Embed Size (px)
Citation preview
Akcijski plan razvoja ekološke
poljoprivrede u Dalmaciji
Autor: mr.sc. Ranko Tadić
Autori fotogra!ja na naslovnici: Roman Ozimec, Mirko Ruščić, Hrvatska turistička zajednica
Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) svjetska je mreža UN-a za razvoj koja zagovara promjene i
povezivanje država sa znanjem, iskustvom te potencijalima kako bi se građanima omogućilo da izgrade bolji
život. UNDP djeluje u 166 zemalja.
Program UNDP-a u Hrvatskoj obuhvaća razvojne inicijative kao što su: lokalni razvoj i jačanje instituciona-
lnih kapaciteta, zaštita okoliša i racionalno korištenje energije, podrška najranjivijim skupinama u društvu,
uključivanje privatnog sektora u proces razvoja te jačanje hrvatskog pravosuđa i sigurnosti građana.
Globalni fond za okoliš (GEF) osnovan je 1991. godine kako bi se pomoglo zemljama u razvoju i zemljama s
ekonomijama u tranziciji da osiguraju sredstva za programe i projekte zaštite okoliša.
Projekt COAST
Očuvanje i održivo korištenje biološke i krajobrazne
raznolikosti na dalmatinskoj obali putem održivog razvitka
obalnog područja
Akcijski plan razvoja ekološke
poljoprivrede u Dalmaciji
Kolovoz 2009. godine
SADRŽAJ
Akcijski plan za razvoj ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane u Dalmaciji
SAŽETAK 3
SUMMARY 6
1. UVOD 11
1.1. DEFINICIJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE I PROIZVODNJE HRANE 12 1.2. PROJEKT COAST I EKOLOŠKA POLJOPRIVREDA I PROIZVODNJA HRANE 14 1.3. PRAVNI OKVIR EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE I PROIZVODNJE HRANE 16 1.4. GLOBALNI KONCEPT EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE I PROIZVODNJE HRANE 19
2. RAZVOJ EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE 20
2.1. PROIZVODNJA 20 2.2. TRŽIŠTE 25
3. EUROPSKI AKCIJSKI PLAN ZA EKOLOŠKU POLJOPRIVREDU 26
4. PRIJEDLOG AKCIJSKOG PLANA ZA RAZVOJ EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE I
PROIZVODNJE HRANE U DALMACIJI 28
4.1. CILJEVI 28 4.2. AKCIJE (DJELOVANJA) PO PROGRAMSKIM PODRU JIMA 29 4.2.1. Institucionalne i politi!ke promjene 29 4.2.2. Pove"anje ponude dalmatinskih ekoloških poljoprivrednih proizvoda 32 4.2.3. Pove"anje potražnje - razvoj regionalnog tržišta eko-hrane 36 4.3. NAREDNI KORACI 38
PRILOG 1 - Rezultati SWOT analize razvoja ekološke poljoprivrede u Dalmaciji
39
POPIS KRATICA I POJMOVA 41
Prilog 1: Europski akcijski plan za ekološku poljoprivredu i proizvodnju hrane
1. EUROPSKA EKOLOŠKA POLJOPRIVREDA U GLOBALNOM KONTEKSTU 45
2. SADAŠNJE STANJE EUROPSKE EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE 50
3. PREGLED STANJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U ODABRANIM
SREDOZEMNIM EUROPSKIM DRŽAVAMA 56
3.1. Pregled stanja ekološke poljoprivrede u Italiji 58 3.2. Pregled stanja ekološke poljoprivrede u Španjolskoj 67 3.3. Pregled stanja ekološke poljoprivrede u Gr!koj 77
4. EUROPSKI AKCIJSKI PLAN ZA EKOLOŠKU POLJOPRIVREDU I PROIZVODNJU
HRANE 84
4.1. AKCIJE (DJELOVANJA) 86
4.1.1. Tržište eko-hrane 86 4.1.2. Javna politika i ekološka poljoprivreda 86 4.1.3. Standardi i nadzor – integritet samozaštite 87 4.1.4. Procjena utjecaja provedbe 90 4.1.5. Naredni koraci 90 5. PREGLED AKCIJSKIH PLANOVA ZA EKOLOŠKU POLJOPRIVREDU I
PROIZVODNJU HRANE U EUROPSKIM DRŽAVAMA 91
6. NOVI PRAVNI OKVIR EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U EUROPSKOJ UNIJI 97
7. EUROPSKA PROMOTIVNA KAMPANJA ZA EKOLOŠKU POLJOPRIVREDU I
PROIZVODNJU HRANE 103
POPIS KRATICA I POJMOVA 104
REFERENCE 106
Prilog 2: Pregled stanja ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane u Dalmaciji
1. STANJE HRVATSKE EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE 109
1.1. Umjesto uvoda 109 1.2. Agro-ekološke regije Hrvatske 111 1.3. Pravni okvir hrvatske ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane 113 1.4. Stanje hrvatske ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane 114 1.5 Nov!ane potpore ekološkoj poljoprivredi i proizvodnji hrane u
Hrvatskoj 118
2. STANJE EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE I PROIZVODNJE HRANE U
DALMACIJI 128
3
SAŽETAK
Svrha izrade “Akcijskog plana” je poticanje što bržeg razvoja ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane u Dalmaciji, a što uklju uje biljnu i sto arsku proizvodnju, ribarstvo, marikulturu, akvakulturu, proizvodnju vlakana i preradu proizvoda.
Naglasak Akcijskog plana je na razvoju onih certificiranih ekoloških djelatnosti koje stolje!ima ine dalmatinski ruralni razvoj održivim, a to su:
biljna poljoprivredna proizvodnja na postoje!im (revitalizacija) i novim nasadima na otvorenom i u zašti!enim prostorima (maslinarstvo, vinogradarstvo, sredozemno vo!arstvo, uzgoj ljekovitog i za inskog bilja, povr!arstvo, ratarstvo); ekstenzivno i poluintenzivno ov arstvo i kozarstvo te ostale tradicijske grane sto arstva (primjerice revitalizacija uzgoja magaraca, mula i mazgi); p elarstvo; proizvodnja visokokvalitetnih ekoloških tradicionalnih prehrambenih proizvoda s oznakom zemljopisnog podrijetla (ov iji i kozji sirevi; suhomesnati proizvodi, vrhunska i kvalitetna vina; ekstra djevi ansko maslinovo ulje i konzervirane doma!e masline; med i ostali p elarski proizvodi; sušeno i konzervirano vo!e, povr!e, gljive, ljekovito i za insko bilje; farmaceutski i kozmeti ki prirodni proizvodi na bazi doma!ih sirovina); marikultura (školjkarstvo, uzgoj ribe) i akvakultura u slatkim vodama; i održivo ribarstvo sukladno FAO kodeksu odgovornog ponašanja.
Akcijski plan se donosi za razdoblje od 2009–2013. godine kao priprema za novi krug financiranja putem zajedni ke poljoprivredne politike Europske unije – CAP, a treba poslužiti i kao regionalna podloga i sastavni dio Nacionalnog akcijskog plana za razvoj ekološke poljoprivrede i proizvodnje u Hrvatskoj.
Prema posljednjim podacima iz 2009. godine na podru jima etiri dalmatinske županije u Upisniku hrvatskih ekoloških proizvo"a a bilo je upisano 75 proizvo"a a na procijenjenoj površini od preko 600 ha, uklju uju!i i površine u prijelaznom razdoblju. U odnosu na cijelu Hrvatsku to predstavlja oko 9% registriranih proizvo"a a koji proizvode na oko 6% površina pod nadzorom u ekološkoj proizvodnji.
U strukturi dalmatinskog ekološkog poljoprivrednog zemljišta dominantno prevladavaju livade i pašnjaci (65% ili 385,4 ha), a ostalo ine vinogradi (13% ili 81,6 ha), maslinici (12% ili 73,7 ha), oranice i vrtovi (5% ili 30,9 ha), šume (5% ili 30,4 ha) te vo!njaci (2,6 ha).
Op!i ciljevi Akcijskog plana za Dalmaciju su:
pove!anje udjela površina pod ekološkom proizvodnjom u etiri dalmatinske županije, uklju uju!i pašnjake i šume, na najmanje 5 % do 2013. godine; i razvijanje regionalnog tržišta za ekološke proizvode.
Specifi ni strateški ciljevi su sljede!i:
poboljšanje prirodnih resursa koji se koriste u poljoprivredi s ciljem smanjenja one iš!enja nitratima, fosfatima i pesticidima te o uvanje bioraznolikosti i ekosustava;
4
promoviranje održivog ruralnog razvitka kroz diverzifikaciju poljoprivrednih aktivnosti, pove!anje produktivnosti, rast zaposlenosti i prihoda i smanjenje ruralne depopulacije; i razvoj regionalnog i nacionalnog doma!eg tržišta i olakšan pristup dalmatinskim ekološkim proizvodima na tržište EU i druga izvozna tržišta kroz poboljšanje sigurnosti i kvalitete certificiranih ekoloških proizvoda i pove!anje koli ine proizvoda.
Podloge na temelju kojih je izra"en “Akcijski plan za razvoj ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane u Dalmaciji” su slijede!i prate!i dokumenti:
! „Europski akcijski plan za ekološku poljoprivredu i proizvodnju hrane”;
! „Pregled stanja ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane u Dalmaciji”; i
! Prva verzija nacrta „Akcijskog plana za ekološku poljoprivredu i proizvodnju hrane u Dalmaciji”.
Dokument „Europski akcijski plan za ekološku poljoprivredu i proizvodnju hrane” sastoji se od sedam poglavlja: (1) pregleda europske ekološke poljoprivrede u globalnom kontekstu, (2) prikaza trenutnog stanja europske ekološke poljoprivrede, (3) prikaza trenutnog stanja ekološke poljoprivrede u odabranim europskim sredozemnim državama: Italiji, Španjolskoj i Gr koj, (4) prikaza „Europskog akcijskog plana za ekološku poljoprivredu i proizvodnju hrane” iz lipnja 2004. godine, (5) pregleda postoje!ih nacionalnih i regionalnih akcijskih planova za ekološku poljoprivredu u europskim državama, (6) novog pravnog okvira ekološke poljoprivrede u Europskoj uniji (Uredba Vije!a (EZ-a) br. 834/2007 od 28. lipnja 2007. godine koja je stupila na snagu u 2009. godini) te (7) europske promotivne kampanje za ekološku poljoprivredu i proizvodnju hrane.
Dokument „Pregled stanja ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane u Dalmaciji” sastoji se iz dva poglavlja. U prvom poglavlju dat je kratki prikaz trenutnog stanja hrvatske ekološke poljoprivrede (proizvodnja, pravni okvir, postoje!e poticajne mjere). U drugom poglavlju dat je detaljni pregled trenutnog stanja dalmatinske ekološke poljoprivrede.
Prva verzija nacrta „Akcijskog plana za razvoj ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane u Dalmaciji” izra"ena je nakon održavanja COAST stru ne radionice u kojoj su sudjelovali predstavnici relevantnih institucija iz sve etiri dalmatinske županije te izradili SWOT analizu razvoja ekološke poljoprivrede u Dalmaciji. Kona na verzija nacrta akcijskog plana uvažila je mišljenja i sugestije sudionika stru nog skupa koji je uslijedio nakon radionice te izmjene i dopune lanova COAST projektnog tima i drugih stru nih osoba.
U svom uvodnom dijelu Akcijski plan ukazuje na zna enje ekološke poljoprivrede u globalnom, europskom i nacionalnom razvoju poljoprivrednog sektora, daje njene odabrane definicije te ukazuje na vezu ekološke poljoprivrede i projekta COAST. Nadalje, u kratkim crtama predstavljen je globalni, europski i hrvatski pravni okvir ekološke poljoprivrede, njen globalni koncept, razvoj i trenutno stanje (proizvodnja i
5
tržište), kao i „Europski akcijski plan za ekološku poljoprivredu i proizvodnju hrane”.
U izvedbenom dijelu „Akcijski plan za razvoj ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane u Dalmaciji” sadrži: ciljeve, vizije, pregled postoje!eg stanja i predložene akcije po programskim podru jima: (i) institucionalne i politi ke promjene; (ii) pove!anje ponude dalmatinskih ekoloških poljoprivrednih proizvoda; i (iii) pove!anje potražnje - razvoj regionalnog tržišta eko-hrane.
Predložene akcije su:
1. osnivanje županijskih povjerenstva za razvoj ekološke proizvodnje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda do konca 2009. godine;
2. osnivanje dalmatinske Koordinacije županijskih povjerenstava do konca travnja 2010. godine;
3. pokrivanje polovice troškova stru nog nadzora i certifikacije dalmatinskih ekoloških proizvo"a a od strane županija od 2010. godine;
4. potpora programima i projektima udruga koje se bave obukom u ekološkoj poljoprivredi iz županijskih prora una i državnog prora una od 2011. godine;
5. pokretanje informativne i promotivne kampanje u 2009. godini kojom !e javnost informirati o prednostima ekološke poljoprivrede s ciljem razvijanja svijesti proizvo"a a i potroša a, a koja u svojoj provedbi uklju uje pokretanje i redovito održavanje internetske baze podataka;
6. osiguravanje minimalno jednog obu enog državnog savjetnika za ekološku poljoprivredu u svim dalmatinskim županijama od 2010. godine;
7. pokretanje inicijative na osiguravanju redovite i nesmetane nabavke repromaterijala za ekološku proizvodnju do konca 2010. godine;
8. iniciranje pokretanja sustavnog programa znanstveno-tehni kih istraživanja za razvoj ekološke mediteranske poljoprivrede s ciljem zaštite autohtonih sorata i pasmina od 2011. godine;
9. organizacija godišnjih edukativno-prodajnih izložbi ili sajmova dalmatinskih eko-proizvoda na glavnim trgovima županijskih središta od 2010. godine;
10. iniciranje pokretanja projekta izrade hrvatskih standarda za eko-trgovine, eko-restorane, eko-agriturizme i/ili eko-hotele na temelju kojih !e se isti nadzirati i certificirati s pravom uporabe jedinstvenog nacionalnog eko-turisti kog znaka od 2010. godine; i
11. lobiranje za pokretanjem institucijske kupovine ekoloških proizvoda za potrebe javnih kuhinja (vrti!i, škole, bolnice) u dalmatinskim gradovima i op!inama od 2010. do 2013. godine, a ime !e se osigurati stabilno lokalno tržište.
6
SUMMARY
The aim of this Action Plan is to enhance faster development of organic agriculture and food production in Dalmatia, including plant and livestock production, fisheries, mariculture, fresh water aquaculture, fiber production and food processing.
Action plan emphasis is on development of certified organic traditional productions which ensured sustainability of the Dalmatian rural development for centuries, being:
Plant production on existing (revitalisation) and new crops areas in open fields and/or greenhouses (olives, grapes, Mediterranean fruit, herbs & spices, vegetables, arable crops); Extensive and semi-intensive growing of sheep and goats, as well as of other kinds of traditional livestock (for example revitalisation of growing of donkeys, mules and hinnies); Beekeeping; Production of high quality organic traditional food products with protected geographic origin, such as: sheep milk and goat milk cheeses, dry-cured meat products, fine and quality wines, extra virgin olive oils and table olives, honey and other bee products, dried and processed fruit, vegetables, mushrooms, herbs and spices, pharmaceutical products and cosmetics based on domestic raw material; Mariculture (shellfish, Adriatic fish) and fresh water aquaculture; and Sustainable fisheries according to the FAO Code of conduct.
Action plan is brought for a period from 2009–2013 as a preliminary tool for the new round of financing through the Common Agricultural Policy of the European Union. It will also serve as the regional backup document and part of the National action plan for development of organic agriculture and food production in Croatia.
According to the latest 2009 data, 75 producers from four Dalmatian counties were registered within national Registry of organic producers producing on estimated total area of over 600 hectares, including land in conversion. That represents around 9% of all Croatian organic producers and around 6% of agricultural land under organic inspection.
Dalmatian organic agricultural land consists predominantly of permanent pastures and meadows (65% or 385.4 ha), followed by wineyards (13% or 81.6 ha), olive orchards (12% or 73.7 ha), arable land (5% or 30.9 ha), woodland (5% or 30.4 ha) and fruit orchards (2.6 ha).
General goals of Dalmatian action plan are:
Increase of organically managed land in total agricultural land in four Dalmatian counties, including pastures and woodland, on minimum of 5% by the year 2013; and Development of the Dalmatian regional market for organic products.
Specific strategic goals are:
7
Improvement of natural resources used in agriculture with aim to reduce pollution caused by nitrates, phosphates and pesticides, as well as to preserve biodiversity and ecosytems; Promotion of the sustainable rural development through diversification of agricultural activities, better productivity, increase of employment and rural depopulation reduction; and Development of regional and national markets for organic products in Croatia and easier accessibility of Dalmatian organic products to the EU market and other export markets through implementation of the better food safety measures and increase of quantities and quality of certified organic food and drinks.
Basis for “Action Plan for Development of Organic Agriculture and Food Production in Dalmatia“ were the following COAST project supporting documents:
! „European Action Plan for Organic Agriculture and Food Production”;
! „Present Status of Organic Agriculture and Food Production in Dalmatia”; and
! First version draft of the “Action Plan for Development of Organic Agriculture and Food Production in Dalmatia“.
Supporting document „European Action Plan for Organic Agriculture and Food Production” consists of seven chapters: (1) overview of the European organic agriculture within global context; (2) review of the present status of the European organic agriculture; (3) review of the present status of the organic agriculture sector in selected Euro-Mediterranenan countries being Italy, Spain and Greece; (4) review of the European Action Plan for Organic Food and Farming from June 2004; (5) overview of the existing national and regional action plans for organic agriculture in European countries; (6) new legal framework for organic food and farming in European Union (Council Regulation (EC) No 834/2007 on organic production and labelling of organic products from 28th June 2007 which came into force on 1st January 2009); and (7) European Union's new Organic Farming Campaign launched on 26th July 2008.
Supporting document „Present Status of Organic Agriculture and Food Production in Dalmatia” is composed of two chapters. First chapter is brief review of the present status of the Croatian organic agriculture (production, legal framework, subsidies). Second chapter represents detailed overview of the present status of organic agriculture in Dalmatia.
First version draft of the “Action Plan for Development of Organic Agriculture and Food Production in Dalmatia“ was prepared after holding of the COAST workshop in which representatives of the relevant institutions from all four Dalmatian counties actively participated and identified SWOTs for development of organic agriculture in Dalmatia. Final version of the Action Plan included opinions and interventions of the COAST seminar which followed the workshop, as well as later changes and ammendments done by members of the COAST Project team and other professionals.
8
In its introductory part the Action Plan stresses the importance of the organic agriculture within global, European and national development of the overall agricultural sector; presents some of its selected definitions; and points relation between organic agriculture and the COAST project. Furthermore, it gives brief review of the global, European and national legal framework for organic agriculture; its global concept, historical development and present status (production and market), as well as review of the European Action Plan for Organic Food and Farming.
Executive part of the “Action Plan for Development of Organic Agriculture and Food Production in Dalmatia“ outlines: aims, visions, reviews of the present status and proposed actions in three programme areas: (i) institutional and political changes; (ii) increased offer of Dalmatian organic agricultural and food products; and (iii) increase of demand – development of the regional market for organic food and drinks.
Proposed actions are:
1. establishment of four county`s committees for development of organic production of agricultural and food products by the end of 2009;
2. establishment of Dalmatian coordination of county`s committees by the end of April 2010;
3. covering of 50% of the organic inspection and certification costs of Dalmatian organic producers from 2010;
4. regular support to programmes and projects of associations dealing with training in organic agriculture from counties` and state budget from 2011;
5. starting of informative and promotional campaign in 2009 as a tool for information dissemination on organic agriculture advantages to the general public with the aim to raise awareness among producers and consumers and involving designing and regular maintaining of the internet web site;
6. ensuring that at least one trained organic agriculture public extension officer operates in all Dalmatian counties from 2010;
7. initiative on securing of regular supply of inputs for organic agriculture by the end of 2010;
8. initiative to commence systematic scientific and technical programme of research for development of the organic Mediterranean agriculture with the aim to protect indigenous crops` varieties and animal breeds from 2011;
9. organisation of annual educational and commercial exhibitions or fairs of Dalmatian organic products on main squares of counties` principal towns from 2010;
10. initiative to start the project of designing of Croatian standards for eco-shops, eco-restaurants, eco holiday farms and/or eco-hotels which will be used as basis for their inspection and certification resulting in legal right to use national eco-tourism logo from 2010; and
11. lobbying on commencing of institutional sales of organic products to public kitchens (kindergartens, schools, hospitals) in Dalmatian towns and municipalities from 2010-2013 with the aim to secure stable local market.
9
AKCIJSKI PLAN ZA RAZVOJ EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE
I PROIZVODNJE HRANE U DALMACIJI
10
11
1. UVOD
Akcijski plan za razvoj ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane u Dalmaciji temelji se na slijede!im dokumentima:
! Europski akcijski plan za ekološku poljoprivredu i proizvodnju hrane;
! Pregled stanja ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane u Dalmaciji; i
! prva verzija nacrta Akcijskog plana za razvoj ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane u Dalmaciji iz listopada 2008. godine, s posebnim osvrtom na neslužbeni nacrt strategije razvoja ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj (MPRRR, 2005);
Kona na verzija Akcijskog plana tako"er je uvažila i u sebe ugradila:
1) rezultate SWOT analize razvoja ekološke poljoprivrede u Dalmaciji, izra"ene tijekom COAST stru ne radionice pod nazivom „Izrada Akcijskog plana za razvoj ekološke poljoprivrede u Dalmaciji”, a održane u Splitu dana 9. rujna 2008. godine. Radionica je okupila predstavnike razli itih relevantnih institucija iz sve etiri dalmatinske županije: podru nih službi Hrvatskog zavoda za poljoprivrednu savjetodavnu službu i Hrvatskog sto arskog centra, županijskih odjela za poljoprivredu i gospodarstvo, regionalnih razvojnih agencija, nadzornih stanica za ekološku poljoprivredu, znanstvenih institucija, proizvodnih i potroša kih udruga, tvrtki, zadruga, obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i hotela.
2) mišljenja i sugestije sudionika COAST stru nog skupa pod nazivom „Ekološka poljoprivreda u Dalmaciji – klju na karika regionalnog održivog razvoja”, održanog u Splitu dana 21. listopada 2008. godine. Tijekom stru nog skupa prva verzija nacrta Akcijskog plana za ekološku poljoprivredu i proizvodnju hrane u Dalmaciji bila je javno predstavljena predstavnicima: Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja; Hrvatskog zavoda za poljoprivrednu savjetodavnu službu; županijskih odjela za poljoprivredu i gospodarstvo i regionalnih razvojnih agencija etiri dalmatinske županije; medija; znanstvenih institucija, proizvodnih i potroša kih udruga, tvrtki, zadruga i obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava.
3) izmjene i dopune lanova COAST projektnog tima i drugih stru nih osoba nakon održavanja projektnog stru nog skupa.
12
„Ja sam griješio protiv mudrosti Stvoritelja i, s pravom, bio sam kažnjen. Želio sam poboljšati njegovo djelo jer sam, u svojoj sljepo i, vjerovao da je zaboravljena veza u zapanjuju em lancu zakona koja upravlja i konstantno obnavlja život na površini Zemlje. !inilo mi se da slabi i bezna"ajni "ovjek treba nadoknaditi taj previd."
Justus von Liebig, izumitelj kemijske poljoprivrede u osvrtu na svoj život i djelo,
„Agrikulturchemie”, 8. dio, 1865.
Tijekom održavanja 22. FAO regionalne ministarske konferencije za Europu (Porto, srpanj 2000. godine) ve ina je sudionika bila mišljenja kako e se svjetska i europska poljoprivreda i proizvodnja hrane u 21. stolje u razvijati u tri odvojena smjera:
konvencionalna poljoprivreda s postupnim prijelazom na integriranu zaštitu bilja (sukladno odrednicama koncepta održive poljoprivrede i ruralnog razvoja – SARD);
poljoprivreda s primjenom genetski preina!enih organizama ("GMO poljoprivreda"); te
ekološka poljoprivreda sukladno temeljnim standardima IFOAM-a.
Hrvatska je javnost ve izrekla svoje, uglavnom nepovoljno, mišljenje o mogu em razvoju "GMO poljoprivrede". Za o!ekivati je stoga da e razvoj hrvatske poljoprivrede biti nastavljen ve utabanim pravcem konvencionalne poljoprivrede ili e se pak preusmjeriti na onaj ekološke poljoprivrede.
Najvjerojatnije je da e se u bliskoj budu nosti ove dvije proizvodnje u Hrvatskoj paralelno razvijati. Ekološki pravac prihvatljiviji je potroša!ima (pod uvjetom da zbog toga cijene hrane ne e drasti!no porasti), dok je konvencionalni pristup bliži ve ini hrvatskih proizvo"a!a i agronomskoj struci (najve im dijelom zbog straha od novog, odnosno potpunog nepoznavanja metoda i tehnika ekološke proizvodnje) te snažnog utjecaja bogatog i mo nog lobija kemijske industrije.
1.1. DEFINICIJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE I PROIZVODNJE HRANE
Što je ekološka (službeno prihva eni sinonimi „biološka“ i „organska”) poljoprivreda? Prema definiciji Me"unarodne federacije pokreta ekološke poljoprivrede - IFOAM (International Federation of Organic Agriculture Movements) rije! je o: "procesu kojim se razvija održivi agro-ekosustav. Takvom je sustavu postoje a plodnost tla klju! uspješne proizvodnje, a temelji se na prirodnim sposobnostima biljaka, životinja i krajobraza s ciljem optimiziranja kvalitete u svim aspektima poljoprivrede i zaštite okoliša. Ekološka poljoprivreda maksimalno smanjuje uporabu kemijskih umjetnih gnojiva, pesticida i zaštitnih sredstava, omogu uju i time djelovanje snažnih prirodnih zakona koji pove avaju prirodnu otpornost na bolesti. Drži se globalno usvojenih na!ela, ali ih primjenjuje na lokalna podru!ja uvažavaju i njihove regionalne socio-ekonomske, geo-klimatske i kulturne posebnosti".
13
Prema službenom izvješ u Ministarstva poljoprivrede SAD (USDA) ekološka poljoprivreda ("organic farming") je 1980. godine definirana kao: "sustav proizvodnje koji izbjegava ili najve im dijelom isklju!uje uporabu sintetskih gnojiva, pesticida, regulatora rasta i aditiva u sto!noj hrani. Pouzdani se ekološki proizvodni sustavi temelje na maksimalnoj uporabi plodoreda, biljnih ostataka, sto!nog gnoja, zelene gnojidbe, organskog otpada izvan gospodarstva, mehani!ke obrade tla, mineralnih stijena te svih aspekata biološke kontrole štetnika kako bi se održala plodnost tla, osigurale dovoljne koli!ine biljnih hranjiva te kontrolirali kukci, korov i ostali štetnici".
U svojoj preambuli Uredba Europske unije br. 834/2007 precizno i jednostavno objašnjava ekonomsku i ekološku važnost i zna!enje ekološke poljoprivrede za tržište i stanovništvo Europske unije te daje smjernice pravnog okvira proizvodnje, prerade, distribucije i uvoza ekoloških poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.
„Ekološka je proizvodnja cjeloviti sustav upravljanja poljoprivrednim gospodarstvom; proizvodnja hrane koja udružuje ekološki najprihvatljivije postupke, visoku razinu biološke raznolikosti, o!uvanje prirodnih bogatstava, primjenu visokih standarda za dobrobit životinja; te proizvodni postupak u skladu sa sklonostima odre"enih potroša!a prema proizvodima koji se proizvode korištenjem prirodnih tvari i postupaka. Postupak ekološke proizvodnje stoga u društvu ima dvostruku ulogu, u kojem s jedne strane osigurava odre"eno tržište koje odgovara na zahtjev potroša!a za ekološkim proizvodima, a s druge strane isporu!uje javna dobra doprinose i zaštiti okoliša i dobrobiti životinja, kao i ruralnom razvoju”.
Prema hrvatskom Zakonu o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (2001) svrha je ekološke proizvodnje zaštita zdravlja i života ljudi, zaštita prirode i okoliša te zaštita potroša!a. Ekološka proizvodnja (sinonimi “organska” i “biološka”) definira se kao „poseban sustav održivoga gospodarenja u poljoprivredi i šumarstvu koji obuhva a uzgoj bilja i životinja, proizvodnju hrane, sirovina i prirodnih vlakana te preradu primarnih proizvoda, a uklju!uje sve ekološki, gospodarski i društveno opravdane proizvodno-tehnološke metode, zahvate i sustave, najpovoljnije koriste i plodnost tla i raspoložive vode, prirodna svojstva biljaka, životinja i krajobraza, pove anje prinosa i otpornosti biljaka s pomo u prirod-nih sila i zakona, uz propisanu uporabu gnojiva, sredstava za zaštitu bilja i životinja, sukladno s me"unarodno usvojenim normama i na!elima“.
Kona!no, sažeta definicija glasila bi: "ekološka poljopriveda je sustav poljoprivrednog gospodarenja koji teži eti!ki prihvatljivoj, ekološki !istoj, socijalno pravednoj i gospodarski isplativoj poljoprivrednoj proizvodnji, a to je !ini gospodarskom djelatnoš u koja se u cjelosti uklapa u paradigmu održivog razvoja".
14
1.2. PROJEKT COAST I EKOLOŠKA POLJOPRIVREDA I PROIZVODNJA HRANE
Akcijski plan za ekološku poljoprivredu i proizvodnju hrane u Dalmaciji predstavlja sastavnicu provedbe projekta „COAST – O!uvanje i održivo korištenje bioraznolikosti na dalmatinskoj obali putem održivog razvitka obalnog podru!ja“.
Projekt COAST treba pomo i Hrvatskoj, odnosno svim njenim relevantnim razvojnim dionicima, da iskoriste jedinstvenu i kratkotrajnu priliku za o!uvanje globalno zna!ajne biološke i krajobrazne raznolikosti obalnog podru!ja Dalmacije, prije nego trenutni razvojni pritisci i njima izazvani neodrživi razvojni trendovi – u prvom redu ubrzana urbanizacija obalnog pojasa i nedovoljno kontrolirani razvoj turizma, ali i dijelom neodržive prakse u sektorima ribarstva, marikulture i poljoprivrede – izazovu njihovu trajnu degradaciju.
Osnovna strategija projekta je prepoznati i ukloniti prepreke koje trenutno prije!e preobrazbu gospodarskih sektora u smjeru održivosti, i to na na!in da se:
1) identificira a potom i ponudi rješenja kojima se može ograni!iti i dokinuti postoje i obrazac interesa, praksi i okolnosti koji razvoj gura u smjeru gdje se, radi ostvarivanja zna!ajne kratkoro!ne dobiti, resursi – prije svega sam prostor sa svojom iznimnom biološkom i krajobraznom raznolikoš u i na njoj temeljenoj atraktivnosti – neracionalno i neodrživo troše, a da se pri tome negativno utje!e i na društvenu koheziju, te na raznolikost a time i vitalnost gospodarskog razvoja;
2) identificiraju i poti!u razvojne inicijative koje gospodarski prosperitet i kvalitetu života grade na na!in da iznimnu biološku i krajobraznu raznolikost i na njoj temeljenu atraktivnost prepoznaje, !uva i održivo koristi kao jednu od osnovnih komparativnih razvojnih prednosti regije.
Konkretnije, ovo posljednje e se posti i na na!in da se na podru!ju !etiri dalmatinske županije sustavno i kontinuirano utje!e na aktivnosti i prakse gospodarstva u turizmu, poljoprivredi, ribarstvu i marikulturi – i izravno kroz rad s poduzetnicima, i posredno kroz utjecaj na bankarski sektor, odnosno dostupnost investicijskog kapitala – a kako bi ih se potaklo da u svoje prakse uklju!e održivo korištenje i zaštitu biološke i krajobrazne raznolikosti kao temeljne, globalno zna!ajne vrijednosti podru!ja Dalmacije. Osim suradnje s poljoprivrednicima, ribarima, turisti!kim i drugim poduzetnicima i bankama, projekt je usmjeren i na suradnju i koordinaciju s ve postoje im aktivnostima i institucijama za planiranje, razvoj i zaštitu obalnog podru!ja te na integralno upravljanje resursima, a tako"er je vo"en zahtjevima procesa pridruživanja Hrvatske Europskoj uniji.
S obzirom na veliku prostornu raširenost biološke i krajobrazne raznolikosti, te !injenicu da svega njen manji dio može biti o!uvan proglašavanjem posebno zašti enih podru!ja prirode, klju!ni problem i izazov postaje osiguravanje kvalitetne zaštite, racionalnog korištenja te time i o!uvanja biološke i krajobrazne raznolikosti izvan zašti enih podru!ja, u tzv. produktivnim kopnenim i morskim podru!jima. Projekt COAST !ini upravo to, !ime upotpunjuje trenutno aktualne napore na poboljšanju upravljanja zašti enim podru!jima.
Projekt je razvijen uz potporu UNDP ureda u RH, ali isklju!ivo kroz suradnju svih zainteresiranih i/ili relevantnih dionika, u široko participativnom procesu, !ime se
15
osigurala relevantnost postavljenih ciljeva i mjera, ta sudjelovanje svih relevantnih dionika u njegovoj provedbi. Provedba Integralnog projekta zapo!ela je po!etkom 2007. godine. Projekt provodi Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog ure"enja i graditeljstva (MZOPUG), uz potporu UNDP ureda u RH. Glavni partneri i sudionici u sufinanciranju projekta COAST su: Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog ure"enja i graditeljstva; (državni) Zavod za prostorno planiranje; Fond za zaštitu okoliša i energetsku u!inkovitost; Ministarstvo kulture (MK)/ Uprava za zaštitu prirode i Državni zavod za zaštitu prirode (DZZP) te (županijske) Javne ustanove za upravljanje zašti enim dijelovima prirode; Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja (MPRRR); Ministarstvo turizma; Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva (MRRŠVG); Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture (MMPI); Javna ustanova Hrvatske vode; Hrvatske šume d.o.o.; Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa (MZOŠ); Hrvatska banka za obnovu i razvitak (HBOR); Zadarska, Šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska i Dubrova!ko-neretvanska županija; njihove (županijske) Regionalne razvojne agencije te županijske i lokalne turisti!ke zajednice; Udruženja privatnih poduzetnika; komercijalne banke aktivne u projektnom podru!ju; pojedini poduzetnici; NVU; razne me"unarodne organizacije i projekti.
Cilj je i o!ekuje se da e se tijekom provedbe COAST projekta identificirati i osmisliti mnoge nove kvalitetne projektne ideje koje e privu i / mobilizirati / kanalizirati zna!ajna dodatna sredstva u svrhu održivog razvoja Dalmacije.
Projekt e se odvijati na tri razine – od lokalne preko regionalne (županijske) do nacionalne. Na lokalnoj razini projektom e se u !etiri pokazna podru!ja demonstrirati mogu nost druga!ijeg razvoja – razvoja koji je svjesniji vrijednosti postoje e biološke i krajobrazne baštine i same po sebi, i kao važne komponente kvalitete života i identiteta lokalnog stanovništva, i kao važne komponente prepoznatljivosti lokalnog gospodarstva na sve zasi enijim i izbirljivijim globalnim tržištima. Nadalje, pokazat e se i gdje su prepreke za takav razvojni smjer te kako ih ukloniti.
Na županijskoj razini projekt e koristiti rezultate s pokaznih podru!ja za 1) preobrazbu proizvodnih sektora u !etiri županije – koriste i kako tržišne tako i regulatorne pristupe; te 2) integraciju brige o bioraznolikosti u razvojno planiranje. Projekt e osobito raditi s klju!nim dionicima iz bankarskog sektora, razvijaju i inovativne instrumente za podršku održivom korištenju biološke raznolikosti.
Kona!no, na državnoj razini, projekt e utjecati na kreiranje regulatornog, upravlja!kog i drugog okruženja nužnog za o!uvanje i održivo korištenje bioraznolikosti.
Projekt ima !etiri osnovna o!ekivana rezultata i njima definirane grupe aktivnosti:
1. Demonstracija društveno-gospodarskog razvitka koji !uva i održivo koristi biološku i krajobraznu raznolikost / vrijednost / atraktivnost – u sektorima turizma, ribarstva, marikulture i poljoprivrede – na !etiri odabrana demo-podru!ja (u svakoj od 4 županije po jedno) koja su prepoznata i odabrana zbog svoje iznimne biološke i krajobrazne raznolikosti / vrijednosti.
