UTOROVA NAPOMENA

netko prepoznati imena i poslati sve u Private Ei/e ili e me ucjenjivati, jebemti, a ne mogu u hodu mijenjati imena, to je komplicirano, razbija koncentraciju, morat u sve sam skidati jebote kakav zajeb. Ali moda i bolje, inae bih moda radi tipkaice podsvjesno cenzurirao svoje misli... Zapravo moda ve i jesam, kad mi je Isabel Hotchkiss prvi put pala na pamet... napokon, kljuna osobina misli jest to da su privatne, tajne, pa prema tome kad bih znao da e netko, bila to i neka anonimna tipkaica, ovo sluati, to bi totalno upropastilo smisao eksperimenta, trebao sam se toga ve sjetiti... Ali ova ideja mi je sinula tek jutros u krevetu, dok sam leao u mraku a bilo je prerano da ustanem, nisam dobro spavao, muila me probava, nije mi ba sjelo ono Marianneino predjelo, pjenica od raia ili to god je to ve bilo... Meni zapravo treba onaj softverski paket s funkcijom prepoznavanja govora pa da ovjek moe diktirati izravno svom PC-ju... samo ini mi se da onda mora govoriti polako i razgovijetno, to bi me moglo koiti, unitilo bi spontanost, da mora zastajati... evo... ovako... izmeu... svake... rijei... No moda da se ipak raspitam ako se budem ovim jo dugo bavio, softver se sigurno stalno razvija... (Idjo sam stao? Ne mora nigdje stati, zapamti. Ali bilo je neto zanimljivo... Isabel Hotchkiss, ne, nije ona... ne kaem da je ona bila nezanimljiva... Koliko je samo imala stidnih dlaka, crnih rl.islii'nih guslo isprepletenih, kao ptije gnijezdo, ovjek se ne bi i/iii'n.ulio tla nade malo bijelo jajace kako joj se grije u usmina-10ma... James, da, VVilliam James i struja svijesti ili ptica svijesti, tako je... Pitam se gdje je ta vrpca, jesam li je uope izbrisao? Ne bi bilo dobro da je Carrie nae... poizila je sino na mene jer sam nasilniki nastupio, ona je tako rekla, ja bih rekao raspravljao sa, prosvjedovao protiv, sino na veeri, protiv Laetitije, Isuse zvati se Laetitia, ni Letty nije mnogo vea srea, protiv Laetitije Glover i njenih sranja o Indijancima i zemlji i poglavici Seattleu... Onaj biftek u srijedu bio je a prste polie... premda je, jasno, krajnje nerazumno jesti biftek u restoranima, iako je to bilo u Savoy Grillu, oni sigurno nabavljaju meso iz najboljih krda... ali svejedno, moram priznati, idiotski je odricati se govedine kod kue a onda je jesti vani... ali doma nema jelovnik pa niti ne dolazi u napast... A ja zbilja oboavam soan odrezak, srednje peen, izvana oigosan prugama od rotilja, iznutra ruiast i malo krvav... [uzdie] ... BSE me je liio, BSE i AIDS u sprezi pretvorili su dva najvea ivotna uitka, prvoklasnu govedinu i piu a ta ivild, u potencijalne uzronike najstranije smrti... tuno. ak ni domaa pia nije vie ona stara otkako smo... Pitam se je li stvarno prestala piti pilule iz zdravstvenih razloga ili me htjela natjerati da rabim kondome. Problem je u tome to joj ne mogu rei da sam prestao eviti druge jer bih time priznao... jasno, sigurno je nasluivala da joj svih ovih godina nisam bio sto posto vjeran, ali imamo preutni sporazum da ona nee dizati frku dokle god nita ne zna... Kad me je pitala to sam jeo na ruku s nakladnikom rekao sam piletinu pa je pitala: - Kakvu piletinu? - a ja sam bubnuo pile na kijevski, malo jadno za Savoy Grill, to je oito i Carrie pomislila, a i dah mi nije zaudarao po enjaku, pa je vjerojatno mislila da sam neto evio u Londonu dok je ruak s nakladnikom bio obina izlika, kakva ironija... Moda e u vegetarijanskoj budunosti ljudi koristiti preljub kao alibi za jedenje mesa... javno se pofukati, a poslije klisnuti u neki ofucan govei hotel koji naplauje privatne blagovaonice po satu... Zato mislim na govedinu? Mislio sam o... o VVilliamu Jamesu i svijesti kao struji ili svijesti kao ptici koja leti i otpoine... zanimljivo, pitam se jesu li ti trenuci poivanja te ptice zavreci misli ili prekidi u mislima, praznine, bolje rei bjeline ili bijeli umovi jer11mozak sve vrijeme radi, inae si mrtav... Mislim, dakle postojim je u tom smislu iva istina... To je sigurno najpoznatija reenica u povijesti filozofije. Pitam se koja je druga najpoznatija. No je li misao neprekidna, neizbjeiva, ili je to kao ono to je netko rekao protiv Descartesa, katkad mislim, a katkad samo postojim... Postoji li naprosto "postojim", bez "mislim"? Taj glagol "postojim" ... Ja postojim ti postojim on postojim ona postojim oni postojim, to bi znailo samo postojati, bez razmiljanja... no je li miljenje isto to i svijest, nije... Postoji razlika izmeu pasivne svijesti, primanja, razaznavanja, organiziranja signala koje alju osjetila, svjesna da su iva, da su budna, i reagiranja na podraaje... dakle, nije ona ba tako pasivna... ali isto tako ne oblikuje suvisle misli... Dakle, recimo da postoji neka... ne razlika, nego kontinuum, kontinuum izmeu stanja koje je gotovo vegetativno, ne, kriaj to, biljke nisu svjesne premda princ Charles tu i tamo voli proakulati sa svojim pelargonijama... Recimo da postoji kontinuum izmeu puke obrade osjetilnih datosti, vrue mi je hladno mi je svrbi me, s jedne strane, i apstraktnog filozofskog razmiljanja s druge, a izmeu njih beskrajno mnogo prijelaznih stupnjeva... Da ali mogue je istodobno initi i jedno i drugo, recimo dok vozi, mogue je voziti auto a da nisi svjestan to radi, mijenja brzine, koi, ubrzava, i tako dalje, sasvim funkcionalno i sigurno, i dotle misliti o sasvim drugoj stvari, recimo o svijesti. I na emu smo onda?Aha, praznina, to je bila praznina, nedvojbeno, na trenutak, ne dulje od sekundu-dvije nisam imao nikakvih jasnih misli ni osjetilnih impresija, tono kau, stao mi mozak, ni na to nisam mislio, bilo je samo "postojim"... Dakle, kad se tok misli jednostavno iscrpi, krahira, onda ima samo "postojim", prijee u neko stanje stand-bya kad si spreman za miljenje, ali ne misli... kao hard disk koji se vrti u PC-ju koji je ukljuen, ali nije u uporabi, kao aparat za kavu koji bruji sebi u bradu i spremanje skuhati kavu ali ih- kuha... Naravno, ovaj eksperiment je beznadno artificijelan, jer od 111 k.i d a snimi svoje misli neminovno odreuje ili u najmanju i'i i kn u (jee na tvoje misli... Recimo ja sada osjeam da me neto u vr.iln malo koi, okreem glavu, isteem se... vrtim se u stolcu...12ustajem... odlazim od stola do prozora... sve te stvari inae bih uinio bez razmiljanja, ono to kaemo "nesvjesno", ali ovoga jutra ja sam ih svjestan jer u ruci drim diktafon, Olympus Pearl-corder, upravo u svrhu... Onaj Isabelin referat iz San Diega bio je ba dobar... o oblikovanju trodimenzionalnih objekata, poslije mi je poslala jedan primjerak, eto to znai biti prava znanstvenica, evi je do besvijesti u njenoj hotelskoj sobi a ona ti poslije poalje separat svog izlaganja sa simpozija za uspomenu... Umrla je, sirota Isabel Hotchkiss, od raka dojke, tako mi netko ree, kakva teta, jebote, i tko bi onda htio biti ensko, anse su ti jedan prema dvanaest da e ti vlastite sise doi glave, ili e bar pokuati... A njezine su bile dobre, dobri trodimenzionalni objekti, sjeam se da sam joj to rekao kad sam joj otkopao grudnjak i obujmio ih akama... moram potraiti tu vrpcu ako je nisam izbrisao, ba bih je rado opet posluao i usput drkao u znak sjeanja na Isabel Hotchkiss.Jo jedna toka... pa, i smrt je svojevrsna toka... dosta s time, dosta s time... fakultetski kompleks je pust, nita ud... e ovo je ve zanimljivo, gledam kroz prozor ve dosta dugo ali ne mislim na ono to vidim, nego na Isabel Hotchkiss, kao da je um poput filmske kamere pa ne moe istodobno imati i krupni plan i dubinski kadar... i im sam prestao misliti na nju, izotrila mi se slika kampusa, no, onoliko koliko danas ve moe biti otra budui da kine kapi cure niz prozorska stakla i prave crte u prljavtini, to je nevolja s ostakljenim zgradama, stalno ih treba istiti, moram napisati dopis Slubi za odravanje, emu trud kad su im srezali budet do kosti... eto opet nova tema... Sve je to stvar koncentracije, ovjek se ne moe baviti s vie stvari odjednom, kao ona sliica s patkom i zecom, ne moe ih vidjeti oboje odjednom, iako moe stalno prebacivati s jednoga na drugo... Nema ba puno ljudi, nije ni udo, u ovo kino nedjeljno jutro, osoblje je kod kue, pilje u nedjeljne novine uz kasni doruak, studenti knjavaju i trijezne se od noanje cuge i droge i ore i eve, a eno nekog dogera, ljapka po barama... Treba mi vie tjelesnih aktivnosti, mogao bih opet krenuti na skvo, doging ne, ne trpim tranje radi tranja... a nisu li ono rekli da je seks13dobra tjelovjeba, jedna eva je isto kao da tri kilometar i pol, a usto je stoput zabavnije... Eno nekoga, tko je to, neka ena u baloncu s kiobranom, nije studentica, one ne nose balonce, nose komandosice i kabanice ili jednostavno kinu... otmjen balonac, nema to, ima i nekakvu pelerinu i dugaku iroku suknju, tko je to, i visoke izme... Carrie je imala takve sline na visoku petu, znala se gola u njima preetavati po spavaoj sobi meni za ljubav... vie nee, sino nije htjela ni jednu na brzaka... a jo sam bit) napaljen od brije s Marianne ali nita... nadurila se to sam se bahatio za veerom, ali zato ljudi moraju valjati takva sranja... Ma tko to luta kampusom po kii u nedjelju ujutro, ne ini mi se da je nekamo krenula, samo ee, ali tko bi etao po ovakvom aaa izvrsno, sklapa kiobran, kia je sigurno stala a ona... to je ona enska, ona knjievnica, sa sinonje veere, ona to mijenja Russella Marsdena, Helen kako li jo... Helen Reed, pa da, jasno, ivi na kampusu u jednoj od onih jednokatnica na zapadnom rubu izmeu Severn Hali a i terena za skvo, rekla mi je prije veere da je svoju kuu iznajmila tijekom semestra. Dakle, neete moi skoknuti natrag u London od etvrtka naveer pa do utorka ujutro kao veina naih gostujuih pisaca, rekao sam, a ona meni: - Ne, spalila sam sve svoje brodove, ili se kae mostove? - i nasmijeila se, ali joj je pogled djelovao kao da je tko goni, kao da je u klopci, lijepe oi, vrlo tamne smee zjenice, zgodno lice, oble usnice savrena oblika s laganim gotovo neprimjetnim dlaicama na gornjoj usnici, dug vrat, njean, teko je rei kako je graena i kakve noge ima, bila je u dugakoj suknji i irokoj bluzi, ali nije ni mrava ni debela... koliko bi joj ovjek godina dao, sigurno najmanje etrdeset, ima dijete na fakultetu i drugo koje je upravo maturiralo, ali ne bi joj se reklo... A va suprug, rekao sam, primijetivi burmu ali kao budala sam zaboravio da je rekla moja kua a ne naa kua. - Umro je rekla je - prije godinu dana - ba kad je Marianne zapljeskala da nas pozove za stol pa vie nisam imao prilike s njom progovoriti jer smo bili na suprotnim krajevima slola... Marianne je napravila raspored sjedenja, nije htjela da se previe zbliim s tom atraktivnom doljakinjom, jo je k tome i udovica, on je umro od izljeva krvi u mozak, proaptala mi je14poslije Marianne - Strano naglo, strano tragino, samo etrdeset i etiri godine, bio je radijski producent na BBC-ju... - Eno je, zala je za ugao Metalurgije, pitam se kamo je krenula i zato ee po kii nedjeljom u pola jedanaest ujutro, sigurno je dozlaboga usamljena tu. - Morate nam jedne nedjelje doi na ruak - rekla joj je Carrie sino kad smo odlazili, a ona je odgovorila rado, ini se da su se svidjele jedna drugoj, i Marianne je to primijetila... ba smo fino zabrijali u kuhinji izmeu glavnog jela i deserta, uvalio sam joj jezik u usta a ona mi je mijesila guzicu prstima, die mi se