I 1 t :"'r| lt '

II

:ctt?g'rf sI

su Ir:t l,

4

Balka@ GArUSafltenu

A

$Ls

t,ilti

i,l

BAJKA O CARU SALTANU, O SINU MU SLAVNOMI JUNAEKOM KNEZU GVIDONU SALTANOVIEU

I O PREDIVNOJ CAREVNI LABUDICI

ESTRE tri uz prozor sjele,Dugo su do u noi prele.>Kad bih po5la ja za cara<<,

Prva veli od sestara,>>Za seljane iz svih selaSpremila bih slasna jela.<A na to ie sestra njena:>Kad bih bila caru Lena,Za seljane iz svih selaNatkala bih platna bijela.<Treia se iz misli prenu:>>Da me uzme car za Zenu,Dobio bi iz tog brakaKrasna sina, div-junaka.<<

Tek 5to rede to o sinu,Na vratima Sarka SkrinuI u sobu eto cara,

Cijele zemlje gospodara.Pokraj plota rijed im svakuCuo je u mrklom mraku.Jlede rijedi, sve u svemu,Jako svidjeSe se niemu.>>Krasna djevo, dobro vede!Carica mi budi<<, rede,>I rodi do kraja rujnaDiv-junaka, snalni, buj na.A vi, vrata svoje kuieZakljudajte, sesrre, kliuderr{" _Pa podite mojim tragbm F----__\

lar na vojnu mora poii:Sablju pa5e, ja5e ata,Grli Zenu oko vrataI savjet joj pri tom pruZa:Neka vjerno deka muZa.I dok ratuje daleko

_U devetoj zemlji nekoj,

Vrijeme odmide, te skoroI caridin dode porod.Bog im dade krasna sina.Carica svog sina ninaPa glasniku pismo prulaDa usreii vije5iu muLa.Kuharica, tkalja, staraBabariha, mati caraPletu carici vei mreZuPa glasnika njenog veZuI poruduju po novomOd rijedi do rijedi ovo:>Ne rodi ti, care, LenaNoias sina nevidena,Ni kier, mi5a, Zabu gadnu,Yec nakazu neku jadnu.<

.

iJzbudile cara vijesti,Pode se u bijesu tresti,Pa glasniku za te rijediI{tjede odmah glavu sjeii.Ipak, srnek5av5i se malo,O-1 no njemu Salje nalog:>>Ne poduzimati niStaDok ne dodem s razboji5ta!<

t;t

ii

I za sestrom ivojomlrund-,Kuharica bit ie jedna,A druga pak - tkalja vri

UsmjeriSe oni korakK odajama carskog dvora.Svijet se putem caru klaniTe vederi din vjendaniProslavi5e u viseUrrtCaricu od snijegaPoloZi5e uza nj gJ

Na krevet od biI sred mrkleTu ih ostavi5e saKuharica uz pe6Tkalja plade jo5 iPored tkaladkoga \tanaJer je zavist Ziva r\na.A carjca vita stasa,Ne daseii niti dasa,

9

Zanese vei prve noii.

(ilasnik s pismom sve je bliZeI nnpokon u grad stiZe,Tkalja pak i kuharica,Babariha bezodnicaDa bi izbile klin klinom,Opiju ga rujnim vinomPa prstima svojim dugimZamijene mu pismo drugim.A on, pijan poput zemlje,Vadi ovo naredenje:>Naredujem svoj vlasteliDa, kad svane danak bijeli,Caricu i to Sto rodiUtope u morskoj vodi!<Sto je - tu je! Pa vlasrelaSnuZdena i neveselaDo carice mlade krenu,U odaju banu njenu,Ukaz ditaju u sobi -Njoj i sinu glas zle kobi.Zbog okrutne carske voljeTad u badvu brZe-boljeUgura5e nju i sina,U valove mora sinja.Sin je s majkom svojom badenJer od carske nema jade.

