Aleksandar Radoman - Njegoš i Crnogorska Dramska Književnost Romantizma

8/10/2019 Aleksandar Radoman - Njego i Crnogorska Dramska Knjievnost Romantizma

1/26


2/26

108 MATICA, jesen 2013. www. maticacrnogorska.me

je dragocjenu bibliografiju crnogorske drame Dramsko stvar-alatvo do 1941.2 Pored radova tih dvaju autora valja pomenutii vrijedne priloge Radoslava Rotkovia, Jagoa Jovanovia,Predraga Golubovia, Veljka akotia, Darka Antovia, SinieJeluia, Ljubomira urkovia, Milovana Radojevia i u potonjevrijeme posebno agilnoga prouavaoca povijesti teatra LukeMilunovia. Ipak, cjelovitije studije o pojedinim etapama razvojacrnogorske dramske knjievnosti ili dramskoj literaturi odreenihstilskih formacija, izostale su. U ovome radu nastojaemo dati preek crnogorskoga dramskoga stvaralatva stilske formacije

romantizma, od sredine XIX vijeka i pojave Njegoevih istorijskih dramaGorski vijenaci Lani car epan Malido nestankacrnogorske drave 1918. godine, dogaaja koji je obiljeio nes-tanak jednoga socio-kulturnog koncepta. Razumije se da s tomgodinom nije sasvim nestala jedna pretrajala literarna tradicija, alidok je u periodu crnogorske nezavisnosti ona tvorila dominantnistilsko-formacijski modus i pristup, u godinama nakon 1918. onae nastaviti da traje na marginama knjievno-kulturnoga ivota.Stoga tu godinu i uzimamo kao razdjelnicu romantizma, kaodugotrajne mjeovite stilske formacije (D. ivkovi), i novihliterarnih tendencija, svjesni jednovremenoga prisustva i para-lelnoga opstajanja i druge stilske formacije, realizma, ucrnogorskoj knjievnosti do 1918. godine.3 Treba, pritom, imati u

Aleksandar Radoman

2 Ratko urovi, Dramsko stvaralatvo do 1941,Stvaranje, br. 1,Titograd, 1976, str. 109131.

3 O realizmu u crnogorskoj knjievnosti, kao i o problemu prepletanja stil-skih formacija realizma i romantizma v. Boidar Pejovi, Tokovi realizma uCrnoj Gori u doba njene samostalnosti, u:Studije i ogledi o crnogorskojknjievnosti XIX vijeka, Matica crnogorska, Cetinje, 2010, str. 601-622. Vii i

poglavlje Razdoblje romantizma, realizma i moderne u crnogorskojknjievnosti, u knjizi Milorada NikeviaCrnogorska knjievnost od 1852.do 1918., Istorija crnogorske knjievnosti, knjiga III, Institut za crnogorski jezik i knjievnost, Podgorica, 2012, str. 13-123.


3/26

109MATICA, jesen 2013.www. maticacrnogorska.me

vidu napomenu da je naglaena uloga knjievnosti u stvaranjunacionalne svijesti, njezinu razvijanju, odnosno odbrani, moralamodifikovati knjievne strukture koje su poticale iz drugih, soci- jalno razvijenijih sredina, a koje su usljed intenzivnih komu-nikacija u XIX vijeku relativno brzo prihvaeni i kao modeli uistonoevropskim zemljama,4 ime se moe opravdati okanjelo idugotrajno prisustvo romantizma u crnogorskoj knjievnosti.Moda, u tome smislu, pojam romantizam i nije najpodesniji zaobiljeavanje cijeloga knjievnoistorijskoga razdobljaistonoevropskih knjievnosti, ali u crnogorskome sluaju, bez

obzira na uporedno prisustvo stilskih kompleksa razliite pro-venijencije (klasicistike, romantiarske, sentimentalistike),veina struktura podreene su potrebi konstituisanja nacije, aupravo romantizam kao stilska formacija stoji u slubi kolek-tivnoga nacionalnog izraza.

U XIX vijeku Boka Kotorska polako gubi primat koji jestoljeima imala kao sredite kulturnoga ivota crnogorskih prostora. Paralelno s dravno-pravnom afirmacijom podloven-ske Crne Gore, a naroito u drugoj polovini XIX stoljea, novokulturno sredite postaje prijestonica onovremene crnogorskedrave Cetinje. Poseban ton crnogorskim kulturnim tokovimaXVIII i XIX vijeka daje vladarska familija Petrovi Njego.Bezmalo svi crnogorski vladari potekli iz te porodice koja jeCrnom Gorom gospodarila oko 220 godina, pored dravnih icrkvenih ingerencija, bavili su se i pisanjem. Zasigurno najzna-ajnija linost crnogorske knjievnosti XIX vijeka, do danas ne- prevazieni klasik te literature, ponikao je upravo iz te dinastije.Rije je o PETRU II PETROVIU NJEGOU (1813-1851).

Za crnogorsku dramsku knjievnost toga perioda, pa i zasamoga Njegoa, od velikoga je znaaja pojava izvanjca Sima

Njego i crnogorska dramska knjievnost romantizma

4 Aleksandar Flaker, O periodizaciji istonoevropskih knjievnosti, u: Period, stil, anr. Knjievnoteorijski pojmovnik , izabrao i priredio GojkoTei, Knjievni glasnik, Beograd, 2011, str. 131-132.


4/26


Milutinovia-Sarajlije, na Cetinju 1828. godine. Budui da Njego nije imao uslova za sistematsko i redovno kolovanje,Sarajlija je odreen za njegova uitelja, pa je uticaj koji je nanjega kao pisca ostvario vidljiv u svim fazama Njegoeva stvar-alatva. Jedna od prvih knjiga tampanih u tek nabavljenoj tampariji na Cetinju 1835. godine bila je dramsko djelo Dikacrnogorska Sima Milutinovia-Sarajlije. Crnogorska dramskaknjievnost romantizma morala se osloniti na vrst epsku tradi-ciju, pa stoga nije za uenje to u tome periodu dominira anr istorijske drame.