i sada kad pomislim na to... Strano su uzbudljive te nae brije bez rijei na zabavama, jo od one predboine zabave kod Glovera kad smo se oboje napili, a sad to radimo kad god se sretnemo, premda nikad o tome ne govorimo, oboje znamo da moramo nai priliku za to, to je kao neka igra... opasna igra, ali ba zato je uzbudljivo... Marianne je to sino vrlo spretno izvela, zamolila me da joj pomognem iznijeti prljavo sue toboe da me skine s vrata Laetitiji Glover, ali vidio sam da se Carrie malo iznenadila to sam tako spremno posluao, a netko, Annabelle Riverdale, u ali joj je rekla: - Vidim da si ga dobro istrenirala... - Pitam se bi li Marianne ila do kraja? Ne, mislim da ne, mislim da samo voli zamiljati da smo ljubavnici, Jasper je stari dosadnjakovi vjerojatno joj treba neto o emu moe razmiljati dok je ilji, i da ja ita kaem kad se valimo, makar samo "draga", zazvonilo bi joj na uzbunu, ustuknula bi i sve bi prekinula jer bi to onda postalo ozbiljno, ne vie samo igra... to je vjerojatno i bolje, igramo se vatrom, preblizu je to.Opet stanka, opet praznina... Olympus Pearlcordcr - pitam se zato se tako zove? Ne valjda zato to snima bisere mudrosti, to je previe otrcano, ali to bi drugo moglo znaiti? Odlazim natrag do stola sjedam u svoj stolac na kotaie gledam u prozor u monotono sivo nebo kako mrzim jebenu englesku klimu, zamisli samo kako bi sada bilo u Bostonu, svje hladan kristalnoist zrak, blistavo plavo nebo, snijeg na tlu, ljeska se na suncu, ili jo bolje u Pasadeni, narane i limuni na granama u stranjem vrtu ili dvoritu", kako ga oni zovu, ak i ako se protee na nekoliko jutara kao posjed tate Thurlowa u Palm Springsu... Da provjerim15e-mail? Ne, smisao je bio ne raditi nita, ne obavljati nikakve zadae koje bi nametnule svoj ustroj struji svijesti, ako je to uope struja, kod tebe je to vie neto kao kanalizacija, rekla je Carrie jednom ... Jer lako je simulirati ljudske misli kad su one orijentirane na neku zadau, usmjerene nekom cilju, na primjer pobjedi u ahu ili rjeenju matematikog zadatka, ali kako izgraditi nasuminost, nepredvidljivost obine nespecijalizirane misli, misli u dokolici, kako to ugraditi u arhitekturu misli, to je pravi problem za UI, ijem e rjeavanju ova vjeba eventualno doprinijeti...Mogao bih poi za njom i pretvarati se da sam sluajno naiao ili rei: "Vidio sam vas s prozora svoje sobe, uinilo mi se da ste osamljeni..." Ne, to ne smijem rei, ljudi ne vole kad im se kae da su... "Vidio sam vas kako prolazite pa...", a onda, "Jeste li moda za alicu kave, sino ba i nismo stigli razgovarati..." Zato ne? [snimanje zaustavljeno]Sad je 11.03. Izaao sam u namjeri da je sustignem, ali kao da je u zemlju propala, lutao sam po kampusu gotovo pola sata, no od nje ni traga, ni u duanu ni kraj jezera, knjinica se otvara tek popodne, mogla je ui u neku od zgrada da popije kavu s nekim od svojih studenata ali to je malo vjerojatno, po svoj prilici se vratila kui ali nije mi se ba dalo kucati joj na vrata, ak i pod pretpostavkom da uspijem pronai kuu, i onda je pozvati ovamo na kavu, to je trebalo biti spontano ili sluajno, a ja sam se ve poeo osjeati blesavo, osobito kad je opet poela padati kia, pa sam se vratio ovamo upravo kad je nazvala Carrie da me zamoli neka svratim na benzinsku po mlijeko kad krenem za Potkove. Rekla mi je da ne zakasnim na ruak a ja sam pitao to ima, rekla je peena svinjetina s kolutima jabuke, ja sam pitao hoe li biti i korice, ona je rekla naravno, ja sam rekao da u tom sluaju sigurno neu zakasniti... Carriena korica je najbolja koju sam ikad jeo, hrskava i sona, osjeam kako mi slina ide na usta ve na samu pomisao. A poslije ruka, rekla je, Polo i Sok hoe da se ide s njima voziti na mountain bikeu. Rekao sam kako sam se nadao da i'v si1 djeca danas popodne sama zabaviti a ona i ja bismo mogli16malo prijei. - Nema anse - rekla je, i spustila slualicu, ali zvuala je vie kao da uiva nego da se ljuti. Za veeras bi onda trebalo biti OK... Sad je elim zato to me sino odbila... to je jedino to me zbilja pali, kad me odbije... inae ne mislim ba na evu s njom, hou rei ne unaprijed, ali ako mi padne na pamet da predloim a ona odbije, iz nekog razloga nemam mira dok je ne povalim... Sto je zapravo tuno, ali takav je ivot. Ili mukarci. Ilija.Ponedjeljak, 17. veljae. Pa, evo, smjestila sam se, manje-vie. Dodijelili su mi kuiicu ili "maisonette", kako se to ve ovdje kae (draesna, kvazi francuska rije koja mi nikad nije bila simpatina), na kampusu, zadnju u nizu od njih pet namijenjenih gostima na duljem boravku i novoprimljenim lanovima nastavnikog zbora. Dnevni boravak otvorenog tipa s kuhinjiicom u prizemlju, te spavaoniica i kupaoniica na katu, sve spojeno neograenim stubitem. Za mene posve dovoljno, ali nedostaju mi prostrane sobe i visoki stropovi sa tukaturama iz Bloomfield Crescenta . Izgraena je i namjetena u blago skandinavskom stilu - gola opeka i bijelo olieni zidovi, modularni namjetaj od jelovine, tapisoni od sintetikih vlakana - sve me to podsjea na Noi>otel'\ funkcionalno ali bez imalo duha. A to to sli je meni u ast netom preuredili nekako je ini jo turobnijom. Moram kupiti nekoliko postera da malo oivim zidove. Da sam se bar sjetila ponijeti neku dragu sliku od kue - litografiju Vanesse Bell'', recimo. Kua. Moram prestati misliti na svoju kuu. Ovo e biti moja kua tijekom iduih esnaest tjedana, koliko traje proljetni semestar."Semestar." "Kampus." Kako su se ti fakulteti samci poameri-kanizirali otkako sam ja studirala - ili mi se moda samo tako ini,jer je moj bio tradicionalan. Naposljetku, ovo je ve postojalo kadsam ja otila na Ox!ord. Ovo je, mislim, jedno od onih "zelenih"sveuilita, izgraenih na neiskoritenim zelenim povrinama - ito zbilja na jednoj od zelenijih, gdje se dolina rijeke Severn spajas eotsvvoldskim breuljcima . Sveuilite u Gloucesteru - premdaje zapravo blie Cheltenhamu. Moda su utemeljitelji mislilid.i e ime prvostolnoga grada ustanovi podariti vei dignitet."Sveuilite u Cheltenhamu" nekako ne bi imalo istu teinu. BiloLiko biKi, sad je tu, nalik golemoj betonskoj splavi koja pluta nazelenim poljanama grofovije Gloucestershire - ili zapravo dvjema18splavima koje uad labavo dri vezane jednu uz drugu, jer je veina zgrada grupirana u dva grozda, odijeljena terenima to su ih dizajnirali pejzani arhitekti i umjetnim jezerom. Besplatni autobus cijeli dan breke po pomonim cestama, skupljajui i razvozei putnike kao na aerodromskom parkiralitu. Jasper Richmond, proelnik anglistike i dekan humanistikih znanosti, pojasnio mi je da je prvobitni nacrt, osmiljen tijekom utopistikih ezdesetih, predviao golem kampus kao na amerikim dravnim sveuilitima, koji bi mogao primiti trideset tisua studenata. Poeli su graditi sa suprotnih strana, Drutvene i humanistike znanosti na jednom kraju a Prirodne znanosti na drugom, uvjereni da e ubrzo popuniti sva ona jutra zemlje izmeu njih. No trokovi su rasli, dotok novca polako je sahnuo, i osamdesetih je Vlada shvatila: bilo bi mnogo jeftinije da se sva veleuilita jednim potezom pera pretvore u sveuilita, nego da se postojea proiruju. Pa je vrlo malo vjerojatno da e Sveuilite u Gloucesteru ikad imati znatno brojniju studentsku populaciju od svojih trenutanih osam tisua, a prazan prostor izmeu Drutvenih i Prirodnih znanosti vjerojatno nikad nee biti popunjen. - ini mi se da srno mi, naalost, arhitektonska alegorija Dviju kultura - rekao je Jasper Richmond kiselo se osmjehujui, dok smo iz njegova ureda na desetom katu u Neboderu humanistikih znanosti promatrali kampus i zgrade fakulteta prirodnih znanosti u daljini. Uinilo mi se kako mu to nije prvi put to gostima iznosi istu opasku. Zapravo, gotovo sve to kae djeluje nekako potroeno, kao papir koji je prestao biti utav od previe premetanja po rukama. A moda je to i neizbjeno kad si profesor, pa ak i sveuilini, kad mora stalno iznova ponavljati iste stvari.Na tu pomisao najednom me snano obuzela grinja savjesti. Ne mogu si dopustiti da se prema sveuilinim profesorima odnosim s visine, jer sam sad i ja jedna od njih. Jasper Richmond mije pokazao u fakultetskom Vodiu kroz studij: "Poslijediplomski studij kreativnog pisanja. Prozne narativne vrste. Uto & et, 14-16 h. Predava: Helen Reed (dr. R. P. Marsden je na studijskoj godini.)" Russell Marsden, kritiar, antropolog i jo kao udo od djeteta autor dvaju romana u stilu Mervvna Peakea, jednoga dobrog,drugoga ne ba dobrog, koji je vodio kolegij od njegova uvoenja i koji se sada povukao u svoju rustinu ladanjsku kuicu u Dor-donji da zavri, ili moda (kao to je jasper Richmond prilino pakosno natuknuo) da zapone svoj eljno iekivani trei roman. Doivjela sam nemali sok kad sam po dolasku otkrila da je Russell Marsden ve otputovao na jug Francuske, jer sam se nadala da e mi dati pokoji savjet o voenju kolegija. Moje jedino dosadanje iskustvo na tom podruju, veernji teaj na Morley Collegeu koji je pohodila arolika skupina kuanica, nezaposlenih ljudi i umirovljenika, primanih po principu tko prvi, njemu djevojka, od kojih su neki bili bez ikakve formalne naobrazbe, teko da me adekvatno pripremio za preuzimanje jednog od najprestinijih kolegija kreativnog pisanja u dravi. Studenti, pomno probrani iz mase eljnih kandidata, imat e um otar kao britva i znat e sve o stvarima kao to su post modernizam i poststrukturalizam, koji su kad sam ja bila na Oxfordu bili tek nejasni odjeci s druge strane mora, dalek tropot vokoliea po intelektualnim kaldrmama Pariza, jedva ujan amor neprohodnog argona koji se iri iz debelih amerikih Iromjesenika. Kad sam Jasperu Richmondu spomenula svoje bojazni, rekao je: - Ma dobro, ja uvijek smatram da se dobri studenti obrazuju meusobno. -Time me valjda htioohrabriti.Pitala sam ga koliko je dugo na Gloucesteru. Uzdahnuo je i rekao: - Ne volim se toga ni sjetiti. Bio sam jedan od pionira. Kad je sve ovo (nikom pokazujui ptmorauiu) jo bilo samo veliko gradilite. Na sastanke Fakultetskog vijea dola/ili smo u zelenim gumenim izmama. Ton mu je bio pun sjete i nostalgije.Ovdje mrak kao da pada ranije nego kod kue (evo, opet ja), ali lo je, jasno, samo varka. U Londonu pravi mrak nikad ne pada. Svi oni milijuni ulinih svjetiljki i svjetleih natpisa i rasvijetljenih i zloga bacaju difuzan odsjev prema nebu, pa ono nikad ne djeluje crno, vie je neke pastelne ukastosive boje. Ovdanje uline svjetiljke postavljene u pravilnim razmacima du pomonih cesta,20kao i sigurnosne aruljice kojima su naikane pjeake staze i stubita, doimaju se tek kao srameljivi pokuaji da se raspri gusta tmina zimskih noi. Iza vanjske ograde prostiru se samo mrana polja i jo mranije hrpice stabala, te ratrkane kue na imanjima ija svjetla trepere poput brodova daleko na puini.Usto, vlada neka sablasna tiina. Oko pet sati nastala je mini pica kad je akademsko osoblje pokupilo aute iz garaa na nekoliko razina (koje u ovom pastoralnom okruju djeluju nezgrapno i izrazito runo) i od vezi o se svojim kuicama u selima Cotsvvolda ili svojim gradskim rezidencijama u Cheltenhamu, a manje imuni zaposlenici Sveuilita i studenti koji ne ive u krugu fakulteta ukrcali su se na autobuse i krenuli svojim kuama ili unajmljenim sobama u okolici; ali ve neto poslije est kampus je utonuo u dubok provincijski muk. ak razaznajem zvuk svakog pojedinog vozila dok prilazi, prolazi i udaljava se pomonom cestom pred