Igra val po moru bijesnu,Zvjezdice na nebu bljesnu,Vjetar oblakom ih bri5e,Na valu se badva nji5eI carica usred badveKo udova gorko plade.

t0

A djete5ce hitro stasa,Ne dan po dan - svakog dasa.Majka jeca: nema spasa!Mine dan, vei sin se glasa:2Oj, vi silne morske vode,Sto poznate car slobode,Valjate se kud vam drago,Hrid drobite svojom snagom,Vodite u luke lade,Vidite li Sto nas snade?Bacite nas gdje je su5eI spasite na5e du5e!<I u istome tom trenuUz obilnu morsku pjenuValovi se uvis propnu -Badvu ostave na kopnu.Sin i mati tu jo5 dude.No molitve valjda dut ieDobri Bog, i neie datiDa tu umru sin i mati.Na noZice sindii skade,O dno badve malko jadeUpre dlanovima Saka.>>Ah, nedostaje nam zrakaU toj tami<. rede mami,Izbi dno i ve6 je vani.

Sin je s majkom na slobodi,K humku stazica ih vodi,More di5e tihim Sumom,Raste zelen hrast nad humom.Sin pomisli: dobro jeloOkrijepilo bi nam tijelo.

I2 I3

S hrasta jednu granu skinePa u luk je, lagan svine,Od kriZiia nit vezivatStade - to mu je tetiva,Zaoitrena laka trskaStrelica je tanka, dvrsta,Pa gleda sad tu uz ZaloSto bi se ulovit dalo.

U more se ru5i stijenje,A za stijenje* n"!toitenje.On tu traZi plijen za obrok,No 5to vidi - nije dobro:Labudica more pluLi,Nad njom jastreb nebom kruZi.Lepetom je svojih krilaOna more zapjenrla.Jastreb kanda klikie: >rTu si!<<,KandZe 5iri, kljun svoj brusi,No strelica plan mu kvari,Fijuknu, u vrat se zariI u more krv potede.Luk carevii na tlo meie,Gleda: jastreb tone, kridi,No to nisu krici ptidji.Labudica uza nj tu je,Labudica njega kljuje,Kljunom ga pod vale guraDa ga stigne smrtna ura.Careviiu tad ie ovoRijedima, jer ljudski govorPoznaje : >Moj spasiode,Iskorjenitelju zloie,

Ne tuguj Sto tri iei cijelaDana ostati bez jela,Sto proguta strijllu more -Zlo je to, no glavu gore,Jer spremna sam tebi zatimZa dobro da dobrim platim.Td strelica tvoja lakaUbi zloga darobnjakaI spasi od smrti raneZivotdjeve zalarane.Sa zahvalno5iu dubokomKud ti okom - ja iu skokom.A sada se lijepo vrati,Stegni srce, legni spati.(Tu se vine u visine.

Carica i sin jo5 slineGutaju, no sad bez rijedi,Ne vederav, odu lerli.Nakon prospavane noiiCarevii vei trlja odi -Na poljani rujna zoraCarski obasjala dvorac,Zidine se bijele gole,Dalje - zlate se kupole,Tu su crkve, manastiri...On u dudu odi SiriI caricu odmah budi.Carica se dudom dudi,Njemu ozari se lice:>Gle ti moje labudice!<Sin pod ruku majku hvata.Kad oni na gradska vrata -

l4 t5

Zvonjava se silna diZe,Narod sa svih strana stiZe,Klidu veliki i mali,Crkveni zbor Boga hvali,SavuzlatuibrokatuDvor izide pred njih;tad tuCareviiu pruZe smjernoKapu s sokolovim peromI kneZevsko Lezlo na darS molbom da im bude vladar.Pa u stolnom gradu ovomOn s majdinim blagoslovomPode vladati i pri tomSebe nazva on - knez Gvidon.

Vjetar sinjim morem Seta,Ladu morem tjera vjetar,Yal za valom lada para,Hita napetih jedara.Svaki mornar ove ladeU divnom se dudu nadeKad se otok pred njom javi:Vide dudo, grad na javi,Dvorce, crkve, slavoluke,Utvrdenje rznad luke...Topovi iz luke tuku,Pozivaju brod u luku.Pristajuii, spuste mostii -Knez vei bogato ih gosti,Knez za stolom goste dasti,Svaki gost tu brke masti.

Snez ih pita kamo plove,Cim trguju s lade ove.

