašinom, ali načinjene od talijanske kože i još dovoljno izgledne da mogu poslužiti svojoj svrsi. Umjesto da se obrate za pomoć tetkama, Sally i Gillian bi se obraćale jedna drugoj. Saptale bi si da se ništa loše neće dogoditi uspiju li nabrojati do sto za trideset sekundi. Ništa im se ne može dogoditi ostanu li ispod pokrivača i prestanu disati kad zagrmi iznad njihovih glava."Ne želim u zatvor." Gillian izvadi još jednu Lucky Strike i pripali je. Zbog svoje obiteljske povijesti pati od sindroma napu-štenosti pa stoga uvijek prva odlazi. Ona to zna, provela je dovolj-no vremena na U-iapljniua i platila dovoljno dolara kako bi o tome do 11 pojedi nosi i raspravljala, ali to ne znači da se nešto promijenilo. Nema muškarca koji bi je pretekao i prvi s njom prekinuo. Na tome ona temelji svoju slavu. Iskreno rečeno, Jimmy se tome najviše približio. Otišao je, a ona je još ovdje, razmišlja o njemu i plaća cijenu toga."Pošalju li me u zatvor, poludjet ću. Nisam još ništa proživjela. Ne onako pravo. Želim se zaposliti i imati normalan život. Želim odlaziti na vrtne zabave. Želim imati dijete.""Na to si morala prije misliti." Taj je savjet Sally stalno upućivala Gillian, i to je razlog zbog kojeg su njihovi telefonski razgovori u proteklih nekoliko godina od kratkih spali na nepostojeće. To je napisala u svom posljednjem pismu, onom koje Gillian nije primila. "Trebala si ga jednostavno ostaviti."Gillian kimne glavom. "Nisam mu trebala odzdraviti. To mi je bila prva pogreška."Sally pozorno motri sestrino lice na zelenoj mjesečini. Gillian je možda lijepa, ali ima trideset šest godina i prečesto se zaljubljivala."Je li te tukao?" pita Sally."Mijenja li to što na stvari?" Izbliza, Gillian zaista ne izgleda mlado. Provela je odveć vremena na suncu Arizone i oči joj suze, iako više ne plače."Da", kaže Sally. "Mijenja. Menije to važno.""Ovako stoji stvar." Gillian okrene leđa Oldsmobileu jer, ne učini li to, sjetit će se kako je Jimmy prije nekoliko sati pjevao zajedno s vrpcom Dwighta Yoakama, pjesmu koju je mogla neprestano slušati, onu o klaunu, a po njezinu mišljenju, Jimmy ju je pjevao milijun puta bolje no što bi je Dvvight mogao otpjevati, a to znači puno budući da je luda za Dwightom. "Zaista sam bila zaljubljena u ovog. Duboko u

duši. To je tako tužno, kad ti kažem. Patetično. Željela sam ga stalno, kao da sam luda ili nešto slično tome. Kao da sam jedna od onih žena."U kuhinji, u sumrak, one bi Žene pale na koljena i piekli-'njale. Klelc bi se da nikad u životu neće više ništa željeti, dobiju li sad što žele. Tad bi se Gillian i Sally uhvatile malim prstom i pri-segnule da nikad neće biti tako kukavne i nesretne. Ni zbog čega neće spasti na to, to su si šaptale sjedeći na stražnjim stubama, u tami i prašini, kao da žudnja ovisi o osobnom izboru.Sally se zagledala u svoj travnjak i toplu i predivnu noć. Na Eatiljku joj se još ježi koža, ali joj to više ne smeta. S vremenom se saživiš sa svime, uključujući strah. Ovo je ipak njezina sestra, djevojčica koja bi kadšto odbila zaspati ako joj Sally ne bi otpjevala uspavanku ili došapnula sastojke nekog od tetkinih napitaka ili iarolija. To je žena koja ju je nazivala svakog utorka navečer, točio u deset, cijelu godinu.Sally razmišlja o tome kako se Gillian držala za njezinu ruku cad su prvi put ušle za tetkama kroz stražnji ulaz te stare kuće u Ulici magnolija. Gillianini su prsti bili ljepljivi od okruglih kaugu-ma i hladni od straha. Nije puštala njezinu ruku; čak i kad je Sally zaprijetila da će je uštipnuti, ona je samo pojačala stisak."Odnesimo ga otraga", kaže Sally.Odvuku ga do mjesta gdje rastu jorgovani, pazeći pritom da ne xštete korijenje, kako su ih poučile tetke. Ptice koje se gnijezde u grmlju spavaju. Kornjaši su svinuti u lišću dunje i forzicija. Dok sestre rade, zvuk njihovih lopata odzvanja laganim ritmom, po-)ut djeteta koje plješće ili suza koje kapaju. Samo je jedan zaista jžasan trenutak. Usprkos Sallynim pokušajima, ne može zaklopiti Jimmvjeve oči. Čula je da se to događa kad mrtvac želi vidjeti tko je idući na redu. Zbog tog Sally zahtijeva da Gillian odvrati pogled dok ona počinje Jimmyja zatrpavati zemljom. Tako će barem samo jedna od njih morati svake noći u snovima gledati njegove upiljene oči.Kad su završile s poslom i vratile lopate u garažu, i kad ispod jjorgovana nema ničeg osim svježe prekopane zemlje, Gillian lora sjesti na stražnji trijem i staviti glavu među noge kako se ne ji onesvijestila. Znao je točno kako udariti ženu a ostaviti jedva )rimjetljive tragove. A znao je i kako je poljubiti, tako da bi jojsrce ustreptalo i sviikim bi dahom bila bliže oprostu. Nevjerojatno na kakva te sve mjesta ljubav odvede. Zapanjiš se kad otkriješ koliko si daleko pripravna otići.Nekih je noći najbolje prestati razmišljati o prošlosti i što se sve postiglo ili propustilo. U noćima poput ove silno je olakšanje leći u krevet, zavući se između čistih bijelih plahti. Ovo je lipanjska noć poput svake, osim što je vruće, zelena je svjetlost na nebu, a i mjesec je drukčiji. Ali ono što se događa s jorgovanima dok svi spavaju je izvanredno. U svibnju je bilo tek nekoliko svenulih pupoljaka, ali sad jorgovani ponovno cvjetaju, izvan sezone i preko noći, u jednom predivnom naletu, a cvijeće je tako mirisno da zrak postaje ljubičast i slatkast. Uskoro će se njime opiti pčele. Ptice će zaboraviti da trebaju nastaviti put na sjever. Tjednima će ljude privlačiti pločnik ispred kuće Sally Owens, miris jorgovana izvlačit će ih iz njihovih kuhinja i blagovaonica, podsjećati na želju i pravu ljubav i tisuću drugih stvari koje su odavno zaboravili i za koje kadšto požele da ih ponovno zaborave.Ujutro trinaestog rođendana Kylie Owens, nebo je beskrajno opojno i plavo, no puno prije izlaska sunca, prije zvonjave budilice, Kylie je već budna. Satima je već budna. Tako je visoka da bi se lako mogla izdavati za osamnaestogodišnjakinju kad bi posudila sestrinu odjeću i mamin svijetli ruž i crvene kaubojske čizme svoje tetke Gillian. Kylie zna da ne smije požurivati stvari, cijeli je život pred njom; no ipak je njezino postojanje do ovog trenutka bilo putovanje brzinom svjetlosti, bila je usredotočena isključivo na to, kao daje ovo jedno jutro u srpnju središte svemira. Sigurno će biti kudikamo bolja tinejdžerka no što je bila dijete, čitavog je života u to bila napola uvjerena, a usto joj je teta gatala na tarot karte i predskazala sreću. Zvijezda je bila njezina karta sudbine, a taj znak osigurava uspjeh u svakom pothvatu.Kyliena tetka Gillian dijeli s njom sobu protekla dva tjedna, pa zato Kylie zna da Gillian spava poput djevojčice, skrivena ispod teške ponjave, iako je temperatura od njezina dolaska iznad trideset stupnjeva, kao daje u prtljažniku svog automobila doni-jela nešto od njezina toliko voljenog jugozapada. I 'ledile su sobu kao dvije eimericc, sve popola, osim što je Gillian potrebno više prostora za garderobu pa je zamolila Kylie da malko preuredi sobu. Crni vuneni dječji pokrivač koji je uvijek stajao u podnožju Kyliena kreveta sad je složen i pohranjen u kutiji u podrumu, zajedno sa šahovskom pločom za koju je Gillian rekla da zauzima previše prostora. Crni sapun koji tetke šalju na dar svake godine |zvađen je iz posudice za sapun i zamijenjen svijetlim ružinim sa-5u nom iz Francuske.

Gillian ima stvari koje voli i koje ne voli i mišljenje o svemu. Vuno spava, posuđuje predmete bez pitanja i peče izvrsne čokoladne kolačiće a u smjesu umiješa draže bombone. Prelijepa je i smije se najmanje tisuću puta češće od Kyliene majke, i Kylie želi biti u dlaku poput nje. Hoda za Gillian i proučava je i razmišlja o tome da se ošiša, bude li imala hrabrosti, naravno. Kad bi Kylie morala poželjeti jednu jedinu želju, poželjela bi probuditi se i otkriti da se njezina mišje smeđa kosa nekim čudom premetnula u blistavu plavu kosu, koju sretnica Gillian ima, poput sijena ostavljenog na suncu ili zlatnog grumenja.Ono što Gillian čini još ljepšom je to što se ona i Antonia ne [ilažu. Bude li dovoljno vremena, možda će se početi i prezirati, 'rošlog je tjedna Gillian posudila Antonijinu crnu minicu i odje-lula je na susjedsku zabavu povodom Dana nezavisnosti, nehoti-be prolila Diet Coke po njoj, a tad rekla Antoniji daje netolerantna kad se ova usudila požaliti. Antonia je nakon tog zamolila uijku za dopuštenje da na vrata svog ormara stavi bravu. Obavijestila je Kylie daje njihova teta nitko i ništa, gubitnica, osoba vrijedna sažaljenja.Gillian je našla posao u Hamburger Shacku na obilaznici, gdje su se svi malodobnici ludo zaljubili u nju, pa naručuju hamburgere koje ne žele i bačve Fante i Coca Cole samo da bi bih pokraj nje."Posao je ono što ljudi moraju imati kako bi imali love za provod", Gillian izjavi sinoć, mišljenje koje se već ispriječilo nje-zimi planu da kivne /a ls.aliloi niju, budući daje mame trgovačka središta •- trgovine cipela osobito-i tako ne može uštedjeti ni centa.Te su večeri jele hrenovke u pecivu od soje i neku vrstu graha za koju tvrde da dobro čini organizmu, iako po Kvlienu mišljenju ima okus poput kamionskih guma. Sally ne dopušta da se za njihovim stolom jede meso, riba ili perad, usprkos prosvjedima njezinih kćeri. Mora zatvoriti oči kad prolazi pokraj pilećih bataka u najlonskom omotu u supermarketu no ipak se uvijek sjeti golubice koju su tetke upotrijebile za svoju najozbiljniju ljubavnu čaroliju."Reci to neurokirurgu", Sally je otpovrnula na sestrinu opasku o ograničenoj vrijednosti rada. "Reci to nuklearnom fizičaru ili pjesniku.""Dobro." Gillian je još pušila, iako bi svakog jutra iznova odlučila prestati i bila i te kako svjesna da dim izluđuje sve osim Kylie. Brzo je otpuhivala dim, kao da će to umanjiti nečiju nesklonost pušenju. "Hajde, nađi mi pjesnika ili fizičara. Ima li ih u ovom susjedstvu?"Kylie je bila zadovoljna zbog ove poruge na račun njihova bezličnog predgrađa, mjesta bez početka i svršetka, ali s puno tračeva. Svi stalno zagorčavaju život njezinu prijatelju Gideonu, sad još i više nakon stoje obrijao glavu. On je rekao da ga baš boli briga za to i uporno tvrdio kako većina njihovih susjeda ima mozak kao u lasice, ali bi u posljednje vrijeme pocrvenio kad bi mu se netko izravno obratio, a kad bi hodali pokraj Obilaznice a neki automobil zatrubio, on bi kadšto poskočio, kao da gaje netko nekako uvrijedio.Ljudi su jedva čekali da mogu o nečemu pričati, bilo čemu. Sve drukčije ili malo neobičnije bilo je dovoljan povod. Većina ljudi iz njihove ulice već je rasprela priču o tome kako Gillian ne nosi gornji dio kupaćeg kostima kad se sunča u stražnjem dvorištu. Svi su točno znali kako izgleda tetovaža na njezinu zapešću, i da je popila najmanje šest limenki piva na susjedskoj zabavi - a možda i više - a tad glatko odbila poziv Eda Borellija da izađu, iako je on zamjenik ravnatelja a usto i sestrin šef. Susjeda Owen-sovih, Linda Bennett nije dopuštala da optičar s kojim se viđalajjilolazi po nju prije mraka, toliko ju je činilo nervoznom da joj je iipiva susjeda netko tko izgleda kao Gillian. Svi su se slagali u mi-sijenju daje Sallyna sestra čudna. Ponekad bi vas sastala u trgovini živežnim namirnicama i navalila da dođete k njoj da vam gata na tarot kartama, a ponekad bi je, pak, pozdravili na ulici a ona biI pogledala kroz vas, kao daje milijun kilometara daleko, primjerice u Tucsonu, gdje je život bio kudikamo zanimljiviji.Po Kylienu mišljenju, Gillian je imala sposobnost učiniti svako mjesto zanimljivim; čak i smetlište kao što je njihov kvart moglo je zablistati pod pravim osvjetljenjem. Jorgovani su se neobuzdano razrasli nakon Gillianina dolaska, kao da su odavali počast njezinoj ljepoti i skladu, prelili se iz stražnjeg dvorišta u prednje i poput ljubičaste sjenice visjeli iznad ograde i kolnog prilaza. Jorgovani ne cvatu u srpnju, to je bila jednostavna botanička činjenica, barem dotad. Djevojke iz susjedstva počele su šaputati da će mladić kojeg voliš, a poljubiš ga ispod jorgovana Owensovih, zauvijek ostati tvoj, želio on to ili ne. Državno sveučilište iz Stony Hrooka poslalo je dva botaničara proučiti kako se stvaraju pupovi na tim zapanjujućim biljkama koje su se raspomamile izvan sezone i svakog sata bile sve više i bujnije. Sally nije dopustila botaničarima ući u dvorište; polila ih je vodom iz crijeva za zalijevanje vrta kako bi ih

otjerala, no kadšto bi se znanstvenici sparkirali preko puta njihova kolnog prilaza i čežnjivo gledali u primjerke do kojih im je zabranjen pristup, raspravljajući je li moralno pretrčati preko travnjaka s vrtnim škarama u ruci i odrezati što im treba.Dogodilo se da su jorgovani djelovali na sve. Kasno sinoć, Kylie se probudila i začula plač. Ustala je iz kreveta i prišla prozoru. Pokraj jorgovana stajala je njezina tetka Gillian, u suzama. Kylie je neko vrijeme gledala, sve dok Gillian nije obrisala oči i izvadila cigaretu iz džepa. Dok se ponovno zavlačila u krevet, Kylie je bila uvjerena da će i ona jednom tako plakati u vrtu u ponoć, za razliku od svoje majke, koja je uvijek prije jedanaest sati bila u krevetu i u čijem životu kao da nije bilo ničeg zbog čega bi bilo vrijedno plakati. Kylie se pitala je li njihova majka ikad pla-k;il;i za njihovim ocem, ili je možda u lienulku njegove smrti izgu-l>il;i sposol)iiosl plakanja.A vani u dvorištu, svake noći, Gillian je plakala za Jimmy-jem. Nije se mogla zaustaviti, čak ni sad. Ona, koja se zaklela da nikad neće dopustiti da njome ovlada strast, da postane ovisnica. Toliko je dugo pokušavala smoći hrabrost i izaći kroz vrata, skoro cijelu godinu. Napisala bi Jimmvjevo ime na komadiću papira i zapalila ga prvog petka svakog mjeseca za prve četvrti i tako se pokušavala riješiti svoje žudnje za njim. Ali joj to nije pomoglo da ga prestane željeti. Nakon što je više od dvadeset godina očijukala, spavala s kirnje stigla i odbijala se vezati za nekog, morala se baš zaljubiti u nekoga poput njega, nekoga tako zlog da su onog dana kad su unijeli svoje pokućstvo u unajmljenu kuću u Tucsonu pobjegli svi miševi, jer su čak i miševi imali više pameti od nje.A sad kad je mrtav, Jimmy joj se čini kudikamo dražim. Gillian pamti kako su žarki bili njegovi poljupci i dovoljno je da se tog sjeti pa daje stegne u želucu. Mogao ju je živu sagoriti; mogao je to učiniti za minutu, a to nije lako zaboraviti. Nadala se da će ti prokleti jorgovani prestati cvasti, jer se miris cijedi kroz kuću i kroz cijelo susjedstvo, i kadšto bi se mogla zakleti da ga osjeća čak i u Hamburger Shacku, dobar kilometar dalje, na Obilaznici. Susjedi su izvan sebe zbog jorgovana - već je objavljena fotografija na naslovnici Newsdaya - ali taj zasitni miris izluđuje Gillian. Uvlači joj se u odjeću i kosu, a možda zato i toliko puši, kako bi zamijenila miris jorgovana nekim zagađenijim i vatrenijim mirisom.Ne može prestati misliti na to kako bi Jimmy držao otvorene oči dok bi je ljubio - presjeklo ju je kad je shvatila da je motri. Muškarac koji ne zatvara oči, čak ni u poljupcu, je muškarac koji svakog trenutka želi imati nadzor. Jimmvjeve su oči u sredini imale hladne točkice i svaki put kad bi ga poljubila, Gillian bi se upitala ne sliči li to što upravo čini pomalo na ugovor s vragom. Tako bi joj se kadšto učinilo, osobito kad bi u javnosti ugledala ženu koja bi mogla biti ona a koja ne strepi da će se njezin suprug ili dečko obrecnuti na nju. "Rekla sam ti da ne parkiraš ovdje", rekla bi neka žena svom suprugu ispred kina ili tržnice i te bi rije-či izmamilo Gillian suze na oči. Kako je divno moći reći Sto goil želiš a da ne moraš najprije u mislima prevrtati riječi, ponavljati ih, želeći biti sigurna da ga lo neće i/azvati.Mora si odati priznanje jer se borila najbolje što je mogla protiv nečeg što nije nikako mogla pobijediti sama. Sve je pokušala kako bi odvratila Jimmyja od pića, stare lijekove kao i nove. Sovina jaja, na kajganu, prerušena pomoću Tabasco umaka i ljutih paprika u huevos raneheros8. Ostavljala češnjak ispod njegova jastuka. Ubacivala kremu od suncokretovih sjemenki u njegove žitne kašice. Skrivala boce, predlagala liječenje, odvažila se upuštati u prepirku s njim, iako je znala da neće ništa postići. Čak je pokušala s najomiljenijim receptom njezinih tetaka: pričekati da se raznježi i nalije kao zemlja, pa u njegovu bocu s viskijem potajice ubaciti sićušnog živog klena. Škrge ribice zaustavile su se istog trenutka kad je bijednica upala u piće i Gillian je mučila krivnja zbog toga, ali Jimmy nije ni primijetio da nešto nije kako /alja. Popio je ribicu jednim velikim gutljajem, i ne trepnuvši, a jotom je užasno povraćao ostatak večeri, iako se činilo da se poslije toga njegov apetit za alkoholom udvostručio. Tad joj je palo la um velebilje, što joj se u to doba učinilo jednostavnim planom, |tričarija koja će ga postupno udaljiti od pića i uspavati prije no što se napije kao čep.Kad noću sjedi pokraj jorgovana, Gillian pokušava zaključiti )sjeća li se kao da je počinila ubojstvo. I ne osjeća. Nije bilo na-ijere ni predumišljaja. Kad bi Gillian mogla vratiti sat unatrag, ičinila bi to, iako bi pritom promijenila nekoliko stvari. Zapravo sad sklonija Jimmvju no što je godinama bila; osjeća bliskost i nježnost kojih nije bilo nekoć. Ne želi ga ostaviti samog u hladnoj zemlji. Želi biti blizu i ispričati mu što je radila cijeli dan i čuti vi-:eve koje je pričao dok bi bio dobro raspoložen. Mrzio je odvjet-like, jer ga nijedan nikad nije izbavio od odsluženja zatvorske kasne i skupljao je viceve o njima. Znao ih je milijun i ništa ga nije [moglo spriječiti da ih priča kad bi naumio. Malo prije no što su se

r Pečena jaja s kreolskim umakom, meksičko jelo popularno u SAD-u.zaustavili na onom ođniot išlu ti Nevv ,lerscyu, Jimmy ju je upitao Stoje lo crno i smeđe i dolu o izgleda na odvjetniku. "Rottweiler", reče joj. Izgledao je tako sretno u tom trenutku, kao da ima cijeli život pred sobom. "Razmisli", reče. "Shvaćaš?"Kadšto, kad Giliian sjedi na travi i sklopi oči, mogla bi se zakleti daje Jimmy pokraj nje. Skoro da ga osjeća kako pruža ruku prema njoj, kako je činio kad je bio pijan i bijesan i želio je udariti ili poševiti - nikad nije zapravo znala što će se od tog dvoga dogoditi do posljednjeg trenutka. Np čim bi počeo okretati taj srebrni prsten na ruci, znala je da se mora pripaziti. Kad slutnja njegove nazočnosti u dvorištu postane prestvarna i Giliian počne razmišljati o tome kako je nekoć bilo - zaista - Jimmvjeva nazočnost više nije dobrohotna. Kad se to dogodi, Giliian pobjegne natrag u kuću, zaključa stražnja vrata i gleda u jorgovane, sigurno sklonjena iza prozorskog stakla. Znao ju je nasmrt prestrašiti; primorao ju je činiti stvari koje se ne bi usudila reći naglas.Istinu govoreći, drago joj je da dijeli sobu sa svojom nećakinjom; boji se spavati sama, pa joj ta nagodba ne smeta i sretno podnosi to što nema privatnosti. Jutros, na primjer, kad Giliian otvori oči, Kylie već sjedi na rubu kreveta i pilji u nju. Tek je sedam sati a Giliian se ne mora javiti na posao prije podneva. Ona zastenje i navuče pokrivač preko glave."Imam trinaest godina", iznenađeno će Kylie kao da ne može doći k sebi da se to njoj dogodilo. To je ono stoje najviše željela cijelog života, a sad je najzad to i dobila.Giliian se uspravi u krevetu i zagrli nećakinju. Sjeća se točno kakvo je iznenađenje bilo odrastati, kako uznemirujuće i uzbudljivo, kako iznenadno."Osjećam se drukčija", šapne Kylie. "Naravno", kaže Giliian. "I jesi."Njezina joj se nećakinja sve češće povjeravala, možda zato što dijele sobu i mogu se došaptavati, do kasno u noć, nakon što se pogase svjetla. Giliian dira to kako je Kylie proučava, kao daje ona priručnik o tome kako biti žena. Ne sjeća se daje ikome bila uzor i taj je osjećaj istodobno opija i zbunjuje."Sretan rođendan", važno će Giliian. "Hil će li to najbolji dosad."Miris tih prokletih jorgovana pomiješao se s doručkom koji Sally već priprema u kuhinji. Ali ima i kave pa se Giliian izvuče iz kreveta i skupi odjeću koju je sinoć ostavila razbacanu po podu."Pričekaj malo", Giliian kaže nećakinji. "Kad dobiješ moj dar, potpuno ćeš se preobraziti. Stotinu pedeset posto. Kad te ljudi ugledaju na cesti, sjest će na tur."U čast Kvliena rođendana, Sally je pripremila palačinke i svježi sok od naranči i voćnu salatu posipanu kokosovim brašnom i grožđicama. Rano ujutro, prije no što su se probudile ptice, otišla je u dno dvorišta i odrezala nekoliko grana jorgovana, koje je lijepo složila u kristalnu vazu. Cvijeće kao da svijetli, kao da svaka latica isijava svijetlećom zrakom boje šljive. Hipnotizira, zagledate li se predugo. Sally sjedne za stol i zagleda se u njih i učas je imala suze u očima a prve palačinke su zagorjele u tavi.Sinoć je Sally usnila da je zemlja ispod jorgovana poprimila krvavocrvenu boju, a trava zakukala kad se vjetar naduo. Sanjala je da su labudovi koji je proganjaju u njezinim besanim noćima čupali svoje bijelo perje, pero po pero; gradili su gnijezdo veličine dovoljne za čovjeka. Sally se probudila među plahtama vlažnima od znoja; čelo kao da joj je netko stegnuo škripcem. No to je bila sitnica u usporedbi s noći prije toga, kad je usnila da joj za stolom sjedi mrtvac i da nije zadovoljan jelom koje mu je poslužila za večeru, vegetarijanskim lasagnama. Jednim snažnim dahom otpuhao je svu hranu sa stola; u sekundi je posvuda bilo krhotina porculana - oštar i svirep sag, prostrt po podu.Toliko sanja Jimmvja, gleda njegove hladne, bistre oči, da kadšto ne može ni na što drugo misliti. Nosi tog tipa posvuda sa sobom, a nije ga uopće poznavala, i to joj se ne čini pravedno. A najužasnije u svemu tome je to daje njezin odnos prema tom mr~ /acu dublji od bilo kojeg odnosa koji je imala s muškarcima u posljednjih deset godina, i to je plaši.Jutros Sally nije sigurna drhte li joj ruke zbog snova o [Timmyju ili na nju već djeluje kava koju je popila ili je to stoga što|o| |c* dijele navrfiilo trinaest godina. Vjerojatno je riječ o objedinjenoj energiji svih Iliju čimbenika. Trinaest godina je još malo, ne znači da je Kvlie odrasla. Odnosno tako Sally uvjerava samu sebe. Ali kad su Kvlie i Gillian ušle u kuhinju na zajutrak, zagrljene, Sally brižne u plač. Jedan je čimbenik zaboravila uračunati u svoju jednadžbu tjeskobe, a to je ljubomora."I tebi dobro jutro", kaže Gillian."Sretan rođendan", Sally kaže Kylie, ali zvuči turobno."S naglaskom na onom sretan", podsjeti Gillian Sally dok si nalijeva golemu šalicu kave.

Gillian uvreba svoj odraz u tosteru; ovo nije dobar sat za nju. Zagladi kožu oko očiju. Odsad neće izlaziti iz kreveta prije devet ili deset sati, iako bi joj najviše odgovarao neki sat poslije podneva.Sally pruži Kylie kutijicu, omotanu ružičastom vrpcom. Sally je bila posebno pažljiva, štedjela na namirnicama i izbjegavala restorane kako bi mogla kupiti to zlatno srce na lančiću. Nije mogla ne primijetiti daje Kylie, prije no što je išta učinila ili rekla, pogledala u Gillian."Lijepo." Gillian kimne glavom. "Pravo zlato?" upita.Sally osjeti kako joj je nešto vruće i crveno uspuzalo preko prsnog koša i grla. A što daje Gillian rekla daje medaljon smeće; što bi Kylie učinila u tom slučaju?"Hvala, mama", kaže Kylie. "Zaista je lijep.""Sto je ravno čudu budući da tvoja mama najčešće nema ukusa kad je riječ o nakitu. Ali ovo je zaista lijepo." Gillian prinese lančić vratu i srce se zanjiše iznad njezinih grudi. Kvlie je počela slagati palačinke na tanjur. "I to ćeš jesti?" upita Gillian. "Sve te ugljikohidrate?""Ima trinaest godina. Jedna je palačinka neće ubiti." Sally bi najradije zadavila sestru. "Premlada je da bi razmišljala o ugljiko-hidratima.""Dobro", kaže Gillian. "Može razmišljati o tome kad joj bude trideset. Nakon što bude prekasno."Kylie ode po voćnu salatu. Ako se Sallv ne vara, oči je iscrtala Gillianinom plavom olovkom. Kylie brižljivo izvadi dvije bijedne žlice voća u zdjelicu i počne jesti sićušnim zalogajčićima, iako je visoka skoro metar osamdeset a teška pedeset devet kilograma.Gillian si napuni zdjelicu voćem. "Svrati u Hamburger Shack u šest. Tako ćemo imati dovoljno vremena prije večere.""Super", kaže Kvlie.Sally se nakostriješila. "Vremena za što?""Ni za što", kaže Kvlie, prkosno, poput čistokrvnog tinejdžera."Ženski razgovori", Gillian slegne ramenima. "Hej", kaže ona i gurne ruku u džep svojih traperica. "Umalo zaboravih."Gillian izvadi srebrnu narukvicu koju je nabavila u zalagao-nici istočno od Tucsona za samo dvanaest dolara, usprkos krupnom komadu modruljice u sredini. Netko je morao spasti na niske grane kad je takvo što tako olako dao. Sigurno gaje potpuno napustila sreća."Bože mili", kaže Kylie kad joj je Gillian pružila narukvicu. "Fantastična je. Neću je uopće skidati.""Porazgovarajmo vani", Sally priopći Gillian.Sallyno se lice zažarilo do korijena kose i sva je zapletena u ljubomorne čvorove, ali Gillian ne primjećuje da nešto ne valja. )na si polako ponovno natoči kavu, dolije vrhnje, pa polako od-šeta u dvorište za Sally."Ne petljaj mi se u posao", kaže Sally. "Shvaćaš li što ti govorim? Dopire li ti do mozga?"Sinoć je padala kiša pa je trava gnjecava i puna glista. Nijed-la sestra nema cipele na nogama, ali je sad prekasno da se vrate i idu u kuću."Ne viči na mene", kaže Gillian. "Ne mogu to podnijeti. Past [ću u komu, Sally. Preslaba sam za takvo što.""Ne vičem. U redu? Samo ti lijepo kažem daje Kylie moja kći.""Misliš li da tog nisam svjesna?" Gillian sad zvuči ledeno lladna, osim drhtaja u glasu, koji je odaje.l'o Siillvnu mišljenju, (iillian je zaista slaba, i loje ono najgore. Odnosno barem ona tako smatra, a to je više-manje isto."Možda smatraš da loše utječem na nju", kaže Gillian. "Možda je to posrijedi."Drhtanje u glasu se pojačava. Gillian zvuči kao kad su morale pješačiti kući iz škole kasno u studenom. Već bi pao mrak i Sally bi je čekala, kako se ne bi izgubila, kao što se jednom izgubila u vrtiću. Tad je nekamo odlutala i tetke su je našle tek poslije ponoći, kako sjedi na klupi ispred zatvorene knjižnice i rida tako da nije mogla doći do daha."Slušaj", kaže Sally. "Ne želim se svađati s tobom.""Da, želiš." Gillian pije kavu velikim gutljajima. Sally tek sad primjećuje kako joj je sestra mršava. "Sve što učinim ne valja. Misliš li da to ne znam? Zeznula sam si život, a svatko meni blizak zezne se zajedno sa mnom.""Nemoj tako. Nemoj."Sally se sprema nešto reći o krivnji kao i o muškarcima koje je Gillian prešla tijekom godina, ali zašuti kad Gillian klekne u travu i rasplače se. Gillianine vjeđe uvijek poplave kad plače, zbog čega izgleda krhko i izgubljeno i još ljepše nego inače. Sally čučne pokraj nje.

"Ne mislim da si sve uprskala", Sally kaže sestri. Dobronamjerna laž ne računa se ako držiš fige iza leđa ili ako je izrečeš zato da bi netko koga voliš prestao plakati."Ha." Gillianin glas prepukne, poput tvrdog komada šećera."Zaista sam sretna da si ovdje." To nije čista laž. Nitko te ne poznaje kao osoba s kojom si proživio djetinjstvo. Nitko te nikad neće razumjeti na takav način."Aha, ma nemoj." Gillian se usekne o rukav svoje bijele bluze. Zapravo, Antonijine bluze, koju je posudila jučer, a koju je, budući da joj tako dobro pristaje, Gillian već počela smatrati svojom."Ozbiljno mislim", tvrdi Sally. "Želim da budeš ovdje. Želim da ostaneš. Samo što te molim da odsad promisliš prije no što nešto učiniš.""Ka/uinijem", ka/e (iillian.Sestre se zagrle i ustanu s trave. Namjeravaju ući u kuću, ali im pogled zapne za živicu od jorgovana."To je jedna od stvari o kojima ne želim razmišljati", šapne (iillian."Moramo to izbaciti iz naših misli", kaže Sally."Tako je", složi se Gillian, kao da bi mogla prestati misliti na njega.Jorgovani su narasli do telefonskih žica, a obilje cvjetova takvo je da su se neke grane počele priklanjati zemlji."A nikad čak nije ni bio ovdje", kaže Sally. Vjerojatno bi zvučala sigurnija u sebe da nije bilo svih tih užasnih snova koje stalno sanja i zemlje ispod nokata koju ne može očistiti. Kao i to što ne može prestati misliti na to kako je zurio u nju iz te rupe u zemlji."Koji Jimmy?" veselo će Gillian, iako se masnice koje joj je ostavio po rukama još vide, poput malih sjenki.Sally uđe u kuću probuditi Antoniju i oprati posuđe od doručka, ali Gillian ostane na mjestu. Zabaci glavu i zatvori svoje svijetle oči jer joj sunce bliješti u oči i razmišlja o tome kako ljubav može biti mahnita. U takvom je položaju - bosonogu na travi, sa slanim mrljama koje su suze ostavile na njezinim obrazima i čudnim osmijehom na licu - zatekne profesor biologije iz srednje škole kad je otvorio stražnja vrtna vrata kako bi Sally predao obavijest o sastanku u školskoj kantini u subotu navečer. No nije daleko stigao - ukopao se na puteljku čim je ugledao Gillian i otad će se prisjetiti tog trenutka svaki put kad osjeti miris jorgovana. I toga kako su pčele kružile iznad njega, kako mu se tinta na lecima koje je raznosio odjedanput učinila ljubičastom, i kako je shvatio, neočekivano, kako lijepa može biti žena.Svi tinejdžeri koji zalaze u Hamburger Shack kažu: "Bez luka", kad Gillian prima njihove narudžbe. Kečap može, ili gorči-pa ili neki prilog. I kiseli krastavci su u redu. Ali kad si zaljubljen, tako opsjednut da i ne trepćeš očima, ne želiš luk, ali ne zato štohi li poljubac bio mirisnu. Luk ra/buđuje, prodrmn te i sijevne ti kroz tijelo i kaže da se spustiš na zemlju. Da nadeš nekog tko će ti uzvratiti ljubav. Da izađeš i plešeš cijelu noć, a potom prošetaš po mraku, držeći se za ruke, i zaboraviš na onu zbog koje gubiš razum.Ti dečki koji sjede za šankom odveć su zaneseni i mladi da bi učinili nešto drugo osim slinili gledajući Gillian. A Gillian je, mora se priznati, osobito ljubazna prema njima, čak i kad joj Eph-raim, kuhar, predloži da ih izbaci. Ona shvaća da su njihova srca možda posljednja koja će slomiti. Kad imaš trideset šest godina i umorna si, kad si živjela na mjestima gdje temperatura dosiže četrdeset tri stupnja a zrak je tako suh da moraš trošiti litre hidra-tantne kreme, kad te izudara, kasno navečer, muškarac koji voli viski, počinješ shvaćati da sve ima svoj vijek trajanja, uključivo i tvoja tjelesna privlačnost. Počinješ nježno gledati mlade dečke, jer oni tako malo znaju a misle da znaju tako puno. Gledaš mlade djevojke i rukama ti prolaze srsi - te jadnice ne znaju ništa o vremenu, patnji ili cijeni koju će platiti za skoro sve.Pa je tako Gillian odlučila spasiti nećakinju. Ona će biti Kyli-ena mentorica u razdoblju kad ostavlja za sobom djetinjstvo. Gillian dosad nije nikad osjetila takvu privrženost nekom djetetu; iskreno govoreći, nikad nije ni poznavala neko dijete a još ju je manje zanimala nečija budućnost ili sudbina. Ali Kylie pobuđuje neki neobičan nagon za zaštitom i vodstvom. Kadšto se Gillian zatekne kako razmišlja da bi, daje imala kćer, željela da bude kao Kylie. Samo malo hrabrija i odvažnija. Malo sličnija Gillian.Iako najčešće kasni, na rođendan svoje nećakinje Gillian ima sve spremno prije no što je Kylie stigla u Hamburger Shack; čak je zamolila Ephraima dajoj dopusti otići ranije kako bi mogle na vrijeme stići u Del Vecchio na rođendansku večeru. Ali najpreči je sad Gillianin drugi dar, onaj koji će biti kudikamo važniji od narukvice s modruljicom. Taj će dar oduzeti dobra dva sata i poput mnogo toga u što je Gillian umiješana, izazvati pomutnju.Kylie, odjevena u traperice kojima je odrezala nogavice i staru pamučnu majicu Knicksa, poslušno krene za Gillian u ženski zahod, iako nema pojma što će se dogoditi. Nosi narukvicu koju

joj je Oillian dala, kao i privjesak za koji je njezina majka lako dugo štcđjela; ima čudan osjećaj u nogama. Daje barem imala [vremena jednom ili dvaput otrčati po kvartu; moguće se u tom [slučaju ne bi osjećala kao da će sagorjeti ili se skršiti.Gillian upali svjetlo, zaključa vrata, gurne ruku ispod umivaonika i izvadi papirnatu vrećicu. "Tajni sastojci", kaže ona Kylie pa izvadi škare, bocu šampona i paketić boje za kosu. "Što kažeš?" upita ona kad Kylie stane pokraj nje. "Želiš li vidjeti kako si zapravo lijepa?"Kylie zna da će je majka ubiti. Zabranit će joj večernje izla-Iske ostatak života i ukinuti povlastice - neće biti kina vikendom, (radija ili televizije. Sto je još gore, maminim će se licem preliti [onaj užasni izraz razočaranja na licu - Eto što se dogodilo, to će [poručivati njezin izraz, Nakon što sam se toliko mučila uzdržavati ytebe iAntoniju i odgojiti vas kako valja."Naravno", kaže Kylie, bezbrižno, kao da joj se srce nije za-[huktalo stotinu pedeset kilometara na sat. "Počnimo", kaže ona |tetki, kao da se ne nalazi pred životnom prekretnicom.Potrebno je puno vremena da bi se učinilo nešto vrijedno Jspomena s nečijom kosom, a još više za promjenu tako korjenitu [poput ove, pa tako Sally, Antonia i Gideon Barnes čekaju gotovo (sat vremena u separeu u Del Vecchiju, piju Coca Cole i kipte od )ijesa."Propustio sam nogometni trening zbog ovog", žalosno će irideon."Koga briga", kaže Antonia.Antonia je radila u slastičarnici čitav dan i žiga je u desnom ramenu od zaimanja sladoleda. Čak se večeras i ne osjeća svo-|om, iako nema pojma tko je, u tom slučaju. Tjednima je nitko lije pozvao na izlazak. Momci koji su bili ludi za njom kao da su se naglo počeli zanimati za mlađe djevojke - možda ne tako lije-)e kao Antonia ali koje se može zadiviti tričarijama, glupom nagradom kompjutorskog kluba ili peharom plivačke momčadi, i coje se počnu prenemagati uputi li im dečko najmanji kompli-lent - ili za starije žene, poput njezine tetke Gillian, koja jeimala loliko vise seksualnih iskustava od djevojke Antonijine dobi da se srednjoškolcu digne samo od pomisli što bi ga sve mogla naučiti u krevetu.Ovog ljeta ne ide sve onako kako se Antonia nadala. Sluti da je i današnja večer izgubljeno vrijeme. Majka ju je požurivala kako bi stigle na vrijeme na večeru, i Antonia se toliko žurila daje dohvatila odjeću s komode i ne gledajući. A sad se pokazalo daje ono za što je mislila da je crna pamučna majica užasan maslina-stozeleni odjevni predmet u kojem je inače ne bi mogli uhvatiti ni mrtvu. Konobari u ovom restoranu inače namiguju Antoniji i donose joj dodatne košarice s pecivom i kruhom začinjenim bijelim lukom. Večeras nijedan nije ni primijetio daje živa, osim jezivog pomoćnog konobara koji ju je upitao želi li napitak od đumbira ili Coca Colu."Ovo je tako tipično za tetu Gillian", kaže ona majci nakon što su čekali cijelu vječnost. "Tako neobzirno."Sally, koja nije sasma sigurna da Gillian ne bi bila u stanju nagovoriti Kvlie da uskoči na teretni vlak ili autostopom ode do Virginia Beach, onako bez razloga, za zabavu, pije vino, nešto što malokad čini."Ma neka se obje nose do vraga", kaže ona. "Majko!" kaže Antonia, zgranuto."Naručimo jelo", Sally predloži Gideonu. "Naručimo dvije pizze s paprenim kobasicama.""Ne jedeš meso", podsjeti je Antonia."Onda ću popiti još jednu čašu Chiantija", kaže Sally. "I punjene gljive. A možda i malo tjestenine."Antonia se okrene pozvati konobara, ali se istog trenutka okrene natrag, zažarenih obraza, oblivena hladnim znojem. Njezin profesor biologije, gospodin Frye, sjedi za jednim malim stolom u stražnjem dijelu restorana, pije pivo i raspravlja s konobarom o kvaliteti musake od patlidžana. Antonia luduje za gospodinom Frveem. On je toliko izvanredan daje Antonia razmišljala o tome da padne biologiju I. kako bi je morala ponovno upisati, ali je do-ii/iiala daće on ujesen pi odavati biologiju II. Ni je važno što je pre-Sstarza nju; lako je nevjerojatno zgodan damu svi dečki iz četvrtih [razreda na hrpi i povezani velikom ukrasnom mašnom ne bi bili Ini u peti. Gospodin Frye trči svakog dana u predvečerje i uvijek [triput optrči umjetno jezero iza škole. Antonia se pokušava zateći [ondje u zalaz sunca, ali on kao daje ne primjećuje. Čak joj nikad |i ne mahne.Naravno, morala gaje sresti jedine večeri kad se nije potrudila I našminkati i kad na sebi ima tu užasnu maslinastozelenu majicu, Ikoja, shvati sad, nije njezina. Izgleda smiješno. Čak i taj glupi Gi-[deon Barnes pilji u njezinu majicu."U što buljiš?" Antonia upita tako grubo da je Gideon tr-[znuo glavom prema natrag, kao da očekuje šamar. "Što te muči?" [podvrisne ona kad je Gideon nastavio zuriti. Bože, ne podnosi ga. [Kad žmirne izgleda kao golub i često proizvodi čudan zvuk u grlu, Jkao da će pljunuti.