Od tri kljuna Njegoeva djela dva su istorijske drame Gorski vijenac(1846) i Lani car epan Mali(1851),5 a savre-mena literatologija dramske elemente prepoznala je i u filozof-skome spjevu Lua mikrokozma(1845). U Njegoevu djelucrnogorska knjievnost XIX vijeka prela je ubrzanim putemtokove triju poetika od elemenata klasicizma u spjevu Luamikrokozma, preko romantizma u dramskome spjevuGorskivijenacdo realizma Lanoga cara epana Malog .

Gorski vijenac, podnaslovom odreen kao istoriesko sobiti- je pri svretku XVII vijeka, u prvome je redu istorijskaromantiarska drama. I u genolokome pogledu, kao anrovskihibridan tekst, u literaturi najee definisan kao dramski spjev,i u izboru teme e se posee za izmiljenim, mitologizovanimdogaajem iz prolosti koji je predstavljen kao prekretnicanacionalne povijesti, a tako i kad je rije o karakterizacijiglavnoga junaka djela, vladike Danila, kolebljivoga, rastrzanogtekim mislima i odlukama od sutinske vanosti za opstanak naroda, te ukljuivanjem u dramsko tkivo elemenata folklora, todjelo sadri bitne karakteristike poetike romantizma.Uzvienom slikom crnogorske stvarnosti u kojoj je dat irok

spektar vidova narodnoga ivota,Gorski vijenackorespondira s

Aleksandar Radoman

5 V. Petar II Petrovi Njego, Djela, priredio Drago upi, CID, Podgorica,1995.


5/26


kljunim postavkama romantiarske teorije drame koju jeAugust Vilhelm legel izloio u glasovitim Predavanjima izdramske poezije i umjetnosti. Po legelovoj definiciji, drama jeprostrana slika ivota u kojoj su predstavljene ne samolinosti uesnika u radnji, nego i sredina koja okruujelinosti, i u kojoj se, kao i u ivotu, nasuprot klasinoj istotianrova, mijeaju sve vrste poezije.6 To, naravno, ne iskljuujeveze Gorskoga vijencas antikom i klasicistikom dramom iliromantiarskom dramskom poemom. Kao samosvojno dramskoostvarenjeGorski vijenacsublimira sva ta literarna iskustva,

obogaujui ih i autentinim peatom crnogorskoga usmenognasljea.Gorski vijenaci u kompozicionoj i u anrovskoj ravninaruava konvencije poetike klasicizma: jedinstvo mjesta i vre-mena, nemijeanje anrova, a izborom vladike Danila za junakaspjeva odbaena je i konvencija jedinstvene dosljednostikaraktera. Hibridizaciji strukture doprinosi kako odsustvoklasine dramske radnje - svi vaniji dogaaji ne odvijaju se nasceni ve su posredovani monolozima i dijalozima likova - takoi uvoenje kola kao sastavnoga dijela strukture. Kola, nesumnjivo pozajmljena iz antikoga teatra, evociraju kljune istorijske trenutke drave i naroda, te u motivacionome sklopu drameigraju vanu ulogu. Njego kombinuje tragine i kominemomente u drami teei sintezi uzvienoga, kominoga itraginoga, to ga pribliava onim smjernicama evropskeromantiarske tradicije koje je proklamovao Viktor Igo u zna-menitome predgovoru drami Kromvel .7

Premda je i dramski spjev Lani car epan Mali, slinoGorskome vijencu, u podnaslovu odreen kao istoriesko zbiti-


6 V. Jovan Dereti, Kompozicija Gorskog vijenca, Unireks, Podgorica,1996, str. 83.

7 V. Victor Hugo, Predgovor Cromwellu , u knjizi: Povijest knjievnihteorija, izbor tekstova i povijesni uvod Miroslav Beker, SNL, Zagreb, 1979,str. 315-332.


6/26


7/26


crnogorskoga ivota Kap otrova nepoznatoga autora inepoznatih izvoaa. Pretpostavka koju iznosi Ratko urovida je rije o kotorskim dobrovoljnim kazalitarcima MartinaStijepia ini se vjerovatnom. Stijepieva pozorina trupa prikazivala je djeloveGorskoga vijencau Kotoru 1863, a uRisnu i Herceg Novom u oktobru 1865. godine. Kako suStijepievi kazalitarci boravili su na Cetinju u maju 1865.godine, opravdano je pretpostaviti, premda o tome izvori nedonose nikakvih vijesti, da su tom prilikom igrali i odlomke izGorskoga vijenca. U Kotoru i na Cetinju 1871. godine kotorsko

Srpsko pjevako drutvo Jedinstvo izvelo je operetuUskrsnue, nastalu na osnovu dramske scene Nae narodnouskrsnue, po libretu Rista Milia i s muzikom Antuna ulca.Ipak, kontinuitet pozorine djelatnosti otpoinje tek oivljavan- jem Dobrovoljnoga diletantskog drutva Cetinjske itaonicekrajem 1883. godine, odnosno od proljea 1884, kad je knjaz Nikola I Petrovi odluio da na Cetinju podigne posebnu zgraduza pozorite, muzej i itaonicu.

Presudnu ulogu u kreiranju kulturnoga ivota Cetinja i CrneGore u poetnome periodu vladavine knjaza/kralja NIKOLE IPETROVIA (1841-1921) imali su brojni izvanjci i jaban-ci, odnosno linosti koje su u Crnu Goru pristizale iz bliskogaokruenja, ali i iz daleka i dominantno usmjeravale njene kul-turne tokove, poput Sima Matavulja, ura Jakia, JovanaJovanovia Zmaja, Laza Kostia, Jovana Pavlovia, JovanaSundeia, Pavla Apolonovia Rovinskog...9 Za razvoj dramskeknjievnosti posebno su vani Jovan Sundei, Laza Kosti iura Jaki. Kostiev Maksim Crnojevi(1866) i Jakieva Jelisaveta, kneginja crnogorska(1868), romantiarske istorijskedrame s tematikom iz crnogorske povijesti, snano su odjeknule


9 V. Milorad Nikevi, Razdoblje romantizma, realizma i moderne ucrnogorskoj knjievnosti, Lingua Montenegrina, br. 4, Cetinje, 2009, str.189284.