Eto od njih odgovora:>Oplovismo mi sva mora,Prodavasmo krzna skupaKoja cijeni svaki kupac;Kraj je sada putu duguPa uz otok Bujan k juguPlovimo mi sinjim moremDo pred Saltanove dvore.<<Tad ie knez, a sav se zari:>Dobro more, vam, mornari,Pudina vam bila ravnaDo Saltana , cara slavna.Knez Gvidon mu pozdrav Salje.<I vei lada plovi dalje,Knez je tuZnim okom prati,On uz Zalo du5om pati.Kad gle, na sam val je sjelaPtica labudica bijela.>>Zdravo, kneZe, mili druZe!Sto si kao oblak snuZden?Kakva li te mudi Lelja?<<,Pita svoga prijatelja.A knez labudici rede:>>U srcu me rana pede,Od deznuia srce pude -Mene k ocu Zelja vude!<A ona ie: >Ma Sto veli5?Kad to tako Zarko Zeli5,U komarca se premetniI za ladom, ded, poleti.<Krilom pljesnu val, a iz njegMora mlaz na kneza brizneI poprska ona njega

I6

Od glave do pete, te gaPreobrati u komarca;Pa uz pomoi povjetarcaU nebo se on vec diLeTe uskoro ladu stiZe,Na nju sleti, krila skupi,Skutri se u nekoj rupi.

Vjetar diljem mora skita,Lada svome cilju hita.Vei se otok Bujan vidiI Saltana cara hridi.Zal se bijeli izdaleka,Obala mornare deka.Pristaju, pa bace mostii -I car Sultan vei ih gosti.Za njima poletjev, k svom ieOcu jo5 i na5e momde.Gleda: sav u sjaju, zlatu,S krunom svijetlom, u ornatuNa tronu car Saltan sjedi,Obraze mu tuga blijedi.Kuharica, tkalja, zatimBabariha, stara matiUza nj sjele kao sjene,U careve zure zjene.Car bogato goste nudiPa ih pita: >Dobri ljudi,Kako Zivi svijet za morem?Od nas bolje ili gore?Plovili ste kojekuda,Vidjeste li kakvih duda?<Na to gosti caru zbore:

l7

>Oplovismo svako more,Dobro Zivi svijet, po5teno,Ali dudo nevidenoUgledasmo na svom putu:Na otoku mrtvu, pustu,Bez ikakva utodi5ta,Gdje dak nije raslo ni5taOsim krlljavoga hrasta -Preko noii dvorac nastaS hramovima, s vrtovima...Nebrojena blaga imaU dvorcu za gradskim zidom,U njem stoluje knez Gvidon.Pozdravlja te.<< Car se divi:>Ako li me Bog poZiviNa otok iu k njemu podi,Gvidonu u goste doii.<Kuharica, tkalja, staraBabariha, mati caraNe pu5taju ga sirotogNa dudesan onaj otok.>I demu tu da se dudim<<,Podmignuv5i dvjema drugim,Kuharica caru zbori,>Pored mora stoje dvori!Ja pridati neiu trice:Suma - stan je vjevericeOna pjeva ispod bora,Za orahom lju5ti orah.A Sto iete reii na to?Lupina im disto zlato,Jezgra im je od rubina!Gdje jo5 takvog duda ima?<

I8 I9

Zadivilo dudo cara,Razbjesnio se komarac,Tetu, uvrijeden duboko,Ubode u desno oko.Ona vrisne iz sveg glasa -Oioravi istog dasa.Sluge, svekrva i sestraPojuri5e za njim smjesta,Vidu: >Prokletnide, ved ieSmrt te stiii!< On utedeKroz prozor, pa preko moraOdletje put svojih dvora.

Opet knez do mora krodiI ne skida s mora odi;Kad gle, na sam val je sjelaPtica labudica bijela.>>Zdravo, kneZe, mili druZe!Sto si kao oblak snuZden?Sto se Zalom tuLan skita5?<,Tako ona njega pita.Knez Gvidon joj na to rede:>>U srcu me rana pede -ludo jedno dudo Zudim.Sumarak je, tvrde ljudi,Vjeverici rodna gruda.Tamo ona dini duda:Pjesmu pjeva ispod bora,Sapicama drZi orah,Lju5ti ga i drugi hvata -Ljuska je od (isLa zlata,A jezgraje od rubina.No da I'igdje toga ima?<