16
2. Poboljšani uvjeti za „zelene“ investicije – investicije koje !uvaju i održivo koriste postoje u biološku i krajobraznu raznolikost kao svoju glavnu resursnu osnovu – na podru!ju !etiri županije. Aktivnosti iz ove grupe neposredno se vezuju na demonstracijske aktivnosti pod 1, a odnose se na pove anje dostupnosti kapitala i potražnje za kapitalom za „zelene“ investicije i pove anje potražnje za proizvodima i uslugama koji !uvaju ili održivo koriste bioraznolikost. Ove aktivnosti e posebno pridonijeti ruralnom razvoju i socijalnoj revitalizaciji kroz podršku ekološkoj/tradicionalnoj poljoprivredi, agroturizmu, novim oblicima turisti!ke eko ponude te o!uvanju i obnovi vrijednih kulturnih krajobraza dalmatinske obale.
3. Poboljšanje uskla"enosti i provedbe propisa i praksi klju!nih sektora na podru!ju !etiri županije u odnosu na održivo korištenje i zaštitu biološke i krajobrazne raznolikosti.
4. Na nacionalnoj razini uspostavljeno je ozra!je koje prepoznaje, uvažava, podržava, institucionalizira i širi održivi razvitak uz razumno korištenje i zaštitu biološke i krajobrazne raznolikosti.
U svrhu postizanja ambicioznog cilja promjene razvojnih obrazaca i praksi te gradnje novog, „zelenijeg“ identiteta i branda, projekt se koristi vrlo širokim instrumentarijem koji izme"u ostalog uklju!uje: financijske instrumente kao što su program malih darovnica, kreditno-garantni fond, stru!na pomo u pripremi poslovnih planova / projektnih prijedloga / kreditnih zahtjeva; aktivno uklju!enje / participaciju svih zainteresirani strana; ja!anje kapaciteta klju!ni institucija kroz educiranje i financiranje dodatnih ljudskih resursa; adaptivno upravljanje naslonjeno na sustavno pra enje i ocjenjivanje napretka ka postavljenim ciljevima; kodificiranje ste!enog iskustva u razvojne modele pogodne za replikaciju; osiguravanje mehanizama za širenje znanja i institucionalno u!enje; promoviranje mogu nosti i prednosti „zelenijih“ razvojnih modela.
1.3. PRAVNI OKVIR EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE I PROIZVODNJE HRANE
U svijetu je me"unarodno prihva eni sustav propisa i kontrole ekološke poljoprivrede detaljno usvojen i razra"en: (a) u temeljnim standardima IFOAM-a (od 1980. godine); te (b) smjernicama Codex Alimentarius-a (FAO/WHO, 1999).
Europska unija zapo!ela je sa donošenjem propisa o ekološkoj poljoprivredi i proizvodnji hrane još 1991. godine (Uredba EU br. 2092/91), a sli!ni su propisi do danas donešeni i primjenjuju se u ostalim razvijenim dijelovima svijeta (!lanice EFTA, Australija, Japan, SAD, Kanada) te u mnogim zemljama "ostatka svijeta" (Turska, Indija, Južna Koreja, Kina, Tajvan, Tajland, Argentina, Kostarika, Tunis, itd.).
Unato! nesumnjivim prirodnim preduvjetima za razvitak ekološke poljoprivrede, a posebice jasno izraženoj agroekološkoj raznolikosti nacionalnog poljoprivrednog prostora, mora se konstatirati kako Hrvatska ulazi u skupinu rijetkih europskih i mediteranskih zemalja u kojima je ovaj vid poljoprivredne proizvodnje još uvijek slabo i nedovoljno razvijen. Iako se o proizvodnji takozvane "zdrave hrane" gotovo svakodnevo i piše i govori (!esto s ni!im i nikad dokazanom postavkom kako je sve
17
hrvatsko zdravo), !injenica je da u ovom trenutku vrlo mali broj hrvatskih proizvoda može nositi me"unarodno priznati “zeleni znak” ekološke kakvo e.
Tijekom 1990-tih Hrvatska svojim poljoprivrednim zakonodavstvom i poticajnim mjerama nije pratila suvremeni tržišni pristup ekološkoj poljoprivredi te se njen polagani razvoj temeljio isklju!ivo na aktivnostima malobrojnih pojedinaca i ekoloških nevladinih udruga. Prema Tadi u (1997): "Unato zaostatku za zemljama Europske unije, pa ak i za mnogim zemljama Srednje Europe (!eška, Slova ka, Ma"arska) i Sredozemlja (Izrael, Turska, Egipat, Tunis), Republika Hrvatska bi ispravnom razvojnom politikom mogla relativno brzo “usko iti u vlak” i predstavljati zna ajnog europskog proizvo"a a “eko-hrane ve# tijekom ovoga desetlje#a”.
Me"utim, da bi hrvatski ekološki proizvedeni i certificirani proizvodi uop e mogli tražiti svoje mjesto i natjecati se na europskom i svjetskom tržištu, bilo je nužno u!initi najosnovnije pripremne korake, a prije svega osigurati pravni okvir za ekološku proizvodnju.
U sije!nju 2001. godine Hrvatski sabor je donio nacionalni Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (NN br. 12/01), a prve verzije prate ih pravilnika je resorno ministarstvo donijelo tijekom 2001-2002. godine. Zakonom i prate im pravilnicima propisuju se na!ela ekološke proizvodnje, sustav inspekcijskog nadzora, postupak certifikacije i poticaji za ekološku poljoprivredu.
U po!etku su nadzor i certifikaciju rijetkih ekoloških poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u Hrvatskoj obavljala inozemna ovlaštena tijela, a od konca 2002. godine za hrvatsko tržište to !ine doma e pravne osobe. U 2009. godini u Hrvatskoj je ovlašteno pet nadzornih stanica te tri pravne osobe za provedbu postupka potvr"ivanja nad ekološkom proizvodnjom (certifikacije).
U sklopu procesa pristupanja Europskoj uniji, izme"u 2007-2009. godine izvršena su uskla"ivanja hrvatskog Zakona i prate ih propisa s propisima EU. Trenutni pravni okvir hrvatske ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane !ine slijede i propisi:
• ZAKON O EKOLOŠKOJ PROIZVODNJI POLJOPRIVREDNIH I PREHRAMBENIH
PROIZVODA (NN br. 12/01, 79/07) • Pravilnik o ekološkoj proizvodnji u uzgoju bilja i u proizvodnji biljnih
proizvoda (NN br. 91/01, 10/07) • Pravilnik o ekološkoj proizvodnji životinjskih proizvoda (NN br. 13/02,
10/07) • Pravilnik o preradi u ekološkoj proizvodnji (NN br. 13/02, 08/08) • Pravilnik o ekološkoj proizvodnji u preradi vlakana (NN 81/02) • Pravilnik o stru!nom nadzoru u ekološkoj proizvodnji (NN br. 13/02, 10/07,
62/08) • Pravilnik o uvjetima i na!inu upisa u upisnike ekološke proizvodnje
poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (NN br. 13/02, 112/07) • Pravilnik o sustavu ocjenjivanja sukladnosti u ekološkoj proizvodnji (NN br.
91/01, 25/08, 61/09)
18
• Pravilnik o deklaraciji i ozna!avanju ekoloških proizvoda (NN br. 13/02, 10/07, 64/09)
• Pravilnik o visini naknade troškova za provedbu stru!nog nadzora nad ekološkom proizvodnjom i troškova utvr"ivanja sukladnosti s temeljnim zahtjevima (NN br. 41/08)
• Pravilnik o vo"enju baze podataka za poljoprivredni reprodukcijski materijal iz ekološke proizvodnje (NN br. 89/08).
U me"uvremenu je i Europska unija donijela novi pravni okvir daljnjeg razvoja ekološke poljoprivrede. Isti je sadržan u Uredbi Vije a (EZ-a) br. 834/2007 od 28. lipnja 2007. godine o ekološkoj proizvodnji i ozna!avanju ekoloških proizvoda, a kojom se opoziva Uredba br. 2092/91 te u dodatnoj Uredbi Vije a (EZ-a) br. 889/2008 od 5. rujna 2008. godine
Prema Komisiji EU nova uredba trebala bi biti jednostavnija, kako proizvo"a!ima tako i potroša!ima. Uredba sadrži cjelovit prikaz ciljeva, na!ela i temeljnih pravila ekološke proizvodnje, kao i novi sustav režima uvoza eko-proizvoda na tržište EU te konzistentniji režim stru!nog nadzora.
Uporaba EU eko-loga bit e obvezna, ali se dozvoljava da se pri ozna!avanju i dalje neobvezno koriste nacionalna ili privatna loga. Lokacija na kojoj su proizvodi uzgojeni mora biti istaknuta na etiketi kako bi potroša!i bili pravilno informirani.
Na hrani u EU eko-logo može biti istaknut samo ako je minimalno 95% sastojaka podrijetlom iz ekološke proizvodnje. Ostali proizvodi mo i e samo na etiketi navesti ekološke sastojke.
Korištenje GMO-a ostaje zabranjeno. S druge strane dopušteno je da se u ekološkim proizvodima nalazi do 0,9% GMO sastojaka koji su u ekološke proizvode dospjeli nenamjerno.
Nema promjena na popisu tvari dozvoljenih u ekološkoj proizvodnji. Nova uredba me"utim donosi do sada nepostoje a pravila ekološke akvakulture te ekološke proizvodnje vina, morskih algi i kvasnica.
Nova uredba je službeno stupila na snagu 1. sije!nja 2009. godine i Hrvatska mora što žurnije ponovno uskladiti svoje propise o ekološkoj poljoprivredi i proizvodnji hrane s novom uredbom kao dio procesa pristupanja Europskoj uniji.
To zna!i da novi hrvatski pravni okvir koji ure"uje sektor ekološke proizvodnje treba slijediti cilj osiguravanja pravednog natjecanja i pravilnog djelovanja unutrašnjeg tržišta ekološkim proizvodima, te održavanja i opravdavanja povjerenja potroša!a u proizvode koji se ozna!avaju kao ekološki. Nadalje, treba biti usmjeren osiguravanju uvjeta temeljem kojih ovaj sektor može napredovati u skladu s proizvodnjom i razvojem tržišta. Nadalje, bit e potrebno poboljšati i oja!ati standarde za ekološku poljoprivredu te zahtjeve uvoza i nadzora.
Stoga je primjereno jasnije definirati ciljeve, na!ela i pravila primjenjiva na ekološku proizvodnju radi doprinosa transparentnosti i povjerenju potroša!a, kao i
19
uskla"enog poimanja na!ela ekološke proizvodnje u odnosu na Europsku uniju i ostatak svijeta.
1.4. GLOBALNI KONCEPT EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE I PROIZVODNJE HRANE
Globalni koncept razvojne politike ekološke poljoprivrede prepoznaje njenu dvostruku društvenu ulogu:
1. U marketingu, odgovaraju i na zabrinutost pojedinih potroša!a, eko-hrana treba biti pravilno nagra"ena od tržišta, odnosno financirana od strane potroša!a. Drugim rije!ima, razvoj ekološke poljoprivrede treba biti upravljan tržišnim zakonima.
2. S druge strane, poznato je da ekološko upravljanje zemljištem društvu donosi javna dobra, prije svega po pitanju zaštite okoliša (tlo, vode, zrak, krajobraz), ali tako"er koristi održivom ruralnom razvoju te dobrobiti životinja. Gledaju i iz tog kuta razvoj ekološke poljoprivrede treba biti potpomognut od strane društva.
Stoga novi hrvatski pravni okvir ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane, posebice u sustavu nov!anih poticanja, mora poput novog pravnog okvira EU prepoznati ovu dvojaku ulogu. S jedne strane treba osigurati dugoro!nu stabilnu potporu stvaranju javnih dobara, dok s druge strane treba osigurati stabilno tržište eko-proizvoda koje e osigurati daljnji razvoj eko-sektora.
U Hrvatskoj je ekološka poljoprivreda ušla prvi puta kao posebna stavka u državni sustav nov!anog poticanja donošenjem izmjena i dopuna Zakona o državnoj potpori u poljoprivedi, ribarstvu i šumarstvu 2002. godine (NN 87/02). Me"utim, sustav nov!anog poticanja još uvijek nije prepoznao dvojaku ulogu ekološke poljoprivrede, odnosno njenu društvenu ulogu u stvaranju i zaštiti javnih dobara. Može se re i da u sustavu nov!anog poticanja ekološka poljoprivreda ima isti status kao i konvencionalna, osim nešto viših nov!anih poticaja. Prema podacima MPRRR-a nov!ani poticaji u ekološkoj poljoprivredi ve i su u prosjeku za 30% u odnosu na poticaje u konvencionalnoj proizvodnji.
Osim državnih poticaja, pojedine županije u Hrvatskoj stvorile su vlastiti sustav potpore ekološkoj poljoprivredi putem: (a) dodjele županijskih nov!anih poticaja (!etiri županije); (b) potpunog ili djelimi!nog refundiranja troškova stru!nog nadzora i certifikacije (šesnaest županija); te (c) osiguranja prodaje eko-proizvoda na sajmovima (izvor: HZPSS, 2007.).
Ve nekoliko godina ekološki proizvo"a!i iz Grada Zagreba te iz Zagreba!ke, Sisa!ko-moslava!ke i Me"imurske županije dobijaju posebne županijske nov!ane poticaje i u cjelosti im se nadokna"uju troškovi stru!nog nadzora i certifikacije.
Od 2008. godine u sufinanciranje polovice troškova stru!nog nadzora i certifikacije uklju!ilo se i resorno ministarstvo (MPRRR).
U Viroviti!ko-podravskoj županiji ekološki proizvo"a!i dobijaju županijske poticaje, a u Bjelovarsko-bilogorskoj, Požeško-slavonskoj, Krapinsko-zagorskoj, Karlova!koj, Koprivni!ko-križeva!koj, Li!ko-senjskoj i Vukovarsko-srijemskoj troškovi stru!nog nadzora i certifikacije su im bili nadokna"ivani u cjelosti ili u ve em dijelu do 2008.
20
godine, a od 2009. godine troškovi se nadokna"uju sa polovicom sredstava budu i da MPRRR osigurava preostali iznos.
Tre u skupinu !ine županije koje su eko-proizvo"a!ima nekoliko posljednjih godina redovito pokrivale polovicu troškova stru!nog nadzora i certifikacije: Brodsko-posavska, Zadarska i Osje!ko-baranjska.
Primorsko-goranska županija je pokrivala polovicu troškova prvog stru!nog nadzora u 2006. godini, ali je u me"uvremenu bez javnog objašnjenja to prestala !initi.
U Varaždinskoj, Istarskoj, Splitsko-dalmatinskoj i Šibensko-kninskoj županiji ekološki proizvo"a!i nisu do sada mogli dobiti nikakav županijski poticaj.
U Dubrova!ko-neretvanskoj županiji registriranih ekoloških proizvo"a!a nije bilo do samog konca 2007. godine, ali su zato „prvim lastama“ u 2008. godini bila dodijeljena zna!ajna poticajna sredstva.
Ovakav o!iti nesrazmjer u regionalnom pristupu potporama ekološkoj poljoprivredi doveo je do neravnomjernog i prili!no nepravednog položaja eko-proizvo"a!a u Hrvatskoj, a što je u dijametralnoj suprotnosti s na!elima Europske unije. To posebice vrijedi za dalmatinske proizvo"a!e, s !asnim izuzetkom Zadarske županije te od 2008. godine Dubrova!ko-neretvanske županije.
2. RAZVOJ EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE
2.1. PROIZVODNJA
Metode ekološke poljoprivrede paralelno su se razvijale tijekom 20. stolje a u nekoliko europskih zemalja (Švicarska, Njema!ka, Austrija, Velika Britanija, Francuska) i SAD, a po!evši od Steinerovog biodinami!kog koncepta (1924), "Poljoprivrednog testamenta" Alberta Howarda (1940) te radova J.I. Rodalea (!asopis "Organic Farming and Gardening",1942) i Eve Balfour ("Živa zemlja, 1943).
Globalni konsenzus oko pitanja što ekološka poljoprivreda jest, a što nije, postignut je stvaranjem IFOAM-a 1972. godine. Ovu nevladinu organizaciju osnovalo je pet osniva!a iz pet država, a danas predstavlja najve u svjetsku krovnu organizaciju za ekološku poljoprivredu sa oko 700 !lanica iz više od stotinu zemalja svijeta.
Prema najsvježijim FIBL/IFOAM podacima, objavljenim u velja!i 2009. godine („The World of Organic Agriculture – Statistics & Emerging Trends 2009“), u 2007. godini ekološka se poljoprivreda prakticirala u 141 državi svijeta na ukupnoj površini od 32,2 milijuna hektara, a što je predstavljalo 0,8% ukupnih poljoprivrednih površina u ispitivanim zemljama.
Regionalno, najviše certificiranih površina pod ekološkom poljoprivredom zabilježeno je u Oceaniji (poglavito u Australiji) - 12,1 milijuna hektara (37,6% svjetskih površina), a slijedile su je Europa sa 7,8 milijuna hektara (24,1%) i Latinska Amerika sa 6,4 milijun hektara (19,9 %).
Me"u državama, u 2007. godini daleko najviše površina pod ekološkom poljoprivredom bilježila je Australija (12,02 milijuna hektara), a slijedile su je
21
Argentina (2,78 milijuna hektara), Brazil (1,77 milijuna hektara), SAD (1,64 milijuna hektara prema podacima iz 2005. godine) i Kina (1,55 milijuna hektara).
Od europskih država me"u prvih deset u svijetu u 2007. godini nalazile su se tri: Italija (šesta sa 1,15 milijuna hektara), Španjolska (osma sa 990 tisu a hektara) i Njema!ka (deseta sa 870 tisu a hektara).
Me"utim, ako se kao kriterij razvijenosti ekološke poljoprivrede u pojedinoj državi uzmu podaci o udjelu površina pod ekološkom poljoprivredom u ukupnim poljoprivrednim površinama, situacija se bitno mijenja. Prvih osam mjesta u svijetu u 2007. godini zauzimaju redom europske države: Lihtenštajn (29,7%), Austrija (13,4%), Švicarska (11%), Latvija (9,8%), Italija (9,1%), #eška (8,9%), Estonija (8,8%) i Švedska (8%).
U svijetu se u 2007. godini ekološkom poljoprivredom bavilo preko 1,2 milijuna certificiranih proizvo"a!a, uklju!uju i i proizvo"a!e u prijelaznom razdoblju te sitne posjednike uklju!ene u sustave grupnog certificiranja („smallholder certification”) u zemljama Tre eg svijeta. Dakako, može se pretpostaviti da je broj necertificiranih proizvo"a!a koji se bave ekološkom poljoprivredom ve i, posebice u siromašnijim zemljama u kojima proizvo"a!i nemaju sredstava za pla anje obveznih troškova nadzora i certifikacije.
Regionalno, najviše certificiranih ekoloških proizvo"a!a ima u Africi (530 tisu a ili 43,5%), Aziji (234,1 tisu a ili 19,2%), Latinskoj Americi (222,5 tisu a ili 18,1%) i Europi (213 tisu a ili 17,3%).
Najmanje ih je u Sjevernoj Americi (12,2 tisu e ili 1%) i Oceaniji (7,2 tisu e ili 0,6%). Ovaj podatak, obzirom na zabilježene certificirane površine pod ekološkom poljoprivredom na ovim kontinentima (blizu 14 milijuna hektara u 2007. godini), u potpunosti pobija tvrdnju kako je ekološka poljoprivreda primjenjiva samo na malim gospodarstvima. Statisti!ki, prosje!na ekološka farma na ova dva kontinenta prostire se na prosje!noj površini od preko 720 hektara.
Navedeni podaci ne uklju!uju površine na kojima se vrši certificirano ekološko skupljanje samoniklog bilja i šumskih plodina i ispaša p!ela, a koje su u 2007. godini iznosile 30,7 milijuna hektara.
Kona!no, u 2007. godini ukupne certificirane vodene površine pod ekološkom akvakulturom iznosile su 424 tisu e hektara, predominantno u Kini (97,7%).
Od devedesetih godina prošlog stolje a ekološka se poljoprivreda brzo razvijala u gotovo svim europskim državama. U 2007. godine u Europi je zabilježeno 213.297 certificiranih ekoloških proizvo"a!a koji su proizvodili na ukupnoj površini od 7,758.526 hektara. Europska država s najve im brojem certificiranih eko-gospodarstava te najve im površinama pod ekološkom poljoprivredom je Italija (45.231 eko-proizvo"a!a na 1,15 milijuna hektara). Usporedbe radi, sredinom osamdesetih godina prošlog stolje a certificiranih je površina pod ekološkom poljoprivredom u Europi bilo tek nekih stotinjak tisu a hektara.
Od ukupnih europskih površina pod ekološkom poljoprivredom u 2007. godini na Europsku uniju je otpadalo 7,2 milijuna hektara ili 92,8%, a što je predstavljalo 4% od
22
ukupnih poljoprivrednih površina u EU. Certificiranih eko-gospodarstava u EU iste godine bilo je oko 180.000 ili 84,4%.
Ovakav porast površina u EU zabilježen je najviše zbog visokog porasta površina u novim državama !lanicama (primjerice u Latviji, Litvi i Poljskoj) te zbog zna!ajnog porasta u sredozemnim državama !lanicama: Italiji, Španjolskoj i Gr!koj. Ekološka poljoprivreda visoko je razvijena u alpskim državama (Austrija, Švicarska, Lihtenštajn, Slovenija) te u svim balti!kim državama bez izuzetka.
Osim površina pod ekološkom poljoprivredom u Europi je u 2007. godini zabilježeno i blizu 10 milijuna hektara na kojima se vrši certificirano ekološko skupljanje samoniklog bilja i šumskih plodina te ispaša p!ela, a što je predstavljalo 32,6 % ukupnih svjetskih površina. Europski rekorder je Finska s 7,4 milijuna hektara (skupljanje šumskog bobi!astog vo a), a veliki „skuplja!i”, pretežito za izvoz, su i zemlje iz neposrednog hrvatskog okruženja. U Srbiji se šumske gljive beru na certificiranim površinama od 920 tisu a ha i šumsko vo e na 350 tisu a ha. Prvi vrhu popisa su i Bugarska (skupljanje samoniklog ljekovitog bilja na 398 tisu a ha), Bosna i Hercegovina (skupljanje nespecificiranog samoniklog bilja i šumskih plodina na 312 tisu a ha) te Crna Gora (skupljanje nespecificiranog samoniklog bilja i šumskih plodina na 134 tisu e ha). U Hrvatskoj su ove površine u 2007. godini iznosile 7.000 ha, a odnosile su se najve im dijelom na p!elinje ispaše.
Za Dalmaciju su najzna!ajniji podaci za sredozemne države !lanice EU koje trenutno prednja!e i po površinama i po broju eko-proizvo"a!a, kako u Europi, tako i u svijetu. Detaljan prikaz stanja ekološke poljoprivrede u Italiji, Španjolskoj i Gr!koj dat je u dokumentu “Europski akcijski plan za ekološku poljoprivredu i proizvodnju hrane”, a koji predstavlja sastavni dio ovog Akcijskog plana.
To posebice vrijedi za tradicionalne sredozemne poljoprivredne proizvodnje. Primjerice, u ekološkoj proizvodnji agruma Italija je u 2007. godini sa 22.062 ha (uklju!uju i 6.530 ha u prijelaznom razdoblju) bila uvjerljivo prva država svijeta po certificiranim površinama (44%), daleko ispred Kube (4.195 ha), SAD-a (4.107 ha), Gane (3.760 ha), Meksika (3.201 ha), Španjolske (3.165 ha) i Gr!ke (2.002 ha).
U ekološkom vinogradarstvu u 2007. godini ponovno je prva svjetska sila bila Italija - 36.684 ha certificiranih ekoloških vinograda uklju!uju i 9.974 ha u prijelaznom razdoblju. Slijedile su je Francuska (22.509 ha, od !ega 7.877 ha u prijelaznom razdoblju), Španjolska (17.189 ha), SAD (9.177 ha), Turska (5.706 ha), Gr!ka (4.554 ha) i Moldavija (4.327 ha). Hrvatska je iste godine pod ekološkim vinogradima imala skromnih 82 ha, od !ega 64 ha u prijelaznom razdoblju.
U globalnom ekološkom maslinarstvu statisti!ki zna!ajno postoji samo šest država u kojima se maslina ekološki proizvodi na površinama ve im od deset tisu a hektara: Italija (109.992 ha, od !ega 37.655 ha u prijelaznom razdoblju), Španjolska (94.252 ha uklju!uju i maslinike u prijelaznom razdoblju), Tunis (89.324 ha), Gr!ka (52.553 ha), Turska (26.372 ha) i Portugal (18.409 ha).
Hrvatska je i po površinama pod ekološkim maslinicima bila izuzetno skromna - svega 70 ha, od !ega 55 ha u prijelaznom razdoblju. Usporedbe radi, u Argentini je iste godine pod ekološkim maslinicima bilo 6.332 ha, u Urugvaju 425 ha, a u susjednoj državi na sun!anoj strani Alpa 21 hektar.
23
Gdje je dakle Hrvatska na globalnoj karti ekološke poljoprivrede? U 2005. godini je sa ukupnih 3.184 certificiranih ekoloških hektara bila na 83. poziciji u svijetu (FiBL, 2006), niže od nevelikog Luksemburga, a daleko iza svih svojih zapadnih, sjevernih i južnih bližih i daljih susjeda. Jedinu utjehu mogle su joj pružiti isto!ne granice: Srbija i Crna Gora, Bosna i Hercegovina te Makedonija, a s Albanijom je bila poravnata (0,10% ekoloških površina).
Prema najsvježijim FIBL/IFOAM podacima (2009.) u Hrvatskoj je u 2007. godini bilo registrirano 483 ekološka proizvo"a!a koji su proizvodili na površini od 7.647 ha, od !ega je 5.801 ha bilo u prijelaznom razdoblju, a udio površina pod ekološkom poljoprivredom iznosio je 0,3 % od ukupnih poljoprivrednih površina.
Prema podacima MPRRR iz rujna 2008. godine u Upisniku ekoloških proizvo"a!a bilo je registrirano 582 proizvo"a!a, uklju!uju i i prera"iva!e. Ispisanih proizvo"a!a u razdoblju od 2005-2008. godine bilo je ukupno 29. Proizvodilo se na ukupno 9.580 ha poljoprivrednog zemljišta pod ekološkim stru!nim nadzorom, uklju!uju i i površine u prijelaznom razdoblju.
U odnosu na 2005. godinu to je porast od preko 300% te se razdoblje od 2006-2008. godine može nazvati dogo!ekivanom pozitivnom prekretnicom razvoja nacionalne ekološke poljoprivrede, a koje je uslijedilo nakon dvogodišnjeg trenda posrtanja i smanjenja površina u ekološkoj poljoprivredi od 2004-2005. godine.
Još više optimizma budi podatak da je u svibnju 2009. godine broj proizvo"a!a u Upisniku bio 762 (bez ispisanih proizvo"a!a), pa se do konca 2009. godine možda može o!ekivati i udvostru!enje broja upisanih u odnosu na 2007. godinu.
U strukturi poljoprivrednog zemljišta pod ekološkim stru!nim nadzorom u Hrvatskoj, uklju!uju i površine u prijelaznom razdoblju, a prema službenim podacima MPRRR iz rujna 2008. godine, prevladavale su livade i pašnjaci (4.565 ili 47,7%) i oranice (3.329 ha ili 34,7%), što zna!i da su ove dvije kategorije zemljišta !inile više od !etiri petine ukupnih površina u ekološkoj poljoprivredi.
Površine pod ekološkim trajnim nasadima vo njaka (931 ha ili 9,7%), vinograda (174 ha ili 1,8%) i maslinika (80 ha ili 0,8%) bile su, najblaže re!eno, neznatne. Preostalih 5,3% površina u ekološkoj proizvodnji nalazilo se pod ljekovitim biljem (261 ha), povr em (97 ha), šumom (87 ha) ili je bilo na ugaru (45 ha).
Ekološka sto!arska proizvodnja u Hrvatskoj je još slabo razvijena. U rujnu 2008. godine ekološki se uzgajalo: 2.310 goveda i 1.078 teladi; 6.060 ovaca i 3.502 janjeta; 2.272 koze i 1.312 kozli a; 492 svinje i 175 kopitara.
U odnosu na 2005. godinu broj goveda u ekološkom uzgoju se udesetostru!io (najviše zahvaljuju i ekološkoj proizvodnji farme „Jelas” u Hrvatskoj Dubici), broj kopitara se u!etverostru!io, a broj ovaca udvostru!io. Porast je zabilježen i u ekološkom svinjogojstvu i kozarstvu, a jedino je uo!ljiv pad broja peradi iz ekološkog uzgoja uzrokovan mjerama držanja životinja propisanim od nadležnog ministarstva tijekom sveop e panike od izbijanja epidemije pti!je gripe u 2006. godini. U ekološkoj akvakulturi u Hrvatskoj se godišnje proizvede 30 tona školjaka.
Po županijama najviše registriranih površina pod ekološkim stru!nim nadzorom koncem 2007. godine zabilježeno je u Osje!ko-baranjskoj županiji (2.000 ha), a
24
slijedile su je Zagreba!ka (550 ha) i Požeško-slavonska županija (400 ha). Preko ili blizu 200 ha pod ekološkom poljoprivredom zabilježeno je i u županijama Sisa!ko-moslava!koj, Brodsko-posavskoj i Li!ko-senjskoj te na podru!ju Grada Zagreba (MPRRR, 2007).
Dalmatinske županije Zadarska, Šibensko-kninska i Splitsko-dalmatinska bile su u “zlatnoj sredini” dok su “dno tablice” zauzimale Varaždinska, Me"imurska, Krapinsko-zagorska i Istarska županija. U Dubrova!ko-neretvanskoj županiji po!etkom 2008. godine upisana su prva !etiri proizvo"a!a u Upisnik ekoloških proizvo"a!a.
Prema podacima iz travnja 2009. godine na podru!ju !etiri dalmatinske županije u Upisniku hrvatskih ekoloških proizvo"a!a bilo je upisano 75 proizvo"a!a na procijenjenoj površini od preko 600 ha, uklju!uju i i površine u prijelaznom razdoblju. U odnosu na cijelu Hrvatsku to predstavlja oko 9% registriranih proizvo"a!a koji proizvode na oko 6% površina pod nadzorom u ekološkoj proizvodnji.
U strukturi dalmatinskog ekološkog poljoprivrednog zemljišta dominantno prevladavaju livade i pašnjaci (65% ili 385,4 ha), a ostalo !ine vinogradi (13% ili 81,6 ha), maslinici (12% ili 73,7 ha), oranice i vrtovi (5% ili 30,9 ha), šume (5% ili 30,4 ha) te vo njaci (2,6 ha).
Od dalmatinskih županija najviše ekoloških proizvo"a!a i površina je registrirano u Zadarskoj županiji: !etrdeset proizvo"a!a (53,3% dalmatinskih proizvo"a!a upisanih u Upisnik) koji proizvode na blizu 338 ha (55,7% ukupnih dalmatinskih površina pod ekološkom poljoprivredom).
U strukturi ekološkog poljoprivrednog zemljišta u Zadarskoj županiji dominantno prevladavaju livade i pašnjaci (69% ili 231,1 ha), a slijede ih vinogradi (16% ili 54,8 ha), šume (9% ili 30,4 ha), oranice i vrtovi (3% ili 11 ha), maslinici (2% ili 7,6 ha) te vo njaci (1% ili 2,6 ha).
Ekološki pašnjaci direktna su posljedica provedbe dugoro!nog GEF projekta "O!uvanje krških ekoloških sustava (KEC)" financiranog od Svjetske banke, a koji se temeljio na odrednicama Nacionalne strategije i akcijskog plana zaštite biološke raznolikosti. Osim par ekstenzivnih sto!ara u ovoj je županiji locirana i jedina certificirana dalmatinska p!elarska proizvodnja te proizvodnja ekološkog kozjeg sira na Dugom otoku.
U Zadarskoj županiji nalazi se dvije tre ine dalmatinskih eko-vinograda pod stru!nim nadzorom (54,8 ha) zahvaljuju i inicijativi Udruge vinogradara i vinara iz Nadina kod Benkovca te za sada jedini ozbiljni ekološki vo arski projekt u Dalmaciji.
U Šibensko-kninskoj županiji registrirano je jedanaest proizvo"a!a (tri proizvo"a!a su se službeno ispisala iz Upisnika u 2008. godini) koji proizvode na 175,5 ha pod ekološkom poljoprivredom.
Registrirani proizvo"a!i najve im su se dijelom u ekološku poljoprivredu uklju!ili tijekom provedbe UNOPS projekta u ovoj županiji putem udruge „Eko Dalmacija“. Ako se u obzir uzmu zna!ajna sredstva koja su u ovaj projekt uložena, rezultati nisu
25
zadovoljavaju i. Koncem 2008. godine izvršen je stru!ni nadzor nad prvim eko-maslinikom u županiji površine 25 h unutar podru!ja Nacionalnog parka Krka.
U Splitsko-dalmatinskoj županiji nije bilo sli!nih razvojnih programa, a niti županijskih potpora ekološkoj poljoprivredi. Ipak, registrirano je osamnaest proizvo"a!a koji proizvode na 80,4 ha pod ekološkom poljoprivredom.
Struktura ekološkog poljoprivrednog zemljišta u Splitsko-dalmatinskoj županiji je potpuno druk!ija u odnosu na Zadarsku i Šibensko-kninsku županiju. U ovoj županiji prevladavaju trajni nasadi maslinika (36% ili 28,5 ha) i vinograda (33% ili 26,8 ha), a tek potom livade i pašnjaci (26% ili 21,3 ha). Oranica i vrtova ima 3% (2,6 ha), a vo njaka nažalost za sada nema.
Dubrova!ko-neretvanska županija je donedavno bila jedina hrvatska županija bez registriranih eko proizvo"a!a. Ipak, trenutno je u županiji pod ekološkim stru!nim nadzorom šest proizvo"a!a od kojih tri imaju 12,6 ha pod ekološkim maslinicima u prijelaznom razdoblju, jedan proizvo"a! se bavi ekološkim uzgojem školjaka u Stonu, a drugi ekološkim uzgojem ribe na Mljetu.
2.2. TRŽIŠTE
Prema prvim istraživanjima tržišta (ITC, 1998) Europska unija je 1997. godine predstavljala najve e tržište ekološkom hranom i napitcima u svijetu (maloprodajna vrijednost od 5 milijardi USD), a pratila su je tržišta SAD (4,2 milijarde USD) i Japana (1-1,2 milijarde USD).
Unutar Europe te godine najinteresantnija su bila tržišta: Njema!ke (1,8 milijarde USD), Italije (750 milijuna USD), Francuske (720 milijuna USD), Velike Britanije (450 milijuna USD), Švicarske (350 milijuna USD), Nizozemske (350 milijuna USD), Danske (300 milijuna USD), Švedske (110 milijuna USD) i Austrije (225 milijuna USD).
Pregled svjetskih zaliha ITC-a pokazao je da najmanje 130 zemalja u svijetu komercijalno proizvodi ekološku hranu i napitke - 30 zemalja u Africi, 30 u Aziji, 20 u Srednjoj Americi, 10 u Južnoj Americi, 5 u Oceaniji, ve ina europskih zemalja te SAD i Kanada. Posebice je taj razvoj bio izražen u takozvanim marginalnim poljoprivrednim podru!jima Europske unije, a rije! je o Sredozemlju, gorskim, šumskim, oto!nim i krškim podru!jima.
Prema ITC-u najvažniji eko-proizvodi kojima se me"unarodno trgovalo bili su:
svježe vo e i povr e; suho i lupinasto vo e; prera"eno vo e i povr e; kava, !aj i kakao; za!insko i aromatsko bilje; uljarice i njihove prera"evine (posebice maslinovo ulje); zasla"iva!i; žitarice; suhe mahunarke;
26
mesni i mlije!ni proizvodi te jaja; alkoholna pi a (vina, pivo); te gotova jela.
Osim hrane i napitaka važni proizvodi ekološke poljoprivrede bili su i sto!na hrana, sjeme, pamuk, rezano cvije e i lon!anice.
U 2007. godini (Organic Monitor, 2009) vrijednost svjetskog tržišta eko-proizvoda iznosila je 46 milijardi USD, što zna!i da se vrijednost svjetskog tržišta utrostru!ila u odnosu na 15 milijardi USD u 1999. godini. U prosjeku vrijednost svjetskog tržišta eko-proizvoda pove ava se za 5 milijardi USD godišnje. Najve i dio eko-hrane i napitaka prodaje se na tržištima Europe i Sjeverne Amerike (97%), a bilježi se i porast potrošnje u Aziji, Latinskoj Americi i Australiji.
Europsko tržište je najve e svjetsko tržište procijenjeno na 25 milijardi USD u 2007. godini. Unutar Europe najve a tržišta za ekološke proizvode su Njema!ka s godišnjim prometom od 4,6 milijardi Eura, Velika Britanija (2,8 milijardi Eura), Italija (2,4 milijardi Eura) i Francuska (2,2 milijardi Eura).