mojim ulaznim vratima, za razliku od zbrkanog, neprestanog pozadinskog brujanja prometa u Londonu.Boe, kako sam jadna.Strano sam pogrijeila to sam dola ovamo, elim pobjei, elim kukaviki odjuriti kui u London, da, kui, jer ono je moja kua, ne ova kiasta mala kutija ibica. Bih li se usudila? A zato ne? Zapravo jo nisam poela. Nisam upoznala studente, nisam Sveuilitu uzela novac. Lako e nai nekoga da me zamijeni ima toliko izvanrednih pisaca koji bi objeruke prihvatili ponudu. Zato ne bih jednostavno otila, sutra uju trt), rano? Ve se vidim kako se iskradam iz kue prije svitanja, poput lopova, kako tovarim stvari u auto, tiho zatvaram prtljanik, vrlo tiho, da nikoga ne bih prenula iza sna, ostavljam jasperu Richmondu poruku na stolu u dnevnoj sobi zajedno s kljuevima kue: Oprostite, strano sam pogrijeila, za sve sam ja kriva, nisam se ni trebala prijavljivati za ovaj posao, molim Vas da mi oprostite. A onda zatvaram vrata ovog21skandinavskog kuninjaka i odvozim se praznom pomonom cestom, izmeu ulinih svjetiljki iji su vratovi omotani alovima magle, usporavam kod izlazne rampe kako bih mahnula uvaru koji zijeva u svojoj ostakljenoj uvarskoj kuici obasjanoj jarkim svijetlom. On mi uzvraa kimanjem glave, nita ne sumnja, podie rampu i puta me van, kao na Kontrolnoj stanici Charlie u nekom hladnoratovskom pijunskom filmu, i ja sam slobodna! Niz aveniju, na glavnu cestu, pa na M5, M42, M40 , u London, u Bloomfield Crescent, kui.Jedino to je moja kua na adresi Bloomfield Crescent 58 na tri mjeseca iznajmljena amerikom povjesniaru umjetnosti na studijskoj godini i njegovoj eni, koji stiu u petak. Nema veze, poslat u im faks: Oprostite, otkazano, promjena plana, kua ipak nije slobodna. Bi li me mogli tuiti? Nemamo ugovor napismeno, ali moda bi se naa prepiska tako raunala ... Ma emu uope dalje razmiljati o takvim jalovim pekulacijama kad svi znamo (pod "svi" mislim na moje neurotino "ja" i moje racionalnije "ja" koje zapaa i biljei), znamo, zar ne, da je to ista fantazija? I da pravi razlog to sutra ujutro neu pobjei nije to to bi me moji ameriki stanari mogli pravno goniti (a kad smo ve kod toga, i Sveuilite u Gloucesteru, koje bi me nesumnjivo moglo tuiti /a krenje ugovora, premda ozbiljno sumnjam da bi im se dalo), nego to to ja za to nemam hrabrosti. Sto ne bih mogla podnijeti osjeaj krivnje, sramote, bruke, kad bih znala kako svi koje poznajem znaju da sam se ustrtarila, uspaniarila, pobjegla. Kad samo pomislim da bih morala nazvati Paula i Lucy da im kaem, a u glasu bih im ula kako su razoarani, premda bi pokuali pruiti potporu svojoj ludoj majci. Kad pomislim da bih morala gledati one loe prikrivene podsmjeljive poglede i smijuljenja ljudi na knjievnim domjencima koji se doaptavaju preko ae bijelog vina: "Ono je Helen Reed, jeste li znali da je otila na Sveuilite u Gloucesteru predavati kao njihova rezidirajua spisateljica, i pobjegla prvi dan semestra jer nije mogla izdrati?" Moda bi jo i dodali: "No ne krivim je, ni ja to ne bih mogla", ali svejedno bi me prezirali, a i ja bih sebe prezirala.Svejedno, bila je to lijepa fantazija. ak sam odabrala i vrpcu22koju bih putala u autu na cesti M5, Vivaldijeve koncerte za drvene puhae, s njihovim poletnim, veselim allegrima.Utorak, 18. veljae. Danas popodne prvi sam se put nala sa svojim studentima, u poprilino turobnom seminaru na osmom katu Nebodera humanistikih znanosti. Sjedili smo na plastinim stolcima oko velikog stola prekrivenog tankim slojem bijelog praha od krede. Na zidu su bile privrene obavijesti nalik na prometne znakove, sa stiliziranim crteima iskrianim dijagonalnim prugama, koji su zabranjivali puenje, jelo i pie. Zar studentima danas treba izriito zabraniti da jedu i piju na predavanju? Moji sve u svemu djeluju ohrabrujue simpatino. Naravno da je prigoda bila malo kakljive prirode, jer smo se meusobno procjenjivali. Oni su bili u prednosti jer jedni druge ve dobro poznaju, budui da im je jedan semestar predavao Russell Marsden. Uobliena su skupina, u kojoj je svatko preuzeo neku ulogu, ili mu je ista dodijeljena: ekstrovert, skeptik, klaun, profinjena dua, nezadovoljnik, majka, zloesto dijete, zagonetni svat, i tako dalje. Oni su danas odmjeravali samo jednu osobu; ja sam morala zapamtiti i razabrati dvanaesterolanu ekipu. Veina su dvadesetinetogodinjaci, ali samo je nekolicina netom diplomirala. Uglavnom su nekoliko godina radili i onda dali otkaz kako bi zavrili poslijediplomski; uzdravaju se od uteevine ili su uzeli zajam, zbog ega se sve to ini zastrano ozbiljnim, to me nimalo ne tjei. Kako im ja, pitam se, uope mogu pruiti neto vrijedno njihova novca?Da probijem led, naumila sam im proitati neto svoje. To je u Morlev Collegeu na prvom predavanju obino bilo dobro prihvaeno, ali nisam sigurna da je ovom prilikom bilo dobra ideja. itala sam im iz Oka oluje. Ne iz neega to trenutano piem, jer takvo to nemam. Nisam u stanju pisati nita osim ovoga dnevnika jo otkako je Martin umro. U rujnu sam pokuala zapoeti novi roman, ali jednostavno mi nije htjelo krenuti. Razboljela sam se prisiljavajui sebe da ponem, pa sam na kraju digla ruke. Izmiljati fiktivne likove i smiljati to e raditi ini23se tako jalovim, tako izvjetaenim, kad je ivot nekoga stvarnog i bliskog i dragog tako naglo, brutalno otrgnut, poput plamena svijee stisnuta izmeu prsta i[Ovdje je prekid dok se nisam malo isplakala. Lo znak: mislila sam da sam prestala plakati. Ali stalno iznova otkrivam koliku je prazninu u mojem ivotu ostavila njegova smrt, poput okantno velike rupe, kao kad vam izvade zub pa jezikom opipavate prazan prostor gdje se nalazio. Ili poput fantomskoga uda iju prisutnost, kau, i dalje bolno osjeate nakon amputacije.]I tako sam im itala Oko oluje, poglavlje o putanju zmaja. Studenti su pozorno sluali, hihotali i smijali se na pravim mjestima i poslije postavljali inteligentna pitanja. Ali ja sam osjetila neko ustezanje, kao da su htjeli biti kritiniji, ali nisu se usudili. Moda sam samo paranoina.Srijeda, 19. vkljak. Primila nekoliko studenata u uredu Rus-sella Marsdena na desetom katu Nebodera humanistike. Moje ime, iskopirano na papiru, prilino je bezobzirno prelijepljeno preko ploice s njegovim imenom. Oslobodio mi je nekoliko polica i ispraznio ladice u elinom pisaem stolu, ali kartoteku je zakljuao, a na zidovima od bloketa ostavio je svoje postere s umjetnikih izloba. Bez njih bi prostorija zasigurno izgledala kao turoban, deprimantan sobiak, ali okruena tim nedvosmislenim oitovanjima o umjetnikim sklonostima dr. Marsdena (Mapplethorpe, Francis Bacon, Lucian Freud ) nikako nisam mogla odagnati osjeaj da sam u neku ruku ovdje uljez.Na vrata mi je prvi pokucao Simon Bellamv. Iskoristila sam priliku i upitala ga zato su ljudi juer na seminaru djelovali pomalo zakoeno. Simon je u toj grupi ekstrovert - zgodan, veseo, kovrave kose, rjeit. Izabrali su ga (preutno, gotovo nesvjesno) /.i predstavnika, i osjeala sam da njemu mogu postaviti topitanje. Objasnio mi je da nisu znali kako reagirati jer im Russell Marsden nikad nije itao svoja djela. - Valjda smo mislili - rekao je sa irokim osmijehom koji razoruava - da e, ako vas budemo hvalili, djelovati kao da se ulizujemo predavau, a ako vas budemo kritizirali, to bi izgledalo nepristojno. - A onda je dodao: - Zapravo, meni je to bilo genijalno - pa smo se zajedno nasmijali nainu na koji je unaprijed potkopao vlastitu pohvalu. Ali ja sam mu ipak vjerovala. Moda uvijek vjerujemo pohvalama o sebi. ak i kad znamo da nisu bez skrivena interesa, mislimo da su zasluene.Jutros me nazvala Marianne Richmond, Jasperova supruga, i pozvala me na veeru u subotu, "s nekoliko prijatelja", tako da se sad bar imam emu veseliti. Strepim od vikenda, posebno od nedjelje - nikad nisam voljela taj dan. Samoa. Praznina.Ovdje u Aleji kui ia vrlo je tiho. Kua do moje je prazna. U sljedeoj stanuje neki gospodin Afrikanac koji izlazi rano ujutro i vraa se kasno naveer. Vidjela sam ga u itaonici za drutvene znanosti u glavnoj knjinici, pa pretpostavljam da ondje provodi dane. U iduoj ivi postariji gostujui profesor ekonomije iz Kanade, dosta prijazan ali prilino gluh. Kuu najudaljeniju od mene nastanjuje nasmijeen ali mutav japanski par meni nepoznatog statusa i akademske pripadnosti. Mogunosti za druenje nema ba napretek. 1 dalje eznutljivo pomiljam na bijeg, ali naravno svakim danom to postaje sve nezamislivije, mogue posljedice sve ozbiljnije, pa sjedim gdje jesam, nadajui se da u napokon prijei psiholoku toku s koje nema povratka i pomiriti se sa sudbinom. U meuvremenu moje misli uporno preispituju i preispisuju prolost: prijavljujem se za posao, dobivam ponudu, ali nakon to sam proetala po kampusu i dobro promislila, pristojno i zahvalno odbijam, te se odvozim natrag u London, sretno pjevuei uz radiokasetofon, i nastavljam ivjeti svojim uobiajenim ivotom. Vadim iz laciice prekinuti roman i shvaam da ipak poinje tei.25Preureujem (bez pol muke) podrum kue u Bloomfield Crescen-tu 58 u garsonijeru, koju iznajmljujem krasnoj eni mojih godina, takoer udovici ili rastavljenoj, u kojoj nalazim srodnu duu i odanu prijateljicu. Stalno sebe hvatam u tom sanjarenju. Katkad je novi stanar mukarac, a narativnih posljedica, posve u stilu romana iz edicije Mills & Boon13, previe se sramim a da bih ih zapisala, ak i ovdje. ini ini se kao da su u meni istodobno dvije osobe -jedna Helen Reed koju ljudi vide, koja se uhodava u svoj novi posao na Sveu. Gloucester, smirena, sposobna, savjesna; i druga, lua, mahnita, bestjelesna Helen Reed koja ivi paralelnim ivotom negdje drugdje, u glavi one prve.Napor koji moram uloiti da bih istovremeno vodila ta dva ivota gotovo je nepodnoljivo velik. udim za noi, kad ih oba mogu na koji sat poslati na poinak. San je blaenstvo - ali jao, blaenstvo u kojemu po definiciji ne moe svjesno uivati. Tu je moda tek trenutak slatke malaksalosti, kad osjeti da tone u san, kao kada ti daju anestetik, ali sljedee ega si svjestan jest da je gotovo, probudio si se, vjerojatno u sitne sate, brige i tuge tite te tee nego ikad, i ne moe vie vratiti osjeaj kako je bilo ne biti ih svjestan. Padam u iskuenje da odem do ambulante po recept za tablete za spavanje, ali postala sam ovisna o njima onih mjeseci nakon Martinove smrti i dok sam ih uzimala, ujutro sam se osjeala kao zombi, pa sam sada vrsto odluila da u izdrati bez njih, dokle god mogu.etvrtak, 20. veljae. Drugi sastanak sa studentima. Radionica, to znai da jedan od njih ita iz svoga rada u nastajanju (ubudue e se to razdijeliti unaprijed) a ostali ga eree, dok ja dijelim pravdu. Takva je organizacija kolegija. etvrtkom popodne uvijek je na rasporedu radionica. Sadraj seminara utorkom ovisi o meni: mogu im dati vjebu pisanja ili moemo razgovarati o nekom lekslu koji im zadam.Russel I Marsden poticao ih je da na radionicama budu otvoreni, slo mene prilino uznemiruje nakon atmosfere ope potpore i razumijevanja kakva je vladala u veernjoj koli u Morlevju. Rachel26McNultv proitala je odlomak iz svoga romana u nastajanju o djevojci koja odrasta na farmi u Ulsteru. Meni se odlomak inio senzibilnim i uvjerljivim, moda pisanim malo nespretno, ali dvoje studenata iskritizirali su ga jer se u njemu ne spominje englesko--irski sukob. Postavljeno je pitanje: je li mogue pisati o Sjevernoj Irskoj, a ne spomenuti politiku situaciju? Ja