8/26


u crnogorskoj sredini i presudno uticale na definisanjestvaralakoga profila knjaza/kralja Nikole I Petrovia, dok suSundeievi prijevodi dramskih tekstova bili od velikogaznaaja za razvoj dramskoga i pozorinoga ivota u Crnoj Gori.

Potonji crnogorski suveren, knjaz i kralj Nikola I Petrovi Njego, ogledao se kao pisac u svim knjievnim rodovima i bro- jnim anrovima pisao je lirsku, lirsko-epsku i epsku poeziju,drame (u stihu i prozi), a njegovao je i razne forme proznogaizraza (autobiografsku, memoarsku, putopisnu, epistolarnu inarativnu prozu).10 No Nikola Petrovi ide u red onih pisaca

kod kojih je voluminozni opus obrnuto srazmjeran njegovoj lit-erarnoj vrijednosti. Pored dva dramska fragmenta,Vukain i Husein-beg Gardaevi, i jednoga izgubljenog pozorinogkomada za ecu,11 Nikola I je autor i dviju istorijskih drame ustihu Balkanske carice(1884) i Knjaza Arvanita(1886) tekomedije u prozi Kako se ko rodi(1898).12 S temom izcrnogorske srednjovjekovne istorije, posljednjih godina vla-davine dinastije Crnojevia, jasnim referencama na istorijske paralele i politike okolnosti Nikoline savremenosti, nadahnute jakim patriotskim nabojem, obje istorijske drame nose snaan peat romantizma. Dodue, vie kao potvrda okanjele literarnemode nego kao autentini izraz pjesnikoga dara i imaginacije. Balkanska carica, istorijska drama u tri ina ostvarena rimovan-im desetercem i osmercem, s kompleksnijim elementima drame

Aleksandar Radoman

10 Aleksandar Radoman & Adnan irgi, Predgovor u knjizi: Nikola IPetrovi, Despa, priredili Aleksandar Radoman & Adnan irgi, Maticacrnogorska & Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje, 2008, str. 7.

11 V. Ratko urovi, Dramske dvojnosti Nikole I Petrovia, u knjiziTeatroloki spisi, Crnogorsko narodno pozorite, Podgorica, 2006, str.152153.

12 V. Nikola I Petrovi, Djela, priredio Ratko urovi, CID, Podgorica,2001.


9/26


strasti, doivjela je veliki uspjeh i popularnost i prije nego je ucjelini objavljena. Naime, prvo scensko prikazivanje toga koma-da odigralo se 2. januara 1884. godine, dvije godine prije njezi-na integralnog publikovanja. Predstavu je izvelo Dobrovoljnodiletantsko drutvo Cetinjske itaonice u kui vojvode MaaVrbice, a uloge su igrali vodei intelektualci onoga doba,mahom izvanjci, zatim neki vieniji glavari te Knjaevi roaci iuenice evojakoga instituta. Balkanska carica je za kratkovrijeme postala izuzetno popularna, pa se javljaju prijevodi nadesetak svjetskih jezika u dvadeset prevedenih izdanja. Da je

postala sinonim crnogorske dramske knjievnosti, svjedoi iuestalost njezina prikazivanja. Nakon to je 1884. godine postavljen kamen temeljac buduega pozorita Zetski dom naCetinju, prva predstava koja je u novome zdanju odigrana 1888. bila je upravo Balkanska carica.13 Povodom svearskihaktivnosti proglaenja Crne Gore za kraljevinu 1910. godineformirano je prvo profesionalno pozorite u Crnoj Gori Knjaevsko crnogorsko narodno pozorite, koje e 15. VIII1910. godine, na dan proglaenja kraljevine, postati Kraljevskocrnogorsko narodno pozorite. I u tim svearskim danima kao prva predstava novoga pozorita odigrana je Balkanska carica,u izvedbi Drame Hrvatskoga nacionalnog kazalita iz Zagreba. Nikola I je Balkansku caricuzapoeo jo krajem 1881. ili

poetkom 1882. godine. Djelo je na poetku inio samo jedanin, dananji drugi, ali je prema primjedbama pjesnikoga sav- jeta, odnosno vienijih intelektualaca kojima je na nonimsijelima itao djelo u nastajanju, dopunjeno prvim i treiminom, ime je dramska osnovica znatno proirena, a komaddobio potpuniji romantiarski profil prostrane slike narodno-ga ivota. Komad je zavren 1894, a publikovan 1896. godine.


13 V. Luka Milunovi, Pozorite u Knjaevini Crnoj Gori 18841888,Crnogorsko narodno pozorite, Podgorica, 2001.


10/26


Za predmet svojega najslavnijeg djela, Nikola I je uzeo istorijsku i legendarnu potku o posljednjim danima crnogorske sred-njovjekovne drave Crnojevia. Slika je to dvora IvanaCrnojevia, njihovih sinova ura i Stanka, Stankova prelaskau islam i tragine sudbine njegove vjerenice Danice, Balkanskecarice. Nikola I svoju istorijsku dramu ostvario je kao tragedijudvaju glavnih lica: vojvode Stanka Crnojevia i ZeankeDanice, a dramska radnja donosi prikaz istorijske sudbine sred-njovjekovne Zete. Autor je iskazom da eli da pokae kakvismo bili i kakvi treba da budemo formulisao osnovnu misao

toga spjeva. Saglasno stilskoj formaciji romantizma, naglaena je egzemplarna funkcija teksta dramska zbilja u funkciji je promocije politike doktrine autora i buenja patriotskih zanosakod italaca. Dramaturki najuspjeliji in Nikolina komadaupravo je onaj inicijalni, drugi in. U njemu se, preciznim ele-mentima klasine dramaturgije, kroz linearno voenje radnje,ostvaruje najprije podvajanje likova u dva tabora, koji se nanekoliko mjesta sukobljavaju, to dovodi i do zapleta sukobaStankova s knezom Deanom nakon to se sazna za Stankovuodluku da prihvati islam. Peta pojava toga ina, nakon briljivo pripremljenih zapleta, donosi rasplet ina i drame dijalokiobraun glavnih lica, Stanka i Danice, pa taj in, van svakesumnje, ini zasebnu cjelinu i mogao bi samostalno stajati kaouspjelo dramsko ostvarenje. Neubjedljiva ekspozicija prvogaina i deskriptivna razvuenost treega ina, iako dometnutizbog potrebe irega pozicioniranja, dodatne motivacije lica inaglaavanja idejne poruke teksta, zapravo kvare optu slikudramske ostvarenosti Nikole I.

