Click here to load reader

Alija Izetbegović 1925˚2003. - cdv.bacdv.ba/wp-content/uploads/2014/07/hilmo_neimarlija_o_aliji_izetbegovicu_preporod... · PDF fileprotnosti. To je islam koji istovre-meno zagovara

  • View
    212

  • Download
    0

Embed Size (px)

Text of Alija Izetbegović 1925˚2003. -...

  • 33 BROJ 1/ 1011 • 1. JanuaR 2014. Preporod

    Dokumenti Alija Izetbegović 1925-2003.

    Cijenjena porodico, prijate-lji, saradnici i poštovaoci Alije Izetbegovića,Alija Izetbegović je ro- đen sedam godina nakon prvog svjetskog rata u Bosanskom Šam- cu, gradiću na sjeveru Bosne. Odrastao je i školovao se u Saraje- vu, u vremenu u kojem svijet nije više imao nekadašnje nadvremen- ske visine i ponore i u kojem su se postavljale jedne naspram dru- gih stare moći religije i nove moći nauke, a raznoliko mnoštvo ljud- skih zajednica povezivalo i dijeli- lo u neravnopravnoj izloženosti je- dinstvenim procesima povijesti. Bilo je to evropsko ili zapadno vri- jeme svijeta, vrijeme intenzivnih zanimanja za svijet kao predodž- bu i još intenzivnijih zabavljenosti svijetom kao voljom. Mislioci, pje- snici i umjetnici nastojali su oko saznavanja i predstavljanja svijeta, a političari, vojnici i trgovci činili su sve da vladaju i upravljaju svije- tom. Prvi su željeli istinu o svijetu i ravnanje prema toj istini, spori- li su se međusobno i osporavali su druge. Drugi su željeli gospodare- nje nad svijetom, ignorirali su prve i međusobno se borili u podređiva- nju ljudi i institucija svom gospo- darenju. Neuspjeh ili nemoć pje- snika, mislilaca i umjetnika u tom vremenu, koje je završilo u dru- gom svjetskom ratu, na upečatljiv način je izrazio anonimni njemački autor koji je sedam dana prije izbi- janja rata napisao: “Da sam zaista pjesnik, trebalo bi da mogu sprije- čiti rat.”

    Tom vremenu sutona Zapada i druge noći svijeta pripadaju pr- va traganja Alije Izetbegovića. Tra- ganja su imala elementarni oblik unutarnje rasprave vjernika koji teži sigurnosti u vjeri i racionali- ste koji nije spreman da se odre- kne suda razuma. U isti mah, sadr- žavala su izvornu napetost odno- šenja prema svijetu na način mi- šljenja, u kojem se svijet želi sa- znati i tumačiti, i na način čina, u kojem se želi djelovati na svijet i mijenjati njegove zadanosti. Veći- na njegovih vršnjaka sličnih inte- lektualnih i socijalnih osjetljivosti, koji su jednako bili zainteresira- ni za istinu o svijetu i za ostvarenje pravde u svijetu, u tadašnjem su se Sarajevu, kao i u drugim gradovi- ma Evrope, opredjeljivali za jedan svjetonazor protiv drugih svjeto- nazora i za jednu povijesnu akciju protiv drugih povijesnih angažma- na. U prvim poratnim godinama, kada su nesaglasnosti u mišljenji- ma ljudi i nepravde u odnosima među ljudima dobile novu određe-

    nost, Alija Izetbegović je odredio svoje traganje i tokom dva naredna desetljeća radio je na djelu “Islam između Istoka i Zapada” kao nje- govom ispunjenju.