sam diplomatski sugerirala da se obiteljske napetosti opisane u Rachelinoj prozi mogu shvatiti kao simbol podjele u cijeloj zajednici; ali Rachel je, to joj slui na ast, otklonila tu moju kompromisnu formulaciju i rekla da su neke stvari univerzalnije od politike i da o takvim stvarima eli pisati. Potajno sam se sloila s njom.Petak, 21. vfj.jak. Koliko vidim, tek mali broj mojih studenata ivi na kampusu. Veina stanuju kao podstanari ili su zajedno s drugima zakupili stanove u Cheltenhamu ili Gloucesteru, a neki su trajno nastanjeni u Londonu ili drugdje, pa ovdje provode samo tri dana na tjedan, utorkom i srijedom prespavaju u kojem pansionu ili kod prijatelja na kauu. Tako da imam zanimljiv osjeaj kako ivim studentskim ivotom vie nego oni sami. Nakon jueranje radionice svi smo otili prijeko u kafi Umjetnikog centra da popijemo aj, koji se pretvorio u neto raniji aperitiv, i gotovo sam sa zaviu sluala kako planiraju vikend izvan kam-pusa. Sto ga bolje upoznajem, to mi se ini neprikladnijim kao mjesto za odgoj i pripremu mladih za ivot. Ako student nema vlastiti auto, teko mu je doi do Cheltenhama ili Gloucestera, a nita ga na to previe i ne motivira. Sve ivotne potreptine ima na kampusu: tu je mali supermarket, praonica rublja, banka, uniseks frizeraj, knjiara & papirnica, nekoliko bistroa, kafia i menza. Umjetniki centar ima prilino dobar program koncerata, kazalinih gostovanja, umjetnikih izloba i filmova. Po rijeima Simona Bellamvja, koji je ovdje studirao pred nekoliko godina, mnogi studenti od poetka do kraja semestra nijednom ne izau s kampusa. S obzirom na to koliko su u dodiru s normalnim ivotom, mogli bi isto tako ivjeti u nastambi za brane parove u kakvoj supertajnoj zrakoplovnoj bazi ograenoj elektrinom27icom, ili na golemoj svemirskoj platformi koja krui oko Zemlje. Simon me uvjerava da su time posve zadovoljni: - Ne zaboravite, veini njih to je prvi put to su otili od kue. Mogu eksperimentirati sa seksom, alkoholom, drogom, a vee tete nema. Kontracepcija se dobiva besplatno u Zdravstvenom centru. Nema problema s vonjom u pijanom stanju. Nema murije da te pretresa. Nitko ti ne nareuje kada e spavati ni kada ustati, ne mora pospremati sobu. O tom sanja veina tinejdera. To je pravi raj za prave prasce. - Cerio se dok je nabrajao sve te atrakcije. No ja se svejedno pitam ne izgube li one nakon nekog vremena svoju dra, i to onda? Jedan od najdeprimantnijih prizora na kampusu je ofucana, zadimljena, linoleumom obloena prostorija u prizemlju Studentskog saveza, puna flipera i kompjutorskih igara. Rekla bih da je otvorena non-stop i unutra je uvijek nekoliko omamljenih likova koji netremice zure u ekrane i svjetlee pokretne natpise, tu i tamo se trnu, pritisnu gumb ili povuku ruicu. Zar su radi ovoga bubali za maturu, grbili se nad prijemnim formularima i ispraznili roditeljske depove? Kako mi je drago to je Paul na Manchesteru a Lucy na Oxfordu, konkretna mjesta s konkretnim ljudima.Ve se vidim kako ivei ovdje stjeem loe navike. Moja kuica opremljena je televizorom, i ovaj tjedan stalno neto gledam. Kod kue rijetko palim televizor prije vijesti u devet, a obino jo kasnije, i to radi nekog dokumentarca o umjetnosti ili filma. Ovoga tjedna gledala sam televiziju dok sam u samoi veerala, a onda bih aparat ostavila upaljen, jer kad ga ugasim, tiina djeluje mrtvaki, a nemam snage sluati glazbu na svojem jeftinom tranzistoru. Gledam svu silu emisija koje inae nikad ne gledam, sapunice i humoristike programe i policijske serije, gutam ih uporno i nekritiki poput djeteta koje tamani vreicu mijeanih bombona. Ako ovjek trai obinu neinteligentnu razonodu, nema boljeg od emisija koje se daju predveer. Nijedna scena ne traje dulje od trideset sekunda, a pria tako brzo skae s lika na lik te jedva dospije primijetiti koliko su tanki i papirnati.28Subota, 22. veljae. Sino je na televiziji nakon vijesti bio film Duh, pa sam ga odluila pogledati, iako sam ga ve gledala, s Martinom - zapravo, pogledala sam ga ba zato to sam ga ve gledala s Martinom. Kad se pojavio, neoekivano je postao hit i svi su govorili o njemu. Svidio nam se, sjeala sam se, iako smo prilino prezreli sladunjavo izrabljivanje nadnaravnog. Sjeala sam se tek kostura prie: mladia ubiju na ulici dok s djevojkom ide prema kui, i on je pokuava zatitili od spletkara koji su ga ubili, iako je kao duh nevidljiv i moe s njom komunicirati samo preko medija. Ono malo detalja iz filma koji su mi se zadrali u sjeanju bili su specijalni efekti kad bi netko od likova umro: na primjer, glavni junak die se s tla naizgled neozlijeen, i shvaa da je mrtav tek kad vidi svoju izbezumljenu djevojku kako u naruju dri njegovo beivotno tijelo; a kad negativa umni, odmah ili spopadnu mrane kreiave spodobe koje ih vriteci odvlae u pakao (za divno udo vrlo pravedno, mora se rei). . I sjeala sam se da je VVhoopi Coldberg bila smijena u ulozi medija-varnlice koji se u/.nemiri kad se zaista nade u kontaktu sa svijetom duhova. Te stvari bile su jednako efektne i pri drugom gledanju. Ali nisam bila pripremljena na to da e me ljubavna pria (ako polresti. Derni Moore, koju sam uvijek smatrala prilino drvenom glumicom, djelovala mi je nevjerojatno dirljivo u ulozi oaloene heroine. Kad bi joj se oi napunile suzama, moje bi potekle potocima. Zapravo, vei dio filma sam plakala, smijui se VVhoopi doldberg kroza suze. Bila sam svjesna da je film jeftino, sentimentalno, komercijalno smee, ali to mi nije bilo vano. Nisam se imala snage oduprijeti, nisam se htjela oduprijeti, samo sam htjela da me preplavi nevjerojatna plima emocija koje je u meni pobudio. Kada duh-junak podsjea skeptinu junakinju, kroz iik VVhoopi Goldberg, na intimne svakodnevne pojedinosti iz njihova zajednikog ivota za koje nitko drugi nije mogao znati, i Dern Moore svane da njen mrtvi dragi doista komunicira s njom, koo mi se sva najeila. Kada glavni junak (ve sam mu zaboravila ime, a i irne glumca koji gaje igrao) stekne moi poltergeista koje2.9upotrijebi da zastrai nitkova koji prijeti Demi Moore, kliktala sam i razdragano pljeskala rukama. A kad mu, u neopisivo blesavoj sceni pred kraj VVhoopi Goldberg dopusti da ue u njezino tijelo kako bi mogao plesati obraz uz obraz s Demi Moore na onaj senti uz koji su na poetku vodili ljubav... e pa, zamalo sam se onesvijestila od prenesene ugode i enje. Poslije toga dugo sam leala u vruoj kupki i pijuckala au vina, ponavljajui u glavi svoje omiljene scene iz filma, a prije spavanja sam masturbirala, to nisam radila jo od tinejderskih dana, i zamiljala da je ruka Martinova duha preuzela moju i da on vodi ljubav sa mnom.Kad sam se u sitne sate probudila osjeala sam se potiteno, kao i obino, ali ne i posramljeno. Na neki udan nain bilo je to katarzino iskustvo.Nedjelja, 23. veljae. Sino bila na veeri kod Richmonda - drutveni vrhunac moga prvog tjedna na Gloucesteru. Veer je bila dosta zanimljiva. Imaju lijepu kuu li selu desetak milja odavde - modernu, ali ukusno sagraenu u tradicijskom stilu, od cotsvvoldskog kamena. Zalutala sam po mranim seoskim cestama pa sam stigla zadnja. Bilo mi je teko odjednom zapamtiti toliko novih lica, ali sreom jasper mi je u petak uz jutarnju kavu u zbornici ukratko nabrojio sve s popisa uzvanika.Vrata mi je otvorio sam Jasper, i malo me iznenadio zvunim poljupcem u obraz. Pomislila sam da jo nismo ni priblino dovoljno bliski za takav pozdrav -ali prihvatila sam to sa smijekom. U ruci je drao au bijelog vina pa sam pretpostavila da to nije prva koju je veeras posaugao. Blizu nas motao se mlai tinejder koji se neprestano trzao i vrpoljio.- Olivere, uzmi Helenin kaput - rekao mu je Jasper i upoznao nas. - Ovo je moj sin Oliver. Ovo je Helen Reed, Olivere. Ona je knjievnica. Pie romane.~ Egg pie roman - rekao je Oliver, ne gledajui me.- Je li? - upitala sam pristojno. - A tko je on?- Egg ivi u Londonu, s Milly i Annom i Milesom.- To su likovi iz TV serije - objasnio je Jasper. Slobodnom30rukom pomogao mi je skinuti kaput. - O mladim odvjetnicima koji ive zajedno.- U posljednje vrijeme mnogo gledam televiziju - rekla sam - ali tu sam seriju valjda propustila.- Milesa najvie volim - rekao je Oliver, gledajui mi iznad glave.- Evo, Olivere, objesi Helenin kaput, molim te - rekao je Jasper, pruajui mu ga. - Onda moe ii gledati TV. Nikoga vie ne ekamo. Hajde.Kad je Oliver odnio moj kaput, Jasper je rekao: - Oliver je autist. Trebao sam vas upozoriti, ali zaboravio sam. -- Nema problema - rekla sam.- Misli da su likovi iz sapunica stvarni ljudi.- Pa, mislim da nije jedini - rekla sam.- Istina rekao je Jasper i nasmijeio se.Uveo me u salon i upoznao s Marianne, koja je stajala kraj vrata u besprijekornoj maloj crnoj haljini, koju je podigla oito skupocjenim zlatnim broem, i podeavala rasvjetu. Soba, elegantnih proporcija, s lanim cjepanicama u otvorenom plinskom kaminu, ima brojne visokosofisticirane reflektore i rasvjetu odozdo i odozgo s mogunou priguivanja koju je Marianne stalno podeavala, pa se ovjek osjea vie kao na pozornici, recimo u nekom mju-ziklu Stephena Sondheima'4: dok tiho razgovarate s nekim u kutu, odjednom vas zapljusne jarko svjetlo i glave se okreu u vaem smjeru kao da oekuju da zapjevate. Marianne je neko radila u izdavatvu i otkrile smo da imamo nekoliko zajednikih znanaca. Sada radi kod kue kao urednik-slobodnjak. Mlada je od Jaspera pa pretpostavljam da mu je druga supruga. Privlana je na vrlo njegovan nain (zlatni lak za nokte u tonu s broem), a drutveno joj je ophoenje vedro i nenametljive); oima prelijee cijelu sobu i nadgleda druge goste, a istodobno razgovara s vama.Drugi gosti bili su redom: Reginald Glover, marksistiki orijentiran profesor povijesti dlakava lica s naoalama u ronatim okvirima, i njegova ena Laetitia, glazbena terapeutkinja, vegetarijanka, te (kao to se kasnije pokazalo) predana Prijateljica Zemlje''1. Zatim Colin Riverdale, mlad i prpoan predava s Odsjeka za31anglistiku, i njegova ena Annabelle. Colin je, ini mi se, Jasperov tienik, i silno mu je bilo stalo da ostavi dobar dojam. Dao mi je nekoliko komplimenata za Oko oluje, i to o toliko specifinim aspektima te sam bila poprilino sigurna kako ga je urno proitavao u posljednjih nekoliko dana ne bi li se pripremio za susret sa mnom. Njegovo je podruje osamnaesto stoljee, kao i Jasperovo. Annabelle radi u Sveuilinoj knjinici i, sasvim shvatljivo, djeluje iscrpljeno od silnih napora koje ulae da bi obavljala svoj posao i podigla troje male djece, od kojih je najmlae toga trena lealo u nosiljci na katu, na krevetu Richmondovih. Cijelu veer govorila je vrlo malo, a u jednom trenutku ak je zadrijemala. Nicholas Beck, sjedokosi profesor likovnih umjetnosti, pozvan je da bude meni par, ali samo kad je rije o rasporedu sjedenja, jer me je Jasper obavijestio da je on homoseksualac u celibatu, nemam pojma kako to zna. Doselio se u Gloucester relativno nedavno iz Cambridgea, i za profesorskim stolom u blagovaonici ovladao je umijeem uglaena konverziranja o ma kojoj temi, a da pritom ne kae ita dojmljivo ili dubokoumno, jasper ga je neprestance zabrinuto zapitkivao to misli o vinu - oito je neko nabavljao vino za svoj koled. Beck je Jaspcrovu ponudu uljudno odobravao, ali implicitno kritizirao, primjerice: - Australska crna vina zbilja su se poboljala do neprepoznatljivosti.Najeminentniji gosti, o