Na to labudica kale:>Pa demu da narod lale.Istinu on zbori pravu.Mili kneZe, gore glavu,Ja sam spremna da ti sluZim,Uslugu da tebi pruZim.<Knez utje5en potpunoma,lz trh stopa pode domaI tek Sto k svom dvoru stiZe,Vidi: bor se ovdje diZe,Vjeverica pored dvoraPod njim grrze zlatni orahI rubine iz njih dupa,Sve to slaZe na dva kupa:Zlato zdesna, rubin slijeva,Pa pjesmicu svoju pjevaIspred destitoga svijetaO ljepoti krotkog cvijeta.Ozari se knezu lice,Rede: >>Hvala, labudice!Bog ti ispunio Lelje,Dao radost i veselje!<Podiii je dao tadaVjeverici dom od Zada,Pred njim smjenjuju se straZe.Pisar svaki orah vaZe:Knez ie imati zlatnika -Vjeverici dast i dika!

Vjetar sinjim morem Seta,

Ladu morem tjera vjetar,Yal za valom lada para,Hita, napetih jedara,

Mimo otoka gdje velikGrad se zidrnama bijeli.Topovi iz luke tuku,Pozivaju brod u luku.Vezuju se, bace mostii -I ve6 kneZevi su gosti.Knez bogato goste dasti -Svaki gost tu brke masti.Knez ih pita kamo plove,dim trguju s lade ove.Eto od njih odgovora:>Oplovismo mi sva mora,Prodavasmo svijetom onePlemenite donske konje,I tako je do5lo vrijemeDa uz otok Bujan kreneNaSa lada sinjim moremDo pred Saltanove dvore.<<Tad ie knez, a sav se zari:>Dobro more vam, mornari,Pudina vam bila ravnaDo Saltana, cara slavna!Knez Gvidon mu pozdrav Salje,Slavljen bio car i hvaljen!<

Poklone se gosti knezu,Stupe van, pa se povezuSinjim morem. Knez do Lala -Labudica povrh valaTu vei plovi, a knez skru5en,Moli joj se iz dna duSe...Tu je labudica njegaOpet poprskala svega:

20 2I

v,1

'l

tfI

Knez se muhom stvori, te tiUvis vine se i sletiIz visine, s neba modra,U rupu na rubu broda.

Vjetar diljem mora skita,Lada svome cilju hita,Vei se otok Bujan vidiI Saltana cara hridi,Zal se bijeli izdaleka,Obala mornare deka.Pristaju, pa bace mostii -I ved ih car Saltan gosti.Za njima poletjev, k svom ieOcu jo5 i na5e momde.Gleda: sav u sjaju, zlatu,S krunom svijetlom, u ornatuNa tronu car Saltan sjedi,Obraze mu tuga blijedi.Do carevih sjela noguTkalja, a uz baku stroguCorava je kuharica.Zablji im je izraz lica.Car bogato goste nudiPa ih pita: >Dobri ljudi,Kako Zivi svijet za morem?Od nas bolje ili gore?Plovili ste kojekuda,Vidjeste li kakva duda?<Na to gosti caru zborc:>Oplovismo svako more -Dobro Zivi svijet, po5teno.Ima dudo nevideno:

!l

lz mora se otok diZe,Obale mu more liZe;S paladama grad tu stoji,Tu su crkve, perivoji,U vrtu je kuia malaPod borom, sva od kristala.U njoj vjeverica Zivi.Vjeverici puk se diviKako pjeva ispod bora,Sapicama drZi orah,Lju5ti ga, pa novi hvata:Ljuska je od dista zlata,Jezgre su rubini pravi.Vjeverici sluge staviKnez u sluZbu da ie paze.Pisar stoji pokraj itarr,Broji orahe i vaile.Stalno smjenjuju se straZe.Ljusku kuju u cekineTe bogatstvo stjedu time.Od zore do mraka, vjeruj,Djevojke rubine beru.Nitko nije siroma5akNa otoku bogata5a.Knez Gvidon tu sretno vlada,Pozdravlja te iz svog grada.<Car se svemu tome divi:>Budemo li zdravi-iivi,Na dudni iu otok podi,Gvidonu u goste dodi.<Kuharica, tkalja, staraBabariha, mati caraNe pu5taju ga sirotog