Iako u sjenci Balkanske carice, i Knjaz Arvanitima svojemjesto u istoriji crnogorskoga teatra izvedbom toga komada,

naime, otvorena je tek dovrena zgrada (sa 250 edita)Zetskoga doma 1896. godine. U toj istorijskoj drami centralnilik, islamizirana Crnogorka Fatima, neuzvraenu ljubav prema

Aleksandar Radoman


11/26


knjazu Arvanitu Crnojeviu i rodoljublje pretpostavlja vlastitom blagostanju i goloj egzistenciji, pa je njena smrt zalogacrnogorskome osvojenju Skadra. Osim na Cetinju, komad jeigran i u Nikiu, Sarajevu, Detroitu i Devisonu. Zanimljivo jeda je drama doivjela ak tri prijevoda na njemaki. Komedija Kako se ko rodi, aljiva igra u tri ina, prvi put prikazana1900. godine, na Cetinju i u Nikiu, objavljena je tek nakonautorove smrti, 1937. godine. Rije je o djelu s tezom, e suambijent crnogorske ruralne sredine i meugeneracijski odnosiu funkciji konzervativne platforme definisane naslovom djela.14

I Nikolin dramski dijalog Pjesnik i vilaizveden je vie puta zaautorova ivota (prvi put 1894. godine).Komentariui crnogorsku dramsku knjievnost druge

polovine XIX i poetka XX vijeka istoriar knjievnosti Trifunuki primjeuje kako za ovaj knjievni rad Crnogorci nikadnijesu imali smisla.15 Ta naizgled preerano otra opaska ipak dosta uspjelo opisuje stanje crnogorske dramske knjievnostinaznaenoga perioda. S druge strane, od smrti Petra II Petrovia Njegoa do nestanka crnogorske drave 1918. godine u kvanti-tativnome smislu dramska knjievnost doivljava izvjestan procvat. Teatrolog Ljubomir urkovi lucidno primjeuje: Utoku etrdeset godina, od Veljeg rata pa do kraja Prvog svjet-skog, napisano je, objavljeno i igrano vie dramskih tekstovacrnogorskih autora nego u cjelokupnoj nacionalnoj istorijidrame i pozorita do tada. To je ipak svega dvadesetak imenaautora i neto vie od dva i po puta toliko naslova dramskihdjela. No sve do druge polovine ezdesetih godina XX stoljeato je i (prvi) period u istoriji crnogorske knjievnosti u kome,makar po broju naslova, dramski tekst postaje knjievni rod koji


14 Milorad Nikevi, Poezija druge polovine XIX i poetka XX vijeka, Lingua Montenegrina, br. 5, Cetinje, 2010, str. 219.

15 Trifun uki, Pregled knjievnog rada Crne Gore od Vasilija Petroviado 1918. godine, Narodna knjiga, Cetinje, 1951, str. 337.


12/26


13/26


Nikiu i Podgorici. Kako prenosiGlas Crnogorca, predstava uZetskome domu naila je na oduevljenje gledalaca, to sobzirom na horizont oekivanja ondanje prijestonike publike ine treba da udi. Ipak, u ocjeni samoga komada nalo se i netokritikih opservacija, pa autor biljeke uGlasu Crnogorca, pot- pisan inicijalima J. K., primjeuje da Roganoviev komad nijesastavljen po najstroijim pravilima dramatske poezije, ali jeipak pridobio naa srca jer nam u najljepim slikama pria zlat-nu prolost nau, u svijema ivotnim joj granama.17 Ve umartu 1894. godineCarev laz se ponovo naao na repertoaru

Zetskoga doma, u izvoenju pozorine trupe Nikole Simia.18

Boj na Trnjineigran je u reiji M. Petrovia i izvedbi domaihdiletanata u Velikoj Kikindi 1895. godine.19 Zabiljeena je i postavka toga komada koju je upriliilo podgoriko Pjevakodrutvo Branko 5. decembra 1906. godine.20 No pozorini uspjeh Roganovievih komada nije dosljedno

pratila i ocjena knjievne kritike. Dok jeCarev lazhvaljen prijesvega s aspekta jezika, stroi kritiari su mu zamjerali odsustvodramskih elemenata. Urednik novosadskoga asopisaStrailovo, autoritativni Jovan Gri Milenko, ne pronalazi uRoganovievoj drami radnije, ako epizode, i to labavo u svezudovedene s glavnim dogaajem nije rad raunati amo, jer mu je


17 J. K., Srpsko narodno pozorite na Cetinju,Glas Crnogorca, br. 28,

Cetinje, 1893, str. 3.18 Luka I. Milunovi, Pozorite Zetski dom 18841896 , Zetski dom,

Cetinje, 2006, str. 191.19 Dr Duan J. Martinovi, Portreti, IV, Centralna narodna biblioteka

ure Crnojevi, Cetinje, 1991, str. 104.20 Pozorina kritika u crnogorskoj periodici 18841916 , hrestomatija,

priredili Luka I. Milunovi & Ljiljana Milunovi, Zetski dom, Cetinje, 2003,str. 330. Pozorini ivot u Podgorici oivljava u drugoj polovini 1884. godine,kad je formirano Dobrovoljno pozorino drutvo Narodne itaonice, koje je1912. godine preraslo u Prvo diletantsko pozorino drutvo.