kojima me je Jasper najtemeljitije izvijestio, bili su Ralph i Caroline Messenger. Za njega sam ve ula, naravno, jer nastupa na radiju i televiziji, napose u emisiji Nck tjedan pone, i recenzent je popularnih knjiga o znanosti i psihologiji za nedjeljna novinska izdanja. Ovdje je on takorei zvijezda, redoviti profesor i ravnatelj prestinoga Centra za kognitivnu znanost Holt Beliing, udne graevine pomalo nalik opservatoriju, jasper miju je onaj prvi dan pokazao sa svoga uredskog prozora. Messenger je tek preao etrdeset petu, rekla bih, ima krupnu i naoitu glavu: gusta, prosijeda kosa zaeljana mu ie unatrag sa irokog ela, ima kukast nos i jaku eljust. Iz profila me podsjetio na rimskog cara s nekog starog novia. Caroline, ili kako je znanci zovu Carrie, je Amerikanka. U mladosti je sigurno bila zanosna ljepotica, lice joj je jo lijepo, ima krupne oi i debelu32pletenicu plave kose, ali po dananjim strogim standardima odvie je bujno graena. Na sebi je imala krasnu lepravu svilenu haljinu koja je laskala njezinim raskonim oblinama. Mora se rei da su upeatljiv par. Ona ga zove "Messenger", to proizvodi zanimljiv, dvostruk uinak, napola smjeran, a napola ironian. Njega to donekle zavjereniki smjeta ponad obinih smrtnika, koji imaju svoja domaa "ja" u obliku imena te svoje profesionalne persone u obliku prezimena; ali istodobno ta protuslovna formalnost supruge koja mua oslovljava prezimenom kao da se ruga njegovim pretenzijama i izmeu njih postavlja hladnu distancu. Uspjela sam s njim razmijeniti tek nekoliko reenica prije nego su nas pozvali za stol. U razgovoru ima otvoren, ivahan nastup, koji spaja poneki mjestimini amerikanizam s lagano plebejskim londonskim akcentom. Zato ga mediji vole, smatra Jasper: on ne zvui kao suhoparni profa.Za veerom sam sjedila prekoputa Carrie i otkrila da se i s njom moe vrlo ugodno razgovarati: otvorena je i srdana kao to to Amerikanci esto znaju biti. Kazala je da oboava moje knjige, ali nije smatrala potrebnim demonstrirati svoju upuenost reetajui me pitanjima o njima kao dr. Riverdale. Dala mi je korisne savjete o opingu u Cheltenhamu, kojim se oito esto bavi. Jasper mi je rekao da ona ima svoj novac, dodajui: - Mislim da joj ba zbog toga Ralph i jest vjeran, na svoj nain. - A kakav je to nain, pitala sam. - Pa, Carrie je rekla Mariannei da njih dvoje imaju sporazum daje on nee sramotiti na njezinu terenu. Ima dovoljno prigoda za aranje i izvan kue. Na konferencijama, na svojim medijskim paradama. U Private Eyeu jednom su ga prozvali "medijski kuro-nja". - Jasper se zahihotao prisjetivi se toga, i upitao me jesam li gledala Messengerovu TV seriju o problemu uma i tijela. - Neto malo - rekla sam.Zapravo, gledala sam samo posljednjih deset minuta posljednje epizode, a i to sluajno. Davali su ih predveer, to je za mene prerano, a ionako uglavnom iz lijenosti zaobilazim znanstvene emisije, ali sad mi je ao to ih nisam gledala. Sjeala sam se te velike rimske glave kako se okree od nekog komada mainerije (skenera mozga ili tako neega, u koji je upravo klizio pacijent33u leeem poloaju, kao da ga kane ispaliti iz topa) i naginje prema kameri te u krupnom planu gotovo zlurado izgovara: "Jeli, dakle, osjeaj sree - ili nesree - samo pitanje zadanog sklopovljavaega mozga?"Glava mu djeluje nerazmjerno veliko kad ga vidite ucijelo, jer su mu noge poprilino kratke. Ima debeli bikovski vrat i iroka ramena, zbog kojih mu je glava izbaena naprijed na nain koji djeluje izazivaki, pomalo prijetei. Nema sumnje da zrai aurom kakvu nije posjedovao nijedan drugi mukarac na zabavi - onakvom kakvu imaju filmske zvijezde i meunarodni dravnici. Neprestano sam ga kriomice pogledavala dijagonalno preko stola kako bih to analizirala, taj efekt kao da pred njim stalno bljeskaju blicevi, a on ni da se lecne. Jednom mi se pogled sreo s njegovim, srdano mi se nasmijeio. Bili smo odve udaljeni a da bismo razgovarali. Stol je bio predugaak, a gostiju previe a da bi svi sudjelovali u istom razgovoru. Na naem kraju, pod Jasperovim predsjedanjem, upravo smo raspravljali o najnovijoj pomami za filmskim adaptacijama klasika i usporeivali dvije konkurentske verzije Emme (Nicholas Beck je pedantno primijetio kako su u oba filma travnjaci oito - to je isti anakronizam - podiani kosilicom) kad su se na drugom kraju najednom podigli glasovi. Laetitia Glover i Ralph Messenger prepirali su se oko ekologije.- Zemlja ne pripada nama, mi pripadamo Zemlji - ustvrdila je ona pobono. - Indijanci su to znali.- Indijanci? - rekao je Ralph Messenger. - Hoe rei, ona ekipa koja je znala cijelo krdo bizona natjerati u stampedo i strovaliti ih s litice da si mogu pojesti odrezak za veeru?- Pozivam se na govor poglavice Seattlea iz sredine devetnaestog stoljea, kad je amerika Vlada htjela kupiti zemlju od njegova plemena - rekla je Laetitia suho.- Znam za taj govor - rekao je Ralph. - Napisao ga je scenarist amerikog dokumentarca iz 1971. - Annabelle Riverdale, koju je prepucavanje trgnulo iz omamljenosti, zahihotala se pijuckajui naokolo, a onda se, u tiini koja je uslijedila, pretvarala da nije.N e znam ja ni za kakav dokumentarac - rekla je Laetitia, zarume-njevi se. - Proitala sam ga u knjizi. Kao, vjerojatno, i scenarist.34- Sve je on to izmislio - rekao je Ralph - a onda su to ljudi poeli citirati u ekolokim raspravama kao da je zaista povijesno istinito. - Laetitia je od mua pogledom zatraila potporu, ali on nije dizao glavu, jer se, moda, nije ufao ugroziti svoju akademsku reputaciju na tako skliskom terenu. Jasper je galantno pritekao Laetitiji u pomo: - ak i ako nije povijesno istinito, Ralphe, nazor koji iza toga stoji mogao bi biti autentian.- Ba naprotiv, sasvim je laan - rekao je Ralph. - Mi ne pripadamo Zemlji. Zemlja pripada nama, jer smo mi najsposobnije zvijeri koje ive na njoj.- To je tako arogantno, tako eurocentrino uzdahnula je Laetitia, sklapajui oi kako bi se to je potpunije mogue distancirala od tog odurnog stava.- Kako to misli eurocentrino? - insistirao je Ralph, izazivaki izbacujui glavu prema naprijed. Mi ostali smo jedno po jedno zanijemjeli i prestali jesti.- Europski kolonizatori su Zemlju smatrali neim to se moe kupovati, prodavati i eksploatirati - rekla je Laetitia. - Domorodake zajednice imaju prirodan instinkt za ouvanje svoga stanita i tedljivo iskoritavanje resursa.- Ba naprotiv, primitivne narode je samo ograniena tehnologija sprijeila da unite okoli do te mjere da bismo se mi danas uasnuli - rekao je Ralph.- Ne znam kako to moe tako samouvjereno tvrditi - rekla je ona.- Polineani su zatrli polovicu ptijih vrsta na havajskom otoju davno prije nego to je kapetan Cook i stigao - rekao je on. - Na Novom Zelandu Maori su masakrirali cijelu populaciju divovskih nojeva moa i ostavili veinu strvina nepojedene. Do dana dananjeg Indijanci plemena Yuqui u bolivijskim praumama rue stabla da dou do plodova. Ouvanje je pojam koji su uvele napredne civilizacije.- Messengeru, prestani se praviti vaan - rekla je Caroline, i svi smo se s olakanjem nasmijali.- Samo pokuavam osvijestiti Laetitiju - rekao je on blago.- Ne, nego je ikanira.35- Da - rekla je Marianne, koja je sjedila na elu stola, Ralph joj je bio s desne strane a Laetitia dva mjesta dalje s lijeve. - Pusti Letty na miru, Ralphe, i pomozi mi da odnesem ovo sue u kuhinju. - On se nacerio i poao za njom s gomilom prljavih tanjura, samozadovoljno poput nestanog ali nimalo skruenog djeaka, dok je Laetitia tugaljivo izjavila da se ona i sama zna braniti.Jasper je otvorio jo dvije boce crnog pinota od gumovca (ili to je to ve bilo) i krenuo oko stola puniti ae. Ja sam iskoristila priliku da odem u zahod, ali sigurno sam krivo shvatila Jasperove upute jer su prva vrata koja sam otvorila vodila u spremite za metle, a druga u stranje dvorite. Izala sam da udahnem malo hladnog, svjeeg zraka, to mi je svakako trebalo, i zatekla se kako preko malenog poploenog dvorita gledam u jarko osvijetljenu kuhinju. Ondje je Ralph Messenger u strastvenom zagrljaju bio priklijetio nau domaicu uz kuhinjska vrata, a ona mu je svoje zlatno nalakirane pande zarila u guzove. Oi su joj bile zatvorene - ali svejedno me ne bi vidjela vani u mraku. Reklo bi se da je Jasper Richmond pogreno obavijeten o "sporazumu" Messengerovih: ili takav ne postoji, ili ga se kri.Jutros sam se probudila s blagim mamurlukom i slabou u elucu od sinonjeg jela i pila (bojim se da sam vjerojatno imala u sebi vie od doputene koliine kad sam se vozila doma, premda sam, moram, rei, vozila vrlo polako i oprezno) pa sam nakon doruka otila u etnju da se nadicm svjeeg zraka. Nebo nije obeavalo nita dobro - prekriva od tamnosivih oblaka visio je od obzora do obzora - i im sam izala iz kue poela je kia. Gacanje po kampusu u vlano nedjeljno jutro nije mi ba razgalilo duu, ali ustrajala sam, pretvarajui to u prigodu da se upoznam s konfiguracijom terena i otkrijem gdje se nalaze pojedini odsjeci i fakulteti. Zgrade iz ezdesetih i sedamdesetih nisu dobro podnijele zub vremena. Njihova betonska proelja kia natapa mjestimice, poput papira za upijanje, a oplata i ploice jarkih boja kojima su obrubljena, zamiljeni kako bi oivjeli prevladavajue sivilo, na mnogo su mjesta okrhnuti, napukli ili otpali. Centar za36kognitivnu znanost Ralpha Messengera izgleda kao je sagraen kasnije i kvalitetnije. To je okrugla trokatnica s krovom u obliku kupole koja po sredini ima plitki lijeb, ba kao na opservatorijima, samo to nema otvora za teleskop. Jasper Richmond kae da je izgraena novcem kompjutoraa iz Holt Bellinga, nakon meunarodnog natjeaja. Raspolovljena kupola trebala bi predstavljati dvije modane polutke. Zidovi su od zrcalnog stakla. Pitam se to bi to trebalo predstavljati - tatinu kognitivnih znanstvenika?Neto kasnije naila sam na jo jednu zgradu udna oblika - ovaj put osmerokutnu. Pokazalo se da je to ekumenska kapela i molitveni dom, kojim se podjednako slue razne kranske denominacije ali i (sudei po obavijestima prikvaenima u predvorju) budisti, bahaisti, transcendentalni meditanti, zanesenjaci jogom, odani sljedbenici tai~chija i sline new age skupine. Mene su, meutim, u zgradu privukli zvui poznatog napjeva, koji smo pjevali u mojoj upnoj crkvi kad sam bila mala. "O Gospodine, Boe moj, pun divljenja svetoga..." ' Provjerila sam na oglasnoj ploi: da, upravo je poela katolika misa. Gonjena trenutnim porivom uuljala sam se u kapelu i sjela otraga, u posljednji red.Moda je vrijeme da samoj sebi priznam kako sam, to se vjere tie, krajnje zbunjena i nedosljedna. Osjeam iskrenu unutarnju zahvalnost to sam odgojena u katolikom duhu, premda sam zbog toga u djetinjstvu i ranoj mladosti nepotrebno trpjela snane napadaje krivnje, frustracije i dosade; a gledano unatrag osjeam samo nostalginu simpatiju prema asnama koje su me pouavale, iako ih je veina bila u manjoj ili veoj mjeri sluena uslijed praznovjerja i potiskivanja spolnosti, koje su se svim silama trudile da usade i meni. Prestala sam ii u crkvu tijekom drugog semestra u Oxfordu, u isto vrijeme kad sam izgubila djevianstvo. Ta dva dogaaja bila su povezana - nisam mogla iskreno ispovjediti kao grijeh neto to sam doivjela kao veliko osloboenje, ni obeati da to vie neu initi. Ubrzo je uslijedilo i intelektualno odbacivanje ostatka katolike doktrine; teko bi bilo rei je li to bila posljedica ili