Prema udjelu ekoloških proizvoda u ukupnim poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima najzna!ajnije europsko tržište je Švicarska s 4,5%. U ovoj državi se i najviše novca troši na eko-proizvode per capita (više od 100 Eura/godinu/ stanovniku).
Sjevernoameri!ko tržište u 2007. godini procijenjeno je na 20 milijardi USD, od !ega se 18 milijardi USD odnosilo na tržište SAD, najve e svjetsko nacionalno tržište.
Najve i marketinški kanal za plasman eko-proizvoda u Europi i SAD-u su supermarketi, a prognoze predvi"aju daljnji nesrazmjer izme"u ponude i potražnje u naredne dvije godine, ali uz nešto nižu stopu rasta.
U Hrvatskoj je trenutna ponuda doma ih eko-proizvoda statisti!ki gotovo bezna!ajna i daleko niža od potražnje, posebice u velikim gradovima. Tomu u prilog govori da je na registriranih 762 hrvatska ekološka proizvo"a!a u Upisniku uvoznika eko-hrane ve registrirano više od pedeset tvrtki. Za usporedbu, u Italiji na oko 45.000 certificiranih ekoloških proizvo"a!a i 4.000 prera"iva!a dolazi manje od 200 certificiranih uvoznika eko-proizvoda.
3. EUROPSKI AKCIJSKI PLAN ZA EKOLOŠKU POLJOPRIVREDU I PROIZVODNJU
HRANE
Zašto podru!je Europske unije toliko prednja!i u svjetskoj ekološkoj poljoprivredi i proizvodnji hrane? Što Hrvatska, koja i sama želi postati njenom novom !lanicom, može i mora preuzeti i primijeniti od pozitivnih iskustava EU?
Prvo pozitivno iskustvo je stalna i neprikrivena financijska potpora ekološkoj poljoprivredi putem dodjele bespovratnih sredstava u sklopu državnih i regionalnih programa ruralnog razvoja.
Drugo pozitivno iskustvo je stabilan pravni okvir i stvarna pravna zaštita ekoloških proizvo"a!a od nelojalne konkurencije koja svoje konvencionalne proizvode
27
podvaljuje potroša!ima. Europska unija ima stabilan pravni okvir za ekološku poljoprivredu još od 1991. godine, a isti je dodatno poja!an novom uredbom Vije a EZ o ekološkoj poljoprivredi i proizvodnji hrane broj 834/07 koja je stupila na snagu 2009. godine.
Tre e pozitivno iskustvo je razvijanje dobro informiranog tržišta za certificirane ekološke poljoprivredne i prehrambene proizvode.
Kona!no, !etvrto pozitivno iskustvo je neminovnost što žurnijeg pokretanje nacionalnog akcijskog plana za razvitak ekološke poljoprivrede. Europska unija je pokrenula svoj “Europski akcijski plan za ekološku poljoprivredu i proizvodnju hrane” (EAP) u lipnju 2004. godine.
Ovim dokumentom o ekološkoj poljoprivredi i proizvodnji eko-hrane Komisija je željela procijeniti situaciju kako bi stvorila osnovu za razvojnu politiku u nadolaze im godinama te osigurala cjelovitu stratešku viziju doprinosa ekološke poljoprivrede zajedni!koj poljoprivrednoj politici EU (CAP).
Kako bi se osigurao stabilni razvoj tržišta postoji potreba postizanja ravnoteže izme"u ponude i potražnje. Analize koje je izvela Komisija pokazale su da se ve a pozornost treba posvetiti razvoju tržišta eko-hrane. Tržišni udjel eko-hrane u EU-15 državama !lanicama u prosjeku je iznosio 2% (2003). Kako bi se ovaj udjel pove ao ili pak dugoro!no zadržao na istoj razini, potrebno je ve u pozornost posvetiti zahtjevima potroša!a. Potroša!ima treba pružiti bolju informaciju o na!elima i ciljevima ekološke poljoprivrede, kao i o njezinim pozitivnim u!incima na okoliš. U isto vrijeme važno je o!uvati integritet sustava nadzora nad ekološkom proizvodnjom.
Trgovinu eko-proizvodima unutar EU trenutno ometaju brojni razli!iti nacionalni i privatni standardi i njihova primjena, što može dodatno zakomplicirati prodaju eko-proizvoda u drugim državama !lanicama. Razvoj zajedni!kih ciljeva, razvoj multilateralnog koncepta jednakovrijednosti, daljnja harmonizacija sustava nadzora te ve a pozornost primjeni zajedni!kog EU loga mogu minimizirati ove probleme.
S ciljem omogu avanja ekspanzije ekološke poljoprivrede, ali i pove anja proizvodnih kapaciteta, potrebne su nove informacije, a posebice nove tehnologije. Stoga je nužno osigurati potrebna istraživanja u ekološkoj poljoprivredi i preradi. Istovremeno, prikupljanje statisti!kih informacija o proizvodnji i tržištu mora biti poboljšano.
Jedan od ciljeva reforme zajedni!ke poljoprivredne politike (CAP) EU iz 2003. godine je promoviranje onih proizvodnji koje podržavaju kvalitetne proizvode !ija proizvodnja ne šteti okolišu. Ekološka poljoprivreda je važan instrument postizanja ovoga cilja.
Ekološki proizvo"a!i trenutno imaju pravo na potpore iz prvog stupa CAP-a putem direktnih pla anja i mjera potpore cijenama. Još bitnije je što je ekološka poljoprivreda potpuno integrirana u politiku ruralnog razvoja u drugom stupu CAP-a te zauzima bitno mjesto u agro-okolišnim mjerama. Reforma CAP-a iz 2003. godine osigurala je koristan okvir za budu i razvoj ekološke poljoprivrede i omogu ila !itav niz instrumenata državama !lanicama.
28
Na temelju izvršene analize i oslanjaju i se na dosadašnja potignu a, glavni prijedlozi EAP-a su koncentrirani na:
• razvoj tržišta eko-hrane temeljen na pružanju informacija, a koji se sastoji u podizanju svijesti potroša!a, pružanju više informacija i promocije potroša!ima i eko-proizvo"a!ima, stimuliranju uporabe EU loga (što uklju!uje i uvezene proizvode), osiguravanju bolje transparentnosti razli!itih standarda te poboljšanju dostupnosti statisti!kih podataka o proizvodnji, ponudi i potražnji kao bitnog oru"a razvojne politike i marketinga;
• efikasniju javnu potporu ekološkoj poljoprivredi putem podsticanja država !lanica na koherentnije i ve e korištenje razli!itih mjera ruralne razvojne politike, primjerice na donošenje nacionalnih akcijskih planova te potporu istraživanjima u ekološkoj poljoprivredi;
• poboljšanje i snaženje EU standarda ekološke poljoprivrede te zahtjeva u vezi uvoza i nadzora eko-proizvoda putem:
definiranja temeljnih na!ela što e omogu iti jasnost javnih usluga; pove anja transparentnosti i povjerenja potroša!a; osnivanja neovisnog odbora za znanstvene i tehni!ke savjete; daljnje harmonizacije i snaženja standarda uz korištenje me"unarodnih organizacija; poboljšanja postoje ih standarda, primjerice u odnosu na dobrobit životinja; dovršavanja standarda u oblastima koje do sada nisu bile pokrivene poput akvakulture ili standarda vezanih uz zaštitu okoliša poput uporabe fosilnih goriva, itd; pružanja objašnjenja zašto standardi ekološke poljoprivrede ne dozvoljavaju uporabu GMO-a; pove anjem u!inkovitosti i transparentnosti sustava nadzora; te kona!no osiguravanjem u!inkovitijeg uvoza.
4. AKCIJSKI PLAN ZA RAZVOJ EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE I PROIZVODNJE
HRANE U DALMACIJI
4.1. CILJEVI
Svrha Akcijskog plana je poticanje bržeg razvoja ekološke poljoprivrede u Dalmaciji, a što uklju!uje biljnu i sto!arsku proizvodnju, ribarstvo, marikulturu, akvakulturu, proizvodnju vlakana i preradu proizvoda.
Naglasak Akcijskog plana bit e na razvoju onih certificiranih ekoloških djelatnosti koje stolje ima !ine dalmatinski ruralni razvoj održivim, a to su:
! biljna poljoprivredna proizvodnja na postoje im (revitalizacija) i novim nasadima na otvorenom i u zašti enim prostorima (maslinarstvo, vinogradarstvo, sredozemno vo arstvo, uzgoj ljekovitog i za!inskog bilja, povr arstvo, ratarstvo);
! ekstenzivno i poluintenzivno ov!arstvo i kozarstvo te ostale tradicionalne grane sto!arstva (primjerice revitalizacija uzgoja magaraca, mula i mazgi);
29
! p!elarstvo;
! proizvodnja visokokvalitetnih ekoloških tradicionalnih prehrambenih proizvoda s oznakom zemljopisnog podrijetla (ov!iji i kozji sirevi; suhomesnati proizvodi, vrhunska i kvalitetna vina; ekstra djevi!ansko maslinovo ulje i konzervirane doma e masline; med i ostali p!elarski proizvodi; sušeno i konzervirano vo e, povr e, gljive, ljekovito i za!insko bilje; farmaceutski i kozmeti!ki prirodni proizvodi na bazi doma ih sirovina);
! marikultura (školjkarstvo, uzgoj ribe) i akvakultura u slatkim vodama; i
! održivo ribarstvo sukladno FAO kodeksu odgovornog ponašanja.
Akcijski plan se donosi za razdoblje od 2009–2013. godine kao priprema za novi krug financiranja putem zajedni!ke poljoprivredne politike Europske unije (CAP).
Akcijski plan e služiti kao regionalna podloga i biti sastavni dio Nacionalnog akcijskog plana za razvoj ekološke poljoprivrede i proizvodnje u Hrvatskoj.
Op i ciljevi Akcijskog plana za Dalmaciju su:
! pove anje udjela površina pod ekološkom proizvodnjom u !etiri dalmatinske županije, uklju!uju i pašnjake i šume, na najmanje 5 % do 2013. godine; i
! razvijanje regionalnog tržišta za ekološke proizvode.
Specifi!ni strateški ciljevi su sljede i:
! poboljšanje prirodnih resursa koji se koriste u poljoprivredi s ciljem smanjenja one!iš enja nitratima, fosfatima i pesticidima te o!uvanje bioraznolikosti i ekosustava;
! promoviranje održivog ruralnog razvitka kroz diverzifikaciju poljoprivrednih aktivnosti, pove anje produktivnosti, rast zaposlenosti i prihoda i smanjenje ruralne depopulacije; i
! razvoj regionalnog i nacionalnog doma eg tržišta i olakšan pristup dalmatinskim ekološkim proizvodima na tržište EU i druga izvozna tržišta kroz poboljšanje sigurnosti i kvalitete certificiranih ekoloških proizvoda i pove anje koli!ine proizvoda.
4.2. AKCIJE (DJELOVANJA) PO PROGRAMSKIM PODRU JIMA
4.2.1. Institucionalne i politi!ke promjene
VIZIJA
Globalni koncept razvojne politike ekološke poljoprivrede prepoznaje njenu dvostruku društvenu ulogu koja uklju!uje stvaranje javnih dobara od op eg interesa. Stoga održivi regionalni pristup razvoju ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane u Dalmaciji zahtijeva bitne promjene i prilagodbe postoje ih prihva enih razvojnih programa i akcijskih planova i uspostavu povoljnog okruženja koje e doprinijeti boljem poznavanju i prihva anju koncepta ekološke poljoprivrede, kako me"u proizvo"a!ima, tako i me"u potroša!ima.
30
POSTOJE!E STANJE
Nacionalni razvojni programi i akcijski planovi koji se bave ruralnim razvojem i zaštitom okoliša donekle su prepoznali potrebu za ekološkom poljoprivredom. Institucionalni okvir uspostavljen je osnivanjem Odjela ekološke i integrirane poljoprivrede pri Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja; osnivanjem Povjerenstva za ekološku proizvodnju poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda; ovlaš ivanjem i akreditacijom nadzornih stanica i pravnih osoba za provedbu postupka potvr"ivanja (certifikacije); osnivanjem državne inspekcije za ekološku poljoprivredu; te uvrštavanjem ekološke poljoprivrede u sustav nov!anog poticanja poljoprivrede i ribarstva.
Postoji o!iti nesrazmjer u regionalnom pristupu potporama ekološkoj poljoprivredi me"u hrvatskim županijama, što je dovelo do neravnomjernog i nepravednog položaja dijela dalmatinskih eko-proizvo"a!a i u dijametralnoj je suprotnosti s na!elima Europske unije.
Pravni okvir primjenjuje se u praksi od konca 2002. godine, ali je još uvijek podložan promjenama u svrhu bolje prilagodbe tijekom pregovora o pristupanju Europskoj uniji, odnosno EC Uredbi br. 834/2007 (bivša 2092/91) o ekološkoj poljoprivredi.
Postoje a suradnja izme"u partnera COAST projekta (MZOPUG, MPRRR, MRRŠVG, MT, MMPI, MK) na polju ekološke poljoprivrede morala bi se poja!ati s ciljem boljeg iskorištenja i zaštite prirodnih resursa te iskorištenja predpristupnih fondova EU-e.
Zbog naslije"enog otpora prema udruživanju u udruge ili zadruge dalmatinski su proizvo"a!i nedovoljno organizirani te je i na tom podru!ju potrebna ve a potpora.
AKCIJA 1
S ciljem bržeg razvoja ekološke poljoprivrede u Dalmaciji, u !etiri sudjeluju e dalmatinske županije e se do 31. prosinca 2009. godine osnovati županijska povjerenstva za razvoj ekološke proizvodnje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Inicijativu za osnivanje županijskih povjerenstava dat e COAST projekt uz potporu nadležnog ministarstva i ostalih projektnih partnera te u suradnji sa projektnim županijama.
Povjerenstva e biti sastavljena od predstavnika županijskih upravnih odjela za poljoprivredu i/ili gospodarstvo, podru!nih službi HZPSS i HPA (bivši HSC), registriranih eko-proizvo"a!a, nadzornih stanica i certifikacijskih ku a te regionalnih razvojnih agencija u omjeru 50 : 50% vladinog i nevladinog sektora.
Povjerenstva e biti zadužena za aktivnu provedbu ovog akcijskog plana na županijskim razinama, a što uklju!uje i izradu prijedloga županijskih programa razvoja ekološke proizvodnje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda do 31. kolovoza 2010. godine.
Sva !etiri povjerenstva e izra"ene prijedloga županijskih programa razvoja ekološke proizvodnje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda dostaviti skupštinama i poglavarstvima svojih županija po!etkom rujna 2010. godine uz prijedlog financiranja programskih aktivnosti iz prora!una županija u 2011. godini.
31
AKCIJA 2
U svrhu ujedna!ene regionalne provedbe akcijskog plana za Dalmaciju, !etiri županijska povjerenstva za razvoj ekološke proizvodnje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda e do 30. travnja 2010. godine osnovati jedinstvenu Koordinaciju županijskih povjerenstava.
U sastav ovog tijela u i e e po jedan odabrani predstavnik sva !etiri županijska povjerenstva, a peti !lan bit e predstavnik MPRRR, iz Odjela za ekološku i integriranu poljoprivredu.
Zada a Koordinacije županijskih povjerenstava je uskla"ivanje provedbe dalmatinskog akcijskog plana s provedbom nacionalnog akcijskog plana razvoja ekološke proizvodnje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda; skrb o boljem iskorištenju i zaštiti regionalnih prirodnih resursa i pravilnom iskorištenju predpristupnih fondova EU-e putem razvojnih projekta; te bolja zaštita interesa dalmatinskih ekoloških proizvo"a!a na nacionalnoj razini.
AKCIJA 3
Od 2008. godine MPRRR putem javnog natje!aja pokriva polovicu troškova stru!nog nadzora i certifikacije svim hrvatskim ekološkim proizvo"a!ima. Budu i da !etrnaest hrvatskih županija i Grad Zagreb pokrivaju preostalu polovicu navedenih troškova, dalmatinski se proizvo"a!i, s izuzetkom onih iz Zadarske županije, nalaze u neravnopravnom položaju.
Stoga e sve !etiri dalmatinske županije, sa ili bez suradnje sa svojim gradovima/op inama, od 2010. godine iz svojih prora!una pokrivati polovicu troškova stru!nog nadzora i certifikacije registriranim ekološkim proizvo"a!ima sa njihovog podru!ja.
32
AKCIJA 4
SWOT analiza ukazala je da je jedna od slabosti dalmatinske ekološke proizvodnje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda mali broj aktivnih udruga koje se bave ovom djelatnoš u.
Druga uo!ena slabost je nedostatak temeljnih poljoprivrednih znanja i specifi!nih znanja o eko-poljoprivredi me"u proizvo"a!ima.
S ciljem poboljšanja ovakvog stanja sve !etiri sudjeluju e dalmatinske županije pokušat e u 2010. godine dati prioritet programima i projektima udruga koje se bave obukom u ekološkoj poljoprivredi pri dodjeli redovnih sredstava iz županijskih prora!una namijenjenih radu udruga, a na temelju preporuka svojih županijskih povjerenstava za razvoj ekološke proizvodnje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.
Od 2011. godine sve !etiri sudjeluju e dalmatinske županije dat e prioritet programima i projektima udruga koje se bave obukom u ekološkoj poljoprivredi pri dodjeli redovnih sredstava iz županijskih prora!una namijenjenih radu udruga, a na temelju usvojenih prijedloga županijskih programa razvoja ekološke proizvodnje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, izra"enih od strane županijskih povjerenstava i javno predstavljenih skupštinama i poglavarstvima županija u rujnu 2010. godine,
Relevantna ministarstva (MZOPUG, MPRRR, MRRŠVG, MMPI, MK) tako"er e od 2010. godine pokušati dati prioritet programima i projektima takvih udruga pri dodjeli redovnih sredstava iz državnog prora!una namijenjenih radu udruga, a na temelju preporuke Koordinacije dalmatinskih županijskih povjerenstava za razvoj ekološke proizvodnje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.
Od 2011. godine relevantna ministarstva e u svojim javnim natje!ajima dati prioritet programima i projektima takvih udruga pri dodjeli redovnih sredstava iz državnog prora!una namijenjenih radu udruga, a na temelju uskla"enog prijedloga dalmatinskog programa razvoja ekološke proizvodnje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, izra"enog od strane Koordinacije dalmatinskih županijskih povjerenstava i javno predstavljenog relevantnim ministarstvima.
4.2.2. Pove anje ponude dalmatinskih ekoloških poljoprivrednih proizvoda
VIZIJA
Pove ani stru!ni, tehnološki i organizacijski kapaciteti dalmatinskih ekoloških proizvo"a!a kroz osiguranje povoljnog razvojnog okruženja, informacija, stru!no-tehni!ke potpore i ekoloških sredstava za proizvodnju (inputa).
POSTOJE!E STANJE
Uzimaju i u obzir relativno visoki udio neobra"enog obradivog zemljišta i pašnjaka te postoje a zašti ena prirodna podru!ja (primjerice !etiri nacionalna parka i tri parka prirode), razvoj ekološke poljoprivrede u Dalmaciji nepobitno bi doprinijeo
33
o!uvanju prirode kroz bolje upravljanje napuštenim zemljištem i grani!nim prostorom zašti enih prirodnih podru!ja stvaraju i nova javna dobra.
SWOT analiza ukazala je na !injenicu da je o!uvanost prirodnih resursa u Dalmaciji temeljna snaga projektnog podru!ja. Resursi su relativno !isti i nedirnuti i stanište su velikog broja autohtonih biljaka i životinja, najviše zbog dugogodišnjeg trenda napuštanja ruralnih podru!ja.
Me"utim, prirodni resursi su sve više ugroženi pove anom uporabom kemijskih zaštitnih sredstava (posebice neselektivnih herbicida) i umjetnih gnojiva u konvencionalnoj poljoprivredi te prenamjenom poljoprivrednog i šumskog zemljišta u gra"evinsko, !ime se ozbiljno ugrožava biološka raznolikost Dalmacije. Na poljoprivrednim površinama one!iš enje okoliša uzrokovano konvencionalnom poljoprivredom moglo bi se smanjiti i postupno ukloniti bržim i ve im prijelazom na ekološki vid proizvodnje, !ime bi se zaštitio okoliš (tlo, vode, krajobrazi) te proizvela zdrava hrana bez rezidua pesticida.
Ekološka poljoprivreda mogla bi proizvesti dodatnu ekonomsku vrijednost u ruralnim podru!jima kroz pove anje povrata po jedinici uložene radne snage, posebice na malim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Sredstva za život ne mogu se osigurati samo kroz pove anu zaposlenost nego i kroz pove anu sposobnost proizvo"a!a na prilagodbu novim uvjetima.
Ljudski resursi za razvoj ekološke poljoprivrede u Dalmaciji postoje, od, za sada rijetkih, ekoloških proizvo"a!a, preko blagonaklonih medija, pa do zainteresiranih potroša!a. Me"utim, op a razina edukacije i informiranosti o ekološkoj proizvodnji u svim segmentima društva još je uvijek nedostatna. Uo!ena slabost prema SWOT analizi upravo je nedovoljno razvijena svijest proizvo"a!a i potroša!a o prednostima ekološke poljoprivrede.
Stru!ne savjete o ekološkoj poljoprivredi u Dalmaciji pruža Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu (HZPSS) koji ima zaposlenog po jednog savjetnika za ekološku i integriranu poljoprivredu u Zadarskoj (trenutno deset zaposlenih savjetnika) i Dubrova!ko-neretvanskoj županiji (trenutno deset zaposlenih savjetnika), ali još uvijek nema zaposlene savjetnike za ekološku poljoprivredu u Šibensko-kninskoj (trenutno sedam zaposlenih savjetnika) i Splitsko-dalmatinskoj županiji (trenutno !etrnaest zaposlenih savjetnika).
SWOT analiza ukazala je da je jedna od prepreka razvoju ekološke poljoprivrede u Dalmaciji nedostatak stru!ne potpore proizvo"a!ima, a da je postoje a slabost nedostatak edukacije i promidžbe. Stoga još uvijek postoji potreba za pove anjem kompetentnosti i dostupnosti takvih službi. Na primjeru državnih poljoprivrednih savjetodavaca u Dalmaciji ta je !injenica uo!ljiva: na 39 savjetnika za konvencionalnu poljoprivredu dolaze dva savjetnika za ekološku (5%).
Europska i svjetska iskustva dokazala su da su za razvoj ekološke poljoprivrede izuzetno zaslužne bile privatne poljoprivredne savjetodavne službe koje djeluju pri udrugama ekoloških proizvo"a!a, ali takvih usluga u Dalmaciji trenutno nema.
Slabost prema SWOT analizi je i problem nabavke repromaterijala za ekološku proizvodnju (sjeme, sadnice, dozvoljena gnojiva i sredstva za zaštitu bilja,
34
homeopatski pripravci za lije!enje stoke). Stoga je nužno u dijalogu s privatnim sektorom (poljoprivredne ljekarne, uvoznici) omogu iti dostupnost ekoloških inputa.
Uo!ena slabost je i nepostojanje hrvatskih znanstvenih istraživanja u ekološkoj poljoprivredi.
Opasnosti za razvoj ekološke poljoprivrede u Dalmaciji prema SWOT analizi su:
! Snažni lobby hrvatske konvencionalne poljoprivrede koji diktira raspodjelu sredstava u poljoprivredi (od ukupnih 2,3 milijarde kuna ispla enih nov!anih poticaja u poljoprivredi u 2007. godini ekološka poljoprivreda je „potrošila“ tek 0,3% prema službenim podacima MPRRR);
! Ulazak GMO-a u hrvatsku poljoprivredu bez obzira na protivljenja javnosti;
! Neriješavanje kroni!nog problema vlasništva poljoprivrednog zemljišta što utje!e na op enitu zapuštenost ruralnih podru!ja;
! Problem objektivnosti, opremljenosti i stru!nosti ovlaštenih laboratorija; te
! Neuskla"enost s ostalim relevantnim zakonima i propisima iz podru!ja poljoprivrede, a koji se primjerice odnose na sjeme, sadnice, gnojidbu i veterinarsku zaštitu.
Kona!no, SWOT analiza pokazala je ambivalentnost sudionika po pitanju ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Za jedne je to mogu nost budu i e se Hrvatskoj otvoriti nova tržišta sa kojima e mo i poslovati bez dosadašnjih carinskih barijera, dok je drugima to opasnost budu i e hrvatska proizvodnja biti izložena ve oj konkurenciji uvezenih eko-proizvoda.
AKCIJA 5
COAST projektni tim u suradnji s partnerskim institucijama (MZOPUG, MPRRR, HZPSS, MRRŠVG, MMPI, MK, !etiri sudjeluju e dalmatinske županije i njihove regionalne razvojne agencije) pokrenut e do konca 2009. godine informativnu i promotivnu kampanju kojom e javnost informirati o prednostima ekološke poljoprivrede s ciljem razvijanja svijesti proizvo"a!a i potroša!a.
U sklopu kampanje pokrenut e se i redovito održavati internetska baza podataka na kojoj e biti dostupni: podatci o poticajima i mjerama koje ekološki sektor može koristiti u oblastima proizvodnje, marketinga i informacija; podatci o registriranim ekološkim proizvo"a!ima; stru!ni savjeti namijenjeni ekološkim proizvo"a!ima; informacije o štetnosti uporabe kemijskih zaštitnih sredstava za zdravlje ljudi i okoliš; spisak prodajnih mjesta i turisti!ko-ugostiteljskih objekata koje u ponudi imaju eko-hranu; te podatci o projektima udruga kojima su dodijeljena sredstva iz županijskih i državnog prora!una.
Internetska baza podataka sadržavat e i stranice !iji e naglasak biti na informiranju potroša!a u Dalmaciji i drugim dijelovima Hrvatske, kako bi se podigla njihova razina svijesti, kao i prepoznatljivost eko-hrane, a što uklju!uje i prepoznatljivost hrvatskog znaka eko-proizvoda.
35
Stranice namijenjene informiranju potroša!a bit e višejezi!ne kako bi se i inozemne potroša!e informiralo o dalmatinskoj ekološkoj proizvodnji s ciljem popularizacije Dalmacije kao ekološke turisti!ke destinacije. COAST projektni tim uspostavit e kontakte sa sli!nim internetskim bazama podataka iz inozemstva kako bi se osiguralo umrežavanje podataka (linkovi).
U sklopu provedbe ove akcije pokrenut e se i nekoliko “posebno skrojenih” informacijskih i promotivnih kampanja usmjerenih prema dobro definiranim tipovima potroša!a poput hotela, restorana, povremenih kupaca i javnih kuhinja (vrti i, škole, bolnice, itd.).
Županijska povjerenstva za razvoj ekološke proizvodnje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda bit e odgovorna za sadržaj internetske baze podataka te posebne informacijske i promotivne kampanje u suradnji s COAST projektnim timom.
Doma in internetske baze podataka bit e odabran javnim natje!ajem od strane regionalnog povjerenstva za ekološku proizvodnju poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Koordinacija županijskih povjerenstava bit e zadužena za pra enje to!nosti i transparentnosti podataka u suradnji s županijskim povjerenstvima.
Koordinacija županijskih povjerenstava e u provedbu kampanje pokušati uklju!iti Delegaciju Europske komisije u RH kako bi se javnosti pružila precizna informacija o tome što hrvatska (ekološka) poljoprivreda gubi i/ili dobija ulaskom u Europsku uniju (poticaji, fondovi, tržište, itd.).
AKCIJA 6
COAST projektni tim u suradnji s partnerskim institucijama (MPRRR, HZPSS, MRRŠVG, !etiri sudjeluju e dalmatinske županije) poduzet e nužne mjere kako bi u okviru HZPSS-a u 2010. godini bio zaposlen najmanje jedan savjetnik za ekološku poljoprivredu u svim dalmatinskim županijama.
#etiri sudjeluju e dalmatinske županije e od 2010./2011. godine dati prioritet programima i projektima udruga koje su u stanju i mogu nosti pružati prakti!ne savjetodavne usluge na postoje im ekološkim gospodarstvima drugim ekološkim proizvo"a!ima pri dodjeli redovnih sredstava iz županijskih prora!una namijenjenih radu udruga. Prijedloge odluka o prioritetima kod dodjele županijskih sredstava donijet e županijska povjerenstva za ekološku proizvodnju poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda i o tomu službeno obavijestiti nadležna županijska tijela.
Koordinacija županijskih povjerenstava za razvoj ekološke proizvodnje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda izradit e do konca 2010. godina prijedlog programa osnovne obuke proizvo"a!a koji se žele baviti ekološkom poljoprivredom i dostaviti ga partnerima COAST projekta (relevantna ministarstva, dalmatinske županije) s prijedlogom financiranja u 2011. godini.
36
AKCIJA 7
COAST projektni tim u suradnji s partnerskim institucijama (MPRRR, HZPSS, !etiri sudjeluju e dalmatinske županije) pokrenut e u drugoj polovici 2010. godini inicijativu za osiguravanje redovite i nesmetane nabavke repromaterijala za ekološku proizvodnju (sjeme, sadnice, dozvoljena gnojiva i sredstva za zaštitu bilja, homeopatski pripravci za lije!enje stoke) u suradnji s zainteresiranim privatnim sektorom (poljoprivredne ljekarne, uvoznici) i tako omogu iti dostupnost ekoloških inputa. Za logisti!ku potporu u ovoj akciji bit e zadužena županijska povjerenstva za razvoj ekološke proizvodnje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda koja e prikupiti podatke o potrebama za ekološkim inputima dalmatinskih proizvo"a!a do 30. lipnja 2010. godine.
AKCIJA 8
COAST projektni tim e u suradnji s nacionalnim i županijskim partnerskim institucijama u 2010. godini inicirati pokretanje sustavnog programa znanstveno-tehni!kih istraživanja za razvoj ekološke mediteranske poljoprivrede u Dalmaciji od 2011. godine, s glavnim ciljem zaštite autohtonih sorata i pasmina (primjerice putem VIP programa za primjenjena i razvojna istraživanja u poljoprivredi i ribarstvu).
Kampanja e za cilj imati i osiguranje uspostave dugoro!nih znanstveno-tehni!kih pokusa i istraživanja u ekološkoj poljoprivredi, a !ija je svrha prakti!na usporedba rezultata ekološke, konvencionalne i integrirane poljoprivrede.
4.2.3. Pove anje potražnje - razvoj regionalnog tržišta eko-hrane
VIZIJA
Pove ana lokalna, nacionalna i inozemna potražnja za dalmatinskim ekološkim proizvodima, putem boljeg razumijevanja dobrobiti ekološke poljoprivrede od strane potroša!a, pravednu konkurenciju me"u proizvo"a!ima te poboljšanu kakvo u, pove anu koli!inu, raznolikost i stalnost ponude ekoloških proizvoda.
POSTOJE!E STANJE
Potražnja za ekološkim proizvodima u Hrvatskoj je u porastu, posebice kod urbanog stanovništva i turista. Potroša!i preferiraju tradicionalne doma e proizvode specifi!ne kakvo e koji su proizvedeni ekološkim na!inom proizvodnje. Me"utim, nedostatak promocije i dostupnosti informacija o ekološkim proizvodima te potpuno nepoznavanje postupka deklaracije i ozna!avanja ekoloških proizvoda u Hrvatskoj (hrvatski znak eko-proizvoda) uzrokuje slabo razumijevanje prirode ekoloških proizvoda te potroša!e navodi da sve lokalne proizvode poistovije uju sa ekološkim proizvodima (primjerice „Eko-Etno”).
SWOT analiza ukazuju da su slabosti trenutnog stanja ekološke poljoprivrede u Dalmaciji:
! Nedore!enost provedbe propisa u ekološkoj poljoprivredi (rad državne inspekcije), odnosno nelegalno korištenja naziva “eko” i “bio” koji su !esto
37
sadržani u nazivima tvrtki koje se uop e ne bave ekološkom proizvodnjom te u nazivima proizvoda (primjerice „vino proizvedeno na ekološki !istom podru!ju“; te
! Nedostatno educirani trgovci koji pod natuknicom „eko” ili „bio” zbog profita prodaju konvencionalne proizvode i tako varaju potroša!e.
Ove dvije slabosti uzrokuju tre u, a to je problem plasmana eko-proizvoda na dalmatinskom tržištu zbog nelojalne konkurencije konvencionalnih proizvoda.
Prema istoj SWOT analizi mogu e prepreke razvoju dalmatinske ekološke poljoprivrede predstavljaju:
! daljnje prijevare javnosti sa „eko” i „bio” nazivima i natpisima na konvencionalnim proizvodima, te
! poistovije ivanje autohtonih konvencionalnih proizvoda sa ekološkim.
Osim nabrojenih slabosti tako"er se može konstatirati da je prezentacija (izgled i pakiranje) velike ve ine hrvatskih ekoloških proizvoda još uvijek lošije kvalitete od uvoznih proizvoda.
Svjetski trend potražnje za ekološki proizvedenom hranom i turisti!ki sektor daje mogu nosti za razvoj lokalnog i regionalnog tržišta. Tako"er, tradicija Dalmacije, povezana sa bogatim povijesnim i kulturnim naslije"em, otvara velike mogu nosti za razvoj ekoloških proizvoda specifi!ne dalmatinske kakvo e.
Regionalni eko-turizam može profitirati od povezanosti ekološke poljoprivrede i proizvodnje tradicionalnih proizvoda visoke i specifi!ne kakvo e. Nažalost, ponuda hrvatske ekološke poljoprivrede uglavnom se odnosi na doma e tržište uz još uvijek polupraznu potroša!ku košaricu glede koli!ine i raznolikosti proizvoda. Dok su svježi ekološki proizvodi uglavnom doma e proizvodnje, ekološke prera"evine su uglavnom iz uvoza.
AKCIJA 9
S ciljem edukacije potroša!a, odnosno njihovog boljeg razumijevanja proizvodno-potroša!kog lanca ekoloških proizvoda, !etiri dalmatinske županije u suradnji sa svojim glavnim gradovima (Zadar, Šibenik, Split i Dubrovnik) od 2010. godine organizirat e svake godine minimalno jednu edukativno-prodajnu izložbu (sajam) dalmatinskih eko-proizvoda na glavnom gradskom trgu.
Mogu i dan održavanja izložbe može biti tradicionalni mediteranski dan eko-hrane (prva nedjelja u listopadu), a vremenom broj ovakvih izložbi može biti pove an.
AKCIJA 10
COAST projektni tim e u suradnji s relevantnim ministarstvima po!etkom 2010. godine inicirati pokretanje projekta izrade hrvatskih standarda za eko-trgovine, eko-restorane, eko-agriturizme i/ili eko-hotele na temelju kojih e se isti nadzirati i certificirati s pravom uporabe jedinstvenog nacionalnog eko-turisti!kog znaka.
38
AKCIJA 11
COAST projektni tim e potaknuti institucijsku kupovinu ekoloških proizvoda za potrebe javnih kuhinja (vrti i, škole, bolnice) u dalmatinskim gradovima i op inama od 2010. do 2013. godine, a !ime e se osigurati stabilno lokalno tržište.
Za provedbu ove akcije zainteresirane jedinice lokalne samouprave trebat e osigurati potrebna sredstva iz svojih prora!una kojima e se namiriti eventualna razlika nabavne cijene izme"u ekoloških proizvoda i do sada korištenih konvencionalnih proizvoda. COAST projektni tim tako"er e promovirati alternativne distribucijske kanale (lokalni sajmovi, eko štandovi na tržnicama i/ili eko tržnice, zelene eko košare-sustav ku nih dostava) kao i prikladnu tržišnu infrastrukturu kroz partnerstvo veletrgovaca i trgovaca.
4.3. NAREDNI KORACI
Ovaj Akcijski plan je korak naprijed u promociji ekološke poljoprivrede u Dalmacije. Budu i se radi o prvom Akcijskom planu koji e u kona!nici biti i sastavni dio Nacionalnog akcijskog plana, a !ija izrada bi tek trebala uslijediti, mogu e su izmjene i poboljšanja, ukoliko i kada se za to ukaže potreba.
COAST projekt ve poduzima potrebne korake prema gore navedenim akcijama.