    Istok i Zapad tada su imali jasno geopolitičko značenje i označava- li su strane u ideološkoj, političkoj i ekonomskoj podjeli svijeta. Po- djela je imala globalnu tendenci- ju i kao suprotnost između socijali- stičkog i kapitalističkog bloka proi- zvodila je odlučne napetosti doba. U demokratskim zemljama Zapada nju se predstavljalo kao suprotnost slobode i sila prinude dok je u soci- jalističkim zemljama Istoka pred- stavljana kao suprotnost društve- ne pravde i klasnog izrabljivanja. U oba bloka nastojalo se sav svi- jet podvrgnuti njezinim značenji- ma i praktičnim učincima; čovje- čanstvo se razvrstavalo u dva tabo- ra, a narode koji nisu bili neposred- ni sudionici blokovske podjele pri- moravalo se na sučeljavanje i pri- hvatanje vlastite sudbine na putu kapitalizma ili socijalizma.

    Naslov djela “Islam između Isto- ka i Zapada” upućivao je na geo- političku i ideološku tematizaci- ju islama, na definiranje položaja muslimanskih zemalja u blokov- skoj konstelaciji svijeta. Osnovna teza djela bila je da postoje tri inte- gralna svjetonazora i da ih više ne može biti, jer oni predstavljaju tri elementarne mogućnosti cjelovi- tog pogleda na svijeta. To su reli- gijski, materijalistički i islamski po- gled na svijet. Oni su vizije svije- ta kao cjeline sa svojim unutarnjim duhovnim oblicima i karakteristič- nim izrazima u religiji, umjetnosti, filozofiji. Svaki od njih uključuje također način gledanja kao aktiv- no određenje u svijetu, kao vred- novanje i procjenjivanje životnih pojava, kao ideološku, političku, ekonomsku i socijalnu orijentaci- ju. Religijski i materijalistički svje- tonazor su monistički sistemi ko- ji se uzajamno isključuju u svojim načelima i sukobljavaju u svojim institucionalnim oblicima i stre- mljenjima, a islamski sistem je du- alistička sinteza suprotnih i proti- vrječnih načela, središnji put i na- čin institucionalnog mirenja su- protnosti. To je islam koji istovre- meno zagovara dobra ovostranog i onostranog svijeta, kojemu su jed- nako bliski intimni život u kultu- ri i javni život u civilizaciji, koji teži harmoniji osobne slobode i druš- tvene odgovornosti.

    Poruka “Islama između istoka i Zapada” bila je, dakle, da se isti- na i pravda ne mogu razdvajati, da socijalistički blok i kapitalistič-

    ki blok pretpostavljaju monističke sisteme i da svaki sadrži dio isti- ne i pravde, te da se religija i nauka mogu susresti u zajedničkoj plodo- nosnosti i da je islam opcija sinte- ze. Programski smisao poruke bio je da se izbavljenje muslimanskog svijeta iz stanja opće ekonomske, socijalne, političke i kulturne bi- jede i dezorijentiranosti ne može postići pukim preuzimanjem mo- dela političkih i društvenih pokre- ta uvezenih sa Zapada već povrat- kom izvornim vrijednostima isla- ma i obnovom dinamične islamske misli. A to je značilo da se izvorne vrijednosti islama ne mogu jedno- stavno primijeniti na inertno, po- nižavajuće stanje muslimanskih naroda, već trebaju biti prihvaćene i kulturnohistorijski prerađene u samorazumijevanju muslimanskih naroda i njihovih otuđenih elita.

    Svoje djelo Alija Izetbegović je pisao u privatnosti porodičnog ži- vota i profesionalnog rada koji ni- je imao direktne veze sa njegovim vjerskim i intelektualnim zani- manjima. Zato je, na prvi pogled, mnogo toga fascinantnog u nje- govoj odluci da se upusti u pisanje “Islama između Istoka i Zapada” i, jednako tako, u činjenici da je ovaj pokušaj svjetonazorskog su- čeljavanja i mirenja Istoka i Zapa- da realiziran u prvim desetljećima prošlog stoljeća, izvan akademskih institucija i u glavnom gradu jed- ne od republika jedne od evrop- skih socijalističkih zemalja. I za- to ove fascinancije ne može uma- njiti spoznaja da “Islam između Istoka i Zapada” predstavlja musli- mansku varijantu djela koja su pi- sana u Evropi s kraja osamnaestog i tokom devetnaestog stoljeća, a u kojima se ne raspravljaju pojedi- ni problemi na temelju sistemskih istraživanja već se razvijaju okviri za sveobuhvatne sisteme spozna- je. Fascinantnost “Islama između Istoka i Zapada”, uključujući i ra- zličite nedostatke ovog djela, ra- zjašnjavaju zapravo porijeklo i sna- ga vodeće ideje ili intencije koja osmišljava ovo djelo u cjelini.