14/26


razvezen divan, i to tako plitak i dosadan...21 Grieva ocjenaRoganovieve drame i danas je prihvatljiva. Oslanjajui se nausmenu predaju o legendarnoj bici s poetka XVIII vijeka,epigonski slijedei matrice Petra II Petrovia Njegoa i NikoleI, Roganovi nije uspio uobliiti autentiniji dramski izraz. Uknjievnoj je istoriografiji ve vie puta istican balast ugledanjana pomenute autoritete kojemu robuje Roganovi. Ne samo dase u Carevu lazu javljaju isti likovi koje srijeemo uGorskomevijencu, ve se posee za identinom karakterizacijom lica, poput vladike Danila i Vuka Miunovia. Ba kaoGorski

vijenac, Roganovieva drama poinje monologom vladikeDanila, koji ga prikazuje kao mudra i odmjerena vladara, odgov-ornoga za sudbinu svojega naroda. Slinost sa prosedeom Nikole I vie je formalnoga karaktera i oituje se ne samo u ras- poredu dramske radnje, nego i u korienju rimovanoga deseter-ca, mjestimino proaranoga osmercem. Kako primjeuje Trifunuki,Carev laz je i pored svih napora za postignue scenskogefekta, ostao mlaka, vodnjikava i pozorino slaba stvar.22 I rad-nja druge Roganovieve drame Boja na Trnjinesmjetena je u poetak XVIII vijeka, pa se i u njoj javljaju lica izGorskogavijenca. Ta drama u tri ina i znatno manjega opsega u odnosuna prethodnu zasnovana je na usmenome predanju o enidbikneza Rogana Ksenijom, erkom serdara Vukote, koju Husein-

paa pokuava preoteti. Povoljne ocjene koje je drama zavri- jedila u ruskoj i srpskoj kritici, djelimino su usaglaene i socjenom potonjih knjievnih istoriara. Trifun uki, naime,konstatuje kako je autor po svoj prilici kanio stvoriti libreto zaoperu te da drama ima prilian raspored s tehnike strane, alii pjesnike nedostatke ostalih Roganovievih stvari.23 No,

Aleksandar Radoman

21 G., Radoje Roganovi, Carev laz,Strailovo, br. 1, Novi Sad, 1893, str.14.

22 Trifun uki,isto, str. 267.23 Isto, str. 267.


15/26


zavrnim motivom odmazde nad zarobljenim Osmanlijama,Roganoviev komad bitno odudara od koncepta herojske etikekakav zatiemo u djelima Nikole I, potcrtavajui tako oit jazizmeu receptivnih oekivanja publike i proklamovanogaivotnog naela crnogorstva ojstva.24

BOKO BEKICA OBAJI (18521930), roeni Bjelopavliija se porodica nakon dugo stranstvovanja nastanila u novo-osloboenome Nikiu 1877. godine, bio je jedan od najagilnijihkulturnih pregalaca posljednje dvije decenije XIX i prve decenije XX vijeka. obajii su se u novoj sredini brzo afirmisali kao

ugledni trgovci i zanatlije, no vie od toga ostae upameni poizuzetnome kulturnom i knjievnom angamanu. U hronici za-injavaca nikikoga kulturno-prosvjetnoga ivota posebnomjesto rezervisano je za brau Maksima i Bekicu, Bekiina sinaBranka i sinovca Sima. Bekica obaji jedan je od inicijatoraosnivanja Drutva nikike itaonice (1881), dugo i njegov predednik, a jedan je od pokretaa Dobrovoljnoga pozorinogdrutva, osnovanoga pri Drutvu Nikike itaonice 1884. go-dine. obaji je u ime Uprave Pozorinoga drutva odrao ikratku pozdravnu beedu povodom izvoenja prve predstave u Nikiu 16. februara 1884. godine,SlobodarkeManojla ore-via-Prizrenca.25 Budui da u Nikiu nije postojao adekvatan


24 Istoriar knjievnosti Boidar Pejovi tim povodom primjeuje kako jeGlas Crnogorca1884. istakao stav - Crnoj Gori je ivotno naelo crnogorstvoi poblie odredio sutinu tog naela naglaavajui da crnogorstvo nije samo junatvo nego i ojstvo i da u pojmu ojstva lei pojam napretka, uljudnosti,kulture i civilizacije. Pejovi zakljuuje: Sutinom tog naela i na njemu zas-novane kulture i civilizacije i dri se crta posebnosti crnogorskog naroda i nje-gove knjievnosti. (V. Boidar Pejovi,Studije i ogledi o crnogorskojknjievnosti XIX vijeka, Matica crnogorska, Cetinje, 2010, str. 136)

25 Dr Duan J. Martinovi, Portreti, V, Centralna narodna bibliotekaure Crnojevi, Cetinje, 1995, str. 100.


16/26


scenski prostor (prva predstava je, primjera radi, odigrana ukafani, da bi se kasnije izvedbe organizovale po privatnimkuama i na otvorenome, ispod Trebjese), obaji se zalagao za podizanje pozorine zgrade u Nikiu pod nazivomHercegovaki dom. Njegov politiki sukob s vojvodomakom Petroviem osujetie tu kulturnu inicijativu. OsnivanjemPjevakoga drutva Zahumlje 1898. godine, Dobrovoljno pozorino drutvo postaje njegov dio, kao Pozorina sekcija.