"Mislim daje to moja majica", reče Gideon kao da se ispri-Ičava, a to je, zapravo, istina. Dobio ju je kad je prošlog Božića bio [u St. Croixu, i ostavio je u kući Owensovih prošlog tjedna, pa je Itako završila u njihovu prljavom rublju. Antonia bi umrla od uža-|sa da zna da joj na leđima crnim slovima piše JA SAM DJEVICA.Sally pozove konobara i naruči dvije pizze - obične, bez lju-Itih kobasica - tri porcije punjenih gljiva, porciju crostina, kruh |začinjen bijelim lukom i dvije salate."Izvrsno", kaže Gideon, budući da po običaju umire od gladi. |"Inače da znaš", kaže on Antoniji "ne moraš mi vratiti tu majicu |do sutra.""Baš ti hvala." Antonia je na rubu živaca. "Kao da sam je [uopće i htjela."Ona se odvaži pogledati preko ramena. Gospodin Frye se zaredao u stropni ventilator kao daje to najzanimljiviji predmet na svijetu. Antonia pretpostavlja da to ima veze sa znanstvenim proučavanjem brzine ili svjetlosti, ali je to zapravo u neposrednoj /ezi s događajima iz mladosti Bena Fryea, kad je otišao u San -ranciseo posjetiti prijatelja a ostao skoro deset godina i radio zaprilično po/iiitln^ proizvođača LSI) a. lako se on upoznao sa znanošću. A to je i razlog zbog kojeg povremeno mora usporiti svijet. Tad zastane i zagleda se u predmete kao što su stropni ventilatori i kišne kapi na prozorskom staklu. U tim se trenucima pitii što to, do vraga, radi sa svojim životom.I sad, dok promatra vrtnju ventilatora, razmišlja o ženi koju je vidio tog dana, u dvorištu Sally Owens. Ustuknuo je, kao što uvijek čini, ali se to neće ponoviti. Bude li je ponovno vidio, pristupit će joj i zaprositi, to će učiniti. Navrh glave mu je to kako dopušta da se sudbina kotrlja pokraj njega. Godinama već sliči ovom stropnom ventilatoru, koji se vrti a da ga to nikamo ne vodi. U čemu je, kad bolje promisli, razlika između njega i vodenevi-jeta koji proživi čitavo doba zrelosti u dvadeset četiri sata? Koliko mu se čini, njemu, Benu, upravo istječe devetnaesti sat, s obzirom na statistiku glede očekivanog životnog vijeka muškaraca. Ako mu je preostalo još pet sati, mogao bi ih proživjeti, mogao bi poslati sve u vražju mater, barem jednom i učiniti što želi.Ben Frye zamislio se nad svim tim, a usput razmišlja da li da naruči kapučino ili ne, jer bi to značilo da neće moći zaspati do duboko u noć, no uto Gillian uđe kroz vrata. Odjevena je u Anto-nijinu najljepšu bijelu majicu i par starih traperica a na licu joj titra prelijep osmijeh. Osmijehom bi mogla oboriti grlicu sa stabla. Ili zavrtjeti odraslom čovjeku mozgom tako da prolije pivo i ne primijeti da se stolnjakom širi mrlja i curi na pod."Pripremite se", kaže Gillian približavajući se separeu gdje čekaju tri jako nesretna gosta niske razine šećera u krvi i bez trunke strpljenja."Spremni smo već četrdeset pet minuta", Sally kaže sestri. "Ako imaš ispriku, nadamo se daje dobra.""Zar je ne vidite?" kaže Gillian."Vidimo samo da ne misliš ni na koga osim na sebe", kaže Antonia."Maje li?" kaže Gillian. "Ti, naravno, znaš sve o tome. Više od svih.""Ti boga", kaže Gideon Barnes.U tom trenutku zaboravio je na svoj prazni želudac u kojem krulji. Više ga nije briga što su mu noge utrnule jer su tako dugo prignječene u ovom separeu. Prema njima ide netko tko jako sliči Kylie, samo stoje ta osoba ljepotica. Ta osoba ima kratku plavu kosu i mršava je, ali ne poput rode, nego na način žena u koje se moraš zaljubiti iako ih poznaš čitavu vječnost i iako si tek dijete."Ti boga boga", kaže Gideon kad ta osoba priđe bliže. To je zaista Kylie. To mora biti ona, jer kad se nasmiješila, Gideon ugleda zub koji se okrhnuo prošlog ljeta kad se bacila za loptom na nogometnom treningu.Čim je primijetila kako svi u nju bulje, otvorenih usta, poput zlatne ribice koju je netko upravo spustio u njezinu zdjelu, Kylie osjeti nekakvo bockanje koje joj sliči na nelagodu a možda je to i žaljenje. Ona sklizne u separe i sjedne pokraj Gideona."Gladna sam kao vuk", kaže ona. "Jedemo pizze?"Antonia mora popiti vode, ali joj se svejedno čini da bi se mogla onesvijestiti. Dogodilo se nešto užasno. Nešto se tako stubokom promijenilo da izgleda kao da se svijet više ne okreće oko iste osi. Antonia osjeća kako blijedi na žutom osvjetljenju Del Vecchija; već se pretvara u sestru Kylie Owens, ona s precrvenom kosom koja radi u slastičarnici, koja ima spuštena stopala i bolesno rame koje joj onemogućuje da igra tenis ili se podigne na rukama."Onda, zar nitko neće ništa reći?" upita Gillian. "Zar nitko neće reći: "Kylie! Izgledaš fantastično! Predivna si! Sretan rođendan"?"

"Kako si to mogla učiniti?" Sally ustane i ustremi se na svoju sestru. Proteklih je sat vremena pila Chianti, ali je sad trijezna. "Je li ti ikad palo na um tražiti moje dopuštenje? Jesi li ikad pomislila daje ona možda premlada da počne bojati kosu i šminkati se i činiti sve što će je odvesti na isti užasan put kojim se ti čitavog života krećeš? Jesi li ikad pomislila da ja ne želim da ona bude poput tebe, a da imaš imalo mozga ni ti to ne bi željela, osobito s obzirom na to kroz što si upravo prošla, a ti točno znaš na što pritommislim." Sallv je sati histerična i ne namjerava stišali glas. "Kako si mogla?" upita. "Kako se usuđuješ!" vrisne."Ne uzrujavaj se toliko." Ovakvu reakciju Gillian nije očekivala. Pljesak, možda. Tapšanje po leđima. Ali ne ovakvu optužbu. "Možemo staviti smeđi preljev, ako je to tako velik problem.""I jest velik problem." Sallv ima problema s disanjem. Gleda u djevojčicu u separeu koja je Kylie, ili koja je bila Kylie, i osjeća se kao da ju je netko probo kroz srce. Udiše zrak kroz nos a ispušta ga na usta; kako su je davno naučili na tečaju bezbolnog porođaja. "Lišiti koga mladosti i nevinosti, ja bih to nazvala silno važnim. Rekla bih daje to velik problem.""Majko", preklinje je Antonia.Antonia nikad nije doživjela takvo poniženje. Gospodin Frye ih promatra kao da njezina obitelj uvježbava predstavu. A on nije jedini. U cijelom restoranu vjerojatno više nitko ne razgovara. Kako bi bolje čuli Ovvensove. Kako bi bolje pratili predstavu."A da jedemo?" usrdno moli Antonia.Konobar je donio njihovu narudžbu, koju oprezno položi na stol. Kylie se trudi ne obraćati pozornost na odrasle. Mislila je da će se njezina majka razljutiti, ali ovakva reakcija je nešto sasma drugo."Zar nisi gladan?" šapne ona Gideonu. Kylie očekuje od Gi-deona da bude jedina normalna osoba za stolom, ali čim ugleda izraz na njegovu licu, shvaća da on ne misli na hranu. "Što ti je?" upita."Ti", kaže on, kao daje optužuje. "Potpuno si drukčija." "Nisam", kaže Kylie. "Samo moja kosa.""Ne", kaže Gideon. Zaprepaštenje koje je isprva osjetio blijedi i on osjeća kao daje počinjena krađa. Gdje je njegova partnerica i prijateljica? "Nisi ista. Kako si mogla biti tako glupa?""Nosi se", kaže Kylie, povrijeđena do dna duše."Dobro", odbrusi Gideon. "Molim te pomakni se da mogu otići."Kylie se pomakne da se (iicleon izvuče iz separea. "Ti si idiot", Cuže mu ona na odlasku i to tako hladnim tonom daje zapanjila parnu sebe. Čak i Antonia gleda u nju nečime što sliči uvažavanju."Tako se postupa s najboljim prijateljem?" Sally upita Kylie. l'Vidiš li što si učinila?" kaže ona Gillian."On i jest idiot", kaže Gillian. "Tko odlazi sa zabave koja nije ii počela?""Počela je", kaže Sally. "Zar ne shvaćaš? I završila." Ona se laši za lisnicu u torbici, pa baci novac na stol da plati nepojede-lu hranu. Kylie je dohvatila komad pizze, ali ga brzo spusti kad igleda kako joj je majka smrknuta. "Idemo", Sally kaže kćerima.Benu Fryeu bio je potreban trenutak da shvati kako mu se jružila druga prilika. Sally i njezine kćeri ustale su i Gillian sjedia za stolom. Ben priđe opušteno, poput čovjeka čija krv nije zakuhala do opasnog stupnja."Bok Sally", kaže on. "Kako si?"Ben je jedan od profesora koji se prema Sally odnosi kao )rema sebi ravnoj, iako je ona tek tajnica. Nisu svi tako uljudni -'aula Goodings, profesorica matematike, stalno nešto izvolijeva, jvjerenada je Sally besposličarka za uredskim stolom i da stoji na Raspolaganju svakome tko zabasa u ured. Ben i Sally poznaju se godinama i stanovito su vrijeme razmišljali o tome da počnu izlaziti kad se Ben zaposlio u srednjoj školi, no tad su zaključili da bi )boje imali više koristi od prijateljstva. Otad, često ručaju zajed-10 i saveznici su na sastancima u školi; vole izlaziti, piti pivo i ogovarati profesore i administrativno osoblje."Bijedno", kaže mu Sally prije no što je primijetila da je on crenuo dalje i ne pričekavši odgovor. "Kad već pitaš", doda ona."Zdravo", kaže Antonia Benu Fryeu kad on prođe pokraj nje. lije bogzna što, ali je najbolje što u tom trenutku može učiniti.Ben joj se nasmiješi prazno, ali produži dok ne stigne do Stola gdje Gillian zuri u nepojedenu hranu."Nešto nije u redu s narudžbom?" Ben je upita. "Mogu li ne-Jim pomoći?"(iillian podigne popjeil pieiua njemu. Iz nje/inih svijetlih sivih očiju kapaju su/c. licu korakne prema njoj. Toliko je ogrezao, ne hi se mogao povući ni da hoće."Sve je u redu", Sally ga uvjerava dok okuplja svoje kćeri i počinje grabiti prema vratima.

Da Sallyno srce nije u tom trenutku tako stegnuto, sažalila bi se na Bena. Osjetila samilost. Ben je već sjeo sučelice Gillian. Uzeo je šibice iz njezine ruke - koja ponovno drhti - i pripaljuje joj cigaretu. Dok Sally vodi svoje djevojčice iz restorana, učini joj se da on kaže: "Molim te ne plači", njezinoj sestri. Možda je čak čula daje rekao: "Udaj se za mene. Možemo to učiniti večeras." Ili možda samo zamišlja daje to rekao, jer zna daje na putu da to učini. Svaki muškarac koji je ikad pogledao u Gillian onako kako je Ben sad gleda predložio joj je brak, ovako ili onako.Pa, što se Sally tiče, Ben Frye je odrastao muškarac, može se brinuti za sebe, odnosno barem može pokušati. Njezine su kćeri druga priča. Sally neće dopustiti da Gillian iskrsne niotkuda, s prošlošću koja uključuje tri razvoda i jednog mrtvaca, i da se počne poigravati sa srećom njezinih kćeri. Djevojke poput Kylie i Antonije su preranjive; slome se od grubih riječi, lako ih se uvjeri da nisu dovoljno dobre. Dovoljno je vidjeti Kylien zatiljak dok hodaju preko parkirališta pa da Sally dođe da zaplače. Ali se ne rasplače. A što je još važnije, i neće."Frizura mi nije tako loša", kaže Kylie kad su sjeli u Hondu. "Ne shvaćam što ima tako strašno u tome što smo učinile." Sjedi sama na stražnjem sjedištu i osjeća se tako čudno. Nema mjesta za noge i da bi se smjestila mora se presavinuti. Osjeća kao da bi mogla iskočiti iz automobila i otići. Mogla bi započeti novi život i nikad se ne osvrnuti."Možda ćeš shvatiti razmisliš li o tome", kaže joj Sally. "Imaš više pameti od svoje tetke pa imaš više izgleda da shvatiš svoju pogrešku. Razmisli."I Kylie to i učini, ali se sve svodi na kivnost. Nitko ne želi da ona bude sretna, osim Gillian. Nikog nije briga.Vo/.e se kuei u tišini, ali nakon što su se zaustavile na kolnom prilazu i krenule prema ula/nim vratima, Anlonia više ne može zadržati jezik za zubima. "Izgledaš tako prostački", šapne Kylie. "A znaš li što je najgore?" Izgovori to otegnuto, kao da će izreći kletvu. "Izgledaš kao ona."Kylie peku suze u očima, ali se ne boji odbrusiti svojoj sestri. Zašto i bi? Antonia je večeras neobično blijeda, a kosa joj se spa-rušila, snop krvavocrvene slame uhvaćen štipaljkama. Nije naročito lijepa. Nije tako posebna kako si umišlja."Neka", kaže Kylie. Glas joj je med - klizi, sladak. "Ako sam poput tetke Gillian, drago mije."Sally čuje nešto opasno u kćerinu glasu, ali naravno, trinaest godina je opasno doba. To je vrijeme kad se djevojčica može slomiti, kad se dobro može prometnuti u zlo bez posebnog razloga, i možeš izgubiti dijete ne pripaziš li."Ujutro idemo u dragstor", kaže Sally. "Kad nabavimo paketić smeđe boje za kosu, izgledat ćeš izvrsno.""Mislim da bih ja o tome trebala odlučiti." Kylie se čudi samoj sebi, ali to ne znači da namjerava popustiti."Ja ne mislim tako", kaže Sally. Grlo joj se stegnulo. Htjela bi učiniti nešto drugo a ne samo tako stajati - ćušnuti Kylie ili je zagrliti, ali zna da ništa od tog nije moguće."Baš mije žao", otpovrne Kylie. "Jer kosa je moja." Antonia promatra sve to i smiješi se od uha do uha."Tiče li se to nešto tebe?" kaže joj Sally. Pričeka da Antonia uđe u kuću prije no što se obrati Kylie. "Sutra ćemo razgovarati o ovome. Ulazi u kuću."Nebo je crno i duboko. Zvijezde počinju svjetlucati. Kylie odrečno odmahne glavom. "Neću.""Dobro", kaže Sally. U glasu joj se osjeća ganuće, ali se drži uspravno i nepopustljivo. Tjednima se boji da bi mogla izgubiti kćer, da će Kylie postati sklona Gillianinu nepromišljenom načinu života, da će prerano odrasti. Sally je namjeravala pokazati razumijevanje, smatrati takvo ponašanje prolaznom fazom, ali sadkad je do log došlo Sally se zapanji kaci shvali koliko je gnjevna. Nakon sve^a sto sam za tebe učinila, mota joj se po glavi ali, stoje još gore, i u srcu. "Ako na takav način želiš provesti rođendan - u redu."Nakon što je Sally ušla u kuću, vrata tiho psiknu, pa se čvrsto zalupe. Kylie je živjela pod nebeskim svodom trinaest godina i tek se večeras pošteno zagledala u sve te zvijezde iznad svoje glave. Sazuje cipele, odloži ih na prednji trijem, pa ode iza kuće u stražnje dvorište. Jorgovani nikad prije nisu cvali na njezin rođendan, i ona to doživi kao dobar znak. Grmovi su tako raskošni i razgranati da se mora sagnuti kako bi prošla pokraj njih. Cijelog se života uspoređivala sa sestrom i više to neće činiti. To joj je Gillian večeras darovala i za to će joj uvijek biti zahvalna.Sve je moguće. Kylie to sad shvaća. Travnjak je posut krijesnicama, pritisnut vrućinom. Kylie ispruži ruku i krijesnice joj se sjate na dlan. Ona ih otrese a one se dignu u zrak, i ona se upita posjeduje li nešto što

drugi ljudi nemaju. Intuicija ili nada - ne zna kako bi to nazvala. Vjerojatno je to jednostavna sposobnost spoznaje da se nešto promijenilo i da se još mijenja, ispod crnog i zvjezdanog neba.Kylie je oduvijek znala prozreti ljude, čak i one čvrsto zatvorene u sebe. Ali sad kad je navršila trinaest godina, njezin se skromni talent pojačao. Čitave večeri vidi boje oko ljudi, kao da su osvijetljeni iznutra, baš kao krijesnice. Zeleni rub sestrine ljubomore, crni sveto krug straha kad je njezina majka shvatila da Kylie izgleda kao žena, a ne djevojčica. Kylie se ti prstenovi boja čine tako stvarnima da je pokušala ispružiti ruku i dotaknuti ih, ali bi boje iskrvarile u zrak i iščezle. A sad, dok tako stoji u svom dvorištu, shvaća da jorgovani, to predivno cvijeće, imaju vlastitu auru, iznenađujuće tamnu. Ljubičasta je, ali izgleda poput krvlju umrljane relikvije i diže se u zrak poput dima.Odjedanput se Kylie ne osjeća više tako odraslom. Žarko želi biti u svom krevetu, čak želi da vrijeme može poteći unatrag, barem malo. Ali se to ne događa. Jednom učinjeno, zauvijek učinjeno. Glupost, ali Kylie bi se mogla zakleti da je u dvorištu netkonepozvan. I (odajući natiaškc priđe vratima i okrene ručku, i Ire-initak prije no što je ušla, pogleda preko travnjaka i ugleda ga. Kylie trepne, ali on je i dalje ondje, ispod svoda od jorgovana i izgleda poput čovjeka na kojeg nitko normalan ne bi želio nabasati u tamnoj noći poput ove. Kako samo ima hrabrosti stajati na tuđem posjedu, ponašati se kao da je ovo njegovo dvorište. No njemu očito nije do stvari kao što su pristojnost i uljudnost. Sjedi ondje i čeka, a sviđa li se to Kylie ili nekom drugom ili ne sviđa, svejedno je. On je ondje, divi se noći kroz svoje prekrasne hladne oči, pripravan da to nekom i naplati.VidovitostAko se žena nađe u nevolji, uvijek treba odjenuti nešto plavo kao zaštitu. Plave cipele ili plavu haljinu. Vestu boje crvendaćevih jaja ili rubac plavetne boje neba. Usku sa-tensku vrpcu, brižljivo provučenu kroz bijeli čipkani rub kombinea. Bilo što od tog će pomoći. Ali ako svijeća gori plavim plamenom, to je nešto sasma drugo, to ne nosi sreću, jer to znači daje u kući duh. A ako takav plamen treperi i jači je svaki put kad se svijeća upali, to znači da se duh udomacuje. Njegovo biće se omata oko pokućstva i parketa, zauzima vitrine i ormare i uskoro će početi drmati prozorima i vratima.Ponekad potraje dok svi ukućani ne shvate što se događa. Ljudi ne žele znati za ono što ne razumiju. Tragaju za logikom po svaku cijenu. Žena može lako pomisliti da je rasijana i da svake noći zametne naušnice. Može uvjeriti samu sebe da su kuhače razlog da se perilica posuđa neprestano zaglavljuje i da zahod često poplavljuje zbog neispravnih cijevi. Kad se ljudi otresaju jedni na druge, kad počnu jedni drugima lupati vratima pred nosom i nazivati se pogrdnim nazivima, kad ne mogu noću spavati zbog krivnje i mučnih snova, a kad se zaljube nisu opijeni i razdragani nego ih obuzima mučnina, tad je najbolje razmisliti o svakom mogućem uzroku tolike zle sreće.Da su Sally i Gillian razgovarale, umjesto što su se izbjegavale u predsoblju i za stolom, gdje jedna drugu ne bi zamolila čak ni da si dodaju maslac, pecivo ili grašak, otkrile bi, kako je srpanj odmicao u vrućini i tišini, da su jednako nesretne. Sestre bi upalile svjetiljku, otišle iz sobe na trenutak i vratile se u crnu tamu.I Ipalile hi iiu'Iim automobila, pi ove/Je se nekoliko ulica i otkrile ila im je poneslalo benzina, iako je prije nekoliko sati spremnik bio skoro pun. Kad bi jedna od sestara ušla u tuš kabinu, topla bi voda poslala ledeno hladna, kao da se netko poigravao slavinom. Mlijeko bi se skiselilo dok bi ga točile iz posude. Prepečenac bi pregorio. l'isma koja bi poštar brižljivo ubacio u poštanski sandučić bila bi potrgana na dva dijela a njihovi rubovi pocrnjeli, poput stare uvele ruže.Uskoro su obje sestre počele gubiti ono što im je bilo najvažnije. Jednog jutra Sally se probudila i otkrila daje fotografija njezinih kćeri, koju je uvijek držala na pisaćem stolu, nestala iz njezina srebrnog okvira. Dijamantne naušnice koje su joj tetke darovale na dan vjenčanja više nisu bile u kutiji za nakit; pretražila je cijelu spavaću sobu no ipak ih nije mogla nigdje naći. Računi koje je trebala podmiriti do isteka mjeseca, a koji su bili uredno složeni na radnoj plohi u kuhinji, kao da su nestali, iako je bila uvjerena daje čekove ispisala i zalijepila sve omotnice.Gillian, koju se lako moglo optužiti za zaboravnost i nesre-đenost, nije mogla naći predmete koje je bilo skoro nemoguće izgubiti, čak i njoj. Kad se jednog jutra probudila, njezinih dragocjenih crvenih kaubojskih čizama, koje je uvijek držala pokraj kreveta, nije bilo, kao da su odlučile otpješačiti. Njezin špil tarot karata, koje je držala povezane u satenskom rupčiću - a koje su joj pomogle izvući se iz škripca, posebice nakon njezina drugog braka, kad nije imala centa i kad je u trgovačkom središtu morala sjesti za kartaški stol i gatati za $2,95 - isparile su, sve osim Obješenog Čovjeka, koji znači ili mudrost ili sebičnost, ovisno o tome kako je okrenut.

Nestale su i sitnice, primjerice Gillianina pinceta i ručni sat, ali su nestali i krupniji predmeti. Jučer je izašla iz kuće još napola spavajući, a kad je htjela ući u Oldsmobile, nigdje ga nije bilo. Kasnila je na posao pa zaključi da joj je neki tinejdžer ukrao automobil i odluči nazvati policiju kad stigne u Hamburger Shack. Ali kad je stigla, umornih nogu budući da nije nosila cipele namijenjene pješačenju, ondje zatekne Oldsmobile, sparkiran ispred ulaza, kao daje čeka, tjeran navlastiti pogon.kad se (iillian raspitala kod Kphraima koji je radio za roštiljem od ranog jutra, je li vidio tko je dovezao njezin automobil, zvučala je rastrojeno, možda i histerično."Neslana šala", bila je Ephraimova pretpostavka. "Ili ga je netko ukrao, pa su mu se podsjekle noge od straha."Strah je bilo nešto čega se Gillian u posljednje vrijeme naučila. Svaki put kad bi zazvonio telefon, na poslu ili u Sallvnoj kući, Gillian bi pomislila daje zove Ben Frye. Prošli bije žmarci od pomisli na njega; proželi bi je do nožnih prstiju. Ben joj je poslao cvijeće, crvene ruže, jutro nakon što su se upoznali u Del Vec-ehiju, ali kad ju je nazvao ona mu je rekla da ih ne može uzeti, a ni išta drugo."Nemoj me zvati", rekla mu je. "Nemoj čak ni misliti na mene", zavapila je.Što je tom Benu Fryeu - ne vidi li kakva je gubitnica? U posljednje vrijeme sve što dotakne, propadne - životinjskog, biljnog ili mineralnog podrijetla, svejedno. Pod njezinim dodirom sve propadne. Otvori Kvlien ormar a vrata otpadnu sa šarki. Stavi limenku juhe od rajčice i riže da se kuha na štednjaku a kuhinjske zavjese se zapale. Izađe na trijem u miru popušiti cigaretu, ali stane na mrtvu vranu, koja kao daje pala s neba njoj na put.Pehistica je, zlosretnica i baksuz poput kuge. Kad, bi se usudila pogledati u zrcalo, izgledala je isto -visoke jagodične kosti, krupne sive oči, raskošna usta-poznati prizor i, mnogi bi rekli, lijep. No jednom ili dvaput ugledala bi svoj odraz u zrcalu malo prebrzo, a tad joj se ne bi svidio odraz koji bi zurio u nju. Pod određenim kutom, na određenom svjetlu, ugledala bi stoje sigurno vidio Jimmy, kasno navečer, kad bi se naljoskao a ona uzmicala od njega, podignutih ruku, kako bi zaštitila lice. Da je žena budalasto, tašto stvorenje koje ne promisli prije no što otvori usta. Da žena vjeruje kako može promijeniti Jimmvja ili, u najgorem slučaju, preustrojiti ga. Potpuna budala. Nije ni čudo da ne zna baratati štednjakom ni naći čizme. Nije ni čudo daje usmrtila Jimmvja a zapravo je željela samo malo nježnosti.Gillian je bila luda Sto je uopće ostala sjedili u separeu u Del Veccliiju s Hcn l'tveem, ali je bila lako uzrujana da je ostala do ponoći. I )o odlaska su pojeli do posljednjeg zalogaja hranu koju je Sally naručila i tako se zaljubili jedno u drugo da nisu ni primijetili da su svaki pojeli po pizzu. Čak i tad, to nije bilo dovoljno. Jeli su kao hipnotizirani, ne gledajući u salatu i gljive koje su nabadali vilicama, ne želeći otići od stola ako je to značilo ostaviti onog drugog.Gillian još ne može potpuno povjerovati daje Ben Frye stvaran. Drukčiji je od svih muškaraca s kojima je bila. Kao prvo, sluša je. Tako je dobra srca da privlači ljude. Ljudima se čini pouzdan; kad se nađe u nekom gradu u kojem dotad nije bio, uvijek ga pitaju gdje je neka ulica, čak i tamošnji žitelji. Diplomirao je biologiju na Berkelevu, ali izvodi i mađioničarske trikove na dječjem odjelu gradske bolnice subotom poslije podne. Ne okupe se jedino djeca kad dođe Ben sa svojim svilenim rupcima, kutijama od jaja i kartama. Tad je nemoguće privući i pozornost dežurnih medicinskih sestara; neke od njih spremne su se zakleti da je Ben Frye najzgodniji neženja u državi New York.Zbog svega toga, Gillian Owens nije prva kojoj se Ben vrzma po glavi. Ima žena u gradu koje ga tako dugo ganjaju da znaju napamet njegov dnevni raspored i sve o njegovu životu, i tako su opsjednute da često izgovore njegov broj telefona kad ih netko upita za njihov. U srednjoj školi ima profesorica koje mu svakog petka navečer donose nešto za jelo, a nedavno razvedene susjede telefoniraju mu kasno noću da su im pregorjeli osigurači a tvrde kako strahuju da će ih bez njegova znanstvenog pristupa usmrtiti struja.Te bi žene dale sve na svijetu da im Ben Frye pošalje ruže. Rekle bi da si Gillian ode snimiti glavu jer ih je vratila. Imaš sreće, to bi joj rekle. Ali je to naopaka sreća: čim se Ben Frye zaljubio u nju, Gillian je znala da ne može dopustiti da se netko tako divan poput njega splete sa ženom poput nje. S obzirom na gluposti koje je učinila, zaljubljivanje zauvijek ne dolazi u obzir. Jedini način na koji bi je netko mogao prisiliti da ponovno postane supruga bio bi daje lancima sveže za zid crkve i uperi pušku u gla-vu. Kad se vratila kući iz Del Veechija one večeri kad je upo/nala Bena, /aklela se da se nikad više neće udati. Zaključala se u kupaonicu, upalila crnu svijeću i pokušala se sjetiti neke od bajalica svojih tetaka. Kad joj to nije uspjelo, triput ponovi "zauvijek ne-udana" i čini se daje to postiglo željeni učinak jer je uporno odbijala Bena, osjećajima usprkos.

"Odlazi", kaže Benu kad ovaj nazove. Ne misli na njegov izgled, ili na ogrubjelu kožu na njegovim prstima koja se stvorila od skoro svakodnevnog uvježbavanja vezanja čvorova za mađioničarske trikove. "Nađi neku koja će te usrećiti."Ali to nije ono što Ben želi. On želi nju. Uporno je naziva, toliko često da pomisle kako to on zove svaki put kad telefon zazvoni. Kad se telefon oglasi u kući Owensovih, ona koja pograbi slušalicu ne kaže ni riječi, čak ni halo. Samo dišu i čekaju. Došlo je do tog da Ben može raspoznati njihovo disanje: Salh/ni jednostavni udisaji, Kvlieno frktanje poput konja koji nema strpljenja za idiota s druge strane ograde, Antonijini žalosni, treperavi uzdisaji. I, naravno, zvuk koji uvijek željno očekuje - očajan i prelijep uzdah koji se omakne iz Gillianinih usta prije no što mu kaže daje ostavi na miru, živi svoj život, da se nosi. Čini što želiš, samo me više nemoj zvati.No ipak je njezin glas tronut i Ben zna da je ona, kad spusti slušalicu, tužna i zbunjena. Ben ne može podnijeti pomisao na to kako je nesretna. Sama pomisao na suze u njezinim očima tjera ga u očaj pa tad udvostruči uobičajeni broj pretrčanih kilometara. Tako se često vuče oko umjetnog jezera da ga patke već poznaju i više ne uzlijeću kad on prolazi. Udomaćen je prizor, poput sutona ili komadića bijelog kruha. Kadšto dok trči pjeva "Heartbreak Hotel" i tad zna daje u velikoj nevolji. Gatara na skupu mađioni-čara u Atlantic Cityju jednom mu je rekla da će se on, kad se zaljubi, zaljubiti nasmrt, i on se grohotom nasmijao toj rečenici, ali sad shvaća daje to očitanje bilo točno do u riječ.Ben je tako rasijan da je počeo nesvjesno izvoditi mađioničarske trikove. Posegnuo je za svojom kreditnom karticom na benzinskoj crpki, a izvadio herc damu. Njegov račun za struju po-stao jt- nevidljiv, n ruzin se grm u njegovu dvorištu zapalio. Izvadio je kovanicu od dvadeset pet centi iza uha starice kojoj je pomagao prijeći preko Obilaznice pa je skoro doživjela srčani udar. A najgore od svega bila je zabrana pristupa u Owl Cafe na sjevernoj strani Obilaznice, gdje je najčešće doručkovao, budući da Ben, u posljednje vrijeme, na putu do separea u kojem je redovito sjedio, zavrti sva meko kuhana jaja i odlučnim pokretom skida stolnjake sa stolova pokraj kojih prođe. Ben ne može misliti ni o čemu osim.o Gillian. Počeo je sa sobom nositi komade špage, kako bi vezivao i rasplitao mornarske čvorove, loša navika koja ga spopadne kad je nervozan ili kad ne može dobiti što želi. Ali čak ni špaga ne pomaže. Želi je toliko silno da vodi ljubav s njom u mislima u trenucima kad bi trebao zakočiti ili dok raspravlja o najezdi japanskih kukaca sa svojom najbližom susjedom, gospođom Fishman. Toliko je uspaljen da su mu manšete košulje opr-ljene. Ud mu je stalno ukrućen, spreman za nešto što kao da se nikad neće dogoditi.Ben ne zna što učiniti kako bi pridobio Gillian, nema ideje, pa ode porazgovarati sa Sally, pripravan je preklinjati za pomoć. Ali mu Sally neće čak ni otvoriti vrata. Razgovara s njim kroz zaštitna vrata, daleka, kao da je na njezinu pragu zato da joj proda usisavač a ne zato što nosi srce na dlanu."Poslušaj moj savjet", predloži Sally. "Zaboravi Gillian. Nemoj ni misliti na nju. Oženi neku finu ženu."No Ben Frye odlučio se čim je ugledao Gillian kako stoji ispod jorgovana. A možda tada nije bio toliko u pitanju njegov mozak, no sad je Ben želi svakim dijelom svog tijela. Pa kad mu Sally kaže da ode kući, Ben odbija otići. Sjedne na trijem kao u znak prosvjeda ili kao da pred sobom ima cijelu vječnost. Ostane ondje cijeli dan, a kad se u šest sati oglasi sirena u vatrogasnoj postaji na Obilaznici, on se još nije pomaknuo. Gillian odbija porazgovarati s njim kad se vrati s posla. Danas je već izgubila ručni sat i najdraži ruž. Na poslu joj je ispalo iz ruku toliko hamburgera da bi se mogla zakleti kako joj netko izvrće tanjure u rukama. A sad je Ben Frye ovdje, zaljubljen u nju, a ona ga ne može čak ni poljubiti ili zagrliti jer je ona otrov i ona to zna, i takve je sreće.Projuri pokraj njega i zaključa se u kupaonicu, gdje pusti vodu kako je nitko ne bi čuo plakati. Ona nije vrijedna tolike odanosti. Kad bi se barem Ben pretvorio u stup dima. Možda tad ne bi osjećala tu slutnju duboko u sebi, osjećaj da može sve zanijekati, ali da to neće ugušiti njezinu želju. Upornom odbijanju us-)rkos, ne može izdržati da ne proviri kroz kupaonički prozor i nalo zirne u Bena. Eno ga, na blijedećoj svjetlosti, siguran u to što želi, siguran u nju. Kad bi Gillian razgovarala sa sestrom, odnosno, točnije rečeno, kad bi Sally razgovarala s njom, Gillian bi je dovukla do prozora da pogleda. Nije li prekrasan? To bi rekla da ona i Sally razgovaraju. Da ga barem zaslužujem, šapnula bi sestri na uho.Antoniju prožima jeza dok gleda gospodina Fryea na prednjem trijemu, tako očito zaljubljenog da se čini kao daje svoj ponos i dostojanstvo položio na beton da svatko po njima gazi. An-tonia se duboko gnuša takvog javnog izljeva obožavanja, zaista. Kad prođe pokraj njega, idući na posao, ne udostoji ga se ni po-zdraviti. Žile su joj pune ledene vode umjesto krvi. U posljednje vrijeme Antonia se ne trudi oko izbora odjeće. Navečer ne prođe četkom kroz kosu tisuću puta, ne čupa obrve, ne kupa se u seza-movu ulju

kako bi joj koža ostala glatka. U svijetu bez ljubavi, čemu sve to? Razbila je zrcalo i pospremila sandale s visokom petom. Odsad će se usredotočiti na to da nakupi što više radnih sati u slastičarnici. Ondje je barem sve opipljivo: odradiš svoje sate i dobiješ platni odrezak. Nema nikakvih očekivanja i razočaranja, a u ovom trenutku to je ono što Antonia želi."Živci ti popuštaju?" upita je te večeri Scott Morrison kad je ugleda u slastičarnici.Scott se vratio s Harvarda za ljetne praznike i isporučuje im čokoladni sirup i preljev od vrhnja, čokoladne mrvice, maraskino višnje i orahe. Bio je najpametniji maturant ovdašnje srednje škole i jedini ikad primljen na Harvard. Pa što? Dok je odrastao u ovom kraju, bio je toliko pametan da nitko nije razgovarao s njim, ponajmanje Antonia, koja ga je smatrala žaljenja vrijednim do-sadnj ako vicem.Antonia je sustavno čislila hvataljke ?.n sladoled i slagala ili jednu do druge. Nije čak ni pogledala Scolta koji je isporučivao kantice sa sirupom. Ona u svakom slučaju izgleda drukčije no nekoć - bila je prelijepa i umišljena, no večeras izgleda kao neki predmet slučajno ostavljen vani po olujnom vremenu. Kad joj je postavio sasma nevino pitanje o živcima, Antonia brižne u plač. Raspekmezila se. Rastopila u suze. Sklizne na pod leđima kližući o hladnjak. Scott ostavi svoja metalna kolica i klekne pokraj nje."Zadovoljio bih se s da ili ne", kaže on. Antonia se usekne u svoju bijelu pregaču. "Da.""Vidim", kaže joj Scott. "Zrela si za psihijatrijsko promatra-nje.""Mislila sam da sam zaljubljena u jednu osobu", tumači Antonia. Suze joj i dalje cure iz očiju."Ljubav", prezrivo će Scott. Odmahne glavom, zgađeno. "Ljubav vrijedi koliko i zrak u balonu, ništa više."Antonia prestane plakati i pogleda ga. "Točno tako", složi se ona.Na Harvardu, Scott se osupnuo kad je shvatio da ondje ima na stotine, ako ne i tisuće, jednako pametnih ljudi. Godinama se izvlačio, služio se desetinom mozga, a sad je zapravo morao raditi. Čitave je godine toliko bio zauzet natjecanjem s drugim studentima da nije imao vremena za privatni život - odrekao se stvari kao što su zajutrak i šišanje, a posljedice su bile deset kilograma manje i kosa do ramena, koju zbog šefa mora povezati u rep komadom kože kako ne bi vrijeđao mušterije.Antonia se zagleda u njega i shvati da Scott izgleda i potpuno drukčije i potpuno isto. Na parkiralištu, Scottov ljetni partner, koji razvozi robu po toj ruti već dvadeset godina i koji dosad nije imao pomoćnika koji je osvojio maksimalni broj bodova na prijamnom za fakultet, legne na trubu."Rad", sjetno će Scott. "Pakao u kojem dobivaš plaću."To je bila točka na i. Antonia ga isprati do metalnih kolica. Lice joj sq žari, iako su uključeni rashladni uređaji."Vidimo se idućeg Ijedna", kaže Scoll. "Slabo stojiš s loplom kremom.""Mogao bi svratiti i prije toga", kaže mu Antonia. Neke stvari nije zaboravila, usprkos svojoj potištenosti i ovoj ludnici s tetom Gillian i gospodinom Frveem."Mogao bih", složi se Scott i shvati, prije no što se zaputio natrag prema kamionu, da je Antonia Owens kudikamo pametnija no što je zamišljao.Te večeri Antonia je trkom prevalila put do kuće. Odjedanput je puna snage; pršti od poleta. Kad skrene iza ugla u svoju ulicu, osjeti miris jorgovana, i taj joj miris izmami osmijeh zbog smiješnih reakcija koje je potaknulo nekoliko glupih cvjetova procvje-talih u neuobičajeno doba. Većina se ljudi naviknula na orijaške cvjetove. Više nisu primjećivali da kadšto cijela ulica satima odzvanja od zujanja pčela a zrak se oboji blagom ljubičastom bojom. No neki ljudi često navraćaju. Ima žena koje stoje na pločniku i bezrazložno plaču gledajući u jorgovane, a neke imaju dobrih razloga glasno ridati iako, kad bi ih netko upitao, ne bi odale koji su to razlozi.Topao vjetar ćarlija kroz krošnje stabala, trese granama, a munje se počinju javljati na istoku. Čudna je noć, tako vruća i sparna da bi više pristajala u tropsko podneblje, no usprkos vremenu Antonia primijeti da su dvije žene, jedna sjedokosa a druga netom zadjevojčena, došle pogledati jorgovane. Dok Antonia žurno prolazi pokraj njih, začuje plač, pa ubrza korak, uđe u kuću i zaključa vrata za sobom."Žalosno", odlučno izjavljuje Antonia dok ona i Kylie vire kroz prozor i gledaju uplakane žene na pločniku.Kylie je nakon one rođendanske večere suzdržanija nego inače. Nedostaje joj Gideon; mora se prisiljavati da se ne slomi i nazove ga. Osjeća se užasno ali, ako ništa drugo, još se proljep-šala. Njezina kratko ošišana plava kosa više nije tako upadljiva. Prestala se grbiti kako bi prikrila visinu i sad kad se uspravila u punoj veličini, brada joj je najčešće podignuta, pa izgleda kao da je zagledana u plavetno nebo ili pukotine u stropu dnevne sobe.Zaškiljila je svojini sivozeleniin očima kako hi vidjela kroz slaklo. Neobično je zanimaju te dvije žene, jer ijednima stoje na pločniku ispred njihove kuće. Starija žena ima bijelu auru oko sebe, kao da snijeg pada samo oko nje. A iz kože djevojke, njezine unuke, netom

diplomirale, frcaju ružičaste iskrice zbunjenosti. Ovdje su da oplakuju istog muškarca - sina starije žene, a oca djevojčina -nekoga tko je od dječaka postao muškarac ne promijenivši odnos prema svijetu, uvjeren do posljednjeg trenutka da se svijet okreće jedino oko njega. Žene na pločniku razmazile su ga, obje, a poslije se osjećale krivima kad je on nepažnjom stradao u motornom čamcu u Long Island Soundu. Privukli su ih jorgovani jer ih njihovi cvjetovi podsjećaju na jednu lipanjsku noć, prije puno go-dina, kad je djevojka još bila nezgrapna djevojčica a žena imala gustu crnu kosu.Te je noći na stolu stajao bokal sangrije, jorgovani u bakinu dvorištu bili su u punom cvatu, a muškarac kojeg su obje voljele, toliko silno da ga je to upropastilo, podigne kćer u naručje i zapleše s njom na travi. U tom trenutku, ispod jorgovana i vedrog neba, on je bio ono što je mogao biti da mu nisu ugađale danonoćno, da su samo jednom natuknule da bi se mogao zaposliti, učiniti nešto lijepo ili misliti na nekog drugog osim na sebe. Plaču zbog svega što je mogao postati i zbog svega što su one mogle po-stati u njegovoj blizini, zajedno s njim. Promatrajući ih, osjetivši da su izgubile što su nakratko imale, Kylie plače zajedno s njima."Nećeš valjda", kaže Antonia.Nakon njezina susreta sa Scottom, ne može se ne osjećati pomalo samodopadno. Neuslišana ljubav je tako dosadna. Plakanje ispod plavo-crnog neba je za naivce i manijake."Osvijesti se", savjetuje ona sestru. "To su dvije nepoznate žene, vjerojatno potpuno ćaknute. Ne obaziri se na njih. Navuci zastore. Odrasti."Ali baš to se Kylie i dogodilo. Odrasla je i shvatila da zna i osjeća previše. Kamo god otišla - u supermarket ili obaviti neki posao, ili poslije podne na gradsko plivalište malo preplivati - suoči se s najskrivenijim osjećajima drugih ljudi, koji im izlaze krozpore na koži pa se komešaju i lebde iznad njih, popni oblaka. Jučer, na primjer, Kylie je prošla pokraj neke starice koja je šetala sa svojom prastarom pudlicom koja se jedva kretala, svay tiskrivljena od artritisa. Ženina je tuga bila tako silna - potkraj tjedna odvest će psa u veterinarsku kliniku da ga riješe muka - da Kylie više nije mogla učiniti ni koraka. Sjela je na rub pločnika i ostala ondje do sumraka, a kad je naposljetku krenula kući, vr-tjelo joj se u glavi od slabosti.Željela bi otići i igrati nogomet s Gideonom i ne osjećati tuđu bol. Da joj je barem ponovno dvanaest godina i da joj muškarci dok hoda niz Obilaznicu ne dovikuju kroz prozore svojih automobila kako bi je htjeli pojebati. Da barem ima sestru koja se ponaša kao ljudsko biće i tetku koja se ne bi tako često us-pavljivala plačem da joj se jastuk svakog jutra mora ožmikati.A najvećma bi Kylie željela da onaj muškarac iz njihova stražnjeg dvorišta ode. On je ondje i sada, dok Antonia kreće u kuhinju, pjevušeći, donijeti si nešto za prigristi. Kylie ga vidi kroz prozor koji gleda i na prednje i na bočno dvorište. Loše vrijeme mu ne škodi; zapravo, uživa u crnom nebu i vjetru. Kiša mu nimalo ne smeta. Kao da prolazi kroza nj, a svaka kap pritom oboji se žarko-plavom bojom. Njegove ulaštene čizme prevučene su samo tankim slojem prašine. Njegova bijela košulja izgleda uštirkana i izglačana. No ipak, on unosi nered. Dok diše, užasne stvari izlaze mu iz usta: male zelene žabe. Kapi krvi. Čokolade uredno umotane u foliju, ali otrovne u središtu pa od njih dopire ogavan smrad svaki put kad ih on prelomi napola. Dovoljno je da pucne prstima pa da nešto uništi. Stvari se raspadaju. U zidovima, cijevi hrđaju. Podne keramičke pločice u podrumu pretvaraju se u prah. Spirale za hlađenje u hladnjaku se svijaju i ništa ne zadržava svježinu; jaja se kvare u ljuskama, sirevi pljesnive.Taj muškarac u vrtu nema auru, ali često podigne ruke i umoči ih u ljubičasto-crvenu sjenu jorgovana iznad svoje glave, pa razmaze njihovu auru po sebi. Ne vidi ga nitko osim Kylie, ali ipak može dozvati sve te žene iz njihovih kuća. On je taj koji im šapće kasno u noći dok spavaju u krevetima. Dušo, kaže on, čak i onima koje nisu mislile da će čuti kako im se neki muškarac ponovnoobraća na laj način. I Jla/.i n /ruske misli, i ostaje ondje, sve dok se ona ne ohre, uplakana, na njihovu pločniku, sluđena mirisom jor-govana, a čak i tad nikamo on ne ide. Harem ne zasad. Očito je da nije završio posao.Kylie ga motri od rođendana. Jasno joj je da ga nitko drugi ne vidi, iako ga ptice osjećaju i izbjegavaju jorgovane, a vjeverice stanu kao ukopane svaki put kad se odveć približe. No pčele ga se ne boje. Kao da ih privlači; lebde u njegovoj blizini, i svatko tko mu se previše primakne izlaže se opasnosti od uboda, a možda i dva. Muškarca u vrtu lakše se vidi u kišne dane, ili kasno navečer, kad se stvori niotkuda, poput zvijezde u koju netremice gledaš ali koju si tek sad ugledao, točno nasred neba. Ne jede, ne spava i ne pije, ali to ne znači da nema stvari koje ne želi. Njegovi prohtjevi su tako silni da ih Kylie osjeća, poput strujnih prstenova od kojih podrhtava zrak oko njega. U posljednje vrijeme počeo je i on piljiti u

nju. Ona se užasne svaki put kad on to učini. To joj natjera strah u kosti. On to čini sve češće, zuri. Bez obzira na to gdje se ona nalazi, iza kuhinjskog prozora ili na puteljku koji vodi do stražnjeg ulaza. Može je gledati dvadeset četiri sata dnevno ako želi, jer ne mora treptati - ni na trenutak, više ne.Kylie je počela ostavljati posudice sa solju na prozorskim daskama. Posipa ružmarin ispred svih vrata. No ipak se on uspijeva uvući u kuću dok svi spavaju. Kylie odlazi na počinak nakon što su svi u krevetu, ali ne može ostati zauvijek budna, iako joj ne manjka volje. Često zaspi još odjevena, s otvorenom knjigom pokraj sebe, s upaljenom noćnom svjetiljkom, budući da njezina tetka Gillian, s kojom dijeli sobu, odbija spavati u mraku a u posljednje vrijeme zahtijeva da se i prozori čvrsto zatvore, čak i u sparne noći, kako ne bi prodirao miris jorgovana.Nekih noći svi u kući u istom trenutku usnu mučan san. Drugih noći, pak, spavaju tako tvrdo da ih ni budilica ne može izvući iz kreveta. U svakom slučaju, Kylie zna da je on bio u blizini kad se ona probudi a njezina tetka Gillian plače u snu. Kad siđe u kupaonicu i ugleda zaštopanu zahodsku školjku zna da će, kad spusti vodu, na površinu isplivati mrtva ptica ili šišmiš. U vrtu ima puževa balavaca, u podrumu vodenih štipavičara, a miševi su se počelignije/điti u (iilliauinim salonkama, crnima lakiranim koje je kupila u L. A.-u. Pogledaš se u zrcalo, a odra/ ti se pomakne. Prodeš pokraj prozora a staklo zazveči. Muškarac iz vrta odgovoran je kad jutro počne psovkom procijeđenom kroza zube, ili nagnječe-nim nožnim palcem, ili je najdraža haljina tako brižljivo potrgana da izgleda kao da je netko prerezao materijal škarama ili lovačkim nožem.Tog jutra, zla kob kojom odiše vrt posebice je prijeteća. Ne samo stoje Sally u Gillianinu džepu na jakni našla dijamantne naušnice koje je dobila kao vjenčani dar, nego je i Gillian našla svoj platni odrezak iz Hamburger Shacka potrgan na tisuće komadića i rasipan po čipkanom tabletiću na stoliću.Šutnja, dogovorena između Sally i Gillian za Kyliene rođendanske večere, kad su škljocnule zubima od gnjeva i očaja, prekinuta je. Tih dana šutnje obje su sestre patile od glavobolje. Imale su kiseo izraz lica i natečene oči, i obje su smršavile, budući da obje propuštaju zajutrak kako se ne bi morale gledati od ranog jutra. Ali dvije sestre ne mogu živjeti u istoj kući i dugo se izbjegavati. Prije ili poslije slomit će se i upustiti u prepirku, što su trebale onomad učiniti. Bespomoćnost i gnjev izazivaju predvidljivo ponašanje: djeca se naguravaju i potežu za kosu, tinejdžeri se nazivaju pogrdnim nazivima i plaču, a odrasle žene koje su sestre iz-govorit će si riječi tako okrutne da će svaki slog poprimiti oblik zmije, iako se takva zmija često smota oko sebe i ugrize za vlastiti rep, jednom kad se riječi glasno izgovore."Ti prevarantsko smeće", Sally kaže sestri, koja je doglavi-njala u kuhinju u potrazi za kavom."Ma nemoj?" kaže Gillian. I te kako je nabrušena za ovu svađu. Na dlanu ruke drži poderani platni odrezak pa ga okrene da komadići padnu na pod, poput konfeta. "Duboko u duši, ispod tog muci-šmuci preseravanja je prvorazredna gadura.""Sad mi je dosta", kaže Sally. "Nosi mi se iz kuće. Željela sam da odeš od trenutka kad si došla. Nisam te ni zamolila da ostaneš. Nisam te pozvala. Uzmeš što želiš, kao što si uvijek činila.""Očajnički želim otići. Brojim sekunde. Ali bi se lo dogodilo prije da mi nisi potrgala platne odreske.""Slušaj", kaže Sally. "Ako mi moraš ukrasti naušnice da bi si platila odlazak, to je u redu. Može." Ona otvori šaku i dijamanti padnu na kuhinjski stol. "Samo nemoj misliti da si me prevarila.""Što će mi do vraga one?" kaže Gillian. "Kako si glupa! Tetke su ti dale te naušnice jer nitko drugi ne bi nosio takav užas.""Jebi se", kaže Sally. Zakotrlja te riječi po ustima poput maslaca, ali zapravo pomisli kako nikad prije nije opsovala u svojoj kući."Jebi se ti dvaput", kaže Gillian. "Tebi je to potrebnije."U tom trenutku Kylie siđe iz svoje sobe. Blijeda je u licu a kosa joj strši uvis. Kad bi Gillian stala ispred zrcala koje je podešeno tako da pokaže nekog mlađeg i višeg i ljepšeg, ugledala bi Kylie. Kad ti je trideset šest godina i takvo što ti se natrlja na nos, rano ujutro, usta ti se odjedanput učine suhima, koža hrapavom i pohabanom, bez obzira na količine utrošenih hidratantnih krema."Morate se prestati svađati." Kylien je glas razložan i kudikamo dublji no što je slučaj s djevojčicama njezine dobi. Nekoć je razmišljala o tome kako zabiti gol i kako je previsoka, a sad razmišlja o životu i smrti i muškarcima kojima nije preporučljivo okrenuti leđa."Tko kaže?" Gillian odbrusi bahato, zaključivši, vjerojatno malo prekasno, da bi možda bilo najbolje kad bi Kylie ostala dijete, barem još nekoliko godina."Ovo se tebe ne tiče", Sally kaže svojoj kćeri."Zar ne shvaćate? On je sretan kad se vi gložite. Upravo to on i želi."