$

22 23

Na dudesni onaj otok.Tkalja redi 6e u jeduCaru tada sve po redu:>E, bai dudnoga mi duda!Neka vjeverica ludaKamenjem se tvrdim sladi,Zlato baca, rubin vadi.I Sto je tu dudno, reci!Pridaj ti to maloj djeci.Ve6ih ima svijet dudesa.Sinje more, puno bijesaUzburka se i uz tresakValom baci se na pijesak,I ostaje rza valaNa obali deta malaOd trideset tri junaka,U krlju5ti. Sunca zrakaNa njoj na dragulje lidi.I ti snaZni div-mladiiiStasiti ko bor do bora,Slijede didu Crnomora.A tko ne zna Sto je dudo,Neka ne trdi pred rudo.<Nitko niti rijed da zbori,Tko s njom moZe da se spori!Car se tome dudom dudi,U knezu se ljutnja budi -Teti, uvrijeden duboko,Zari se u lijevo oko.Tkalja, blijeda kao stijena,Oioravi istog trena.>DrZ je, lovi!<, svak se dredi,>Uhvati je, smrvi, zgnje6!

,l

Neie5 praviti nam psine,Gadna muho!< Knez se vineU nebo, pa preko moraOdletje put svojih dvora.

Knez uz sinje more krodiI ne skida s mora odi;Kad gle, na sam vala je sjelaPtica labudica bijela.>>Zdravo, kneZe, mili druZe!Sto si kao oblak snuZden,Sto se tuLan ialom skita5?<,Labudica kneza pita.Knez Gvidon joj na to rede:>>U srcu me rana pede -Znam za jedno dudo, kojeZelio bih da je moje.<>Koje je to od dudesa?<>Negdje more s puno bijesaRazma5e se i uz tresakIskotrlja val na pijesak,I ostaju iza valaNa Zutome pijesku ZalaTrideset i tri junakaU krlju5ti. Sunca zrakaNa njoj na dragulje lidi.I ti snaZni div-mladi6i,Stasiti ko bor do bora,Slijede didu Crnomora.(Na to labudica rede:>To mi, dakle, kneza pede,Zato mi on tako pati.Kako nedu za to znati

,,1

it.,1

,J

ft[]

rl,t

/

24 25

Kad junaci iz tog strojaRodena su braia moja.Sad se lijepo kuii vradaj -Doii 6e ti moja brata.<<

Knez na kulu pode goreI utje5en gleda more.Odjednom se cijela masaSinjeg mora zatalasaI zatim uz silan tresakValom rzbaci na pijesakTrideset i tri junakaU krlju5ti. Hoda lakaOni Crnomora slijede.

Sose bijele, brade sijedeCida vitezove vodiI pred njima k dvorcu hodi.Da dodeka goste mile,Kao da ga nose vileKnez se s kule dolje sjuri.Sav narod na dudo Zuri.>Labudica<<, rede dida,>>Da svog kneza uzveli(a,Zapovjedila je namaDa pod tvojim zidinamaIzlazimo mi iz vodeI da svako prijepodneDok sunce sve jade prZiNaSa deta straLu drli.Vei iemo ti sutra stiii -Na dno moramo sad siiiJer nam zrak vec mudi pluia<<,Te odu put svojih ku6a.

26 27

Vjetar sinjim morem Seta,Ladu morem tjera vjetar,Yal za valom lada para,Hita napetih jedaraMimo otoka gdje velikGrad se zidinama bijeli.Topovi iz luke tuku,Pozivaju brod u luku.Baci5e mornari mostid -

. I vei kneZevi su gosti.Knez bogato goste dasti -Svaki gost tu brke masti.Knez ih pita kamo plove,eim trguju s lade ove.Eto od njih odgovora:>Oplovismo mi sva mora,Prodavasm o zlatne Skrinj e,Srebro, sablje demi5kinje.A onda je doSlo vrijemeDa tz otok Bujan kreneNaSa lada preko moraSve do Saltanovih dvora.<<Tad ie knez, a sav se zari:>Dobro more vam, mornari,Pudina vam bila ravnaDo Saltana ) cara slavna!Knez Gvidon mu pozdrav Salje,Slavljen bio car i hvaljen !<

Poklone se gosti knezu,Stupe van, pa se povezuSinjim morem. Knez do Lala.Labudica povrh vala

Tu vei plovi, a knez skru5enMoli joj se iz dna du5e...I opet je ona njegaVodom poprskala svega -On se smanji istog dasaI od kneza bumbar nasta.U nebo se bumbar diZeI ubrzo ladu stiZe,Na nju sleti, krila skupi,Skutri se u nekoj rupi.