Pored brojnih organizacionih aktivnosti na planu razvoja kul-turnoga ivota u Nikiu, za to je od strane knjaza Nikole

odlikovan Krstom IV reda Danilova ordena, Bekica obajise ogledao i kao neposredni akter pozorinoga ivota. Ostalo jezabiljeeno da su 1892. godine u velianstvenoj areni trebjekeglavice nikiki diletanti prikazali Gogoljeva Revizora uobajievoj reiji. obaji je autor i tri pozorina komada, odkojih je sauvan samo jedan. Dok su rukopisi drama KraljVukain po narodnim pjesmamai Nikac od Rovinazagubljeni,istorijska dramaOpsada Nikia, objavljena u Dubrovniku1912. godine, a igrana jo 1900. u Nikiu, doivjela je posvjedoenju hroniara nezapamen uspjeh. Svoj trijumf komad nesumnjivo duguje aktuelnosti teme. To tim prije to suse u publici pored crnogorskoga knjaza nali i neposredni akteriosloboenja Nikia 1877. godine. Kako s pravom konstatujeSreten Perovi, Opsada Nikia, drama u pet inova s predi-grom i pjevanjem, u nerimovanom desetercu sa uvenim haram- baom Stojanom Kovaeviem kao glavnim junakom, potpunose uklapa u emocionalne okvire jo uvijek nedovoljno izdiferen-ciranog crnogorskog drutva.26 Trifun uki veli daobajieva drama ima u pojedinim scenama izvjesnog dram-skog ivota, da su dijalozi ivlji, ali da ipak oskudijeva zaplet

i radnja te zakljuuje: Kao to je sluaj kod Crnogoraca

Aleksandar Radoman

26 Sreten Perovi,isto, str. 105.


17/26


uopte, u djelu preovlauju dijalozi i epski elementi.27Zanimljivo je, ipak, da se obaji nije opredijelio za apoteoznufresku crnogorskoga herojstva, ve za prikaz atmosfere unutar zidina grada, pred opsadu i tokom nje. Tako su, osim StojanaKovaevia, sva lica oko kojih se gradi dramski zaplet zapravonikiki muslimani. Novski uitelj TOMO KRSTOV POPOVI (18531931)

ostavio je traga kako svojim prosvjetno-pedagokim djelovanjem,tako i knjievnim djelom. Pisac biografskih portreta znamenitihBokelja, monografije o Herceg Novom, prevodilac s talijanskoga

i pripovjeda, Tomo Krstov Popovi oprobao se i kao dramski pisac. Prvo je u dubrovakomeSlovincu1882. godine publikovaodramuenja za otadbinom(samostalno izdanje pojavilo se uDubrovniku naredne, 1883. godine), da bi u novosadskome Javoru 1891. godine objavio komediju u tri ina Prija, koja jezapravo prijevod komedije La doteEtorea Dominiija. Dramuenja za otadbinomigralo je Simievo pozorino drutvo maja1894. godine na sceni Zetskoga doma, i to ak dva puta u sveganeelju dana. Predstava je, po svjedoenjuGlasa Crnogorca,doivjela uspjeh, pa dok su na premijeri lou ispunili turistiingleski, drugom prikazivanju prisustvovali su i lanovi dinastijePetrovi Njego.28 Po svjedoenju Maksima Zlokovia, to nije bilo i jedino prikazivanje toga Popovieva komada.29 Pored

pomenutih komada, Zlokovi biljei da se u Popovievojzaostavtini nalazi jo nekoliko prijevoda s talijanskoga meukojima i interesantna igra za djecu Prva alost .


27 Trifun uki,isto, str. 337.28 Pozorina kritika u crnogorskoj periodici 18841916 , hrestomatija,

priredili Luka I. Milunovi & Ljiljana Milunovi, Zetski dom, Cetinje, 2003,str. 185186.

29 Maksim Zlokovi, Tomo Krstov Popovi knjievnik i istoriar, Boka, br. 8, Herceg Novi, 1986, str. 280.


18/26


19/26


nije ostavio nijednu objavljenu knjigu (izuzmu li se nekolikestudije na ruskome istoriografskoga karaktera), a njegov ukupniliterarni opus odaje utisak nedovrenosti. Takav je sluaj i s nje-govim dramskim pokuajem. Naime, njegova u rimovanomedesetercu ispjevana tragedija u tri ina Herceg-epan, gospo-dar hercegovaki i uvar groba Sv. Save, nastala 1889. godine, prvi put je publikovana tek u nae vrijeme.30 Razlog to rukopisnije publikovan odmah po nastanku, ponajprije moemo traiti unegativnoj recenziji koju je dobio na sastanku Knjievnoga odb-ora Matice srpske 19. avgusta 1889. godine. U ocjeni rukopisa

objavljenoj u Letopisu Matice srpske, Milan Savi je pored osta-loga naveo kako u toj tragediji ima dosta vrlo lepih mesta, pesnikih izraaja i dirljivih momenata. Na alost, ta mesta neine jo tragediju!31 Takvom ocjenom Savi je po svemu sudei primirio Lipoveve knjievne ambicije, ali i pronicljivo ukazaona osnovne slabosti njegova dramaturkoga prosedea. Povodeise za literarnom modom epohe, Lipovac je radnju svoga koma-da, s naglaenim elementima drame strasti, smjestio u davnu prolost, poetak XVI vijeka, a za protagoniste izabraohercegovakoga velikaa Hercega epana i njegovo porodinoi dvorsko okruenje. Dajui u romantiarskome duhu prikazistorijske epohe, s jasnim referencama na aktuelna politika zbi-vanja, i koristei prepoznatljive postupke stilske formacijeromantizma u opisu lica i gradnji dramskoga zapleta, Lipovacipak nije dosegao ni dramaturku kompaktnost ni poetskuuvjerljivost teksta na koji se nesumnjivo ugledao Balkanskecarice Nikole I Petrovia. Sagledan u odnosu prema dramskoj produkciji savremenika, Lipovcu se ipak ne moe odrei poetski


30 V. Jovan Popovi Lipovac, Herceg epan: gospodar hercegovaki iuvar groba Sv. Save: tragedija u tri ina, pronaao i priredio SlobodanKalezi, Narodna biblioteka Radosav Ljumovi, Podgorica, 1997.