racionalizacija te moralne odluke. Nekoliko godina kasnije, uz stanovito vrdanje i pretvaranje, vjenala sam se u katolikoj crkvi, kako ne bih svojim roditeljima nanijela nepotrebnu alost, ali i zato37to se, kad sve drugo ostavimo po strani, ne bih osjeala zbiljski vjenanom samo u uredu matiara. Kad sam rodila vlastitu djecu dala sam ih krstiti, opet toboe mami i tati za ljubav, ali potajno zato to bih se ja inae osjeala loe. To nam je poslije omoguilo i da ih poaljemo u katoliku osnovnu kolu. Martin se nije bunio, iako sam nije bio vjernik, jer je bio svjestan da je mjesna katolika osnovna kola bolja od dravnih, a u toj fazi jo im nismo mogli platiti privatnu naobrazbu. Smatrao je da nee biti nikakve tete ako djecu izloimo benignijim mitovima katolianstva, poput Boia i anela uvara i odlaska na nebo nakon smrti, dokle god smo mi pri ruci da zaustavimo svako naginjanje morbidnosti i fanatinosti, i da e s vremenom djeca prerasti sva vjerovanja koja eventualno usvoje, kao to je i bilo. Djeca su nevjerojatno pronicljiva. Paul i Lucy kao da su intuitivno znali, ak i u petoj ili estoj godini ivota, kako se u koli moraju pretvarati da vjeruju u ono u to doma ne vjeruju, a moda i obrnuto, i u tom su se dvostrukom ivotu snalazili zadivljujue samouvjereno. Kad su poli u svjetovnu srednju kolu, ubrzo su postali jednako ravnoduni prema vjeri kao i drugi njihovi kolege, ali ja si utvaram da su tijekom prvih godina naobrazbe stekli iznadprosjean osjeaj za etinost, da ne spominjem neprocjenjive osnove knjievnosti i umjetnosti posljednjih dvaju tisuljea. (U etvrtak na seminaru okirala sam se kad sam shvatila da neki moji studenti ne shvaaju aluziju Rachel McNultv na novozavjetnu priu o Marti i Mariji.) Nakon to su Paul i Lucy primili prvu priest nikad nismo ili u crkvu kao obitelj, osim na poneko vjenanje, sprovod i polnoku s mojim roditeljima, u ime starih dana. Ali kad je Martin umro ja sam opet sama krenula nedjeljom na misu, u mjesnu upnu crkvu, potaknuta zbrkanom hrpom pobuda. Oajniki mi je trebala nekakva utjeha i potpora, a moda sam se i praznovjerno bojala da me katoliki Bog kaznio zbog moga odmetnua, i bolje mi je neka se izmirim s Njim prije nego to uini jo neku strahotu meni ili mojoj djeci. Ali utjeha nije dola, a strah je postajao sve sramotniji to je vrijeme dalje odmicalo. Bilo mi je drago vidjeti da sada i djevojice ministriraju, ali inae se nije puno toga promijenilo otkako sam posljednji put ula u katoliku crkvu. upnik je bio38nimalo karizmatian Irac koji je sluio misu kao da je to neki dosadan posao koji netko mora obaviti, i to to bre, to bolje, a propovijedi su mu bile gotovo uvredljivo naivne. Ne treba ni rei da nisam ila na ispovijed ni priest, a nakon nekoliko tjedana posve sam prestala i s odlascima u crkvu.Zato sam danas ula u kapelicu? Duh mi je bio na vrlo niskim granama, a valjda sam i mislila da e unutra vladati drukije ozraje nego u upnim crkvama, kao to je i vladalo, ali nimalo inspirativnije. Dekor same prostorije bio je deprimantno pust i ogoljen, budui da je iz nje bio protjeran svaki trag sakralne umjetnosti i simbolike koji bi mogao uvrijediti nekog drugog korisnika. Umjesto oltara tu je stajao jednostavan drveni stol, a oko njega su u nepravilnom luku bili postavljeni stolci. Kongregacija je bila uglavnom mlaahna, jasno, s tu i tamo pokojim pripadnikom fakultetskog osoblja i njihovih obitelji. Iznenadila sam se, i to ne ba ugodno, kad sam na drugoj strani prostorije ugledala suprunike Riverdale s dvoje male djece. Trudila sam se biti to neupadljivijom, ali sam zamijetila Colina kako mi se smijei usred pjevanja Kyrie.Liturgija je stilski bila neformalna: ministrant je bio u trenirci i tenisicama, a glazba, koju je predvodila djevojka u trapericama s gitarom, uglavnom se sastojala od narodnih melodija i ritmova. Maloj djeci, podmlatku fakultetskog osoblja, bilo je doputeno da bauljaju i puu po prostoriji gurajui i vukui svoje igrake Fisher-Price - ili moda mladi sveenik koji je sluio misu nije imao hrabrosti zatraiti od roditelja da ih umire. Kako sam otkrila, danas je druga nedjelja Korizme. (Korizma! Kakvu samo mjeavinu zaboravljenih emocija i uspomena budi ta rije! Strogi post na Pepelnicu, i crne mrlje od pepela na elima djevojica i nastavnica u koli, pobono neoprane cijeli dan... "Odricanje" od slatkia i eera u aju... Veselje kad bismo se na Uskrs prederale okolade... Odricanje donosi uitke koje mnogi mladi nikad nee spoznati.) Prvo itanje bila je pria o Abrahamu i Izaku - dobra pria, ali i prilino grozomorna, kao to je istaknuo Kierkegaard. ovjek bi se ponadao da e u homiliji o tom tekstu na sveuilinoj misi moda uti aluziju na Strah i drhtanje , ali poradovala sam se39uludo. Mladi sveenik rastumaio ju je kao jednostavnu priu o pokoravanju volji Bojoj i usredotoio se na "blagoslove" koje je Abraham zauzvrat primio. Evanelje je govorilo o Preobraenju, a zavrilo je s apostolima koji su "meusobno raspravljali: to znai 'uskrsnuti od mrtvih'?" .Ba.Nakon mise nisam mogla izbjei razgovor s Riverdaleovima.- Nisam znao da ste papistica - rekao je Colin, smijeei se i ironino stavljajui posljednju rije meu navodnike. Da je proitao bilo koju moju knjigu osim Oka oluje, mogao je naslutiti da sam tako odgojena.- Ne idem redovito u. crkvu - rekla sam. - Ula sam impulzivno- sluajno sam ovuda prolazila.- Pa, zalutale ovce uvijek su dobrodole - rekao je, to sam ja shvatila kao poprilinu drskost, premda je bilo servirano kao ala. - Doite da vas upoznam s veleasnim Steveom, naim honorarnim kapelanom - nastavio je.- Ne treba, hvala - rekla sam hladno. - Moram ii. - Dok sam odlazila, Annabelle mi je uputila melankolian osmijeh, kao da se ispriava.Na povratku u la kuiicu svratila sam u samoposluivanje da kupim tri nedjeljna lista i provela cijelo popodne eznutljivo itajui o tolikim novim predstavama, filmovima, izlobama itd. u Londonu. Pred sam sumrak opet sam izala u etnju. Razvedrilo se i ukazao se crveni zimski zalazak sunca. Kose zrake odbijale su se od iane ograde koja se nakratko zaalila poput ice u tosteru, da bi odmah zgasnula dok je Sunce tonulo iza brda u daljini. Sve se vie osjeam kao da sam. u otvorenom zatvoru: lako bih mogla otii, udim za odlaskom, ali predvidljive posljedice takva ina zadravaju me tu gdje jesam, pod moralnom obvezom. Moram odsluiti svoje.40Drugoga tjedna u semestru, u srijedu, Ralph Messenger i Helen Reed sluajno se susreu u nastavnikom klubu, u vrijeme ruka. Helen je u predvorju, razgleda izlobu nekog mjesnog slikara. Ralph je opaa dok ulazi kroz okretna vrata, i prilazi joj straga.- Sto kaete na slike? - progovara joj on iza lea, na to ona poskoi.- Ooo! Dobar dan... Ba sam razmiljala, kad bi. bile jako jeftine, moda bih kupila jednu da mi dnevni boravak malo ivne.- Pa, ivih boja svakako jesu - kae on, iskoene glave odmjeravajui slike. Na njima su pejzai, smjelo prikazani dreavim akrilnim bojama kakve se rijetko, ako uope ikad, nalaze u prirodi.- Da, a i nisu tako skupe. Ali nekako su...- Nekako su stravino rune.Ona se smije. - Bojim se da imate pravo.- Jeste li bili na ruku?- Ba sam krenula u kantinu.- Mogli bismo zajedno ruati, to kaete?- Moe. Ba fino.- Ali ne u kantini.- Ja za ruak ne jedem puno - kae ona.- Ni ja, ali volim da mi je udobno dok jedem - kae on. Blagovaonicu na drugom katu opsluuju konobarice, a nastolovima su stolnjaci i vazice s plastinim cvijeem. Sjedaju kraj prozora s pogledom na jezero. Helen naruuje salatu, Ralph dnevni specijalitet od tjestenine, te veliku bocu gazirane mineralne vode za oboje.- Zapravo, u nedjelju ujutro htio sam vas pozvati na kavu - kae Ralph. - Vidio sam vas kako hodate po kii, uinilo mi seda nemate nikakva odreenog posla...- Kako ste me vidjeli? - Ona djeluje kao da ju je ova informacija prestraila, a i kao da joj se ba nije svidjela.- S prozora svoga kabineta. Proli ste kraj Centra, a ja sam sluajno gledao van.- Sto ste radili na fakultetu nedjeljom ujutro?- Paaa... svravao neke poslove - izjavljuje on neodreeno.- Izaao sam iz zgrade da porazgovaramo, ali nisam vas mogao nai. Kao da ste u zemlju propali.- Je li? - ini se da joj je sad malo neugodno.- Gdje ste bili?- Ula sam u kapelicu.- Zato?- Zato vjernici obino idu u crkvu nedjeljom ujutro?- Aaa, vi ste vjernica? - U njegovu glasu uje se prizvuk neodobravanja, ili moda razoaranja.- Odgojena sam kao katolkinja. Vie ne vjerujem, ali...- Jako dobro.- Zato to kaete?- Pa, s vjernicima nije mogue razumno razgovarati ni o emu vanom. Valjda vas se zato i nisam sjetio potraiti u kapeli. Svrstao sam vas meu inteligentne, razumne osobe. Zato ste onda uli, ako ne vjerujete?- Pa, ja ne vjerujem slijepo u cijelu tu stvar - kae ona.- Znate, u bezgreno zaee i pretvorbu kruha i vina, papinsku neprevarljivost20 i sve to. Ali katkad pomiljam da iza toga mora biti neke istine. Ili se nadam da ima.- Zato?- Jer je inae ivot tako besmislen.- Ja tako ne mislim. Smatrani da je pun zanimljivosti i prua istinska zadovoljstva.- Pa, vi imate sree. Zdravi ste, imuni, uspjeni u svome poslu...- A vi niste? - kae on.- Pa, valjda jesam, donekle. Ali milijuni ljudi nisu.- Zaboravimo na trenutak njih. to je s vama? Zato vam ovaj ivot nije dovoljan? Zato vam treba vjera?42- Nije da mi ba treba. Hou rei, najvei dio ivota snalazila sam se bez nje, ali ima trenutaka... Znate, umro mi je mu, prije godinu dana.- Da, uo sam.Ona na trenutak prieka, kao da eka da on doda neto kao "Moja suut", ali on uti.- Posve iznenada, bez ikakva upozorenja. Izljev krvi u mozak. Prije nego se to dogodilo, inilo se da nam je sve u ivotu krenulo. Martin je upravo napredovao u poslu, moj posljednji roman osvojio je nagradu - planirali smo jedan dio novca od nagrade spiskati na odmor. Zapravo, ba smo gledali broure kad se...- Ona zastaje, oito potresena tim sjeanjem. Ralph Messenger strpljivo eka da nastavi. - Kad se sruio. Pao je u komu, i umro sutradan, u bolnici.- To je za vas bilo gadno, ali za njega je to lijepa smrt.- Kako to moete rei? - Ona djeluje okirano, a onda bijesno, kao da e ustati i ostaviti ga samog za stolom. - Bilo mu je tek etrdeset i etiri godine. Pred sobom je imao godine i godine sretnog ivota.- Tko to zna? Moda bi idue godine obolio od neke strano bolne degenerativne bolesti.- A moda i ne bi.- Moda i ne bi - priznaje Ralph.- Moda bi ivio dugo i sretno, snimio mnogo izvrsnih radij-skih dokumentaraca i dobio unuke i proputovao cijeli svijet i... jo svata.- Ali on to sada ne zna. I nije imao vremena razmiljati o tome prije nego to je umro. Umro je pun nade. Zato kaem da je to bila lijepa smrt.Konobarica stie s jelom i, dok ih posluuje, oni na nekoliko trenutaka obustavljaju razgovor. To Helen daje vremena da se smiri.- Dakle, vi mislite da mi kad umremo jednostavno prestanemo postojati? - kae ona poto je konobarica otila.- Ne u apsolutnom smislu. Atomi moga tijela su neunitivi.- Ali vae "ja", va duh, dua...?43- Za mene su to samo razliiti izrazi za pojedine vrste modane aktivnosti. Kad mozak prestane funkcionirati, nuno prestaju i one.-1 vas to ne ispunjava oajem?- Ne - kae on veselo, namatajui kremaste rezance na vilicu.- Zato bi? - Ubacuje u usta tjesteninu koja se pui i energino vae.- Pa, ini se besmislenim to provodimo tolike godine stjeui znanja, gomilamo iskustva, trudimo se biti dobri, muimo se da stvorimo neto od sebe, kao to se kae, ako nita od toga ne ostaje nakon smrti. To je kao da gradimo prekrasnu kulu od pijeska iza linije plime.