Vjetar Zustro morem skita,Lada Zustro k cilju hita,Vei se otok Bujan vidiI Saltana cara hridi.Zal se bijeli izdaleka,Obala mornare deka.Pristaju, pa bace mostii -I car Saltan vei ih gosti.Za njrma poletjev, k :vom ieOcu joS i na5e momde.Gleda: sav u sjaju, zlatu,S krunom svijetlom, u ornatuNa tronu car Saltan sjedi,Obraze mu tuga blijedi.Kuharica, tkalja, zatimBabariha, stara matiCaru sjedo5e do boka -Sve tri s det'ri motre oka.Car bogato goste nudiPa ih pita: >Dobri ljudi,Kako Zivi svijet za morcm?Od nas bolje ili gore?

28

Plovili ste kojekuda,Vidjeste li kakvih duda?<Odgovore gosti tako:>Oplovismo more svako.Dobro Zivi svijet, po5teno.Ima dudo nevideno:Iz mora se otok diZe,Obale mu more liZe.Tu se zbivaju dudesa.Svakog dana, puno bijesa,More se uz silan tresakValom stropo5ta na pijesak.Bijelim Zalom nakon valaStupa hrabra deta malaOd trideset tri junakaU krlju5ti. Sunca zrakaNa njoj na dragulje lidi.I ti snaZni div-mladiii,Stasiti ko bor do bora,Slijede didu Crnomora.On izranja skupa s njima,U dvojnim ih redovimaNa pje5dane vodi stazeDa na otok budno paze.Od te sftaie nigdje nijeOdanije ni hrabrije.Knez Gvidon tu sretno vlada,Pozdravlja te iz svog grada.<Car se svemu tome divi:>Ako li me Bog poZivi,Na dudni iu otok poii,U goste iu knezu doii.<Kuharica, tkalja tiho

30

Za starom su BabarihomKoja mu uz podsmijeh rede:>Da je dudo, kamo I sre6e,To Sto neki ljudi kaLu,Kad spominju dudnu straZu -Ja bih rekla:'Kapu dolje!',Ali znam ja jedno boljeO kojem se Sire pride.Za morem gdje zora sviieCarevna je bajna, milaI darobna kao vila'Zasljepljuje danlu tdi,Osvjetljava svijet po noii,Pod uvojkom mjesec blista,Na delu joj zvijezda dista,I sva hodi ponositaKao paunica vita,Kad prozbori, na trenutakKao da Zubori vrutak -I moZe se mirno reii:Od tog duda nema veiih.<Mudri gosti mudro Sute,Zar babuskaru da ljute?Car Saltan se dudom dudi.Careviiu gnjev to budiI premda se silno jedi,Ipak baki odi Stedi,KruZi, zuji, sav se hrustiI ravno se na nos spusti -Zalcem baki nos opede,Kao krumpir nos natede.Nasta strka, cika, vika,Dotrdao vod vojnika.

3t

>>DrZ ga! Ne daj mu uteii!Smrvi ga i zdrobi, zgnjedi!Smrt tu neie da te mine!Stani !< Bumbar vei se vinePod oblak, pa preko moraOdletje put svojih dvora.

Knez uz sinje more krodiI ne skida s mora odi;Kad gle, na sam val je sjelaPtica labudica bijela.>>Zdravo kneZe, mili druZe !