31 Letopis Matice srpske, knj. 160, sv. 4, Novi Sad, 1889, str. 165.


20/26


dar i dramaturki oeaj, koji ponajprije duguje vlastitomeknjievnom obrazovanju. Istoriar knjievnosti i prvi prireivaLipoveve drame Slobodan Kalezi donosi najcjelovitiju ocjenuo tome djelu: Herceg epanJovana Popovia Lipovca je poznoromantiarska drama, raena sa ambicijom da pomirinesvodljive krajnosti: da itavim svojim biem izranja iz istorije i tradicije, a da jednim bitnim svojim slojem bude savremenogsemantikog horizonta; da podjednako izrazi tragediju pojedincai kolektiva; da istovremeno zatreperi romantiarskim zanosom,koji bi trebalo da tei evropskom literarnom obzorju, i

prosvetiteljskim idejama, usklaenih sa duhom dvorskih sjedelj-ki i politikom pragmom knjaza Nikole Petrovia.32Rano preminuli pjesnik i pripovjeda URO T. PEROVI

(18601894) autor je i dvaju dramskih ostvarenja. Stihovanupozorinu igru u etiri ina Zidanje Skadra na BojaniPerovi je publikovao u Novome Sadu 1887. godine. Hroniari su zabil- jeili da je ta romantiarska drama zasnovana na usmenoj poez-iji vie puta igrana na pozornicama u Bosni, Novome Sadu i naCetinju. Komad, elegikog duha, kako stoji u novinskomeosvrtu uGlasu Crnogorca, igran je i na sceni Zetskoga doma uizvedbi pozorine druine Dragutina Krsmanovia, oktobra1899. godine. Drugaije je sudbine bio njegov drugi komad, Hajduk Nikac Strahinja, drama u pet inova s pjevanjem kojiKnjievno odeljenje Matice srpske nije prihvatilo da objavizbog negativne ocjene Stevana Milovanova i Milana A.Jovanovia, pa je ostao u rukopisu.33

Ostvaren u rimovanome osmercu i desetercu, komad ZidanjeSkadra na Bojanizapravo je dramatizacija poznate deseterake

Aleksandar Radoman

32 Slobodan Kalezi,Strukture i znaenja, Crnogorska akademija nauka iumjetnosti, Podgorica, 1998, str. 138139.

33 Novak R. Miljani, uro T. Perovi (18601894), Bibliografski vjes-nik , br. 2, Cetinje, 1980, str. 8485.


21/26


usmene pjesme Zidanje Skadra. Za potrebe dramskogauoblienja narodne pjesme Perovi je unekoliko izmijenio izvor-nu motivaciju, prepoznatljive likove dodatno karakterolokimodelovao, unio i neke socijalne motive, ali na planu dra-maturgije nije uspio izai iz matrice epskoga predloka, pa se i zatu dramu moe rei ono to je za cijeli korpus poznoroman-tiarskih dramskih ostvarenja iz toga perioda rekao RadoslavRotkovi da je epsko u njima razvodnjilo dramske vorove.34

Ove valja skrenuti panju i na zaetke komediografije, netoliko zbog njezina knjievnog znaaja, koliko zbog injenice

da pojava toga anra predstavlja svojevrstan kuriozitet unaznaenoj epohi. Marko Car u beogradskome Kolu publikujealu u tri ina Na muci se poznaju junaci(1889), Marko S.Popovi Rodoljub u Dubrovniku tampa istinitu alu u tri inas pjevanjem Narodni prijatelj(1898), uro padijer publikujekomediju Nevjerna ena(1899), a Milutin T. Tomi (alias Nikacod Rovina) satirinu komediju etii u parlamentu(1911), politiku paskvilu uperenu protiv reima Nikole I Petrovia, Niko . Vueti u novosadskome asopisu ena 1913. i 1914.objavljuje nekoliko komedija (Svilena haljina, Glavni zgoditak , Komina prosidba, Skromnost ili crna rua), dok u rukopisnojzaostavtini Andrije Jovievia nalazimo komediju u tri ina Prevareni kadija, koja je zapravo dramatizacija njegoveistoimene prie objavljene u cetinjskoj Lui(1896).

Uitelj URO PADIJER (18711953) u povijesti crnogorskekulture ostao je neuporedivo poznatiji po svojemu prosvjetno-pe-dagokome, nego po knjievnome angamanu. Pored brojnih ra-dova iz nastavne teorije i prakse, udbenika geometrije i gramati-ke za osnovnu kolu, padijer je pisao i poeziju, prikupljao naro-dne umotvorine, prevodio, a autor je i jedne drame. Komedija ka-

raktera u tri ina Nevjerna enaobjavljena je u Srpskoj tampariji


34 Dr Radoslav Rotkovi, Pregled crnogorske literature: od najstarijih vre-mena do 1918,Stvaranje, br. 4, Titograd, 1979, str. 643.


22/26


u Zagrebu 1899. godine i odmah je naila na negativan sud kritike.padijeru je zamjerano da je smjelo i bez zazora napisao djelou kojemu nema niti zapleta, ni raspleta, ni radnje, niti iega, tose od jednog pozorinog komada trai.35 No nesumljive drama-turke falinke teksta, odsustvo zanatske vjetine, linearnakarakterizacija, jezika i stilska neuvjerljivost, ipak ne mogu tometekstu oduzeti izvornost crnogorskoga narodnog humora i elju dase smi jehom poui.36Aktuelnost komedije, i pored stogodinjegazaborava, potvrdila je i nedavna adaptacija koju je uradio rediteljBlagota Erakovi.37 Tako je padijerova komedija cijeli vijek od

nastanka, u preraenome obliku i pod imenomUdadba, premijerudoivjela na sceni Crnogorskoga narodnog pozorita 14. oktobra2003. godine.