Sally i Gillian umuknu istog trenutka. Izmijene zabrinut pogled. Kuhinjski je prozor ostao otvoren cijele noći i zastor lepeće amo-tamo, natopljen noćašnjim pljuskom."O kome ti to govoriš?" upita Sally smirenim i odmjerenim tonom, kao da ne razgovara s nekime tko je možda upravo sišao suma."() muškarcu ispod jorgovana", ka/e Kylic.Gillian gurne Sally bosom nogom. Ne sviđa joj se to sto čuje. Usto, Kylie izgleda čudno, kao daje nešto vidjela a neće reći što, i da će se morati igrati igre pogađanja s njom dok ne povezu sve konce."Taj čovjek koji želi da se svađamo -je li to netko zao?" upita Sally.Kylie frkne, pa izvadi lonac za kavu i cjedilo. "Opak je", kaže ona - riječ koju je naučila prošlog semestra i koja joj je sad prvi put došla kao naručena.Gillian se okrene Sally. "Sliči na nekog poznatog."Sally se i ne trudi podsjetiti sestru da jedino Gillian poznaje tog čovjeka. Ona gaje dovukla u njihove živote samo zato što nije mogla otići nikamo drugamo. Sally zna da nema granice lošim prosudbama njezine sestre. Budući da dijeli sobu s Kylie, tko zna što joj je sve povjerila?"Rekla si joj za Jimmyja, zar ne?" Sallyna koža je žari; uskoro će joj krv šiknuti u lice i pocrvenjet će, a grlo će joj se osušiti od bijesa. "Nisi mogla držati jezik za zubima.""Baš ti hvala što imaš povjerenja u mene." Gillian je iskreno uvrijeđena. "Toliko da znaš, nisam joj ništa rekla. Ni riječi", tvrdi Gillian, iako u tom trenutku nije sigurna. Ne ljute je Sallyne optužbe, jer nema povjerenja ni u samu sebe. Možda je govorila u snu, možda je sve ispričala dok je u susjednom krevetu Kylie osluškivala svaku riječ."Govoriš li o stvarnom čovjeku?" Sally upita Kylie. "Nekome tko se šulja oko kuće?""Ne znam je li stvaran ili nije. Naprosto je ondje."Sally promatra kako njezina kći stavlja žličice kave bez kofeina u bijelo papirnato cjedilo. U tom trenutku, Kylie joj izgleda kao nepoznata osoba, odrasla žena koja krije tajne. Na tamnoj jutarnjoj svjetlosti, njezine sive oči izgledaju sasma zeleno, kao da pripadaju mački koja vidi u mraku. Sve što je Sally željela za nju,dobar i običan život, rasplinulo se. Kvlie je sve samo ne obična. Tome nema pomoći. ()na nije poput drugih djevojaka u susjedstvu."Reci mi ako ga sad vidiš", kaže Sally.Kvlie pogleda majku. Boji se, ali u majčinu glasu osjeća odlučnost kojoj se mora pokoriti i ona usprkos strahu ode do prozora. Sally i Gillian priđu i stanu pokraj nje. Vide vlastiti odraz u staklu i mokru travu. U dvorištu su jorgovani, viši i raskošniji no što bi se pomislilo daje moguće."Ispod jorgovana." Po Kylienim rukama i nogama i posvuda između njih bubre čvorići straha. "Gdje je trava najzelenija. Baš tamo."Točno na onom mjestu.Gillian stoji iza Kylienih leđa i škilji, ali jedino što razaznaje sjenke su jorgovana. "Vidi li ga još netko?""Ptice." Kylie žmirkanjem pokušava odagnati suze. Sto bi dala da može pogledati van a da njega nema. "Pčele."Gillian je siva u licu. Nju je trebalo kazniti. Ona to zaslužuje, a ne Kylie. Jimmvjev bi duh trebao progoniti nju; svaki put kad sklopi oči, trebala bi vidjeti njegovo lice. "Jebi ga", kaže ona, nikome posebice."Bio ti je dečko?" Kylie upita tetku."Nekad", kaže Gillian. "Ako možeš u to povjerovati.""Je li nas zato toliko mrzi?" upita Kylie."Mila, on općenito mrzi", kaže Gillian. "Nije važno je li riječ o nama ili njima. Da sam barem to shvatila dok je još bio živ.""A sad se ne da odavde." Kylie je to shvatila. Čak i trinaestogodišnje djevojčice mogu shvatiti da je duh nekog muškarca odraz toga što je bio i svega što je ikad učinio. Ispod tih jorgovana puno je pakosti. Puno želje za obračunom.Gillian kimne glavom. "Neće otići.""Govoriš o tome kao daje to stvarno", kaže Sally. "Ali nije. Ne može biti! Vani nema nikog."kvlie se okrene i pogleda van. /,eli da nje/ina majka bude u pravu, liiko bi joj laknulo kad bi pogledala i ugledala samo travu i drveće ali u dvorištu nisu samo trava i stabla."Sjedi i pripaljuje cigaretu. Upravo je bacio upaljenu šibicu na travu."Kylien glas zvuči kao da bi mogao prepući, a u očima ima su/.e. Sally je protrnula i utihnula. Jimmy je u kontaktu s njezinom kćeri, bez sumnje. Kadšto bi i Sally osjetila nešto u dvorištu, ali se ne bi obazirala na

crni obris koji bi ugledala kutom oka, odbila bi priznati da joj se ledi krv kad bi odlazila zaliti krastavce u vrtu. Nije to ništa, tako bi si govorila. Sjena, svjež vjetrić, tek mrtvac koji nikome ne može naškoditi.A sad dok gleda svoje stražnje dvorište, Sally se nehotice ugrize za usnu, ali se ne obazire na krv koja je potekla. U travi se vidi trak dima i jetki miris paljevine, kao daje netko zaista nepažljivo bacio šibicu na mokru travu. Mogao bi zapaliti kuću, bude li poželio. Mogao bi zavladati stražnjim dvorištem a one bi se bojale nešto učiniti osim viriti kroz prozor. Travnjak je zarastao u svračicu i korov i nedovoljno često se kosi. No ipak krijesnice dolaze ovamo u srpnju. Crvendaći uvijek nađu pokoju glistu poslije oluje. Ovo je vrt u kojem su odrasle njezine djevojčice i neka je vrag odnese ako dopusti daje Jimmy silom otjera, s obzirom na to da nije bio vrijedan pišljiva boba za života. Neće sjediti u njezinu vrtu i ugrožavati njezine kćeri."Ne moraš brinuti o tome", Sally kaže Kylie. "Mi ćemo to srediti." Ona priđe stražnjim vratima i otvori ih, pa kimne Gillian glavom."I ja?" Gillian pokušava izvaditi cigaretu iz kutije rukama koje trepere poput ptičjih krila. Nema namjere izaći u ono dvorište."Sad", kaže Sally, tom neobičnom odlučnošću koja je obuzme u takvim trenucima, u krizama, u trenucima panike i pomutnje kad je Gillianina prva reakcija pobjeći u suprotnom smjeru, što brže i što bezglavije.Izađu zajedno, priljubljene toliko da osjećaju otkucaje srca one druge. Kišilo je čitavu noć i sad se ljepljivi zrak valja u gustimsvijelloljubičaslim valovitim, l'lice jutros ne pjevaju, prelamao je za to. Ali je vlaga izmamila žabe krastače iz potoka iza srednje škole i one pjevaju nekakvu pjesmu, čuje se brundanje koje se diže kroz usnulo susjedstvo. Žabe luduju za Snickers čokoladica-ma koje im mladež ponekad dobaci u doba objeda, lb je slatkiš koji žabe traže dok vrludaju po susjedstvu, skakuću po raskvaše-nim travnjacima i kroz lokvice kišnice koje su se nakupile u kanalima. Prije manje od pola sata, dječak koji raznosi novine razdragano je prešao biciklom preko jedne od najvećih žaba, ali mu se bicikl zanese u stablo a ono mu iskrivi prednji kotač, slomi dvije kosti u lijevom zapešću i pobrine se da danas više ne bude isporuke novina.Jedna žaba iz potoka prešla je preko pola travnjaka, na putu prema živici od jorgovana. Sad kad su vani, objema je sestrama hladno; osjećaju se kao nekoć u zimsko doba, kad bi se u salonu svojih tetaka umotale u staru ponjavu i gledale u prozore kako se led hvata na staklu. Dovoljan je bio jedan pogled na jorgovane pa da Sally počne tiše govoriti."Veći su no što su bili jučer. On je tome uzrok. To mu uspijeva mržnjom ili zlobom, ali u svakom slučaju djeluje.""Jimmy, proklet bio", šapne Gillian."O mrtvima samo najbolje", kaže joj Sally. "Usto, mi smo te koje smo ga tamo spremile. To govno."Gillianino se grlo osuši, postane prašnjavo. "Misliš li da bismo ga trebale otkopati?""Ta ti je dobra", kaže Sally. "Izvrsno. A što ćemo poslije s njim?" Sigurno su previdjele milijun pojedinosti. Milijun načina na koje bi im on mogao vratiti milo za drago. "Što ako ga netko dođe tražiti?""Neće nitko. On je čovjek kojeg ljudi izbjegavaju. Svima se živo fućka za Jimmyja da bi ga došli tražiti. Vjeruj mi. Sigurni smo s te strane.""Ti si ga tražila", podsjeća je Sally. "Ti si ga našla."1) susjednom vit u, žena vješa bijele plahte i traperice. Kiša više neće padati, lako govore na radiju. Bit će lijepo i sunčano či-lav tjedan, do svršetka srpnja."Dobila sam što sam mislila da zaslužujem", kaže Gillian.To je tako misaona i iskrena izjava i Sally ne može povjerovali da su te riječi izašle iz Gillianinih nepromišljenih usta. Obje su bile stroge prema sebi, i još su, kao da nikad nisu bile nešto doli one dvije neugledne djevojčice koje u zračnoj luci čekaju da netko dođe po njih."Ne brini za Jimmyja", Sally kaže sestri.Gillian želi vjerovati daje to moguće, platila bi koliko treba da bude tako, kad bi imala novca, ali zatrese glavom, neuvjerena."Kao da ga nema, kad ti kažem", uvjerava je Sally. "Pričekaj i vidjet ćeš."Ona žaba nasred travnjaka prišla je bliže. Zapravo je prilično lijepa, glatke, vodenaste kože i zelenih očiju. Oprezna je i strpljiva, što se ne bi moglo reći za većinu ljudi. Danas će Sally slijediti žabin primjer i poslužiti se strpljivošću kao svojim oružjem i štitom. Radit će svoj posao; usisat će prašinu, presvući posteljinu, no pritom će stalno zapravo čekati da Gillian, Kylie i Antonia odu poslom iz kuće.

Čim je najzad ostala sama, Sally se zaputi u stražnje dvorište. Žaba je još ondje; čekala je zajedno sa Sally. Zađe dublje u travu kad Sally ode u garažu po škare za živicu; bila je još ondje kad ih Sally donese, zajedno s ljestvama kojima se služi kad želi promijeniti žarulje ili pretražiti najgornje police u ostavi.Škare su zahrđale i stare, ostavili su ih prijašnji vlasnici kuće, ali će sasma dobro poslužiti svrsi. Dan već postaje vruć i sparan, a para se diže iz kišnih lokvica. Sally očekuje da je netko počne ometati. Nema iskustva s nesmirenim duhovima, ali pretpostavlja da oni grčevito žele ostati dijelom stvarnog svijeta. Očekuje da će Jimmy ispružiti ruku kroz travu i ščepati je za gležanj; ne bi se iznenadila kad bi si odrezala vrh palca ili se prevrnula s ljestava. No njezin se posao odvija iznenađujuće lako. Muškarac poput Jimmyja ionako se nikad ne snalazi po ovakvu vremenu. On viševoli rashladne uređaje i pokoju Steku piva u limenci. Više voli pričekali tla patine noć. Ako je neka žena oma latliti po najjačem suncu, on je nikad ne bi ometat) u lome; on će se izvaliti na leda, opušten u hladu, prije no što će ona uspjeti namjestiti ljestve.No Sally je naviknuta na težak rad, osobito usred zime, kad navine budilicu za pet sati ujutro kako bi se probudila dovoljno rano da razgrne snijeg i opere najmanje jednu mašinu rublja prije no što ona i djevojčice krenu svojim poslom. Isprva je mislila daje imala sreće kad je dobila posao u srednjoj školi kako bi imala vremena za djecu. Sad vidi daje bila pametna. Ljeta uvijek pripadaju njoj, i uvijek će pripadati. Zato može neužurbano rezati živicu. Može za to odvojiti čitav dan, bude li potrebno, no do sumraka tih jorgovana neće biti.U dnu dvorišta ostat će samo nekoliko okljaštrenih stabljika, tako crnih i čvornatih da neće biti ni za što doli dom žabama krastačama. Zrak će biti tako nepomičan da će se moći čuti zuj samo jednog komarca; odjeknut će posljednji kliktaj kosa, pa jenjati. Kad se spusti noć, na ulici će biti pregršt grana i cvijeća, uredno povezanih špagom, spremnih da ih se ujutro ubaci u kamion za odvoz smeća. Žene koje jorgovani dozivaju, doći će i vidjeti živicu posječenu do korijena, a raskošni cvjetovi bit će tek smeće rasuto po kanalu i ulici. U tom će se trenutku one zagrliti i zahvaliti Bogu na malim zadovoljstvima i najzad se smatrati slobodnima.Prije dvije stotine godina, ljudi su vjerovali da vruć i sparan srpanj znači hladnu i dugu zimu. Pozorno su promatrali mrmoto-vu sjenu kao predskazatelja lošeg vremena. Jeguljina koža rabila se za sprečavanje reume. Mačkama se nikad nije dopuštalo ulaziti u kuću, jer se pouzdano znalo da mogu isisati dah iz novorođenčeta i tako usmrtiti siroto dijete u kolijevci. Ljudi su vjerovali da za sve postoji razlog, i da te razloge mogu lako dokučiti raznim čarolijama. Ako ne mogu, znači da su posrijedi nečista posla. Ne samo daje bilo moguće općiti s vragom, nego su neki ljudi s njim sklapali nagodbe. A kad bi netko to učinio, uvijek bi ga se napo-

sljetku raski mkalo, jer bi ga odala njegova ili njezina zla sreća ili jžasna nesreća njihovih najbližih.Kad muž i žena nisu mogli imati djece, suprug bi stavio biser [spod ženina jastuka, a ako ona ipak ne bi zatrudnjela, o njoj bi se )oeelo govorkati i ljudi bi se počeli pitati o pravoj prirodi njezina caraktera. Kad bi uholaže pojele sve jagode u svim gredicama, laglo i preko noći, tad bi u gradsku vijećnicu priveli na saslušanje razroku staricu iz susjedstva koja se naljoska kao panj pa se ne nože ni pomaknuti. Čak i kad bi se dokazalo da žena nije ništa skrivila - ako je uspjela proći kroz vodu i ne pretvoriti se u dim i )epeo ili ako se otkrilo da je jednaka sudbina zadesila sve jagode Commonwealthu - to ipak nije značilo da će je dočekati rašire-lih ruku ili da ljudi vjeruju da nešto nije skrivila.To su bila prihvaćena stajališta u doba kad je Maria Owens jitigla u Massachusetts noseći mali smotuljak svojih stvari, svoju letom rođenu kćer i paketić dijamanata zašiven u porub haljine.laria je bila lijepa i mlada, ali odjevena u crninu od glave do petebez muža. Usprkos tomu, imala je dovoljno novca da unajmi ivanaest stolara koji su sagradili kuću u Ulici magnolija, i tako )ila sigurna u sebe i u to što želi daje dijelila savjete tim ljudima o |:ome koje drvo upotrijebiti za izradu okvira kamina u blagova-)nici i koliko je prozora potrebno da bi se dobio najbolji pogled la stražnji vrt. Ljudi su postali sumnjičavi a kako i ne bi? Curica[arije Owens nikad nije plakala, čak ni kad bi je ugrizao pauk ili lbola pčela. Marijin vrt nikad nije vrvio uholažama ili miševima, [ad bi ih zahvatio uragan, sve kuće u Ulici magnolija oštetile bi

, osim one koju je sagradilo dvanaest stolara; vjetar ne bi otpu-lao nijedan drveni kapak, a čak bi i rublje zaboravljeno na užetu xstalo na mjestu i ne bi bila izgubljena ni jedna čarapa.Kad bi se Maria Owens udostojila porazgovarati s nekim, jogledala bi ga ravno u oči, i kad bi bila riječ o nekom starijem ili iglednijem. Znalo se da čini što joj se prohtije i da ni trenutka ne tazmišlja o mogućim posljedicama. U nju su se zaljubljivali mu-fkarci koji nisu trebali i bili uvjereni da ih obilazi u gluho doba loći i raspaljuje njihove putene apetite. Privlačila je i žene, pa bi spopadala želja da joj povjere tajne u sjenci njezina trijema,gdje je visterija počela rasti i već se oviln oko u m > obojenih željeznih prečki ograde.Maria Owens nije posvećivala pozornost nikome osim sebi, svojoj kćeri i muškarcu u Newburyportu o čijem postojanju nitko od njezinih susjeda nije slutio, iako je u svom gradu bio poznat i cijenjen. Triput mjesečno, Maria bi toplo umotala svoje usnulo dijete, odjenula dugi vuneni kaput i krenula pješice preko polja, pokraj voćnjaka i ribnjaka punih gusaka. Vođena željom, brzo je prevaljivala put, bez obzira na vremenske uvjete. Nekih bi se noći ljudima učinilo da su je vidjeli, kako se kaput vijori za njom, kako trči tako brzo da se čini da ne dodiruje tlo. Ili po ledu i snijegu, ili kad je bijelo cvijeće na svim voćkama, nemoguće je bilo predvidjeti kad će Maria proći preko polja. Neki ljudi nisu čak ni znali da im ona prolazi pokraj kuće; čuli bi tek nešto izvan zidova njihova doma, ondje gdje rastu maline, gdje snivaju konji i preko kože bi im se prevukao tanki premaz žudnje, ženama u njihovim spavaćicama, muškarcima iscrpljenima od teškog rada i dosade vlastita života. Kad bi vidjeli Mariju po danu, na cesti ili u trgovini, pozorno bi se zagledali u nju i s nevjericom gledali u to što bi vidjeli pred sobom - lijepo lice, hladne sive oči, crni kaput, miris nekog cvijeta kojem nitko u njihovu gradu nije znao naziv.A tad jednog dana, neki farmer u svom polju kukuruza prostrijeli kroz krilo vranu, stvorenje koje gaje mjesecima besramno potkradalo. Kad se sutradan ujutro Maria Owens pojavila ruke zamotane trougaonom maramom a desne šake omotane bijelim zavojem, ljudi su bili uvjereni da znaju zašto. Uljudno su se odnosili prema njoj kad bi ušla u njihove trgovine, kupiti kavu ili melasu ili čaj, no čim bi okrenula leđa, pokazali bi rogove - ispružili mali prst i kažiprst - budući da se znalo da taj pokret djeluje protiv uroka. Motrili su noćno nebo u potrazi za nečim neobičnim; vješali konjske potkove iznad vrata i zabijali ih s tri debela čavla, a neki su ljudi držali snopiće imele u kuhinjama i salonima, kako bi zaštitili voljene od zla.Svaka je Ovvensova nakon Marije naslijedila te jasne sive oči i spoznaju da nema djelotvorne zaštite od zla. Maria nije bila vrana koja je željela nanijeti štetu farmerima u poljima. Ljubav ju jeranila. Muškarac koji je bioolac njezina djeteta, za kojim je Maria došla u MassachuscUs, zaključio je daje njemu dosta. Njegov ljubavni žar se ohladio, barem onaj za Mariju, i poslao joj je veliku novčanu svotu daje ušutka i da ga se kloni. Maria je odbijala povjerovati da bi se on tako prema njoj ponio; ali se on triput nije pojavio na ugovorenom mjestu i ona više nije mogla čekati. Otišla ie u njegovu kuću u Newburyportu, nešto što je on strogo zabranio, pa natukla ruku i slomila kost u desnoj šaci udarajući po njegovim vratima. Muškarac kojeg je voljela nije odgovorio na njezine vapaje nego joj je doviknuo da odlazi, glasom tako dalekim da bi svatko pomislio kako nisu ništa više od poznanika. Ali Maria nije htjela otići, kucala je i lupala po vratima, i nije ni primijetila da su joj prsti krvavi; na koži su joj se počele pojavljivati masnice.Naposljetku, muškarac kojeg je Maria voljela pošalje svoju suprugu na vrata i kad Maria spazi tu neuglednu ženu u flanel-skoj spavaćici, ona se okrene i trkom vrati kući, preko polja obasjanih mjesečinom, brzo poput jelena, još i brže, ulazeći ljudima u snove. Idućeg jutra većina ljudi u gradu probudila se zadihana, noge su im klecale od iscrpljenosti, tako malaksali kao da nisu ni oka sklopili. Maria nije shvatila što sije učinila dok nije pokušala pomaknuti desnu ruku i shvatila da ne može. Pomisli kako je to primjeren način daju se obilježi. Otad je pazila da bude čistih ruku.Naravno, zlu kob valja izbjegavati kad god je to moguće a Maria je uvijek bila oprezna u stvarima sreće. Sadila bi voćke za mlađaka, a neke trajnije višegodišnje biljke koje je odnjegovala još niču između lijeha u vrtu tetaka; luk je još tako oštar i ljut daje lako shvatiti zašto su ih smatrali najboljim lijekom protiv ugriza pasa i zubobolje. Maria bi uvijek pazila da nosi nešto plavo, čak i kao stara gospođa kad nije mogla ustati iz kreveta. Šal prebačen preko njezinih ramena bio je rajski plavetan, a kad je sjedila na trijemu u stolcu za ljuljanje, bilo je teško reći gdje završava ona a gdje počinje nebo.Maria je do smrti nosila safir koji joj je darovao muškarac kojeg je voljela, jer ju je podsjećao na ono što je važno a što nije. Dugo nakon što je umrla, neki su ljudi tvrdili da su kasno navečer, kad bi zrak bio hladan i nepomičan, viđali ledenoplavi lik u polji-ma. Kleli hi se tla je prošla pokraj voćnjaku, prema

sjeveru i tla će vas, budete li tiho i ne mičete se, kleknete li na jedno koljeno pokraj starih jabuka, okrznuti njezina haljina, a poslije tog će vas u svemu pratiti sreća, kao i vašu djecu, i njihovu djecu.Na malom portretu koje su tetke poslale Kylie za rođendan, a koji je s dva tjedna zakašnjenja stigao zapakiran u sanduku, Ma-ria je odjevena u svoju najdražu plavu haljinu a njezina tamna kosa povezana je plavom satenskom vrpcom. To je ulje visjelo na stubama u kući Ovvensovih stotinu devedeset dvije godine, u najtamnijem kutu odmorišta, pokraj damastnih zavjesa. Gillian i Sally prošle su pokraj nje tisuću puta na putu u krevet, a da se nikad nisu zagledale u nju. Antonia i Kylie igrale bi Parcheesi na odmorištu za kolovoskih praznika i nikad nisu ni primijetile da nečeg ima na zidu, osim paučine i prašine.No sad primjećuju. Maria Owens visi iznad Kyliena kreveta. Tako je živa na platnu, očito daje slikar bio zaljubljen u nju dok je dovršavao taj portret. U kasni sat i tihu noć, skoro se može vidjeti kako diše. Padne li kakvom duhu na um da se popne kroz prozor, ili da se uvuče kroz žbuku, neka razmisli dvaput, jer će se naći oči u oči s Marijom. Dovoljno ju je pogledati i bit će vam jasno da nikad nije ustuknula i da nikad ničije mišljenje nije pretpostavila svojem. Uvijek je vjerovala daje iskustvo ne samo najbolji nego i jedini učitelj, pa je zato zahtijevala da slikar naslika i oteklinu na njezinoj desnoj ruci, mjesto koje nikad nije sasma zaraslo.Onog dana kad je stigla slika, Gillian se vratila s posla miri-šući na pomfrit i šećer. Nakon što je Sally sasjekla jorgovane, svaki je dan bio bolji od prethodnog. Nebo je bilo plavlje, maslac postavljen na stol slađi, a moglo se prospavati noć bez noćnih mora i straha od mraka. Gillian bi pjevala dok je brisala šankove u Hamburger Shacku; zviždukala je na putu do pošte ili banke. Ali kad je tog dana otišla na gornji kat, otvorila vrata Kvliene sobe i našla se oči u oči s Marijom, ona vrisne tako da poplaši sve vrap-ce u susjednim dvorištima a psi počnu zavijati."Kakvo neugodno iznenađenje", reče ona Kylie.(iilliau priđe Mariji Ovvens koliko se usudila. Došlo joj je da prekrije portret ručnikom ili ga zamijeni nečim veselim i svakidašnjim, slikom veselih tonova s motivom psića koji se natežu u igri, ili djece na čajanki koja poslužuju kolače svojim plišanim medvjedićima. Kome je potrebna prošlost na zidu? Kome je potrebno išta stoje nekad bilo u kući njezinih tetaka, gore na turobnom odmorištu, pokraj onih izlizanih zavjesa."Ovo je odveć jezivo da se drži u sobi", Gillian izvijesti svoju nećakinju. "Skidamo je.""Maria nije jeziva", reče Kylie. Kvliena kosa je porasla, pa je na sredini glave imala smeđu prugu širine dva centimetra. Trebala je izgledati neobično i nedovršeno, no umjesto tog postajala je sve ljepša. Zapravo, sličila je Mariji; jedna pokraj druge, moglo bi se pomisliti da su blizanke. "Sviđa mi se", Kylie reče svojoj tetki, a budući daje slika bila u njezinoj sobi, razgovoru je bio kraj.Gillian izjavi da će biti odveć nervozna da bi spavala dok joj Maria visi nad glavom, da će imati noćne more a možda i groznice, ali se nije tako dogodilo. Potpuno je prestala misliti na Jimmyja i više je ne muči da će ga netko doći tražiti; daje nekome dužan ili daje sklopio neki sumnjiv posao, oštećene bi stranke već bile ovdje, već bi došle i uzele što žele i otišle. Sad kad je Marijin portret na zidu, Gillian spava još dubljim snom. Svakog se jutra budi sa smiješkom na licu. Ne boji se stražnjeg dvorišta kao ne-kad, iako svako malo odvuče Kylie do prozora kako bi se uvjerila da se Jimmy nije vratio. Kylie uvijek tvrdi da nema razloga brinuti. Vrt je oplijevljen i zelen. Jorgovani su posječeni tako nisko pri korijenu da će možda proći godine dok ponovno niknu. Ponekad preko travnjaka padne sjena, ali je to vjerojatno od žabe krastače koja se nastanila u korijenju jorgovana. Znali bi da je to Jimmy, zar ne? Osjetile bi se ugroženije i kudikamo ranjivije."Ondje nema nikog", zajamči Kylie. "Otišao je." Možda zaista I i jest, jer Gillian više ne plače, čak ni u snu, masnice koje joj je on ostavio po rukama nestale su a ona je počela izlaziti s Benom Fryeem.Odluka da pokuša s Benom došla joj je naglo, dok se vozila kući s posla Jimmvjevim Oldsmobileom u kojem su još ispod sje-d;il;i klopai nle limenke od piva. Bcn ju je naslavio na/ivati nekoliko puta dnevno, ali nije mogao ustrajali u tome dovijeka, iako ga je resilo zapanjujuće strpljenje. Kao dječak, odvojio je osam mjeseci da nauči kako se osloboditi iz željeznih lisičina. Prije no što je uspio naučiti kako da upaljenu šibicu stavi ispod jezika, oprljio si je nepce, tako da je tjednima nakon toga mogao jesti samo sirutku i puding. Za iluzionističke trikove koji bi na pozornici potrajali tek nekoliko sekundi bili su potrebni mjeseci pa čak i godine da se shvate i izvedu. Ali ljubav nije imala veze s vježbom i pripremom, ona je bila čista slučajnost; otežete li, izlažete se opasnosti da ona ishlapi prije no što počne. Prije ili poslije, Ben bi sigurno odustao. Išao bi prema njezinoj kući, pod pazuhom nosio knjigu da mu brže prođe vrijeme dok je čeka na trijemu, i odjedanput bi pomislio: Neće ići, samo tako, iz vedra neba. Gillian je

bilo dovoljno da zatvori oči i vidjela bi izraz dvojbe koji bi se razlio njegovim licem. Ne danas, zaključio bi, okrenuo se i zaputio kući i vjerojatno se nikad ne bi vratio.Kad bi počela razmišljati kako bi bilo kad bi Ben prestao trčati za njom, Gillian bi se smučilo. Svijet bez njega, bez njegovih telefonskih poziva i njegove vjere, nije ju ni najmanje zanimao. A od koga ga ona zapravo štiti? Ona nepromišljena djevojka koja je slamala srca i htjela se samo dobro zabavljati više ne postoji, Jimmy se pobrinuo za to. Ta je djevojka postojala tako davno i bila tako daleko da se Gillian nije mogla ni sjetiti zašto je mislila da je ikad bila zaljubljena ili što je mislila da dobiva od svih tih muškaraca, koji uopće nisu ni znali tko je ona.Te večeri kad je nebo bilo blijedo i plavo a limenke piva zakotrljale se po automobilu svaki put kad bi ona pritisnula kočnicu, Gillian načini nedopušteni polukružni okret i odveze se do kuće Bena Fryea prije no što joj je ponestalo hrabrosti. Reče si da je odrasla osoba i da zna kako se ponašati u bliskim susretima odrasle vrste. Nije potrebno da bježi ili da štiti nekog na vlastitu štetu ili učini bilo što; dovoljan je koračić u željenom smjeru. No ipak joj se činilo da bi se mogla onesvijestiti kad Ben otvori vrata. Namjeravala mu je reći da ne traži vezu ili nešto ozbiljno - nije bila sigurna hoće li ga poljubiti, a kamoli otići u krevet s njim - ali nijedobila priliku reći ista od lo^ jer, kad je zakoračila u piedsol>ljc, ličnu nije bilo do čekanja.Odradio je strpljenje, odslužio svoje, i sad nije namjeravao gubiti vrijeme. Počeo je ljubiti Gillian prije no stoje stigla zaustiti da se još premišlja. Njegovi su joj poljupci izazvali osjećaje koje nije željela osjetiti, barem ne još. On je podigne, pritisne o zid, zavuče ruke ispod njezine bluze, i gotovo. Nije rekla: "Prestani", nije rekla: "Čekaj", nego mu je uzvratila poljupce dok nije bilo prekasno da bi uopće o nečem razmišljala. Ben ju je izluđivao ali i provjeravao - svaki put kad bi se silno uzbudio, prestao bi je ljubiti da vidi što će ona učiniti i koliko je željna. Ne odvede li je uskoro u spavaću sobu, počet će ga preklinjali daje poševi. Počet će mu govoriti, Molim te dušo, što je običavala govoriti Jimmvju, iako tako nikad nije osjećala. Tad nije. Žena se ne može prepustiti seksu kad se toliko boji. Kad se boji disati, kad je prestrašena toliko da se ne usudi reći, Ne tako. Odveć boli kad to radiš.Govorila je prostačke riječi Jimmvju jer je znala da mu to pomaže da mu se digne. Ako je pio čitavu noć pa mu se nije mogao dići, okomio bi se na nju tako brzo da bi joj se zavrtjelo u glavi. U jednom trenutku sve bi bilo u redu, a idućeg bi zrak oko njega planuo od gnjeva izazvanog onime zbog čeg je trenutačno kiptio. Kad bi se to dogodilo, ili bije počeo šamarati ili bi mu morala početi govoriti koliko ga silno želi u sebi. Barem bi uspio korisno upotrijebiti svoj gnjev kad bi mu Gillian rekla kako želi daje on jebe cijelu noć, da ga toliko želi da će učiniti sve, da može od nje tražiti sve. A nije li imao potpuno pravo biti ljut i činiti što mu je volja? Nije li ona bila tako zla da ju je trebalo kazniti, a jedino on je to mogao učiniti, jedino je on znao kako?Riječi i nasilje uvijek bi uzbudili Jimmvja pa bi tako Gillian odmah počinjala govoriti. Bila je dovoljno vješta da ga brzo uzbudi, prostačila bi i pušila mu ga, prije no što bi se razjario. Tad bi je poševio, a znao je biti zao u tome, i sebičan, a volio je kad bi vikala od boli. Kad bi vikala, znao je da je pobijedio, a iz nekog razloga to mu je bilo važno. Kao da nije znao daje pobijedio već na početku, čim gaje ugledala, kad mu je prvi put pogledala u oči.('im hi završili sa seksom, Jiinmv bi ponovno lm> nježan prema njoj, a vrijedilo je skoro svega na svijetu dovesti ga u takvo stanje. Kad se osjećao dobro i kad ništa nije morao dokazivati, bio je muškarac u kojeg se tako silno zaljubila, bio je muškarac koji je skoro svaku ženu mogao uvjeriti u što god je želio. Lako je zaboraviti što se čini u mraku, ako je potrebno. Gillian je znala daje druge žene smatraju sretnicom, i ona se slagala s njima. Pomutila joj se pamet, eto što se dogodilo. Počela se miriti s time da ljubav mora biti takva, i na određeni je način bila u pravu, jer je s Jimmy-jem tako moralo biti.Gillian je bila naviknuta da joj netko odmah kaže da se spusti na sve četiri; bila je spremna na udarce i da joj se kaže da ga zdušno puši, pa nije mogla povjerovati da Ben troši toliko vremena na poljupce. Od tolikog ljubljenja je gubila razum; podsjetilo ju je na to što sve može osjetiti i kako je kad želiš nekog jednako koliko on želi tebe. Ben se razlikovao od Jimmvja kao nebo od zemlje. Nije ga zanimalo to da nekog natjera vikati a poslije joj govori slatke riječi, kao Jimmy, a nije mu bila potrebna pomoć kao Jimmvju. Kad joj je Ben skinuo gaćice, Gillian su već klecala koljena. Prestala je misliti na spavaću sobu, željela ga je ondje, željela ga je sad. Više nije morala razmišljati hoće li biti s Benom Frveem ili neće; njihov se odnos već dogodio, upustila se u njega i nije namjeravala izaći.Vodili su ljubav koliko su izdržali, ondje u predsoblju, a tad su otišli u Benov krevet i spavali satima, kao drogirani. Dok su to-nuli u san, Gillian bi se mogla zakleti da je čula Bena kako kaže Sudbina - kao da su

od početka bili namijenjeni jedno drugome i da je sve što su ikad učinili u životu vodilo ovom trenutku. Kad razmišljate na taj način, možete zaspati bez žaljenja. Čitav život možete staviti na svoje mjesto, svu žalost i tugu, a ipak osjećati da najzad imate sve što ste ikad željeli. Usprkos slabim izgledima i svim pogrešnim potezima, zapravo je potpuno moguće da otkrijete kako ste pobijedili.Kad se Gillian probudila, bila je večer i soba je bila u tami, osim nečeg što je izgledalo poput bijelog oblaka koji je lebdio iznad podnožja kreveta. Gillian se upita ne sanja li, je li moždaizasla 1/ svog tijela i lebdi iznad sebe i kreveta kojeg je podijelila s I tenom r'rvcem. Ali kad se uštipnula, zaboljelo ju je.'lb je još ona,' nema sumnje. Prođe rukom preko Benovih leda kako bi se uvjerila daje i on stvaran. Zapravo, bio je dovoljno stvaran daje pre-nerazi; zbog njegovih mišića, kože i topline njegova usnulog tijela ponovno je obuzme želja za njim, i ona se osjeti budalasto, poput školarke koja ide grlom u jagode i ne razmišlja o posljedicama.Gillian se uspravi u krevetu, umotana u bijelu plahtu i shvati da je taj oblak u podnožju kreveta samo Benov kućni ljubimac, zec Buddy, koji joj skoči u krilo. Prije nekoliko tjedana, Gillian je bila u pustinji Sonoran, ušiju poklopljenih rukama, dok su Jimmy i njegova dva prijatelja ubijali prerijske svisce. Pobili su ih trinaest i Gillian je tad pomislila kako su imali užasnu sreću u lovu. Sma-laksala i blijeda, uzrujala se previše da bi to mogla sakriti. Na sreću, Jimmy je bio izvrsno raspoložen jer je u torbu spremio više prerijskih svizaca od svojih kompića, ustrijelio ih je osam, uračunaju li se i dva mladunčeta. Prišao je i zagrlio Gillian. Kad ju je tako pogledao, shvatila je zašto ju je privukao i zašto je još privlači. Znao je stvoriti dojam da si jedina osoba u svemiru; mogla bi pasti bomba, udariti grom, ali on neće skinuti oka s tebe."Jedini dobar glodavac je mrtav glodavac", rekao joj je Jimmy. Mirisao je po cigaretama i vrućini i bio živ da življi nije mogao biti. "Vjeruj mi. Kad ugledaš glodavca, upucaj ga."Jimmy bi se slatko nasmijao daje sad uhvati u krevetu s glo-davcem. Gillian odgurne zeca, ustane iz kreveta i odglavinja u kuhinju po čašu vode. Bila je izgubljena i zbunjena. Nije znala što radi u Benovoj kući, iako je bila iznenađujuće udobna, s lijepim starim pokućstvom od borovine i policama punima knjiga. Većina muškaraca s kojima se Gillian spetljala izbjegavala je kuhinju, neki kao da nisu bili ni svjesni da u njihovim kućama uopće i postoji takva prostorija, zajedno sa štednjacima i sudoperima, ali ovdje je kuhinja bila dobro iskorištena - na često rabljenom stolu od borovine stajala je visoka hrpa udžbenika iz prirodnih predmeta i jelovnika iz kineskih restorana, a kad je otvorila hladnjak, Gillian otkrije da u njemu ima, čuda li, hrane: nekoliko porcija la-| sagna i nabujaka od povrća i sira, mlijeko u tetrapaku, hladni na-rcsci, desliliiana voda, sve/njevi mrkve. I loei njezina i .liminyjcva navrat-nanos odlaska i/ Tucsona, u njihovu hladnjaku nije bilo ničeg osim limenki piva Budvveiser i Diet Cokc. Jedan paket smrznutih meksičkih punjenih palačinki bio je gurnut duboko pokraj posudiea za led, ali kad bi se nešto spremilo u njihov zaleđivač, uvijek bi se odmrznulo, pa ponovno zamrznulo i bilo je bolje to ne dirati.Gillian uzme bocu skupe vode a kad se okrenula shvati daje zec došao za njom."Odlazi", kaže mu ona, ali on ne ode.Buddy se zatelebao u Gillian do ušiju. Lupne nogom, kako to čine zaljubljeni zečevi. Nije se obazirao na njezino mrštenje, ni na to stoje počela mahati rukama, kao daje riječ o mački koju tjera. On pođe za njom u blagovaonicu. Kad se Gillian zaustavila, Buddy sjedne na sag i pogleda je."Da si odmah prestao s tim", reče Gillian.Ona mu priprijeti prstom i zapilji se u nj, ali Buddy ostane na mjestu. Imao je velike smeđe oči obrubljene ružičastim. Izgledao je ozbiljno i dostojanstveno, čak i kad bi jezikom umivao šapice."Ti si jedan običan glodavac", reče mu Gillian. "Eto što si."Gillian dođe da zaplače, a zašto i ne bi? Nikad se neće pokazati dostojnom predodžbe koju Ben gaji o njoj u svojoj glavi; skriva tajnu, užasnu prošlost. Ševila se u parkiranim automobilima kako bi dokazala da ne haje ni za što; brojala je osvojene muškarce i smijala se. Sjedne na kauč koji je Ben naručio iz kataloga kad mu se stari izlizao. Bio je to zaista lijep kauč, presvučen rebrastim samtom boje šljive, kauč kakav bi Gillian primijetila u časopisu i poželjela imati, kad bi imala kuću, novca ili barem stalnu adresu na koju bi joj mogli slati kataloge i časopise. Nije čak bila sigurna je li sposobna za normalnu vezu. Što ako je zamori nečija stalna ljubaznost? Što ako ga ne bude mogla usrećiti? A što ako je Jimmy imao pravo kad je mislio da ona traži batine - možda ne izrijekom, ali na neki nijemi način kojeg nije ni svjesna. Što ako je on stvorio naviku pa joj je to potrebno?Zec doskakuće i sjedne joj pokraj nogu.