39
PRILOG 1. - SWOT analiza razvoja ekološke poljoprivrede u Dalmaciji
SNAGE (Strengths) [+] SLABOSTI (Weaknesses) [-]
! Neprocjenjivo bogatstvo kulturno-povijesne i prirodne baštine
! Veliki broj zašti enih prirodnih podru!ja i visok stupanj o!uvanosti okoliša
! Zapuštene poljoprivredne površine - ekološki !iste, pogodne za razvoj ekološke poljoprivrede
! Potencijali za razvitak ekološki prihvatljivog obrtništva, poduzetništva i zadrugarstva s naglaskom na ruralni turizam, ekološku proizvodnju hrane, tradicijske obrte i suvremene uslužne djelatnosti
! Postoje i pravni okvir (zakonska regulativa i sustav nadzora/certifikacije)
! Postojanje odre"ene razine ekološke svijesti u javnosti
! Dobar interes medija za ekološku poljoprivredu
! Profitabilnost eko-proizvodnje ! Ve a kakvo a eko-proizvoda ! Ja!a svijest županijskih UO za
poljoprivredu, ve a izdvajanja sredstava za eko-poljoprivredu
! Neke manifestacije i natjecanja otvaraju posebne kategorije za EKO (primjerice natjecanja za ocjenu kvalitete maslinovog ulja u 2009. godini)
! Povoljan geografski položaj unutar Europe (dobra prometna povezanost)
! Dugogodišnji trend depopulacije i senilizacije ruralnog prostora i nepovoljna obrazovna struktura seoskog stanovništva
! Nedovoljno razvijena svijest proizvo"a!a i potroša!a o prednostima ekološke poljoprivrede
! Usitnjenost posjeda i nedostatak volje i sposobnosti da se ovaj problem što prije legalno i financijski riješi
! Nedostatak edukacije i promidžbe ! Nedostatak temeljnih poljoprivrednih
znanja te znanja o eko-poljoprivredi me"u proizvo"a!ima
! Nepostojanje hrvatskih znanstvenih istraživanja u eko-poljoprivredi
! Mali broj ekoloških poljoprivrednih udruga i zadruga u Dalmaciji
! Visoki troškovi eko-proizvodnje, upitna profitabilnost
! Problem nabavke repromaterijala (primjerice dozvoljenih sredstava za zaštitu bilja) u eko-poljoprivredi
! Problem plasmana eko-proizvoda na tržištu
! Nedostatno educirani trgovci ! Nedore!enost provedbe propisa u eko-
poljoprivredi (korištenja naziva “eko” i “bio”)
! Centraliziranost odlu!ivanja i financijske mo i uz !esta mijenjanja vlada, zakona i razvojnih strategija
! Slaba ili nikakva potpora ekološkoj poljoprivredi od strane lokalne samouprave
! Slaba razvijenost i organiziranost civilnog društva (NVO), op enito, a posebice u ruralnim podru!jima
! Nepromijenjena svijest u odnosu prema turizmu (sezonska djelatnost)
40
MOGU!NOSTI (Opportunities) [++] OPASNOSTI (Threats) [--]
! Odabir koncepta održivog razvoja uz ravnopravno sudjelovanje svih devet bitnih skupina društva
! Razvoj ekološke poljoprivrede (cilj – 10% površina do 2020. godine)
! Turizam kao marketinški kanal ! Jedinstveni europski model održivog
turizma koji !uva okoliš uz pove anje zašti enih prirodnih površina
! Razvoj ekološki prihvatljivog ruralnog turizma koji ne e ugroziti prihvatni kapacitet ekosustava (zabrana megalomanskih projekata i betonizacije)
! Održivi razvoj održivog obrtništva, malog i srednjeg poduzetništva i zadrugarstva
! Smanjenje nezaposlenost (mla"i umirovljenici, mla"i ljudi)
! Trend zdravog življenja ! Osnivanje udruga eko-proizvo"a!a ! Otvaranje novih tržišta ulaskom
Hrvatske u EU ! Organiziran i osmišljen nastup eko-
proizvo"a!a na tržištu ! Novi skandali u konvencionalnoj
poljoprivredi
! Nepostojanje nacionalne koordinacije održivog razvoja Hrvatske i poslovi!ni rivalitet izme"u resornih ministarstava
! Izoliranost, odnosno isklju!enost iz prvih valova proširenja Europske unije
! Snažni lobby hrvatske konvencionalne poljoprivrede - poticaji
! Ulazak GMO-a u hrvatsku poljoprivredu ! Daljnje prevare javnosti sa „eko” i „bio”
nazivima i natpisima na konvencionalnim proizvodima
! Autohtoni proizvodi !esto se pogrešno prikazuju kao ekološki
! Neriješavanje kroni!nog problema vlasništva poljoprivrednog zemljišta
! Konkurencija uvezenih eko-proizvoda nakon ulaska Hrvatske u EU
! Nedostatak stru!ne potpore proizvo"a!ima
! Problem objektivnosti, opremljenosti i stru!nosti ovlaštenih laboratorija
! Neuskla"enost s ostalim relevantnim zakonima
! Mogu i skandali u eko-poljoprivredi ! Nastavak stanja i trendova slabosti ! Neprepoznavanje i ignoriranje snaga i
mogu nosti ! Nekontrolirana izgradnja koja e snage
pretvoriti u neizlje!ivu slabost ! Pogrešne odluke kod privatizacije javnih
poduze a
41
POPIS KRATICA I POJMOVA
CAP Zajedni!ka poljoprivredna politika (EU) - The Common Agricultural Policy
DZZP Državni zavod za zaštitu prirode EAP Europski akcijski plan za ekološku poljoprivredu i proizvodnju
hrane - The European Action Plan for Organic Food and Farming EFTA Europska slobodna trgovinska zona - The European Free Trade
Association EU Europska unija – The European Union EZ Europska zajednica FAO Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda – Food
and Agriculture Organization of the United Nations GEF Global Environmental Facility
GMO Genetski preina!eni organizam - Genetically Modified Organism ha hektar HBOR Hrvatska banka za obnovu i razvitak HPA Hrvatska poljoprivredna agencija HSC Hrvatski sto!arski centar HZPSS Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu IFOAM Me"unarodna federacija pokreta ekološke poljoprivrede -
International Federation of Organic Agriculture Movements KEC O!uvanje krških ekoloških sustava - Karst Ecosystems Conservation MK Ministarstvo kulture MMPI Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture MPRRR Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja MRRŠVG Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog
gospodarstva MZOPUG Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog ure"enja i graditeljstva MZOŠ Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa NN Narodne novine NVU Nevladine udruge RH Republika Hrvatska SAD Sjedinjene ameri!ke države SARD Održiva poljoprivreda i ruralni razvoj – Sustainable Agriculture and
Rural Development SWOT Snage, slabosti, prilike i prijetnje - Strengths, Weaknesses,
Opportunities, Threats UNDP Program Ujedinjenih naroda za razvoj - United Nations Development
Programme UNOPS Ured Ujedinjenih naroda za projektne usluge - United Nations Office
for Project Services USD Ameri!ki dolar – United States Dollar USDA Odjel za poljoprivredu Sjedinjenih država (Amerike) – United States
Department of Agriculture WHO Svjetska zdravstvena organizacija - World Health Organization
42
43
EUROPSKI AKCIJSKI PLAN ZA EKOLOŠKU POLJOPRIVREDU I
PROIZVODNJU HRANE
44
45
Kako bi se mogla izvršiti analiza europskog strateškog dokumenta “Europski akcijski plan za ekološku poljoprivredu i proizvodnju hrane” (“European Action Plan for Organic Food and Farming”) s posebnim osvrtom na mediteransku ekološku poljoprivredu, nužno je dati pregled razvoja i sadašnjeg stanja europske ekološke poljoprivrede u kontekstu globalne proizvodnje.
1. EUROPSKA EKOLOŠKA POLJOPRIVREDA U GLOBALNOM KONTEKSTU
Prema najsvježijim FiBL/IFOAM podacima („The World of Organic Agriculture – Statistics & Emerging Trends 2009“), javno objavljenim u velja!i 2009. godine, u 2007. godini ekološka se poljoprivreda dokazano prakticirala u 141 od 196 država svijeta na ukupnoj površini od 32,2 milijuna hektara, a što je predstavljalo 0,8% ukupnih poljoprivrednih površina u ispitivanim zemljama (grafik 1.1.).
Grafik 1.1. – Porast površina pod certificiranom ekološkom poljoprivredom i ekološkim skupljanjem samoniklog bilja i šumskih plodina uklju"uju#i p"elinje ispaše u razdoblju od 1999-2007. godine (u milijunima hektara)
Izvor: FiBL & IFOAM, 2009
46
FiBL-ovo godišnje izvješ e punih deset godina redovito prati promjene:
a) površina pod certificiranom ekološkom poljoprivredom;
b) udjela površina pod ekološkom poljoprivredom u ukupnim poljoprivrednim površinama; te
c) broja certificiranih ekoloških gospodarstava.
Regionalno, najviše certificiranih površina pod ekološkom poljoprivredom u 2007. godini zabilježeno je u Oceaniji (poglavito u Australiji) - 12,1 milijuna hektara (37,6% svjetskih površina), a slijedile su je Europa sa 7,8 milijuna hektara (24,1%) i Latinska Amerika sa 6,4 milijun hektara ili 19,9 % (grafik 1.2.).
Grafik 1.2. – Globalna distribucija površina pod ekološkom poljoprivredom po kontinentima u 2007. godini
Izvor: FiBL & IFOAM, 2009
Me"u državama, u 2007. godini daleko najviše površina pod ekološkom poljoprivredom bilježila je Australija (12,02 milijuna hektara), a slijedile su je Argentina (2,78 milijuna hektara), Brazil (1,77 milijuna hektara), SAD (1,64 milijuna hektara prema podacima iz 2005. godine) i Kina (1,55 milijuna hektara).
Od europskih država me"u prvih deset u svijetu u 2007. godini nalazile su se tri: Italija: šesta sa 1,15 milijuna hektara), Španjolska: osma sa 990 tisu a hektara i Njema!ka: deseta sa 870 tisu a hektara (grafik 1.3.).
47
Grafik 1.3. – Deset država s najviše površina pod ekološkom poljoprivredom u 2007. godini (u milijunima hektara)
Izvor: FiBL & IFOAM, 2009
Me"utim, ako se kao kriterij razvijenosti ekološke poljoprivrede u pojedinoj državi uzmu podaci o udjelu površina pod ekološkom poljoprivredom u ukupnim poljoprivrednim površinama, situacija se bitno mijenja. Prvih osam mjesta u svijetu u 2007. godini zauzimaju redom europske države: Lihtenštajn (29,7%), Austrija (13,4%), Švicarska (11%), Latvija (9,8%), Italija (9,1%), #eška (8,9%), Estonija (8,8%) i Švedska (8%).
U svijetu se u 2007. godini ekološkom poljoprivredom bavilo preko 1,2 milijuna certificiranih proizvo"a!a, uklju!uju i i proizvo"a!e u prijelaznom razdoblju te sitne posjednike uklju!ene u sustave grupnog certificiranja („smallholder certification”) u zemljama Tre eg svijeta. Dakako, može se pretpostaviti da je broj necertificiranih proizvo"a!a koji se bave ekološkom poljoprivredom ve i, posebice u siromašnijim zemljama u kojima proizvo"a!i nemaju sredstava za pla anje obveznih troškova nadzora i certifikacije.
Regionalno, najviše certificiranih ekoloških proizvo"a!a (grafik 1.4.) ima u Africi (530 tisu a ili 43,5%), Aziji (234,1 tisu a ili 19,2%), Latinskoj Americi (222,5 tisu a ili 18,1%) i Europi (213 tisu a ili 17,3%).
Najmanje ih je u Sjevernoj Americi (12,2 tisu e ili 1%) i Oceaniji (7,2 tisu e ili 0,6%). Ovaj podatak, obzirom na zabilježene certificirane površine pod ekološkom poljoprivredom na ovim kontinentima (blizu 14 milijuna hektara u 2007. godini), u potpunosti pobija tvrdnju kako je ekološka poljoprivreda primjenjiva samo na malim gospodarstvima. Statisti!ki, prosje!na ekološka farma na ova dva kontinenta prostire se na prosje!noj površini od preko 720 hektara.
48
Grafik 1.4. – Globalna distribucija ekoloških gospodarstava po kontinentima u 2007. godini
Izvor: FiBL & IFOAM, 2009
Navedeni podaci ne uklju!uju površine na kojima se vrši certificirano ekološko skupljanje samoniklog bilja i šumskih plodina. Me"unarodni trgova!ki centar (The International Trade Centre - ITC) i Organic Services su 2005. godine izradili studiju ”Pregled proizvodnje i marketinga ekoloških šumskih proizvoda” (“Overview of production and marketing of organic wild products”).
Studija je pokazala da se certificirano ekološko skupljanje samoniklog bilja i šumskih plodina prakticiralo na ukupnim površinama od 62 milijuna hektara putem 979 registriranih projekata. Najve a podru!ja certificiranog ekološkog skupljanja nalazila su se u Europi i Africi (po 27 milijuna hektara). Po koli!inama najvažniji proizvodi su bili izdanci bambusa (36% od ukupnih sakupljenih koli!ina), šumsko vo e (21%) i jezgrasto vo e (19%).
FiBL-ovo izvješ e (2009) registriralo je 30,7 milijuna hektara na kojemu se vršilo certificirano ekološko skupljanje u 2007. godini. Prema ovim podacima najve a podru!ja certificiranog ekološkog skupljanja su Europa, Afrika, Azija i Latinska Amerika, svaka sa po !etvrtinom ukupnih svjetskih površina.
Grafik 1.5. – Globalna distribucija površina na kojima se vrši certificirano ekološko skupljanje samoniklog bilja i šumskih plodina po kontinentima u 2006. godini
49
Izvor: FiBL, 2008
Za svjetsku statistiku ovi su podaci bitni budu i dodaju novih 31 milijun hektara na 32,2 milijuna hektara pod ekološkom poljoprivredom. U prošlosti (do 2000. godine) se ovi podaci nisu razdvajali te su se podru!ja na kojima se vršilo certificirano ekološko skupljanje vodila kao površine pod ekološkom poljoprivredom.
Kona!no, u 2007. godini ukupne certificirane vodene površine pod ekološkom akvakulturom iznosile su 424 tisu e hektara, predominantno u Kini (97,7%).
50
2. SADAŠNJE STANJE EUROPSKE EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE
Od devedesetih godina prošlog stolje a ekološka se poljoprivreda brzo razvijala u gotovo svim europskim državama. U 2007. godine u Europi je zabilježeno 213.297 certificiranih ekoloških proizvo"a!a koji su proizvodili na ukupnoj površini od 7,758.526 hektara (grafik 2.1.).
Grafik 2.1. – Površina pod ekološkom poljoprivredom u europskim državama u 2006. godini
Izvor: FiBL & IFOAM, 2008
Od ukupnih europskih površina pod ekološkom poljoprivredom u 2007. godini na Europsku uniju je otpadalo blizu 7,2 milijuna hektara ili 92,3%, a što je predstavljalo 3,9% od ukupnih poljoprivrednih površina u EU. Certificiranih eko-gospodarstava u EU iste godine bilo je 186.761 ili 87,6%. Europska država s najve im brojem certificiranih eko-gospodarstava te najve im površinama pod ekološkom poljoprivredom je Italija (45.231 eko-proizvo"a!a na 1,15 milijuna hektara).
Usporedbe radi, sredinom osamdesetih godina prošlog stolje a certificiranih je površina pod ekološkom poljoprivredom u Europi bilo tek nekih stotinjak tisu a hektara (grafik 2.2.).
51
Grafik 2.2. – Porast površina pod certificiranom ekološkom poljoprivredom u Europi u razdoblju od 1985-2006. godine (u milijunima hektara)
Izvor: FiBL & IFOAM, 2008
Ovakav porast površina u EU zabilježen je najviše zbog visokog porasta površina u novim državama !lanicama (primjerice u Letoniji, Litvi i Poljskoj) te zbog zna!ajnog porasta u sredozemnim državama "lanicama: Italiji, Španjolskoj i Gr!koj. Ekološka poljoprivreda visoko je razvijena u alpskim državama (Austrija, Švicarska, Lihtenštajn, Slovenija) te u svim balti!kim državama bez izuzetka (tablica 2.1).
52
TABLICA 2.1. – STANJE EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U EUROPI U 2007. GODINI
Država Površine pod ekološkom
proizvodnjom (ha)
Certificirana ekološka
gospodarstva
Udio ekoloških površina u UPP (%)
LANICE EU 1. Italija 1.150.253 45.231 9,0 2. Španjolska 988.323 18.226 4,0 3. Njema!ka 865.336 18.703 5,1 4. Velika Britanija 660.200 5.506 4,2 5. Francuska 557.133 11.978 1,9 6. Austrija 372.026 19.997 13,4 7. #eška 312.890 1.318 8,9 8. Poljska 285.878 11.887 1,9 9. Gr!ka 278.397 23.769 3,0 11. Švedska 248.104 3.028 8,0 12. Portugal 233.475 1.949 6,4 13. Letonija 173.463 4.108 9,8 14. Finska 148.760 4.406 6,5 15. Danska 145.393 2.835 5,5 16. Rumunjska 131.401 2.238 0,9 18. Ma"arska 122.270 1.242 2,9 19. Litva 120.418 2.855 4,5 20. Slova!ka 117.906 280 6,3 22. Estonija 79.530 1.220 8,8 24. Nizozemska 47.019 1.374 2,5 25. Irska 41.122 1.134 0,3 26. Belgija 32.628 821 2,4 27. Slovenija 29.322 2.000 6,0 29. Bugarska 13.646 240 0,3 34. Luksemburg 3.380 81 2,6 35. Cipar 2.322 305 1,5 42. Malta 12 30 0,1
DRŽAVE IZVAN EU 10. Ukrajina 249.872 92 0,6 17. Turska 124.263 16.364 0,5 21. Švicarska 116.641 6.199 11,0 23. Norveška 48.863 2.611 4,7 28. Crna Gora 25.051 13 4,9 30. Moldavija 11.695 121 0,5 31. Hrvatska 7.647 483 0,3 32. Island 6.229 36 0,3 33. Rusija 3.577 12 0,00 36. Makedonija 1.333 127 0,1 37. Lihtenštajn 1.048 39 29,7 38. Srbija 920 35 0,02 39. Bosna i Herceg. 691 304 0,03 40. Albanija 77 100 0,01 41. Farski otoci 12 - 0,4
Izvor: “The World of Organic Agriculture – Statistics and Emerging Trends 2009”, FiBL & IFOAM 2009
53
Osim površina pod ekološkom poljoprivredom u Europi je u 2007. godini zabilježeno i blizu 10 milijuna hektara na kojima se vrši certificirano ekološko skupljanje samoniklog bilja i šumskih plodina te ispaša p"ela, a što je predstavljalo 32,6 % ukupnih svjetskih površina. Europski rekorder je Finska s 7,4 milijuna hektara (skupljanje šumskog bobi!astog vo a), a veliki „skuplja!i”, pretežito za izvoz, su i zemlje iz neposrednog hrvatskog okruženja.
U Srbiji se šumske gljive beru na certificiranim površinama od 920 tisu a ha i šumsko vo e na 350 tisu a ha. Prvi vrhu popisa su i Bugarska (skupljanje samoniklog ljekovitog bilja na 398 tisu a ha), Bosna i Hercegovina (skupljanje nespecificiranog samoniklog bilja i šumskih plodina na 312 tisu a ha) te Crna Gora (skupljanje nespecificiranog samoniklog bilja i šumskih plodina na 134 tisu e ha). U Hrvatskoj su ove površine u 2007. godini iznosile 7.000 ha, a odnosile su se najve im dijelom na p!elinje ispaše.
Za kraj, postavlja se pitanje gdje je Hrvatska u europskoj i svjetskoj ekološkoj poljoprivredi i proizvodnji hrane? Prema FIBL-ovim podacima iz 2005. godine Hrvatska je sa ukupnih 3.184 ekoloških hektara (0,1% ukupnih poljoprivrednih površina) i 269 eko-proizvo"a!a pod stru!nim nadzorom bila na 83. poziciji u svijetu i 33. u Europi. Pozicija niža od nevelikog Luksemburga, a daleko iza svih svojih zapadnih, sjevernih i južnih bližih i daljih susjeda. Jedinu utjehu su mogle pružiti isto!ne granice: Srbija i Crna Gora, Bosna i Hercegovina te Makedonija, a s Albanijom je bila poravnata (0,10% ekoloških površina).
Dvije godine kasnije stanje se ipak poboljšalo: u Hrvatskoj su na 7.647 ha (0,3% ukupnih poljoprivrednih površina) proizvodila 483 eko-proizvo"a!a pod stru!nim nadzorom, pa se Hrvatska popela na 31. mjesto u Europi ispred Luksemburga, ali i Rusije. Me"utim, situacija se raspadom državne zajednice Srbije i Crne Gore tako"er promijenila. FiBL-ovo godišnje izvješ e za 2008. godinu svrstava Crnu Goru na visoko šesto mjesto me"u svim državama u razvoju zbog velikih i visokih 4,9% ekoloških površina (25.051 ha) u ukupnim poljoprivrednim površinama.
Kona!no, koncem rujna 2008. godine u Hrvatskoj je bilo registrirano ukupno 9.580 ha poljoprivrednog zemljišta pod ekološkim stru!nim nadzorom, uklju!uju i i površine u prijelaznom razdoblju te 662 eko-proizvo"a!a. U odnosu na 2005. godinu to je trostruki porast te se razdoblje od 2006-2008. godine može smatrati pozitivnom prekretnicom nakon dvogodišnjeg trenda smanjenja površina u hrvatskoj ekološkoj poljoprivredi tijekom 2004. i 2005. godine. Detaljan pregled stanja ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane u Hrvatskoj i Dalmaciji izra"en je kao poseban dokument u prilogu Akcijskog plana za razvitak ekološke poljoprivrede u Dalmaciji.
Drugo logi!no pitanje za kraj je zašto podru!je Europske unije toliko prednja!i u svjetskoj ekološkoj poljoprivredi i proizvodnji hrane? Što Hrvatska, koja i sama želi postati njenom novom !lanicom, može i mora preuzeti i primijeniti od pozitivnih iskustava EU?
PRVO POZITIVNO ISKUSTVO je stalna i neprikrivena financijska potpora ekološkoj poljoprivredi putem dodjele bespovratnih sredstava u sklopu državnih i regionalnih programa ruralnog razvoja.
54
DRUGO POZITIVNO ISKUSTVO je stabilan pravni okvir i stvarna pravna zaštita ekoloških proizvo"a!a od nelojalne konkurencije koja svoje konvencionalne proizvode podvaljuje potroša"ima. Europska unija ima stabilan pravni okvir za ekološku poljoprivredu još od 1991. godine, a isti je dodatno poja!an novom uredbom Vije a EZ o ekološkoj poljoprivredi i i proizvodnji hrane broj 834/07 koja je stupila na snagu 2009. godine.
TRE$E POZITIVNO ISKUSTVO je neminovnost što žurnijeg pokretanje nacionalnog akcijskog plana za razvitak ekološke poljoprivrede. Europska unija je svoj “Europski akcijski plan za ekološku poljoprivredu i proizvodnju hrane” pokrenula u lipnju 2004. godine. Mnoge europske države i regije tako"er provode svoje akcijske planove. Dalmatinski akcijski plan može poslužiti kao prvi korak ka pokretanju nacionalnog hrvatskog akcijskog plana.
Kona!no, #ETVRTO POZITIVNO ISKUSTVO je razvijanje dobro informiranog tržišta za certificirane ekološke poljoprivredne i prehrambene proizvode.
U 2006. godini vrijednost eko-proizvoda na europskom tržištu bila je procijenjena na 20 milijardi USD (grafik 2.3.). Najve e europsko tržište za ekološke proizvode bila je Njema!ka s godišnjim prometom od 4,6 milijardi Eura, a slijedile su je Velika Britanija (2,8 milijardi Eura), Italija (2,4 milijardi Eura) i Francuska (2,2 milijardi Eura). Prema udjelu ekoloških proizvoda u ukupnim poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima najzna!ajnije europsko tržište bila je Švicarska s 4,5%. U ovoj državi se i najviše novca troši na eko-proizvode per capita (više od 100 Eura/godinu/ stanovniku).
Grafik 2.3. – Vrijednost prometa ekološki proizvedene hrane u državama "lanicama Europske unije u milijunima Eura, 2006
Izvor: Rippin, 2008
55
Najve i marketinški kanal za plasman eko-proizvoda u Europi su supermarketi, a prognoze su predvi"ale daljnji nesrazmjer izme"u nedovoljne ponude i porasta potražnje.
Prognoze o porastu vrijednosti europskog tržišta za eko-proizvoda su se do sada pokazale to!nim. U 2007. godini (Organic Monitor, 2009) vrijednost svjetskog tržišta eko-proizvoda iznosila je 46 milijardi USD, što zna!i da se vrijednost svjetskog tržišta utrostru!ila u odnosu na 15 milijardi USD u 1999. godini (grafik 2.4.).
U prosjeku vrijednost svjetskog tržišta eko-proizvoda pove ava se za 5 milijardi USD godišnje. Najve i dio eko-hrane i napitaka prodaje se na tržištima Europe i Sjeverne Amerike (97%), a bilježi se i porast potrošnje u Aziji, Latinskoj Americi i Australiji. Europsko tržište je i dalje najve e svjetsko tržište procijenjeno na 25 milijardi USD u 2007. godini.
Izvor: Autor prema podacima “Organic Monitor” 2009
199915,2
200120,9
200325,5
200533,2
2007
46,1
0
20
40
60
godine
Grafik 2.4. Vrijednost svjetskog tržišta eko-
hrane i pi#a (milijardi USD), 1999-2007
56
3. PREGLED STANJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U ODABRANIM
SREDOZEMNIM EUROPSKIM DRŽAVAMA
Od europskih država za Dalmaciju su posebno zna!ajni podaci za sredozemne države "lanice EU, a posebice za Italiju, Španjolsku i Gr!ku, koje trenutno prednja!e i u površinama i prema broju certificiranih eko-gospodarstava, kako u Europi, tako i u svijetu. To posebice vrijedi za tradicionalne sredozemne poljoprivredne proizvodnje.
Primjerice, u EKOLOŠKOJ PROIZVODNJI AGRUMA (grafik 3.1.) Italija je u 2007. godini sa 22.062 ha bila uvjerljivo prvi svjetski proizvo"a! u svijetu (45% od ukupnih 50.154 ha vo njaka), daleko ispred Kube (4.195 ha), SAD (4.107 ha), Gane (3.760 ha), Španjolske (3.165 ha), Turske (2.134) i Gr!ke (2.002 ha).
Izvor: Autor prema podacima FIBL & IFOAM 2009
U EKOLOŠKOM VINOGRADARSTVU (grafik 3.2.) u 2007. godini registrirano je ukupno 121.825 ha vinograda. Ponovno je prva svjetska sila Italija (36.684 ha ili 30%), a slijedile su Francuska (22.509 ha ili 18%) i Španjolska (17.189 ha ili 14%).
Grafik 3.2. - Površine pod ekološkim vinogradima u svijetu (%), 2007
SAD8%
Gr"ka4%
Turska5%
Italija30%
Francuska18%
Španjolska14%
Ostataksvijeta
21%
Izvor: Autor prema podacima FIBL & IFOAM 2009 Ve i proizvo"a!i ekološkog grož"a bile su i SAD (9.177 ha), Turska (5.706 ha) i Gr!ka (4.554 ha), dok je na ostatak svijeta otpadalo preostalih 26.006 ha ili 21%.
Grafik 3.1. - Površine pod ekološkimagrumima u svijetu (%), 2007
8%7%6%
4%4%
18%
45%
8%
Italija Kuba SAD Gana
Španjolska Turska Gr"ka Ostatak svijeta
57
U globalnom EKOLOŠKOM MASLINARSTVU (grafik 3.3.) u 2007. godini (ukupno 402.152 ha maslinika) statisti!ki zna!ajno postojalo je samo šest država proizvo$a"a: Italija (109.992 ha ili 27%), Španjolska (94.251 ha ili 23%), Tunis (89.324 ha ili 22%), Gr!ka (52.553 ha ili 13%), Turska (26.372 ha ili 7%) i Portugal (18.409 ha ili 5%). U preostalih !etrnaest registriranih država proizvo"a!a eko-maslina, uklju!uju i i Hrvatsku, bilo je ukupno 11.251 ha ekoloških maslinika ili skromnih 3%.
Grafik 3.3. Površine pod ekološkim maslinicima u svijetu (%), 2007
5%7%
3%
13%
22%
27%
23%
Italija
Španjolska
Tunis
Gr!ka
Turska
Portugal
Ostatak svijeta
Izvor: Autor prema podacima FIBL & IFOAM 2009
Radi usporedbe, u Hrvatskoj je u 2003. godini bilo registrirano 22 tisu e hektara vinograda sa oko milijun trsova sposobnih za rod. Me"utim, sa svojih 82 ha ekoloških vinograda pod stru!nim nadzorom (od !ega 64 ha u prijelaznom razdoblju), Hrvatska je u svjetskim eko-vinogradarskim površinama u 2007. godini sudjelovala sa skromnih i statisti"ki bezna"ajnih 0,07%.
U maslinarstvu stanje je još lošije. Prema službenim statisti!kim podacima iz lipnja 2003. godine Hrvatska je imala više od dva miljuna rodnih stabala, od !ega oko 340 tisu a na plantažama ukupne rodne površine od 1.348 ha. U 2007. godini ekoloških maslinika je bilo tek 70 ha (od !ega 55 ha u prijelaznom razdoblju), a što je predstavljalo niti 0,02% svjetskih površina.
Ekološku proizvodnju agruma Hrvatska još uvijek nema iako rodnih stabala manadarinke i drugog južnog vo a ima preko milijun stabala.
58
3.1. Pregled stanja ekološke poljoprivrede u Italiji
Mediteranske zemlje, pa tako i Italija, nisu u skupini država pionira ekološke poljoprivrede poput europskih država njema!kog govornog podru!ja, skandinavskih država ili Velike Britanije. Po!eci talijanske ekološke poljoprivrede bilježe se 1960-tih godina, ali pravi uspon po!inje 1970-tih s porastom broja proizvo"a!a i potroša!a koji su tražili unapre"enje kakvo e života i zdravu hranu na svojim trpezama.
Sredinom 1980-tih godina pionirske lokalne nevladine udruge za ekološku poljoprivredu („Agricoltura Biologica”) osnivaju "Commissione Nazionale Cos'è Biologico" (nacionalno povjerenstvo za ekološku poljoprivredu). Novoosnovano povjerenstvo, sastavljeno od predstavnika udruga eko-proizvo"a!a i eko-potroša!a iz svih talijanskih regija, izradilo je prve nacionalne standarde ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane.
Grafik 3.4. – Ekološka gospodarstva u Europskoj uniji u postotcima, 1996
Izvor: Lampkin 1996, Groier 1998
S po!etkom provedbe Uredbe Europske komisije broj 2092/91 došlo je do reorganizacije brojnih malih udruga ekoloških proizvo"a!a te proizvo"a!kih i potroša!kih povjerenstva iz svih talijanskih regija. „Mali igra!i“ su se udružili i stvorili formalne i neformalne nacionalne mreže. To je rezultiralo u !injenici da je 1990-tih talijanski sektor ekološke poljoprivrede imao jedan od najve ih godišnjih stopi porasta u Europi, a što je vidljivo iz grafika 3.4. na kojemu se vidi da je 1996.
Austrija
Italija
Njema!ka
Francuska
Švedska
Finska Ostali
36,1%
21,2%
12,0%
7,4% 6,0%
5,6% 11,7%
59
godine Italija imala više od petine europskih ekoloških gospodarstava i po tomu bila druga iza Austrije, ali ispred Njema!ke, Francuske ili skandinavskih zemalja.
Razvoj ekološke poljoprivrede u Italiji u razdoblju od 1993-2007. godine predstavljen je u grafiku 3.5. Po!etkom navedenog razdoblja, odnosno od 1993-2000. godine, svake godine je zabilježen porast broja eko-proizvo"a!a i površina u ekološkoj poljoprivredi. Vrhunac je dosegnut 2001. godine kada je u Italiji bilo registrirano 60.509 eko-proizvo$a"a i 1,237.640 hektara površina u eko-poljoprivredi uklju!uju i i površine u prijelaznom razdoblju.
Grafik 3.5. Razvoj ekološke poljoprivrede u Italiji, 1993-2007
0
200.000
400.000
600.000
800.000
1.000.000
1.200.000
1.400.000
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15
Godine (1993-2007)
Pov
ršin
e (h
a)
0
10.000
20.000
30.000
40.000
50.000
60.000
70.000
Ek
o-p
roiz
vo$
a"i
Izvor: Autor prema podacima ICEA (1993-2005), FIBL (2006) i FIBL & IFOAM (2007)
U narednom trogodišnjem razdoblju od 2002-2004. godine uslijedio je postupni pad broja eko-proizvo"a!a i površina, posebice u južnoj Italiji uklju!uju i oto!ne regije Siciliju i Sardiniju. U 2004. godini broj eko-proizvo"a!a pao je na 40.965, a površine su se „spustile“ na 954.361 ha. Razloge ovakve promjene trenda treba tražiti u !injenici da su u kasnim 1990-tim godinama mnogi proizvo"a!i odlu!ili na prijelaz na ekološki vid proizvodnje isklju!ivo zbog državnih poticajnih mjera, a ne iz tržišnih ili ekoloških razloga. Po!etkom ovog stolje a u nekim talijanskim regijama poticaji za prijelaz na ekološku poljoprivredu su nestali, pa su mnogi proizvo"a!i izišli iz sustava stru!nog nadzora i certifikacije. Me"utim, ve ina je nastavila proizvoditi sukladno pravilima ekološke poljoprivrede iako više nisu tržili svoje proizvode sa eko-znakom nego ih prodavali kao konvencionalne proizvode.
Period stagnacije okon!an je 2005. godine otkada se broj eko-proizvo"a!a ustalio na brojci od oko 45.000, a površine u eko-proizvodnji su neprestano iznad jednog milijuna hektara. Stoga nije suvišno ponoviti da je Italija u 2007. godini bila europska država s najve im brojem certificiranih eko-gospodarstava i najve im površinama
60
pod ekološkom poljoprivredom (45.231 eko-proizvo"a!a na 1,15 milijuna hektara). Navedene talijanske površine predstavljale su 3,5% svjetskih, 15% europskih i 25% sredozemnih ukupnih površina pod ekološkom poljoprivredom.
Osim kvantitete treba istaknuti i kvalitetu talijanske ekološke poljoprivrede budu i se u ovoj državi ekološkim na!inom proizvodnje proizvodi sve što je prakti!ki mogu e (grafik 3.6.).
Grafik 3.6. Struktura površina u ekološkoj poljoprivredi u Italiji, 1999-2003
Izvor: ICEA 2004
U ekološkim površinama u Italiji prevladavaju krmiva (300-400 tisu a hektara), livade i pašnjaci (250 tisu a hektara) i žitarice (200 tisu a hektara), ali se zna!ajne površine nalaze i pod trajnim nasadima maslinika (110 tisu a hektara), vinograda (37 tisu a hektara), vo njaka agruma (22 tisu e hektara) i ostalog vo a (oko 30 tisu a hektara).
3.1.1. Regionalna distribucija ekoloških gospodarstava
Ve ina talijanskih ekoloških gospodarstava nalazi se u južnim regijama i na velikim otocima (32 %) iako se taj broj po!etkom stolje a znatno smanjio.
Na Siciliji je broj ekoloških gospodarstava rastao po izuzetno visokoj stopi. Primjerice, izme"u 1993-1995. godine broj gospodarstava je porastao 2,5 puta, a površine pod ekološkom poljoprivredom su se gotovo udvostru!ile. Radi usporedbe, prosje!ne stope rasta za cijelu Italiju u navedenom razdoblju iznosile su „samo“ 123% i 126%.
Razvoj eko-poljoprivrede na Sardiniji dogodio se nešto kasnije i najve im je dijelom bio uvjetovan provedbom EU agro-okolišne uredbe broj 2078/92. #im su se nov!ani poticaji po!eli davati i za pašnjake, mnoga oto!na ispasišta ovaca su prevedena u ekološka budu i je ov!arstvo primarna poljoprivredna djelatnost na Sardiniji (proizvodnja !uvenog "pecorino" sira).
61
I u Apuliji je zabilježen nešto kasniji rast ekološke poljoprivrede, najviše nakon uspostave sustava posebnih poticaja. Ovu regiju karakteriziraju ekološka proizvodnja tvrde pšenice za tjesteninu, maslinova ulja i povr a.
Toskana i Emilia-Romagna su talijanske regije koje se mogu smatrati predvodnicima pionirskih ekoloških pokreta 1980-tih godina. U Toskani je najzna!ajnija grana eko-proizvodnja maslinarstvo, dok Emilia-Romagna prednja!i u ekološkoj proizvodnji žitarica, vo a i povr a.
Bitno je istaknuti da su regionalne vlade ove dvije regije donijele i primjenjuju posebne zakone, temeljene na EU uredbama 2092/91 i 2078/92, a kojima reguliraju i promoviraju ekološku poljoprivredu.
3.1.2. Stru!ni nadzor i certifikacija u Italiji
Po!etkom 1990-tih godina u Italiji su djelovala !etiri nacionalno priznata certifikacijska tijela proizišla iz povijesnih udruga ekoloških proizvo"a!a: AIAB, „Suolo e Salute“, CCPB i Udruga za biodinami!ku poljoprivredu.