- Samo na tom dijelu obale i moemo graditi kulu - kae Ralph.- A ja se u svakom sluaju nadam da u ostaviti trag u povijesti kognitivne znanosti prije nego to umrem. Ba kao to se i vi morate nadati za knjievnost. I to je neka vrsta ivota nakon smrti. Jedina.- Pa, jest, ali broj pisaca koje i dalje ozbiljno itaju nakon njihove smrti je zanemariv. Veina nas zavri kao prevakana sirovina, doslovno ili slikovito govorei. - Helen uspijeva ieprkati nekoliko sparuenih listia salate s poutjelim stabljikama u kraj tanjura i sjecka one preostale. - to je zapravo kognitivna znanost?- Sustavno prouavanje uma - kae on. - To je posljednje neistraeno podruje znanosti.- Doista?- Fiziari su ve u velikoj mjeri prokuili svemir. Samo je pitanje vremena kad e ponuditi jedinstvenu teoriju. Otkrie DNK nepovratno je preobrazilo biologiju. Svijest je najvea praznina na zemljovidu ljudskog znanja. Jeste li znali da je ovo Desetljee mozga?- Nisam. Tko je to rekao?- Pa zapravo mi se ini da je predsjednik Bush - kae Ralph.- Ali govorio je u ime znanstvene zajednice. U posljednje vrijeme svi su se profili zainteresirali za tu temu - fiziari, biolozi, zoolozi, neurolozi, razvojni psiholozi, matematiari...44- A u koje vi spadate? - pita Helen.- Ja sam poeo kao filozof. Studirao sam etiku na Cambridgeu i doktorirao iz filozofije uma. Onda sam otiao u Ameriku na stipendiju i zainteresirao se za raunala i UI...-UI?- Umjetnu inteligenciju. Neko nikoga nije zanimao problem svijesti, osim pokojeg filozofa. Sad je to posljednji vrisak.- A kakav je to uope problem? - pita Helen.Ralph se smijulji. - Vas to to ste svjesno bie nimalo ne udi, ne zbunjuje?- Pa i ne. Sadraji moje svijesti, to da, naravno. Emocije, sjeanja, osjeaji. Oni jesu vrlo problematini. Na to mislite?- Pa, i oni tu spadaju. Njih u literaturi nazivamo aualia.- Qualia?- To su specifine kvalitete naih subjektivnih doivljaja svijeta - miris kave, recimo, ili okus ananasa. One su nedvojbene, ali vrloih je teko opisati. Nitko jo nije otkrio kako ih objasniti. Nitko nije dokazao da zaista postoje. - Opaajui da se ona sprema protestirati, on dodaje: - Naravno da nam se ine stvarnima, ali moda su samo provedbe neega fundamentalnijeg, mehanikog.- "Zadanog sklopovlja vaega mozga"? - kae ona, intonacijom smjetajui izgovorenu frazu u navodnike.Ralph se zadovoljno osmjehuje. - Gledali ste moju TV seriju?- Samo malo, naalost.- Pa, ne slaem se u potpunosti s neuroznanstvenicima. OK, um jest stroj, ali virtualni stroj. Sustav sustava.- Moda uope nije sustav.- A, ne, sustav je. Sve je u svemiru sustav. Ako se bavi znanou, mora poi od te pretpostavke.- Valjda sam onda zato u koli odustala od prirodnih znanosti im sam mogla.- Ne, nego zato to su vam ih, vjerojatno, davali na kapaljku, i to u dozama destilirane dosade... Uglavnom, problem svijesti u osnovi je ona stara pria o umu i tijelu koju smo naslijedili od I )escartesa. Moji postdiplomci zovu na Centar "Duan za tijelo45i duh" . Znamo da se um ne sastoji od neke sablasne bestjelesne materije, nekog duha unutar stroja . Ali od ega se onda sastoji? Kako objasniti fenomen svijesti? Je li to samo elektro-kemijska aktivnost u mozgu? Neuroni bombardiraju, neuroprijenosnici preskau sinapse? U neku ruku da, to je sve to moemo pratiti. Danas je mogue provoditi PET i NMR skeniranja pri kojima se vidi kako razliiti dijelovi mozga bljeskaju poput flipera, ve prema tome koje emocije i osjete pobudimo u subjektu. Ali kako se ta aktivnost prevodi u misao? Ako je "prevodi" uope prava rije, a vjerojatno nije. Postoji li nekakav predjezini posrednik svijesti - neki "mentalni" jezik - koji u odreenom trenutku, u odreene svrhe, artikuliraju pojedini dijelovi mozga zadueni za jezik? To su neka od pitanja koja me zanimaju.- A to ako na njih nema odgovora?- Neki strunjaci zastupaju to stajalite. Njih zovu misterijan-cima.- Misterijanci. Svia mi se kako to zvui - kae ona. - Mislim da sam i ja misterijanka.- Oni smatraju da je svijest oita i ni na to svediva injenica o svijetu koja se ne moe nikako drukije objasniti.- O, a ja sam mislila da je to vie neto kao Keatsova "negativna sposobnost" - kae Helen. Zvui razoarano.- to je to?- "Kad je ovjek sposoban ivjeti s nesigurnostima, misterijima, sumnjama, i ne osjea iritantan poriv da posegne za injenicama i razumom."- Ne, ovo su znanstvenici i filozofi, ne pjesnici. Ali grijee kada diu ruke od potrage za objanjenjem.- A koje je vae objanjenje?- Ja mislim da je um kao raunalo - sluite li se vi raunalom?- Imam laptop. Slui mi kao malo bolji pisai stroj. Nemam pojma kako izvodi sva ona udesa.- OK. Va PC je linearno raunalo. Obavlja mnotvo zadaa, jednu po jednu, zadivljujuom brzinom. Mozak je vie kao paralelno raunalo, drugim rijeima, u njemu se odvija mnogo programa46odjednom. Ono to mi zovemo "panjom" zapravo je konkretno meudjelovanje razliitih dijelova sustava u cjelini. Podsustavi i mogue veze i kombinacije izmeu njih tako su mnogostruki i sloeni te je vrlo teko simulirati cijeli proces - zapravo, to je na sadanjem stupnju razvoja nemogue. Ali na dobru smo putu, kao to su govorile Britanske eljeznice.- Hoete rei, pokuavate stvoriti raunalo koje razmilja kao ovjek?- U naelu, to je na krajnji cilj.- I koje osjea kao ovjek? Raunalo koje moe biti mamurno, zaljubiti se i biti ucviljeno?- Mamurluk je neka vrsta boli, a bol je oduvijek tvrd orah - kae Ralph oprezno. - Ali ne vidim nikakav nepremostiv razlogzato ne bi bilo mogue projektirati i programirati robota koji bi mogao stupiti u simbiotski odnos s drugim robotom i pokazivati simptome duevne boli ako bi drugi robot bio stavljen izvan slube.- Vi se to samo alite.- Nipoto.- Ali to je apsurdno! - uzvikuje Helen. - Kako roboti mogu osjeati? Oni su samo hrpa metala, ice i plastike!- Zasad jesu - kae on. - Ali nema razloga da hardver u budunosti ne uklopimo u nekakav organski materijal. U Americi su ve razvili sintetsko elektro-mehaniko miino tkivo za robote. Ili moemo stvoriti raunala na bazi ugljika, kao to su to bioloki organizmi, umjesto na bazi silikona.- Va Duan za um i tijelo zvui kao moderna verzija Franken-steinova laboratorija.- Kamo sree - kae on smijeei se potiteno. - Mi nemamo sredstava da izraujemo vlastite robote. Veina naeg rada je teorijske prirode ili simulacija. Tako je jeftinije - ali i manje uzbudljivo. Frankensteinovu laboratoriju najvie smo se pribliili muralom Maxa Karinthvja.- A to je to?- Odmah u vam pokazati, ako ste slobodni. I astiti vas alicom najbolje strojno skuhane kave koju ste popili u ivotu.47- Dobro - kae Helen. - Hvala.Konobarica donosi raun, Ralph ga uzima, no Helen insistira da plati svoj dio, na to on ne insistira dalje.Nemate nita protiv da proeemo? - pita on, dok silaze stubama u predvorje.- Nemam, naravno.- Autobus dolazi za... - On baca pogled na glomazan sat od nohrajueg elika. - Desetak minuta.- Ne, volim hodati - kae ona. - To mi je jedina gimnastika.- I meni. Na kampusu uvijek idem pjeice, osim kad padakia.Kia ne pada, ali ini se da bi uskoro mogla poeti. Vlaan vjetar pue kampusom raznosei lagane sive oblake. Hodaju stazom koja ide uz jezero, svako malo se svrstavajui u kolonu kad ili zvonjava zvonca upozori na pribliavanje biciklista. Budui da ji' srijeda popodne, naziru se znakovi portskih aktivnosti. Jedva ujni povici i poklici dopiru s terena na istonome kraju kampusa, .1 nigbijaka lopta u zavojitom se luku die i pada na pozadini neba. Na jezeru nekolicina studenata u gumenim odijelima jedre 11.1 dasci. ivo obojeni fragmenti njihovih jedara u kontrastu s himnom vodom ugodan su prizor, ali jezero ba i nije dovoljno vri i ko za tu namjenu: tek to razviju malo veu brzinu, bre-bolje moraju izvesti otar zaokret da ne bi udarili u obalu, ili u drugu jedrilicu. Prevrtanja su esta.Znam na to me podsjea ovo mjesto - kae Helen iznenada. Na Ciladevvorld. Jeste li bili ondje? Ne, stoje to?Nekakvo ekskluzivno naselje za odmor. Ja sam bila prolog Iji'hi sa sestrom i njezinima. Smjestili su ga na povelik umovit Irivn, okruen ianom ogradom. ivi se u kuicama sagraenima medu drveem. U sredini je golema plastina kupola ispod kc ije je nekakav bazen plus botaniki vrt s puno vodenih tobogana, umjetnih virova i slinih stvari. Imaju i supermarket, restorane,48sportske dvorane - i umjetno jezero za jedrenje koje ba i nije dovoljno veliko. Zato sam se sjetila. Zbog toga i zbog bicikala. U Gladeworldu ne smije voziti auto nakon to iz njega istovari prtljagu. Svi unajmljuju bicikle ili idu pjeice. Sve to vam treba za odmor nalazi se unutar ograde. Uope nemate potrebu ii van.- Zvui jezivo.- Moram rei, sestrina djeca su se oduevila. Ali ja sam se osjeala pomalo kao u zamci. Imaju brklju sa zatitarima koji paze da nitko neovlaten ne ue, ali ja se nikako nisam mogla oteti dojmu da su je isto tako postavili kako bi nas odvratili od izlaska.Neko vrijeme hodaju u tiini.- Imam dojam da alite to ste doli ovamo - kae on.- Vjerojatno samo patim za svojom kuom - kae ona. - Usuujem se rei da u se uskoro prilagoditi i poeti uivati.- Zato ste se prijavili za ovaj posao?- Pa, kao prvo, treba mi novac.- Ali vama daju crkavicu od plae! - uzvikuje on, i dodaje:- Sluajno to znam jer sam u Senatu lan Odbora za akademska imenovanja. Vidio sam papire.- Vama je to moda crkavica, ali meni treba - kae Helen.- Naalost, od knjiga ne zaraujem ba mnogo. I premda je Martin imao ivotno osiguranje, renta koju dobivam vrlo je skromna. Ali imate pravo, novac nije bio jedini razlog. Moja ki pauzira godinu izmeu kole i fakulteta, sad je u Australiji. Sve smo isplanirali jo prije Martinove smrti, nisam joj to htjela braniti. To danas svi rade. A moj sin je u Iowi na studijskoj godini - pohaa Amerike studije u Manchesteru. Kua je bila strano velika i puna jeke bez njih. I prepuna uspomena. Mislila sam da e mi goditi promjena...Ona zauti. Ralph neto neodreeno mumlja u znak slaganja.- A vi? - pita ona. - Svia li se vama ovdje?- U redu je - kae on - ali poludio bih da s vremena na vrijeme ne zbriem.- Na konferencije i medijske parade?On je gleda upitnim pogledom, kao da ga je zatekao njezin49izbor rijei. - Takve stvari, da. Ima i gorih mjesta, ali ovdje vlada malo uspavana atmosfera, provincijska. Sedamdesetih je Sveuilite bilo popularno, ali nikad nije dobilo dovoljno sredstava da naraste do potrebnih razmjera, bar ne za ozbiljan znanstveni rad. A sad je u regresiji, da budem iskren. Kao nogometni klub koji oajniki pokuava izbjei ispadanje iz prve lige. Nisam to ba posve shvaao kad su mi ponudili da postanem ravnatelj Centra. Bio sam zadovoljan na Kalifornijskom tehnolokom, ali ovakvu ponudu nisam mogao odbiti - nudili su mi da budem erif u namjenski graenoj zgradi iji je projekt nagraen. - Pokazuje na zdepastu valjkastu graevinu koja im se upravo ukazala pred oima, s ulijebljenorn kupolom i neprozirnim staklenimzidovima.- Rekli su mi da kupola predstavlja dvije polutke mozga - laeHelen.- Tako je.- Zato su zidovi od zrcalnog stakla?- Zar ne moete pogoditi?Helen se osmjehuje kao da se sjetila neega smijenog, a onda se mrti od silne koncentracije. - Jer se moe vidjeti iz nje, ali ne i u nju? Kao to je sluaj i s umom?