"Sjebana sam", reče mu (iili, u i.< Ona se sklupča na kauču i rasplače, ali čak ni to nije otjeralo /.cea. Buđdy je proveo puno vremena na dječjem odjelu bolnice na Obilaznici. Svake subote, dok Ben izvodi mađioničarske trikove, njega izvlače iz starog šešira koji miriše na lucernu i znoj. Buddy je naviknut na jarka svjetla i uplakane ljude i uvijek se pristojno ponaša. Nikad nije ugrizao nijedno dijete, čak ni kad bi ga bockali ili dražili. Sad se uspravi na stražnje noge brižljivo održavajući ravnotežu, baš kako su ga naučili."Nemoj me pokušavati oraspoložiti", reče Gillian, ali on to ipak učini. Kad je Ben izašao iz kupaonice, Gillian je sjedila na podu s Buddvjem i hranila ga grožđem bez sjemenki."Ovo je mali mudrijaš", reče Gillian. Plahta koju je uzela s kreveta bila je ovlaš omotana oko nje a kosa joj je stršala na sve strane poput svetokruga. Osjećala se smirenije i lakše, kako se već odavno nije osjećala. "Zamisli, može upaliti stajaću svjetiljku tako da skoči na prekidač. Može šapama držati bocu s vodom i piti a da ne prolije ni kap. Netko tko to nije vidio ne bi povjerovao. Ne bi me čudilo da mi kažeš da vrši nuždu u kutiju, poput mačke.""I to radi."Ben je stajao pokraj prozora i na blijedoj svjetlosti novog dana izgledao kao da je odspavao dubokim snom anđela; nitko ne bi mogao naslutiti kako se uspaničio kad se probudio i vidio da je Gillian otišla iz njegova kreveta. Bio je pripravan potrčati niz ulicu, pozvati policiju i zahtijevati da pošalju potjeru za njom. U tim trenucima, kad je ustao iz kreveta, pomislio je da ju je uspio nekako izgubiti, kao stoje izgubio sve u životu, ali tu je, omotana u plahtu s njegova kreveta. Kad bi bio iskren, morao bi priznati da pati od dubokog straha da će mu ljudi iščeznuti iz života i to je bio razlog da se posvetio mađioničarstvu. Na nastupima Bena Fryea, sve što bi nestalo, ponovno bi se pojavilo, prsten, kovanica ili sam Ben. Usprkos svemu tome, Ben se zaljubio u najnepredvidljiviju ženu koju je ikad upoznao. A nije se mogao boriti protiv toga; nije čak ni želio pokušati. Daje barem može zavezati u ovoj sobi,uzetom načinjenim oil svile; dii je harem nikad ne moia pustili otići. dične pokraj (iillian potpuno svjestan tla je on laj koji je zapetljan. Želio ju je zaprositi, da ga nikad ne ostavi; no umjesto toga on gurne ruku ispod ukrasnog jastučića na kauču, mahne i izvuče mrkvu iz zraka. Prvi put u karijeri, Buddy ne obrati pozornost hrani, već se primakne Gillian."Vidim da imam suparnika", reče Ben. "Možda ću ga morati skuhati."Gillian podigne zeca u naručje. Dok je Ben spavao, ona je raščlanjivala svoju prošlost. Sad je s tim bilo svršeno. Neće dopustiti da njome ovlada ona djevojčica koja je sjedila na prašnjavim stražnjim stubama koje su vodile u kuhinju njezinih tetaka. Neće dopustiti da joj glupača koja se splela s Jimmvjem kroji život. "Buddy je vjerojatno najpametniji zec u cijeloj zemlji. Toliko je pametan da će me vjerojatno pozvati sutra navečer na večeru."Benu je postalo jasno da zecu duguje zahvalnost. Da nije bilo Buddvja, možda bi Gillian otišla bez pozdrava; no ostala je, isplakala se i razmislila. Pa je tako, u Buddvjevu čast, Ben iduće večeri poslužio juhu od mrkvice, zelenu salatu i velskog zeca, a Gillian je silno laknulo kad je čula da je to zapravo topljeni sir na prženoj ploški kruha. Za Buddvja su na podu poslužili tanjur salate i zdjelicu juhe. Zeca su mazili i zahvaljivali mu, ali su ga nakon večere odnijeli u njegovu drvenu kutiju na počinak. Nisu željeli da im grebe po vratima spavaće sobe; nisu željeli da ih netko uznemira-va, ni Buddy ni itko drugi.Otad su zajedno svake noći. Otprilike u vrijeme kad Gillian odlazi s posla, Buddy kreće prema ulaznim vratima i hoda gore-dolje, nemiran, dok ne stigne Gillian, koja miriše na pržene krumpiriće i biljni sapun. Mladići iz Hamburger Shacka prate je do polovice Obilaznice, ali se zaustave kad ona okrene u Benovu ulicu. Ujesen, ti će mladići upisati biologiju kod Bena Fryea, čak i oni glupi i lijeni koji su dosad uvijek padali iz prirodnih predmeta. Misle da gospodin Frye nešto zna, i da bi trebali to naučiti, što god to bilo, i to brzo. No ti dječaci mogu učiti čitavo polugodište, mogu dolaziti na vrijeme na sve laboratorijske vježbe do jed-ne, no ipak neee naučili to šio Ueu /na, dok se ludo ne zaljube. Kad im bude svejedno prave li budalu od sebe, kad im se rizici budu činili nečim ncopasnim, a hodanje po žici ili skakanje u zapjenjene brzace dječja igra u usporedbi s jednim poljupcem, tad će razumjeti.No zasad, ti dječaci nemaju pojma o ljubavi a još manje o ženama. Nikad ne bi mogli zamisliti daje razlog zbog kojeg Gillian iz ruke ispadaju šalice pune vruće kave dok poslužuje ljude u I lamburger Shacku taj što ne može prestati misliti o tome što joj Ben radi kad su u njegovu krevetu. Zaluta dok se vozi kući kad god se sjeti načina na koji joj šapće; uspaljena je i smušena poput tinejdžerke.

Gillian se oduvijek smatrala čudakinjom, pa joj je laknulo kad je otkrila da Ben nije običan kako je ona isprva mislila. Nije mu teško provesti tri sata u Owl Cafeu u nedjelju ujutro naručujući palačinke i jaja; većina konobarica je izlazila s njim pa se raznježe kad on dođe na zajutrak, donose mu besplatnu kavu i ne obaziru se na njegovu pratilju. Ide kasno na počinak; zapanjujuće je brz zbog tolike vježbe s kartama i rupcima i može uhvatiti vrapca ili sjenicu u letu, dovoljno je da podigne ruku u zrak.Neočekivani aspekti Benove osobnosti iskreno su iznenadili Gillian, koja nikad nije mogla zamisliti da bi srednjoškolski profesor biologije mogao biti takav fanatik čvorova i da bi je poželio zavezati za krevet ili da će se ona, s obzirom na svoje prethodno iskustvo, najprije zamisliti, pa pristati a naposljetku ga preklinjati da to učini. Kad Gillian spazi paketić vezica za cipele ili smotuljak špage u željeznariji, ona ne zna za sebe od uzbuđenja. Mora otrčati kući izvaditi nekoliko kocki leda iz ledenice i prijeći njima po rukama i s unutarnje strane bedara kako bi ohladila svoju neuto-Ijivu želju.Nakon što je našla nekoliko pari lisičina u Benovu ormaru -kojima se često služi u svojim mađioničarskim trikovima - kocke leda nisu bile dovoljne. Gillian je morala otići u dvorište, uzeti gumeno crijevo, pustiti vodu i politi se po glavi. Zažarila se od pomisli na to što bi Ben mogao učiniti s tim lisičinama. Daje baremmogla vidjeli njegov smiješak kad je ušao u sobu i našao ih na svom radnom stolu gdje ih je ona ostavila, ali je shvatio poruku. lc se noći pobrinuo da ključ bude dovoljno daleko da ga ni on ni ona ne mogu dohvatiti s kreveta. Toliko je dugo vodio ljubav s njom da ju je sve zaboljelo, ali joj nije palo na pamet zamoliti ga da prestane.Želi da nikad ne prestane, u tome je problem, to je čini nervoznom, budući da je uvijek bilo obratno. Čak i s Jimmvjem -muškarci su željeli nju, i to joj je odgovaralo. Kad nekog želiš, u njegovoj si vlasti. Budući da se osjećala tako kako se osjećala, Gillian je jednom otišla u srednju školu u kojoj je Ben uređivao svoju učionicu za jesen, da ga zamoli da vodi ljubav s njom. Ne može dočekati da stigne kući, ne može dočekati da padne tama, spavaću sobu i zatvorena vrata. Priđe mu i zagrli ga pa mu reče da ga želi odmah. To nije kao s Jimmvjem; zaista tako misli. Misli toliko ozbiljno da ne pamti da je te iste riječi rekla još nekome. Sto se nje tiče, i nije.Svi u školskom okrugu znaju za Bena i Gillian; vijest se proširila kroz susjedstvo poput šumskog požara. Čak je i podvornik čestitao Benu na tolikoj sreći. Oni su par kojeg susjedi gledaju i o kojem razgovaraju u željeznariji i za šankom u Bruno's Tavern. Psi ih slijede kad izađu prošetati; mačke se u ponoć okupljaju u Benovu stražnjem dvorištu. Svaki put kad Gillian sjedne na kamen kod umjetnog jezera da štopericom mjeri Benovo vrijeme, žabe se ispentraju iz mulja kako bi otpjevale svoju brundavu, ne-izražajnu pjesmu, pa kad Ben završi s trčanjem mora preskakati preko gomile mokrih sivozelenih tijela kako bi pomogao Gillian sići s kamena.Kad izađu i Ben sretne svog učenika, uozbilji se i počne govoriti o prošlogodišnjem završnom ispitu ili novoj opremi koju će postaviti u laboratorij ili o nacionalnom natjecanju iz prirodnih predmeta u listopadu. Djevojčice koje su mu bile učenice u njegovoj nazočnosti zinu i zanijeme; dječaci toliko zure u Gillian da uopće ne obraćaju pozornost njegovim riječima. Ali ga Gillian sluša. Obožava slušati Bena kako govori o prirodnim predmetima. Želudac joj se okreće od želje kad on počne raspredati o sta-nicama tkiva. Spomene li gušteraču ili jetru, jedva se su/drži da ga ne zagrli. Tako je pametan, ali to nije jedino što se Gillian sviđa - on se ponaša kao da je i ona pametna. On pretpostavlja da ona može razumjeti o čemu on to do vraga govori i, pravog li ruda, ona i razumije. Prvi put shvaća razliku između vene i arterije. Zna sve najvažnije organe; štoviše, može nabrojati funkcije svakog pojedinog organa, da ne spominje njihov položaj u ljudskom tijelu.Jednog dana, Gillian silno iznenadi samu sebe - odveze se u otvoreno sveučilište i upiše dva kolegija koja počinju u jesen. Ne zna hoće li biti ovdje u rujnu, no ostane li kojim slučajem, studirat će geologiju i biologiju. Noću, kad se vrati od Bena, Gillian odlazi u Antonijinu sobu i posuđuje njezin udžbenik Biologija I. Čita o krvi i kostima. Vrhom prsta prelazi po probavnom sustavu. Kad stigne do poglavlja o genetici, probdije čitavu noć. Jednako uzbudljiva je i postavka o tome da postoji progresija i slijed mogućnosti kad je riječ o tome što čovjek može i što će biti. Portret Marije Owens iznad Kvliena kreveta sad se čini izvjestan i jasan kao matematička jednadžba; nekih noći Gillian se uhvati kako zuri u nju i ima osjećaj da gleda u zrcalo. Naravno, pomisli tad. Matematika plus želja jednako ono što jesi. Prvi put je počela cijeniti svoje sive oči.Kad sad vidi Kylie, koja joj toliko sliči da ljudi koji ih ne poznaju pretpostavljaju da su majka i kći, Gillian osjeća tu povezanost u krvi. To što osjeća za Kylie je podjednako znanost i ljubav; sve bi učinila za svoju nećakinju. Bacila bi se pod kamion i dala nekoliko godina života kako bi Kylie osigurala sreću. Ali je Gilli-

an tako zauzeta Benom Fryeem da ne primjećuje kako Kylie jedva s njom prozbori koju riječ usprkos tolikoj ljubavi. Nikad ne bi naslutila da se Kylie osjeća iskorištenom i odbačenom otkad je Ben stupio na pozornicu, stoje za nju osobito bolno budući daje stala na tetkinu stranu a protiv majke u rođendanskom debaklu. Gillian je, doduše, stala na njezinu stranu i jedina je osoba na kugli zemaljskoj koja se odnosi prema Kylie kao prema odrasloj osobi a ne kao prema djetetu, no Kylie se ipak osjeća iznevjerenom.Potajice, Kylie je učinila puno j;;ulnsli, podmuklih trikova dostojnih Anlonijine pakosti. Stavila je pepeo u (iillianine cipele kako bi se tetkini nožni prsti uprljali i zacmjcli, a dodala bi još i malo ljepila. Izlila je limenku tunjevine niz kupaonički odvod pa se Gillian okupala u uljenoj vodi tako jaka vonja da su četiri mačke lutalice uskočile kroz otvoreni prozor."Nešto nije u redu?" Gillian upita jednog dana kad se okrenula i uhvatila Kvlien užegli pogled."Nije" u redu?" Kylie žmirne. Znala je kako nevino može izgledati kad se potrudi. Mogla je biti silno dobra djevojčica, kakva je nekoć bila. "Zašto pitaš?"Te iste večeri, Kylie naruči da se na adresu Beny Fryea isporuči pet pizza sa sardinama. Užasan je osjećaj biti kivna; željela je biti sretna zbog Gillian, zaista, ali joj to nikako nije uspijevalo sve dok jednog dana nije slučajno vidjela Gillian i Bena kako prolaze pokraj srednje škole. Kylie je išla na bazen, preko ramena prebacila ručnik, ali je stala kao ukopana, na pločniku ispred kuće gospođe Jerouche, iako se znalo da gospođa Jerouche napada gumenim crijevom stanete li joj na travnjak, i da ima opakog koker špani-jela, prvorazrednu kuju po imenu Mary Ann, koja je jela vrapce i slinila i grizla male dječake za gležnjeve i koljena.Oko Bena i Gillian kao daje lebdio krug blijede svjetlosti; ta se svjetlost digla u zrak, pa raširila poput lepeze preko ulice i iznad krovova. Zrak je zamirisao limunkastim mirisom i kad je Kylie sklopila oči osjećala se kao u vrtu svojih tetaka. Kad bi se u njemu sjedilo na kolovoskoj vrućini i među prstima trljalo limun-kastom majčinom dušicom, zrak bi tako požutio da biste se mogli zakleti kako se iznad vas sjatio roj pčela, čak i u dane kad nije pre-stajalo kišiti. U tom vrtu, u vruće, nepomične dane, lako su padale na pamet mogućnosti na koje se dotad nije pomišljalo. Kao da se nada pojavila niotkud, sjela pokraj tebe, i kao da nikamo ne ide, neće te ostaviti na cjedilu.Tog poslijepodneva kad je Kylie stajala ispred kuće gospođe Jerouche, nije bila jedina koja je osjetila nešto neobično u zraku. Skupina dječaka koja je igrala kickball9 prekine igru, osupnutasliilkim miiisoin koji se slijevao s kiovova i pouie trljati nosove. Najmlađi se dječak okrene i otrči kući pa počne moljakati majku da mu da komad kolača od limuna, topli, premazan medom. Žene su izašle na prozore, naslonile laktove na prozorske daske i uđahnule dublje no što su godinama činile. Već su prestale vjerovali u nadu, ali se pojavila, u krošnjama i dimnjacima. Kad su te žene pogledale niz ulicu i ugledale Gillian i Bena, ruku omotanih jedno oko drugog, nešto ih zaboli u duši, a grla im se osuše tako ia je jedino limunada mogla utažiti njihovu žeđ, no čak i nakon |>to su ispile čitav vrč, još su žeđale.Bilo je teško nakon tog ljutiti se na Gillian, bilo je nemoguće Zamjerati joj ili se osjećati zakinutom. Gillian je osjećala takvu fetrast za Benom Fryeem da se maslac u Sallynoj kući topio, kako |e događa kad ljubav živi ispod nekog krova. Čak bi se i maslac u iladnjaku rastopio, i kad bi nekome zatrebao, morao bi ga naliti ia komad prepečenca ili ga vaditi žlicom.U noćima kad Gillian leži u krevetu i čita knjige iz biologije, Cylie se ispruži na svom krevetu i lista časopise, ali zapravo motri Srillian. Osjeća se sretnom da uči o ljubavi od nekog kao što je jvjezina tetka. Čula je što ljudi govore; čak i oni koji osjećaju po-"trebu istaknuti daje Gillian zadnja liga, kao da joj zavide. Gillian je možda samo konobarica u Hamburger Shacku, možda ima boriće oko usta i očiju od sunca Arizone, ali je Ben Frye zaljubljen u nju. Na njezinu je licu taj osmijeh, danonoćno."Pogodi koji je najveći organ ljudskog tijela", reče Gillian Kylie jedne večeri kad su obje u krevetu i čitaju."Koža", kaže Kylie."Mudra glavica", kaže joj Gillian. "Sveznalica.""Svi su ti zavidni što si dobila gospodina Fryea", kaže Kylie.Gillian nastavi čitati udžbenik iz Biologije I, ali to ne znači da ne sluša. Može razgovarati o jednom a usredotočiti se na drugo. Naučila je to dok je bila s Jimmvjem.9 Kickball, dječja igra slična bejzbolu, ali se igra većom loptom koju se udara nogom a ne palicom."Zvuči kao dn sam ga pokupila s police u trgovini. Kao daje grejpfrut ili nešto s rasprodaje i da sam ga dobila u pola cijene." Gillian nabere nos. "Zapravo, nije tu riječ o sreći."Kvlie se prevrne na trbuh kako bi se bolje zagledala u tetkino sanjivo lice. "Nego o čemu?"

"Sudbini." Gillian zatvori svoj udžbenik iz biologije. Ima najljepši osmijeh na svijetu, Kvlie joj to mora priznati. "Sudbina."Kvlie razmišlja o sudbini cijelu noć. Razmišlja o svom ocu, kojeg se sjeća samo sjedne fotografije. Razmišlja o Gideonu Bar-nesu, jer bi se mogla zaljubiti u njega kad bi si to dopustila, a zna da bi se i on mogao zaljubiti u nju. Ali Kvlie nije tako sigurna što želi. Nije sigurna je li spremna i hoće li ikad biti. U posljednje je vrijeme tako osjetljiva i tako ugodena da hvata Gillianine snove dok ova spava u drugom krevetu, snove tako sablažnjive i pohotne da se Kvlie budi uzbuđena a tad se posrami i zbuni više no prije.Imati trinaest godina ne izgleda onako kako se nadala. Sa-motnjački je i nimalo zabavno. Kadšto se osjeća kao daje nehotice otkrila tajni svijet koji ne razumije. Kad se zagleda u zrcalo, ne shvaća tko je. Shvati li ikad, tad će znati treba li obojati kosu u plavo ili smeđe, ali zasad je negdje između. U svemu je negdje između. Nedostaje joj Gideon; odlazi u podrum i vadi šah, koji je uvijek podsjeti na nj, ali se ne može natjerati da ga nazove. Kad sretne neke djevojčice iz škole i one je pozovu na plivanje ili u kafić, Kvlie se to ne da. Ne zato što joj nisu drage; jednostavno ne želi da one vide tko je ona zapravo, kad ni ona to ne zna.Ono što zna je da se mogu dogoditi užasne stvari ne pripazi li se. To ju je poučio muškarac iz vrta, i to je pouka koju neće tako brzo zaboraviti. Tuga je posvuda oko nas, samo što je većini ljudi nevidljiva. Većina ljudi nađe način koji ih sprečava da postanu svjesni smrtnog straha - napit će se, ili preplivati stotinu puta bazen, ili neće ništa jesti cijeli dan, osim ulaštene jabučice i glavice zelene salate - ali Kvlie nije takva. Odveć je osjetljiva a njezina sposobnost da osjeti tuđu bol jača. Prođe li pokraj male bebe u kolicima, koja zaboravljena tuli dok od nemoći ne pocrveni kao mak, Kvlie je ostatak dana mrzovoljna. Prošepesa li pokraj njel>.is kojemu se kamenčić zabio u Sapu, ili žena u supermarketu koja kupuje voće zatvori oči i prisjeti se mladića koji se utopio "jiije petnaest godina, a kojeg je silno voljela, Kylie pomisli da će ic onesvijestiti.Sally promatra svoju kćer i brine. Zna što se događa kad se |ii igušuje tugu, zna stoje učinila sebi, zidove koje je podigla, kulu toju je sagradila, kamen po kamen. No to su zidovi bola, a kula je uitopljena tisućama suza, a to ipak nije zaštita; jednim dodirom to će se sve srušiti. Kad gleda kako se Kylie penje u svoju spavaću pobu, Sally osjeća kako se podiže još jedna kula, možda samo je-ian kamen, no i to je dovoljno da je zazebe oko srca. Pokušava jazgovarati s Kvlie, no svaki put kad joj se obrati, Kylie pobjegne |z sobe i zalupi vrata za sobom."Zar ne mogu imati malo mira?" odgovara Kylie na skoro /a Sallyna pitanja. "Zar me ne možeš ostaviti na miru?"Majke drugih trinaestogodišnjakinja uvjeravaju Sally da je [akvo ponašanje uobičajeno. Linda Bennet, susjeda, tvrdi daje ta )ubertetska čamotinja prolazna, iako je njezina kći Jessie - koju Cylie izbjegava i za koju kaže daje gubitnica i glupača - nedavno'promijenila ime u Isabella i probušila pupak i nos. Ali Sally nije očekivala da će prolaziti kroz takvo razdoblje s Kvlie, uvijek tako otvorenom i dobroćudnom. Antonijinih trinaest godina nije bio velik šok, budući daje uvijek bila sebična i gruba. Čak je i Gillian podivljala tek u srednjoj školi, kad su dječaci shvatili kako je lijepa, a Sally sebi nikad nije dopustila biti ćudljiva i bezobrazna. Smatrala je da nema pravo na luksuz da drsko odbrusi nekome; koliko je znala, ništa nije bilo zakonski regulirano. Tetke je nisu bile dužne uzdržavati. Imale su svako pravo izbaciti je iz kuće, a ona im nije namjeravala pružiti povod da to učine. S trinaest godina Sally je kuhala, prala odjeću i odlazila na vrijeme u krevet.»Nikad nije razmišljala ima li ili nema mira, sreće ili nečeg drugog.|Nikad se to nije usudila.A sad, s Kylie, Sally se obuzdava, ali to nije lako. Drži jezik za zubima, s sva mišljenja i dobre savjete zadržava za sebe. Trgne se kad Kvlie zalupi vratima; plače kad vidi njezinu silnu bol. KadštoSally prisluSkujc ispivil vrata kćerine spavače sobe, ali se Kylie više ne povjerava ni (iillian. ZaSally bi čak i to bilo olakšanje, ali se Kylie otuđila od svih. Najviše što Sally može učiniti jest promatrati kako se Kylieno osamljivanje pretvara u začarani krug: što si osarnljeniji, to se više povlačiš, sve dok ti se ljudi ne učine nepoznatom rasom, s običajima i jezikom koje uopće ne možeš shvatiti. Sally to zna bolje od većine ljudi. Zna to kasno navečer, kad je Gillian kod Bena Fryea, a noćni leptiri udaraju o zaštitne mreže na prozorima a ona se osjeća tako odvojenom od ljetne noći da bi te mreže mogle biti i kamene.Čini se da će Kylie provesti čitavo ljeto sama u svojoj sobi, kao daje na odsluženju zatvorske kazne. Srpanj se primiče svršetku s temperaturama iznad četrdeset stupnjeva, dan za danom. Od vrućine, Kylie

ugleda bijele točkice svaki put kad trepne. Točkice se pretvore u oblake, a oblaci se dižu visoko i jedini način da ih se riješiš jest nešto učiniti. Ta joj misao iznenada padne na um. Ne učini li nešto, mogla bi zaglaviti ovdje. Ostale će djevojčice nastaviti ovako, ustrajat će, imati dečke i griješiti, a ona će ostati ovakva kakva jest, okamenjena. Ne poduzme li uskoro nešto, one će je sve prešišati a ona će ostati dijete, bojat će se napustiti svoju sobu, bojat će se odrasti.Potkraj tjedna, kad zbog vrućine i vlage nije moguće zatvoriti prozore ni vrata, Kylie odluči ispeći kolač. To je mali ustupak, sićušan korak natrag u svijet. Kylie ode kupiti sastojke a kad se vratila, bilo je trideset šest stupnjeva u hladu, no to je neće omesti. Toliko se zagrijala za taj svoj pothvat, kao da vjeruje da će je spasiti taj jedan kolač. Uključi pećnicu na dvije stotine stupnjeva i lati se posla, ali tek kad je pripremila smjesu i namastila tavu, shvati da će ispeći Gideonov omiljeni kolač.Čitavo poslijepodne kolač leži na kuhinjskom stolu, posut šećerom u prahu i netaknut, na plavom pladnju. Spustila se večer, a Kylie još ne zna što da učini. Gillian je kod Bena, ali se nitko ne javlja na telefon kad je Kylie nazvala da pita Gillian je li glupo da ode Gideonu. Zašto to uopće i želi? Što je to njoj? On je bio nepristojan; ne bi li on trebao učiniti prvi potez? On bi zapravo tre-nu njoj donijeli taj prokleti kolač-čokoladni kolačs pidjevom ti javorova sirupa ili, ako ne /na bolje, moke.Kylie ode i sjedne pokraj prozora u svojoj spavaćoj sobi u potrazi za svježim, hladnim zrakom, no umjesto toga zatekne žabu kako sjedi na prozorskoj dasci. Tik ispred njezina prozora raste stablo divlje jabuke, zakržljali primjerak koji jedva ikad procvjeta. Žaba se sigurno popela po stablu i granama, a zatim skočila na prozor. Veća je od većine žaba koje se mogu naći pokraj potoka i zapanjujuće mirna. Ne izgleda uplašeno, čak ni kad je Kylie podigne i stavi na ruku. Taje žaba podsjeti na one koje su ona i Antonia nalazile svakog ljeta u vrtu svojih tetaka. Obožavale su kupus i zelenu salatu i skakutale bi za djevojčicama, moljakajući da im udijele te poslastice. Kadšto bi Antonia i Kylie po-bjegle, samo da vide koliko su žabe brze; trčale bi dok se ne bi svalile na zemlju od smijeha, u prašinu ili između gredica s grahom, ali bez obzira na to koliko bi odmakle, kad bi se okrenule, žabe bi im bile za petama, ukočena pogleda svojih buljavih očiju.Kylie ostavi žabu na krevetu, pa krene potražiti malo salate. Osjeća se krivom i budalastom zato što je slušala Antoniju kad su prisiljavale žabe da trče za njima. Više nije tako budalasta; pametnija je i kudikamo milosrdnija. Svi su izašli i kuća je tiša nego inače. Sally je na sastanku kojeg je sazvao Ed Borelli, u vezi s početkom škole u rujnu, stvarnost koju nitko od administrativnog osoblja ne želi priznati kao nešto neizbježno. Antonia je na poslu, gleda na uru i čeka da se pojavi Scott Morrison. U kuhinji je tako tiho da se čuje jeka vode koja kaplje iz slavina. Ponos je smiješna stvar; od nečeg bezvrijednog može učiniti nešto dragocjeno. Čim ga se riješiš, ponos se smanji na veličinu muhe, ali bez glave i bez repa, i bez krila kojima bi se odlijepila od zemlje.Stojeći u kuhinji, Kylie se jedva može sjetiti stvari koje su joj do prije nekoliko sati toliko značile. Jedino što zna je to da će se, bude li čekala još dugo, kolač upariti, ili će ga dohvatiti mravi, ili će netko naići i odrezati komad. Otići će Gideonu istog trenutka, prije no što se predomisli.11 hladnjaku nema zelene siilnle, pa Kylie u/.me prvi zanimljivi jestivi predmel koji ugleda pola nepojeilene čokoladice Snickers koju je Ciillian ostavila da se topi na stolu. Kylie je upravo namjeravala potrčati natrag na prvi kat, ali kad se okrenula shvati da ju je žaba slijedila.Pregladna da čeka, pomisli Kylie.Ona uzme žabu u ruku i odlomi mrvicu čokoladice. No tad se dogodi nešto izvanredno: kad je ispružila ruku da nahrani žabu, ova otvori usta i ispljune prsten."Hej", nasmije se Kylie. "Hvala."Prstenje težak i hladan kad ga podigne u ruku. Žaba gaje sigurno našla u blatu; vlažna zemlja obložila ga je debelim slojem pa Kylie ne može vidjeti o kakvom je daru zapravo riječ. Da ga je na trenutak bolje pogledala, da ga je podigla prema svjetlu i pozorno se zagledala u nj, otkrila bi da srebro ima neobičan ljubičasti preljev. Kapljice krvi skrivene su ispod blatne prevlake. Da se nije toliko žurila stići Gideonu, daje shvatila što to ima u ruci, odnijela bi prsten u stražnje dvorište i zakopala ga, ispod jorgovana, gdje mu je bilo mjesto. Umjesto toga, Kylie ga baci u meksički tanjurić u kojem njezina majka drži bijedni primjerak kaktusa. Ona zgrabi kolač i bokom otvori zaštitna vrata. Čim izađe, sagne se i stavi žabu u travu."Tako", kaže ona žabi, ali žaba je još ondje, nepomična u travi, kad je Kylie zamaknula iza ugla u susjednu četvrt.

Gideon živi na drugoj strani Obilaznice, u naselju koje se pretvara daje otmjenije no što jest. Kuće u njegovoj četvrti imaju nadgradnu kućicu na vrhu i dovršene podrume i francuske prozore koji vode u njegovane vrtove. Kylie najčešće treba dvanaest minuta da stigne od svoje kuće do Gideonove, ali ako trči i ne nosi velik čokoladni kolač. Večeras ne želi ispustiti kolač, pa odmjereno hoda pokraj benzinske crpke i šoping centra, u kojem se nalaze supermarket, kineski restoran i trgovina delikatesa, jedan pokraj drugog, te slastičarnica u kojoj radi Antonia. Tad se suoči s izborom; može proći pokraj Bruno's Tavern na kraju šoping centra, koji ima ružičasti neonski znak i zlokobno ozračje ili možeprijeći preko Obilaznice i poći prečicom preko zaiasle livade, gdje će se uskoro sagraditi, svi kažu, l'itncs centar, zajedno s olimpijskim bazenom.Budući da iz Bruno's Tavern izlaze dva tipa i glasno razgovaraju, Kylie se odlučuje za livadu. Može presjeći preko nje i naći će se dvije ulice dalje od Gideonove. Korov je visok i pikav pa Kylie zažali što nije odjevena u traperice umjesto kratkih hlačica. No noć je lijepa i vonj para iz lokvica na drugom kraju livade, gdje se komarči legu čitavog ljeta, zamijenio je miris čokoladnog preljeva na kolaču kojeg se Kylie sprema isporučiti. Kylie se pita hoće li biti prekasno da ostane i odigra košarkaški hakl - Gideon je na kolnom prilazu postavio pravi koš, dar koji je proistekao iz osjećaja krivnje njegova oca, čim se rastao od Gideonove majke - kad Kylie shvati da se zrak oko nje mrači i hladi. Livada ima crni rub. Nešto nije u redu. Kylie krene brže i u tom trenutku počne. U tom joj trenutku oni doviknu da pričeka.Ona točno vidi tko su oni i što žele čim je pogledala preko ramena. Ona dva muškarca iz krčme prešli su preko Obilaznice i slijede je; krupni su i njihove su sjene grimizne i nazivaju je Mala. Govore: "Hej, zar ne razumiješ engleski? Pričekaj. Daj stani."Kylie osjeti kako joj srce prebrzo udara, čak i prije no što je počela trčati. Zna kakvi su to muškarci; oni su poput onog iz vrta kojeg su se morali riješiti. Razjare se ni zbog čega, baš poput njega, možda zbog nekakve boli duboko u njihovoj duši koje više nisu ni svjesni, i tad požele nekome nanijeti zlo. A to sad žele. Kolač udara u Kyliena prsa; korov je pun bodlji i grebe ju. Muškarci viknu jupi! kad ona počne trčati, kao da je postalo zabavnije progoniti je. Ako su naljoskani, neće se truditi trčati za njom, ali nisu još toliko pijani. Kylie baci kolač i on mljasne kad udari o tlo, gdje će postati hrana za poljske miševe i mrave. No još osjeća miris čokoladne kreme; ima je posvuda po rukama. Više nikad neće moći jesti čokoladu. Od njezina mirisa srce će joj početi uzbuđeno tući. Od njezina će joj se okusa okrenuti želudac.Slijede je, prisiljavaju trčati prema najmračnijem dijelu livade, gdje su barice, gdje je ne može vidjeti nitko s Obilaznice. Je-(lan od njih je đeheo i zaostaje. Psuje ju, ali zašlo hi ga ona slušala? Njezine joj duge noge sad koriste. Kutom oka ugleda svjetla Soping centra i shvati daće je, nastavi li trčati u smjeru u kojem je krenula, sustići onaj koji još trči za njom. A to joj on i govori, a kad je uhvati, pojebat će je dok ne ispusti dušu. Pobrinut će se da više nikad ni od kog ne pobjegne. Sredit će on tu njezinu pičkicu, nikad to neće zaboraviti.Čitavo vrijeme dovikuje joj užasne riječi, no tad zašuti, šuti kao zaliven i Kylie zna da je došao taj trenutak. On trči zaista brzo, osjeća ga; ili će je sad ščepati ili je nikad neće uhvatiti. Kylie plitko i usplahireno diše, ali duboko udahne i okrene se. Okrenula se brzo, skoro da je potrčala prema njemu i on ispruži ruke daje uhvati, ali ona zaokrene prema Obilaznici. Noge su joj tako duge, mogla bi preskočiti ribnjake i jezera. Jednim dobrim skokom mogla bi se naći ondje gdje su zvijezde, gdje je hladno i vedro i nepromjenljivo, i gdje se ovakve stvari nikad, ama baš nikad ne događaju.Kad se on našao dovoljno blizu da ispruži ruke i uhvati je za majicu, Kylie je uspjela stići do Obilaznice. Čovjek koji je izveo u šetnju svog prepeličara je malo niže na cesti. Na uglu, skupina še-snaestogodišnjaka ide kući s bazena nakon treninga plivačke momčadi. Sigurno bi čuli Kylie kad bi vrisnula, ali ne mora vikati. Muškarac koji ju je slijedio ostao je na mjestu, pa se povukao, natrag u grmlje. Neće je sustići, jer Kylie još trči. Protrči između automobila, pa niz suprotnu stranu ulice; protrči pokraj bara i su-permarketa. Ne smije stati, pa čak ni usporiti, sve dok nije ušla u slastičarnicu a zvono iznad vrata zacilikalo i time označilo da su se vrata otvorila i čvrsto zatvorila iza nje.Po nogama ima blata a diše tako plitko da svaki put kad udahne zapišti kao daje netko guši, poput zečeva kad nanjuše miris kojota ili psa. Stariji bračni par koji jede sladoled iz jedne čaše podigne pogled i žmirne. Četiri rastavljene žene za stolom pokraj prozora odmjeravaju Kylie i stanje u kojem se nalazi, pa se sjete problema koje imaju s vlastitom djecom i zaključe, iznenada, da bi bilo bolje da krenu kućama.Anlonia ne obraća pozornost mušterijama. Smješka se, lak lova naslonjenih na šank, kako bi se bolje mogla zagledali Scottu Morrisonu u oči dok on tumači razliku između nihilizma i pesimizma. Ovdje je svake večeri, jede sladoled s lješnjacima i sve se jače zaljubljuje. Proveli su sate ljubakajući se na

prednjim i stražnjim sjedištima automobila Scottove majke, ljube se dok ih usne ne zapeku i nabubre, uvlače ruke jedno drugom u gaćice i žele se toliko da ne misle ni na što drugo. Prošlog tjedna, i Antonia i Scott su skoro nastradali kad su prelazili preko ulice ne pogledavši na obje strane pa su morali prestrašeno odskočiti natrag na pločnik kad se oglasila automobilska truba. Oni su u svom svijetu, mjestu tako čežnjivom i potpunom, da ne moraju obraćati pozornost prometu pa čak ni činjenici da drugi ljudi postoje.Večeras, Antoniji je potrebno nekoliko trenutaka da shvati da joj sestra stoji na vratima, da se s nje cijede blato i korov na pod od linoleuma koji Antonija mora održavati čistim."Kylie?" kaže ona, samo da provjeri.Scott se okrene i pogleda i tad shvati daje neobičan zvuk koji je čuo iza svojih leđa, za koji je smatrao da potječe od razglavlje-nog rashladnog uređaja, zapravo nečije isprekidano disanje. Ogrebotine po Kylienim nogama počele su krvariti. Po majici i rukama razmazana joj je čokoladna krema."Isuse", kaže Scott. Razmišljao je da se upiše na medicinski fakultet, ali, kad bolje razmisli o svemu, ne sviđaju mu se iznenađenja koja ti mogu prirediti ljudska bića. On se više pali na čistu znanost. Kudikamo je sigurnija i preciznija.Antonia izađe iza šanka. Kylie zuri u nju, i u tom trenutku Antonia shvati što se dogodilo."Dođi." Uhvati Kylie za ruku i odvuče je u stražnju prostoriju, gdje drže limenke sirupa, metle i krpe. Scott pođe za njima."Možda bi bilo bolje daje odvedemo na hitnu", kaže on."A da odeš za šank?" predloži Antonia. "Ako slučajno naiđe koja mušterija."Scoll je oklijevao, i Antonia po lome zaključi kako se on zaljubio u nju. Neki drugi mladić okrenuo bi se i otrčao. Bio bi zahvalan da se može riješiti ovakvog prizora."Sigurna si?" upita Scott."Ma jesam", Antonia kimne glavom. "Jako." Ona povuče Kylie u ostavu. "Tko je to bio?" upita. "Je li te povrijedio?"Kylie osjeća miris čokolade i od tog joj je tako mučno da jedva može stajati uspravno. "Trčala sam", kaže. Glas joj je komičan. Zvuči kao da joj je osam godina."Nije te dirao?" I Antonijin glas zvuči smiješno.Antonia nije upalila svjetlo u ostavi. Mjesečina se u valovima slijeva kroz otvoren prozor, pa djevojke postaju srebrne poput riba.Kylie pogleda u sestru i odrečno odmahne glavom. Antonia se zamisli nad bezbrojnim užasnim stvarima koje je rekla i učinila Kylie, iz razloga koje ni sama ne razumije, i grlo i lice joj se zaža-re od stida. Nikad joj nije ni palo na um biti velikodušna ili ljubazna. Rado bi utješila sestru i zagrlila je, ali ne učini to. U sebi misli: Žao mije, ali ne može naglas izgovoriti te riječi. Zapinju joj u grlu jer ih je trebala odavno izgovoriti.No Kylie ipak razumije što njezina sestra misli, i to je razlog zbog kojeg se najzad uspjela rasplakati, a što je željela učiniti otkad je počela trčati preko livade. Kad se Kylie isplakala, Antonia zatvori trgovinu. Scott ih odveze kući, kroz crnu, vlažnu noć. Krastače su izašle iz potoka i Scott mora krivudati između njih dok vozi, no ipak ih ne uspijeva sve izbjeći. Scott zna da se dogodilo nešto ozbiljno, iako mu nije jasno što. Primjećuje da Antonia ima prsten pjegica po nosu i obrazima. Kad bi je viđao svakog bogo-vetnog dana ostatak života, svejedno bi se, svaki put kad bi je pogledao, iznenadio i tronuo. Kad su stigli do kuće, Scotta spopad-ne želja da padne na koljena i zaprosi je, iako ona još mora godinu dana pohađati srednju školu. Antonia nije djevojka kakvom ju je smatrao, razmaženo derište. Ona je netko zbog čije ruke na njegovu koljenu njegov puls poludi."Ugasi svjetla", kaže Antonia Scottu kad on zaustavi automobil na kolnom prilazu. Ona i Kylie se pogledaju. Njihova je|najkii već stigla kući i ostavila im upaljeno svjetlo na trijemu, a |>ne ne mogu znati da je ona otišla spavati jer je bila mrtva umorila. Koliko je njima poznato, ona bi ih mogla čekati, a oni se ne ■?,ele suočiti s nekime čija bi tjeskoba mogla nadmašiti njihov strah. Ne žele da moraju objašnjavati. "Izbjegavamo imati posla s mamom", Antonia kaže Scottu.Ona ga na brzinu poljubi, pa pažljivo otvori vrata automobila, kako ne bi, po običaju, zaškripala. Ispod jedne Scottove gume prignječena je žaba i zrak je vodnjikav i zelen dok sestre liče preko travnjaka i šuljaju se u kuću. Popnu se po stubama u lami, pa se zaključaju u kupaonicu, gdje Kylie opere blato i čokoladu s ruku i lica a krv s nogu. Majica joj je uništena i Antonia je sakrije u kantu za smeće, ispod

papirnatih maramica i prazne bočice od šampona. Kylieno disanje je još neravnomjerno; kad udahne, zaklokoće panika."Dobro si?" šapne Antonia."Nisam", šaptom joj odgovori Kylie i one se nasmiju. Djevojke poklope rukama usta kako bi bile sigurne da im glasovi neće doprijeti do majčine spavaće sobe; naposljetku su se presavinule od smijeha a na oči su im navrle suze.Možda više nikad neće spomenuti tu večer, no ipak će ona sve promijeniti. Nakon puno godina, sjetit će se jedna druge u tamnim noćima; nazvat će jedna drugu bez posebnog razloga, i neće htjeti prekinuti vezu, čak i kad ne budu više imale što reći. Nisu one iste osobe koje su bile prije sat vremena i nikad neće biti. Predobro se poznaju da bi se mogle vratiti na staro. Sutra ujutro, prsten ljubomore koji je Antonia vukla za sobom raspli-nut će se i ostat će jedva primjetni zeleni obris na njezinu jastuku, na mjestu gdje drži glavu.Poslije tog dana, Kylie i Antonia se smiju kad se slučajno sretnu, u predsoblju ili kuhinji. Nijedna ne prisvaja kupaonicu i ne vrijeđaju se. Svake večeri poslije jela, Kylie i Antonia zajedno raspreme stol i operu posuđe, rame uz rame, a da ih se ne mora moliti. Onih večeri, kad su obje djevojke kod kuće, Sally čuje kako razgovaraju. Kad misle da ih netko prisluškuje, odmah pre-slanu razgovarati, ali se ipak čini da komuniciraju jedna s dingom. Kasno navečer, Sally bi se mogla zakleti da one otkucavaju tajne na zidovima svojih spavaćih soba Morseovom abecedom."Što misliš da se događa?" Sally upita Gillian. "Nešto uvrnuto", kaže Gillian.Baš tog jutra, Gillian je primijetila daje Kylie odjenula jednu od Antonijinih crnih majica. "Uhvati li te u tome, strgnut će ti je s leđa", Gillian je obavijestila Kylie."Mislim da neće." Kylie je slegnula ramenima. "Ima odveć crnih majica. Uostalom, ovu mije dala.""Kako to misliš uvrnuto?" Sally upita Gillian. Probdjela je pola noći pokušavajući sastaviti popis stvari koje možda utječu na djevojke. Kultovi, seks, kriminal, trudnoća - u proteklih nekoliko sati kroz glavu su joj prošle sve mogućnosti."Možda nije ništa", kaže Gillian, ne želeći da Sally brine. "Možda samo odrastaju.""Što?" kaže Sally. Od spomena te mogućnosti odmah se usplahirila i to je uznemiri na način na koji trudnoće i kultovi ne mogu. O toj je mogućnosti odbijala razmisliti. Nevjerojatno kako Gillian ima razvijen smisao da uvijek kaže upravo ono što ne treba. "Što bi to trebalo značiti? One su djeca.""Jednom moraju odrasti", kaže Gillian, još dublje zagre-znuvši. "Dok se okreneš, one će već otići.""Pa hvala ti na tvom stručnom roditeljskom savjetu."Gillian nije primijetila zajedljiv ton; sad kad se već uhodala, ima još jednu preporuku za svoju sestru. "Trebala bi prestati biti isključivo mama, prije no što se sasušiš pa ćemo te morati pomesti metlom. Trebala bi početi izlaziti s muškarcima. Što te sprečava? Djeca ti izlaze - zašto ne bi i ti?""Imaš li još mudrih riječi?" Sally je led ledeni pa čak ni Gillian ne može promaknuti da joj je sestra podrugljiva."Nijednu više." Gillian uzmiče. "Ni sloga."(iillian bi zapalila cigaretu, no lađ shvati da nije pušila skoro Iva tjedna. Najsmješnije je to stoje prestala pokušavati prestati, og svih tih slikovnih prikaza ljudskog tijela koje je vidjela, 'bog crteža pluća."Moje su kćeri curice", kaže Sally. "Toliko da znaš."Zvuči pomalo histerično. Proteklih šesnaest godina - osim one godine kad je Michael umro a ona se tako povukla u sebe da nije uspijevala naći izlaz - razmišljala je o svojoj djeci. Kadšto bi razmišljala o mećavama i cijeni grijanja i struje i tome kako često dobije osip kad se približi rujan i kad zna da se mora vratiti na posao. No uglavnom se bavila Antonijom i Kylie, njihovim groznicama i grčevima, novim cipelama koje se mora kupiti svakih šest mjeseci i pobrinuti se da svatko dobije hranjivi obrok i najmanje osam sati sna svake noći. Bez tih misli, nije sigurna da će nastaviti postojati. Bez njih, što joj je preostalo?Te noći Sally odlazi u krevet, spava kao klada i ujutro ne ustaje. "Gripa", nagađa Gillian.Ispod ponjave, Sally čuje kako Gillian kuha kavu. Čuje kako Antonia razgovara sa Scottom preko telefona i kako se Kylie tušira. Čitavog dana Sally se ne miče. Čeka daje netko zatreba, čeka nesreću ili kriznu situaciju, ali se to ne dogodi. Noću, ustane i ode na zahod i opere lice hladnom vodom, a idućeg jutra nastavi spavati, i još je spavala u podne, kad joj Kylie donese objed na drvenom pladnju."Trbušni virus", kaže Gillian kad se vratila s posla i kad su je obavijestili da Sally neće ni taknuti pileću juhu i čaj i daje zamolila da navuku zavjese u njezinoj sobi.