Sto si kao oblak snuZden,Sto se tulan Zalom skita5?<Tako ona njega pita.Knez Gvidon joj na to rede:>>U srcu me rana pede,Svi Zenidbom lijede sjetu -Ja ko prst sam sdm na svijetu.<>>A na kom ti zape oko?<>>lza mora tog dubokogCarevna se krije, mila,Bajna, darobna ko vila.Zasljepljuje danju odi,Osvjetljava svijet po noii,Pod uvojkom mjesec krije,Sa dela joj zvijezda sije,I sva hoda ponositaKao paunica vita.Kad prozbori, na trenutakKao da Zubori vrutak.Samo da li sve to stoji?<Knez se odgovora boji,

eeka 5to ie sada duti.Ona razmiSlja i Suti.>Istina je, Sto da krijem<,Rede. >Ali Zena nijeRukavica da je skine5I devetu brigu brine5.Jedan iu ti savjet dati:Lijepo se ti kuii vrati,Dobro promisli, jer te5kuMoZeS napraviti gre5ku.<Knez se kune da je bomePromislio vei o tome,Da se oZeniti mora,Da je tome do5la horaI da bi se du5om strasnomZa carevnom ovom krasnomZaputro odmah, sretanNg kraj Sirokoga svijeta.>>Cemu iii u daljine?Td nadomak si sudbine,Jer carevna tvoja - ja sam<<,Rede uzdrhtala glasa.Tu zamahne bijelim krilomPa nad val uzletje dilo,Na bijelo se Lalo strmoSpusti tu za jednim grmom,Zalepece, pa se strese,U carevnu premetne se:Pod uvojkom mjesec krije,Sa dela joj zvijezda sijeI sva hodi ponositaKao paunica vita,Oglasi se, na trenutak -,:t;'.

,t t,i':.i e't 1,

1aJZ 1aJJ

Kao da Zubori vrutak.Knez carevnu grli, ljubi,Privija na bijele grudiI vodi je brZe-boljeDo majdice mile svoje.Vei pred nogama joj kledi.>Mila mati<<, knez ie redi,>Na5ao sam Zenu sebiI poslu5nu kierku tebi.Ja i divna djeva ovaMolimo tvog blagoslova,Blagoslovom nam pomoziDauljubaviisloziProZivimo svoje dane.<S ikonom u ruci staneBlagoslivljati ih mati:>Nek vas boZja milost prati.(U tili das knez se spremi,S carevnom se odmah Zeni,Sretni ljube se i vole,Za porod se Bogu mole.

Vjetar sinjim morem Seta,Ladu morem tjera vjetar,Yal za valom lada para,Hita, napetih jedara,Mimo otoka gdje velikGrad se zidrnama bijeli.Topovi iz luke tuku,Dozivaju brod u luku.Baci5e mornari mostii -I vei kneZevi su gosti.Knez bogato goste dasti,

Svaki gost tu brke masti.Knez ih pita kamo plove,eim trguju s lade ove.Eto od njih odgovora:>Oplovismo mi sva mora,Prevozismo ovom zgodomTajnu robu svojim brodom.Kraj je sada putu dugu,Pa uz otok Bujan k juguPlovimo mi sinjim moremDo pred Saltanove dvore.<<Tad ie knez, a sav se zari:>Dobro more vam, mornari,Pudina vam bila ravnaDo Saltana, cata slavna.Pripomenite svom caru,Zemlje vaie gospodaruDa je htio poii k meni,A nikako da se spremi -Srdadan mu pozdrav Saljem.<I dok gosti plove dalje,Doma ostade knez GvidonSa Zenom, za gradskim zidom.

Vjetar diljem mora skita,Lada k svome cilju hita,Vec se otok Bujan vidiI Saltana cara hridi.Zal se bijeli izdaleka,Obala mornare deka.Pristaju, pa bace mostii -I vei car ih Saltan gosti.Stolovi su jela puni,

34 3s

Car sjedi u svijetloj kruni,Kuharica, tkalja, staraBabariha, mati caraNjemu sjedo5e do boka,Sve tri s det'ri motre oka.Car bogato goste nudiPa ih pita: >Dobri ljudi,Kako Zivi svijet za morem?Od nas bolje ili gore?Plovili ste kojekuda,Vidjeste li kakvih duda?<Gosti svijetlom caru zbore:>Oplovismo svako more.Dobro Zivi svijet, po5teno.Ima dudo nevideno:Iz mora se otok diZe,Obale mu more liZe.S paladama grad tu stoji,Tu su crkve, perivoji.Pred dvorcem je ku6a malaPod borom, sva od kristala,U njoj vjeverica Zivi.Puk se vjeverici divi -Ona pjeva, orah hvata,Lupinu od dista zlataDrobe vjeveridji zubiI vade iz ljuske rubin.A po stazi strala gaziI na vjeverrcu pazi.Ima tamo jo5 dudesa:Svakog dana puno bijesaMore se uz silan tresakNa obalski baci pijesak,