Drugaijega je karaktera komediografski postupak MILUTINA T. TOMIA (18821945), koji je svoje tekstove potpisivao pseudonimom Nikac od Rovina. Za razliku od padi- jera i Nikole I u ijim komedijama dominira crnogorski narodnihumor s jasnom pounom tendencijom usmjerenom na promo-ciju konzervativnih ivotnih i politikih svjetonazora, Tomi seu tekstu s naglaenim elementima komedije konverzacije etiiu parlamentu (Beograd, 1911) okree parodiji i satiri. Kaoestoki protivnik Nikole I Petrovia i autor brojnih politikihnapisa i pamfleta o njemu i njegovu okruenju, objavljenih u beogradskim listovima, Tomi se pamfletizma nije odrekao ni usvojemu komediografskome pokuaju. etii su tendenciozna politika paskvila uperena protiv knjaza Nikole I i zaetakacrnogorskoga parlamentarnog ivota. S obzirom na vrijeme i

Aleksandar Radoman

35 Dr Duan J. Martinovi, Portreti, II, Centralna narodna bibliotekaure Crnojevi, Cetinje, 1987, str. 120.

36 Boidar Pejovi,Studije i ogledi o crnogorskoj knjievnosti XIX vijeka, priredio Aleksandar Radoman, Matica crnogorska, Cetinje, 2010, str. 628.

37 V. uro padijer & Blagota Erakovi,Udadba, Crnogorsko narodno pozorite, Podgorica, 2004.


23/26


24/26


Vojni poraz koji je u ratu s Austrougarskom doivjela CrnaGora poetkom 1916. naerao je kralja Nikolu da utoite potraiu emigraciji. Ulazak srpskih trupa u Crnu Goru u novembru i proglaenje Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca 1. decembra1918. godine te diplomatske aktivnosti novoutemeljene draveusmjerene na delegitimizaciju crnogorske drave i dinastije,uinie uzaludnim Nikoline nade da bi se mogao vratiti u domov-inu. Tim prelomnim istorijskim dogaajima zavrava se epohaklasine Crne Gore i oni su svojevrsna prekretnica, miljokaz jedne nove epohe i u razvoju crnogorske kulture i knjievnosti.

Bibliografija

- Dereti, Jovan: epan Mali kao politika drama, Petar II Petrovi Njego: linost, djelo i vrijeme, Crnogorska akademija naukai umjetnosti & Srpska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica, 1995.

- Dereti, Jovan: Kompozicija Gorskog vijenca, Unireks, Podgorica,1996.- uki, Trifun: Pregled knjievnog rada Crne Gore od Vasilija

Petrovia do 1918. godine, Narodna knjiga, Cetinje, 1951.- urkovi, Ljubomir: Prelaenje granice ili e se voda spaja s dru-

gom vodom, predgovor u knjizi Poslije Hamleta: izbor iz novijecrnogorske drame, Matica hrvatska Ogranak Dubrovnik & JP

Kulturni centar Nikola urkovi Gradska biblioteka i itaonicaKotor & Dubrovake knjinice Dubrovnik & NVO ProstoryPodgorica, Dubrovnik Kotor Podgorica, 2011.

- urovi, Ratko: Dramske dvojnosti Nikole I Petrovia, u knjiziTeatroloki spisi, Crnogorsko narodno pozorite, Podgorica, 2006.

- urovi, Ratko: Dramsko stvaralatvo do 1941,Stvaranje, br. 1,Titograd, 1976.

- urovi, Ratko: Pozorite graa za enciklopedijske lanke oCrnoj Gori i Crnogorcima,Stvaranje, br. 7, Titograd, 1980.- urovi, Ratko:Teatroloki spisi, Crnogorsko narodno pozorite,

Podgorica, 2006.

Aleksandar Radoman


25/26


- Flaker, Aleksandar: Period, stil, anr. Knjievnoteorijski pojmovnik ,izabrao i priredio Gojko Tei, Knjievni glasnik, Beograd, 2011.

- G.: Radoje Roganovi, Carev laz,Strailovo, br. 1, Novi Sad, 1893.- Hugo, Victor: Predgovor Cromwellu , u knjizi: Povijest

knjievnih teorija, izbor tekstova i povijesni uvod Miroslav Beker,SNL, Zagreb, 1979.

- Ivoevi, Vaso J.: Nikola Berberovi, Bibliografski vjesnik , br. 1,Cetinje, 1986.

- J. K.: Srpsko narodno pozorite na Cetinju,Glas Crnogorca, br.28, Cetinje, 1893.

- Jovanovi, Jago: Razvitak pozorine umjetnosti u Crnoj Gori,

Stvaranje, br. 78, Cetinje, 1954.- Kalezi, Slobodan:Strukture i znaenja, Crnogorska akademija

nauka i umjetnosti, Podgorica, 1998.- Letopis Matice srpske, knj. 160, sv. 4, Novi Sad, 1889.- Popovi Lipovac, Jovan: Herceg epan: gospodar hercegovaki i

uvar groba Sv. Save: tragedija u tri ina, pronaao i priredioSlobodan Kalezi, Narodna biblioteka Radosav Ljumovi,

Podgorica, 1997.- Martinovi, Duan J.: Portreti, II, Centralna narodna bibliotekaure Crnojevi, Cetinje, 1987.

- Martinovi, Duan J.: Portreti, IV, Centralna narodna bibliotekaure Crnojevi, Cetinje, 1991.

- Martinovi, Duan J.: Portreti, V, Centralna narodna bibliotekaure Crnojevi, Cetinje, 1995.

- Mili, Risto: Nae narodno Uskrsnue,Orli. Crnogorski godinjak , god. VI, Cetinje, 1870.- Milunovi, Luka I.: Pozorite Zetski dom 18841896 , Zetski dom,

Cetinje, 2006.- Milunovi, Luka: Narodni dramski izrazi i poklade u knjaevini

Crnoj Gori, Bibliografski vjesnik , br. 123, Cetinje, 2006.- Milunovi, Luka: Pozorite u Knjaevini Crnoj Gori 18841888,

Crnogorsko narodno pozorite, Podgorica, 2001.- Miljani, Novak R.: uro T. Perovi (18601894), Bibliografskivjesnik , br. 2, Cetinje, 1980.

- Nikac od Rovina: etii u parlamentu, Beograd, 1911.



26/26

Documents

Aleksandar Radoman - Njegoš i Crnogorska Dramska Književnost Romantizma