Sally ih još čuje; čuje ih i sad. Kako šapću i kuhaju ručak, smiju se i režu mrkvu i celer na kockice oštrim noževima. Kako peru rublje i vješaju plahte da se osuše na užetu u dvorištu. Kako se češljaju i peru zube i nastavljaju živjeti.Trećeg dana koji je provela u krevetu, Sally prestane otvarati oči. Neće ni pogledati prepečenac s pekmezom od grožđa, ni Tylenol i vodu, ni dodatne jastuke. Njezina crna kosa je zamršena; koža joj je blijeda poput papira. Antonia i Kylie su se uplašile;sinje n;i vratima i gledaju svoju majku kako spava. Boje se tla će je brbljanje uznemirili, pa kuća postaje sve liša. I )jevojčice se okrivljuju, jer se nisu pristojno ponašale kad su trebale, zbog svih tih godina prepirki i sebičnog, razmaženog djetinjastog ponašanja. Antonia nazove liječnika, ali on ne dolazi u kućne posjete a Sally se odbija odjenuti i otići u njegovu ordinaciju.Skoro je dva sata u noći kad se Gillian vratila od Bena. Posljednja je noć u mjesecu i mjesec je tanak i srebrnkast; zrak se pretvara u izmaglicu. Gillian se uvijek vraća u Sallvnu kuću; to je poput sigurnosne mreže. No večeras joj je Ben rekao da mu je dojadilo to kako ona uvijek odlazi kad završe posao u krevetu. Želio bi da se doseli k njemu.Gillian je pomislila da se on šali, zaista. Nasmijala se i rekla: "Kladim se da to kažeš svim djevojkama nakon što se poševiš s njima dvadesetak-tridesetak puta.""Ne", reče Ben. Nije se smiješio. "Nikad to još nisam rekao."Cijelog je dana Ben imao osjećaj da će ili izgubiti ili dobiti, a nije znao što će od tog biti. Jutros je održao priredbu u bolnici, i jedno dijete, osmogodišnji dječak, rasplakao se kad je Buddy iščeznuo u velikoj drvenoj kutiji."Vratit će se", Ben je uvjeravao tog silno ožalošćenog člana svoje publike.Ali je dječak bio uvjeren da je Buddvjevo ponovno pojavljivanje nemoguće. Kad netko jednom ode, reče on Benu, to je njegov kraj. A u slučaju tog dječaka, taje teorija bila nepobitna. Proveo je u bolnici pola života, a ovog se puta neće vratiti kući. Već napušta svoje tijelo; Benu je bio dovoljan jedan pogled da to shvati. Kopnio je centimetar po centimetar.I tako je Ben učinio ono što mađioničar skoro nikad ne čini: odveo je dječaka u stranu i pokazao mu kako Buddy sjedi mirno i udobno u lažnom dnu kutije za nestajanje. No dječak je odbijao utješiti se. Možda ovo nije onaj isti zec; zapravo, nema dokaza da je tako. Bijeli je zec svakodnevni prizor, može ih se kupiti tucet u trgovini za prodaju kućnih ljubimaca. I tako je dječak nastavio plakati a i Ben bi možda zaplakao zajedno s njim da nije imao sre-će i znao nekoliko trikova. I litro, on izvadi srebrni ilolai iza đje-cakova uha."Vidiš", Ben se veselo nasmiješi. "Hokus-pokus", reče sve-eano.Dječak odmah prestane plakati; suze su mu presušile od iznenađenja. Kad mu Ben reče da može zadržati srebrni dolar, dječak je izgledao, na trenutak, kako bi izgledao da mu se nisu dogodile užasne stvari. U podne, Ben ode iz bolnice u Owl Cafe, gdje popije tri šalice crne kave. Nije ručao; nije naručio kosano meso i jaja, jelo koje je volio, a ni slaninu, zelenu salatu i rajčicu na integralnom kruhu. Konobarice su ga pozorno zagledavale, nadajući se da će on uskoro početi sa svojim starim trikovima, da će se soljenke okrenuti naopačke, da će Ben pucnuti prstima pa će u pepeljarama izbiti požari, da će izvući stolnjake ispod podmetača, ali je Ben nastavio mirno piti kavu. Nakon što je platio i ostavio obilnu napojnicu, vozikao se satima. Razmišljao je o životnom vijeku vodencvijeta, i o vremenu koje je on potratio, a koje, iskreno govoreći, nema namjeru i dalje uludo trošiti.Ben je proveo cijeli život strahujući da će oni koje bude volio nestati i da ih neće moći naći: ni iza velova, ni u dvostrukom dnu najveće drvene kutije, one premazane crvenim lakom koju drži u podrumu ali koju nikako da upotrijebi, iako su ga uvjeravali da može kroz njezino drvo gurnuti mačeve a da nikoga ne rani. To se promijenilo. Želio je odgovor, odmah, prije no što se Gillian odjene i pobjegne u sigurnost sestrine kuće."Jako je jednostavno", reče on. "Da ili ne?" "Nije to nešto za da ili ne", izmotavala se Gillian. "O da", reče Ben potpuno uvjereno. "Jest.""Nije", uporno je tvrdila Gillian. Gledajući u njegovo ozbiljno lice, ona poželi da ga je oduvijek poznavala. Poželi da je bio prvi kojeg je poljubila i prvi s kojim je vodila ljubav. Kad bi barem mogla reći da. "To je više za razmisliti."Gillian je znala kamo vodi ovo dokazivanje. Počneš s nekim živjeti, i ne snađeš se a već si udana, a to je bilo stanje koje je Gillian namjeravala izbjeći. Na tom bojnom polju, ona je bila po-malo baksuz. ("'im bi rekla: "Da", uvijek bi shvatila ila ne misli lako, i da nikad i nije, i da bi se šio brže trebala izvući iz loga.

"Zar ne shvaćaš?" Gillian reče Benu. "Da te ne volim, danas bih se uselila. Ne bih dvaput razmislila."Zapravo, razmišlja o tome otkad je otišla od njega, i nastavit će razmišljati o tome, htjela ne htjela. Ben ne shvaća kako ljubav može biti opasna, ali Gillian to i te kako dobro zna. Izgubila je u toj igri previše puta da bi se mogla zavaliti i opustiti. Mora otvoriti četiri oka i mora ostati neudana. Ono što joj je zapravo potrebno su vruća kupka i malo mira i tišine, ali kad se ušuljala kroz stražnja vrata, zatekne Antoniju i Kylie kako je čekaju. Usplahirene su i žele pozvati hitnu pomoć. Sluđene su od brige. Nešto se dogodilo njihovoj majci, a ne znaju što.U spavaćoj je sobi tako tamno da je Gillian potrebno neko vrijeme da shvati da je hrpa ispod pokrivača zaista ljudski obris. Ako Gillian o čemu nešto zna, to su samosažaljenje i očaj. Može postaviti tu dijagnozu u točno dvije sekunde, budući da je bila u takvom stanju otprilike tisuću puta a i zna lijek za to. Ne osvrće se na prosvjede djevojčica i šalje ih u krevet, pa ode u kuhinju i načini vrč margarita. Odnese vrč, zajedno s dvije čaše umočene u krupnozrnu sol, u stražnje dvorište i odloži ga pokraj dva vrtna stolca blizu malog povrtnjaka u kojem se krastavci iz petnih žila trude niknuti.Kad se ponovno nađe na vratima Sallvne sobe, hrpa pokrivača je neće prevariti. U njoj se skriva osoba."Izlazi iz kreveta", kaže Gillian.Sally drži zatvorene oči. Lebdi negdje gdje je tiho i bijelo. Kad bi barem mogla zatvoriti i uši, jer čuje kako joj se Gillian približava. Gillian strgne plahtu i zgrabi Sallvnu ruku."Van", kaže.Sally ispadne iz kreveta. Otvori oči i žmirne. "Odlazi", kaže sestri. "Ne dodijavaj mi."Gillian pomogne Sally stati na noge pa je odvede iz sobe i niz stube. Voditi Sally je kao vući snop pruća; ne opire se, ali je teškobreme. Gillian gume stražnja viata i olvon ih, a kad su izašle, zapali vlažnog zraka zapljusne Sally po licu."Oh", kaže.Zaista se osjeća slabom i lakne joj kad se skljoka u vrtni stolac. Zabaci glavu unazad i sprema se zatvoriti oči, ali tad primijeti koliko se zvijezda vidi večeras. Prije puno godina, običavale su se u ljetnim noćima penjati na krov kuće svojih tetaka. Moglo se izaći kroz tavanski prozor, ako se nisi bojao visina ili se poplašio malih smeđih šišmiša koji su se došli gostiti rojevima komaraca koji su plovili zrakom. Obje su pazile da požele nešto kad bi ugledale prvu zvijezdu, uvijek ista želja, koju naravno nikad nisu mogle nikome reći."Ne brini", kaže Gillian. "Trebat će te i kad odrastu.""Aha, naravno.""Ja te još trebam."Sally pogleda u sestru, kojaim toči margarite. "Za što?""Da mi nisi pomogla kad se dogodilo sve to s Jimmvjem, sad bih bila u zatvoru. Samo sam htjela da znaš kako ne bih bila uspjela bez tebe.""Zato što je bio težak", kaže Sally. "Da si imala tačke, ne bi trebala mene.""Ozbiljno mislim", uporna je Gillian. "Tvoj sam dužnik zauvijek."Gillian podigne čašu u pravcu Jimmvjeva groba. "Adios, dušo", kaže Gillian. Zadrhti i otpije malo svog pića."Zbogom i sretan ti put", kaže Sally vlažnom zraku.Nakon što je bila tako dugo zatvorena u kući, lijepo je biti vani. Dobro je biti ovdje na travnjaku u ovo doba, dok cvrčci počinju svoj spori, kasnoljetni zov.Gillian od margarita ima soli na prstima. Na licu ima taj svoj prekrasan osmijeh i večeras izgleda mlađa. Možda joj godi vlaga newyorškog zraka, ili je to možda zbog mjesečine, no nešto na njoj izgleda potpuno novo. "Nikad nisam vjerovala u sreću. Ni-sam mislila da postoji. A pogledaj me sad. Spremna sam povjerovati skoro u bili) Sto."Sally bi željela kad bi mogla ispružiti ruku i dosegnuti mjesec i vidjeti je li pod rukom tako hladan kako izgleda. U posljednje vrijeme razmišlja ostavljaju li živi, kad postanu mrtvi, za sobom prazan prostor, šupljinu koju nitko ne može ispuniti. Jednom je imala sreće, samo nakratko. Možda bi trebala biti zahvalna na tome."Ben me zamolio da se doselim k njemu", kaže Gillian. "Rekla sam mu više-manje ne.""Učini to", kaže joj Sally. "Tek tako?" kaže Gillian. Sally uvjereno kimne glavom."Mogla bih razmisliti", priznaje Gillian. "Samo na određeno vrijeme. Dok nema obveza.""Preselit ćeš k njemu", uvjerava je Sally. "Vjerojatno tako govoriš jer me se želiš riješiti."

"Ne bih te se riješila. Bila bi tri ulice dalje. Da te se želim riješiti, rekla bih ti da se vratiš u Arizonu."Oko svjetla na trijemu sjatilo se kolo bijelih noćnih leptirića. Krila su im toliko teška i vlažna da se čini kao da lete usporeno. Bijeli su poput mjeseca, a kad odlete, iznenada, u zraku ostave prašni bijeli trag."Istočno od Mississippija." Gillian provuče ruku kroz kosu. "Užas."Sally se opruzi na ležaljci i pogleda u nebo. "Zapravo", kaže "drago mije da si ovdje."Obje bi zaželjele istu želju kad bi sjedile na krovu kuće svojih tetaka tih toplih, samotnih noći. Jednog dana, kad obje postanu odrasle žene, poželjet će pogledati u zvijezde i neće se bojati. Ovo je ta noć koju su željele. To je ta budućnost, ovo sad. A mogu ostati vani koliko žele, mogu ostati na travnjaku dok ne izblijede sve zvijezde i još biti ovdje u podne, zagledane u nebesko plavetnilo.LevitacijAU kolovozu uvijek držite metvicu na prozorskoj dasci, kako bi bili sigurni da će muhe zunzare ostati vani, gdje im je i mjesto. Nemojte misliti da je ljeto prošlo, čak i kad ruže donu i posmeđe a zvijezde promijene položaj na nebu. Nikad ne-nojte pretpostaviti daje kolovoz sigurno ili pouzdano doba godi-le. To je doba preokreta, kad ptice više ne pjevaju ujutro a večeri su podjednako sastavljene od zlatne svjetlosti i crnih oblaka. Nešto što je čvrsto kao stijena i nešto što je mekano kao maslac nogu lako zamijeniti mjesta i sve što ste poznavali postane upitao i dovedeno u sumnju.U posebno vruće dane, kad vam dođe želja da ubijete svakog tko vam se nađe na putu, ili da ga barem zdušno ošamarite, umjesto toga popijte limunadu. Izađite i kupite si najbolji stropni ven-jtilator. Pazite da nikad ne nagazite na cvrčka koji se možda sklo-lio u tamni kut vaše dnevne sobe ili će vam se sreća preokrenuti. Izbjegavajte muškarce koji vas nazivaju Mala, i žene bez prija-jtelja, i pse koji se češkaju po trbuhu i odbijaju leći pokraj vaših nogu. Nosite tamne naočale; kupajte se u ulju od lavande i hladnoj, svježoj vodi. Potražite zaklon od sunca u podne.Namjera Gideona Barnesa je potpuno zanemariti kolovoz iprespavati četiri tjedna, odbiti se probuditi do rujna, kad se životvraća u kolotečinu i kad počinje škola. No nije prošao ni tjedani dana tog teškog mjeseca kad ga majka obavijesti da se udaje, zanekog tipa čijeg je postojanja Gideon tek napola svjestan.Preselit će se nekoliko kilometara niže niz Obilaznicu, što znači da će Gideon ići u drugu školu, zajedno s tri nova brata i se-Stre koje će upoznali na večeri ko|ii njegovu majka priređuje idućeg vikenda. Bojeći se moguće reakcije svog sina, Jeannie Barnes je odgađala (u objavu, no kad mu je rekla, Gideon samo kimne glavom. Razmisli malo dok njegova majka nervozno čeka odgovor i najzad kaže: "Baš super, mama. Drago mije zbog tebe."Jeannie Barnes ne može vjerovati daje točno čula, ali nema vremena zamoliti Gideona da ponovi svoje riječi, jer on šmugne u svoju sobu i nakon trideset sekundi više ga nije bilo. Otišao je, istog trenutka, kao što će otići za pet godina, samo što će tad otići za stalno. Tad će biti na Berkelevu ili UCLA-i, a neće brzati niz Obilaznicu, očajnički željan otići. Tjera ga nagon; nema potrebe misliti, jer u duši zna gdje želi biti. Stigne u Kvlienu kuću za manje od deset minuta, okupan u znoju, i zatekne je kako sjedi na starom indijskom pokrivaču ispod stabla divlje jabuke i pije čašu hladnog čaja. Nisu se vidjeli od Kvliena rođendana, no kad Gideon pogleda u nju, nevjerojatno mu je poznata. Luk njezina vrata, njezina ramena, usne, oblik ruku, Gideon sve to vidi i grlo mu se suši. Glupo je što se tako osjeća, ali ne može ništa učiniti. Čak i ne zna hoće li uspjeti progovoriti.Tako je vruće da ptice ne lete, tako vlažno da se nijedna pčela ne može dići u zrak. Kylie se trgne kad ugleda Gideona; kocka leda koju je grickala ispadne joj iz usta i sklizne niz koljeno. Ona se ne obazre na to. Ne primjećuje zrakoplov koji leti iznad nje, gusjenicu koja prelazi preko pokrivača, ni to da joj je koža još toplija no što je bila do prije minutu."Da vidimo kako te brzo mogu matirati", kaže Gideon. Ponio je šah sa sobom, stari drveni koji mu je otac darovao za osmi rođendan.Kylie se ugrize za usnu, razmišljajući. "Deset dolara pobjedniku", kaže ona."Naravno." Gideon se nasmiješi od uha do uha. Ponovno je obrijao glavu i skalp mu je gladak poput kamena. "Dobro bi mi došlo malo gotovine."Gideon se svali na travu pokraj Kylie, ali je ne može još pogledati u oči. Ona možda misli da je to što će odigrati samo igra,

ali to je puno više od log. Ne upusli li se Kylie s njim u bespoštednu borbu na život i smrt, ne izvuče li iz rukava svoje najbolje poteze, Gideon će znati da više nisu prijatelji. On ne želi da bude tako, ali ako jedno s drugim ne mogu biti kakvi zaista jesu, bolje da se raziđu.Takva vrsta provjere može učiniti osobu nervoznom, i tek dok Kylie razmišlja o svom trećem potezu, Gideon skupi hrabrosti i pogleda je. Kosa joj nije plava kao prije. Možda ju je obojila, ili se možda plava boja isprala; sad je lijepe boje, boje meda."Gledaš u nešto?" kaže Kylie kad ga uhvati da bulji u nju. "Umri", kaže Gideon i pomakne lovca.Uzme njezinu čašu hladnog čaja i željno srkne nekoliko gutljaja, kao što je činio dok su bili prijatelji."Uzeo si mi želju iz usta", otpovrne Kylie.Na licu ima širok osmijeh i vidi se njezin otkrhnut zub. Zna što on misli, ali tko ne bi? Proziran je kao komad stakla. Želi da sve bude po starom ali i da sve bude drukčije. A tko to ne želi? Razlika između njega i Kylie je u tome što ona već zna da se ne može imati i jedno i drugo, a Gideon ne zna."Nedostajao si mi." Kylien je glas neusiljen."Aha, svakako." Kad Gideon podigne pogled, shvati da ga ona netremice promatra. On brzo svrne pogled prema mjestu gdje su prije rasli jorgovani. Sad su ondje samo nekakve grančice crne kore. Na svakoj šibi je ogrlica sićušnog trnja tako oštrog da se čak ni mravi ne usuđuju prići."Što ti se do vraga dogodilo s vrtom?" upita Gideon.Kylie pogleda u grane. Rastu tako brzo da će uskoro dosegnuti visinu ovećeg stabla jabuke. No zasad izgledaju bezopasno, tek raščupane mladice trnjaka. Tako je lako ne primijetiti što ti raste u vrtu; okreneš li glavu na drugu stranu dovoljno dugo, bilo što može niknuti - puzavac, korov, bodljikava živica."Mama je sasjekla jorgovane. Radili su odveć hlada." Kylie se ugrize za donju usnicu. "Sah.';Iznenadila je (iideona, poniaknuvši pješaka na kojeg nije dovoljno pa/.io. Okružila ga je, dopustila mu još jedan, posljednji potez iz milosti prije no što ga dotuče."Pobijedit ćeš", kaže Gideon."Tako je", kaže Kylie. Izraz na njegovu licu tjera je na plač, ali neće namjerno izgubiti. Ne može to učiniti.Gideon učini jedino što još može - žrtvuje kraljicu - ali to nije dovoljno da se izbavi i kad ga Kylie dovede u šah-mat položaj, on joj svečano salutira. To je želio, ali je ipak zbunjen."Imaš li desetaka kod sebe?" upita Kylie, iako joj uopće nije do toga."Imam doma", kaže Gideon. "Ne ide nam se tamo."U tome se oboje slažu. Gideonova ih majka nikad ne ostavlja same, neprestano zapitkuje žele li nešto pojesti ili popiti; možda smatra da će se oni uvaliti u veliku nevolju ostavi li ih makar na trenutak nasamo."Možeš mi ostati dužan do sutra", kaže Kylie. "Donesi ih sutra.""Prošetajmo", predloži Gideon. Pogleda je tad, najzad. "Oti-đimo odavde."Kylie izlije ostatak čaja u travu i ostavi stari pokrivač gdje jest. Svejedno joj je to što Gideon nije poput ostalih. Ima toliko energije a u glavi mu ključa toliko ideja da isijava prsten narančaste svjetlosti. Nema smisla bojati se ljude vidjeti kakvi su stvarno, jer svako malo zaviriš u nekoga kao što je Gideon. Prijetvornost i nepoštenje njemu su strani; prije ili poslije morat će proći brzi tečaj iz osnova preseravanja da ga svijet u koji tako žarko žudi ući ne pojede živog."Mama mi se udaje za nekog tipa i selimo na drugu stranu Obilaznice." Gideon zakašlje kao da mu je nešto zapelo u grlu. "Moram promijeniti školu. Moram polagati maturu zajedno s čitavom zgradom punom praznoglavih imbecila.""Škola nije va/na." kvlie se boji same sebe kad postane tako Jiguina u nešto. Sad je, primjerice, potpuno sigurna da (iideon |eće naći bolju prijateljicu od one koju je našao u njoj. Kladila bi u svu svoju ušteđevinu, a tome bi pridodala i radio sa satom i |arukvicu koju joj je Gillian darovala za rođendan. Krenuli su niz ulicu, prema igralištu YMCA-e."Nije važno gdje idem u školu?" Gideonu je drago a da ne zna [ašto. Možda zato što se čini da Kylie ne misli da će se zbog tog lanje viđati; zapravo, nada se da ona tako misli. "Sigurna si?""Potpuno", kaže mu Kylie. "Sto posto."Kad stignu do livade, naći će hlad i zelenu travu i imati vremena razmisliti o svemu. Na trenutak, dok skreću iza ugla, Kvlie ima osjećaj da bi trebala ostati u svom dvorištu. Pogleda natrag prema kući. Sutra ujutro više ih neće biti, otputovat će tetkama. Pokušale su privoliti Gillian da pođe s njima, ali ona odbija samu pomisao.

"Nema tih novaca. Pa, pristala bih to učiniti za milijun dolara, ali ni centa manje." Tako im je rekla. "A čak i tad bi mi morale slomiti obje koljene čašice kako ne bih mogla iskočiti iz automobila i pobjeći. Morale biste mi dati anesteziju, možda izvršiti čak i lobotomiju, a ja bih ipak prepoznala ulicu i skočila kroz prozor prije no što biste zaustavile automobil ispred kuće."Iako tetke nemaju pojma daje Gillian istočno od Rocky Mo-untains, Kylie i Antonia tvrde da će se one silno ražalostiti kad otkriju koliko je Gillian blizu a daje odlučila ne posjetiti ih."Vjerujte mi", Gillian kaže djevojčicama "tetkama će biti svejedno dođem li ja ili ne. I tad im nije bilo stalo, a još manje sada. Spomenete li moje ime, reći će: "Koja Gillian?" Kladim se da se ne sjećaju kako izgledam. Vjerojatno bismo mogle proći jedne pokraj drugih na ulici i ne prepoznati se. Ne brinite zbog tetaka i mene. Naš je odnos upravo onakav kakav želimo da bude -potpuna i čista nula, i to nam se sviđa."I tako sutra odlaze na praznike bez Gillian. Pripremit će suhi objed od topljenog sira i sendviča s maslinama, pogačice punjene salatom, termosice pune limunade i hladnog čaja. Spakirat će au-tomohil kiio i svakog kolovo/.a i naći se na autocesti prije sedam kako hi izbjegle prometnu gužvu. Samo Stoje ove godine Antonia prisegnula da će plakati čitavim putem do Massachusettsa. Već se povjerila Kylie da ne zna što će kad se Scott vrati u Cambridge. Vjerojatno će provoditi vrijeme učeći, budući da se mora upisati na neki fakultet u okolici Bostona, a možda, uspije li popraviti ocjene, i na Brandeis. Na putu do tetaka tražit će da se zaustavljaju na odmorištima kako bi kupila razglednice, a nakon što se smjeste kod tetaka namjerava provoditi jutra ležeći na grubom vunenom pokrivaču u vrtu. Utrljat će ulje za sunčanje u ramena i noge, a tad se prihvatiti posla, i kad Kylie pogleda poruku koju njezina sestra piše Scottu, vidjet će Volim te, napisano širokim slovima desetak puta.Ove će im godine Gillian mahati s prednjeg trijema, ako se dotad već ne preseli Benu Fryeu. Polako se useljava, u strahu da će Ben doživjeti šok kad shvati da ona ima preobilje loših navika; neće potrajati dugo prije no što on primijeti kako ona nikad ne poplahne svoje zdjelice iz kojih jede kašice i ne pokušava pospremiti krevet. Prije ili poslije otkrit će da hladna krema uvijek nestane iz zaleđivača jer Gillian njome hrani Buddvja kao posebnom poslasticom. Vidjet će Gillianine pulovere zgužvane u kugle od vune i resica na dnu ormara ili ispod kreveta. Zgadi li se to Benu, odluči li je on izbaciti, oprostiti se od nje, razmisliti ponovno o svojim mogućnostima izbora, neka. Nema vjenčanog lista ni obveza i Gillian želi da tako ostane. Mogućnost izbora, to oduvijek želi. Izlaz."Želim da znaš jedno", reče ona Kylie. "Još si moja ljubimica. Zapravo, da imam kćer željela bih da si to ti."Kylie preplavi ljubav i divljenje pa je skoro osjetila krivnju i umalo priznala daje ona naručivala sve one pizze sa sardinama na Benovu adresu, u doba kad se osjećala iznevjerenom; ona je stavljala pepeo u Gillianine cipele. No neke je tajne najbolje zadržati za sebe, osobito kad služe da zabašure budalasti postupak djetinjaste zlobe. I tako Kylie ne reče ništa, čak ni koliko će joj nedostajati Gillian. Čvrsto zagrli tetku pa joj pomogne natovariti još jednu kutiju s odjećom i otpremiti k Benu."Još odjeće!" Uen slavi ruku na ćelo kao da njegovi ormari ne mogu podnijeti dodatno opterećenje, no Kylie je vidjela koliko je razdragan. On zavuče ruku u kutiju i izvuče hulahupke od crne čipke i pomoću tri brza čvora pretvori ih u jazavčara. Kylie se toliko iznenadi daje zapljeskala.Gillian je stigla s još jednom kutijom - punom cipela - koju nasloni na svoj bok kako bi i ona mogla zapljeskati. "Vidiš li zašto sam pala na njega", šapne ona Kylie. "Koliko muškaraca može to učiniti?"Kad krenu ujutro, Gillian će im mahati dok ne skrenu iza ugla, a tad će se, Kylie je uvjerena, odvesti k Benu. One će tad već biti na putu za Massachusetts; počet će pjevati uz radio, kao što uvijek čine. Nema pogovora o tome kako će provesti ljetne praznike, pa zašto onda Kylie ima osjećaj da možda neće čak ni odnijeti kovčege do automobila?Idući s Gideonom prema livadi tog vedrog vrućeg dana, Kylie pokušava zamisliti kako odlazi k tetkama, ali ne može. Najčešće može zamisliti svaki trenutak praznika, od pakiranja do promatranja proloma oblaka sa sigurnosti trijema, ali kad danas pokušava zamisliti njihov tjedan u Massachusettsu, ne vidi ništa. Kylie se osvrne i pogleda u svoju kuću. Ima čudan osjećaj. Kuća kao da je za nju nekako izgubljena, kao da gleda u uspomenu, mjesto gdje je nekoć živjela i koje neće zaboraviti, ali kuća u koju se ne može vratiti, ne više.Kylie se spotakne o pukotinu u pločniku i Gideon automatski ispruži ruku, da ne bi pala."Dobro ti je?" upita.

Kylie pomisli na svoju majku, kako kuha u kuhinji, povezane crne kose, pa nitko nema pojma koliko je njezina kosa gusta i lijepa. Sjeća se noći kad je imala temperaturu a majka je sjedila pokraj nje u mraku, hladnih ruku, i donosila šalice svodom. Sjeća se dana kad se zaključavala u kupaonici i patila jer je mislila da je previsoka, a majka joj se obraćala razložnim glasom s druge strane vrata a da je nijedanput nije nazvala budalom ili glupačom ili taštom. A najbolje se sjeća dana kad je Antoniju netko gurnuo u|).u kn ;i bijeli labudovi, pii"sliMŠcni sli kom, raširili krila i poletjeli prema Kvlie. Sjeta se i/raza majčina liea, kako je Sally potrčala preko livade, mašući i vičući lako bjesomučno tla se labudovi nisu usudili prići. Umjesto tog su odletjeli, tako nisko iznad umjetnog jezera da su krilima mreškali površinu vode i nisu se nikad vratili, nikad više, nijednom.Nastavi li Kylie hodati duž ove ulice pune zelenila, stvari više nikad neće biti iste. Osjeća to duboko u sebi, kao nikad. Prešavši preko pukotine u betonu zakoračila je u svoju budućnost, i nema povratka. Nebo je bez oblačka i bijelo od vrućine. Većina ljudi je u kućama, a ventilatore ili rashladne uređaje uključili su na najjače. Kylie zna daje u kuhinji gdje njezina majka priprema posebnu večeru vruće: vegetarijanske lasagne i salatu od mahuna s bademima, a za desert kolač od sira, sve domaće. Antonia je pozvala svog ljubljenog, Scotta, na oproštajnu večeru, budući da je neće biti tjedan dana, a doći će i Ben Frye, pa bi Kylie mogla pozvati i Gideona. Te misli rastužuju Kylie - ne večera, nego slika njezine majke kod štednjaka. Njezina majka uvijek pući usne kad čita recept; čita ga dvaput, naglas, kako bi bila sigurna da neće pogriješiti. Što je Kylie tužnija, to je uvjerenija da se ne bi trebala osvrtati. Čekala je cijelo ljeto da se osjeća ovako, čekala je susret sa svojom budućnosti, i neće gubiti ni trenutka, bez obzira na to koga mora ostaviti za sobom."Utrkujmo se", kaže Kylie i potrči; već je na kraju ulice prije no što se Gideon snašao i pojurio za njom. Kylie je zapanjujuće brza, oduvijek je bila, iako sad kao da ne dodiruje tlo. Trčeći za njom, Gideon se pita hoće li je ikad sustići, ali naravno da hoće, ako ni zbog čeg a ono zato što će se Kylie baciti na travu na rubu livade, gdje visoki, lisnati javori stvaraju duboke zaklone hlada.Kylie ta stabla tjejše, poznata su joj, ali za nekoga naviknutog na pustinju, gdje puca pogled kilometrima daleko, pokraj sagua-ro kaktusa i ljubičastog sutona, ti se javori mogu učiniti poput opsjene koja se diže iznad zelenih livada iz valova vrućeg zraka i plodne crnice. Ovdašnji ljudi kažu da u Tucsonu u Arizoni sijevne više munja nego igdje na svijetu; ako ste odrasli u blizini pustinje lako možete odrediti putanju oluje po položaju munja, znati koli-ko je vremena preostalo prije no šio se lieba po/.vati psa da ude u kuću i pobrinuti se za konja, i skloniti se pod siguran, uzemljcni krov.Munje se, kao ni ljubav, nikad ne ravnaju prema logici. Nesreće se događaju, i uvijek će se događati. Gary Hallet osobno poznaje dva muškarca koje je pogodila munja i koji su preživjeli, i baš je o tome razmišljao dok je krstario po Long Island Expres-swayu u doba najveće prometne gužve i poslije, pokušavajući se snaći u labirintu ulica u predgrađu. Prođe pokraj YMCA-ina igrališta kad je pogrešno skrenuo s autoceste. Gary je išao u školu s jednim od preživjelih, dječakom koji je imao samo sedamnaest godina kad gaje pogodio grom i poremetio mu život. Izašao je iz kuće i sljedeće čega se sjećao bilo je da leži na kolnom prilazu i zuri u tamnoplavo nebo. Vatrena kugla prošla je kroz njega i ruke su mu pocrnjele poput odreska s roštilja. Začuo je štropot, kao da zvekeću ključevi ili netko bubnja, i trebalo mu je nekoliko trenutaka da shvati kako to drhturi on i da zvuk koji čuje proizvode njegove kosti koje udaraju o asfalt.Taj je momak maturirao iste godine kad i Gary, ali samo zato što su mu se profesori smilovali i poklonili prolazne ocjene. Bio je izvanredan branič i nadao se da će okušati sreću u nižim ligama, ali nije više imao živaca za to. Više neće igrati bejzbol na igralištu. Previše otvorenog prostora. Odveć moguće da će on ondje biti najviši predmet odluči li kojim slučajem grom udariti dvaput. To je bio njegov kraj; zaposlio se u kinu, prodavao karte, meo kokice i odbijao vratiti posjetiteljima novac ako im se ne bi svidio film za koji su uredno platili ulaznice.Drugog mladića kojeg je udario grom to je još više pogodilo; munja je promijenila njegov život i sve u vezi s njim. Podigla gaje sa zemlje i zavrtjela, a kad gaje ponovno spustila na zemlju bio je pripravan na skoro sve. Taj je čovjek bio Garvjev djed, Sonny, koji je svakodnevno, do smrti, prije dvije godine, u dobi od devedeset tri godine, spominjao kako gaje udarilo ono stoje on nazivao "bijela zmija". Puno prije no što je Gary došao živjeti kod njega, Sonny je bio u dvorištu u kojem su rasle topole i to tako nakresan da nije primijetio nadolazeću oluju. Pijanstvo je u to doba bilonjegovo prirodno slanje. Nije se sjećao k;iko izgleda hili trijezan a to je l)ilo dovoljno da zaključi kako je bolje izbjegavali takvo stanje, barem dok ga

ne polože u grob. Možda će tad razmisliti o apstinenciji, ali samo ako ga lopatom zatrpaju s dobrih pola metra zemlje koja će ga zadržati ondje i podalje od prodavaonice pića na veliko na Speedwayu."Stojim tako", reče Garvju "gledam svoja posla, kad mi se nebo obruši na glavu i raspali me po nosu."Raspalilo gaje i odbacilo među oblake i na trenutak je pomislio da se nikad neće vratiti na zemlju. Pogodio gaje dovoljan napon da mu se odjeća koju je nosio na sebi pretvori u pepeo, a da nije sačuvao prisutnost duha i skočio u ribnjak pokriven zelenom pjenom u kojem je držao dvije patke, živ bi izgorio. Obrve mu nikad nisu narasle i više se nije morao brijati, no više nije popio ni kapi alkohola. Ni čašicu viskija. Ni jedno kratko, hladno pivo. Sonny Hallet se držao kave. Nikad manje od dva lonca guste, crne tekućine dnevno, i zbog svega toga bio je spreman, voljan i sposoban preuzeti Garvja kad se njegovi roditelji više nisu mogli brinuti o njemu.Garvjevi roditelji imali su dobre namjere, ali bili su mladi i odani kriminalu i alkoholu. Oboje su skončali kudikamo prije no što su trebali. Garvjeva je majka bila mrtva godinu dana kad su isto javili za njegova oca, a tog je dana Sonny ušao u sudnicu u središtu grada i izjavio službeniku da su se njegov sin i snaha ubili - što je više-manje bilo istina, smatrate li smrt od alkohola samoubojstvom - i da želi postati Garvjev skrbnik.Dok Gary vozi kroz ovo predgrađe, pomisli kako se njegovu djedu ne bi jako svidio ovaj dio New Yorka. Ovdje grom može udariti iz vedra neba i iznenaditi vas. Ima previše zgrada, nikad im kraja, zaklanjaju vidik na sve što biste trebali vidjeti, a to bi po Sonnvjevu, ali i Garvjevu mišljenju, uvijek trebalo biti nebo.Gary radi na početnoj istrazi koju je pokrenulo javno tužiteljstvo, u kojem sedam godina radi kao istražitelj. Prije tog njegov je život bio niz pogrešnih izbora. Bio je visok i vitak i mogao je razmišljati o košarci kao o mogućnosti ali, iako dovoljno upo-lan, nije imao sirovu agresivnost potrebnu za prolesionalm sport. Naposljetku se vratio na fakultet, razmišljao o tome da upiše pravo, ali je odlučio ne provesti tolike godine učeći u zatvorenim prostorijama. A posljedica je da radi što mu najbolje ide od ruke, a to je zaključivanje. Ono po čemu se razlikuje od većine kolega je da voli ubojstva. Toliko ih voli da ga prijatelji u šali zovu crve-noglavi lešinar, strvinar koji lovi po mirisu. Garvju ne smeta ta šala i ne smeta mu to što većina ljudi ima jednostavne odgovore koji im dopuštaju da vjeruju kako su dokučili razlog zašto ga toliko zanimaju ubojstva. Upru prst u njegovu obiteljsku povijest -majka mu je umrla od jetre, a to bi se vjerojatno dogodilo i njegovu ocu da ga prije tog nisu ubili u New Mexicu. Tip koji je to učinio nikad nije pronađen a, iskreno govoreći, nitko ga i nije odveć tražio. No nisu okolnosti iz Garvjeve prošlosti to što ga motivira, bez obzira na to što njegovi prijatelji misle. Želja mu je otkriti zašto se nešto dogodilo; povod koji potakne osobu na neko djelo može biti vraški neuhvatljiv ali, potrudite li se, motiv se uvijek može naći. Pogrešna riječ izrečena u krivo vrijeme, revolver u pogrešnoj ruci, pogrešna žena koja vas ljubi na pravi način. Novac, ljubav i gnjev - to su uzroci skoro svega. Postavite li dovoljno pitanja, najčešće ćete otkriti istinu, ili u najmanju ruku njezinu inačicu: sklopite oči i zamislite kako se nešto moglo dogoditi, kako biste vi reagirali da vam je prekipjelo, da vam više ništa nije bilo važno.Uzrok u slučaju na kojem trenutačno radi je očito novac. Tri studenta su mrtva jer je netko toliko trebao novac da im je prodao sjemenke oštropelutke i kužnjaka a da mu se živo fućkalo za posljedice. Djeca će sve kupiti, osobito djeca s istočne obale koju čitavog života ne opominju da ne diraju pustinjsko raslinje. Jedna sjemenka oštropelutke učinit će vas euforičnim - kao da LSD raste u prirodi. Problem je u tome da dvije sjemenke mogu izazvati smrt. Osim, naravno, ako prva već nije obavila posao, što se dogodilo jednom od onih mladića, studentu povijesti iz Philadelphije koji je bio navršio devetnaest godina. Garvja je pozvao njegov prijatelj Jack Carillo iz odjela za ubojstva i on ugleda studenta povijesti na podu njegove sobe u studentskom domu. Mladić jeprije smrti imao užasne grčeve; cijela lijeva sirana njegova lica bilajecrnoplava pa je (Jary natuknuo kako se nebi smatralo uništavanjem dokaza ako bi se mladića našminkalo prije dolaska roditelja.Gary je pročitao dosje o Jamesu Hawkinsu, koji prodaje droge u Tucsonu dvadeset godina. Gary ima trideset dvije godine i nejasno se sjeća Hawkinsa, starijeg tipa o kojem su djevojke ša-putale. Nakon što je prekinuo školovanje, Havvkins je upadao u nevolje u različitim državama, stanovito vrijeme u Oklahomi, pa u Tennesseeju, prije no što se vratio u rodni grad i odležao iza brave optužen zbog tvornog napada, što mu je, zajedno s drogama čini se, bila jača strana. Kad se iz škripca nije uspijevao izvući lažima, Havvkins je bio poznat po tome da bi protivniku nasrnuo na oči, služeći se teškim srebrnim prstenom koji je nosio da bi mogao vaditi i kopati. Ponašao se kao da ga nitko ne može zaustaviti, no

sad je došao kraj zločinačkoj karijeri gospodina Haw-kinsa. Cimer studenta povijesti gaje identificirao - od čizama od zmijske kože do srebrnog prstena urešena kaktusom, čegrtušom i kaubojem kakvim se zamišljao - a oni nisu jedini koji su ga prepoznali na fotografiji. Još sedam studenata, koji su imali toliko sreće da nisu uzeli lažne droge koje su kupili od njega, identificiralo je gubitnika - i to bi trebalo biti dovoljno, samo što nitko ne može naći Hawkinsa. A ne mogu naći ni njegovu nevjenčanu, po svemu sudeći ljepuškastu, ženu koja je bila konobarica u svakom boljem restoranu u gradu. Provjerili su u barovima koje je Hawkins posjećivao, ispitali sva tri njegova tobožnja prijatelja, ali ga nitko nije vidio od svršetka lipnja, kad je završila nastava na fakultetu.Gary se uživljavao u Hawkinsov život, pokušavao ga razumjeti. Odlazio je u Pink Pony, Hawkinsovo omiljeno mjesto za opijanje i sjedio na prednjem trijemu posljednje kuće koju je Havvkins unajmio, a to je bio razlog zbog kojeg je Gary bio ondje kad je stiglo pismo. Sjedio je u metalnom stolcu, ispruženih dugih nogu kako bi ih naslonio na bijelu metalnu ogradu trijema, kad mu priđe poštar, spusti pismo u krilo i zatraži poštarinu, budući daje marka putem otpala.Pismo je bilo zgužvano i poligano u jednom kulu, i da pre-klopacveć nije bio otvoren, Gary bi ga jednostavno odnio u ured. Ali je otvorenom pismu teško odoljeti, čak i nekome kao što je (iary, koji je mnogo čemu u životu odolio. Njegovi prijatelji i ne pokušavaju ga ponuditi pivom, kao što ga i ne zapitkuju o djevojci s kojom je bio u braku, nakratko, odmah nakon srednje škole. Voljni su to učiniti jer je njegovo prijateljstvo vrijedno toga. Znaju da ih Gary nikad neće prevariti i razočarati - takav je, tako ga je odgojio djed. Ali je ovo pismo nešto drugo; dovelo ga je u iskušenje i on je podlegao ali, ako će biti iskren, još nije zažalio.Ljeto u Tucsonu je vruće, ne šali se, a bila su četrdeset dva stupnja dok je Gary sjedio na trijemu unajmljene Havvkinsove kuće i čitao pismo naslovljeno na Gillian Owens. Biljka kreozota koja je rasla pokraj trijema samo da se nije raspuknula od vrućine, no Gary je sjedio i čitao pismo koje je Sally napisala svojoj sestri, a kad ga je pročitao, pročita ga ponovno. Kad je najzad počela popuštati poslijepodnevna vrućina, Gary skine šešir i spusti čizme s metalne ograde. On je čovjek spreman riskirati, ali ima i hrabrosti povući se kad nema nikakvih izgleda. Zna kad treba uzmaknuti a kad nastaviti pokušavati, ali ovako se nikad nije osjećao. Sjedeći na tom trijemu u ljubičastom sutonu, odavno je prestao razmišljati o zakonu vjerojatnosti.Dok Sonny nije umro, Gary je stalno dijelio kuću sa svojim djedom, osim za vrijeme kratkog braka i prvih osam godina kad je živio s roditeljima, kojih se ne sjeća jer je svojevoljno tako odlučio. Ali se sjeća svega u vezi sa svojim djedom. Znao je kad će Sonny ujutro ustati iz kreveta, a kad leći na počinak, i što će jesti za doručak - neizbježne žitne pahuljice radnim danom, a nedjeljom palačinke, namazane šećernim sirupom i džemom. Gary je blizak s ljudima i ima pun grad prijatelja, ali nikad još nije osjetio da nekog poznaje na način na koji je osjetio da poznaje ženu koja je napisala to pismo. Kao da mu je netko odrezao gornji dio glave i udicom uhvatio komadić njegove duše. Toliko se zadubio u riječi koje je napisala da bi ga neki prolaznik mogao srušiti sa stolca jednim prstom. Crvenoglavi lešinar bi mu mogao sletjeti na stra-žnju prečku naslona sloli/a na kojem je sjedio, zaki ičali inu u ulio, a Ciary ne bi nišla čuo.Tad ode kući i spakira putnu torbu. Nazove u ured svog prijatelja Arnoa da mu kaže kako je našao izvrstan trag i da će krenuti za Havvkinsovom prijateljicom, ali naravno to nije potpuna istina. Hawkinsova djevojka nije bilo jedino na što je mislio kad je zamolio dvanaestogodišnjeg sina svog prvog susjeda da prođe biciklom svakog jutra i ostavi malo hrane i vode za pse, i kad je odveo svoje konje na ranč Mitchellovih gdje će ih združiti sa stadom arapskih konja kudikamo ljepših od njih, a možda će nešto i naučiti.Gary je iste večeri bio u zračnoj luci. Ukrca se na zrakoplov za Chicago s polaskom u 7:17 i provede cijelu noć dugih nogu skvrčenih na klupi na aerodromu O'Hare, gdje je morao presjesti na drugi zrakoplov. U zraku dvaput pročita Salh/no pismo pa ponovno dok je objedovao jaja i kobasice u zalogajnici u Elmhurstu u Queensu. Čak i kad ga presavine i vrati u omotnicu i gurne duboko u džep svoje jakne, pismo mu se vraća u misli. Čitave rečenice koje je Sally napisala oblikuju se u njegovoj glavi i iz nekog razloga ispunjava ga neobičan osjećaj odobravanja, ne nečeg što je već učinio nego onoga što bi mogao učiniti.Gary je dobio upute i hladnu limenku Coca Cole na benzinskoj crpki na Obilaznici. Usprkos tome stoje pogriješio i skrenuo pokraj igrališta, uspio je naći točnu adresu. Sally Owens je u kuhinji kad on sparkira svoj unajmljeni automobil. Miješa umak od rajčice na štednjaku kad Gary skrene s Hondom na kolni