I stupaju iz tog valaPreko pustog morskog ZalaTrideset i tri junaka,U krljuSti, sunca zrakaDraguljima na njoj slidi.I ti kr5ni div-mladiii,Stasiti ko bor do bora,Slijede didu Crnomora.Od te straZe nigdje nijeOdanije ni hrabrije.Divna kneZeva je Lena -Druge nisu joj ni sjena.Zasljepljuje danju odi,Osvjetljava svijet po nodi,Pod uvojkom mjesec krije,Sa dela joj zvrjezda sije.Knez Gvidon je tamo praviVladar kojeg narod slavi.Pozdrave ti Salje sada,Uz prijekore, iz svog grada,Veli: - Car se k meni sprema,Ali nikako ga nema.(

Car a izdalo strpljenje :

Naredi da odmah kreneBrodovlje. A kuharica,Babariha bezodnica,Tkalja, otrovnica ljutaProtiv takvoga su puta.Ali car, sad svega svjestan,Na njih se otrese bijesan,Ljutito mu odi prijete:,Sto sam, car il malo dijete?

l1

{

l' I

36 J/

Danas kreiem!< Kvaku hvata,Zalupi za sobom vrata.

Knez Gvidon uz prozot sjeda,Sutke on ntz more gleda -Nit Zal budi, nit val tre5ti,More punim sjajem blje5tiI na obzorju se vedromJedro pomalja za jedrom.Oceanskom cestom ploveBijele lade Sdltanove.Protrlja knez Gvidon odiPa na noge lake skodi,Klikne: >Hajte, draga mamo,Kneginjice mila, amo,Pogledajte to Sto vidjeh -Eno, tata k nama ide.<Brodovlje vei sve je bliZe.Knez k svom oku durbin diie -CarnestrpljiviuZurbiNa njih stalno diZe durbin.Kuharica, tkalja, staraBabariha, mati caraGledaju i odi bede -Ne vidje5e duda veieg.Tad topovi s bastionaGrunu, zazvone sva zvona.Knez i svita k moru krodeDa prirede caru dodek,A i tkalji, kuharici,Babarihi bezodnici.Knez, ne govoreii ni5taVodi cara s pristani5ta.

Prema dvorcu sad se kreiu -Oklopnike sjajne sreiu.Car promatra snaina, jakaTrideset i tri junakaKojima se Gvidon didi.Svi ti kr5ni div-mladiii,Stasiti ko bor do bora,Uz didu su Crnomora.Stupi car pod gradske zide,U dvori5te dalje ide.Vjevericu s cijelom svitomGleda on pod jelom vitom -Orahom se zlatnim sladiI rubine iz njih vadi,Te slaZe, dok pjesme pjeva,ZlaLo zdesna, rubin slijeva.Car i gosti dalje Zure -Kneginja,'ah ! Svemu ures:Pod uvojkom mjesec krije,Sa dela joj zvljezda sijePa koraca ponositaKao paunica vita,Vodi svekrvu po stazi.A car Saltan, dim je spazi,Prepozna je, srce tude.>>Koga vidim? Je I moguie?<Raduje se od sveg srca,Iz oka mu suza vrca,Grli caricu i sinaI nevjestu skupa s njima.Veseli su za stol sjeli,Blagovali, pili, jeli.A tkalju i kuharicu,

I

,t)

i38 39

Babarihu bezodnicuKo da progutala tama.Nadene, na svjetlu dana,P riznajuci nepo5te nj e,Mole cara opro5tenje.On od sreie i ganuiaRede: >Daleko vam kuia.<<Cara, dobro nakresana,Svlada sanak potkraj dana.Tu sam bio, vino pio,Brke samo namodio.

I

(

Balka@ rnbaru

n rnbncn

40