    Ta temeljna ideja, prisutna u svim važnim tekstovima i nasto- janjima Alije Izetbegovića, jeste kur’anska ideja sredine, ravnote- že, harmonije. Osuda pretjerivanja je jasna kur’anska poruka, a zabra- na prelaženja granica koje su lju- dima kao ljudima zadane jasna je kur’anska zabrana. Na više mjesta u Kur’anu stoji da Bog ne voli one koji pretjeruju i da će biti kažnjeni oni koji prelaze granice. U skladu s tom porukom i s tom zabranom je kur’ansko određenje muslima-

    na kao čovjeka umjerenosti i mu- slimanske zajednice kao zajednice sredine. Na to što je kur’anska ide- ja sredine značila i kakav je oblik imala za Aliju Izetbegovića na naj- ljepši način upućuje određenje sre- dine koje je Thomas Mann iznio u eseju o Goetheu i Tolstoju. Na kra- ju čudesnog eseja o dvojici vrhova svjetske književnosti, koji su dije- lili najviše poštovanje prema isla- mu i ustrajno bavljenje islamskim nasljeđenjem i kojih se zato treba dodatno sjećati u ovom vremenu kada mnogi nemuslimani islam doživljavaju kao prijetnju a poje- dini muslimani im u tome vrijedno pomažu, Mann je na način uzvika izrazio svoje pronicanje sredine: “Plodotvorna poteškoćo sredine, ti si sloboda i suzdržanost.”

    U životnim nastojanjima, žrtva- ma i postignućima Alije Izetbe- govića, u njegovim odlučivanji- ma za slobodu i za suzdržanost, kur’anska misao sredine je ima- la upravo tu snagu teškoće koja je plodonosna i oblik slobode ko- ja se potvrđuje suzdržanošću. Ona se tako očitovala kod njega kada je kao vjernik i intelektualac u ti- šini pisao djelo o islamu, Istoku i Zapadu, ili kada je kao nepraved- no osuđni zatvorenik vanjskoj ne- slobodi, šutnji i mogućem padu u ništavilo suprotstavio slobodu vlastitog unutarnjeg života i osob- nog dostojanstva, kao i kada je kao lider političke stranke i prvi predsjednik Predsjedništva suve- rene Bosne i Hercegovine svoj ži- vot podvrgao sudbini svoje zemlje i naroda. Sjećamo se i pomalo za- boravljamo kako se ta sudbina iz- vršavala, uz svjetsku pozornost i učešće ovosvjetskih sila Zapada i Istoka, u dramatskom dodirivanju krajnosti dobra i zla, pravde i ne- pravde, građenja i razaranja, smi- sla i besmisla.

    Alija Izetbegović je bio musli- man i Evropljanin koji je povezao Istok i Zapad prvo teorijski, u svo- me najznačajnijem pisanom dje- lu, a onda ljudski i politički, u svo- joj borbi za odbranu i opstojnost multietničke i demokratske Bosne i Hercegovine.

    Vladao je sobom, svojim hodom srednjim putem, i zato je mogao utjecati na druge, usmjeravati dru- ge. Charles Baudelaire je politi- ku okarakterizirao kao bezdušno znanje. Bosanskohercegovačko i bošnjačko političko nasljeđe Alije Izetbegovića

Search related