prilaz, osmotri Oldsmobile parkiran ispred kuće i usporedi broj na registarskoj tablici iz Arizone s brojevima u svojem notesu. Sally ulijeva vruću vodu i tjesteninu u cjediljku kad Gary pokuca na vrata."Trenutak", Sally vikne na svoj odrješit, neusiljen način i zvuk njezina glasa obori Garyja s nogu. Ovdje bi mogao upasti u nevolje, to je sigurno. Mogao bi uletjeti u nešto što ne može kontrolirati.Kad Sally gurne vrata i ona se otvore, Gary pogleda u njezine oči i vidi se naopačke. Ugleda se u lokvi sive svjetlosti, utapa se, uranja već treći put a ništa ne može učiniti. Djed mu je jednomu-kao da vještice lako love znaju koliko je većina muškaraca sa-moljubiva i koliko duboko će dopustili da ih se uvuče, samo da bi ina i na trenutak ugledali svoj odraz. Nadeš li se ikad s ovakvom ženom licem u lice, rekao mu je njegov djed, okreni se i bježi i nemoj misliti da si kukavica. Dođe li za tobom, nosi li oružje ili izvikuje tvoje ime da i mrtvi ustaju iz groba, brzo je ščepaj za vrat i prodrmaj. Ali naravno, Gary ne namjerava učiniti ništa slično. Namjerava se dugo utapati.Sallvna kosa izvukla se iz gumice. Odjevena je u Kyliene kratke hlačice i Antonijinu crnu pamučnu majicu bez rukava i miriše na umak od rajčice i crveni luk. Malo je razdražljiva i nestrpljiva, kakva je svakog ljeta kad se mora spakirati za putovanje letkama. Prelijepa je, zaista, barem po Garvjevoj procjeni; točno je onakva kako je napisano u njezinu pismu, samo bolja, a usto stoji pred njim. Garyja je nešto stegnulo u grlu samo od toga što je gleda. Već razmišlja o tome što bi mogli učiniti kad bi ostali sami u sobi. Mogao bi zaboraviti razlog zbog kojeg je uopće i došao ovdje, ne pripazi li. Mogao bi načiniti jako glupu pogrešku."Izvolite?" Muškarac koji je stigao pred njezina vrata u kau-bojskim čizmama pokrivenima prašinom je vitak i visok, poput oživjelog strašila. Sally mora podići glavu kako bi mu vidjela lice. Kad je vidjela kako je gleda, odmakne se dva koraka. "Što želite?" upita Sally."Ja sam iz ureda javnog tužitelja. Iz Arizone. Upravo sam doletio. Morao sam presjedati u Chicagu." Gary zna da to sve zvuči užasno glupo, no većina stvari koje bi u ovom trenutku rekao vjerojatno bi tako zvučala.Gary nije imao lak život i to se vidi na njegovu licu. Ima duboke bore za koje je premlad da bi ih imao; na tom se licu lijepo vidi puno usamljenosti. Nije od ljudi koji taje, pa ni sad ne skriva zanimanje za Sally. Zapravo, Sally ne može povjerovati da on tako pilji u nju. Zar bi netko imao hrabrosti stajati na njezinim vratima i tako je gledati?"Mislim da ste na pogrešnoj adresi", kaže mu ona. Zvuči I zbunjeno, čak i sebi. Jer su mu tako tamne oči, u tome je problem. i Jer može učiniti da se osjećaš kao da ti netko prozire u dušu."Vaše je pismo si iglo jučer", kaže (iaiy kao tla ga je ona napisala njemu a ne sestri, koja, koliko Gary može zaključiti po Sally-nim savjetima, nema pameti ili se - ako je ima - na nju puno ne obazire."Ne znam o čemu govorite", kaže Sally. "Nikad vam nisam pisala. Čak i ne znam tko ste.""Gary Hallet", predstavi se on. Gurne ruku u džep da izvadi njezino pismo, iako mu je mrsko predati joj ga. Kad bi ispitali to pismo u odjelu za otiske, pronašli bi njegove otiske posvuda po njemu; zaboravio je koliko gaje puta otvorio i presavinuo."Poslala sam ga svojoj sestri, odavno." Sally pogleda pismo, pa u njega. Ima čudan osjećaj da je ovo prevelik zalogaj za nju. "Otvorili ste ga.""Već je bilo otvoreno. Sigurno se zagubilo u pošti."I dok Sally razmišlja da li da ga proglasi lašcem ili ne, Gary osjeća kako mu se srce u grudima koprca poput ribe. Čuo je da se to događa drugim muškarcima. Jednog trenutka rade svoj posao, a drugog nema više nade za njih. Zaljube se tako jako da više nikad ne ustanu s koljena.Gary odmahne glavom, ali to nije pomoglo da mu se razbistri u glavi. Zapravo je počeo vidjeti dvostruko. Na trenutak su pred njim bile dvije Sally, a zbog svake je želio da nije ovdje po službenoj dužnosti. Prisiljava se misliti na onog studenta. Misli na masnice posvuda po njegovu licu i o tome kako je glavom sigurno udario o metalni okvir kreveta i drveni pod dok se bacakao po sobi u grčevima. Ako je Gary u nešto siguran na ovome svijetu, onda je to da muškarci poput Jimmyja Hawkinsa za žrtve nikad ne odabiru nekog sebi ravna."Znate li gdje bi mogla biti vaša sestra?""Moja sestra?" Sally zaškilji; možda je to još jedno srce koje je Gillian slomila, i koje je došlo preklinjati za milost. Ovaj joj se tip nije učinio takvim mamlazom. Ne bi bila rekla daje sestrin tip. "Tražite Gillian?""Kao šio rekoh, ovdje sam poslom, po nalogu državnog luži-|elja. Riječ je o istrazi u vezi s prijateljem vaše sestre."

Sally u prstima ruku i nogu osjeća da nešto nije u redu, nešto \\o jako sliči na paniku. "Otkuda ste ono rekli da ste?""Pa, rodio sam se u Bisbeeju", kaže Gary "ali sam u Tucsonu skoro dvadeset pet godina."To što Sally osjeća je panika, to je izvjesno, i klizi joj niz kralježnicu, širi se u vene, kreće prema vitalnim organima."Zapravo sam odrastao u Tucsonu", govori Gary. "Možda ;te reći da sam lokalpatriot, ali sam uvjeren da je to najljepše tijesto na zemlji."Što istražujete?" prekine ga Sally prije no što Gary može još lešto reći o svojoj ljubljenoj Arizoni."Pa, tražimo jednog osumnjičenog." Gary mrzi ovo. Užitka <oji osjeća dok istražuje ubojstva ovaj put nema. "Žao mi je što /ara moram to priopćiti, ali njegov je automobil parkiran na va- kolnom prilazu."Iz Sallyna se lica istog trenutka iscijedi krv i zamagli joj se }red očima. Nasloni se na dovratak i pokuša udahnuti. Vidi točki -: pred očima, a sve su točkice crvene, užarene popt ugljevlja. Taj prokleti Jimmy, njega se ne možeš riješiti. Stalno se vraća, pokušava uništiti nečiji život.Gary Hallet sagne se prema Sally. "Dobro vam je?" pita, |ako zna iz njezina pisma da Sally nije od žena koje će otprve reći ia nešto nije u redu. Trebalo joj je osamnaest godina prije no što ; sestri najzad skresala što misli o njoj."Sjest ću", kaže Sally, smireno, kao da nije na rubu nesvjestice.Gary je slijedi u kuhinju i gleda dok iz čaše pije hladnu vodu |z slavine. Tako je visok da se mora prignuti kako bi prošao ispod cuhinjskog dovratka, a kad je sjeo mora ispružiti noge da bi kolje-f'na mogao gurnuti ispod stola. Djed mu je uvijek govorio da ima i sve što je potrebno da u svemu okrene veselje na brigu i ta se izja-I va pokazala točnom.Nisam vas želio uzrujati", kaže on Sally."Niste me uzrujali." Sallv se hladi rukom, a obrazi su joj još zažareni. Hvala bogu da cure nisu kod kuće; mora barem na tome biti zahvalna. Uvuče li ih se u ovo, nikad neće oprostiti Gillian, i nikad neće oprostiti sebi. Kako su uopće i mogle pomisliti da će se izvući samo tako? Kakve su glupače, kakve bene, kakve samo-pogubne lude. "Niste me nimalo uzrujali."Mora smoći snage kako bi sačuvala hladnokrvnost i pogledala Garvja u oči. No i on gleda nju pa ona brzo ponikne pogledom. Mora se pripaziti kad se gleda u takve oči. Sallv otpije još jedan gutljaj vode i nastavi se hladiti. U nezahvalnoj situaciji kao što je ova, najbolje je izgledati normalno. Sallv to zna iz djetinjstva. Nikad ništa ne odaj. Ne dopusti im da znaju što osjećaš u duši."Kave?" kaže Sallv. "Imam malo vruće kave.""Naravno", kaže Gary. "Izvrsno." Mora govoriti sa sestrom, zna on to, ali ne mora žuriti. Možda je sestra odmaglila u automobilu, ali vjerojatno zna gdje je Hawkins a Gary se može strpjeti."Tražite nekog Gillianina prijatelja?" pita Sallv. "To ste rekli?"Ima tako umilan glas; zbog samoglasnika koje još izgovara kao stanovnici New Englanda, zbog načina na koji pući usta nakon svake riječi, kao da kuša svaku riječ do posljednjeg sloga."Jamesa Hawkinsa", Gary kimne glavom."Ah", kaže Sallv zamišljeno, jer ako kaže nešto više počet će vrištati, proklet će Jimmvja i svoju sestru i sve ljude koji su ikad živjeli ili proputovali kroz Arizonu.Ona posluži kavu, pa sjedne i počne razmišljati o tome kako će ih do vraga izvući iz svega toga. Već je oprala rublje potrebno za njihovo putovanje u Massachusetts, napunila spremnik benzinom do vrha i dala provjeriti ulje. Mora izvući kćeri iz ovog; mora smisliti neku zaista dobru priču. Nešto o tome kako su kupili Oldsmobile na aukciji ili ga našli napuštena na odmorištu ili ostavljena parkiranog na kolnom prilazu usred noći.Podigne pogled, spremna početi lagati, no tad shvati da muškarac koji sjedi za njezinim stolom plače. Gary je dugonja pavećini situacija izgleda nesptrlno, ali simpatično pl;u < I )aje si kluška."Stoje?" pita Sallv. "Što se događa?"Gary odmahne glavom; uvijek mu je potrebno vremena da ponovno progovori. Djed mu je običavao govoriti da se suze, ako i li se zadržava, cijede natrag u glavu, sve više i više, dok ti se jednog dana glava ne rasprsne i ostane ti samo batrljak od vrata i ništa više. Gary se naplakao više no što će većina muškaraca ikad plakati. Događalo mu se to na rodeima i u sudnicama; stao bi uz rub ceste i plakao nad sokolom kojeg je netko ustrijelio u letu, pa hi uzeo lopatu iz stražnjeg dijela svog kamioneta i zakopao

truplo. To što plače u kuhinji jedne žene, nije mu neugodno; vidio je kako se djedove oči pune suzama svaki put kad bi ugledao lijepog konja ili tamnokosu ženu.Gary obriše oči svojom krupnom rukom. "To je zbog kave", izjasni on."Zar je tako loša?" Sallv otpije gutljaj. Najobičnija kava, još nikog nije ubila."Ma ne", kaže Gary. "Kava je izvrsna." Oči su mu crne poput vranina perja. Ima sposobnost očarati nekog samo načinom na koji ga gleda, tako da poželi daje nastavi gledati. "To mi se inače događa zbog kave. Podsjeća me na djeda, umro je prije dvije godine. Taj je bio ovisnik o kavi. Popio bi tri šalice prije no što bi uju-Iro otvorio oči."Nešto nije u redu sa Sallv. Osjeća napetost u grlu, trbuhu i prsima. Tako možda izgleda srčani napad; lako bi mogla za nekoliko sekundi završiti onesviještena na podu, uzavrele krvi, spržena mozga."Ispričajte me na trenutak, molim vas", kaže Sallv. "Odmah se vraćam."Otrči na gornji kat u Kvlienu sobu i upali svjetlo. Svitalo je kad se Gillian vratila od Bena, gdje polovica njezinih stvari sad zauzima većinu njegovih ormara. Budući da danas ima slobodan lan, namjera joj je spavati što dulje, otići kupiti cipele, a tad svratiti u knjižnicu posuditi knjigu o građi stanice. Umjesto toga, za-sloii se podignu a smicana sv je ti osi ra/.lijc po sobi u debelim žu-lim prugama, Gillian se promeškolji ispod ponjave; ne bude li davala glasa od sebe, možda će svega tog nestati."Probudi se", Sally kaže Gillian i žestoko je prodrma. "Netko je ovdje tko traži Jimmvja."Gillian se tako brzo uspravi da glavom udari o okvir kreveta. "Je li jako istetoviran?" upita, misleći pritom na posljednju osobu od koje je Jimmy posudio previše novca, tipa po imenu Alex Devine, za kojeg se pričalo da je jedinstveni oblik ljudskog bića koje može živjeti bez srca."Da je barem", kaže Sally. Sestre gledaju jedna u drugu."Oh bože." Gillian šapće. "Policija, zar ne? Oh moj bože." Ona ispruži ruku prema podu i dohvati najbližu hrpu odjeće."On je istražitelj iz ureda državnog tužitelja. Našao je posljednje pismo koje sam ti poslala i ušao ti u trag.""To se događa kad pišeš pisma." Gillian je ustala iz kreveta i navlači na sebe traperice i bluzu svijetlosmeđe boje. "Želiš održavati vezu s nekim? Posluži se telefonom, do vraga.""Dala sam mu kave", kaže Sally. "U kuhinji je.""Briga me u kojoj je prostoriji." Gillian pogleda u sestru. Sally ponekad ništa ne shvaća. Čini se da ne shvaća što znači zakopati leš u stražnjem dvorištu. "Sto ćemo mu reći?"Sally se uhvati za prsa i problijedi. "Možda me spopada srčani napad", izjavi ona."Oh, super. Samo nam to treba." Gillian navlači japanke, ali stane pa pogleda u sestru. Sally se ne bi požalila ni kad bi joj temperatura dosegla četrdeset stupnjeva. Može pro klečati čitavu noć u kupaonici zbog želučanog virusa a s prvim zrakama sunca biti u kuhinji, orna i vesela i pripremiti voćnu salatu ili kolač od kupina. "Imaš napadaj panike", zaključi Gillian. "Smiri se. Moramo uvjeriti tog prokletog istražitelja da ništa ne znamo."Gillian prođe češljem kroz kosu pa krene prema vratima. Okrene se kad osjeti da Sally ne ide za njom. što je na slvai i", kaže Sally. "Mislim da mu ne mojui la-jati.Gillian priđe sestri. "Da, možeš.""Ne znam. Možda neću moći sjediti i samo tako lagati. Ima lešto u tome kako te gleda...""Slušaj me." Gillianin glas utanjen je i visok. "Otići ćemo u zatvor ne budeš li lagala, pa mislim da ćeš moći. Kad ti se obraća, le gledaj u njega." Sally uhvati njezinu ruku u svoju. "Postavit će lekoliko pitanja, a tad se vratiti u Arizonu i svi će biti sretni.""Imaš pravo", kaže Sally. "Zapamti. Ne gledaj u njega.""Dobro." Sally kimne glavom. Misli da će moći, odnosno ba-|rem može pokušati."Čini što i ja", kaže Gillian.Sestre se zakunu, neka umru ako ne održe riječ pa prisegnu ia su u tome zajedno, zauvijek, do samog svršetka. Reći će }aryju Halletu gole činjenice; ni odveć ni premalo. Dok su se one Jogovarale kakvu će priču ispričati i sišle u prizemlje, Gary je po-)io i treću šalicu kave i upamtio svaki predmet na kuhinjskim policama. Kad začuje žene na stubama, obriše oči nadlanicom i od-jurne šalicu."Bok", kaže Gillian.Dobro joj to polazi za rukom, nema što. Kad Gary ustane da le pozdravi, ona mu pruži ruku kao daje riječ o uobičajenom kurtoaznom posjetu. Ali kad gaje malo bolje pogledala, kad je osjetila njegov stisak na

svojoj ruci, Gillian uhvati nervoza. Ovog tipa neće biti lako prevariti. Vidio je puno toga, čuo puno priča i lukav je. Dovoljan joj je samo jedan pogled da to shvati. Možda i odveć lukav."Čujem da želite sa mnom razgovarati o Jimmvju", kaže Gillian. Srce kao da joj je preveliko za njezine grudi."Na žalost." Gaiy l>i/o odmjeri Gillian tetovažu na zapešću, to kako ustukne korak kad joj se obraća, kao da očekuje udarac. "Jeste li ga vidjeli u posljednje vrijeme?""Pobjegla sam u lipnju. Uzela sam njegov automobil, krenula na put i otad se nismo čuli."Gary kimne glavom i nešto pribilježi, ali su te bilješke samo črčkarije, nabacane nepovezane riječi. Bjelokosni snijeg, napisao je na vrhu stranice. Žderonja. Pita od jabuka. Dva plus dva su četiri. Ljubljena. Zapisuje nešto kako bi izgledao usredotočen na službeni dio posla. Tako mu Sally i njezina sestra neće moći pogledati u oči i osjetiti da ne vjeruje Gillian. Ne bi imala hrabrosti odmagliti u automobilu svog dečka a Hawkins to ne bi samo tako pustio. Nema teorije. Sustigao bi je prije no što bi stigla do državne granice."Vjerojatno pametan potez", kaže Gary. Činio je to već, za-gladio sumnju kako se ne bi uvukla u njegov glas. Posegne u džep svoje jakne, izvadi Hawkinsov dosje i raširi ga po stolu kako bi ga Gillian mogla vidjeti.Gillian sjedne da pogleda izbliza. "Ti bokca", kaže.Jimmvja su prvi put uhitili zbog droga tako davno, kad je imao najviše petnaest godina. Gillian prstom prijeđe po beskrajnom popisu zločina; prekršaji svake godine postaju sve nasilniji, sve dok nisu prešli u kategoriju krivičnih djela. Čini se da su živjeli zajedno kad su ga uhitili zbog njegova posljednjeg tvornog napada, ali se nije potrudio to spomenuti. Ako se Gillian ne vara, na dan suđenja Jimmy joj je rekao da ide u Phoenix pomoći bratiću preseliti nekakvo pokućstvo.Ne može vjerovati kakva je glupača bila svih tih godina. Znala je više o Benu Fryeu nakon dva sata no što je znala o Jim-myju nakon četiri godine. Jimmy se tad činio tajanstvenim, kao da ima velike tajne koje mora skrivati. Sad su činjenice bjelodane; bio je lupež i lažljivac, a ona je to šuteći trpjela i nije ništa po-duzimala, dulje no što bi se činilo mogućim."Nisam imala pojma", ka/e (iillian. "Kunem vani se. Cijelo lo vrijeme nisam ga nikad ništa pitala o tome kanio ide i što radi." ()či je peku, a kad trepne to ne pomaže. "Iako to nije opravdanje.""Ne morate se opravdavati zbog toga koga volite", kaže Gary. "Nemojte se ispričavati."Gillian će morati biti opreznija s ovim istražiteljem. Ima poseban način zapažanja koji vas može iznenaditi. Primjerice, prije no što je on spomenuo postavku da je ljubav bezgrešna, Gillian nijednom nije pomislila da ona možda nije odgovorna za sve što je krenulo po zlu. Zime u Sally da provjeri njezinu reakciju, ali Sally bulji u Garyja i ima neobičan izraz lica. Taj pogled zabrinjava Gillian, jer je potpuno netipičan za Sally. Stojeći tako, leđima oslonjena na hladnjak, Sally izgleda preranjiva. Gdje je njezin oklop, gdje joj je štit, gdje je logika koja će sve ponovno staviti na svoje mjesto?"Razlog zbog kojeg tražim gospodina Hawkinsa", Gary tumači Gillian "je sumnja da je prodao otrovne biljke nekolicini studenata i tri su umrla. Obećao im je LSD, a zatim ih opskrbio sjemenkama jako halucinogenog, silno otrovnog korova.""Tri smrti." Gillian zatrese glavom. Jimmy joj je spomenuo samo dvije. Rekao joj je da on nije kriv; mladići su bili lakomi i glupi i pokušali ga prevariti za novac koji gaje išao. "Usrana raz-laženaderišta", tako ih je nazvao. "Studentske maze." Mogao je lagati o svemu, kao daje riječ o sportu. Gillian je mučno od pomi-fsli kako je automatski vjerovala Jimmyju i stala na njegovu stra-iu. Ti su klinci sigurno izazivali vraga. Sjeća se daje to pomislila.'To je užasno", kaže Garš^i Halletu o smrtima na sveučilištu. f'Užasno.""Vašeg je prijatelja prepoznalo nekoliko svjedoka, ali je nestao."Gillian sluša Garyja, ali razmišlja i o tome kako je tad bilo. U colovozu u Tucsonu tlo se u pustinji može užariti do pedeset stupnjeva. Jednog paklenski vrućeg tjedna, uskoro nakon što su se lpoznali, ona i Jimmy nisu čak ni izlazili iz kuće -jednostavno su |uključili rashladne uređaje, pili pivo, ševili se na sve načine kojihse Jimmy sjetio, a koji su uglavnom bili povezani s njegovom brzom nasladom."Nemojmo ga nazivati mojim prijateljem", kaže Gillian."U redu", pristane Gary. "Ali bismo ga rado uhvatili prije no što proda još tog smeća. Ne želimo da se to ponovi."Gary pilji u Gillian svojim tamnim očima, što je sprečava da svrne pogled ili smisli napola vjerojatnu izmišljotinu. Možda ta ženska zna za smrt studenata, a možda i ne zna, ali nešto sigurno zna. Gary to vidi po njoj - zaključuje to po načinu na koji zuri u pod. U njezinu izrazu lica ima krivnje, no to je možda

samo posljedica toga što je James Hawkins došao k njoj one noći nakon što su studenta povijesti spopali grčevi. Možda je to zato što je shvatila s kime je zapravo kroz to vrijeme spavala i koga je nazivala dragim.Gary čeka da se Gillian na neki način izjasni, ali je Sally ta koja ne može držati jezik za zubima. Pokušavala je, govorila si da ne govori, da se nadoveže na Gillianinu priču, ali ne može. Je li moguće da osjeća neodoljivu potrebu govoriti samo zato što želi skrenuti pozornost Garvja Halleta na sebe? Je li moguće da se želi osjećati baš onako kako se osjeća kad se on okrene prema njoj?"Neće se ponoviti", kaže mu Sally.Gary je pogleda u oči. "Zvučite prilično sigurni u to." Naravno, on zna iz njezina pisma kako ona može biti sigurna. Nešto nije u redu, napisala je sestri. Ostavi ga. Nadi svoj stan, kuću koja će biti samo tvoja. Ili dođi kući. Dođi odmah kući."Želi reći da se Jimmy više nikad neće vratiti u Tucson", Gillian pohita reći. "Vjerujte mi, ako ste mu na tragu, on to zna. Glup je, ali nije idiot. Neće nastaviti prodavati drogu u gradu u kojem mu mušterije umiru."Gary izvadi posjetnicu i pruži je Gillian. "Ne želim vas plašiti, ali imamo posla s opasnom osobom. Bilo bi mi drago ako biste me nazvali pokuša li stupiti u vezu s vama.""Neće stupiti u vezu s njom", kaže Sally.Ne može držali jezik za zubima, loje naprosto nemoguće Slo joj je? 'lb se pitanje čita u Gillianinu užeglom pogledu a lo se i Sally pila. Ali istražitelj ima tako zabrinut izraz lica kad se na nešto usredotoči. On je ozbiljan muškarac, ona to vidi. On je muškarac kojeg ne biste željeli izgubiti kad ste ga najzad našli."Jimmy zna da je s nama svršeno", izjavljuje Gillian. Ode si natočiti šalicu kave i dok to čini, mune Sally laktom u rebra. "Što U je?" šapne. "Hoćeš li zašutjeti?" Okrene se Garyju. "Objasnila sam Jimmyju daje naša veza finito. Zato me neće tražiti. Mi smo prošlost.""Zaplijenit ću automobil", kaže Gary."Naravno", ljupko će Gillian. Budu li imale sreće, tip će otići za manje od dvije minute. "Samo izvolite."Gary ustane i prođe rukama kroz svoju tamnu kosu. Trebao bi sad otići. Zna to. Ali odugovlači. Želi i dalje gledati u Sallvne oči i utapati se tisuću puta dnevno. Umjesto toga, odnese svoju šalicu od kave u sudoper."Ne morate se truditi", toplo mu kaže Gillian, očajnički ga se nastojeći riješiti.Sally se nasmiješi kad je vidjela kako Gary pažljivo odlaže šalicu i žličicu."Dogodi li se ipak nešto, bit ću u gradu do sutra ujutro." "Ništa se neće dogoditi", uvjerava ga Gillian. "Vjerujte mi."Gary posegne za bilježnicom koja mu služi da se podsjeti na * pojedinosti i jednim je trzajem otvori. "Bit ću u motelu Hide-A-| -Way." On podigne pogled i ne vidi ništa osim Sallynih sivih očiju. '"Netko u agenciji za iznajmljivanje automobila gaje preporučio."Sally zna to mjesto, rupu na drugoj strani Obilaznice, u blizini kioska s povrćem i zdravljaka za prodaju pečene piletine poznatog po ukusnim ploškama crvenog luka. Baš je briga što je od-| sjeo u odvratnom motelu kao što je taj. Živo joj se fućka za to što sutra odlazi. Zapravo, i ona odlazi. Nje i njezinih cura uskoro neće biti ovdje. Probude li se rano i ne zaustave li se negdje popitikavu, mogu sliči u Massachusell.s do podneva. Mogu malo nakon podneva već ra/makiiuli zavjese u tamnim sohama njihovih tetaka."Uvala na kavi", kaže Gary. Spazi napola usahli kaktus na prozorskoj dasci. "Ovo nije baš reprezentativan primjerak svoje vrste. U žalosnom je stanju, toliko da znate."Prošle zime Ed Borelli poklonio je svim tajnicama u srednjoj školi kaktus za Božić. "Stavite ga na prozorsku dasku i zaboravite ga", bio je Sallvn savjet kad su počele pritužbe o tome kome do vraga takvo što treba, a osim što ponekad pljusne malo vode na tanjurić ispod tegle, ona je tako i postupila. Ali Gary pozorno zagleda kaktus. Ima taj zabrinut izraz lica i petlja oko nečeg što se zaglavilo između tanjurića na kojem počiva kaktus i tegle. Kad se ponovno okrenuo pogledati Sally i Gillian, izgleda tako jadno da je Sallvna prva pomisao da se ubo u prst."Prokletstvo", šapne Gillian.Gary se dočepao Jimmvjeva srebrnog prstena i to je uzrok njegove patnje. Lagat će mu i on to zna. Reći će mu da nikad nisu vidjele taj prsten ili da su ga kupile u antikvarnici ili daje pao s neba."Lijep prsten", kaže Gary. "Zaista neobičan."

Ni Sally ni Gillian ne mogu shvatiti kako je to moguće; znaju daje prsten bio na Jimmvjevu prstu, zakopan otraga u dvorištu, a ipak je u istražiteljevoj ruci. A istražitelj sad gleda u Sally; čeka objašnjenje. Zašto i ne bi; pročitao je opis prstena u tri iskaza. Čegrtuša na jednoj strani, toga se sjeća. A smotanu zmiju sad drži u ruci.Sally ponovno ima osjećaj srčanog napada; nešto nije kako valja u njezinim grudima, nešto poput užarena žarača, komada stakla, a ona ne može ništa učiniti. Ne bi mogla lagati tom čovjeku ni da joj život ovisi o tome - a i ovisi - i to je razlog zbog kojeg ne kaže ni riječ."Ma vidi ti ovo." Gillian se iščuđava, med i mlijeko. To je tako lako, ne mora puno razmišljati. "Ta starudija je vjerojatno ondje milijun godina."Sally još ne govori, ali se punom le/inom naslonila na hlad njak, kaoda joj je potreban oslonac da bi mogla stajati."Zaista?" kaže Gary, utapajući se."Dopustite mi da pogledam." Gillian mu priđe, uzme prsten iz njegovih ruku i zagleda se u nj kao da ga dotad nije vidjela. "Su-per je", kaže ona vraćajući ga. "Vjerojatno biste ga trebali zadržati." To je tako lukava rečenica da se ona zaista ponosi sobom. "Prevelik je za nas.""Divno." U Garvjevoj glavi tutnji. Jebi ga. Neka sve ide u materinu. "Hvala."Dok spušta prsten u svoj džep, razmišlja o tome kako je Sallyna sestra prepredena; vjerojatno dobro zna gdje se ovog trenutka nalazi James Havvkins. No Sally je druga priča; možda ništa ne zna, možda nikad nije vidjela taj prsten. Njezina sestra mogla ju je nasamariti, možda odlijeva novac, namirnice i obiteljski nakit Hawkinsu koji gleda televiziju u nekom podrumskom stanu u Brooklynu i čeka da se slegne prašina.Ali Sally ne gleda u nj, u tome je problem. Njezino krasno lice okrenuto je u stranu jer ona nešto zna. Gary je to već vidio, bezbroj puta. Ljudi koji su nešto krivi misle da to mogu skriti tako da ne gledaju čovjeku u oči; pretpostavljaju da se može pročitati njihov stid, proniknuti im kroz oči u dušu, a na neki način su u pravu."Mislim da smo završili", kaže Gary. "Osim ako ste se sjetili nečeg što bih trebao znati."Ništa. Gillian se široko nasmiješi i slegne ramenima. Sally proguta slinu, teško. Gary osjeća kako joj je suho grlo, kako joj tuče srce u dnu vrata. Nije siguran koliko je daleko pripravan otići da bi nekog zaštitio. Dosad još nije bio u takvom položaju i to mu se ne sviđa, no ipak je tu, neznanac u newyorškoj kuhinji u vlažan ljetni dan, i razmišlja može li progledati nekome kroz prste. A tad se sjeti kako je njegov djed otišao na sud zakonski zatražiti skrbništvo nad njim jednog dana kad je u hladu bilo četrdeset pet stupnjeva. Zrak je počeo cvrčati; mimoza i bodljikava solnjača planuli bi sami od sebe, ali Sonny Hallet se dosjetio ponijeti spre-iiinik svježe izvorske vode sa sohom, pa čak nije bio ni umoran kad je ušao u sudnicu. Ako činiš nešto protivno svojim uvjerenjima, ništarija si kako god uzmeš, pa ti je bolje ustrajati u tome kud puklo da puklo. Gary će se sutra vratiti zrakoplovom kući i predati slučaj Arnou. Ne može se čak ni pretvarati da će sve dobro završiti: da će se Hawkins predati, da će se dokazati kako Sally i njezina sestra nisu krive za pomaganje osobi osumnjičenoj za ubojstvo, da će Gary početi pisati Sally. Kad bi on to učinio, možda ona ne bi mogla baciti njegova pisma; možda bi ih morala pročitati nekoliko puta, baš kao što je on učinio kad su mu uručili njezino i uskoro bi bila izgubljena, kao što je on sad.Budući da se ništa od tog neće dogoditi, Gary kimne glavom i krene prema vratima. Uvijek je znao kad se valja povući, sjesti uz rub ceste i pričekati da vidi što će se dogoditi. Jednog je posli-jepodneva ugledao planinskog lava jer je odlučio sjesti na odbojnik svog kamiona i popiti malo vode prije no što promijeni gumu. Planinski je lav krenuo na jastučićima svojih šapa prema cesti, kao da je vlasnik ceste i svega ostalog i zagledao se u Garyja, kojemu dotad nikad ne bi bilo drago kad bi mu pukla guma."Poslat ću po Oldsmobile do petka", kaže Gary, ali se ne osvrne dok se ne nađe na trijemu. Ne zna da bi Sally pošla za njim daje sestra nije uštipnula i šapnula joj da ostane gdje je. Ne zna koliko Sally tišti ta bol u grudima, ali to se događa kad si lažac, osobito kad najgore od tih laži govoriš samom sebi."Najljepša vam hvala", pjevuši Gillian a kad se Gary osvrnuo, nema se što vidjeti osim zaključanih vrata.Što se Gillian tiče, s ovim je zauvijek svršeno. "E pa, aleluja", kaže ona kad se vratila u kuhinju. "Riješile smo ga se."Sally već posluje oko tijesta za lasagne koje se zgrušalo u cje-diljci. Pokušava ga iščeprkati kuhačom, ali je prekasno, slijepilo se. Baci sve u smeće pa se rasplače.

"Što ti je?" upita Gillian. U takvim trenucima i potpuno trezveni ljudi pošalju sve k vragu i pripale cigaretu. Gillian prekopa po ladici s kramom, nadajući se naći neku staru kutiju cigareta, ali najbliže što je uspjela naći bila je kutija drvenih šibica. "Rije-šile smo ga se, /ai ne? Izgledale snio potpuno nevino. Usprkos tom prokletom prstenu. Znaš, gaće su mi skoro pale od straha kad sam to vidjela..Kao da sam gledala vragu u oči. Ali dušo, prevarile smo tog istražitelja, i to uspješno.""Oh", kaže Sally, zgađena. "Oh", zavapi."E pa jesmo! Uspjele smo i trebale bismo se ponositi.""Zato što smo lagale?" Sally protrlja svoje vlažne oči i nos. ()brazi su joj crveni, šmrca kao luda i ne može se otarasiti tog užasnog osjećaja u mrtvom središtu grudi. "Misliš da bismo se time trebale ponositi?""Hej", slegne Gillian ramenima. "Čini se što se mora." Ona zaviri u smeće, u grudičastu tjesteninu. "Što ćemo sad s večerom?"U tom trenutku Sally baci cjediljku preko kuhinje."Nisi dobro", kaže Gillian. "Nazovi internista ili ginekologa ili bilo kog i nabavi si sredstvo za smirenje.""Neću to." Sally dohvati posudu s umakom od rajčice kojem je dodala crveni luk, gljive i slatku crvenu papriku pa ga ulije u sudoper."Lijepo." Gillian je spremna pristati na bilo kakav razborit plan. "Ne moraš kuhati. Donijet ćemo nešto izvana.""Ne mislim na večeru." Sally je zgrabila ključeve od automobila i lisnicu. "Govorim o istini.""Jesi li poludjela?" Gillian pođe za Sally a kad Sally nastavi ići prema vratima, Gillian je uhvati za ruku."Da me se nisi usudila štipati", upozori je Sally.Sally izađe na trijem, ali ju je Gillian pratila u stopu..Pođe za Sally niz kolni prilaz."Nećeš otići tom istražitelju. Ne smiješ s njim razgovarati.""On ionako zna", kaže Sally. "Zar nisi vidjela? Zar nisi to vidjela po načinu na koji nas je gledao?"Dovoljno je da se sjeti Garvjeva mršavog lica i njegova tje-skobnog izraza pa da joj se bol u grudima pojača. Dobit će srčani udar ili anginu ili nešto drugo prije isteka dana."Ne možeS otići za njim", (iilliaii kaže Sally. U nje/inu glasu nema šale. "Obje ćemo odsjediti u zatvoru učiniš li to. Ne znam kako ti takvo što uopće može pasti na um.""Već sam odlučila", kaže Sally."Učiniti što? Otići u njegov motel? Pasti na koljena i prekli-njati za milost?""Budem li morala. Da." "Ne ideš", kaže Gillian.Sally pogleda u svoju sestru, zamišljeno. Tad otvori vrata automobila."Ne dolazi u obzir", kaže Gillian. "Ne ideš za njim." "Prijetiš li mi?""Možda i prijetim." Neće dopustiti da joj sestra upropasti budućnost samo zato što se Sally osjeća krivom zbog nečeg što čak i nije učinila."Ma je li?" kaže Sally. "A kako ćeš me spriječiti? Misliš li da bi mi mogla upropastiti život više no što jesi?"Povrijeđena, Gillian se odmakne."Pokušaj shvatiti", kaže Sally. "Moram stvari dovesti u red. Ne mogu ovako živjeti." .;'■Na prognozi su najavili oluju i vjetar se počeo nadimati; pramenovi Sallyne crne kose šibaju je po licu. Oči joj krijese, tamnije no inače, usta su joj crvena poput ruže. Gillian nikad nije vidjela sestru tako raščupanu, tako nenalik sebi. U tom trenutku Sally izgleda kao netko tko će utrčati naglavce u rijeku, a još nije naučio plivati. Skočila bi s grana najvišeg stabla, uvjerena da sve što joj je potrebno za sigurno prizemljenje su ispružene ruke i svileni šal koji će se naduti i uhvatiti zrak dok ona pada."Možda bi trebala pričekati." Gillian pokušava svojim najslađim glasom, onim kojim se izvlačila iz propalih veza i kazni za prebrzu vožnju. "Porazgovarajmo. Dogovorimo se."No Sally je već odlučila. Odbija slušati i ulazi u automobil. Osim da skoči iza Honde i ispriječi joj se na putu, Gillian ne možejčiuili ništa doli stajati i gledati kako Sally odlazi. Gleda dugo, )iedugo, jer naposljetku ostane gledati u praznu čbsiu, a njih se lagledala. Odveć često je to vidjela.Puno se može izgubiti kad se nešto ima, kad si dovoljno glup la si dopustiš da ti do nečeg bude stalo. Gillian se odvažila i do-Histila si zaljubiti se u Bena Fryea pa njezina sudbina više nije u njezinim rukama. Njezina se sudbina sad vozi sa Sally u toj Hon-li, kao pratnja na suvozačevu sjedištu, a Gillian se jedino može )retvarati daje sve u redu. Kad Sallyne kćeri stignu, ona im kaže ja Sally u gradu obavlja neke

poslove. Naruče jelo iz kineskog restorana na Obilaznici, pa Gillian nazove Bena i zamoli ga da us->ut donese naručenu hranu."Mislila sam da imamo lasagne", kaže Kylie dok ona i Gide-)n prostiru stol."E nemamo", izvijesti je Gillian. "Ne biste li mogli upotrije-)iti papirnate tanjure i šalice da se ne moramo petljati s pranjem 3osuđa?"Kad stigne Ben s večerom, Kylie i Antonia predlože da priče -caju mamu, ali Gillian neće ni da čuje. Počne dijeliti račiće i indijske oraščiće i svinjetinu s prženom rižom, mesojedni obrok kakav 5ally nikad ne bi pripustila na svoj stol. Hrana je dobra, ali je to Spak užasna večera. Svi su loše volje. Antonia i Kylie su zabrinute ler njihova majka nikad ne kasni, osobito kad ih čeka pakiranje*pa obje osjećaju krivnju dok jedu račiće i svinjetinu za njezinim stolom. Gideon nije od pomoći; uvježbava podrigivanje, što izluđuje sve osim Kylie. Scott Morrison je najgori, turobniji da ne i,, može biti zbog tjedna koji će provesti bez Antonije. "Čemu?" je' večeras njegov odgovor na skoro sve, uključujući i "Želiš li kinesku pogačicu s mesom?" i "Hoćeš li Fantu ili Pepsi?" Kad je Scott i na pitanje hoće li joj pisati dok je nema odgovorio istom rečenicom "Čemu?", Antonia brižne u plač i istrči iz sobe. Kylie i Gideon moraju opravdavati Scotta kroz zatvorena vrata Antonijine spavaće sobe i upravo kad su se Scott i Antonia pomirili i ljube se u predsoblju, Gillian zaključi da joj je sad svega dosta.Sallv je vec sigurno ogoljelu i srce i dušu pred onim istražiteljem. I'o CJillianinu mišljenju, Gary I lallet je sigurno otišao u robnu kuću na Obilaznici otvorenu danonoćno i unajmio magnetofon kako bi snimio njezino priznanje ispričano njezinim vlastitim riječima. U zamci i bez izgleda za spas, Gillian ima jaku migrenu, kakvu Tvlenol ne može nimalo ublažiti. Svaki glas zvuči poput nokata na školskoj ploči i ne podnosi ni najmanji izljev sreće ili veselja. Ne može podnijeti gledati Antoniju i Scotta kako se ljube, ni čuti Gideona i Kylie kako se zadirkuju. Čitavu večer izbjegava Bena, jer je večeras pobornica svjetonazora Scotta Morrisona: Čemu, zaista? Sve će uskoro biti izgubljeno a ona ne može to spriječiti, pa zašto ne dići ruke od svega i staviti ključ u bravu. Mogla bi nazvati taksi i popeti se kroz prozor, s najvažnijim stvarima nabacanima u jastučnicu. Pouzdano zna da Kylie ima puno novca u svojoj kasici-prasici i kad bi Gillian posudila dio, mogla bi kupiti kartu za autobus kojom bi prešla pola zemlje. Jedini je problem što to ona više ne može. Sad ima druge obzire; sad ima, u dobru i zlu, Bena Fryea."Vrijeme je za razlaz", objavi Gillian.Scotta i Gideona otprave obećavši telefonske pozive i razglednice (Scottu) i kutije ukuhanih jabuka prelivenih šećernom glazurom (Gideonu). Antonia pusti suzu kad ugleda Scotta kako sjeda u majčin automobil. Kylie isplazi Gideonu jezik kad je on vojnički pozdravi pa se nasmije kad on podbrusi pete kroz vlažnu večer, kloparajući u svojim vojničkim čizmama, budeći vjeverice u njihovim gnijezdima na stablima. Kad su se riješili dječaka, Gillian se okrene Benu."Isto vrijedi i za tebe", kaže ona. Od brzine kojom baca papirnate tanjure u smeće zastaje dah. Već je u pjenu namočila prljavi srebrni pribor za jelo i čaše, stoje tako nenalik njezinoj uobičajenoj šlampavosti da se u Benu rodila sumnja. "Špura", kaže ona Benu. Mrzi kad je on gleda tako, kao daje poznaje bolje no što ona poznaje samu sebe. "Cure se moraju spakirati i krenuti prije sedam ujutro.""Nešto nije u redu", kaže Ben."Ma ne." (iillianin puls sigurno je dobrih dvije stotine oiku-suja. "Sve je u redu."Gillian se okrene prema sudoperu i usmjeri pozornost na natopljenu srebrninu, ali Ben položi ruke na njezin struk i nasloni se ia nju. Ne da ga se tako lako uvjeriti a sam Bog zna koliko je tvr-ioglav kad nešto želi."Kreni", kaže Gillian, ali su joj ruke sapunaste i vlažne i teško joj ga je odgurnuti. Kad je Ben poljubi, ona mu dopusti, vko je ljubi, ne može ništa pitati. Iako ne bi bilo koristi pokušati nu objasniti kakav je njezin život nekoć bio. Ne bi razumio, i to je nožda razlog da je zaljubljena u njega. Ne bi mogao zamisliti leke stvari koje je radila. A kad je s njim, ne može ni ona.Vani na dvorištu, sumrak baca ljubičaste sjene. Večer je još )blačnija i ptice su se prestale glasati. Gillian bi trebala obraćati pozornost Benovim poljupcima, budući da su im to možda posljednji, no umjesto toga gleda kroz kuhinjski prozor. Razmišlja o e kako Sally možda istražitelju upravo govori stoje u njezinu /rtu, u dnu, kamo više nitko nikad ne zalazi. Ona ondje gleda dok Ben ljubi i zato ugleda trnovitu živicu. Dok nitko nije gledao, živica je nabujala. Jutros je narasla pola metra i, pothranjivana jakošću, još raste, izvija se prema noćnom nebu.Gillian se naglo otrgne od Bena. "Moraš ići", kaže mu. "Od-lah."