U razdoblju od 1992-2000. godine AIAB je djelovao kao nacionalni certifikator ekološke poljoprivrede, a na zahtjev klijenata izradio je i !itav niz standarda za neprehrambene proizvode i usluge (kozmetika, tekstil, deterdženti,eko-agroturizam).
Od 2000. godine certifikaciju je od AIAB-a preuzela ICEA - Istituto per la Certificazione Etica e Ambientale (Institut za eti!ku i ekološku certifikaciju), kojemu je AIAB jedan od suosniva!a.
Prema podacima „Organic Standard“-a ICEA je prema broju klijenata najve i (ali ne i najbogatiji) svjetski certifikator. Osim u Italiji ICEA ima svoje urede u Albaniji, Rumunjskoj, Turskoj, Moldaviji i Siriji, a u Hrvatskoj je jedan od suosniva!a zadruge AgriBioCert, ovlaštenog hrvatskog certifikacijskog tijela za ekološku poljoprivredu.
„Suolo e Salute“ (osnovan 1969. godine) i Udruga za biodinami!ku poljoprivredu (osnovana 1947.godine) su poput AIAB-a povijesne udruge ekoloških proizvo"a!a.
62
Udruga za biodinami!ku poljoprivredu je kasnije osnovala svoje certifikacijsko tijelo pod nazivom CODEX.
CCPB - Consorzio per il Controllo dei Prodotti Biologici (Konzorcij za stru!ni nadzor ekoloških proizvoda) ustrojstveno je zadruga osnovana 1988. godine, a klijenti su joj uglavnom zadruge proizvo"a!a, prera"iva!i i maloprodajne zadruge.
Koncem 1993. godine, odnosno jednu godinu nakon po!etka provedbe EU uredbe broj 2092/91, talijanski ministar poljoprivrede je ovlastio tri nova certifikacijska tijela: AMAB/IMC, AgriEcoBio i BioAgriCoop/Bioagricert.
Danas u Italiji posluje dvadesetak priznatih nadzornih stanica i certifikacijskih tijela uz dodatne !etiri njema!ke organizacije ovlaštene za certifikaciju u Južnom Tirolu. Prema broju klijenata najzna!ajniji su ICEA i CCPB.
3.1.3. Nacionalne udruge ekoloških proizvo"a!a
AIAB - Associazione Italiana per l`Agricoltura Biologica (Talijansko udruženje za ekološku poljoprivredu) najve e je nacionalno udruženje te vrste – trenutno ima preko 14.000 !lanova i djeluje putem 16 neovisnih regionalnih udruženja.
Nakon osnivanja ICEA-e i prestanka pružanja usluga stru!nog nadzora i certifikacije, od 2000. godine AIAB se u potpunosti posvetio pružanju savjetodavnih usluga svojim !lanovima eko-proizvo"a!ima te !itavom nizu promotivnih aktivnosti usmjerenih prema potroša!ima. Od savjetodavnih usluga vrijedi istaknuti izradu serije popularnih postera namijenjenih eko-proizvo"a!ima koji se mogu na i u uredima udruga eko-proizvo"a!a po cijeloj Italiji.
63
Od promotivnih aktivnosti AIAB-a vrijedi istaknuti tradicionalne kampanje „Bio Domenica“ i „Primaverabio“ tijekom kojih se omogu uje neposredni kontakti izme"u eko-proizvo"a!a i potroša!a.
„Bio Domenica“ (Eko nedjelja) se ve deset godina organizira svake prve nedjelje u listopadu na gradskim trgovima ve ih talijanskih gradova na kojima taj dan svoje proizvode izlažu i prodaju ekološki proizvo"a!i. Zahvaljuju i dugogodišnjoj suradnji s dnevnikom „Corriere della Sera“ svake se godine besplatno distribuira preko milijun prigodnih promotivnih letaka ili brošura o ekološkoj poljoprivredi. Ovogodišnja „Bio Domenica“ održat e se 4. listopada u stotinjak talijanskih gradova (www.biodomenica.it).
„Primaverabio“ (Ekološko prolje e) organizira se ve osam godina s ciljem približavanja ekološke poljoprivrede potroša!ima iz velikih gradova putem posjeta ekološkim gospodarstvima i organizacijom stru!nih te!ajeva. U 2008. godini „Primaverabio“ je trajala mjesec dana (od 18. travnja do 17. svibnja), a tema je bila „Doprinos ekološke poljoprivrede zdravlju potroša!a“ (www.primaverabio.aiab.it ).
64
Osim AIAB-a u Italiji djeluje i !itav niz drugih udruga i konzorcija ekoloških proizvo"a!a koji su organizirani regionalno ili lokalno, primjerice PROBER (Emilia-Romagna), APROBIO (Friuli), AMAB (Marke), AVEPROBI (Veneto), itd.
Stoga je 1992. godine osnovana FIAO (Federazione Italiana per l`Agricoltura Organica) - Talijanska federacija ekološke poljoprivrede. Osnovale su je vode e organizacije ekoloških i biodinami!kih proizvo"a!a i certifikacijska tijela. FIAO predstavlja cijeli sektor na svim politi!kim razinama i informira javnost o ekološkoj poljoprivredi.
U 2009. godini 35 talijanskih organizacija (proizvo"a!i, certifikatori, trgovci, konzultanti) bilo je !lanicama IFOAM-a. Stoga ne !udi da je grad Modena, regija Emilia-Romagna, bio doma inom posljednjeg 16. IFOAM Svjetskog kongresa u lipnju 2008. godine naslovljenog „Cultivate the Future“.
Pored pionira ekološke poljoprivrede, od kojih su neki u me"uvremenu osnovali trgova!ka društva sa vrlo interesantnim prihodima (!ak i preko 50 milijardi Eura), poput firmi „Brio“, „Ecor“, „Ki“, „Almaverde“ ili „Alce Nero“, u Italiji je nekoliko velikih nespecijaliziranih kompanija zapo!elo sa vlastitim linijama ekoloških proizvoda.
Primjerice to su mlije!ne industrije „Scaldasole“ i „Granarolo“, veliki proizvo"a!i maslinova ulja „Monini“ i “Carapelli“, pekarska industrija „Galbusera“ i mnogi drugi. Ovi ulasci na tržište doprinijeli su ve oj i boljoj promociji ekološke proizvodnje (TV reklame, oglasi u tisku) koja je koristila ne samo oglašiva!ima nego i cijelom sektoru ekološke proizvodnje.
3.1.4. Talijansko tržište eko-hrane i pi a
Prema podacima „Pinton Organic Consulting“ vrijednost talijanskog tržišta eko-hrane i pi a u 2007. godini iznosila je oko 1,85 milijardi Eura. Procjenjuje se da je u 2008. godini prosje!ni Talijan potrošio 32 Eura na eko-hranu, a trend porasta potrošnje je vrlo jak.
Prema istom izvoru iz Italije je u 2006. godini izvezeno eko-hrane i pi a u vrijednosti od 750 tisu a Eura, što zna!i da se tre ina talijanske ekološke proizvodnje izvozi u druge europske zemlje, SAD i Japan. Izvozi se svježe i prera"eno vo e i povr e, maslinovo ulje, vino, tjestenina, kvalitetni sirevi, sladoled, umaci i druga gotova hrana.
U Italiji postoji !itav niz sajmova posve enih ekološkoj poljoprivredi, a najve i je SANA koja se tradicionalno održava svakog rujna u Bologni.
65
Diljem Italije održavaju se nacionalni i lokalni sajmovi eko-hrane na otvorenom, uglavnom od lipnja do listopada, odnosno u vrijeme turisti!ke sezone. U mnogim gradovima eko-hrana se redovito može kupiti na tradicijskim tržnicama svakog tjedna ili mjeseca.
Najve a koncentracija potroša!a eko-hrane je u razvijenijim sjevernim regijama, a proizvo"a!a u južnim toplijim regijama. U svibnju 2001. godine institut za istraživanje tržišta „Demoskopea“ proveo je anketu koja je pokazala da 73% Talijana znalo to!nu definiciju ekološke poljoprivrede i poznavalo njene klju!ne karakteristike (bez kemikalija, prirodnije) dok je 22 % dalo približne definicije ("zdravo, pravo, sigurnije").
Prema istraživanju instituta za istraživanje „Ispo“ iz rujna 2004. godine 77% odraslih Talijana drži da je eko-hrana zdravija, 64% ih misli da je eko-hrana druk!ija od konvencionalne, 63% smatra da je eko-hrana boljeg okusa, 75% misli da je ekološka proizvodnja sigurnija za okoliš, ali i visokih 80% misli da su eko-proizvodi preskupi.
Kako bi jeli visokokvalitetnu, ukusniju i ekološki prihvatljivu hranu 68% Talijana je pripravno platiti višu cijenu (sigurno 26% i možda 42%). Stalnih potroša!a eko-hrane u Italiji u 2004. godini je bilo 14% što je više u odnosu na 2002. godinu (11%).
Prosje!ni potroša! eko-hrane je star izme"u 30-60 godina, živi u velikom gradu na sjeveru zemlje, prosje!no ima višu razinu obrazovanja i pripada u skupinu gornje srednje ili visoke klase po primanjima.
Osim tradicijske direktne prodaje na gospodarstvu najvažniji marketinški kanali eko-hrane u Italiji su specijalizirane prodavnice i super/hipermarketi (grafik 3.7.).
66
Grafik 3.7. Glavni marketinški kanali eko-hrane u Italiji, 1996. i 2000. godina
Izvor: FAO 2000
Uo!ljivo je da marketinško zna!enje direktne prodaje na gospodarstvu (zeleni dio grafika), karakteristi!no za pionirsku fazu eko-poljoprivrede, postaje sve manje na ra!un porasta zna!enja prodaje u super/hipermarketima (crveni dio grafika), što je u Italiji posebice razumljivo obzirom se proizvo"a!i pretežito nalaze na jugu zemlje, a potroša!i na sjeveru.
Dobrim dijelom zbog kulturoloških razloga specijalizirane prodavnice (bijeli dio grafika) su još uvijek važan marketinški kanal. U Italiji ih ima oko tisu u, a od toga je dvije tre ine na sjeveru zemlje. U ve ini slu!ajeva su neovisne (vlasnici su mali poduzetnici) i površine manje od 100 m².
Postoje i ve e specijalizirane prodavnice (izme"u 200 i 500 m²) te oko pedeset prodavnica koje franšizno posluju u sklopu regionalnih i nacionalnih prodajnih mreža. Najvažniji franšizer eko-hrane je „NaturaSì“ sa oko 30 prodajnih mjesta.
67
Svi vode i talijanski super/hipermarketi odnedavno imaju svoje linije ekoloških proizvoda ozna!ene privatnim eko-znakom („Coop“, „Esselunga“, „Conad“, „Giesse“, „Pam“, itd.). Primjerice, „Esselunga Bio“ linija uklju!uje oko 400 ekoloških proizvoda. Još 1999. godine broj supermarketa sa „ekološkim kutom“ premašio je broj specijaliziranih prodavnica.
Osim uobi!ajenih marketinških kanala, u Italiji postoji zanimljiv i izrazito rastu i fenomen plasmana eko-hrane putem ekoloških školskih menzi. Pilot-projekt je pokrenut 1980-tih godina na podru!ju Cesene, a trenutno je u projekt ekoloških školskih menzi uklju!eno više od 600.000 djece od jaslica do srednje škole u metropolitanskim podru!jima (Rim, Bologna, Torino, Padova), ali i u mnogim manjim gradovima.
Objašnjenje treba tražiti u pozitivnom zakodavstvu. Od 1999. godine donešeni su zakoni koji primoravaju op ine i bolnice na svakodnevnu obveznu uporabu ekološke, tipi!ne i tradicijske hrane u menzama. Regija Friuli Venezia Giulia pomaže op inama koje prihvate ekološku hranu u menzama sa zna!ajnim bespovratnim sredstvima (30% ukupnih troškova).
I regije Toskana i Marche nov!ano pomažu sudjeluju im op inama kako bi ukupni troškovi bili smanjeni.
Regionalni zakon br. 29/2002 regije Emilia Romagna propisuje obveznu 100%-tnu ekološku hranu za jaslice, vrti e i niže razrede osnovne škole, odnosno za djecu starosti od 3 mjeseca do 10 godina. Za starije razrede osnovne škole, srednje škole, sveu!ilišta i bolnice propisana je obveza od minimalno 35% uporabe eko-hrane.
3.2. Pregled stanja ekološke poljoprivrede u Španjolskoj
Španjolska je euro-mediteranska država u kojoj je ekološka proizvodnja bolje razvijena od doma eg tržišta za ekološke proizvode. Približno 80% tipi!nih sredozemnih kultura uzgojenih ekološki se izvozi, pretežito u države zapadne i sjeverne Europe, posebice tijekom zimskih mjeseci.
Pioniri ekološke poljoprivrede („Agricultura Ecologica“) u Španjolskoj bili su motivirani za proizvodnju ekoloških proizvoda namijenjenih lokalnoj potrošnji, a bili su organizirani u zadruge. Danas je sektor ekološke proizvodnje puno složeniji, karakteriziran visokom raznovrsnoš u proizvoda u svim regijama. Sve više konvencionalnih poljoprivrednika, posebice mladih farmera koji odlu!uju ostati
68
živjeti u ruralnim podru!jima, prelazi na ekološki vid proizvodnje koji se pokazao realisti!nijom i ekonomski atraktivnijom alternativom konvencionalnoj proizvodnji.
Pri!a o španjolskoj ekološkoj poljoprivredi po!inje krajem 1970-tih godina, a uklju!uje male farmere povezane sa malim skupinama eko-potroša!a u velikim gradovima. Promotori eko-poljoprivrede bili su mladi ljudi koji su na selo došli iz gradova. Prve inicijative vezane uz proizvodnju i potrošnju eko-proizvoda bile su u Kataloniji.
Razvoj španjolske ekološke poljoprivrede karakteriziran je sporim, ali konstantnim porastom. Nakon uvo"enja nov!anih poticaja za ekološku poljoprivredu zahvaljuju i agro-okolišnim programima EU, bilježi se puno brži rast (grafik 3.8.)
Grafik 3.8. – Razvoj ekološke poljoprivrede u Španjolskoj, 1991-2008
Izvor: MAPA, 2009
Kako se iz grafika može vidjeti površine pod ekološkom poljoprivredom lagano su rasle do 1995. godine (1.223 eko-proizvo"a!a na 24.078 hektara). Od 1996. do 2003. godine zabilježen je zna!ajan porast broja ekoloških proizvo"a!a i površina pod ekološkom poljoprivredom (18.505 proizvo"a!a na 725.254 hektara). Porast je bio najizraženiji u regijama Castilla-León, Extremadura i Andaluzija, a dobrim dijelom uvjetovan pozitivnim agro-okolišnim shemama poticanja ekološke poljoprivrede u Europskoj uniji.
Nakon kratke stagnacije u 2004. godini, zabilježene i u ostalim državama !lanicama EU, porast je nastavljen. Ako se promatra situacija samo u ovom stolje u, napredak je fascinantan. U razdoblju od 2001. do 2008. godine broj eko-gospodarstava porastao je za 36,4% (od 15.609 do 21.291), dok se broj eko-prera"iva!a više se nego udvostru!io (od 914 do 2.168). Ukupni broj dionika ekološkog poljoprivredno-prehrambenog sektora u Španjolskoj u 2008. godini iznosio je 23.473 (grafik 3.9.).
69
Grafik 3.9. Kretanje broja eko-poljoprivrednika i eko-prera$iva"a u Španjolskoj, 1991-2008
Izvor: MAPA, 2009
U razdoblju od 2001-2006. godine površine pod ekološkom poljoprivredom gotovo su se udvostru!ile, od 485.079 hektara do 926.390 hektara. Prema najsvježijim FIBL/IFOAM podacima (2009) Španjolska je sa 988.323 hektara u 2007. godini bila osma država svijeta i druga država Europe po površinama pod ekološkom poljoprivredom. Udio ekoloških površina u ukupnim poljoprivrednim površinama iznosio je 4%. Vrijedi istaknuti da je prosje!na površina španjolskog eko-gospodarstva ve a od površine prosje!ne konvencionalne farme.
Me"utim, prema najnovijim nacionalnim službenim podacima, Španjolska je u 2008. godini prešla !arobnu granicu od milijun hektara i sa ekološkom proizvodnjom na ukupnim površinama od 1,317.752 hektara najvjerojatnije preuzela europski primat od Italije (grafik 3.10.)!!!
70
Grafik 3.10. – Status površina pod ekološkom poljoprivredom u Španjolskoj, 2008
Izvor: MAPA, 2009
Od ukupnih površina od 1,317.752 hektara oko 691,2 tisu e ha ili 53,45% su površine certificirane kao ekološke, 261,6 tisu a ha ili 19,85% su površine u drugoj ili tre oj godini prijelaznog razdoblja, a 365 tisu a ha ili 27,7% su površine u prvoj godini prijelaznog razdoblja.
Veli!ina poljoprivrednih gospodarstava unutar Španjolske bitno se razlikuje. Južni i središnji dio države karakteriziraju velike farme (haciende) na kojima rade zaposleni poljoprivredni radnici. U sjevernom, dijelu isto!nog i u mediteranskom dijelu države poljoprivredno zemljište je rascjepkano kao i u Dalmaciji, a ve ina gospodarstava jesu obiteljska. Stoga se !esto regionalni broj ekoloških gospodarstava ne poklapa s obra"enim površinama. Primjerice, u Aragónu 863 proizvo"a!a obra"uje 70.494 hektara, dok na Kanarskom oto!ju 685 proizvo"a!a obra"uje samo 5.009 hektara.
Posebnost ekološke poljoprivrede u Španjolskoj je i velika raznolikost proizvodnje uvjetovana razlikama u primjenjenim sustavima proizvodnje, klimi i poljoprivrednim kulturama, od pašnjaka do suptropskih biljaka. U strukturi ekološkog poljoprivrednog zemljišta u Španjolskoj u 2008. godini prevladavaju pašnjaci, livade i prerije (666 tisu a ha) i skupljanje samoniklog bilja i šumskih plodina (188 tisu a ha).
Na oranicama najviše se uzgajaju žitarice i riža (126 tisu a ha). Od trajnih nasada najve e su površine pod maslinicima (101,3 tisu e ha), jezgrastim vo em poput badema (70 tisu a ha) i vinogradima (30,9 tisu a ha). Zahvaljuju i Kanarskom oto!ju Španjolska je i proizvo"a! ekoloških banana i drugog suptropskog vo a (572 ha).
71
Sli!an napredak zabilježen je i u španjolskom ekološkom sto!arstvu. Broj eko-gospodarstava koje drže stoku udvostru!io se u posljednje !etiri godine, sa 1.879 u 2005. godini na 3.813 u 2008. godini (grafik 3.11.).
3.11. Ekološka sto"arska gospodarstva u Španjolskoj, 2008
Izvor: MAPA, 2009
Najve i broj ekoloških sto!arskih gospodarstava bavi se uzgojem goveda (44% - 1.600 farmi za proizvodnju mesa i 71 farma za proizvodnju mlijeka), a slijede farme koje drže ovce (26% ili 894 farme za proizvodnju mesa i 106 farmi za proizvodnju mlijeka). Koze uzgaja 253 proizvo"a!a, svinje 108, a perad njih 152. Ekoloških p!elara ima 194.
U ekološkom uzgoju u 2008. godini bilo je 100 tisu a goveda, oko 345 tisu a ovaca, blizu 40 tisu a koza, oko 17 tisu a svinja, preko 100 tisu a kljunova peradi te više od 57 tisu a košnica.
3.2.1. Regionalna distribucija ekoloških gospodarstava
Regija s najve im brojem ekoloških gospodarstava u 2008. godini bila je Andaluzija (8.125 farmi), a slijedila ju je Extremadura (3.817 farmi). Ostale španjolske regije sa zna!ajnim brojem ekoloških gospodarstva bile su Castilla-La Mancha (2.322 farme), Valensija (1.422 farme) i Kanarsko oto!je (685 farmi). Veliki porast broja ekoloških gospodarstava u ovim regijama može se pripisati programima potpore regionalnih vlada ekološkoj poljoprivredi.
U Andaluziji se nalazi više od polovice (784 tisu e ha) ukupnih španjolskih ekoloških poljoprivrednih površina (grafik 3.12.), a slijede je Castilla-La Mancha (120 tisu a ha), Extremadura (86 tisu a ha), Aragón (70,5 tisu a ha) i Katalonija (62,3 tisu e ha).
72
Grafik 3.12. – Regionalna distribucija površina pod ekološkom poljoprivredom u Španjolskoj (%), 2008
Izvor: MAPA, 2009
U slu!aju Andaluzije visoka stopa porasta ekološke poljoprivrede može se „pripisati“ uspjehu regionalnog Akcijskog plana koji razli!itim mjerama pruža potporu ekološkoj poljoprivredi.
3.2.2. Španjolska ekološka prehrambena industrija
Iako je po svojoj veli!ini ekološka prehrambena industrija u Španjolskoj još uvijek mala u usporedbi s konvencionalnom, bilježi stalni rast od 2000. godine po godišnjoj stopi od 10% do 22%. Ve ina španjolskih prera"iva!a (grafik 3.13.) bavi se preradom vo a i povr a (15,2%), vinarstvom (13,5%) i preradom maslina (11,4%), uglavnom za izvoz na inozemna tržišta Europske unije, SAD i Japana.
U posljednje vrijeme bilježi se porast i u preradi životinjskih proizvoda, posebice u mesnoj industriji (3,5%). Kratkotrajniji proizvodi poput mlijeka distribuiraju se nacionalno putem malih poduze a s dobrim specijaliziranim sustavima distribucije. Konvencionalni prera"iva!i još uvijek nisu direktno ušli na ekološko tržište, ali osje a se porast interesa.
73
Grafik 3.13. – Ekološka prehrambena industrija u Španjolskoj po vrstama prerade (%), 2008
Izvor: MAPA, 2009
Ve ina ekoloških prera"iva!kih kapaciteta u Španjolskoj u obiteljskom je vlasništvu. Nisu uklju!eni u zadružne sustave niti su povezani sa ostalim prera"iva!ima ili veletrgovcima i sli!nim sustavima distribucije robe.
Regionalno, najviše registriranih ekoloških prera"iva!a u 2008. godini bilo je u Kataloniji (441) i Andaluziji (393), a slijedile su Valensija (190), Mursija (164), Castilla-La Mancha (136) i Baleari (135).
Registriranih uvoznika eko-hrane i pi a u 2008. godini bilo je 81, što je trostruko više u odnosu na 2001. godinu (28), ali manje u odnosu na ostale ve e države Europske unije. Regionalno, španjolski uvoznici posluju najviše u Kataloniji (36 ili 44%). Mali broj uvoznika potvr"uje uvodnu tvrdnju da je Španjolska država u kojoj je ekološka proizvodnja bolje razvijena od doma eg tržišta za ekološke proizvode.
Budu i je u Hrvatskoj u 2008. godini bilo registrirano 50 uvoznika, može se izre i tvrdnja kako je „Lijepa naša“ država u kojoj je doma e tržište ekoloških proizvoda bolje razvijeno od nacionalne ekološke proizvodnje.
3.2.3. Standardi, stru!ni nadzor i certifikacija u Španjolskoj
Ekološka poljoprivreda u Španjolskoj u pionirskoj je fazi bila regulirana privatnim standardima organizacije „Vida Sana“ (1982. i 1984. godina) i „Koordinacije ekološke poljoprivrede“ (1984. i 1985. godine).
Službeni propisi donešeni su 1989. godine Nacionalnom uredbom o denominaciji „Ekološka poljoprivreda“ koja je bila na snazi do donošenja i po!etka primjene EU uredbe br. 2092/91. U tom razdoblju Nacionalno regulatorno vije e za ekološku
74
poljoprivredu (CRAE) bilo je zaduženo za nadgledanje i inspekciju ekološke proizvodnje u cijeloj zemlji.
Nacionalni CRAE logo španjolske ekološke poljoprivrede prikazan je na slici lijevo. Nakon donošenja EU uredbe br. 2092/91 zapo!ela je službena uporaba EU loga eko-poljoprivrede na španjolskom jeziku (na slici desno).
Kraljevskim dekretom br. 1852/1993 doneseni su novi španjolski propisi ekološke poljoprivrede temeljeni na EU uredbi br. 2092/91. Navedenim dekretom osnovana je savjetodavna skupina pri nacionalnom Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i hrane (MAPA). Skupinu !ine dionici sustava ekološke proizvodnje, predstavnici regionalnih i središnje vlade te direktori javnih regionalnih certifikacijskih tijela.
Od 1993. godine 17 španjolskih autonomnih regija postaje službeno ovlaštenim nadgledati ekološku proizvodnju. Transfer sa središnjih na regionalne vlasti dogodio se postupno izme"u 1994-1997. godine. Ve ina regija u po!etku je zadržala raniji CRAE logo ekološke poljoprivrede zamijenivši naziv „Espana“ nazivom regije i ovlaštenog regionalnog certifikacijskog tijela.
Osim javnog CRAE sustava trenutno se u dvije regije primjenjuju i privatni certifikacijski sustavi: u Andaluziji (C.A.A.E. logo dolje lijevo) i u Castilli La Mancha, dok se u Aragonu primjenjuje mješoviti javno-privatni sustav stru!nog nadzora i certifikacije.
U primjeni je nekoliko privatnih loga ekološke poljoprivrede poput najstarijeg povijesnog loga organizacije „Vida Sana“ (gore u sredini) ili odnedavno SEO/BirdLife logo Španjolskog ornitološkog društva (gore desno) koji služe kao znaci preporuke potroša!ima.
75
3.2.4. Udruge ekoloških proizvo"a!a
U Španjolskoj je u pionirskom razdoblju (1980-te i rane 1990-te) osnovano mnoštvo malih udruga za promociju i razvoj ekološke poljoprivrede. Trenutno djeluje oko 20 registriranih nacionalnih udruga ekoloških proizvo"a!a i više od stotinu regionalnih i lokalnih udruga.
U studenom 2007. godine osnovana je MEDAE - Nacionalna platforma za promociju ekološke poljoprivrede (Mesa Estatal de Defensa de la Agricultura Ecológica), !iji su osniva!i neke od najve ih nacionalnih udruga, poput Španjolskog društva za ekološku poljoprivredu (SEAE), Udruženje javnih regionalnih certifikacijskih tijela (Intereco), Andaluzijski odbor za ekološku poljoprivredu (CAAE), Španjolska federacija poduzetnika (prera"iva!a i trgovaca) eko proizvoda (FEPECO), Mreža za razmjenu sjemena, udruženje „Vida Sana“ i Andaluzijska federacija ekoloških potroša!a i proizvo"a!a (FACPE).
Nacionalno biodinami!ko udruženje „Asociación de Agricultura Biodinámica de España“ osnovano je ranih 1990-tih godina. Nacionalna federacija ekoloških potroša!a osnovana je kako bi osigurala direktni lokalni marketing eko-hrane i pi a. U po!etku je imala 11 regionalnih organizacija, ali trenutno je aktivna samo Andaluzijska federacija ekoloških potroša!a i proizvo"a!a koja udružuje osam lokalnih organizacija.
U 2009. godini Španjolska je unato! velikom razvoju eko-poljoprivrede imala samo sedam !lanica IFOAM-a (u 2007. godini bilo ih je 16). Od 2000. godine SEAE je izabran da zastupa španjolske !lanove u IFOAM-ovoj regionalnoj EU skupini, a od 2008. godine SEAE je i tajništvo IFOAM-ove regionalne skupine za zemlje Sredozemlja - AgriBioMediterraneo.
Kona!no, vrijedi ista i da je za Španjolsku karakteristi!no da je ve ina ekoloških proizvo"a!a organizirana u ekološkim sekcijama udruga konvencionalnih poljoprivrednika.
U Španjolskoj se izdaje nekoliko !asopisa o ekološkoj poljoprivredi na španjolskom (kastiljskom) jeziku. Najpoznatiji je „La Fertilidad de la Tierra“ koji izlazi !etiri puta godišnje. #asopis „Actualidad Ecológica“, kojega izdaje udruga CAAE, dobitnik je priznanja za ovaj tip publikacije.
76
SEAE je u suradnji sa Sveu!ilištem u Mursiji prije par godina pokrenuo znanstveni !asopis „Agroecología“. Tako"er se izdaje i !asopis o ekološkoj poljoprivredi na katalonskom jeziku „Agrocoltura“.
3.2.5. Španjolsko tržište eko-hrane i pi a
Španjolsko tržište eko-hrane i pi a u 2005. godini vrijedilo je 300 milijuna €, a vrijednost prosje!ne per capita potrošnje iznosila je 6 €.
Prvi ekološki proizvodi na španjolskom tršištu pojavili su se 1975. godine u Barceloni kao manji asortiman dijetetske hrane. U 1978. godini zabilježen je i prvi izvoz riže iz regije Mursija, a kojega su inicirali strani trgovci.
Na doma em tržištu direktna prodaje eko-proizvoda na gospodarstvu nije više zna!ajan marketinški kanal, iako postoje neki uspješni primjeri tjednih sajmova.
Supermarketi specijalizirani za prodaju eko-hrane i pi a smješteni su pretežito u velikim gradovima (Barcelona, Madrid, Valensija, Sevilja, itd.), a pripadaju poznatim eko-lancima („NaturaSi“, „TerraVerda“, „Ecoveritas“, „Las Ventas“). Me"utim, još je uvijek teško prona i ekološki proizvod u konvencionalnoj distribucijskoj mreži. Mali broj eko-proizvoda može se na i u konvencionalnim supermarketima („Eroski“, „Mercadona“, „Carrefour“, „El Corte Ingles“).
Ve ina prodavnica „zdrave hrane“ u Španjolskoj (oko 2.500) u svojoj ponudi drži ekološke proizvode i ove su prodavnice još uvijek izuzetno važan marketinški kanal. Tako"er treba istaknuti da 40 lokalnih potroša!kih udruga i zadruga promovira i prodaje eko-proizvode. Od sajmova eko-hrane najpoznatiji je godišnji sajam „Biocultura“ koji se održava u Barceloni (prolje e) i Madridu (jesen).
77
3.3. Pregled stanja ekološke poljoprivrede u Gr"koj
Gr!ka pri!a o ekološkoj poljoprivredi („$%&'&(%)* +,-.(/0”) zapo!ela je s nekoliko individualnih poduzetni!kih pothvata ranih 1980-tih godina, ali zna!ajan se napredak mogao uo!iti tek provedbom EU uredbi br. 2092/91 i 2078/92 po!etkom 1990-tih godina.
Provedba EU uredbe br. 2092/91 osigurala je pravni okvir gr!koj ekološkoj poljoprivredi i zaustavila dotadašnje kaoti!no stanje u kojemu su inozemna certifikacijska tijela primjenjivala razli!ite definicije i pravila certifikacije ekološke poljoprivrede, !esto pra ene visokim troškovima na štetu proizvo"a!a.
Prate a „agrookolišna“ uredba br. 2078/92 stimulirala je razvoj gr!ke ekološke poljoprivrede osiguravši do tada nepostoje e nov!ane poticaje. Iako su poticaji predstavljali manji dio financijskog povrata ekološkim gospodarstvima, bili su bitni jer su predstavljali osiguranje od rizika koje je doprinijelo da se proizvo"a! odlu!i na prijelaz na ekološki vid proizvodnje.
Od po!etka provedbe navedenih EU uredbi površine pod ekološkom poljoprivredom konstantno su rasle po godišnjoj stopi od 50-120%, da bi u 1998. godini dosegle 15.500 hektara (grafik 3.14.).
Grafik 3.14. – Razvoj ekološke poljoprivrede u Gr"koj, 1993-1998
Izvor: DIO 1999
DEVELOPMENT OF ORGANIC
FARMING IN GREECE
69,74%102% 120% 94% 52%
700
11902400
5270
10200
15500
0
2000
4000
6000
8000
10000
12000
14000
16000
HECTARS 700 1190 2400 5270 10200 15500
GROWTH RATE % 69,74% 102% 120% 94% 52%
1993 1994 1995 1996 1997 1998
78
U 1999. godini površine su dodatno porasle za 37% i dosegle brojku od 21.453 hektara. Certificiranih eko-proizvo a!a te je godine bilo ukupno 5.042, od !ega je primarnih proizvo a!a bilo 4.500, a ostali su bili prera iva!i i distributeri.
Struktura ekološke poljoprivrede u Gr!koj 1990-tih bila je prili!no siromašna (grafik 3.15.). U 1998. godini površine u gr!koj ekološkoj poljoprivredi bile su pretežito pod trajnim nasadima (88%), kako slijedi: maslinici (63%), vinogradi (12%), vo"njaci agruma (8%) i ostalih vrsta vo"a (5%).
Grafik 3.15. – Struktura površina u ekološkoj poljoprivredi u Gr koj, 1998
Izvor: DIO 1999
Od jednogodišnjih kultura uzgajale su se žitarice i mahunarke (11% površina) te povr"e (1%), što je bilo zanemarljivo kada se u obzir uzme važnost ovih kultura za gr!ko tržište i za izvoz. U to vrijeme stopa rasta ekološkog uzgoja pojedinih poljoprivrednih kultura u Gr!koj ovisila je od tri bitna !imbenika:
razine intenzifikacije konvencionalne proizvodnje za pojedinu kulturu;
postojanja stru!no-tehni!kih istraživanja i savjetodavnih usluga u odre enoj proizvodnji; te
marketinških kanala koji su (ili nisu) postojali za odre eni proizvod.
Primjerice, maslinarstvo je bilo prva grana u kojoj je zapo!eo postupni prijelaz na ekološku proizvodnju jer su farmeri radili na ugovor, odnosno za poznatog kupca, što im je garantiralo sigurnu prodaju finalnog proizvoda (maslinova ulja). S druge strane rije! je o proizvodnji u kojoj se u Gr!koj još i danas primjenjuju tradicijski metodi proizvodnje.
Percentage % of Organic Cultivation
O T H E R T R E E S
5%C IT R U S T R E E S
8%
A R A B L E CR O PS
11%
V IN E - CU R R A N T S
12%
V E G E T A B L E S
1%
O L IV E T R E E
63%
79
Nakon donošenja EU uredbe br. 1804/99 kojom se regulira ekološko sto!arstvo, u jesen 2000. godine u službeni upisnik eko-proizvo a!a upisano je prvih 100 proizvo a!a u sto!arstvu. Ulaskom sto!ara u ekološku proizvodnju po!eli su se certificirati pašnjaci, što je uvjetovalo drasti!no visoki porast površina i potpunu promjenu dotadašnje strukture površina (grafici 3.16. i 3.17.).
Grafik 3.16. – Površina u ekološkoj poljoprivredi u Gr koj, 2003/2004
Grafik 3.17. – Struktura površina u ekološkoj poljoprivredi u Gr koj, 2004
Izvor: MOAN 2005 Izvor: MOAN 2005
U 2004. godini površine pod ekološkom poljoprivredom pove"ale su se za skoro dvanaest puta u odnosu na 1999. godinu i iznosile 249.488 hektara. Pašnjaci su u strukturi certificiranog ekološkog poljoprivrednog zemljišta preuzeli potpunu dominaciju sa 78,2% dok je udio trajnih nasada pao na 13,2%. Na preostalim površinama uzgajale su se žitarice (5%), uljarice (0,6%) i ostale kulture (3%).
Prema podacima preuzetim iz USDA GAIN izvješ"a (2007) u 2006. godini površine pod ekološkom poljoprivredom u Gr!koj iznosile su 302.256 hektara, od !ega su potpuno certificirane površine iznosile 182.675 ha ili 60,4%, a površine u prijelaznom razdoblju 119.581 ha ili 39,6%.
Struktura površina više nije bila toliko „pašnja!ka“ (grafik 3.18.) kao u 2004. godini iako su pašnjaci još uvijek bili predominantni (48%), a slijedili su ih maslinici (20%). Uo!ljiv je porast udjela orani!nih površina na kojima su se najviše uzgajale žitarice (16%) i krmiva (10%), dok su se udjeli vinograda (2%) i vo"njaka (2%) smanjili u ukupnim ekološkim poljoprivrednim površinama.
Kona!no, prema najsvježijim FIBL/IFOAM podacima (2009), Gr!ka je sa 278.397 hektara u 2007. godini bila na visokom devetom mjestu u Europi po površinama pod ekološkom poljoprivredom. Udio ekoloških površina u ukupnim poljoprivrednim površinama iznosio je 3% (0,6% u 1999. godini), a broj registriranih eko-proizvo a!a 23.769. Primjer od kojega Hrvatska, a posebice Dalmacija, ima što nau!iti budu"i je hrvatska ekološka poljoprivreda trenutno na razini razvijenosti gr!ke u 1997. godini.