- Bravo. - Ralph kima glavom poput zadovoljnog uitelja. - To je pola odgovora. Ali kad padne mrak, kad se upale svjetla, izvana se vidi sve to se u zgradi dogaa, a to simbolizira mo znanstvenih istraivanja da sve rastumae. To je bar bila arhitektova zamisao.- Ali ako navuete rolete...- Ba tako! - smije se Ralph. - Arhitekt je izriito u nacrtu izostavio rolete i zastore, ali ljudi po jakom suncu nisu mogli izdrati u uredima pa ih je morao postaviti, a neki od nas vole ih navui i kad se smrai.-1 tako unitavate simboliku.- Ne ba. Svijest se uvijek moe zastrti. Nikad sa sigurnou ne moemo rei to onaj drugi zapravo misli. ak i ako nam odlui rei, nikad ne znamo je li nam rekao istinu, ili bar cijeluistinu. Isto tako nitko ne poznaje nae misli onako kako ih sami poznajemo.- to je moda i dobro. Inae bi drutveni ivot bio kompliciran.- Nego to. Zamislite kako bi izgledala zabava kod Richmon-dovih da su svi nad glavama imali one oblaie kao u djejim stripovima, s natpisom Misli.... - Dok to govori, gleda Helen ravno u oi, kao da nagaa o emu je ona tom prilikom razmiljala.Ona se blago rumeni. - Pretpostavljam da ljudi zato itaju romane - kae ona. - Da otkriju to se zbiva u tuim glavama.- Ali otkrivaju samo to se odvilo u autorovoj glavi. To nije pravo znanje.- Ne? A to je onda pravo znanje?- Znanost. Ali neprilika je u ovome: ako ograniimo prouavanje svijesti na ono to se moe iskustveno promatrati i mjeriti, ispustit emo ono to ga najosebujnije odreuje.- Qualici.- Ba tako. Ima jedan stari vic na koji naletite u vie-manje svakoj knjizi o svijesti, o dvoje behavioristikih psihologa koji se seksaju, a poslije jedno kae drugome: "Tebi je bilo dobro, kako je bilo meni?"Helen taj vic jo nije ula, pa se smije.- To je sr problema svijesti - kae Ralph. - Kako dati objektivan prikaz, u treem licu, subjektivnog fenomena koji se odvija u prvom licu?- O, pa romanopisci to rade ve dvjesto godina - kae Helen nehajno.-Kako to mislite?Ona zastaje na stazi, podie jednu ruku i sklapa oi, mrtei se od silne koncentracije. A onda poinje recitirati, gotovo bez zastajkivanja i zapinjanja u govoru: - "Ona, Kate Croy, iekivala je dolazak svoga oca, ali on ju je ve predugo zadrao, i s vremena na vrijeme ukazala bi se samoj sebi u zrcalu nad kaminom, lica posve problijedjela od srdbe koja ju je dovela na rub odluke da ode ne vidjevi se s njime. No na tome se rubu i zadrala;50premjetala se s mjesta na mjesto, selei se s ofucanog kaua u naslonja presvuen satiniranom tkaninom koja je na opip djelovala - dotaknula ju je - i sklizavo i ljepljivo." On zuri u nju. - to je to?- Henry James. Uvodne reenice Krila grlice. - Helen nastavlja hodati, a Ralph hvata korak s njom.- Tako vi zabavljate drutvo na tulumima - recitirate dugake odlomke iz klasika naizust?- Poela sam pisati doktorat o toki gledita kod Henrvja Jamesa - kae Helen. - Naalost, nikad ga nisam dovrila, ali urezali su mi se neki kljuni citati.- Da ujem jo jednom.Helen ponavlja citat, i kae: - Vidite - tu imate Kateinu svijest, njezine misli, njezinu nestrpljivost, ona oklijeva hoe li otii ili ostati, opaa svoju sliku u zrcalu, da je presvlaka naslonjaa neugodna na dodir, "i sklizava i ljepljiva" - to kaete na ta cjiialial No sve je prepriano u treem licu, preciznim, elegantnim, fino oblikovanim reenicama. Subjektivno je i objektivno u isti mah.- Pa, efektno je izvedeno, to vam moram priznati - kae Ralph. - Ali to je fikcija, nije znanost. James moe tvrditi da zna kakvemisli prolaze kroz glavu te vae Kate jer ih je on tamo stavio, on ju je izmislio. Iz vlastita iskustva i. puke psihologije.- Henry James uope ne pie puki.On odmahuje rukom na njezinu primjedbu. - Puka psihologija je pojam koji tipotrebljavamo u struci - kae on. - Oznaava opeprihvaene mudrosti i zdravorazumske pretpostavke o ljudskom ponaanju i motivaciji, onome to ljude pokree. Ona funkcionira u svakodnevnom drutvenom ivotu - ne bismo mogli bez nje. Funkcionira i u fikcionalnoj prozi, od Krila grlice pa sve do Eastendera... ali nije dovoljno objektivna da bi prola kao znanost. Da je ta Kate Croy stvarna osoba, Henry James nikad ne bi smio sebi dopustiti da kae to ona misli o tom naslonjau, osim da mu je ona to rekla.- Ali da je Kate Croy stvarna osoba, vaa kognitivna znanost ne bi nam o njoj mogla rei nita to nas zanima.- Ne bih ba rekao "nita". Ali tono, slaem se, u ovom52trenutku moramo priznati da o svijesti znamo manje no to se romanopisci pretvaraju da znaju. Evo nas.Stigli su pred ulaz u Centar za kognitivnu znanost Holt Bel-ling.Klizna vrata od kaljenog sigurnosnog stakla, s velikim, ugraviranim inicijalima, isprepletenima 11B, automatski se otvaraju pred njima i tiho odsijecaju zrak iza njih. Predvorje je ispunjeno plaviastim, podmorskim svjetlom, koje se probija kroz zatamnjena prozorska stakla. Iznutra se vidi da je cijela zgrada sagraena uglavnom, od elika i stakla. Uredi, radni prostori i druge prostorije zrakasto se granaju iz sredinjeg atrija. Njihovi zakrivljeni unutarnji zidovi nainjeni su od stakla, tako da posjetitelj jednim pogledom moe obuhvatiti razliite aktivnosti koje se odvijaju u svakom segmentu, premda veina ljudi u vidokrugu naizgled radi manje-vie isto: sjede za stolovima, zure u ekrane, tu i tamo ponu prebirati po tipkovnicama. Tri razine u zgradi povezuje okno dizala smjeteno s druge strane atrija, nasuprot ulazu, ali i otvoreno spiralno stubite, izraeno od nehrajueg elika i poliranog drva, koje se uzvojito die iz sredine prizemlja, a s gornjim je razinama povezano vodoravnim nogostupima i galerijama.- Primjeujete li ita neobino u vezi sa stubitem? - pita Ralph.- Pa, uistinu je elegantno, posebice balustrada - kae Helen.- Ne, ne to. Uvija nalijevo, poput dvostruke uzvojnice DNK. Spiralna stubita obino idu u suprotnom smjeru.-Aha. To ne bih primijetila.On joj pokazuje raspored u prizemlju: glavni ured, mala knjinica, amfiteatar s naherenim sklopivim sjedalima, radne sobe za postdiplomce na ijim se stolovima niu redovi identinih kompjutorskih terminala, i klimatizirana podrumska prostorija koju Ralph naziva Mozgom zgrade, prepunu raunala raznih oblika i veliina, koja bruje i mirkaju, a na njihovim je diskovima i vrpcama pohranjena glavnina svega to se radi u Centru. Mukarac u bijelom laboratorijskom ogrtau prouava ispis iz53ujednog stroja. Ralph ga Heleni predstavlja kao Stuarta Phillipsa, svoga sistem-administratora. Helen primjeuje da je na kuite svakog stroja prikvaena bijela kartica s otisnutim imenom: "Kitac", "Tipko", "Tapko", "Bijelko", itd.Stuart Phillips kae: - Lako je pogrijeiti ako ih nazivamo njihovim tehnikim oznakama - slovima i brojkama - pa im dajemo nadimke.- Zato su svi iz knjiga o Tintinu ? - pita Helen.- To je sugerirao profesor Messenger - kae Stuart Phillips, okreui se Ralphu.- Moja djeca su ih jako voljela - kae on. - Jo ih vole, a uostalom i ja.On je odvodi do zajednike prostorije u podrumu, opremljene niskim modernim kauima, izlizanim naslonjaima punima mrlja, te bljetavim vicarskim automatom za pia. Trojica mladia u trapericama, sportskim kouljama i tenisicama avrljaju u kutu. Ralph ih Heleni predstavlja kao doktorande: Jima, Carla (iz Njemake)25 i Kendija (iz Japana). Ona ih pita na emu rade. Jim kae na roboti ci, Carl kae na afekti vnom modeliranju, a Kendi kae neto nerazumljivo to joj Ralph onda ponavlja - genetikim algoritmima.- Otprilike mi je jasno to bi bila robotika - kae Helen - ali to su ove druge stvari, za Boga miloga?Carl objanjava da je afektivno modeliranje raunalna simu-lacija naina na koji emocije utjeu na ljudsko ponaanje.- Na primjer tuga? - kae Helen, pogledajui Ralpha.- Ba tako - kae on. - lako Carl zapravo radi na programu majinske ljubavi.- Ba bih ga voljela vidjeti - kae Helen.- Naalost, ne mogu vam prirediti demonstraciju - kae Carl. - Trenutano preraujem program.- Neki drugi dan - kae Ralph.- A to je to vae genetiko? - zanima se Helen, okreui se Kendiju. Mladiev engleski nije tako dobar kao Carlov, pa se znoji i muca dok objanjava, a Ralph obzirno saima objanje-nje da bi ga Helen razumjela: genetiki algoritmi su raunalni programi osmiljeni da se razmnoavaju repliciranjem kao to to ine bioloki ivi organizmi. - Svim programima postavlja se zadatak, a najuspjenijima se doputa da se reproduciraju za idui test. Drugim rijeima, zdruuju se u parove i seksaju - tako to opisuje Ralph, na zadovoljstvo studenata. - Svaki program podijelimo napola i zamijenimo polovice. Ako to esto radimo, katkada dobijemo programe monije od onih koje bi smislili programeri od krvi i mesa.- Ali mogli bi se oteti kontroli - kae Helen - i preuzeti vlast nad svijetom.- Vea je vjerojatnost da bi zavrili u zajednikim prostorijama raspravljajui o tome jesu li ljudi svjesna bia ili nisu - kae on.Mladii se pristojno smiju. Moda smatraju da bi trebali na neki nain iskazati marljivost i predanost svome znanstvenom radu pa se udaljavaju, ostavljajui Ralpha i Helen same. On je pita kakvu kavu eli i pritie odgovarajue gumbe na automatu. Sa znatieljnim iekivanjem gleda dok ona sre kapuino posut okoladom u prahu.- Mmm, izvrsno - kae ona. - Kvari ga samo plastina aa.- Ah, pa sad, stalni gosti imaju svoje porculanske - kae on, prilazei drvenoj ploi na kojoj raznoliko ukraene alice vise na kukicama oznaenim imenima vlasnika. On uzima crnu alicu na kojoj je bijelim slovima otisnuta rije SEF, i postavlja je ispod slavine automata kako bi se napunila duplim espressom sa eerom.- Dakle, nemate odvojenu prostoriju za nastavnike? - komentira Helen. - Vrlo demokratski.- Pa, svi nai studenti su postdiplomci. Nemamo kolegije za dodiplomce, to jako smeta Sveuilite.- A zato?- Ne elim da moji ljudi troe vrijeme i energiju uei dodiplomce osnovama programiranja.- Ne, htjela sam rei, zato to smeta Sveuilitu?- Vie studenata donosi vie novca. Visoko obrazovanje danas5455je postalo trite, znate. - On je pogledava preko ruba alice. - Zapravo, trenutano nam je to bolna toka. Mogao bih vas udaviti priama o toj temi.- Ba pokuajte - kae ona.- Pa, ukratko, Centar je osnovan donacijom tvrtke Holt Belling d.o.o. - rektor je u to vrijeme bio u dobrim odnosima s predsjednikom njihove Uprave. Oni su osigurali glavninu izdataka i polovicu pogonskih trokova, a Sveuilite je platilo drugu polovicu. Sporazum se obnavlja svakih pet godina. Idue godine istjee drugo petoljee, a Holt Belling ga vie nee obnavljati. Dive se onome to radimo, ali vie nas ne mogu pomagati. Ne krivim ih. Microsoft im je preuzeo velik dio posla, a imaju i problema sa solventnosti. U svakom sluaju, uvijek se podrazumijevalo da e jednoga dana odstupiti i prepustiti Sveuilitu kompletno nae financiranje. Ali ni Sveuilite nema love. Novi rektor i njegov Odbor za javnu sigurnost - tako ja zovem njegov upravljaki tim - kau mi da ne mogu skupiti lovu za sve trokove.-1 to sad? - pita Helen.- U najgorem sluaju, zatvorit e nas. - S cininim smijekom dodaje: - Moda e nas pretvoriti u Centar za kreativno pisanje. Jasper Richmond mi kae da mu ponestaje mjesta na engleskome. A kreativno pisanje silno je omiljeno meu lanovima Odbora za javnu sigurnost.- Je li? - Helen zvui iznenaeno.- O, da. Programi su popularni, privlae mnogo kandidata, kako dodiplomaca, tako i postdiplomaca. Ameriki studenti dolaze ovamo na obveznu studijsku godinu jer mogu dobiti bodove iz kreativnog pisanja. Mnogo studenata, mnogo kolarina. Odsjek za anglistiku uzima osiromaene pisce da ih vode, s ugovorom na odreeno vrijeme...- Z