Ona ga strasno poljubi i zavjetuje se na puno toga, ljubavna )bećanja kojih se neće ni sjetiti dok se ponovno ne nađu u kre-/etu i on je podsjeti na njih. Uporna je i najzad ga nadigra."Sigurno?" kaže Ben, zbunjen tim promjenama s hladnog na /ruće, ali svejedno želi još. "Mogla bi provesti noć kod mene.""Sutra", prisegne Gillian. "I noć potom i noć nakon."Kad Ben najzad ode, kad se pogledom kroz prozor uvjerila laje zaista otišao, Gillian ode u dvorište i stane nepomično ispod tmastog neba. Doba je kad cvrčci počinju izvikivati svoje upozorenje, a njihova je pjesma ubrzana vlagom nadolazeće oluje. U Inu dvorišta, trnovita živica zamršena je i gusta. Gillian se primame i ugleda dva osinja gnijezda kako vise s grana; neprekidnobrujanje odzvanja, popni upozorenja ili piijeinje. Kako je moguće da su ti trnjaci narasli neopazice? Kako su mogle dopustili da se to dogodi? Vjerovale su da je otišao, željele su da bude tako, ali neke pogreške vraćaju se i progone te, bez obzira na to koliko si uvjeren da počivaju u miru.Dok ona tako stoji, počne sipiti sitna kišica, pa Kylie dođe za njom, jer njezina tetka stoji ondje sama i kišne a kao da to ne primjećuje."Oh ne", kaže Kylie kad ugleda koliko je živica od trnja porasla otkad su ona i Gideon igrali šah na travnjaku."Ponovno ćemo je sasjeći", kaže Gillian. "Eto što ćemo učiniti."Ali Kylie odmahne glavom. Nikakve škare ne bi mogle prodrijeti kroz to trnje, pa čak ni sjekira. "Da se barem mama vrati", kaže.Rublje je ostavljeno na užetu, a ako ga ostave smočit će se, no to nije jedini problem. Iz živice se diže nešto ogavno, jedva vidljiva maglica, i rubovi svih plahti i košulja zamrljani su i izblijedjeli. Kylie je možda jedina koja to vidi, ali svaka mrlja na njihovu čistom rublju je masna i tamna. Sad shvaća zašto nije mogla zamisliti njihove praznike, zašto joj je u glavi bila praznina."Ne idemo tetkama", kaže ona.Grane živice su crne, ali svatko tko se pozornije zagleda vidjet će daje trnje krvavocrveno.Kad je Antonia otvorila stražnja vrata, na trijemu su se već stvorile lokvice. "Jeste li vi lude?" zovne. Kad Gillian i Kylie ne odgovore, ona uzme crni kišobran s vješalice za odjeću i otrči im se pridružiti.Za kasno poslijepodne prognoza je bila oluja s orkanskim vjetrovima. Susjedi su čuli tu vijest i nabavili role ljepljive vrpce; kad vjetar stigne i zaklopara njihovim prozorima, staklo će na okupu držati X načinjen od vrpce. Kući Owensovih prijeti opasnost daje otpuše iz temelja."Divan početak praznika", kaže Antonia."Ne idemo", ka/e joj Kylie."Naravno da idemo", tvrdi Antonia. "Već sam se spakirala."Po njezinu mišljenju, vani je večeras zaista jezivo; nema smisla stajati ovdje u tami. Antonia zadrhti i zagleda se u oblačno nebo, ali nije svrnula pogled dovoljno dugo da ne bi vidjela kako je njezina tetka uhvatila Kylie za ruku. Gillian se čvrsto drži za Kylie; odvaži li se pustiti je, možda neće moći ostati na nogama. Antonia pogleda u dno dvorišta i tad shvati. Ispod tog užasnog bodljikavog grmlja ima nečeg."Stoje to?" upita Antonia.Kylie i Gillian dišu malo prebrzo; strah se diže iz njih u valovima. Moguće je osjetiti miris takvog straha; miriše malo po dimu i pepelu, poput ljudskog mesa koje se odveć približilo vatri.Čim je Antonia zakoračila prema grmlju, Kylie je povuče, uitonia zaškilji da providi kroz sjene. Tad se nasmije. "Čizma. I hištaviše."Od zmijske kože, jedna od para koji je koštao skoro tri stoti-!ie dolara. Jimmy ne bi nikad otišao u Western "VVarehouse ili leko slično mjesto. Volio je skuplje trgovine; uvijek je volio unikatnu robu."Ne prilazi!" kaže Gillian kad Antonia krene uzeti čizmu.Kiša sad pljušti; načinila je zavjesu, sivu poput pokrivača od suza. Na mjestu na kojem su ga zakopali, zemlja izgleda spužva-sto. Gurnete li ruku unutra, mogli biste izvući kost. Moglo bi i vas povući, ne pripazite li, duboko u blato, i koprcali biste se i pokušavali udahnuti zrak, no to vam ništa ne bi pomoglo."Je li neka od vas ovdje našla prsten?" pita Gillian.Obje djevojčice sad drhture, a nebo je crno. Moglo bi se pomisliti da je ponoć. Moglo bi se pomisliti da je nemoguće da je nebo ikad bilo plavo, poput tinte ili crvendaćevih jaja; poput vrpci koje djevojčice provlače kroz kosu za sreću."Žaba ga je donijela u kuću", kaže Kylie. "Potpuno sam zaboravila na nj.""Bio je njegov." (iillianiii glas čak i no /.vući kao njezin, laj je glas prigušen i lužan, i predalek. "Jimmvjev."

"Tko je Jimmy?" kaže Antonia. Kad joj nitko ne odgovori, ona pogleda u živicu od trnja i tad shvati. "On je ondje." Antonia se nasloni na sestru.Bude li oluja jaka kako su meteorolozi prognozirali i dvorište poplavi, što onda? Gillian, Kylie i Antonia mokre su do kože; kišobran koji Antonia drži iznad njihovih glava ne može ih zaštititi. Kosa im se slijepila za glavu; odjeću će morati ižmikati u kadi.Tlo blizu bodljikavog grmlja izgleda ulegnuto, kao da se već urušava ili, još gore, kao da se urušava na Jimmvja. Izroni li Jimmy na površinu, kao njegov srebrni prsten, kao neka ogavna, otrovna riba, s njima je svršeno."Hoću mamu", zapišti Antonia.Kad su se naposljetku okrenule i potrčale prema kući, travnjak šljapka pod njihovim nogama. Potrče brže; trče kao da su im noćne more za petama. Kad su ušle u kuću, Gillian zaključa vrata, pa dovuče stolac i postavi ga ispod okrugle kvake.Ona crna lipanjska noć kad se Gillian zaustavila na kolnom prilazu ispod kruga svjetlosti kao da je bila prije stotinu godina. Ona nije ista osoba koja je bila kad je stigla. Ta žena koja se na prstima prišuljala prednjim vratima u nuždi kakvu jedino očaj izaziva već bi spakirala stvari u automobil i nestala. Ne bi ostala vidjeti što će istražitelj iz Tucsona učiniti s onim što mu je Sally ispričala. Ne bi ostala u blizini, i ne bi ostavila poruku Benu Fryeu, čak i kad bi joj bilo stalo do njega kako je njoj večeras stalo. Već bi prešla pola Pennsvlvanije, upaljena radija, glasno navijenog, i s punim spremnikom benzina. Ne bi pogledala u retrovizor, ni trenutka, nijednom. A to je razlika, jednostavna i jasna: osoba koja je sad ovdje nikamo ne ide, osim do kuhinje skuhati nećakinjama čaj da si smire živce."Ništa nam neće biti", kaže ona curama. Kosa joj je užas, a disanje isprekidano; maškara joj je isprugala blijedu put vrluda-vim crtama. No ona je ovdje, a ne Sally, i na njoj je da pošalje djevojčice u krevet i uvjeri ih da je sposobna pobrinuti se za sve.Nema potrebe brinuli, lo im kaže. Sigurne su noćas. Dok kišu li jeva, dok se vjetar nadima na istoku, Gillian će smisliti plan, nm rat će, jer joj Sally ne može pomoći i reći što učiniti kao Sto ne može skočiti sa stabla i poletjeti.Budući da više nije uravnotežena logikom, Sally večeras kao da je u zrakopraznom prostoru. Ona, koja je uvijek i iznad svega cijenila razboritost i korisnost, zalutala je čim je krenula niz ()bilaznicu. Nije mogla naći Hide-A-Way motel, iako je prošla pokraj njega već tisuću puta. Morala je stati na benzinskoj crpki i raspitati se za smjer, a tad je opet uhvati onaj osjećaj srčanog napada, što je prisili da potraži prljavi toalet, gdje umije lice hladnom vodom. Pogleda u svoj odraz u zamrljanom zrcalu iznad umivaonika. Disala je duboko nekoliko minuta dok se nije smirila.No uskoro otkrije da nije smirena kao što je mislila. Nije vidjela svjetla automobila ispred sebe nakon što je ponovno izašla na Obilaznicu i malo je ulubila branik, što je bila potpuno njezina krivnja. Lijevo prednje svjetlo njezine Honde sad visi o koncu i svaki put kad pritisne papučicu kočnice prijeti opasnost da se sa-sma otkine.Kad se najzad zaustavila ispred Hide-A-Waya, njezina obitelj kod kuće odmakla je s večerom a parkiralište trgovine koja prodaje pečene piliće ukoso na drugoj strani Obilaznice krcato je kupcima. No hrana je posljednja stvar koja je Sally na pameti. Ima nervozu želuca, živčana je, bjesomučano živčana, što je vjerojatno razlog da se dvaput počešljala prije no što je izašla iz automobila i krenula prema motelskoj recepciji. Lokvice ulja ljeskaju na asfaltu; usamljeno stablo divlje jabuke, zabodeno u jedan jedini komad zemlje i okruženo crvenim geranijama, zadrhti kad automobili na Obilaznici prohuje pokraj njega. Na parkiralištu su samo četiri automobila, a tri su pravi krš. Kad bi tražila Garyjev automobil, onaj najudaljeniji od recepcije bio bi najvjerojatniji izbor -marke Ford, a izgleda kao unajmljeni. No važnije od toga je daje ostavljen tako uredno i pažljivo, točno onako kako bi Sally zamislila da bi Gary parkirao svoj automobil.Razmišljanje o njemu, i njegovu zabrinulii izgledu, i borama na licu, čini Sally još nervoznijom. Kad je ušla u recepciju, popravi remen torbice na ramenu; obliže jezikom usne. Osjećaše poput nekog tko je zakoračio iz svog života u šumu za koju nije ni znao da postoji, pa ne poznaje puteljke ni staze.Žena iza recepcije razgovara telefonom i čini se daje usred razgovora koji bi mogao potrajati satima."Ako mu nisi rekla, kako bi znao?" govori gadljivim glasom. Posegne za cigaretom i ugleda Sally."Tražim Garvja Halleta." Kad je to izgovorila, Sally pomisli da je sigurno luda. Zašto bi tražila nekog čija nazočnost znači propast? Zašto bi se dovezla ovamo kasno navečer kad je tako zbunjena? Uopće se ne može pribrati, to je sigurno. Ne može se sjetiti ni glavnog grada države New York. Više se ne sjeća što je kaloričnije, maslac ili margarin, i spavaju li kraljevski leptiri zimski san.

"Izašao je", žena za recepcijom kaže Sally. "Jednom budala, uvijek budala", kaže ona u telefon. "Naravno da znaš. Znam da znaš. Pitanje je zašto ništa ne učiniš u vezi s tim?" Ona ustane, odvuče telefon za sobom, pa uzme ključ s police na zidu i pruži ga Sally. "Soba broj šesnaest", kaže Sally.Sally se odmakne kao opečena. "Pričekat ću ovdje."Ona sjedne na plavi plastični kauč i posegne za časopisom, ali je riječ o Timeu a priča s naslovne strane je "Zločini iz strasti", što Sally ne može u ovom trenutku podnijeti. Baci časopis natrag na stolić. Da se barem sjetila presvući i da nije odjevena u tu staru pamučnu majicu i Kyliene kratke hlačice. Iako to nije važno. Kao daje nekome do toga kako ona izgleda. Izvadi četku iz torbice i prođe njome kroz kosu još jednom. Reći će mu što ima, i to je sve. Njezina sestra je idiot-je li to savezni prekršaj? Prilike u kojima je živjela u djetinjstvu loše su utjecale na nju, a tad je otišla od kuće pa si je, da bi sve bilo u stilu, zafrknula život kao odrasla žena. Sally razmišlja kako će pokušati to objasniti Garyju Halletu dok je on netremice bude promatrao, a tad shvati da hiperventili-ra, diše tako ubi/ano da je/ena/.a recepcijom molu kulomnka u slučaju daše Sally onesvijesti a ona mora nazvati 'JI I."Samo date upitam", govori recepcionerka u telefon. "Zašlo tražiš savjet ako ga nećeš poslušati? Zašto ne učiniš što si naumila, učini što želiš, a mene nemoj uvlačiti u to?" Ona strogo pogleda Sally. Ovo je privatni razgovor, iako se jednom polovicom odvija na javnom mjestu. "Sigurni ste da ne želite pričekati u njegovoj sobi?""Pričekat ću u automobilu", kaže Sally."Izvrsno", kaže žena i na trenutak telefonski razgovor stavi na led dok si ponovno ne osigura malo diskrecije."Dopustite da pogodim." Sally kimne glavom prema telefonu. "Vaša sestra?"Mlađa sestra u Port Jeffersonu, kojoj su proteklih četrdeset dvije godine neprestano potrebni savjeti. U protivnom bi imala maksimalni račun na svim kreditnim karticama i još bila udana za prvog supruga, milijun puta goreg od sadašnjeg."Tako je samoživa, izluđuje me. To se događa kad si najmlađe dijete i kad te svi maze", izjavi žena za recepcijom. Prebacila je ruku preko slušalice. "Žele da se brineš za njih i rješavaš sve njihove probleme a nikad ti ne kažu ni hvala.""U pravu ste", složi se Sally. "To se događa kad si maza. Čini se da se nikad ne oporave od toga.""Kako ja to dobro znam", kaže druga žena.A kad si najstarije dijete, pita se Sally dok izlazi, pa stane ispred automata pokraj recepcije da uzme Diet Coke. Na putu do automobila preskakivala je preko lokvica ulja duginih rubova. Što ako ste zauvijek rob uloge u kojoj morate govoriti nekome što da čini, biti odgovorni i govoriti "Rekla sam ti" desetak puta dnevno? Priznala to ona ili ne, to Sally čini, čini to otkad zna za sebe.Neposredno prije no što je Gillian ošišala kosu i natjerala sve djevojke u gradu da odu frizeru i preklinju da im se napravi jednaka frizura, kosa joj je bila dugačka kao Sallyna, možda i malo dulja. Bila je boje žita, zasljepljujuća na suncu i mekana poputsvile, barem u rijetkim prigodama kad bi se Gillian odlučila počešljali. Sally se sad upilaje li bila ljubomorna i je li /alo zadirkivala Gillian da joj je kosa neuredna, tako skupljena i smršena.A ipak se Sally zgranula onog dana kad se Gillian vratila kući kratko odrezane kose. Nije se čak ni posavjetovala sa Sally prije no stoje to učinila. "Kako si mogla?" strogo je upitala Sally."Imam svoje razloge", rekla je Gillian. Sjedila je ispred svog zrcala i nanosila rumenilo na blage kosine svojih obraza. "A svi odreda se pišu L-O-V-A."Gillian se zakune da ju je već nekoliko dana slijedila neka žena i da joj je najzad danas poslije podne pristupila. Ponudila je Gillian dvije tisuće dolara, na licu mjesta, ode li Gillian s njom u češljaonicu i odreže kosu do ušiju kako bi si ta žena kratke, mišje kose napravila lažnu pletenicu koju bi nosila na zabave."Aha", reče Sally. "Kao da bi netko pri zdravoj pameti to učinio.""Ma nemoj?" reče Gillian. "Misliš da ne bi?"Ona zavuče ruku u prednji džep traperica i izvadi smotuljak novca. One dvije tisuće, u gotovini. Gillian je na licu imala širok osmijeh a Sally je možda željela da joj ga zbriše s lica."Dakle, izgledaš užasno", reče ona. "Izgledaš kao dječak."Rekla je to iako je vidjela da Gillian ima nevjerojatno lijep vrat, tako tanak i dražestan daje jedan pogled na nj bio dovoljan da se odrasli muškarci rasplaču.

"Oh, koga briga?" reče Gillian. "Narast će ponovno."Ali njezina kosa više nikad nije narasla duga - nikad nije prešla ramena. Gillian ju je prala u ružmarinu, u ljubičicama i ru-žinim laticama pa čak i u čaju od ginsenga - no ništa od tog nije koristilo."Eto ti", izjavi Sally. "Eto kamo te dovede gramzivost."Ali kamo je Sally dovelo to što je bila dobra djevojčica i cjepidlaka? Dovelo ju je na ovo parkiralište jedne vlažne i užasne noći. Stavilo ju je na njezino mjesto, jednom zauvijek. Tko je ona da bude tako kreposna i sigurna daje njezin način najbolji? Dajena/vala policiju kad je došla Gillian, da nije smatrala kako se mora pobrinuli za sve i preuzeti stvari u svoje ruke, da nije vjerovala da je sve - i uzrok i posljedica - njezina odgovornost, ona i Gillian možda ne bi bile u škripcu u kojem se sad nalaze. To je dim koji izbija iz zidova bungalova njihovih roditelja. To su labudovi u parku. To je zaustavni znak koji nitko ne primjećuje, dok nije prekasno.Sally je provela cijeli život na oprezu, a za to su potrebni logika i zdrav razum. Da su je roditelji poveli sa sobom, ona bi osjetila jetki miris vatre, zna da bi. Vidjela bi plavu iskru koja je pala na tepih, prvu od mnogih, kad bi zasvjetlucala poput zvijezde, a žalim rijeku iskri, sjajnu i plavu na izlizanom tepihu prije no što je sve planulo. Tog dana kad su tinejdžeri malo previše popili prije no što su sjeli u jedan od automobila svojih očeva, ona bi povukla Michaela natrag na pločnik. Nije li spasila svoju kćer od labudova kad su pokušali napasti? Nije li se otad za sve pobrinula - za djecu i za kuću, travnjak i račun za struju, rublje, koje je, kad se objesi u dvorištu, bjelje od snijega?Od početka, Sally si je lagala, uvjeravala da sve može srediti, ali više ne želi lagati. Još jedna laž i izgubljena je. Još jedna i više se neće znati vratiti kroz šumu.Sally pije Diet Coke u velikim gutljajima; umire od žeđi. Grlo je zapravo boli od svih tih laži koje je napričala Garyju Hal-letu. Želi se povjeriti, želi sve ispričati, želi da netko sasluša što ima reći i da je stvarno posluša, onako kako je dosad nitko nije slušao. Kad ugleda Garvja kako prelazi preko Obilaznice, noseći porciju pečene piletine, svjesna je da bi mogla upaliti motor automobila i pobjeći prije no što je on prepozna. Ali ostane na mjestu. Dok gleda kako Gary ide u njezinu smjeru, vruća nit ispresiječe je ispod kože. Nit je nevidljiva, ali je ondje. Takva je žudnja - zaskoči te iz zasjede na parkiralištu, nadvlada beziznimno. Što je Gary bliže, to je žar jači, pa Sally mora gurnuti ruku ispod majice i pritisnuti kožu, kako joj srce ne bi iskočilo iz tijela.Svijet izgleda siv i ceste su skliske, ali Garvju ne smeta mutna i turobna noć. U Tucsonu je mjesecima vedro i Garvju ne smetamalo kiše. Možda će la kiša izliječili lo kako se osjeća u duši i sprati njegove brige. Možda će sutra uspjeti uhvatiti zrakoplov koji polazi u devet dvadeset pet, nasmiješiti se stjuardesi pa odri-jemati nekoliko sati prije no što se mora javiti u ured.U svom zvanju Gary je obučen primjećivati stvari, ali ne može vjerovati to što sad vidi. Djelomice zato što mu se Sally privida posvuda. Učinilo mu se daju je spazio kako prelazi Obilaznicu dok se vozio prema motelu, pa ponovno u zdravljaku gdje se prodaje pečena piletina, a sad je ovdje na parkiralištu. Vjerojatno još jedno priviđenje, ono što bi želio vidjeti, a ne što je zaista ispred njega. Gary priđe Hondi i zaškilji. To je Sallvn automobil, zaista, i to je ona, za upravljačem, trubi mu.Gary otvori vrata automobila, sjedne na suvozačko mjesto i zalupi vrata za sobom. Kosa i odjeća su mu vlažni, a posudica s piletinom koju ima sa sobom puši se i miriše po ulju."Mislio sam da ste vi", kaže on. !Mora savinuti noge da bi stao u taj automobil; posudicu s piletinom oprezno položi u krilo."Bio je to Jimmvjev prsten", kaže Sally.Nije namjeravala sve izlanuti odmah, no možda je to dobro. Gleda netremice u Garvja da vidi kako će reagirati, ali je on samo gleda i ništa više. Bože. Da je barem popušila cigaretu ili nešto popila. Napetost je tako nepodnošljiva da se čini kao daje u automobilu najmanje pedeset pet stupnjeva. Sally se čudi da još nije buknula."I što sad?" kaže naposljetku. "Lagale smo vam. Prsten u mojoj kuhinji pripadao je Jamesu Hawkinsu.""Znam." Gary sad zvuči još zabrinutije no prije. Ona je prava, svjestan je tog. Pod stanovitim okolnostima, bio bi voljan svega se odreći zbog Sally Owens. Mogao bi skočiti naglavce u taj klanac koji se otvara pred njim, ne razmišljajući kako bi brzo padao ili kako bi trenutak sraza mogao biti užasan. Gary prstima začešlja svoju vlažnu kosu i, na trenutak, cijeli automobil zamiriše na kišu. "Jeste li večerali?" On podigne posudicu s piletinom. Kupio je i ploške luka i pržene krumpiriće."Ne bih mogla jesti", kaže mu Sallv.Gary otvori vrata i oslavi posudieu na kiši. l'ulpimo je i/.gu bio apetit za piletinu.

"Mogla bih se onesvijestiti", upozorava ga Sally. "Osjećam se kao da ću dobiti srčani udar.""Je li to zato što shvaćate da vas moram upitati znate li vi ili vaša sestra gdje je Havvkins?"To nije razlog. Sally gori sve do jagodica. Makne ruke s upravljača kako joj se ne bi pušilo ispod pokožice i položi obje ruke u krilo. "Reći ću vam gdje je." Gary Hallet gleda u nju kao da Hide-A-Way motel i ostatak Obilaznice i ne postoji. "Mrtav", kaže Sally.Gary razmišlja o ovom dok kiša rominja po krovu automobila. Ne vide kroz vjetrobran a prozori su zamagljeni."Bio je to nesretan slučaj", kaže Sally. "Ne da nije zaslužio. Ne da nije bio najveća gnjida na svijetu.""Išao je u moju srednju školu." Gary govori polako, s bolom u glasu. "Uvijek je bio nitkov. Ljudi kažu daje ustrijelio dvanaest ponija na rancu gdje su ga odbili zaposliti preko ljeta. Pucao im u glavu, redom.""Eto vidite", kaže Sally. "To vam je to.""Želite da zaboravim na njega? To tražite od mene?""Više nikome neće nanijeti zlo", kaže Sally. "To je važno."Žena koja radi na recepciji motela istrči van, odjevena u crnu pelerinu-kabanicu, noseći metlu koja će joj poslužiti da pokuša otčepiti slivnike prije sutrašnje prognozirane oluje. No Sally ne misli na svoje slivnike. Ne pita se jesu li se njezine kćeri sjetile zatvoriti prozore, a u tom trenutku joj je svejedno hoće li njezin krov odoljeti orkanskim vjetrovima."Jedini način na koji on još može kome nauditi je nastavite li ga tražiti", dometne Sally. "Tad će moja sestra nastradati, a i ja, a sve ni zbog čega."Sallviiu logiku (iarv ne može osporili. Nebo tamni i kad Gary pogleda u Sally, ugleda samo njezine oči. Dobro i zlo su se nekako isprepleli. "Ne znam što želim", prizna on. "U svemu tome čini se da imam problem. Nisam nepristran. Mogu se pretvarati da jesam, ali nisam."Zagledao se u nju kao i onda kad mu je otvorila vrata. Sally osjeća i njegove nakane i njegovu muku; i te kako je svjesna što on želi.Garvju Halletu počinju trnuti noge od sjedenja u Hondi, ali on nikamo ne ide. Djed mu je običavao govoriti da većina ljudi pogrešno misli: istina je da se konja može silom odvući na pojilo, no ako je voda dovoljno hladna, ako je zaista čista i ukusna, neće ga se morati siliti piti. Večeras se Gary osjeća više kao konj a manje kao jahač. Pukim se slučajem zaljubio, a sad se ne može iz tog izvući. Prilično je naviknut ne dobiti što hoće, i zna se s tim nositi, no ipak se mora zapitati je li to samo zato što nije ništa toliko že-lio. E pa sad želi. Pogleda na parkiralište. Poslije podne vratit će se kamo pripada, njegovi će psi pomahnitati kad ga ugledaju, pošta će ga čekati ispred ulaznih vrata, mlijeko u njegovu hladnjaku još će biti dovoljno svježe da ga stavi u kavu. Samo što on ne želi ići. Radije bi bio ovdje, zgrčen u ovoj majušnoj Hondi, dok mu u želucu krulji od gladi, i osjeća tako jaku želju da ne zna bi li se mogao uspraviti. Oči ga peku i zna da se nikad ne može svladati kad mu dođe da zaplače. Bolje da ne pokušava."Nemojte", kaže Sally. Primakne mu se, privučena silom težom, privučena silama kojima se ne može oprijeti."To mi se događa", kaže Gary tim tužnim, dubokim glasom. Zatrese glavom, zgađen samim sobom. Ovaj put radije bi učinio bilo što osim plakao. "Ne obazirite se."Ali ona učini suprotno. Ne može si pomoći. Pomakne se bliže njemu, namjeravajući mu obrisati suze, no umjesto toga svine mu ruke oko vrata, a kad je to učinila, on je privine k sebi."Sally", kaže.To je glazba, zvuk koji je upravo predivan u njegovim ustima, ali ona odbija tome pridati važnost. Zna po onome što je čula nastražnjim slubama u kuci svojih kiaka tla je većina log sto muškarci kažu laž. Ne slušaj, kaže si. Nišla ođ log nije istina i ni šta od tog nije važno, samo zato što on šapće da je oduvijek tražio samo nju. Napola mu je u krilu, okrenuta mu licem, a kad je on dotakne, njegove su ruke tako vruće na njezinoj koži da ne može povjerovati. Ne može slušati ništa što joj on kaže a još manje može misliti, jer kad bi mogla, možda bi pomislila da bi trebala ovo prekinuti.Sigurno tako izgleda kad si pijan, razmišlja Sally, dok je Gary čvrsto privija k sebi. Njegove su ruke na njezinoj koži, a ona ga ne odvraća. One su ispod njezine majice, zavukle su se u njezine kratke hlačice, a ona ga još ne odvraća. Želi žar koji on budi u njoj; ona, koja ne može živjeti bez uputa i zemljovida, želi zalu-tati. Osjeća kako se prepušta njegovim poljupcima; spremna je skoro na sve. Tako sigurno izgleda kad si lud, razmišlja ona. Sve što sad čini tako je nenalik na nju da se Sally osupne kad ugleda svoj odraz

u zamagljenom vanjskom osvrtnom zrcalu. Vidi ženu koja bi se mogla zaljubiti dopusti li si to, ženu koja ne odvraća Garyja kad je podignuo njezinu crnu kosu pa pritisnuo usta u udubljenje na njezinu vratu.Kakve bi koristi imala upustiti se u vezu s nekim poput njega? Morala bi toliko puno osjećati, a ona nije takva. Nije podnosila one bijedne, nesuvisle žene koje su dolazile na stražnja vrata tetaka i ne bi mogla podnijeti biti jedna od njih sada, sluđena od tuge, obuzeta onime što neki ljudi nazivaju ljubav.Ona se otrgne od Garvja, zadihana, vrućih usta, užarena ostatka tijela. Uspjela je dosad biti bez toga; može nastaviti tako i dalje. Može se voljom prisiliti da se ohladi, iznutra prema van. Ki-šica popušta, ali se nebo smračilo kao bočica tinte. Na istoku zagrmi kako oluja pristiže s mora."Možda ti dopuštam to činiti da bi obustavio istragu", kaže Sally. "Jesi li pomislio na to? Možda sam tako očajna da bih se poševila sa svakim, uključujući i tebe."Usta su joj gorka i svirepa, ali joj je svejedno. Želi vidjeti onaj povrijeđeni izraz na njegovu licu. Želi tome učiniti kraj prije nošio više necc imali tu mogućnost i/hor;i. 1'rije no šio je to šio osjeća obuzme i ona se nade u stupici, poput onih žena na stražnjim vratima njezinih tetaka."Sally", kaže Gary. "Nisi ti takva.""Je li?" kaže Sally. "Ne poznaješ me. Samo misliš da me poznaješ.""Tako je. Mislim da te poznajem", kaže on, najviše što će Sally izvući od njega u toj raspravi."Izlazi", kaže ona Garvju. "Izlazi iz automobila."U tom trenutku, Gary poželi zgrabiti je i silom uzeti, barem dok ne popusti. Volio bi voditi ljubav s njom ovdje i odmah, volio bi to činiti cijele noći a ostalo neka ide do vraga, i ne obazirati se na to kaže li mu ona ne. Ali on nije takav čovjek, nikad neće biti. Vidio je odveć upropaštenih života jer bi si muškarac dopustio da ga pimpek nateže za nos. To je kao da se prepustiš drogama, alkoholu ili brzoj lovi koju moraš imati, i pritom ne pitaš odakle je. Gary je uvijek shvaćao zašto ljudi popuste i rade što žele ne misleći ni na kog drugog. Um im se isključi a on to neće sebi dopustiti, makar to značilo da neće dobiti to što želi svim svojim bićem."Sally", kaže on, a njegov glas izaziva u njoj više patnje no što bi mogla zamisliti daje moguće. Razoružava je njegova dobrota, njegovo milosrđe usprkos svemu što se dogodilo i što se još događa."Želim da izađeš", kaže Sally. "Ovo je pogreška. Ovo ništa ne valja.""Nije." Ali Gary otvori vrata i izađe. Sagne se, no Sally se prisiljava gledati preda se, u prednje staklo. Ne usuđuje se pogledati u njega."Zatvori ih", kaže Sally. Glas joj zvuči lomno, skršeno, nepouzdano. "Ozbiljno mislim."On zatvori vrata automobila, ali ostane stajati ondje. Iako ne gleda, Sally zna da nije otišao. Tako mora biti. Zauvijek će biti udaljena, daleka poput zvijezda, nepovrijedena i nedirnuta, zauvijek i uvijek. Sally nagazi na gas, znajući da će, okrene li se, vidjetikako još stoji na parkiralištu. Ali se ona ne osvrće jer, osvrne li se, shvatila bi koliko ona želi njega, a kakvo bi dobio izašlo iz loga?Gary zaista i gleda kako ona odlazi, a gledao je i kad su prve munje zaparale nebom. Stoji ondje i kad je stablo divlje jabuke na drugoj strani parkirališta pobijeljelo od vrućine; dovoljno je blizu da osjeti naboj, a osjećat će ga i čitavim putem do kuće, dok bude letio visoko iznad munja, na putu prema zapadu. S obzirom na to da je jedva izvukao živu glavu, potpuno je razumljivo da će mu drhtati ruke dok bude okretao ključ u bravi svojih ulaznih vrata. Po Garvjevu mišljenju, najveća porcija boli je ona koju si sam na-grabiš iz zdjele, a on i Sally su se večeras oboje najeli s istog stola, s tom razlikom da on zna što propušta, a ona nema pojma zbog čega plače dok vozi niz Obilaznicu.Kad Sally stigne kući, raspletene crne kose, usta nagnječenih od poljubaca, Gillian je čeka. Sjedi u kuhinji, pije čaj i osluškuje grmljavinu."Jesi li se poševila s njim?" pita Gillian.Pitanje je i zapanjujuće i očekivano, budući da gaje postavila Gillian. Sally se čak i nasmije. "Nisam.""Šteta", kaže Gillian. "Mislila sam da hoćeš. Mislila sam da si zagrizla. Imala si takav pogled u očima.""Imala si krivo", kaže Sally."Je li ti barem ponudio nagodbu? Je li ti rekao da nismo osumnjičene? Hoće li sve zataškati?""Mora razmisliti." Sally sjedne za stol. Osjeća se kao da ju je netko udario. To što nikad neće ponovno vidjeti Garyja tišti je i pada na nju poput plašta od pepela. Misli na njegove poljupce i način na koji ju je dirao i ponovno je stegne oko srca. "Ima savjest.""Takve smo ti mi sreće. A svakim je danom sve gore."

Noćas će vjetar ojačati, sve dok na ulici ne bude nijedne nepre-vrnute kante za smeće. Oblaci će biti visoki poput crnih planina. U stražnjem dvorištu, ispod živice od trnja, zemlja će se pretvoriti u blato, pa u vodu, lokvu prevare i žaljenja.".liininv lica- ostati zakopiin. Najprije prslcn, ;i sad čizma. Bojim se i pomisliti što će sljedeće izbiti na vidjelo, kad počnem razmišljati o tome, blokira mi se mozak. Slušala sam vijesti i nadolazeća će oluja biti gadna."Sally pomakne stolac bliže Gillian. Koljena im se dodiruju. Broj otkucaja im je jednak, kao što je uvijek bilo za oluja. "Što ćemo?" šapne Sally.To je prvi put da je zatražila Gillianino mišljenje ili savjet i Gillian se povede za njezinim primjerom. Zapravo je istina, to što kažu o traženju pomoći. Duboko udahni jer kudikamo manje boli kad se prizna naglas."Nazovi tetke", Gillian kaže Sally. "I to odmah."Osmog dana osmog mjeseca, tetke stignu autobusom Grey-hounda. Čim vozač iskoči iz autobusa, pobrine se da najprije skine njihove crne kovčege iz prtljažnika, iako je veći od njihovih kovčega tako težak da mora upregnuti svu svoju snagu da ga pomakne pa je zamalo istegnuo ligament kad gaje podignuo."Pričekajte malo", savjetuje ostale putnike koji se svi žale da su oni ti koji moraju dobiti svoju prtljagu kako bi stigli presjesti na drugi autobus ili požuriti u susret suprugu ili prijatelju. Vozač se ne obazire na njih i nastavlja s poslom. "Ne bih želio da vi gospođe čekate", kaže tetkama.Tetke su tako vremešne da je nemoguće odrediti njihovu dob. Kosa im je sijeda a kralježnice svinute. Odjevene su u duge crne suknje i kožne čizme na vezanje. Iako se nisu maknule iz Massachusettsa više od četrdeset godina, nisu se nimalo prestrašile putovanja. Ili ičeg drugog, kad smo već kod toga. Znaju što žele i ne boje se reći što misle, pa se zato ne osvrću na žalopojke drugih putnika i nastavljaju davati upute vozaču da oprezno spusti veći kovčeg na pločnik."Što imate unutra?" našali se vozač. "Tonu cigli?"Tetke se ne udostoje odgovoriti; imaju malo strpljenja za glupavi humor a ne zanima ih uljudno čavrljanje. Stanu na ugao po-ki ;ij nuloluisiic postaje i zviždukom pozovu taksi; čim se jedan zaustavi, kažu vozaču kuda točno da vozi -duž Obilaznice deset kilometara, pokraj trgovačkog središta, pokraj kineskog restorana i prodavaonice delikatesa i slastičarnice gdje Antonia radi ovog ljeta. Tetke mirišu na jorgovan i sumpor, uznemirujuća mješavina, i možda je to razlog da im je taksist pridržao vrata kad su stigle pred Sallynu kuću, iako mu se nisu udostojile dati napojnicu. Tetke nisu pobornice napojnica, nikad nisu bile. Pristaše su poštenog i valjanog rada. A, kad se bolje prom išli, zbog tog su i ovdje.Sally se ponudila doći po njih na autobusnu postaju, ali tetke nisu htjele ni čuti. Sasvim se dobro snalaze i same. Vole negdje stići polako, a to i sad čine. Travnjaci su mokri, a zrak nepomičan i težak, kakav je uvijek prije oluje. Omaglica visi iznad kuća i vrhova dimnjaka. Tetke stoje na Sallynu kolnom prilazu, između Honde i Jimmvjeva Oldsmobilea, a njihovi crni kovčezi stoje pokraj njih. Zatvore oči, kako bi osjetile to mjesto. U topolama, vrapci ih promatraju sa zanimanjem. Pauci su prestali plesti mreže. Kiša će početi poslije ponoći, u tome se tetke slažu. Padat će kao iz kabla, poput rijeke stakla. Padat će dok cijeli svijet ne bude izgledao srebrn i izvrnut naopačke. To se može osjetiti kad imaš reumu ili kad poživiš tako dugo kao tetke.U kući, Gillian se trza, kako ljudi čine prije bljeska munje. Na sebi ima stare traperice i crnu pamučnu majicu, nepočešljane je kose. Ona je poput djeteta koje se odbija svečano odjenuti za goste. Ali su gosti svejedno stigli; Gillian osjeća njihovu nazočnost. Zrak je gust kao čokoladni kolač, od one dobre vrste, načinjen bez brašna. Luster u dnevnoj sobi počeo se njihati; njegov metalni lanac čegrta, kao daje netko prebrzo zavrtio zvrk. Gillian naglo razmakne zavjese i pogleda van."Bože moj", kaže ona. "Tetke su na kolnom prilazu."Vani, zrak postaje još gušći, poput juhe, i ima žućkast, sum-porast miris, koji nekim ljudima prilično godi a drugima se čini tako ogavnim da čvrsto zatvaraju prozore i uključuju rashladne uređaje na najjače. Do večeri, vjetar će biti dovoljno jak da podigne u zrak male pse i baci djecu s ljuljački, ali zasad je riječ o po-vjelaivu. l.nula Bciinell zaustavila se na svom kolnom prilazu; kad izađe iz automobila, na boku drži vrećicu s namirnicama i mahne tetkama slobodnom rukom. Sally je spomenula da bi neke starije rođakinje mogle doći u posjet."Malo su čudne", Sally je upozorila svoju najbližu susjedu, ali Lindi izgledaju kao ljupke vremešne gospođe.