80
Grafik 3.18. Struktura površina u eko-poljoprivredi Gr ke (ha), 2006
Pašnjaci 146.739 48%
Citrusi 2.570 1%
Masline 60.001 20%
Grož!e 4.603 2%
Ostalo ratarstvo 7.258 2%
Krmiva 29.465 10%
Ostalo vo"e 2.648 1%
Žitarice 48.972 16%
Izvor: Autor prema podacima USDA GAIN izvješ a, 2007
3.3.1. Regionalna distribucija ekoloških gospodarstava
Koncem 1990-tih godina gr!ku ekološku poljoprivredu karakterizirala je nejednaka geografska distribucija ekoloških gospodarstava i površina (grafik 3.19.). Regionalno, 61% ekoloških gospodarstva bilo je smješteno u tri od ukupno 14 gr!kih regija: na Peloponezu (34%), u Zapadnoj Gr!koj (16%) i na Kreti (11%).
Više od polovice eko-proizvo a!a bilo je locirano u samo 5 od ukupno 52 gr!ke prefekture, redom u: Mesiniji, Ahaji (obje u regiji Pelopenez), Beociji (regija Središnja Gr!ka), Krfu (regija Jonsko oto!je) i Heraklionu (regija Kreta).
S druge strane, u regijama Tesalija, Zapadna Makedonija, Isto!na Makedonija i Trakija, Hiperija i Južno egejsko oto!je razina porasta ekološke poljoprivrede bila je niža u usporedbi s ostatkom Gr!ke i karakterizirana malim brojem ekoloških gospodarstava. #inilo se da je najvažniji !imbenik uvo enja ekološke poljoprivrede bio direktno povezan sa stupnjem marginalnosti regije (“što južnije, to tužnije, ali ekološko”).
U 2005. godini gr!ku ekološku poljoprivredu i dalje je karakterizirala nejednaka geografska distribucija ekoloških gospodarstava i površina, ali ekološki su primat preuzele druge prefekture, redom: Aitolokarnania (regija Središnja Gr!ka) s 2.116 eko-proizvo a!a i 48.238 ha, Lezbos (regija Sjeverno egejsko oto!je) sa 1.460 eko-proizvo a!a i 12.275 ha i Larisa (regija Tesalija) s 1.017 eko-proizvo a!a i 18.397 ha.
81
Grafik 3.19. – Regionalna distribucija ekološke poljoprivrede u Gr koj, 1998
Izvor: DIO 1999
3.3.2. Stru!ni nadzor i certifikacija u Gr!koj
Provedbom EU uredbe br. 2092/91 u 1990-tim godinama u Gr!koj po!inju djelovati tri nacionalne ovlaštene nadzorne stanice i certifikacijska tijela za ekološku poljoprivredu: DIO, SOGE i Fysiologiki.
DIO je osnovan 1993. godine, a ime je dobio prema poetskom imenu božice plodnosti Demetre. DIO posluje na podru!ju cijele Gr!ke sa sjedištem u Ateni i regionalnim uredima po cijeloj zemlji. Od po!etka je najve"i certifikator prema broju eko-proizvo a!a i površinama.
DIO je registriran kao neprofitno poduze"e i me unarodno je najpoznatija gr!ka certifikacijska organizacija koja ve" godinama izuzetno aktivno sudjeluje u radu IFOAM-ovih regionalnih skupina za zemlje Europske unije i Sredozemlja te u provedbi velikog broja projekata razvoja ekološke poljoprivrede. U Hrvatskoj DIO je jedan od suosniva!a zadruge AgriBioCert, ovlaštenog hrvatskog certifikacijskog tijela za ekološku poljoprivredu.
2% 1%2%
3%3%
5%
6%
8%
9%
11%16%
34%
PELOPONNESE W ESTERN GREECE
CRETE NORTH AEGEAN ISLANDS
CENTRAL GREECE ATTICA
IONIAN ISLANDS CENTRAL M ACEDONIA
EPIRUS THESSALIA
EAST M ACEDONIA & TRACE SOUTH AEGEAN ISLANDS
W ESTERN M ACEDONIA
REGIONAL DISTRIBUTION
0,5%
OF ORGANIC FARMING
IN GREECE
82
Naziv “SOGE” predstavlja kraticu “Gr!ke udruge ekološke poljoprivrede” ("Syllogos Oikologikis Georgias Elladas"). Udruga je osnovana 1985. godine, a 1993. godine osnovano je certifikacijsko tijelo istog naziva.
SOGE je u 2001. godini osnovao dioni!ko društvo pod nazivom “Bio Hellas” na koje je prenio poslove stru!nog nadzora i certifikacije (poput AIAB-a i ICEA-e u Italiji). “Bio Hellas” posluje u cijeloj Gr!koj.
"Fysiologiki", što zna!i “prirodan”, osnovano je 1994. godine kao trgova!ko društvo (d.o.o.). Za razliku od prva dva certifikatora ne posluje u cijeloj Gr!koj nego regionalno u središnjoj i sjevernoj Gr!koj.
S porastom broja eko-proizvo a!a i površina pod ekološkom poljoprivredom pove"ao se i broj ovlaštenih certifikatora u Gr!koj. U 2008. godini osim tri pionira nacionalne ekološke certifikacije bilo je ovlašteno još pet gr!kih certifikacijskih tijela: QWAYS, A CERT, IRIS A.Hatzidaki & SJA, GEOTECHNIKO ERGASTIRIO SA i GREEN CONTROL.
3.3.3. Udruge ekoloških proizvo a!a i potroša!a
Najzna!ajnija nacionalna udruga je „Unija ekoloških farmera Gr!ke” - EEBE („Enosi Epangelmation Biokalliergiton Elladas") koja predstavlja ekološke proizvo a!e na velikim sajmovima i izložbama te zastupa njihove interese pred nacionalnim Ministarstvom poljoprivrede. Unija je poznata po lobiranju za službenu registraciju ekoloških inputa u poljoprivredi (primjerice bioloških pesticida) te po organizaciji ekoloških tjednih tržnica u Ateni.
U Solunu organizacija “Radionica za ekološku praksu” ve" godinama organizira stru!na predavanja i izložbe ekološke poljoprivrede.
U Gr!koj se izdaje nekoliko !asopisa o ekološkoj poljoprivredi na gr!kom jeziku. Gr!ka specifi!nost je da su za promociju i pružanje informacija o ekološkoj poljoprivredi najzaslužnija certifikacijska tijela koja izdaju svoje !asopise, a posebice DIO koji je za tu namjenu osnovao i svoj znanstveni institut kao posebnu izdvojenu organizaciju.
Od potroša!kih udruga koje pružaju informacije o ekološkoj poljoprivredi najzna!ajnije su "Unija potroša!a proizvoda ekološke poljoprivrede” i “Mreža akcija protiv pesticida”.
Znanstveno društvo za ekološku poljoprivredu "Rea" povezuju poljoprivredne znanstvenike zainteresirane za ekološku poljoprivredu.
83
3.3.4. Gr!ko tržište eko-hrane i pi"a
U Gr!koj se sa organiziranim marketingom ekoloških proizvoda zapo!elo 2000.-tih godina, a broj distributera, posebice izvoznika, raste svake godine. Više od polovice ekoloških proizvoda se izvozi u druge države EU: svježe vo"e, maslinovo ulje, stolne masline i vino.
Specijalizirane prodavnice postoje ve"i dugi niz godina u dva najve"a gr!ka grada Ateni i Solunu u kojima živi 70% gr!kog stanovništva, a postoje i u mnogim manjim gradovima. U ova dva grada ve" dugo postoje i tržnice eko-hrane koje nude proizvode jednom u tjednu. U Ateni tržnica radi svaki dan, ali na sedam razli!itih lokacija.
Mnogi veliki prodajni lanci otvorili su „ekološki kutak“ u kojem prodaju eko-proizvode zajedno sa takozvanom „zdravom hranom“. Neki lanci imaju i ponudu svježeg ekološkog vo"a i povr"a. Supermarketi se nalaze isklju!ivo u velikim gradovima i obi!no ekološku robu prodaju dvostruko skuplje od konvencionalnih proizvoda iste vrste.
Od sajmova eko-hrane najpoznatiji je tradicionalni sajam „Ecofestival“ koji se u organizaciji DIO-a i pod pokroviteljstvom IFOAM AgriBioMediterranea održava u Ateni u studenom ve" dvanaestu godinu.
84
4. EUROPSKI AKCIJSKI PLAN ZA EKOLOŠKU POLJOPRIVREDU I PROIZVODNJU
HRANE
Europska komisija je 10. lipnja 2004. godine donijela „Europski akcijski plan za ekološku poljoprivredu i proizvodnju hrane” (u daljnjem tekstu EAP). Ovim dokumentom o ekološkoj poljoprivredi i proizvodnji eko-hrane Komisija je željela procijeniti situaciju kako bi stvorila osnovu za razvojnu politiku u nadolaze"im godinama te osigurala cjelovitu stratešku viziju doprinosa ekološke poljoprivrede zajedni!koj poljoprivrednoj politici EU (CAP).
Pri stvaranju globalnog koncepta razvojne politike ekološke poljoprivrede prepoznata je njena dvostruka društvena uloga.
1. U marketingu, odgovaraju"i na zabrinutost pojedinih potroša!a, eko-hrana treba biti pravilno nagra ena od tržišta, odnosno financirana od strane potroša!a. Drugim rije!ima, razvoj ekološke poljoprivrede treba biti upravljan tržišnim zakonima.
2. Poznato je da ekološko upravljanje zemljištem društvu donosi javna dobra, prije svega po pitanju zaštite okoliša, ali tako er koristi ruralnom razvoju te dobrobiti životinja. Gledaju"i iz tog kuta razvoj ekološke poljoprivrede treba biti potpomognut od strane društva.
Kao bi se osigurao stabilni razvoj tržišta postoji potreba postizanja ravnoteže izme!u ponude i potražnje.
Analize koje je izvela Komisija pokazale su da se ve"a pozornost treba posvetiti razvoju tržišta eko-hrane. Tržišni udjel eko-hrane u EU-15 državama !lanicama u prosjeku je iznosio 2% (2003). Kako bi se ovaj udjel pove"ao ili pak dugoro!no zadržao na istoj razini, potrebno je ve"u pozornost posvetiti zahtjevima potroša a. Potroša!ima treba pružiti bolju informaciju o na!elima i ciljevima ekološke poljoprivrede, kao i o njezinim pozitivnim u!incima na okoliš. U isto vrijeme važno je o!uvati integritet sustava nadzora nad ekološkom proizvodnjom.
Trgovinu eko-proizvodima unutar EU ometaju brojni razli!iti nacionalni i privatni standardi i njihova primjena, što može dodatno zakomplicirati prodaju eko-proizvoda u drugim državama !lanicama. Razvoj zajedni!kih ciljeva, razvoj multilateralnog koncepta jednakovrijednosti, daljnja harmonizacija sustava nadzora te ve"a pozornost primjeni zajedni!kog EU loga mogu minimizirati ove probleme.
S ciljem omogu"avanja ekspanzije ekološke poljoprivrede, ali i pove"anja proizvodnih kapaciteta, potrebne su nove informacije, a posebice nove tehnologije. Stoga je nužno osigurati potrebna istraživanja u ekološkoj poljoprivredi i preradi. Istovremeno, prikupljanje statisti!kih informacija o proizvodnji i tržištu mora biti poboljšano.
Jedan od ciljeva reforme zajedni!ke poljoprivredne politike (CAP) EU iz 2003. godine je promoviranje onih proizvodnji koje podržavaju kvalitetne proizvode !ija proizvodnja ne šteti okolišu. Ekološka poljoprivreda je važan instrument postizanja ovoga cilja.
Ekološki proizvo a!i trenutno imaju pravo na potpore iz prvog stupa CAP-a putem direktnih pla"anja i mjera potpore cijenama. Još bitnije je što je ekološka
85
poljoprivreda potpuno integrirana u politiku ruralnog razvoja u drugom stupu CAP-a te zauzima bitno mjesto u agro-okolišnim mjerama. Reforma CAP-a iz 2003. godine osigurala je koristan okvir za budu"i razvoj ekološke poljoprivrede i omogu"ila !itav niz instrumenata državama !lanicama.
Na temelju izvršene analize i oslanjaju"i se na dosadašnja potignu"a, glavni prijedlozi EAP-a su koncentrirani na:
• razvoj tržišta eko-hrane temeljen na pružanju informacija, a koji se sastoji u podizanju svijesti potroša!a, pružanju više informacija i promocije potroša!ima i eko-proizvo a!ima, stimuliranju uporabe EU loga (što uklju!uje i uvezene proizvode), osiguravanju bolje transparentnosti razli!itih standarda te poboljšanju dostupnosti statisti!kih podataka o proizvodnji, ponudi i potražnji kao bitnog oru a razvojne politike i marketinga;
• efikasniju javnu potporu ekološkoj poljoprivredi putem poticanja država !lanica na koherentnije i ve"e korištenje razli!itih mjera ruralne razvojne politike, primjerice na donošenje nacionalnih akcijskih planova te potporu istraživanjima u ekološkoj poljoprivredi;
• poboljšanje i snaženje EU standarda ekološke poljoprivrede te zahtjeva u vezi uvoza i nadzora eko-proizvoda putem:
! definiranja temeljnih na!ela što "e omogu"iti jasnost javnih usluga; ! pove"anja transparentnosti i povjerenja potroša!a; ! osnivanja neovisnog odbora za znanstvene i tehni!ke savjete; ! daljnje harmonizacije i snaženja standarda uz korištenje me unarodnih organizacija; ! poboljšanja postoje"ih standarda, primjerice u odnosu na dobrobit životinja; ! dovršavanja standarda u oblastima koje do sada nisu bile pokrivene poput akvakulture ili standarda vezanih uz zaštitu okoliša poput uporabe fosilnih goriva, itd; ! pružanja objašnjenja zašto standardi ekološke poljoprivrede ne dozvoljavaju uporabu GMO-a; ! pove"anjem u!inkovitosti i transparentnosti sustava nadzora; ! te kona!no osiguravanjem u!inkovitijeg uvoza.
86
4.1. AKCIJE (DJELOVANJA)
4.1.1. Tržište eko-hrane
AKCIJA 1
Izvršiti dopune Uredbe Vije"a (EZ-a) br. 2826/2000 (promocija na unutarnjem tržištu) koje "e Komisiji dati ve"e mogu"nosti za direktnu akciju s ciljem organiziranja informacijskih i promotivnih kampanja o ekološkoj poljoprivredi.
Pokrenuti dugogodišnju informacijsku i promotivnu kampanju širom EU kako bi se nekoliko godina potroša!i, kuhinje javnih institucija i ostali klju!ni !imbenici u lancu prehrane informirali o vrijednostima ekološke poljoprivrede, posebice dobrobitima za okoliš te podigla razina svijesti potroša!a i prepoznatljivost eko-hrane, što uklju!uje i prepoznatljivost EU loga.
Pokrenuti “posebno skrojene” informacijske i promotivne kampanje prema dobro definiranim tipova potroša!a poput povremenih kupaca i javnih kuhinja.
Pove"ati suradnju Komisije sa državama !lanicama i profesionalnim organizacijama kako bi se udružili napori s ciljem izrade strategije kampanja.
AKCIJA 2
Pokrenuti i održavati internetsku bazu podataka u kojoj "e biti navedeni razli!iti privatni i nacionalni standardi (uklju!uju"i me unarodne standarde i nacionalne standarde vode"ih izvoznih tržišta) uspore eni sa standardom EU.
AKCIJA 3
Poboljšati prikupljanje statisti kih podataka o proizvodnji i tržištu ekoloških proizvoda.
4.1.2. Javna politika i ekološka poljoprivreda
AKCIJA 4
Omogu"iti državama !lanicama da nadopune potpore EU proizvodnim organizacijama uklju!enim u ekološku proizvodnju vo"a i povr"a.
AKCIJA 5
Komisija "e razviti posebne web stranice na kojima "e biti izlistane sve EU mjere koje ekološki sektor može koristiti u oblastima proizvodnje, marketinga i informacija.
87
AKCIJA 6
Komisija snažno preporu uje državama lanicama da u sklopu svojih programa ruralnog razvoja maksimalno iskoriste sve instrumente za potporu ekološkoj poljoprivredi, primjerice donošenjem nacionalnih ili regionalnih akcijskih planova s naglaskom na:
! stimuliranje potražnje korištenjem novih shema kakvo"e;
! akcije koje su usmjerene dugoro nom o uvanju dobrobiti zaštite okoliša i prirode;
! razvijanje inicijativa pomo"u kojih bi proizvo a!i prešli na ekološki vid gospodarenja na cijelom gospodarstvu umjesto samo djelimi!no;
! osiguranje istih mogu"nosti ekološkim proizvo a!ima za primanje investicijske potpore poput konvencionalnih proizvo a!a;
! razvijanje inicijativa kojima bi se proizvo a!ima pomoglo u distribuciji i marketingu putem integriranja proizvodnog lanca kroz (ugovorne) aranžmane izme u !imbenika u procesu;
! potpora savjetodavnim službama;
! obuka i obrazovanje svih ekoloških proizvo a!a u oblastima proizvodnje, prerade i marketinga;
! ciljano dati prednost ekološkoj poljoprivredi kao vidu upravljanja u ekološki osjetljivim podru jima (bez ograni!avanja ekološke poljoprivrede samo na ta podru!ja).
AKCIJA 7
Osnažiti istraživanja u ekološkoj poljoprivredi i proizvodnim tehnikama.
4.1.3. Standardi i nadzor – integritet samozaštite
AKCIJA 8
U!initi Uredbu o ekološkoj proizvodnji i ozna!avanju ekoloških proizvoda transparentnijom definiranjem temeljnih na ela ekološke poljoprivrede.
AKCIJA 9
Osiguranje integriteta ekološke poljoprivrede snaženjem standarda i održavanjem predvi enih datuma prijelaznog razdoblja.
88
AKCIJA 10
Dovršiti i dodatno uskladiti standarde ekološke poljoprivrede putem:
! donošenja liste dozvoljenih aditiva za prera ene životinjske proizvode;
! odluke treba li donijeti posebne standarde za ekološka vina;
! poboljšanja standarda koji se odnose na dobrobit životinja;
! odluke postoji li potreba za proširenjem djelokruga Uredbe na druge oblasti poput akvakulture;
! odluke postoji li potreba za poboljšanjem standarda u odnosu na okoliš (uporaba energije, biološka raznolikost, krajobraz i ostalo).
AKCIJA 11
Stvaranje neovisnog panela za tehni!ke savjete.
AKCIJA 12
Uklju!iti dodatna pojašnjenja u Uredbu br. 2092/91 koja "e precizirati:
! da proizvodi koji su uzna!eni kao oni koji sadrže GMO-e ne mogu biti ozna eni kao ekološki;
! da su op"i pragovi ozna avanja jednaki pragovima slu!ajnog prisustva GMO-a u proizvodima (osim sjemena) koji se koriste u ekološkoj poljoprivredi.
Pitanje da li treba donijeti odluku o posebnim pragovima za sjeme korišteno u ekološkoj poljoprivredi tek treba biti postavljeno i još uvijek je u fazi razmatranja Komisije.
AKCIJA 13
Poboljšati izvedbu nadzornih tijela i institucija uvo enjem pristupa mogu"eg rizika koji "e biti usmjeren prema proizvo a!ima (operaterima) koji predstavljaju najve"i rizik po pitanju korištenja nedozvoljenih sredstava i tehnika, a na koje "e biti primijenjeni unakrsni nadzori prema Uredbi br. 2092/91.
AKCIJA 14
Nastaviti zapo!eti rad u Zajedni kom centru za istraživanje (Joint Research Centre – JRC) na razvoju metoda uzorkovanja i analiza koji mogu biti korišteni u ekološkoj poljoprivredi.
89
AKCIJA 15
Države !lanice trebaju razmotriti mogu"nost korištenja sustava identificiranja zemljišnih parcela ustanovljenog za potrebe upravljanja CAP-a, a kojim se locira i nadgleda zemljište pod ekološkom poljoprivredom.
AKCIJA 16
Osigurati bolju koordinaciju izme u razli!itih nadzornih tijela te izme u nadzornih tijela i nadležnih državnih institucija prema Uredbi br. 2092/91.
AKCIJA 17
Razviti posebni akreditacijski sustav za nadzorna tijela prema Uredbi br. 2092/91.
AKCIJA 18
Komisija "e objavljivati godišnje izvješ"e temeljeno na izvješ"ima država !lanica o nadgledanju rada ovlaštenih nadzornih tijela, a koje "e uklju!iti statistiku tipova i broja uo!enih nepravilnosti.
AKCIJA 19
Poja!ati nastojanja na uklju ivanju tre"ih zemalja na popis jednakovrijednosti, a što uklju!uje procjenu na licu mjesta.
Dopuniti Uredbu br. 2092/91 izmjenom postoje"e nacionalne derogacije za uvoz koju "e zamijeniti novi stalni sustav evaluacije tehni ke jednakovrijednosti od strane tijela koje je Komisija ovlastila za tu svrhu. To može uklju!iti, nakon odgovoraju"ih konzultacija, razvoj jedinstveng i stalnog popisa jednakovrijednih nadzornih tijela koja su ovlaštena u tre"im zemljama, a ne dolaze iz zemalja koja su na popisu tre"ih zemalja.
Nastaviti rad s tre"im temljama na osiguravanju definicije jednakovrijednosti uzimaju"i u obzir razli!ite klimatske i pedološke uvjete uzgoja u svakoj od zemalja.
Nakon stupanja na snagu novoga sustava ponuditi svim uvezenim proizvodima pravo na korištenje EU loga.
90
AKCIJA 20
Ustanoviti instrumente sustavne usporedbe izme u EU standarda ekološke poljoprivrede, smjernica Codex Alimentarius-a i IFOAM-ovih standarda (uklju!iti u akciju 2).
Poja!ati nastojanja na globalnoj harmonizaciji i razvoju multilateralnog koncepta jednakovrijednosti temeljenog na smjernicama Codex Alimentarius-a u suradnji s državama !lanicama, tre"im zemljama i privatnim sektorom.
Poduprijeti izgradnju kapaciteta u zemljama u razvoju putem razvojnih politika EU prijenosom informacija o mogu"nostima korištenja op"ih instrumenata potpore koji se mogu rabiti za ekološku poljoprivredu.
Daljnje mjere kojima "e se provoditi trgovina ekološkim proizvodima iz zemalja u razvoju bit "e razmotrene (sukladno !lanku 12 WTO sporazuma).
AKCIJA 21
Osnažiti priznavanje EU standarda i sutava nadzora ekološke poljoprivrede u tre"im zemljama putem dobijanja pregovara!kog mandata od strane Vije"a EU.
4.1.4. Procjena utjecaja provedbe
Napredak u akcijama 19 i 21, a koje se odnose na pove"anje broja tre"ih zemalja na popis jednakovrijednosti standarda ili su ve" priznate putem bilateralnih sporazuma me usobnog priznavanja ovisit "e o dostupnosti ljudskih resursa.
Akcija 1 i akcija 7 bit "e provedene postoje"im prora!unskim sredstvima. Akcija 11 na uspostavljanju neovisnog ekspertnog panela ne"e uzrokovati zna!ajnije troškove.
Ostale akcije ne"e imati nikakvog utjecaja na prora!un EU.
Kona!no, provedba ovog akcijskog plana ovisit "e o dostupnosti ljudskih resursa u tijelima Komisije.
4.1.5. Naredni koraci
Ovaj Akcijski plan predstavlja korak naprijed u procesu promocije ekološke poljoprivrede u Europi zajedno s ostatkom svijeta.
Tijekom razvoja Akcijskog plana Komisija je koristila pragmati!ni pristup usmjeren prvenstveno na analizu korištenja i prilago avanja postoje"ih politika razvoja.
Komisija "e odmah zapo!eti s poduzimanjem potrebnih koraka prema navedenim smjernicama.
91
5. PREGLED AKCIJSKIH PLANOVA ZA RAZVOJ EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE I
PROIZVODNJU HRANE U EUROPSKIM DRŽAVAMA
Osim Europske unije ve"ina njenih !lanica donijela je svoje nacionalne Akcijske planove razvoja ekološke poljoprivrede, a !iji je pregled prikazan u tablici 5.1. koja predstavlja sažetak rezultata FiBL i IFOAM EU projekta „ORGAP“ objavljenih 2008. godine. Projekt je bio financiran sredstvima Europske unije.
Za sve akcijske planove zajedni!ko je da imaju vremenski okvir u kojemu se plan treba provesti. Neki planovi imaju zacrtane kvantitativne ciljeve, a neki takve ciljeve nisu postavili.
Naj!eš"i kvantitativni cilj je porast površina pod ekološkom poljoprivredom (od 5-20% u ukupnim poljoprivrednim površinama).
Francuska i Švedska za cilj su osim pove"anja površina postavili i pove"anje udjela potrošnje eko-hrane u državnim menzama (jaslice, vrti"i, škole, bolnice).
Za akcijske planove Engleske, Škotske, Slova!ke i Slovenije bitni cilj je što ve"e zadovoljenje potreba tržišta lokalnim proizvodima i smanjenje uvoza. Engleska i Škotska te su ciljeve uspjeli ostvariti u 2007. godini.
U slovenskom akcijskom planu izuzetno zanimljiv cilj je utrostru!enje ekoloških turisti!ko-poljoprivrednih gospodarstava do 2015. godine.
Izuzetno pragmati!an je nizozemski akcijski plan koji predvi a godišnji porast ekoloških površina od 5% bez (naj!eš"e neostvarivog) kona!nog ciljnog postotka u ukupnim poljoprivrednim površinama. Plan tako er predvi a godišnji porast potrošnje od 10%, a jedini je akcijski plan u kojemu postoji precizan cilj financiranja istraživanja u ekološkoj poljoprivredi (10 % ukupnih sredstava za poljoprivredna istraživanja).
U Španjolskoj postoji nacionalni akcijski plan, ali i šest regionalnih akcijskih planova regija koje se ve" isti!u izuzetnim porastom površina i ekoloških gospodarstava: Andaluzije, Castilla-La Manche, Extramadure, Galicije, Asturije i Madrida. Zanimljivo je da niti jedan od ovih planova nema zacrtane posebne kvantitativne ciljeve, ali svi imaju planirana sredstva za njihovu primjenu koja se kre"u u iznosu od 3 milijuna Eura u Madridu i Extramaduri do visokih 384 milijuna Eura u Andaluziji. Ne treba zaboraviti da je Španjolska po površinama pod ekološkom poljoprivredom od 2008. godine prva europska država što ukazuje na !injenicu da su nacionalni i regionalni akcijski planovi bili izuzetno uspješni u svojoj provedbi.
Obzirom se ovaj Akcijski plan radi za Dalmaciju kao neslužbenu hrvatsku regiju, Španjolska je izuzetno dobar primjer zbog svog decentraliziranog pristupa ekološkoj poljoprivredi od kojega i Hrvatska vjerojatno može puno nau!iti.
Tablica 5.1. – Pregled Akcijskih planova razvoja ekološke poljoprivrede u europskim državama
DRŽAVA - REGIJA NAZIV AKCIJSKOG PLANA (AP) GODINE PROVEDBE/ FINANCIRANJE
KVANTITATIVNI CILJEVI
AUSTRIJA Aktionsprogramm Biologische Landwirtschaft 2008-2010 (http://land.lebensministerium.at/article/ articleview/66073/1/1465/)
2008-2010, nastavak ranijeg AP od 2005-2008. godine
20% površina pod ekološkom poljoprivredom do 2010. godine
BELGIJA -
FLANDRIJA Strategisch Plan Biologische Landbouw 2008-2012 (http://lv.vlaanderen.be/nlapps/docs/ default.asp?fid=92)
2008-2012 Ne postoje
BUGARSKA National Plan for Development of Organic Farming in Bulgaria 2007-2013 (http://www.mzgar.government.bg/MZ_eng/ RuralAreas/NOFAP_FINAL_en.pdf)
2007-2013 8% površina pod ekološkom poljoprivredom do 2013. godine
EŠKA Action Plan of the Czech Republic for the development of organic farming until 2010
Do 2010 10% površina pod ekološkom poljoprivredom do 2010. godine
DANSKA Action plan II Development in organic farming (http://ferv.fvm.dk/Økologi_ 1999.aspx?ID=37153)
1999-2003 12% površina pod ekološkom poljoprivredom do 2003. godine
ESTONIJA Estonian Organic Farming Action Plan 2007-2013
2007-2013
Tablica 5.1. – Pregled Akcijskih planova razvoja ekološke poljoprivrede u europskim državama – nastavak 1
DRŽAVA - REGIJA NAZIV AKCIJSKOG PLANA (AP) GODINE PROVEDBE/ FINANCIRANJE
KVANTITATIVNI CILJEVI
FRANCUSKA Agriculture biologique : Horizon 2012": De nouvelles mesures pour tripler les surfaces (http://www.ambafrance-es.org/article.php3?id_article=2457)
2008-2012 6% površina pod ekološkom poljoprivredom do 2012. godine
20% eko-hrane u državnim menzama do 2012.godine
NJEMA KA Federal Organic Farming Scheme (http://www.bundesprogramm.de)
Prva faza: 2001-2008
Druga faza: 2008-2015
20% površina pod ekološkom poljoprivredom bez zadane godine
IRSKA The Organic Farming Action Plan 2008-2012 (http://www.agriculture.gov.ie/organics/ OrganicFarmingActionPlan.pdf)
2008-2012 5% površina pod ekološkom poljoprivredom do 2012. godine
ITALIJA Piano d’Azione nazionale per l’Agricoltura Biologica e i Prodotti Biologici (http://www.sinab.it/allegati_news/352/ Piano_Azione_nazionale_plur15aprile05uff.pdf)
2005 sa prate!im mjerama u narednim godinama
5 milijuna Eura u 2005
Ne postoje
LETONIJA Akcijski plan za razvoj ekološke poljoprivrede od 2007-2013. godine izra"en od Letonske udruge za ekološku poljoprivredu, još nije službeno prihva!en od vlade
Tablica 5.1. – Pregled Akcijskih planova razvoja ekološke poljoprivrede u europskim državama – nastavak 2
DRŽAVA - REGIJA NAZIV AKCIJSKOG PLANA (AP) GODINE PROVEDBE/ FINANCIRANJE
KVANTITATIVNI CILJEVI
NIZOZEMSKA Beleidsnota biologischelandbouwketen 2008 – 2011. Biologisch in verbinding, perspectief op groei (http://www.minlnv.nl/portal/page?_pageid= 116,1640321&_dad=portal&_schema =PORTAL&p_file_id=23687)
2008-2011
49,2 milijuna €
Prijašnji planovi: 2005-2007 i 2001-2004
Godišnji rast potrošnje 10 %
Godišnji rast površina pod ekološkom poljoprivredom 5 %
10 % novca za ukupna istraživanja u poljoprivredi ide za ekološku poljoprivredu
POLJSKA Informativne kampanje, nema Akcijskog plana
PORTUGAL Akcijski plan predložen, nije proveden 7% površina pod ekološkom poljoprivredom
SLOVA KA U 2005. godini ura"ena SWOT analiza kao temelj Akcijskog plana, nije proveden
5% površina pod ekološkom poljoprivredom
30% certificiranih eko-proizvoda prodanno na doma!em tržištu
SLOVENIJA Na#rt dolgoro#nega razvoja ekološkega kmetijstva v Sloveniji
2005-2015 20% površina pod ekološkom poljoprivredom, 10% eko-potrošnje proizvedeno lokalno , 10% tržišnog udjela do 2015. godine, utrostru#enje broja eko-agroturizama
Tablica 5.1. – Pregled Akcijskih planova razvoja ekološke poljoprivrede u europskim državama – nastavak 3
DRŽAVA - REGIJA NAZIV AKCIJSKOG PLANA (AP) GODINE PROVEDBE/ FINANCIRANJE
KVANTITATIVNI CILJEVI
ŠPANJOLSKA Plan Integral de Actuaciones para el Fomento de la Agricultura Ecológica (http://www.mapa.es/es/alimentacion/pags/ecologica/ plan_integral.htm)
2007-2010
35,8 milijuna €
Ne postoje
ŠPANJOLSKA -
ANDALUZIJA II Plan Andaluz de Agricultura Ecológica 2007-2013
2007-2013
384 milijuna €.
Prvi plan: 2002-2006
93,8 milijuna €
Ne postoje
ŠPANJOLSKA -
ASTURIJA Plan estratégico de Agricultura Ecológica de Asturias 2007-2009
2007-2009
14,7 milijuna €
Ne postoje
ŠPANJOLSKA -
CASTILLA-LA
MANCHA
Plan estratégico de Agricultura Ecológica de Castilla La Mancha 2007-2011
2007-2011
29 milijuna €
Ne postoje
ŠPANJOLSKA -
MADRID Plan de Fomento de la Producción Ecológica de la Comunidad de Madrid
3 milijuna € Ne postoje
ŠPANJOLSKA -
EXTRAMADURA Plan Estrategico de Apoyo y fomento de los productos agroalimentarios ecológicos en Extremadura 2008-2013
2008-2013
3,1 milijuna €
Ne postoje
Tablica 5.1. – Pregled Akcijskih planova razvoja ekološke poljoprivrede u europskim državama – nastavak 4
DRŽAVA - REGIJA NAZIV AKCIJSKOG PLANA (AP) GODINE PROVEDBE/ FINANCIRANJE
KVANTITATIVNI CILJEVI
Španjolska - Galicija
Plan de Desenvolvemento da Agricultura Ecolóxica de Galicia
2008-2013
49 milijuna €
Ne postoje
Švedska Regeringens skrivelse 2005/06:88: Ekologisk produktion och konsumtion – Mål och inriktning till 2010
(http://www.regeringen.se/content/1/ c6/06/04/96/07b5265d.pdf)
do 2010 20% površina pod ekološkom poljoprivredom do 2010. godine, 25% eko-hrane u državnim menzama
Velika Britanija -Engleska
Action Plan to develop organic food and farming in England - Two Years On (plan dovršen 2007)
(http://www.defra.gov.uk/farm/organic/policy/ actionplan/pdf/actionplan2year.pdf)
do 2007 70% eko-potrošnje proizvedeno lokalno do 2010. godine (cilj ispunjen)
Velika Britanija -Vels
Second Organic Action Plan for Wales 2005 – 2010 (http://www.organic.aber.ac.uk/policy /docs/orgactionplan2.pdf )
2005-2010 10-15% površina pod ekološkom poljoprivredom do 2010. godine
Velika Britanija -Škotska
Action plan for Scotland (plan dovršen 2007)
do 2007 sli#no kao i Engleska
Velika Britanija –Sj. Irska
Northern Ireland: Action Plan 2006
Integrirani strateški dokument od 2009-2012 je izra"en
2006-2008 Ne postoje
97
6. NOVI PRAVNI OKVIR EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U EUROPSKOJ UNIJI
Novi pravni okvir razvoja ekološke poljoprivrede u Europskoj uniji sadržan je u Uredbi Vije a (EZ-a) br. 834/2007 od 28. lipnja 2007. godine o ekološkoj proizvodnji i ozna#avanju ekoloških proizvoda, a kojom se opoziva Uredba br. 2092/91, a što je u skladu s smjernicama i predvi"enim akcijama EAP-a.
Prema Komisiji EU nova uredba trebala bi biti jednostavnija, kako proizvo"a#ima tako i potroša#ima. Uredba sadrži cjelovit prikaz ciljeva, na#ela i temeljnih pravila ekološke proizvodnje, kao i novi sustav režima uvoza eko-proizvoda na tržište EU te konzistentniji režim stru#nog nadzora.
Uporaba EU eko-loga bit !e obvezna, ali se dozvoljava da se pri ozna#avanju i dalje neobvezno koriste nacionalna ili privatna loga. Lokacija na kojoj su proizvodi uzgojeni mora biti istaknuta na etiketi kako bi potroša#i bili pravilno informirani.
Na hrani EU eko-logo može biti istaknut samo ako je minimalno 95% sastojaka podrijetlom iz ekološke proizvodnje. Ostali proizvodi mo!i !e samo na etiketi navesti ekološke sastojke.
Korištenje GMO-a ostaje zabranjeno. S druge strane dopušteno je da se u ekološkim proizvodima nalazi do 0,9% GMO sastojaka koji su u ekološke proizvode dospjeli nenamjerno.
Nema promjena na popisu tvari dozvoljenih u ekološkoj proizvodnji. Nova uredba me"utim donosi do sada nepostoje!a pravila ekološke akvakulture te ekološke proizvodnje vina, morske trave i kvasnica.
Nova uredba službeno je stupila na snagu od 1. sije#nja 2009. godine. S tim u vezi donešena je i posebna Uredba Vije a (EZ-a) br. 889/2008 od 5. rujna 2008. godine u kojoj su odre"ena detaljna pravila provedbe Uredbe Vije!a (EZ-a) br. 834/2007.
Nedavno je donešena i dodatna Uredba Vije a (EZ-a) br. 710/2009 od 5. kolovoza 2009. godine u kojoj su odre"ena detaljna pravila provedbe Uredbe Vije!a (EZ-a) br. 834/2007 za ekološku akvakulturu i proizvodnju algi.
Donošenje navedenih novih uredbi za posljedicu ima nužnost žurnog uskla"ivanja hrvatskih propisa o ekološkoj poljoprivredi i proizvodnji hrane s propisima Europske unije, a u sklopu procesa pristupanja
U svojoj duga#koj preambuli Uredba br. 834/2007 precizno i jednostavno objašnjava ekonomsku i ekološku važnost i zna#enje ekološke poljoprivrede za tržište i stanovništvo Europske unije te daje smjernice pravnog okvira proizvodnje, prerade, distribucije i uvoza ekoloških poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda:
(1) Ekološka je proizvodnja cjeloviti sustav upravljanja poljoprivrednim gospodarstvom; proizvodnja hrane koja udružuje ekološki najprihvatljivije postupke, visoku razinu biološke raznolikosti, o#uvanje prirodnih bogatstava, primjenu visokih standarda za dobrobit životinja; te proizvodni postupak u skladu sa sklonostima odre"enih potroša#a prema proizvodima koji se proizvode korištenjem prirodnih tvari i postupaka.
98
Postupak ekološke proizvodnje stoga u društvu ima dvostruku ulogu, u kojem s jedne strane osigurava odre!eno tržište koje odgovara na zahtjev potroša#a za ekološkim proizvodima, a s druge strane isporu"uje javna dobra doprinose!i zaštiti okoliša i dobrobiti životinja, kao i ruralnom razvoju.
(2) Udjel ekološkog poljoprivrednog sektora u ve ini se država "lanica pove ava. Rast potražnje potroša#a posebice je zna#ajan posljednjih godina. Nedavne reforme zajedni#ke poljoprivredne politike, s naglaskom na tržišnoj orijentaciji i opskrbi kvalitetnim proizvodima radi udovoljavanja zahtjeva potroša#a vrlo !e vjerojatno daljnje stimulirati trgovinu ekološkim poljoprivrednim proizvodima. U usporedbi s tom pozadinom, zakonodavstvo o ekološkoj proizvodnji drži rastu!e zna#ajnu ulogu u okviru poljoprivredne politike i u bliskom je odnosu s razvojem poljoprivrednih tržišta.
(3) Pravni okvir Zajednice koji ure"uje sektor ekološke proizvodnje treba slijediti cilj osiguravanja pravednog natjecanja i pravilnog djelovanja unutrašnjeg tržišta ekološkim proizvodima, te održavanja i opravdavanja povjerenja potroša"a u proizvode koji se ozna#avaju kao ekološki. Nadalje, treba biti usmjeren osiguravanju uvjeta temeljem kojih ovaj sektor može napredovati u skladu s proizvodnjom i razvojem tržišta.
(4) Razmjena informacija od Komisije prema Vije!u i Europskome parlamentu o Europskom akcijskom planu za ekološku hranu i poljodjelstvo predlaže poboljšanje i oja"anje standarda za ekološku poljoprivredu Zajednice, te zahtjeve za uvoz i nadzor.
(5) Stoga je primjereno jasnije definirati ciljeve, na#ela i pravila primjenjiva na ekološku proizvodnju radi doprinosa transparentnosti i povjerenju potroša"a, kao i uskla!enog poimanja na"ela ekološke proizvodnje.
(6) U tu se svrhu Uredba Vije!a (EEZ-a) br. 2092/91 od 24. lipnja 1991. o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih proizvoda i oznaka na poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima koje se na nju odnose treba opozvati i zamijeniti novom uredbom.
(7) Potrebno je uspostaviti op i okvir Zajednice za pravila ekološke proizvodnje obzirom na biljke, stoku i akvakulturu, uklju#uju!i pravila za sakupljanje samoniklog bilja, šumskih plodina i morskih algi, pravila prijelaznog razdoblja, kao i pravila za preradu hrane, uklju#uju!i vino i sto#nu hranu te ekološke kvasnice. Komisija treba odobriti korištenje proizvoda i tvari i odlu#iti o postupcima koji !e se koristiti pri ekološkom uzgoju i preradi ekološke hrane.
(8) Potrebno je daljnje olakšati razvoj ekološke proizvodnje, posebice promicanjem korištenja novih tehnika i tvari koje su primjerenije ekološkoj proizvodnji.
(9) Genetski modificirani organizmi (GMO) i proizvodi dobiveni od ili putem GMO-a nisu sukladni sa konceptom ekološke proizvodnje i poimanjem ekoloških proizvoda od strane potroša#a. Oni se stoga ne smiju koristiti prilikom ekološkog uzgoja ili u preradi ekoloških proizvoda.
(10) Cilj je imati najnižu mogu!u prisutnost GMO-a u ekološkim proizvodima. Postoje!i prag ozna#avanja predstavlja gornje granice koje su isklju#ivo povezane sa sporednom i tehni#ki neizbježnom prisutnoš!u GMO-a.
99
(11) Ekološki uzgoj treba se primarno oslanjati na obnovljive izvore unutar lokalno organiziranih poljoprivrednih sustava. Radi umanjenja korištenja neobnovljivih izvora, otpad i nusproizvodi biljnog i životinjskog podrijetla trebaju se reciklirati kako bi se hranjive tvari vratile zemlji.
(12) Ekološka biljna proizvodnja treba doprinijeti održavanju i poticanju plodnosti tla, kao i spre#avanju erozije tla. Biljke se po mogu!nosti trebaju prehranjivati putem ekosustava zemlje, a ne putem topljivih gnojiva dodanih u tlo.
(13) Klju#ni #imbenici sustava upravljanja ekološkom biljnom proizvodnjom su: upravljanje plodnoš!u tla, pravilan izbor vrsti i sorata, višegodišnji plodored, reciklaža organskih tvari i odabrane tehnike kultivacije. Dopunska gnojiva, poboljšiva#i tla i proizvodi za zaštitu bilja trebaju se koristiti samo ukoliko su uskladivi s ciljevima i na#elima ekološke proizvodnje.
(14) Uzgoj stoke klju#na je za organizaciju poljoprivredne proizvodnje na ekološkim gospodarstvima utoliko što osigurava nužne organske i hranjive tvari za obra"enu zemlju i sukladno tome doprinosi poboljšanju tla i razvoju održive poljoprivrede.
(15) Radi izbjegavanja zaga"enja okoliša, posebice prirodnih bogatstava poput tla i vode, ekološki uzgoj stoke u na#elu treba osigurati bliski odnos takve proizvodnje i zemlje, pogodne višegodišnje sustave plodoreda i hranidbu stoke proizvodima dobivenim od ekološki uzgojenih usjeva proizvedenih na samom gospodarstvu ili na susjednim ekološkim gospodarstvima.
(16) Obzirom je ekološki uzgoj djelatnost povezana sa zemljom, životinje trebaju imati, kada god je to mogu!e, pristup svježem zraku ili ispaši.
(17) Ekološki uzgoj stoke treba poštivati visoke standarde dobrobiti životinja i udovoljavati posebnim potrebama životinja u odnosu na vrstu dok se upravljanje zdravljem životinja treba temeljiti na sprije#avanju bolesti. S tim u vezi, posebna se pozornost treba posvetiti uvjetima smještaja životinja, uzgojnoj praksi i gusto!i smještaja. Štoviše, izbor pasmina treba u obzir uzeti njihovu sposobnost prilagodbe lokalnim uvjetima. Provedbena pravila za proizvodnju stoke i akvakulturu trebaju osigurati barem udovoljavanje odredbama Europske konvencije za zaštitu životinja koje se drže radi uzgoja i naredne preporuke njezinog stalnog odbora (T-AP).
(18) Sustav ekološkog uzgoja stoke treba imati za cilj dovršenje proizvodnih ciklusa razli#itih vrsta stoke s ekološki uzgojenim životinjama. On stoga treba poticati pove anje genetskih zaliha ekološki uzgojenih životinja, poboljšati samoodrživost i tako osigurati razvoj sektora.
(19) Ekološki prera!eni proizvodi trebaju se proizvoditi korištenjem metoda prerade koje jam#e održavanje ekološke cjelovitosti i vitalnih kakvo!a proizvoda kroz sve korake proizvodnog lanca.
(20) Prera"ena hrana treba se ozna"avati kao ekološka samo ukoliko su svi ili skoro svi sastojci poljoprivrednog podrijetla iz ekološke proizvodnje. Me"utim, potrebno je predvidjeti posebne odredbe za ozna#avanje prera"ene hrane koja uklju#uje poljoprivredne sastojke koji se ne mogu dobiti ekološkim putem, kao što je slu#aj s proizvodima lovstva i ribarstva. Štoviše, radi obaviještenosti potroša#a, transparentnosti na tržištu i poticanja korištenja ekoloških sastojaka, potrebno je
100
omogu!iti i upu!ivanje na ekološku proizvodnju u popisu sastojaka pod odre"enim uvjetima.
(21) Primjereno je osigurati fleksibilnost u smislu primjene proizvodnih pravila, radi omogu!avanja prilago"avanja ekoloških standarda i zahtjeva na lokalne klimatske ili zemljopisne uvjete, posebnu poljoprivrednu uzgojnu praksu i stupnjeve razvoja. To bi trebalo omogu!iti primjenu iznimnih pravila, no samo unutar granica posebnih uvjeta predvi"enih zakonodavstvom Zajednice.
(22) Važno je održati povjerenje potroša"a u ekološke proizvode. Iznimke od zahtjeva primjenjivih na ekološku proizvodnju trebaju stoga biti strogo ograni#ene na slu#ajeve u kojima se primjena iznimnih pravila smatra opravdanom.
(23) Zbog zaštite potroša"a i pravednog natjecanja, pojmovi korišteni radi ozna#avanja ekoloških proizvoda trebaju se zaštititi od upotrebljavanja na proizvodima koji nisu ekološkog podrijetla na "itavom podru"ju Zajednice i nezavisno od korištenog jezika (op.a. ekološki, biološki, organski). Zaštita se treba odnositi i na uobi#ajene izvedenice ili umanjenice tih pojmova (op.a. eko, bio), bez obzira jesu li u uporabi same ili u kombinaciji.
(24) Radi jasno!e za potroša#e na #itavom podru#ju tržišta Zajednice, EU logotip treba biti obvezan za svu ekološku predpakiranu hranu proizvedenu unutar Zajednice. U suprotnom bi bilo mogu!e proizvoljno koristiti EU logotip u slu#aju ekoloških proizvoda koji nisu predpakirani, proizvedenih na podru#ju Zajednice ili bilo kojih ekoloških proizvoda uvezenih iz tre!ih zemalja.
Prvi (i još uvijek važe!i) EU logo
ekološke poljoprivrede
Prvopredloženi novi EU logo ekološke
poljoprivrede, s #ijim se primjenom odustalo zbog sli#nosti s eko-logom
”Aldi” lanca supermarketa
(25) Me"utim, smatra se primjerenim ograni"iti korištenje EU logotipa na proizvode koji sadrže samo ili gotovo samo ekološke sastojke da se potroša#i ne bi pogrešno navodili na ekološku prirodu #itavog proizvoda. Stoga se ne smije dopustiti njegovo korištenje na oznakama proizvoda u prijelaznom razdoblju ili prera"enih prehrambenih proizvoda u kojima je manje od 95 % sastojaka poljoprivrednog podrijetla ekološko
(26) EU logotip ni pod kojim okolnostima ne bi smio sprije#avati istovremeno korištenje nacionalnih ili privatnih logotipa (op.a.: što zna i da Hrvatska, ako to želi, tako!er može zadržati svoj logo jednom kada pristupi Europskoj uniji).
101
Prvi hrvatski logo ekološke poljoprivrede
Novi hrvatski logo ekološke poljoprivrede
(u uporabi od sije#nja 2007. godine)
(27) Štoviše, radi izbjegavanja prijevara i bilo kakve mogu!e zabune me"u potroša#ima o podrijetlu proizvoda iz Zajednice ili o podrijetlu proizvoda koji nije iz Zajednice, kada god se koristi EU logotip potroša#i trebaju biti obaviješteni o mjestu uzgoja poljoprivrednih sirovina od kojih se sastoji prehrambeni proizvod.
(28) Pravila Zajednice trebaju promicati uskla!eni pojam ekološke proizvodnje. Nadležna tijela, nadzorna vlast i nadzorna tijela trebaju se suzdržati od bilo kakvog postupka koji bi mogao stvoriti prepreke slobodnom kretanju udovoljavaju!ih proizvoda koje je certificiralo državno tijelo ili tijelo smješteno u drugoj državi #lanici. Oni posebice ne bi smjeli nametati bilo kakve dopunske kontrole ili financijske terete.
(29) Radi dosljednosti zakonodavstvu Zajednice na drugim poljima, u slu#aju proizvodnje biljaka i stoke državama #lanicama treba dopustiti da na vlastitom podru#ju primijene nacionalna proizvodna pravila koja su stroža od pravila Zajednice za ekološku proizvodnju, pod uvjetom da se ta nacionalna pravila primjenjuju i na konvencionalnu proizvodnju i da su u svakom pogledu uskla"ena s pravom Zajednice.
(30) Uporaba GMO-a u ekološkoj proizvodnji je zabranjena. Radi jasno!e i dosljednosti, ne bi trebalo biti mogu!e ozna#iti proizvod kao ekološki ukoliko se on mora ozna#iti kao proizvod koji sadrži GMO, koji se sastoji od GMO-a ili je dobiven od GMO-a.
(31) Da bi se osigurala proizvodnja ekoloških proizvoda u skladu sa zahtjevima predvi"enim zakonskim okvirom Zajednice o ekološkoj proizvodnji, preradi i distribuciji ekoloških proizvoda, trebaju biti podvrgnuti nadzornom sustavu koji je odre"en i kojim se upravlja u skladu s pravilima predvi"enim Uredbom (EZ-a) br. 882/2004 Europskoga parlamenta i Vije!a od 29. travnja 2004. o službenom nadzoru koji se obavlja radi osiguravanja provjere udovoljavanja zakonu o hrani i sto#noj hrani, pravilima o zdravlju i dobrobiti životinja.
(32) U nekim se slu#ajevima može #initi nerazmjernim primijeniti zahtjeve obavještavanja i nadzora na odre"ene vrste maloprodajnih operatera, poput onih koji prodaju proizvode izravno kona#nom potroša#u ili korisniku. Stoga je primjereno dopustiti državama #lanicama izuze!e takvih operatera iz tih zahtjeva. Me"utim, radi izbjegavanja prijevare, nužno je iz izuze!a isklju#iti one maloprodajne operatere koji proizvode, pripravljaju ili pohranjuju proizvode osim u vezi s prodajnim
102
mjestom, ili koji uvoze ekološke proizvode ili koji su prije spomenute djelatnosti ugovorno dodijelili tre!oj stranci.
(33) Ekološkim proizvodima uvezenim u Europsku zajednicu treba dopustiti stavljanje na tržište Zajednice kao ekoloških, ukoliko su bili proizvedeni u skladu s proizvodnim pravilima i podvrgnuti nadzornim dogovorima koji su u skladu s ili su jednakovrijedni onima predvi"enim zakonodavstvom Zajednice. Nadalje, proizvodi uvezeni pod sustavom jednakovrijednosti trebaju biti obuhva!eni potvrdnicom koju izdaje nadležno tijelo ili priznata nadzorna vlast ili tijelo doti#ne tre!e zemlje.
(34) Procjena jednakovrijednosti s obzirom na uvezene proizvode treba uzeti u obzir me"unarodne standarde koje propisuje Codex Alimentarius.
(35) Smatra se primjerenim držati popis tre ih zemalja (op.a.: Hrvatska još uvijek nije na tom popisu) koje Komisija prihva!a kao zemlje sa proizvodnim standardima i nadzornim dogovorima jednakovrijednim onima koji su predvi"eni zakonodavstvom Zajednice. Za tre!e zemlje koje nisu uklju#ene na taj popis, Komisija treba odrediti popis nadzornih vlasti i nadzornih tijela koja su prihva!ena kao nadležna u svrhu osiguravanja nadzora i certifikacije u doti#nim tre!im zemljama.
(36) Potrebno je sakupiti relevantne statisti"ke podatke radi dobivanja pouzdanih podataka potrebnih za provedbu i slijed ove Uredbe, te kao oru"e za proizvo"a#e, tržišne operatere i kreatore politike. Potrebni statisti#ki podaci trebaju se definirati u kontekstu Statisti#kog programa Zajednice.
(37) Ova se Uredba treba primjenjivati od datuma koji Komisiji daje dovoljno vremena da donese mjere nužne za njezinu provedbu.
(38) Mjere nužne za provedbu ove Uredbe trebaju se donijeti u skladu s Odlukom Vije!a 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. koja predvi"a postupak za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji.
(39) Dinami#ki razvoj ekološkog sektora, odre"ene visoko osjetljive teme povezane uz na#in ekološke proizvodnje i potrebom za osiguravanjem funkcionalnosti unutrašnjeg tržišta i nadzorni sustav omogu!uju predvi"anje budu!e revizije pravila Zajednice o ekološkom uzgoju, uzimaju!i u obzir iskustvo ste#eno primjenom tih pravila.
(40) Do donošenja detaljnih proizvodnih pravila Zajednice za odre"ene životinjske vrste, vodeno bilje i mikroalge, države #lanice trebaju imati mogu!nost predvi"anja primjene nacionalnih standarda ili, u njihovoj odsutnosti, privatnih standarda koje države #lanice prihva!aju ili priznaju.
103
7. EUROPSKA PROMOTIVNA KAMPANJA ZA EKOLOŠKU POLJOPRIVREDU I
PROIZVODNJU HRANE
U sklopu provedbe akcije 1 Europskog akcijskog plana Europska komisija je 25. srpnja 2008. godine službeno pokrenula promotivnu kampanju ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane.
Pod sloganom “Ekološka poljoprivreda. Dobra za prirodu, dobra za tebe”, promotivna kampanje ima za cilj informiranje potroša#a o zna#enju i dobrobitima ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane. Fokus kampanje je podizanje svijesti potroša#a i prepoznavanje ekoloških proizvoda na tržištu, a prvenstveno je usmjerena mladim ljudima i djeci kao lu#onošama ekološke ideje u budu!nosti.
Komisija je ve! pokrenula žilu kucavicu promotivne kampanje – nove višejezi#ne web stranice: www.organic-farming.europa.eu koje sadrže elektroni#ku “kutiju s alatima”, odnosno marketinške materijale na 22 europska jezika (op.a.: ne i na hrvatskom) koji se besplatno mogu preuzeti, a namijenjeni su poljoprivrednim i prehrambenim profesionalcima s ciljem promoviranja ekološke proizvodnje. U sklopu kampanje objavljen je i javni natje#aj za novi EU logo ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane.
Kampanja ekološke poljoprivrede razvijena je korištenjem takozvanog “kišobran” pristupa, #ime se štite interesi ekoloških proizvo"a#a Europske unije i omogu!uju im da aktivno promoviraju ono #ime se svakodnevno bave.
Komisija je kampanju kreirala u suradnji s ekspertnom skupinom za promociju ekološke poljoprivrede. Nacionalni eksperti uklju#uju predstavnike nacionalnih ministarstava poljoprivrede, ali i predstavnike nacionalnih i me"unarodnih udruženja aktivnih na polju ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane.
104
POPIS KRATICA I POJMOVA
AIAB Talijansko udruženje za ekološku poljoprivredu - Associazione Italiana per l`Agricoltura Biologica
AMAB Udruženje za ekološku poljoprivredu regije Marke (Italija) - Associazione Marchigiana Agricoltura Biologica
C.A.A.E. Andaluzijski odbor za ekološku poljoprivredu (Španjolska) - Associacion Comite Andaluz de Agricultura Ecologica
CAP Zajedni#ka poljoprivredna politika (EU) - The Common Agricultural Policy
CCPB Konzorcij za stru#ni nadzor ekoloških proizvoda (Italija) - Consorzio per il Controllo dei Prodotti Biologici
CRAE Nacionalno regulatorno vije!e za ekološku poljoprivredu (Španjolska) - Consejo Regulador de la Agricultura Ecologica
EAP Europski akcijski plan za ekološku poljoprivredu i proizvodnju hrane - The European Action Plan for Organic Food and Farming
EU Europska unija – The European Union
EZ Europska zajednica
FAO Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda – Food and Agriculture Organization of the United Nations
FACPE Andaluzijska federacija ekoloških potroša#a i proizvo"a#a (Španjolska) - La Federación Andaluza de Consumidores y Productores Ecológicos
FEPECO Španjolska federacija poduzetnika eko proizvoda - La Federacion Española de Empresas con Productos Ecologicos
FIAO Talijanska federacija ekološke poljoprivrede - Federazione Italiana per l`Agricoltura Organica
FiBL Istraživa#ki institut za ekološku poljoprivredu - Forschungsinstitut für biologischen Landbau
GAIN Globalna mreža poljoprivrednih informacija - Global Agriculture Information Network
GMO Genetski preina#eni organizam - Genetically Modified Organism
ha hektar
ICEA Institut za eti#ku i ekološku certifikaciju (Italija) - Istituto per la Certificazione Etica e Ambientale
105
IFOAM Me"unarodna federacija pokreta ekološke poljoprivrede - International Federation of Organic Agriculture Movements
IMC Mediteranski institut za certifikaciju (Italija) - Istituto Mediterraneo Di Certificazione.
ITC Me"unarodni trgova#ki centar - The International Trade Centre
MAPA Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i hrane (Španjolska) - Ministerio de Agricultura, Pesca y Alimentación
MEDAE Nacionalna platforma za promociju ekološke poljoprivrede (Španjolska) - Mesa Estatal de Defensa de la Agricultura Ecológica
MOAN Mreža sredozemne ekološke poljprivrede - Mediterranean Organic Agriculture Network
MPRRR Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja
SAD Sjedinjene ameri#ke države
SEAE Španjolsko društvo za ekološku poljoprivredu - Sociedad Española de Agricultura Ecologica
SWOT Snage, slabosti, prilike i prijetnje - Strengths, Weaknesses, Opportunities, Threats
UNDP Program Ujedinjenih naroda za razvoj - United Nations Development Programme
USD Ameri#ki dolar – United States Dollar
USDA Odjel za poljoprivredu Sjedinjenih država (Amerike) – United States Department of Agriculture
WTO Svjetska trgovinska organizacija - The World Trade Organization
106
REFERENCE
1. “The World of Organic Agriculture – Statistics & Emerging Trends 2009“, FiBL/ IFOAM, velja#a 2009
2. “The World of Organic Agriculture – Statistics & Emerging Trends 2008“, FiBL/ IFOAM, velja#a 2008
3. Petrovi!, T. : “Ekološka poljoprivreda u Republici Hrvatskoj“, MPRRR, listopad 2008.
4. Rippin, M. : „Organic Market Data for 2007/2008“, AgroMilagro, 2008
5. Sahota, A.: „The Global Market for Organic Food & Drink“, Organic Monitor, velja#a 2009
6. Pinton, R., Zanoli, R, Willer, Helga: “Organic Farming in Italy 2007”, Organic Europe, 2007
7. Pulga A, “Organic Agriculture in Italy”, ICEA, 2006
8. Gonzálvez, V.: “Organic Farming in Spain 2007”, Organic Europe, 2007
9. “Estadísticas 2008, Agricultura Ecológica – Espa$a“, Ministerio de Medio Ambiente y Medio Rural y Marino, 2009
10. Kabourakis, E., Vassiliou A.: “Organic farming in Greece”, IFOAM AgriBioMediterraneo Conference, Opatija 2001
11. Kiriazopoulou, A.: “Organic Farming in Greece”, DIO, 1999
12. van der Smissen, Nicolette: “Organic Farming in Greece 2001”, Organic Europe, 2001
13. Cinnamea, C., Driouech, N. : “ Organic Farming in Greece”, MOAM, 2005
14. GAIN Report Number GR7015: „Organic Agriculture in Greece 2007“, USDA Foreign Agricultural Service, 2007
15. “European Action Plan for Organic Food and Farming”, EU, 2004
16. Schmid O., Dabbert S., Eichert C., Gonzálvez V., Lampkin N., Michelsen J., Slabe A., Stokkers R., Stolze M., Stopes C., Wollmuthová P., Vairo D., Zanoli R.: „Organic Action Plans“, FiBL & IFOAM EU, 2008
PREGLED STANJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE
I PROIZVODNJE HRANE U DALMACIJI
109
Pregled stanja dalmatinske ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane bio bi nepotpun bez kratkog prikaza stanja na nacionalnoj razini radi usporedbe s drugim hrvatskim regijama.
1. STANJE HRVATSKE EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE
1.1. Umjesto uvoda
Zagreb, 24.02.2004.
Govor predsjednika Mesi a na simpoziju "Poljoprivredno-okolišni program za Hrvatsku" u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva
© Ured Predsjednika Republike Hrvatske 2003.
“Dame i gospodo, poštovani prijatelji okoliša,
Postati ravnopravnim #lanom europske zajednice naroda u formalno pravnom procesu pristupanja Europskoj uniji je sudbinska strateška odluka Republike Hrvatske. Kao i kod svih strateških odluka i odluka o pristupanju EU postavlja pred nas neke zadatke koje moramo riješiti da bi zadovoljili visoke kriterije koje Europa postavlja pred nas.
To ujedno zna#i i riješiti se nekih predrasuda koji na tom putu mogu biti nepotreban uteg. U nizu predrasuda, koje Hrvatska, nažalost, još ima je i predrasuda o Hrvatskoj kao žitnici Europe, o ogromnim potencijalima koje hrvatska poljoprivreda ima. To je samo djelomi#no to#no i to u dijelu koji govori o potencijalima naše poljoprivrede, ali praksa i stanje naše poljoprivrede pogotovo kad govorimo o modernim trendovima razvoja poljoprivrede zahtjeva našu samokritiku, smisao za realnost i poziv na akciju.
A kakva je slika naše poljoprivrede?
Prema statisti#kim podacima od 3,2 milijuna hektara poljoprivrednih površina svega oko 1,1 milijun ha je u kategoriji obradivih površina.
A što je sa kvalitetom obrade na tim podru#jima?
U klasi#noj konvencionalnoj poljoprivredi je evidentno prekomjerno i neracionalno trošenje neobnovljivih prirodnih resursa, kao i razne mjere koje ostavljaju trajne štetne posljedice na cjelokupnu prirodu i prirodne procese remete i tako milijardama godina uspostavljanu ravnotežu u prirodi.
110
Moderna znanost utvrdila je da veliki broj bolesti ima direktnu uzro"nu vezu sa kvalitetom hrane koju jedemo i pojavom raznih rezidua koje ostaju u biljkama nakon primjene raznih kemijskih sredstva u agrotehnici.
Ponovo se shva!a da suradnja sa prirodom umjesto njezinog sustavnog uništavanja daje puno bolje rezultate.
Ekološka poljoprivreda uklapa se u koncept održivog razvoja jer #itavim nizom mjera koje obuhva!aju ukupno gospodarenje, teže pri tom ekološki "istoj, gospodarski isplativoj, eti"ki prihvatljivoj i socijalno pravednoj poljoprivrednoj proizvodnji.
Današnja poljoprivreda pretvorila je polja u odre"eni oblik industrijske proizvodnje, #iji je jedini cilj da iz zemlje izvu#e što više.
Ovakav pristup temelji se na neracionalnoj upotrebi fosilne energije i kemikalija što je dovelo do opasnih ekoloških posljedica i iscrpljivanja neobnovljivih prirodnih izvora. Nestale su mnoge biljne i životinjske vrste, a drasti#no se smanjio i broj seoskih gospodarstava.
Osim toga, konvencionalna poljoprivreda je danas najve!i one#iš!iva# okoliša, pitke vode i zraka.
Stoga je ekološka proizvodnja nužnost, želimo li Zemlju sa#uvati za budu!e naraštaje.
Danas je ekološka poljoprivreda u mnogim zemljama jasno definirana zakonima, #emu se je pridružila i Hrvatska donošenjem paketa zakona i propisa koji reguliraju poljoprivrednu proizvodnju.
Prehrambeni proizvodi u ekološkoj poljoprivredi, kontrolirani su i nose posebni znak, što potroša#ima daje sigurnost i ulijeva povjerenje u proizvod i sustav.
Donošenjem Zakona o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda potaknut je nastanak novog tržišta, porast povjerenja potroša#a, postizanje viših cijena, smanjenje intenziteta iskorištavanja resursa, zaštita okoliša, postojanost poljoprivrednog tla, ve!a transparentnost proizvoda i prera"evina, ravnopravnost proizvoda u tržišnoj utakmici na doma!em tržištu, poticanje daljnjeg širenja ekološki orijentirane poljoprivredne proizvodnje uskla"enje s prirodnim i drugim uvjetima, a tako"er je omogu!eno ravnopravnije uklju#ivanje na svjetsko tržište, posebno iskorištavanjem prednosti i niskog stupnja one#iš!enja okoliša u nas. Strategija izvoznog marketinga #ak bi bila jednostavnija od tuzemnoga, jer stranome tržištu objektivno i više nego našem nedostaje ekološka (organska, biološka) hrana, samo da se ima što izvesti.
Republika Hrvatska, nažalost danas ima oko 3.500 hektara poljoprivredne površine koja se obra"uje po znanstvenim kriterijima ekološke proizvodnje.
To je svega oko 3,5 promila obradivih poljoprivrednih površina, a prosjek za zemlje Europske unije je 5 %, a primjerice, u nama bliskoj Austriji #ak 11%. Zato je pred nama mnogo posla i zato ovakve programe kao što je Program okolišne poljoprivrede mora imati našu punu podršku.
111
Poljoprivreda je daleko najvažniji "imbenik koj utje#e na prirodu i okoliš, prirodu i krajobraz Hrvatske.
Hrvatsku poljoprivredu karakteriziraju dva krajnje razli#ita na#ina proizvodnje: visoki inputi u podru#jima s intenzivnom ratarskom proizvodnjom i niski inputi u podru#jima s otežanim uvjetima gospodarenja.
Pritisak hrvatske poljoprivrede na prirodu i okoliš puno je ve!i nego li se obi#no vjeruje.
Cilj predloženog Poljoprivredno-okolišnog programa, kako ga shva!amo, jest odgovoriti na dva najve!a izazova s kojima se Hrvatska suo#ava kada je rije# o poljoprivredi i zaštiti prirode i okoliša: gubitak biološke raznolikosti zbog zarastanja travnjaka te pritisak na okoliš uzrokovan primjenom neodgovaraju e poljoprivredne prakse.
Na znanosti i struci je da stvori znanstveno-stru#ne temelje za razvoj ekološki #iste poljoprivrede, a na kreatorima politi"kih odluka je da daju tome punu podršku.
Jer ruralni prostori nisu samo proizvodni poligon, ve! istinski #uvari prirodne i kulturne baštine Republike Hrvatske.
Iako ne smijemo zanemariti naše obveze u procesu pristupanja Europskoj uniji ipak naše opredjeljenje za državu zdravog okoliša i zdrave hrane trebaju biti naši glavni razlozi podrške ovakvim projektima.
Svojim prisustvom ovdje želio sam i sam dati podršku. I budite sigurni da !e te je uvijek imati u ovom pravu koji proizlazi i iz našeg Ustava : pravu gra!ana na zdravi okoliš.
Želim vam puno sre!e u vašem radu i ovom prilikom proglašavam Simpozij o poljoprivredno-okolišnom programu za Hrvatsku otvorenim”.
1.2. Agro-ekološke regije Hrvatske
Sukladno nacionalnoj Strategiji i akcijskom planu zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti kopneno se podru#je Hrvatske prema svojim prirodnim karakteristikama može podijeliti u tri regije:
nizinsku Hrvatsku (54,4% kopnene površine),
gorsku Hrvatsku (14% kopnene površine), i
priobalnu i oto"nu sredozemnu Hrvatsku (31,6% kopnene površine).
Nizinsku Hrvatsku karakterizira panonska ravnica ome"ena rijekama Savom, Dravom, Murom i Dunavom, a uklju#uje panonsko gorje na rubovima.
Gorska Hrvatska dio je dinarske planinske regije, a predstavlja visoko podru#je krša s "otocima" nepropusnih stijena, krških polja i rije#nih dolina.
Priobalna i oto#na sredozemna Hrvatska uski je pojas duga#kog priobalja s 1.200 otoka, oto#i!a i hridi, odvojene od zaobalja visokim planinama.
112
Agroekološka podjela Hrvatske, utvr"ena Strategijom razvitka hrvatske poljoprivrede (1995) uglavnom se poklapa s njenom prirodnom podjelom. Prema ovoj podjeli podru#je Hrvatske se dijeli na:
1. Panonsku regiju (P) koja se dijeli na #etiri podregije:
- P1- Isto#nopanonsku,
- P2 – Srednjepanonsku,
- P3 – Zapadnopanonsku regiju i
- P4 – Sjeverozapadnopanonsku podregiju;
2. Gorsku regiju (G) koja se dijeli na dvije podregije:
- G1 - Predgorsku i
- G2 – Gorsku podregiju; te
3. Mediteransku regiju (M) koja se dijeli na tri podregije:
- M1 – Sjevernomediteransku,
- M2 – Srednjomediteransku i
- M3 – Južnomediteransku podregiju.
Panonska regija nalazi se na jugu zakarpatskog dijela prostrane panonske nizine i u njoj na 48% državnog teritorija živi 62% ukupnog stanovništva. To je najnaseljeniji i, s motrišta potencijala poljoprivredne proizvodnje, najbogatiji dio Hrvatske. Podneblje je kontinentalno s izraženim godišnjim dobima. Zna#ajke podneblja mijenjaju se u smjeru istoka prema zapadu: pove!ava se koli#ina oborina i smanjuje srednja godišnja temperatura. Nizinski dio ove regije, kojega odlikuju najplodnija tla, žitnica je Hrvatske i odlikuje se visokim i stabilnim prinosima svih važnijih ratarskih i industrijskih usjeva. Na brežuljkastim dijelovima regije razvijena su mješovita obiteljska gospodarstva te vo!arstvo i vinogradarstvo.
Gorska regija obuhva!a razmjerno heterogeno podru#je koje zapo#inje plitkim (pokrivenim) kršem karlova#kog zale"a, a nastavlja se planinskim masivima Male i Velike Kapele, Gorskoga kotara i Velebita. Podneblje je tipi#no planinsko s velikom koli#inom oborina koje dosežu i 2.500-3.500 mm godišnje. Znatan dio oborina je u obliku snijega, a karakteristi#no je razmjerno kratko vegetacijsko razdoblje, odnosno pojava kasnih proljetnih i ranih jesenskih mrazova. Tla su heterogena, a razvijena su na kiselim silikatnim stijenama ili na vapnencima i dolomitima. Poljoprivreda je prilago"ena planinskim prilikama, a odlika joj je usitnjeni privatni posjed sa sto#arstvom kao temeljnom granom. Biljna proizvodnja podre"ena je krmnim kulturama. Izbor biljnih kultura je skroman zbog klimatskih prilika, a prevladavaju kukuruz (rano dozrijevanje), krumpir, raž i povr!e. Proizvodnja je tradicionalno ekstenzivna, a tla me"u naj#istijim u Europi zbog minimalnih ili nikakvih utrošaka kemijskih sredstava i mineralnih gnojiva.
113
Mediteranska regija obuhva!a priobalni i oto#ni prostor Hrvatske od Istre na sjeverozapadu do Konavala na jugoistoku. Geomorfologija i sve prirodne zna#ajke pokazuju posebnosti vezane uz krš. Podru#je je gra"eno od mezozojskih vapnenaca i dolomita. U smjeru od sjeverozapada do jugoistoka pravilno raste srednja godišnja temperatura, a smanjuje se koli#ina oborina. Klima je topla s obiljem sunca, temperature vrlo rijetko padaju ispod ništice, što pogoduje uzgoju sredozemnih kultura poput masline i smokve. Poljoprivredne površine uglavnom su locirane na reljefski ravnijim oblicima i depresijama, odnosno uz rije#ne doline, visoravni i krška polja. Prema zastupljenosti prevladava privatni posjed s malenim proizvodnim parcelama.
Prema ovoj agroekološkoj podjeli Dalmacija, odnosno COAST projektno podru#je, pokriva prostor Srednjomediteranske i Južnomediteranske agroekološke podregije.
Prvi pokušaj agroekološke regionalizacije hrvatskih prostora izvršen je 1940. godine za vrijeme Banovine Hrvatske, ali je Drugi svjetski rat sprije#io njenu prakti#nu provedbu.