Lindina kći, koja se nekoć zvala Jessie a sad se zove Isabella, sklizne sa suvozačkog sjedišta i nabora nos - kroz koji je provukla tri srebrna koluta - kao da osjeća miris truleži. Pogleda u susjedno dvorište i ugleda tetke kako promatraju Sallvnu kuću."Tko su te stare šišmišice?" takozvana Isabella upita majku.Njezine riječi razliju se preko travnjaka i svaki opaki slog uz zveket padne na Sallvn kolni prilaz. Tetke se okrenu i pogledaju u Isabellu svojim bistrim sivim očima, a kad su to učinile ona osjeti nešto neobično u prstima ruku i nogu, osjećaj toliko prijeteći i čudan da otrči u kuću, legne u krevet i navuče pokrivače preko glave. Proći će tjedni prije no što će se ta djevojčica odvažiti odbrusiti nešto svojoj majci, ili nekom drugom, a čak će i tad razmisliti dvaput, pa se predomisliti, pa preoblikovati rečenicu i ubaciti "Molim" ili "Hvala"."Recite mi bude li vam trebalo nešto dok ste ovdje", Linda dovikne Sallvnim tetkama i odmah se osjeti bolje no što se osjećala godinama.Sally je stala pokraj sestre i sad pokuca na prozor kako bi privukla pozornost tetaka. Tetke podignu pogled i žmirnu, a kad spaze Sally i Gillian s druge strane stakla, mahnu, baš kao i kad su djevojčice stigle u zračnu luku u Bostonu. No za Sally vidjeti tetke na svom kolnom prilazu je kao da vidi sudar dvaju svjetova. Vidjeti tetke ondje nije ništa neobičnije no kad bi meteor pao pokraj Oldsmobilea ili zvijezde padalice skliznule po travnjaku."Dođi", kaže Sally i povuče Gillian za rukav, ali Gillian od-rečno odmahne glavom.Gillian nije vidjela tetke osamnaest godina, pa iako nisu ostarjele koliko ona, nikad zapravo nije obraćala pozornost tome koliko su stare. Uvijek je razmišljala o njima zajedno, kao dvojcu,no sad vidi daje tetka l'Vances skoro petnaest centimetara viša od sestre, a daje tetka Hridget, koju su uvijek zvali letka Jet, zapravo vesela i debeljuškasta, poput kokoši odjevene u crne suknje i čizme."Treba mi vremena da dođem k sebi", kaže Gillian."Dajem ti dvije minute", obavijesti je Sally, a ona ode pozdraviti svoje gošće."Tetke!" Kylie vikne kad ih ugleda. Pozove Antoniju s gornjeg kata, koja joj se trkom pridruži, preskačući po dvije stube. Sestre potrče prema otvorenim vratima, a tad shvate da Gillian još stoji kod prozora."Pođi s nama", kaže joj Kylie."Idite samo", Gillian posavjetuje djevojčice. "Ja ću ostati ovdje."Kylie i Antonia požure prema kolnom prilazu i bace se na tetke. Zavijale su, cičale, pa zaplesale s tetkama, dok se nisu zaru-menjele i ostale bez daha. Kad je Sally nazvala i ispričala o problemu u dvorištu, tetke su je pozorno saslušale, pa obećale da će sjesti na autobus za New York čim ostave hranu za posljednju preživjelu mačku, starog Svrakaća. Tetke su uvijek održavale obećanja, i još to čine. Vjeruju da svaki problem ima rješenje, iako ishod možda nije onakav kakvom se netko isprva nadao ili očekivao.Primjerice, tetke nisu očekivale da će njihove živote tako stubokom promijeniti jedan telefonski poziv u gluho doba noći prije mnogih ljeta. Bio je listopad i bilo je hladno, a velika kuća puna propuha; nebo je bilo tako tmurno da je pritiskalo svakog tko se odvažio hodati ispod njega. Tetke su imale svoj životni raspored, kojeg su se pridržavale kao pijan plota. Prošetale bi jutrom, pa čitale i pisale svoj dnevnik, zatim ručale - jednak objed svakog dana - pire od pastrnjaka i krumpira, tjestenina i pita od jabuka za desert. Poslije podne bi odrijemale, a u sumrak, ako bi netko došao na njihova stražnja vrata, bavile se svojom profesijom. Uvijek bi večerale u kuhinji - grah i prepečenac, juha i slani keksi -na slaboj svjetlosti, kako bi prištedjele struju. Svake noći bi se suočile s tamom, budući da nisu mogle spavati.Siva su ini se slomila one noći kad su ona dva brata pretrčala preko gradskog perivoja; slomila su se (ako okrutno i lako naglo da si tetke više nikad nisu dopustile da ih nešto iznenadi, ni grom, a poglavito ne ljubav. Vjerovale su u svoj raspored i malo što osim toga. Povremeno bi otišle na sastanak gradske uprave, gdje bi njihov strogi lik prevagnuo u glasovanju, ili bi otišle u knjižnicu, gdje bi njihove crne suknje i čizme osigurale šutnju čak i najneotesani-jih posuđivača knjiga.Tetke su pretpostavile da poznaju svoj život i sve što on može donijeti. Bile su dobro upoznate sa svojim sudbinama, barem su tako vjerovale. Bile su prilično uvjerene da se ništa ne može ispriječiti između njihove ustaljene sadašnjosti i njihovih tihih smrti, u krevetu, naravno, od upale pluća ili komplikacija od gripe u dobi od devedeset dvije ili devedeset četiri godine. Ali im je nešto pro-maknulo ili je možda razlog taj što se nikad ne može predvidjeti svoju sudbinu. Tetke nikad nisu ni sanjale da će tanak i ozbiljan glasić nazvati usred noći, tražeći da ga se čuje i tako sve poremetiti. To je bio kraj objedima od pastrnjaka i krumpira. Umjesto toga, tetke su se naviknule na maslac od kikirikija i pekmez, kekse od

grahama i juhu s tijestom u obliku slova, gnjecave čokoladne kekse i pregršti draže bombona. Kako je to čudno, da su zahvalne na tome što su se morale brinuti za upaljena grla i noćne more. Bez tih dviju djevojčica nikad ne bi morale trčati niz hodnik bosonoge usred noći vidjeti koju muči želudac, a koja čvrsto spava.Frances priđe trijemu kako bi pomnije zagledala nećakinjinu kuću."Moderno, ali jako lijepo", izjavi.Sally osjeti žaoku ponosa. To je najveći kompliment koji će joj tetka Frances ikad uputiti, a on znači da je Sally postigla sve sama i daje uspjela. Sally je zahvalna na svakoj ljubaznoj riječi ili djelu; gode joj. Probdjela je čitavu noć jer bi svaki put kad je sklopila oči ugledala Garvja tako jasno kao da je pokraj nje kod kuhinjskog stola, ili u naslonjaču, ili u njezinu krevetu. U glavi joj se vrti vrpca, opetovano, a ona je ne može zaustaviti. Gary Hallet jedira, njegove su ruke na njoj dok se ona sagi nje uzeti tetkin kovčeg. Kad Sally pokuša podignuli taj komad prtljage, zapanji se shvativši da nema dovoljno snage za to. Nešto u njemu klopara, nešto poput kuglica ili cigli a možda i kostiju."Za onaj problem u dvorištu", objašnjava tetka Frances. "Ah", kaže Sally.Tetka Jet priđe i provuče ruku ispod Sallvne. U ljeto kad je Jet navršila šesnaest godina, dva dječaka iz susjedstva počinila su samoubojstvo zbog njezine neuzvraćene ljubavi. Jedan je prive-zao željezne šipke za gležnjeve i utopio se u kamenolomu. Drugi je skončao na željezničkim šinama izvan grada ispod kotača vlaka za Boston s voznim redom u 10:20. Od svih žena iz obitelji Owens, Jet Owens bila je najljepša, a ona to nikad nije primijetila. Od ljudi su joj bile milije mačke i odbijala bi ponude svih muškaraca koji bi se zaljubili u nju. Jedini do kojeg joj je ikad bilo stalo bio je onaj mladić kojeg je pogodila munja kad su on i njegov brat jurili preko gradskog perivoja kako bi dokazali koliko su hrabri i junač-ni. Kadšto, kasno u noći, i Jet i Frances čuju kako se ti mladići smiju dok trče kroz kišu, a potom ulaze u tamu. Glasovi su im još mladi i puni očekivanja, točno onakvi kako su zvučali u trenutku kad ih je pokosilo.U posljednje vrijeme, tetka Jet počela se služiti crnim štapom s izrezbarenom gavranovom glavom; zgrbljena je od kosto-bolje, ali se nikad ne tuži zbog boli u leđima kad odvezuje čizme na izmaku dana. Svakog jutra umiva se crnim sapunom koji ona i Frances kuhaju dvaput godišnje, i njezin je ten skoro besprijekoran. Radi u vrtu i zna latinski naziv svake biljke koja u njemu raste. Ali ne prođe ni dan a da se ne sjeti mladića kojeg je voljela. Ne prođe ni trenutak a da ne poželi daje vrijeme promjenljiv entitet i da se može vratiti u prošlost i ponovno poljubiti tog mladića."Drago nam je što smo ovdje", izjavi Jet.Sally se nasmiješi prelijepim tužnim osmijehom. "Trebala sam vas odavno pozvati. Mislila sam da se to nijednoj ne bi svidjelo.""To samo pokazuje da se o nekome ne može suditi nagađanjem", Frances obavijesti svoju nećakinju. "Zato su izmišljeni je-žici. I' j)ioliviH)iii hisnio bili popni pas;i, njuškali se da vidimo na čemu smo.""Potpuno si u pravu", složi se Sally.Kovčege dovuku u kuću, što nije lako. Antonia i Kylie viču: "Ho-ruk!" i rade zajedno, pod budnim okom tetaka. Dok čeka pokraj prozora, Gillian pomisli da bi mogla pobjeći kroz stražnja vrata kako se ne bi morala suočiti s kritikom svojih tetaka o tome kako je zabrljala svoj život. No kad Kylie i Antonia uvedu tetke u kuću, Gillian stoji na mjestu, nakostriješene svijetle kose.Neke stvari, kad se promijene, nikad se više ne vrate u prijašnje stanje. Leptiri, na primjer, i žene koje su se prečesto zaljubljivale u pogrešne muškarce. Tetke zacoktaju čim ugledaju tu odraslu ženu koja je nekoć bila njihova curica. Možda nisu posluživale ručak u točno određeno vrijeme i nisu pazile da je čista odjeća djevojčica uvijek uredno složena u komodi, ali su uvijek bile uz njih. Njima se Gillian obraćala za pomoć prve godine, kad su je druga djeca u maloj školi vukla za kosu i nazivala je malom vješticom. Gillian nikad nije rekla Sally koliko je to bilo užasno razdoblje, kako su je progonili, a njoj su bile samo tri godine. Bilo je to neugodno, toliko je znala veći tad. Bilo je to nešto što se nije priznavalo.Svakog bi dana Gillian došla kući i zaklela se Sally daje provela prekrasno poslijepodne, da se igrala kockama i bojicama, hranila zeca koji je tugaljivo gledao djecu iz kaveza blizu ormara za kapute. Ali Gillian nije mogla lagati tetkama kad bi došle po nju. Na svršetku svakog dana, kosa bi joj bila raščupana a lice i noge izgrebeni. Tetke su je savjetovale da se ne obazire na drugu djecu - da čita svoje knjige i sama se igra, a ako je netko zločest ili bezobrazan da odmaršira i potuži se učiteljicama. Već tad, Gillian

je smatrala da zaslužuje takve užasne postupke i nikad nije otrčala učiteljicama i tužakala. Trudila se iz petnih žila to sve zadržati u sebi.No tetke su znale što se dogodilo po žalosnoj klonulosti Gil-lianinih ramena kad bi joj navlačile pulover i po tome što noću nije mogla spavati. Većini djece dojadilo je zadirkivati Gillian, noPnekoliko ju je nastavilo kinjiti šaptali bi "vještica" čim bi se našla u blizini, prolijevali bi sok od grejpfruta po njezinim novim cipelama, uhvatili pramen kose i potegnuli iz sve snage - i to je potrajalo do božične zabave.Svi su roditelji došli na zabavu, donijeli kekse, kolače ili zdjele punča od jaja posipanog muškatnim oraščićem. Tetke su zakasnile, odjevene u svoje crne kapute. Gillian se nadala da će se sjetiti donijeti kutiju čokoladnih keksa ili možda sladolednu tortu, ali tetke nisu zanimali deserti. Zaputile su se ravno najzločestijoj djeci, mangupima koji su potezali za kosu, djevojčicama koje su dovikivale pogrdna imena. Tetke se nisu morale služiti kletvama ili napicima, ni obećavati kazne. Samo su stale pokraj stola sa zakuskom i svakom djetetu koje je bilo zlo prema Gillian odmah je pozlilo. Ta su djeca otrčala roditeljima i molila da ih odvedu kući, gdje su ostali u krevetu danima, drhtureći ispod vunenih pokrivača, tako osjetljiva želuca i ispunjeni grizodušjem da im je put dobila zelenkasti preljev a koža im vonjala kiselkastim mirisom koji uvijek prati grižnju savjesti.Poslije božične proslave, tetke su odvele Gillian kući i po-sjele je na sofu u salonu, onu baršunastu s drvenim nogarima u obliku lava čije su kandže užasavale Gillian. Rekle su joj kako štapovi i kamenje mogu slomiti kosti, ali da samo budale zadirkuju i dovikuju pogrdna imena. Gillian ih je čula, ali nije zapravo slušala. Previše je važnosti pridavala tome što drugi ljudi misle, a premalo vlastitom mišljenju. Tetke su uvijek znale da je Gillian kadšto potrebna dodatna pomoć da se obrani. Dok je tako gledaju, njihove su sive oči sjajne i pronicave. Vide bore na njezinu licu koje netko drugi ne bi primijetio; vide kroz što je prošla."Izgledam užasno, zar ne?" kaže Gillian. U glasu joj se osjeća ganuće. Donedavna je imala osamnaest godina i verala se kroz prozor svoje spavaće sobe, a sad je ovdje, istrošena.Tetke zacokću glasnije i priđu zagrliti Gillian. To je tako ne-nalik njihovu uobičajenom suzdržanom ponašanju da se iz Gilli-anina grla otme jecaj. Mora im se odati priznanje, tetke su naučile nešto otkad ih je zapalo da odgajaju dvije djevojčice. Gledale suOprah; znaju Sto se ino?.e dogoditi kad /aiomljujcš ljubav, l'o njihovu miSljcnju, (iillian je privlačni ja nego ikad, ali Ovvensove su oduvijek bile poznate po svojoj ljepoti, kao i po nerazboritim izborima u mladosti. Dvadesetih godina ovog stoljeća, njihova se-strična Jinx, čiji se akvareli mogu naći u Muzeju lijepih umjetnosti, bila je odveć tvrdoglava da bi ikog poslušala; opila se hladnim pjenušcem, bacila svoje satenske cipelice preko visokog kamenog zida, pa plesala po krhotinama do zore i više nikad nije hodala. Najdraža od svih pratetaka, Barbara Owens, udala se za čovjeka tvrdoglavog kao mazga koji je odbijao uvesti električnu struju ili vodovod u njihovu kuću, tvrdeći da su to pomodarije. Njihova najdraža sestrična, April Owens, živjela je dvanaest godina u pustinji Mojave, skupljajući pauke u staklenke ispunjene formalde-hidom. Desetljeće-dva provedeno na kruhu i vodi očvrsne karakter. Iako ona to nikad ne bi povjerovala, te bore na Gillianinu licu su ono najljepše na njoj. Otkrivaju kroz što je sve prošla i što je preživjela i tko je zapravo, u duši."Dakle", kaže Gillian kad je prestala plakati. Briše oči rukama. "Tko bi pomislio da ću se toliko raznježiti?"Tetke se raskomote a tad im Sally svakoj natoči malu čašu džin-tonika, što uvijek rado prihvate, i što osobito vole kao uvod u posao."Porazgovarajmo o čovjeku u dvorištu", kaže Frances. "Jim-myju.""Moramo li?" zastenje Gillian."Moramo", tužno će tetka Jet. "Sitnice u vezi s njim. Primjerice - kako je umro?"Antonia i Kylie gutaju Diet Coke i pretvorile se u uho. Dlačice na rukama su im se nakostriješile; ovo bi moglo postati zaista zanimljivo.Sally je donijela čajnik pun čaja od metvice na stol, zajedno s okrhnutom šalicom koje su joj kćeri darovale za majčin dan, njezinom najdražom. Sally više ne može piti kavu; njezin joj miris tako živopisno priziva u sjećanje Garyja da bi se mogla zakleti da je sjedio za stolom dok je Gillian jutros ulijevala vodu kroz filterza kavu. Tješi se kako je pomanjkanje kofeina čini obamrlom, ali nije problem u tome. Neobično je tiha danas, toliko malodušna da su to primijetile i Antonia i Kylie. Čini se tako drukčijom. I )je-vojke su imale

osjećaj daje žena koja je nekoć bila njihova majka zauvijek nestala. Ne samo što joj je crna kosa spuštena, umjesto daje zategnuta od lica; tužno je to kako pogruženo izgleda, kako daleko."Mislim da o tome ne bismo trebale razgovarati pred djecom", kaže Sally.Ali su djeca kao prikovana; umrijet će ne čuju li što se zatim dogodilo; jednostavno neće to moći podnijeti."Majko!" zavape.Skoro su žene. I Sally ništa ne može tu učiniti. Pa tako slegne ramenima i kimne glavom Gillian, dajući joj dopuštenje."Pa", kaže Gillian "mislim da sam ga ubila."Tetke izmijene pogled. Po njihovu mišljenju to je jedino za što Gillian nije sposobna. "Kako?" pitaju. Pa to je djevojčica koja bi vrištala kad bi stala na pauka bosom nogom. Kad bi se ubola i kad bi joj potekla krv, najavila bi daje spremna pasti u nesvijest a potom se složila na pod.Gillian priznaje da se poslužila velebiljem, biljkom koju je prezirala kao dijete, pretvarajući se da je limundžik kako bi je mogla svojski počupati kad bi je tetke zamolile da oplijevi vrt. Kad su je tetke upitale koliku mu je dozu dala i Gillian im to kaže, tetke kimnu glavom, zadovoljne. Baš kako su mislile. Ako tetke nešto poznaju, to je velebilje. Takva doza ne bi ubila foks terijera, a kamoli muškarca visokog metar osamdeset."Ali mrtav je", kaže Gillian, zapanjena time što čuje da ga njezin lijek nije mogao ubiti. Okrene se Sally. "Znam da je bio mrtav.""Bez sumnje mrtav", potvrdi Sally."Ali ne od tvoje ruke." Frances je stopostotno sigurna u to. "Osim ako je bio vjeverica."( iillian zabili U'lkc. Izjava li/lke l'ianees ispunila ju je nadom, (ilupo je i smiješno imali nade u njezinoj dobi, osobito u ovakvoj užasnoj noći, ali Gillian ne haje za to. Bolje kasnije nego nikad, tako ona na to gleda."Nevina sam", zavapi Gillian.Sally i letke izmijene pogled; nisu sigurne u to."U ovome", doda Gillian kad ugleda njihove izraze lica."Što gaje usmrtilo?" Sally upita tetke."Moglo je biti bilo što." Jet slegne ramenima."Alkohol", predloži Kylie. "Godinama.""Srce", predloži Antonia.Frances reče da bi mogle prekinuti tu igru pogađanja; nikad neće doznati što gaje usmrtilo, ali im svejedno ostaje leš u dvorištu i zato su tetke donijele svoj recept kako se riješiti mnogih gadosti koje se mogu naći u vrtu - puževa ili biljnih uši, krvavih ostataka vrane koju su razderale njezine suparnice, ili korova koji je tako otrovan da gaje nemoguće čupati rukom, čak i kad se navuku debele kožne rukavice. Tetke znaju točno koliko lužine valja dodati vapnu, kudikamo više no što rabe kad kuhaju svoj crni sa-pun, koji je osobito blagotvoran za žensku kožu umiva li se u njemu svake večeri. Te se sapune, umotane u prozirni celofan, može naći u trgovinama zdrave hrane u Cambridgeu i u nekoliko speci-jaliziranih trgovina u Ulici Newbury, i od tog se platilo ne samo za novi krov za njihovu staru kuću nego i za najmoderniji kanaliza-cijski sustav.Kod kuće se tetke uvijek služe velikim kotlom od lijevana željeza, koji stoji u kuhinji otkad je Maria Owens sagradila kuću, ali sad će se morati zadovoljiti Sallvnim najvećim loncem za tjesteninu. Morat će skuhati sastojke za tri i pol sata, pa iako Kylie uvijek strepi da će netko u Del Vecchiou prepoznati njezin glas kao onaj koji pripada šaljivici koja je donedavna slala sve one pizze gospodinu Fryeu, ona nazove i zamoli da im donesu dvije velike sočne, jednu sa sardinama za tetke, drugu sa sirom i gljivama s dodatnim umakom.Smjesa na Štednjaku počinje krčkali, a kad je stigao dostavljač iz pizzerije, nebo je postalo olujno i crno, iako je ispod guslih slojeva oblaka puni bijeli mjesec. Dostavljač pokuca triput u nadi da će se pojaviti Antonia Owens s kojom je jednom sjedio na satu matematike. Umjesto toga vrata odlučnim pokretom otvori tetka 1 ;rances. Suvraci njezinih rukava puše se od lužine koju je mjerila, a oči su joj hladne kao čelik."Što je?" strogo upita mladića, koji je čvrsto privinuo pizze na grudi čim ju je ugledao."Dostava pizze", uspije reći."To ti je posao?" raspituje se Frances. "Dostava hrane?"

"Tako je", kaže mladić. Čini mu se da u kući vidi Antoniju; u svakom slučaju, ondje je netko prelijep, crvenokos. Frances se upiljila u njega. "Tako je, gospođo", ispravi se on.Frances se maši u džep na suknji izvaditi lisnicu za sitniš i izbroji osamnaest dolara i trideset tri centa, što ona smatra pljačkom."Pa ako ti je to posao, ne očekuj napojnicu", kaže ona dječaku."Bok, Josh", kaže Antonia kad je došla uzeti pizze. Odjevena je u staru kutu iznad crne majice i tajica. Kosa joj se nakovr-čala na toj vlazi a njezina blijeda koža izgleda žućkasto i hladno. Dostavljač je zanijemio u njezinoj nazočnosti iako će, kad se vrati u restoran, pričati o njoj dobrih sat vremena prije no što mu kuhinjsko osoblje kaže da zašuti. Antonia se nasmije zatvarajući vrata. Povratila je nešto od onog stoje izgubila. Privlačnost je, sad shvaća, stanje duha."Pizza", objavi Antonia i one sjednu za večeru usprkos tom smradu koji dopire od smjese koja se kuha na štednjaku. Od oluje zveče prozorska stakla a grmljavina je tako blizu da zemlja podrhtava. Jedan snažan bljesak munje i pola susjedstva ostane bez struje; u kućama u njihovoj ulici ljudi traže baterije i petrolejke ili se ne žele petljati pa odlaze na počinak."Sreća", kaže tetka Jet kad nestane struje i kod njih. "Bit ćemo svjetlo u tami.""Nađi svijeću", predloži Sally.Ky I i c dohvati svijeću s police pokraj sudopera. Kad prođe pokraj Štednjaka, prstima pričepi nos."Bože, kako lo zaudara", kaže za smjesu. "Mora", kaže Jet, zadovoljno. "Uvijek je tako", potvrdi njezina sestra.Kylie se vrati i položi svijeću na sredinu stola, pa je zapali kako bi mogle nastaviti večerati, no prekine ih zvono na vratima."Nadam: se da to nije ponovno onaj dostavljač", kaže Fran-ces. "Jer će čuti svoga boga ovaj put.""Ja ću otvoriti." Gillian ode do vrata i širom ih otvori.Na trijemu je Ben Frye, odjeven u žutu kabanicu; u rukama drži kutiju bijelih svijeća sa staklenim cilindrom i fenjer. Od tog prizora Gillian prođu srsi. Od samog početka, smatra da Ben stavlja na kocku život svaki put kad je s njom. S obzirom na njezinu sreću i životnu povijest, sve što može krenuti naopako, krenut će naopako. Bila je uvjerena da će upropastiti svakog tko je zavoli, no to je bilo nekad, kad je bila žena koja si je ubila dečka u Oldsmobileu, a sad je neka druga. Nagne se kroz ulazna vrata i poljubi Bena u usta. Poljubi ga na način koji dokazuje da Ben, ako se ikad nadao izvući iz ovog, može odmah prestati o tome razmišljati."Tko je tebe pozvao?" kaže Gillian, ali ga je zagrlila; miriše slatkasto što mora primijetiti svatko tko joj se nađe blizu."Zabrinuo sam se za tebe", kaže Ben. "Mogu oni nazvati ovo olujom, ali je zapravo riječ o orkanu."Večeras, Ben je ostavio Buddvja samog kako bi odnio svijeće, iako zna kako zeca uznemiri grmljavina. Eto što se događa kad Ben želi vidjeti Gillian, mora otići, mora to učiniti, bez obzira na posljedice. No tako je nenaviknut biti spontan da mu u ušima, kad god učini nešto takvo, tiho zvoni, iako mu to danas ne smeta. Kad se Ben vrati kući, sigurno će naći telefonski imenik u krpicama a potplate najdražih tenisiea izgrizene, ali biti s Gillian vrijedno je toga."Odlazi dok možeš", kafce mu (iillian. "()vdje su mo|e letke iz Massachusettsa.""Baš divno", kaže Ben i prije no što ga Gillian može spriječiti, on je u kući. Gillian ga povlači za rukav kabanice, ali je on krenuo pozdraviti gošće. Tetke čeka ozbiljan posao; vjede će im poletjeti uvis uleti li Ben u kuhinju očekujući da će upoznati dvije mile starice. Ustat će iz stolca, lupnuti nogom i svrnuti pogled svojih hladnih sivih očiju u njegovu smjeru."Stigle su poslije podne i iscrpljene su", kaže Gillian. "Nije dobar trenutak. Ne vole društvo. Usto, prastare su."Ben Frye ne haje za to, a zašto i bi? Tetke su Gillianina obitelj i njemu je to dovoljno. On otkasa u kuhinju u kojoj Antonia, Kylie i Sally prestanu jesti čim ga ugledaju; brzo se okrenu pogledati kako će tetke reagirati. Ben ne primjećuje njihovu zdvojnost kao što ne primjećuje pakleni vonj koji dopire iz lonca na štednjaku. Sigurno pretpostavlja da miris potječe od nekog posebnog sredstva za čišćenje ili deterdženta, ili se možda neki mali stvor, mladunče vjeverice ili neka stara žaba, sklupčao i umro ispod stražnjih stuba.Ben priđe tetkama, gurne ruku u rukav svoje kabanice i izvadi stručak ruža. Tetka Jet ih prihvati sa zadovoljstvom. "Baš lijepo", kaže.

Tetka Frances uhvati jednu laticu palcem i kažiprstom da provjeri jesu li ruže prave. Jesu, ali to ne znači da se Frances tako lako može zadiviti."Hoće li biti još trikova?" kaže ona glasom koji bi mogao slediti krv u žilama.Ben se nasmiješi svojim predivnim osmijehom, onim od kojeg Gillian klecaju koljena od početka njihova poznanstva i koji sad podsjeti tetke na mladiće koje su nekoć poznavale. On ispruži ruku iza glave tetke Frances i dok trepneš okom, iz zraka izvuče rubac od sifona boje safira, koji s ponosom daruje tetki."Ne mogu to prihvatiti", kaže Frances, ali ne više tako ravnodušnim tonom, i dok nitko ne gleda, ona omota rubac oko vrata. Boja joj izvrsno pristaje; oči joj izgledaju poput jezerske vode, bi-stre i sivophive. licu se udolino smjesti, dohvati komad piz/.e i počne ispitivati .let o tome kako su putovale od Massachusettsa. Frances da znak Gillian da se primakne."Nemoj i s ovim sve upropastiti", kaže ona svojoj nećakinji. "I ne namjeravam", uvjerava je Gillian.Ben se zadrži do jedanaest sati. Pripremi instant puding od čokolade za desert, pa nauči Kylie, Antoniju i tetku Jet kako načiniti kuću od karata i kako je srušiti jednim dahom."Posrećilo ti se ovaj put", Sally kaže sestri. "Misliš daje to bila sreća?" nasmiješi se Gillian. "Aha", kaže Sally."Ni slučajno", kaže Gillian. "Za to su bile potrebne godine prakse."Uto obje tetke nagnu glavu u istom trenutku i ispuste tihi zvuk iz grla, neku vrstu coktaja na rubu nečujnog, tako da bi netko tko ne bi pozorno slušao mogao pomisliti kako je riječ o jedva čujnom glasanju cvrčka ili uzdahu miša ispod podnih dasaka."Vrijeme je", kaže tetka Frances."Obiteljski razgovori", Jet kaže Benu dok ga vodi prema vratima.Glas tetke Jet tako je umilan, no njezin ton ne dopušta neposluh. Ben pograbi svoju kabanicu i mahne Gillian."Nazvat ću te ujutro", izjavi on. "Doći ću na doručak.""S ovim nemoj uprskati", tetka Jet kaže Gillian kad je zatvorila vrata za Benom."Neću", razuvjeri Gillian i nju. Priđe prozoru i pogleda u stražnje dvorište. "Noćas je užasno vrijeme."Vjetar trga šindru s krovova, a sve mačke u susjedstvu traže da ih se pusti u kuću ili su se sklonile u prozorsku udubinu, gdje drhture i njavču."Možda bismo trebale pričekati", odvaži se Sally. "Donesite lonac iza kuće", tetka Jet kaže Kylie i Antoniji.Svijećn na sredini stola baca krug treperave svjetlosti. Tbtka Jet uhvati Gillianinu ruku u svoju. "Moramo to sad sredili. S duhom se nema što čekati.""Kako to misliš, s duhom?" kaže Gillian. "Želimo samo biti sigurne da će tijelo ostati zakopano.""Dobro", kaže tetka Frances. "Može se to i tako nazvati."Gillian zažali što i ona nije popila džin-tonik kad i tetke. Umjesto toga, ona popije do kraja svoju hladnu kavu koja je ležala u šalici na radnoj plohi od kasnog poslijepodneva. Sutra ujutro potok iza srednje škole bit će dubok kao rijeka; žabe će se morati uzverati na povišeno tlo; djeca će se baciti bez razmišljanja u toplu, mutnu vodu, čak i ako su odjevena u svoju najsvečaniju odjeću a na nogama imaju najbolji par cipela."U redu", kaže Gillian. Zna da njezine tetke govore o još nečem osim lesu; riječ je o duhu tog čovjeka, on ih proganja. "Dobro", kaže tetkama i širom otvori stražnja vrata.Antonia i Kylie odnesu lonac u dvorište. Kiša je blizu; osjeća se u zraku. Tetke su već zamolile djevojčice da odnesu njihov kovčeg do bodljikave živice. Tetke stoje jedna uz drugu i kad vjetar zašušti njihovim suknjama, tkanina zaječi."Ovo otapa ono što je jednoć bilo ljudsko meso", kaže tetka Frances.Da znak Gillian."Ja?" Gillian ustukne korak, ali nema kamo. Sally je iza nje."Hajde", kaže joj Sally.Antonia i Kylie čvrsto drže teški lonac; vjetar je tako jak da živica mlati granjem kao bičem, kao da ih pokušava sasjeći. Osi-nja gnijezda njišu se naprijed-natrag. Krajnje je vrijeme.Antonijini prsti pobijeljeli su od napora koji mora uložiti da ne bi ispustila lonac. "Ovo je zaista teško", kaže ona drhtavim glasom."Oh Bože", Gillian šapne Sally. "Ne znam mogu li to." "Vjeruj mi", Sally kaže Gillian. "Možeš."Ako je Sally u ncšlo sad sigurna, lo je kako čovjek može iznenadili samog sebe time na šio je sve pripravan. To su njezine kćeri, djevojčice za koje je željela da vode normalan život, a sad im dopušta stajati iznad hrpe

kostiju s loncem za kuhanje špageta ispunjenog uglavnom lužinom. Što joj se dogodilo? Stoje prepu-klo u njoj? Gdje je ona trezvena žena, ona na koju se ljudi mogu osloniti, iz dana u dan? Ne može prestati misliti na Garvja, bez obzira na to koliko pokušavala. Nazvala je Hide-A-Way raspitati se je li se odjavio, i jest. Otišao je, a ona je ovdje, misli na nj. Noćas je usnila pustinju. Sanjala je da su joj tetke poslale mladicu s jabuke iz njihova dvorišta i da je procvala bez vode. A u njezinu snu konji koji su jeli jabuke s tog stabla trčali su brže od ostalih, a svaki čovjek koji bi zagrizao pitu koju je Sally načinila od tih jabuka bio bi njezin, zauvijek.Sally i Gillian uzmu lonac od djevojčica, iako Gillian drži zatvorene oči kad su ga one izvrnule i izlile lužinu. Vlažna zemlja zacvrči i užga se; smjesa se cijedi dublje u zemlju, diže se maglica. Ima boju kajanja, ima boju čemera, golubinje je siva, boje je sva-nuća."Odmaknite se", kažu im tetke, jer je zemlja počela bubriti. Korijenje živice počinje se raspadati od smjese, a jednako tako i kamenje i kukci, koža i kosti. Ne mogu se odmaknuti dovoljno brzo, ali se nešto događa ispod Kvlienih nogu."Prokletstvo", vrisne Sally.Točno ispod Kylienih nogu tlo se miče, urušava, poput odrona, propada. Kylie to osjeća, svjesna je tog, ali stoji kao ukopana. Pada u rupu, pada brzo, ali Antonia munjevito ispruži ruku, pograbi je za stražnji dio majice i povuče. Potegne Kylie natrag tako snažno i tako brzo daje Antonia čula kako joj je lakat kvrcnuo.Djevojčice stoje, zadihane i užasnute. I ne znajući, Gillian se grčevito drži za Sallynu ruku; drži se tako čvrsto da će na Sallynoj koži danima nakon toga ostati tragovi sestrinih prstiju. Sad se sve odmaknu. Učine to brzo. Učine to a da im nitko ništa nije trebao reći. Tračak krvavocrvenog dima diže se s mjesta gdje bi trebalobiti .Iimmyjevo srce, mala pijavica pakosti koja isxY/av,i u dodiru sa zrakom."To je bio on", kaže Kylie za crveni dim, i zaista, osjećaju mi= ris piva i laštila za čizme, osjećaju kako zrak postaje vruć poput žara u pepeljari. A zatim ništa. Ničeg. Gillian nije sigurna plače li ili je počela kiša. "Zaista ga nema", kaže joj Kylie.Ali tetke ništa ne prepuštaju slučaju. Doteglile su dvadeset komada plavog kamena u svom najvećem kovčegu, kamenja koje je Maria Owens donijela u kuću u Ulici magnolija prije više od dvije stotine godina. Od takvog je kamenja načinjena staza u vrtu tetaka, ali je ostalo nekoliko komada pokraj šupe, dovoljno da se načini terasica na mjestu gdje su nekad rasli jorgovani. Sad kad je bodljikava živica samo pepeo, Ovvensovima nije teško načiniti kameni krug. Terasa će biti skromna, ali dovoljno široka da se postavi stolić od lijevana željeza i četiri stolca. Djevojčice iz susjedstva moljakat će ih da im dopuste ondje prirediti čajanke, a kad se njihove majke na to nasmiju i upitaju zašto je ta terasa bolja od njihovih, djevojčice će tvrditi da plavo kamenje donosi sreću.Ne postoji sreća, kažu im njihove majke. Pijte sok od naranče, jedite kolače, održite čajanku u svom stražnjem dvorištu. A ipak bi, svaki put kad bi njihove majke okrenule leđa, djevojčice odvukle svoje lutke i plišane medvjediće i porculansko posuđe na terasu Ovvensovih. "Neka nas sreća prati", šaptat će kucajući se šalicama nazdravljajući jedna drugoj. "Neka nas sreća prati", reći će dok se zvijezde rađaju iznad njih na nebu.Neki ljudi vjeruju da svako pitanje ima logičan odgovor; u svemu postoji red, zgodna postavka koja se temelji isključivo na iskustvenim dokazima. No zaista, kako to nazvati doli srećom da kiša nije počela pljuštati dok nisu završile posao. Owensove imaju blato ispod noktiju, a ruke ih bole od nošenja onog teškog kamenja. Antonia i Kylie će noćas dobro spavati, a i tetke, koje s vremena na vrijeme muči nesanica. Neće se buditi cijele noći, iako će grom udariti na dvanaest mjesta na Long Islandu prije no što oluja mine. Kuća u East Meadovvu izgorjet će do temelja. Sur-fera u Long Beachu koji je oduvijek čeznuo za orkanima i velikimvalovima, munja će spržili. lopola koja je li i stotine godina rasla na igralištu lascijcpit će se napola i morat će je picpilili motornim pilama da se slučajno ne bi srušila na glave momčadi juniorske bejzbolske lige.Jedino će Sally i Gillian ostati budne kako bi dočekale da oluja udari svom žestinom. Ne zabrinjavaju ih vremenske prognoze. Sutra će po travnjaku biti razasute grane, a kante za smeće kotrljat će se niz ulicu, ali će zrak biti mirisan i blag. Budu li htjele, moćLće doručkovati i popiti kavu vani. Moći će slušati pjev vrabaca koji su došli prositi mrvice."Tetke kao da nisu bile razočarane koliko sam očekivala", kaže Gillian. "Sa mnom."Kiša pljušti; ispire plavo kamenje u dvorištu i ono je kao novo.

"Bile bi glupe kad bi bile razočarane", kaže Sally. Provuče svoju ruku ispod sestrine. Čini joj se da zapravo misli to što je upravo rekla. "A tetke ni u kojem slučaju nisu glupe."Noćas će se Sally i Gillian zagledati u kišu, a sutra u plavo nebo. Sve će pokušati, no uvijek će biti djevojčice kakve su nekoć bile, odjevene u crne kaputiće, koje se vraćaju kroz palo lišće prema kući čiji su prozori neprozirni za svijet, kroz koje nitko ne može vidjeti unutra i kroz koje nitko ne može vidjeti van. U sumrak, one će se uvijek sjetiti onih žena koje bi sve učinile za ljubav. I usprkos svemu spoznat će da je to, nedvojbeno, njihovo omiljeno doba dana. To je doba kad se sjete svega što su ih tetke naučile. Doba je to na kojem su najviše zahvalne.Na prilazima gradu, polja su se obojila crveno a stabla su kvrgava i crna. Livade pokriva mraz a iz dimnjaka se diže dim. U parku, u samom središtu grada, labudovi odmaraju glave ispod krila kako bi se ugrijali. Povrtnjake se poslalo na počinak, osim onog u dvorištu Owensovih. Ondje raste kupus, a nekoliko će glavica jutros iščupati iz gredica i ukuhati u bistru govedsku juhu. Krumpiri su već iskopani, skuhani i zgnječeni, i upravo im dodaju sol, papar i grančice ružmarina koji raste pokraj ulaznih vrata. Zdjela od delfske majolike oplahnuta je i suši se ne rešetki iznad sudopera."Stavljaš previše papru", (iillian ka/c sestri."Mislim da ću znali skuhati pire od krumpira." Sa!ly ga je pripremala za svaki objed na Dan zahvalnosti nakon što je otišla iz kuće svojih tetaka. Potpuno je sigurna u to što radi, iako je pribor za kuhanje zastario i pomalo pocrnio. Ali naravno, Gillian je toliko promijenjena žena da dijeli savjete šakom i kapom, čak i kad ne zna o čemu govori."Sve znam o papru", uporno tvrdi Gillian. "To je odveć.""A ja znam sve o krumpirima", kaže Sally, i što se nje tiče, nada se daje kraj diskusiji, osobito ako žele poslužiti objed u tri.Stigli su kasno sinoć; Ben i Gillian spavaju u potkrovlju, Kylie i Antonia dijele negdašnji dnevni boravak, a Sally spava u hladnom alkovenu blizu stražnjih stuba na krevetu na razvlačenje. Grijanje ne radi, pa su izvukli sve stare poplune punjene perjem i založili vatru u svim kaminima, a pozvali su i majstora, gos-podina Jenkinsa, da popravi sve što ne radi. Iako je jutro Dana zahvalnosti i gospodin Jenkins ne želi napustiti svoj udobni naslonjač, kad gaje Frances dohvatila na telefon, znali su da će doći do podneva.Tetke se žale da se podiglo previše prašine oko toga, ali se smiješe kad ih Kylie i Antonia zgrabe, cmoknu u obraze i kažu im koliko ih vole i tvrde da će ih uvijek voljeti. Tetkama se savjetuje da se ne uzrujavaju zato što Scott Morrison stiže autobusom iz Cambridgea, budući da će spavati u vreći za spavanje i kampirati na podu dnevne sobe; jedva da će i primijetiti njegovu nazočnost, a to vrijedi i za dva cimera koja dovodi sa sobom.Jedini preostali mačak je Svrakać, toliko star da ustaje jedino kad treba otići do zdjelice s hranom. Ostatak vremena sklupčan je na posebnom svilenom jastučiću na kuhinjskom stolcu. Jedno Svrakaćevo oko više se uopće ne otvara, no njegovo zdravo oko prikovano je na puricu, koja se hladi na keramičkom pladnju na sredini drvenog stola. Buddyja drže u potkrovlju - Ben je ondje s njim, hrani ga posljednjim mrkvama iz vrta - budući daje Svrakać poznat kao lovac na zečju mladunčad koja se šćućurena skriva u gredicama kupusa. A zna se i da ih guta čitave.Da se nisi usudio m pomislili", (iillian kaže mačku kad spazi kako moli i pm icn, no Oimjc okrenula leda, Sally otkine komad bijelog mesa, koji ona ne bi nikad pojela, i počne hraniti starog Svrakaća.Na Dan zahvalnosti tetke najčešće naruče piletinu iz super-marketa. Jedne godine zadovoljile su se smrznutom puretinom, a drugom prigodom su poslale k vragu taj glupi običaj i skuhale goveđi but. Namjeravale su to ponoviti i ove godine ali su djevojčice navalile doći za praznike."Ma neka kuhaju", Jet kaže sestri, koja ne može podnijeti zveket i štropot tava i lonaca. "Zabavljaju se."Sally stoji kod sudopera, pere gnječilicu za rajčice, onu kojom se služila kao dijete kad je inzistirala na tome da priprema hranjive večere. Gleda kroz prozor u dvorište, po kojem trčkaraju Antonia i Kylie, ganjajući vjeverice. Antonia je odjevena u jedan od starih pulovera Scotta Morrisona, koji je obojala u crno, i koji je tako velik da, kad zamahne rukama prema vjevericama, izgleda kao da ima duge vunene ruke. Kylie se tako grčevito smije da mora sjesti na zemlju. Upire prstom u jednu vjevericu koja se odbija pomaknuti, opakog djedicu koji kriči na Antoniju, budući da vrt smatra svojim; kupus koji one beru on je pazio čitavo ljeto i jesen."Cure su slatke", kaže Gillian kad stane pokraj Sally. Namjerava se još malo prepredati u vezi s paprom, ali odustane od te teme kad ugleda sestrino lice."Narasle su", kaže Sally svojim neuzbuđenim glasom.

"Da, jesu", zabrza Gillian. Djevojke ganjaju djeda-vjevericu ukrug. Vrisnu pa padnu jedna drugoj u naručje kad on iznebuha skoči na vrtna vrata i zapilji se u njih užeglim očicama. "Izgledaju zrelo."Početkom listopada, Gillian su se najzad javili iz ureda državnog tužitelja u Tucsonu. Više od dva mjeseca sestre se čekale da vide što će Gary učiniti s podacima koje mu je Sally podastri-jela; bile su ćudljive i udaljile se od svih osim jedna od druge. A tad, najzad, stigne pismo, preporučeno, od nekog po imenu ArnoVVilliains. James I lavvkius, napisao je on, je mrtav. Tijelo je nađeno u pustinji, gdje se vjerojatno skrivao mjesecima, pa se omamljen alkoholom skotrljao n logorsku vatru i opekao do neprepoznatljivosti. Jedino po čemu su ga uspjeli identificirati kad su ga dopremili u mrtvačnicu bio je njegov srebrni prsten, koji se donekle rastopio i koji tužiteljstvo šalje Gillian, zajedno s indosiranim čekom na osam stotina dolara od prodaje zaplijenjenog Oldsmo-bilea, budući da ju je Jimmy naveo kao najbližeg člana obitelji prigodom registracije vozila, što je, na određen način, bilo više--manje točno."Gary Hallet", kao iz topa će Gillian. "Nataknuo je prsten nekom mrtvacu kojeg se nije moglo identificirati. Znaš što to znači, zar ne?""Samo je želio da pravda pobijedi, i pobijedila je." "Zacopan je." Gillian kao da nije mogla zašutjeti. "A i ti si." "Molim te šuti", reče Sally.Odbijala je razmišljati o Garyju. Zaista. S dva prsta počeše se posred grudnog koša, pa palcem i kažiprstom desne ruke zgrabi svoje lijevo zapešće da provjeri puls. Ne haje za to što Gillian kaže; nešto nije u redu s njom. Srce joj preskače; kuca prebrzo pa presporo, i ako to nije srčana smetnja, onda ne zna što jest.Gillian odmahne glavom i zastenje: kako Sally izgleda patetično. "Zaista ne znaš. Ti tobožnji srčani napadi? To je ljubav", reče likujući. "Takav je to osjećaj.""Luda si", rekla je Sally. "Nemoj misliti da sve znaš jer, dopusti mi, ne znaš."No nešto je Gillian pouzdano znala, a to je bio razlog zbog kojeg su se, iduće subote, ona i Ben Frye oženili. Bio je to skroman obred u gradskoj vijećnici, i nisu izmijenili vjenčano prstenje, ali su se ljubili tako dugo kod šaltera u matičnom uredu da su ih zamolili da odu. Biti udana ovaj put Gillian izgleda drukčije."Četvrta sreća", kaže ljudima koji je pitaju koja je tajna sretnog braka, ali ona ne misli tako. Ona sad zna da ćeš, ne izgubiš lisi- u traženju kiulia vili pogače, shvatili tla imaš dvostruko vise ljubavi nego na početku, a to je recept u koji se ne smije dirati.Sally ode do hladnjaka uzeti mlijeka da ulije u pire od krumpira, iako je uvjerena da će joj Gillian reći da umjesto mlijeka doda vode, budući da je u posljednje vrijeme takva sveznalica. Sally mora odgurnuti nekoliko pokrivenih posuda i pritom s jedne plitke posude padne poklopac."Pogledaj ovo", pozove ona Gillian. "Još se time bave." U posudi je srce golubice, probodeno sa sedam pribadača.Gillian stane pokraj sestre. "Na nekog se bacaju čari, to je sigurno."Sally brižljivo vrati poklopac na mjesto. "Da mi je znati što se dogodilo s njom."Gillian zna da ona govori o djevojci iz dragstora. "Mislila bih na nju svaki put kad bi stvari krenule naopako", priznaje Gillian. "Htjela sam joj pisati, da zna da žalim zbog svega onog što sam joj rekla onog dana.""Vjerojatno je skočila kroz prozor", nagađa Sally. "Ili se utopila u kadi.""Raspitajmo se", kaže Gillian. Stavi puricu navrh hladnjaka, gdje je Svraćak ne može dohvatiti i brzo gurne pire od krumpira u pećnicu da se ne ohladi, zajedno s nadjevom od kestena."Ne", reče Sally "prestare smo da njuškamo." Ali se dopusti odvući, najprije do ormara s kaputima, gdje svaka pograbi po jednu staru dugu vjetrovku, a zatim do vrata.Požure niz Ulicu magnolija i skrenu u Peabody. Prođu pokraj parka i perivoja, gdje uvijek udari grom, i krenu ravno do dragstora. Prođu pokraj nekoliko zatvorenih trgovina - mesnice, pekarnice i kemijske čistionice."Sigurno će biti zatvoren", kaže Sally. "Nema teorije", kaže joj Gillian.Ali kad pristignu onamo, dragstor je u mraku. Zavire kroz prozor u redove šampona, policu za tisak, u šank za kojim su po-pili toliko Coca Cola sa sladoledom od vanilije. Sve je u gradu đn nas zatvoreno, ali kad su se okrenule ila odu, ugledaju gospodina Wattsa, čija je obitelj oduvijek vlasnik dragstora i koji živi u stanu iznad njega. Hoda za ženom i nosi dvije slatke krumpiruše /a svoju kćer u Marbleheadu.

"Ovvensove", kaže on kad spazi Sally i Gillian. "Pun pogodak." Gillian se veselo nasmiješi."Danas ste zatvoreni", kaže Sally. Hodaju za gospodinom Wattsom, iako njegova supruga čeka kod automobila i daje mu znak da požuri. "Što se dogodilo s onom djevojkom? Onom koja je prestala govoriti?""Irenom?" kaže on. "Ona je u Floridi. Odselila se tjedan dana nakon što joj je prošlog proljeća umro suprug. Mislim da sam čuo da se već preudala.""Sigurni ste da govorimo o istoj osobi?" pita Sally."Irena", uvjerava ih gospodin Watts. "Ima kavanu u High-land Beachu."Gillian i Sally pretrče put do kuće. Smiju se dok trče, pa moraju svako malo stati kako bi povratile dah. Nebo je sivo, zrak hladan i vlažan, no to ih ni najmanje ne smeta. Ipak, kad stignu pred crna vrata, Sally se naglo zaustavi."Stoje?" pita Gillian.Ne može biti što Sally misli da je. Ono što misli da vidi je Gary Hallet u vrtu, čuči i vadi kupus, a to ne može biti."Vidi vidi tko je ovdje", kaže Gillian, zadovoljno. "One su to učinile", kaže Sally. "Sa srcem golubice."Čim je spazio Sally, Gary ustane, strašilo u crnom kaputu koje ne zna treba li mahnuti ili ne."Nisu", Gillian kaže Sally. "Nisu one s tim imale nikakve veze."Ali Sallyje svejedno ako je Gillian prošli tjedan telefonirala Garvju i upitala ga što do vraga čeka. Svejedno joj je ako je on držao adresu njezinih tetaka presavinutu u džepu svog kapula nakon tog telefonskog poziva. Kad je potrčala niza stazu od plavogkamenja, potpuno |oj je svejedno slo ljudi misle ili vjeruju. Ipak, ima nekih stvari koje Sally pouzdano zna: uvijek baci malo soli preko lijevog ramena. Posadi ružmarin pokraj ulaza u vrt. Dodaj papra u pire od krumpira. Posadi ruže i jorgovan, za sreću. Zaljubi se kad god možeš.