Pola stolje!a nakon prvog pokušaja regionalizacije Strategija razvitka hrvatske poljoprivrede ustvrdila je kako: "Hrvatska dosad nije ustanovila regionalizaciju poljoprivrednog prostora. O#it je nedostatak regionalne usmjerenosti u poljoprivrednoj politici, glavni je naglasak na plodnim podru#jima u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Više brige valja posvetiti obalnim i planinskim podru"jima. MPŠ bi trebalo u kratkom roku izraditi nacrt poslova i potrebnih studija, te zapo#eti program regionalnog razvitka poljoprivrede i sela u skladu s usvojenom strategijom."
Trinaest godina nakon prihvatanja Strategije u Hrvatskom saboru može se konstatirati da je u#injeno vrlo malo. Pojedina#ne mjere, poput donošenja posebnih zakona o otocima (1999) i brdsko-planinskim podru#jima (2002) ili neslavno kratko postojanje posebnog Odjela za jadranske kulture unutar resornog ministarstva, nisu do sada zna#ajnije potaknuli poljoprivrednu proizvodnju na marginalnim poljoprivrednim prostorima Hrvatske, kakvo je svojim najve!im dijelom Dalmacija.
1.3. Pravni okvir hrvatske ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane
U sije#nju 2001. godine Hrvatski sabor je donio nacionalni Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (NN br. 12/01), a prve verzije prate!ih pravilnika je resorno ministarstvo donijelo tijekom 2001-2002. godine.
U po#etku su nadzor i certifikaciju rijetkih ekoloških poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u Hrvatskoj obavljala inozemna ovlaštena tijela: ECOCERT, Demeter, Naturland i Soil Association, a od konca 2002. godine za hrvatsko tržište to #ine doma!e pravne osobe: trenutno pet nadzornih stanica i tri pravne osobe za provedbu postupka potvr"ivanja nad ekološkom proizvodnjom (certifikacija).
U me"uvremenu, u sklopu procesa pristupanja Europskoj uniji, u razdoblju od 2007. do 2009. godine izvršena su i vrše se uskla"ivanja hrvatskog Zakona i prate!ih
114
propisa s propisima EU. Trenutno pravni okvir hrvatske ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane #ine slijede!i propisi:
• Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (NN br. 12/01, 79/07)
• Pravilnik o ekološkoj proizvodnji u uzgoju bilja i u proizvodnji biljnih proizvoda (NN br. 91/01, 10/07)
• Pravilnik o ekološkoj proizvodnji životinjskih proizvoda (NN br. 13/02, 10/07)
• Pravilnik o preradi u ekološkoj proizvodnji (NN br. 13/02, 08/08)
• Pravilnik o ekološkoj proizvodnji u preradi vlakana (NN 81/02)
• Pravilnik o stru#nom nadzoru u ekološkoj proizvodnji (NN br. 13/02, 10/07, 62/08)
• Pravilnik o uvjetima i na#inu upisa u upisnike ekološke proizvodnje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (NN br. 13/02, 112/07)
• Pravilnik o sustavu ocjenjivanja sukladnosti u ekološkoj proizvodnji (NN br. 91/01, 25/08, 61/09)
• Pravilnik o deklaraciji i ozna#avanju ekoloških proizvoda (NN br. 13/02, 10/07, 64/09)
• Pravilnik o visini naknade troškova za provedbu stru#nog nadzora nad ekološkom proizvodnjom i troškova utvr"ivanja sukladnosti s temeljnim zahtjevima (NN br. 41/08)
• Pravilnik o vo"enju baze podataka za poljoprivredni reprodukcijski materijal iz ekološke proizvodnje (NN br. 89/08)
1.4. Stanje hrvatske ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane
Unato# nesumnjivim prirodnim preduvjetima za razvitak ekološke poljoprivrede, a posebice jasno izraženoj agroekološkoj raznolikosti nacionalnog poljoprivrednog prostora, mora se konstatirati kako Hrvatska ulazi u skupinu rijetkih europskih i mediteranskih zemalja u kojima je ovaj vid poljoprivredne proizvodnje još uvijek nedopustivo slabo razvijen. Iako se o proizvodnji takozvane "zdrave hrane" gotovo svakodnevo i piše i govori (s ni#im i nikad dokazanom i izuzetno štetnom postavkom kako je sve hrvatsko zdravo), #injenica je da u ovom trenutku vrlo mali broj hrvatskih proizvoda može nositi me"unarodno priznati “zeleni znak” ekološke kakvo!e, što se može vidjeti iz pregleda broja proizvo"a#a upisanih u hrvatski Upisnik ekoloških proizvo"a#a koji se vodi pri MPRRR (grafik 1.1.).
115
Grafik 1.1. –Upisnik proizvo!a"a u ekološkoj proizvodnji u Hrvatskoj, 2003-2008
130189 269 342477
662
0200400600800
Broj eko-
proizvo!a"a
1
Godina
Upisnik ekoloških proizvo!a"a u RH, 2003-2008
2003
2004
2005
2006
2007
2008
Izvor: MPRRR, 2009
Ipak, više optimizma budi podatak da je u koncem srpnja 2009. godine broj proizvo"a#a u Upisniku dosegao brojku 820.
Koncem rujna 2008. godine u Hrvatskoj je bilo registrirano ukupno 9.580 ha poljoprivrednog zemljišta pod ekološkim stru#nim nadzorom, uklju#uju!i i površine u prijelaznom razdoblju. U odnosu na 2005. godinu to je trostruki porast te se razdoblje od 2006-2008. godine može smatrati pozitivnom prekretnicom nakon dvogodišnjeg trenda smanjenja površina u hrvatskoj ekološkoj poljoprivredi tijekom 2004. i 2005. godine.
116
Grafik 1.2. – Površine pod ekološkom poljoprivredom u Hrvatskoj bez p"elinjih ispaša, 2003-2008
Izvor: Tomislav Petrovi", MPRRR, 2008
U strukturi poljoprivrednog zemljišta pod ekološkim stru#nim nadzorom u rujnu 2008. godini (9.580 ha) prevladavale su livade i pašnjaci (47,7%) te oranice (34,7%) dok su površine pod trajnim nasadima vo!njaka (9,7%), maslinika (0,8%) i vinograda (1,8%) najblaže re#eno bile neznatne.
Grafik 1.3. – Struktura površina u ekološkoj poljoprivredi u Hrvatskoj, rujan 2008
Izvor: Tomislav Petrovi", MPRRR, 2008
010002000300040005000600070008000900010000
2003 2004 2005 2006 2007 2008
POVRŠINE PODEKOLOŠKOMPROIZVODNJOM
3506
2654
3184
9580
7577
6008
0
1000
2000
3000
4000
5000
oranica
3329
liv ade i
pašnj aci
4565
vo nj aci
931
maslinici
80
v inogradi
174
ugar 45 šume 86,94 pov r e 97 lj ekov ito
bilj e 261
oranica 3329
livade i pašnjaci 4565
vo njaci 931
maslinici 80
vinogradi 174
ugar 45
šume 86,94
povr e 97
ljekovito bilje 261
117
Grafik 1.4. – Površine pod ekološkom poljoprivredom u Hrvatskoj po županijama (u hektarima), stanje 31.12.2007. godine
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20
1. BRODSKO-POSAVSKA 2. SISA KO-MOSLAVA KA
3. VIROVITI KO-PODRAVSKA 4. KARLOVA KA
5. BJELOVARSKO-BILOGORSKA 6. KOPRIVNI KO-KRIŽEVA KA
7. POŽEŠKO-SLAVONSKA 8. ZADARSKA
9. VUKOVARSKO-SRIJEMSKA 10. OSJE KO-BARANJSKA
11. ME!IMURSKA 12. KRAPINSKO-ZAGORSKA
13. VARAŽDINSKA 14. LI KO-SENJSKA
15. ISTARSKA 16. PRIMORSKO-GORANSKA 17. ŠIBENSKO-KNINSKA
18. SPLITSKO-DALMATINSKA 19. ZAGREBA KA 20. GRAD ZAGREB
Izvor: Tomislav Petrovi , MPRRR, 2007
Po županijama (grafik 1.4.) najviše registriranih površina pod ekološkim stru"nim nadzorom koncem 2007. godine zabilježeno je u Osje"ko-baranjskoj županiji (2.000 ha), a slijedile su je Zagreba"ka (550 ha) i Požeško-slavonska županija (400 ha). Preko ili blizu 200 ha pod ekološkom poljoprivredom zabilježeno je i u županijama Sisa"ko-moslava"koj, Brodsko-posavskoj i Li"ko-senjskoj te na podru"ju Grada Zagreba.
0
200
400
600
800
1000
1200
1400
1600
1800
2000
118
Dalmatinske županije Zadarska, Šibensko-kninska i Splitsko-dalmatinska bile su u “zlatnoj sredini” dok su “dno tablice” zauzimale Varaždinska, Me#imurska, Krapinsko-zagorska i Istarska županija.
Neslavno posljednje mjesto zauzimala je Dubrova"ko-neretvanska županija koja jedina na dan 31. prosinca 2007. godine nije imala registriranog ekološkog proizvo#a"a. Situacija se promijenila po"etkom 2008. godine kada su prvi proizvo#a"i upisani u Upisnik i sa ovog podru"ja.
Ekološka sto"arska proizvodnja u Hrvatskoj je još uvijek nerazvijena (tablica 1.1.). Ipak, U 2008. godini zabilježen je porast broja svih vrsta stoke, a posebice broja goveda i ovaca u ekološkom uzgoju u odnosu na godinu prije.
Posebno je bio uo"ljiv pad broja peradi iz ekološkog uzgoja u 2006. godini uzrokovan mjerama držanja životinja propisanim od nadležnog ministarstva tijekom sveop$e panike od izbijanja epidemije pti"je gripe.
Tablica 1.1. – Ekološka sto arska proizvodnja u Hrvatskoj, 2005-2008
VRSTA STOKE 2005 2006 2007 Rujan 2008
GOVEDA (grla) 315 345 2.749 3.388
KOPITARI (grla) 45 19 134 175
OVCE (grla) 4.520 3.952 6.326 9.562
KOZE (grla) 2.226 1.938 3.517 3.584
SVINJE (grla) 181 184 473 492
PERAD (kljunovi) 5.717 1.180 2.885 3.374
P!ELE (košnice) 671 822 2.710 NP
ŠKOLJKE (tone) 25 25 30 30
Izvor: Tomislav Petrovi , MPRRR, 2008
1.5. Nov ane potpore ekološkoj poljoprivredi i proizvodnji hrane u Hrvatskoj
Ekološka poljoprivreda ušla je prvi puta kao posebna stavka u državni sustav nov"anog poticanja donošenjem Zakona o državnoj potpori u poljoprivedi, ribarstvu i šumarstvu 2002. godine (NN 87/02).
119
Tablica 1.2. Nov ani poticaji za ekološku poljoprivredu ispla"eni iz državnog prora una RH, 2004-2007
Godina Kune ukupno Euri ukupno*
2004 3.710.392,27 495.004,09
2005 4.475.000,00 604.725,88
2006 6.788.331,00 927.006,82
2007 16.543.750,82 2.255.140,13
* Obra!unato prema godišnjim prosjecima srednjih deviznih te!ajeva Hrvatske narodne banke
Izvor: Tomislav Petrovi , MPRRR, 2008
Prema podacima MPRRR-a nov"ani poticaji u ekološkoj poljoprivredi ve$i su u prosjeku za 30% u odnosu na poticaje u konvencionalnoj proizvodnji (tablice 1.3.1.-1.3.4.).
Osim državnih poticaja pojedine županije u Hrvatskoj stvorile su vlastiti sustav potpore ekološkoj poljoprivredi putem: dodjele županijskih nov"anih poticaja (5 županija); potpunog ili djelimi"nog refundiranja troškova stru"nog nadzora i certifikacije (15 županija); te osiguranja prodaje eko-proizvoda na sajmovima (tablica 1.4.).
Tablica 1.3.1. – Državni poticaji za ekološku biljnu proizvodnju u Hrvatskoj prema odredbama Zakona o državnoj potpori u poljoprivedi, ribarstvu i šumarstvu i njegovim izmjenama i dopunama, 2002-2006 (u kunama)
NN 87/02 NN 117/03 NN 82/04 NN 141/06 Opis Jedinica Osnovno PSTUG* Osnovno PSTUG* Osnovno PSTUG* Osnovno PSTUG*
Poticanje ekološke biljne proizvodnje Ratarske kulture ha 3.000 - 3.000 - 3.000 - 3.000 - Povr$e za industrijsku preradu
ha - - - - - - 3.900 -
Ljekovito bilje ha - - - - - - 1.625 - Sadni materijal, višegod. nasadi osim maslina
ha 3.000 - - - - - - -
Sadni materijal kom - - 1,30 - 5,00 - 5,00 – Višegod. nasadi osim maslina
ha - - 3.000 - 3.000 - - -
Vinogradi (godišnja pla$anja)
ha - - - - - - 3.250 4.420
Vo$njaci (godišnja pla$anja) ha - - - - - - 3.250 – Jagode i hmelj (godišnja pla$anja)
ha - - - - - - 1.625 –
Masline stablo 20,8 - 20,8 - - - - - Prerada ploda masline kg - - - - 1,30 - 1,30 - Maslinovo ulje litra 5,20 - 5,20 - - - - - Maslinovo ulje ekstra djev. litra - - - - 13,00 - 13,00 - Lavanda i buha" (godišnja pla$anja)
ha - - - - - - 1.625 –
Pašnjaci, livade ha/grlu 130 - 130 - 130 - 130 – * PSTUG – podru"ja s težim uvjetima gospodarenja Tablica 1.3.2. – Državni poticaji za konvencionalnu biljnu proizvodnju u Hrvatskoj prema odredbama Zakona o državnoj
potpori u poljoprivedi, ribarstvu i šumarstvu i njegovim izmjenama i dopunama, 2002-2006 (u kunama)
NN 87/02 NN 117/03 NN 82/04 NN 141/06 Opis Jedinica Osnovno PSTUG* Osnovno PSTUG* Osnovno PSTUG* Osnovno PSTUG*
Poticanje konvencionalnih ratarskih kultura (kontrola) Krušna žita, piv. je"am, soja ha 1.650 - 1.650 - 1.650 - - - Krušna žita (pšenica i raž) ha - - - - - - 2.250 – Pivarski je"am i soja ha - - - - - - 1.650 – Ostala žita ha - - - - - - 1.250 – Sto"na žita ha 1.250 - 1.250 - 1.250 - - - Uljarice ha 2.250 - 2.250 - 2.250 - 2.550 - Uljana repica za proizvodnju biodizela
ha - - - - - - 2.550 -
Krmno bilje ha 1.250 - 1.250 - 1.250 - 1.250 – Še$erna repa ha 3.000 - 3.000 - 3.000 - 3.000 – Duhan kg 5,00 - 5,00 - 5,00 - 5,00 – Povr$e ha 1.250 - 1.250 - 1.250 - 1.250 – Povr$e za indust. preradu ha 3.000 - 3.000 - 3.000 - 3.000 – Ljekovito bilje ha 1.250 - 1.250 - 1.250 - 1.250 –
Tablica 1.3.3. – Državni poticaji za ekološku sto arsku proizvodnju u Hrvatskoj prema odredbama Zakona o državnoj potpori u poljoprivedi, ribarstvu i šumarstvu i njegovim izmjenama i dopunama, 2002-2006 (u kunama)
NN 87/02 NN 117/03 NN 82/04 NN 141/06 Opis Jedinica Osnovno PSTUG* Osnovno PSTUG* Osnovno PSTUG* Osnovno PSTUG*
Poticanje ekološke sto arske proizvodnje
Mlijeko (kravlje) litra 0,85 1,35 0,85 1,35 0,85 1,35 0,85 1,37 Mlijeko (ov"je i kozje) litra 1,30 1,75 1,30 1,75 1,60 2,15 1,56 2,03 Telad za tov grlo - - - - 780 - - – Utovljena telad za proizvodnju bijelog mesa
grlo - - - - - - 520 –
Utovljena junad grlo 1.040 - 1.040 - 1.300 - - – Utovljena junad iz doma$eg uzgoja
grlo - - - - - - 2.340 –
Utovljena junad od uvozne teladi
grlo - - - - - - 1.040 –
Utovljene svinje grlo 130 - 130 - 130 - - – Utovljene svinje iz doma$eg uzgoja
grlo - - - - - - 130 –
Utovljene svinje od uvozne prasadi
grlo - - - - - - 65 –
Utovljena janjad i jarad grlo 30 - 30 - 30 - - – Utovljena perad kljun 20 - 20 - 7,00 - - – Utovljeni kuni$i grlo - - - - 5,00 - 7,80 – Mlije"ne krave grlo 1.040 1.400 1.040 1.400 1.040 1.400 650 878 Uzgojno valjane krave pod kontrolom mlije"nosti
grlo - - - - - - 1.300 –
Mlije"ne krave prvotelke grlo - - - - - - 1.950 – Krave u sustavu krava tele grlo 2.630 - 2.630 - 2.020 2.630 3.900 – Krave dojilje grlo - - - - - - 1.300 – Bikovi iz perfomance testa (jednokratno)
grlo - - - - - - 5.070 –
Ovce,ovnovi, koze i jar"evi grlo 260 - 260 - 260 - - - Rasplodne ovce i koze grlo - - - - - - 130 – Uzgojno valjane rasplodne ovce, ovnovi, koze i jar"evi
grlo - - - - - - 390 –
Ojanjene šilježice i ojarene jarice
grlo - - - - - - 520 –
Ovnovi i jar"evi iz perfomanse testa (jednokratno)
grlo - - - - - - 1.040 –
Ženke uzgojno valjanih kuni$a
grlo - - - - 13 - 18,20 –
Perad kljun 20 - 20 - 30 - - - Rasplodne pilenke (djedovska i roditeljska jata kokoši i pura)
kljun - - - - - - 11,70 –
Svinje grlo 390 - 390 - 390 - - - Rasplodne krma"e grlo - - - - - - 260 – Uzgojno valjane rasplodne krma"e (mati"no grlo)
grlo - - - - - - 520 –
Prvopraskinje grlo - - - - - - 780 – Nerastovi (jednokratno) grlo - - - - - - 1.040 – Nerastovi iz perfomanse testa (jednokratno)
grlo - - - - - - 1.300 –
Konji grlo 1.750 - 1.750 - 1.750 - - - Rasplodne kobile grlo - - - - - - 1.300 – Uzgojno valjane rasplodne kobile i pastusi (mati"na grla)
grlo - - - - - - 1.950 –
Mati"ne rasplodne kobile – prvoždrepkinje
grlo - - - - - - 2.275 –
P"elinje zajednice košnica 115 - 115 - 115 - 65 – Med kg - - - - - - 2,86 – Matice p"ela kom. - - - - - - 19,50 –
Tablica 1.3.4. – Državni poticaji za ekološku akvakulturu u Hrvatskoj prema odredbama Zakona o državnoj potpori u poljoprivedi, ribarstvu i šumarstvu i njegovim izmjenama i dopunama, 2002-2006 (u kunama)
NN 87/02 NN 117/03 NN 82/04 NN 141/06 Opis Jedinica Osnovno PSTUG* Osnovno PSTUG* Osnovno PSTUG* Osnovno PSTUG*
Poticanje ekološke akvakulture Uzgoj autohtonih vrsta bijele morske ribe
kg 7,00 - 7,00 9,40 7,00 9,40 7,02 –
Uzgoj školjaka – dagnje kg 1,04 - 1,04 - 1,04 - 1,04 –
Uzgoj školjaka – kamenice kom 0,65 - 0,65 - 0,65 - 0,65 –
Riblja mla# kom 0,33 - 0,33 - 0,33 - 0,33 –
Uzgoj slatkovodne ribe I.skupine
kg 4,55 - 4,55 - 4,55 - 4,55 –
Uzgoj slatkovodne ribe II.skupine
kg 6,24 - 6,24 - 6,24 - 6,24 –
Tablica 1.4. – Županijske potpore ekološkoj poljoprivredi u Hrvatskoj, 2006
ŽUPANIJA Vrsta proizvodnje Jedinica mjere
Mini-malna
jedinica mjere
Pokrivanje troškova nadzora
i certifikacije (%)
Županijske nov ane potpore
(kn)
Posebne županijske
potpore
1 2 3 4 5 6 7 ratarstvo ha 0,1 100 1.000,00 ljekovito i ind. bilje, povr$e ha 0,1 100 2.000,00
1 Grad Zagreb vo$njaci i vinogradi ha 0,1 100 4.000,00
Osiguranje prodaje eko-proizvoda na sajmovima
ratarstvo ha 0,1 100 1.000,00 ljekovito i ind. bilje, povr$e ha 0,1 100 2.000,00 vo$njaci ha 0,1 100 4.000,00
2 Zagreba"ka vinogradi ha 0,1 100 6.000,00
Osiguranje prodaje eko-proizvoda na sajmovima
ratarstvo ha 0,1 100 1.000,00 ljekovito i industrijsko bilje ha 0,1 100 2.000,00 vo$njaci, vinogradi, povr$e ha 0,1 100 4.000,00
3 Sisa"ko-moslava"ka p"elarstvo košnica 1 100 100,00
pšenica i mahunarke ha 0,1 100 3.000,00 ljekovito i ind. bilje, povr$e ha 0,1 100 4.000,00
4 Me#imurska vo$njaci i vinogradi ha 0,1 100 5.000,00
ratarstvo ha 0,1 - 1.000,00 ljekovito bilje ha 0,1 - 2.000,00 povr$e ha 0,1 - 3.000,00
5 Viroviti"ko-podravska vo$njaci i vinogradi ha 0,1 - 4.000,00
1 2 3 4 5 6 7 6 Bjelovarsko-bilogorska
- - - 75 -100
-
Osiguranje prodaje eko-proizvoda na sajmovima
7 Požeško-slavonska
- - - 100 -
8 Krapinsko-zagorska
- - - 100 -
9 Karlova"ka
- - - 100 -
10 Koprivni"ko-križeva"ka
- - - 100 -
11 Li"ko-senjska
- - - 100 -
12 Vukovarsko-srijemska
- - - 80
-
Osiguranje prodaje eko-proizvoda na sajmovima
13 Brodsko-posavska
- - - 50 -
Obuka proizvo#a"a - EP
14 Zadarska
- - - 50 -
15 Osje"ko-baranjska
- - - 50 -
16 Primorsko-goranska
- - - 50 (prvi nadzor) -
1 2 3 4 5 6 7 17 Dubrova"ko-neretvanska
- imanje 1 - odre#eni iznos
18 Varaždinska
- - - - -
19 Istarska
- - - - -
20 Splitsko-dalmatinska
- - - - -
21 Šibensko-kninska
- - - - -
Izvor: HZPSS 2007
Iz priložene tablice je vidljiv izuzetni nesrazmjer u regionalnom pristupu potporama ekološkoj poljoprivredi u Hrvatskoj. U 2006. godini u etiri prvo navedene županije (Grad Zagreb, Zagreba ka, Sisa ko-moslava ka i Me#imurska) ekološki proizvo#a"i su dobijali posebne županijske nov"ane poticaje i u cjelosti su im se nadokna#ivali troškovi stru"nog nadzora i certifikacije.
U Viroviti"ko-podravskoj županiji dobijali su županijske poticaje, a u Bjelovarsko-bilogorskoj, Požeško-slavonskoj, Krapinsko-zagorskoj, Karlova"koj, Koprivni"ko-križeva"koj, Li"ko-senjskoj i Vukovarsko-srijemskoj troškovi stru"nog nadzora i certifikacije su im bili nadokna#ivani u cjelosti ili u ve$em dijelu.
Tre$u skupinu "inile su županije koje su eko-proizvo#a"ima pokrivale polovicu troškova stru"nog nadzora i certifikacije: Brodsko-posavska, ZADARSKA, Osje"ko-baranjska i Primorsko-goranska (posljednja samo za troškove prvog nadzora kod upisa u Upisnik).
Najslabije su svoje ekološke proizvo#a"e pomagale županije: Varaždinska, Istarska, SPLITSKO-DALMATINSKA i ŠIBENSKO-KNINSKA.
128
2. STANJE EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE I PROIZVODNJE HRANE U DALMACIJI
Prema autoru dostupnim podacima iz travnja 2009. godine (tablica 1.5. i "etiri prate$e detaljne tablice po županijama), na podru"jima "etiri dalmatinske županije u Upisniku hrvatskih ekoloških proizvo#a"a bilo je upisano 75 proizvo#a"a na procijenjenoj površini od preko 600 ha, uklju"uju$i i površine u prijelaznom razdoblju. U odnosu na cijelu Hrvatsku to predstavlja oko 9% registriranih proizvo#a"a koji proizvode na oko 6% površina pod nadzorom u ekološkoj proizvodnji.
Grafik 1.5. – Struktura površina u ekološkoj poljoprivredi u Dalmaciji, travanj 2009
Struktura površina u ekološkoj poljoprivredi u
Dalmaciji, 2009
5% 0%12%
13%
65%
5%
Oranice i vrtovi Vo njaci Maslinici Vinogradi Livade i pašnjaci Ostalo
Izvor: Ranko Tadi prema podacima MPRRR i ovlaštenih nadzornih stanica, 2009
U strukturi dalmatinskog ekološkog poljoprivrednog zemljišta dominantno prevladavaju livade i pašnjaci (65% ili 385,4 ha), a ostalo "ine vinogradi (13% ili 81,6 ha), maslinici (12% ili 73,7 ha), oranice i vrtovi (5% ili 30,9 ha), šume (5% ili 30,4 ha) te vo$njaci (2,6 ha).
Tablica 1.5. – Površine pod ekološkom poljoprivredom u DALMACIJI proizvo#a"a upisanih u Upisnik ekoloških proizvo#a"a pri MPRRR, po županijama, travanj 2009.
ŽUPANIJA BROJ EKO-PROIZVO$A!A
UKUPNE
POVRŠINE ORANICE I
VRTOVI VO%NJACI MASLINICI VINOGRADI LIVADE I
PAŠNJACI OSTALO
ZADARSKA 40 337,8970 11,0310 2,3748 7,5973 54,8211 231,102 30,9708 ŠIBENSKO-KNINSKA 11 175,5111 17,2500 0,2362 25,0000 - 133,0249 - SPLITSKO-DALMATINSKA 18 80,4253 2,6177 - 28,5208 26,7930 21,2680 1,2258 DUBROV.-NERETVANSKA 6 12,5782 - - 12,5782 - - - DALMACIJA UKUPNO 75 606,4116 30,8987 2,6110 73,6963 81,6141 385,3949 32,1966
LEGENDA: Ostalo : ¹ šume; ² marikultura; ³ ugar; *prerada; ** stoka * NP – nema podataka Izvori podataka:
1. MPRRR, Odjel za ekološku i integriranu poljoprivredu 2. Zadruga AgriBioCert Omišalj 3. Biotechnicon d.o.o. Split 4. Nadzorna stanica Hrvatske šume d.o.o.
Tablica 1.5.1. – Površine pod ekološkom poljoprivredom u ZADARSKOJ ŽUPANIJI proizvo#a"a upisanih u Upisnik ekoloških proizvo#a"a pri MPRRR, kronološkim redom, travanj 2009.
EKO-PROIZVO$A! BROJ U
UPISNIKU UKUPNE
POVRŠINE ORANICE I
VRTOVI VO%NJACI MASLINICI VINOGRADI LIVADE I
PAŠNJACI OSTALO
1. IVAN KRPINA, Benkovac
96 0,5000 0,5000
2. OPG N. ŽAMPERA, Žman, Dugi Otok
107 35,0015 0,4487
1,5072
0,2783
30,4298¹, koze**
3. OPG TOMISLAV PORTADA, Novigrad
110 2,5685 2,5685
4. OPG ZDRAVKO MAMI%, Lišane Ostrov.
112 1,0188 1,0188
5. OPG SLAVKO VRKI%, Tinj, Benkovac
120 3,8383
3,8383
6. IGLUN KOMERC d.o.o., Posedarje
126 0
marikultura²
7. OPG NIKOLA ALAVANJA, Benkovac
171 2,4226 2,4226
8. OPG MLADEN MATAK, Tribanj
190 65,6100
65,6100
ovce i koze**
9. OPG MARIJANA KNEŽEVI%, Starigrad-P.
194 100,0000
100,0000
ovce i koze**
10. OPG MARIJA MATAK, Tribanj
209 65,0000
65,0000
ovce i koze**
11. OPG MIRA SESTRI%, Starigrad- Paklenica
265 0,4920
0,4920
30 košnica**
12. OPG MARINO MIJAT, Biograd n/m
328 NP
Tablica 1.5.1. – Površine pod ekološkom poljoprivredom u ZADARSKOJ ŽUPANIJI proizvo#a"a upisanih u Upisnik ekoloških proizvo#a"a pri MPRRR, kronološkim redom – nastavak 1, travanj 2009.
EKO-PROIZVO$A! BROJ U
UPISNIKU UKUPNE
POVRŠINE ORANICE I
VRTOVI VO%NJACI MASLINICI VINOGRADI LIVADE I
PAŠNJACI OSTALO
13. OPG BAŠTICA, vl. Ante Ivkovi$, Crno
367 NP
14. POLJ. OBRT BAŠTICA, vl. Mile Soldo, Islam Lat.
368 NP
15. OPG SANDRA BABAC, Vrsi
401 2,3748
2,3748
16. ZAKLADA MASLI-NOVA GORA, Veli Iž
457 NP
masline pašnjaci koze**
17. OPG BOŽO BA I%, Benkovac
517 NP
18. OPG IVICA PUŠKAR, Gra"ac
583 NP
TDS
krava-tele**
19. OPG ŠIME ŠKAULJ, Nadin
585 NP
masline vinogradi
20. OPG BOŽO GLAVI%, Nadin
616 3,5000
3,5000
21. OPG ŠIME KOSOR, Zadar
620 0,7534
0,7534
22. OPG ZDRAVKO GLAVI%, Nadin
621 2,5000
2,5000
23. OPG LJUBO BRZOJA, Nadin
628 3,5012
3,5012
24. OPG MILE VRSALJKO, Nadin
629 3,8700
3,8700
Tablica 1.5.1. – Površine pod ekološkom poljoprivredom u ZADARSKOJ ŽUPANIJI proizvo#a"a upisanih u Upisnik ekoloških proizvo#a"a pri MPRRR, kronološkim redom – nastavak 2, travanj 2009.
EKO-PROIZVO$A! BROJ U
UPISNIKU UKUPNE
POVRŠINE ORANICE I
VRTOVI VO%NJACI MASLINICI VINOGRADI LIVADE I
PAŠNJACI OSTALO
25. OPG ŽELJKO VRSALJKO, Nadin
630 3,8600
3,8600
26. Polj. obrt „NADINSKI DVORI“, vl.Svemir Vrsaljko, Nadin
635
6,7000
4,2000
2,5000
27. Obrt TOMISLAV GLAVI%, Nadin
642 2,5000
2,5000
28. OPG ŽIVKO VINKETA, Nadin
650 2,9690
0,2690
2,7000
29. OPG JOSO ŠKAULJ, Nadin
699 4,0098 0,1841
0,3150
3,5107
30. Elektr. obrt „EGI“, vl. Marko Glavi$, Nadin
700 3,0749
3,0749
31. OPG SLAVKO VRSA-LJKO, Nadin
701 2,6000
2,6000
32. OPG RAJKO ARBANAS, Smil"i$
702 4,0000
4,0000
33. OPG VESELKO GLAVI%, Nadin
716 2,5000
2,5000
34. OPG MARTIN GLAVI%, Nadin
721 2,5000
2,5000
35. OPG MILAN VR-SALJKO, Nadin
739 3,5960
3,5960
Tablica 1.5.1. – Površine pod ekološkom poljoprivredom u ZADARSKOJ ŽUPANIJI proizvo#a"a upisanih u Upisnik ekoloških proizvo#a"a pri MPRRR, kronološkim redom – nastavak 3, travanj 2009.
EKO-PROIZVO$A! BROJ U
UPISNIKU UKUPNE
POVRŠINE ORANICE I
VRTOVI VO%NJACI MASLINICI VINOGRADI LIVADE I
PAŠNJACI OSTALO
36. „VIGENS“ d.o.o., Petr"ane
754 NP
lucerna, pšenica, DTS
37. OPG LJUBO GLAVI%, Nadin
768 2,5000
2,5000
38. Obrt „VIDI.TIM“, vl. Drago Kardum, Zadar
784 1,1937 0,0500
0,5527
0,0500
0,5410³
39. OPG ANTE ŠESTAN, Nadin, Benkovac
785 2,5000
2,5000
40. OPG MILENKO NIM EVI!, Nadin, Benkovac
819
2,7800
2,7800
ZADARSKA ŽUPANIJA UKUPNO 337,8970 11,0310 2,3748 7,5973 54,8211 231,102 30,9708
Tablica 1.5.2. – Površine pod ekološkom poljoprivredom u ŠIBENSKO-KNINSKOJ ŽUPANIJI proizvo"a#a upisanih u Upisnik ekoloških proizvo"a#a pri MPRRR, kronološkim redom, travanj 2009.
EKO-PROIZVO A! BROJ U
UPISNIKU UKUPNE
POVRŠINE ORANICE I
VRTOVI VO"NJACI MASLINICI VINOGRADI LIVADE I
PAŠNJACI OSTALO
1. P.T.O. “BIOPHARM”, $evrske
30 4,1398 3,9036
0,2362
2. OPG SLAVENKO MATI!, Ruži%
91 20,4246
20,4246
3. OPG MIRKO TRBONJA A, Skradin
93 0,5161 0,5161
4. OPG MIRKO GNJIDI!, Krnjeuve
94 0,1126 0,1126
5. OPG VASILJ BOJANI!, Žagrovi%
95 0,3532
0,3532
6. OPG TEREZIJA BAŠI!, Knin
101 3,0047 3,0047
7. OPG MIRKO BA ELI!, Grebaštica
182 NP
8. OPG MIRKO VALIDŽI!, Oklaj
199 113,7721 1,1718
112,6003
9. OPG ZDENKA ŠIMPRAGA, Radu#i%
214 8,1880 8,1880
10. OPG VINKO GULIN, Vodice
507 NP
masline
11. Zidarsko-fasad. obrt, vl. Frane Radni%, Šibenik
736 25,0000
25,0000
ŠIBENSKO-KNINSKA ŽUPANIJA UKUPNO 175,5111 17,2500
0,2362
25,0000
-
133,0249
-
Tablica 1.5.3. – Površine pod ekološkom poljoprivredom u SPLITSKO-DALMATINSKOJ ŽUPANIJI proizvo"a#a upisanih u Upisnik ekoloških proizvo"a#a pri MPRRR, kronološkim redom, travanj 2009.
EKO-PROIZVO A! BROJ U
UPISNIKU UKUPNE
POVRŠINE ORANICE I
VRTOVI VO"NJACI MASLINICI VINOGRADI LIVADE I
PAŠNJACI OSTALO
1. Obit. zadruga “SIRANA HUMAC”, Pražnice
89
20,4246
20,4246
2. PZ "SVIR E", Vrbanj, otok Hvar
121 20,9558
1,0628
19,893
3. „SMS” d.o.o., Split
133 0,6505
0,6505
4. „ROKI´S” d.o.o., Vis
135 3,5892
3,4144
0,1748¹
5. ZLATNA POLJA d.o.o., Pu#iš%a, otok Bra#
188 9,4085
9,4085
6. OPG ZLATKO BURI!, Maslinica, otok Šolta
197 1,1710
0,1200
1,0510³
7. OPG IVO BIO INA, Postira, otok Bra#
211 10,4935
10,4935
8. OPG JOSIP BALDI!, Kaštel Stari
245 3,4611 2,6177
0,8434
9. „JURIN DVOR“ d.o.o., Šestanovac
365 7,4360
7,4360
10. „ZDRAVA HRANA“ d.o.o., Split
456 0
ekološka prerada*
11. Vinogradar. obrt ANTE TUDOR, Milna (o. Hvar)
515
1,3757
1,3757
Tablica 1.5.3. – Površine pod ekološkom poljoprivredom u SPLITSKO-DALMATINSKOJ ŽUPANIJI proizvo"a#a upisanih u Upisnik ekoloških proizvo"a#a pri MPRRR, kronološkim redom – nastavak 1, travanj 2009.
EKO-PROIZVO A! BROJ U
UPISNIKU UKUPNE
POVRŠINE ORANICE I
VRTOVI VO"NJACI MASLINICI VINOGRADI LIVADE I
PAŠNJACI OSTALO
12. "VITROPLANT" d.o.o., Solin
526 0,1336
presadnice 0,1336
13. GORIMIX d.o.o., Split
566 NP
14. OPG DENIS BOGO-EVI!-MARUŠI!, Split/Pelješac
610
1,2000
1,2000
15. „CRO-GO“ d.o.o., Solin
645 0
Prerada* (pekarstvo)
16. OPG DANICA TADIN, Kaštel Kambel.
658 NP
masline
17. OPG IVICA MLADINI!, Milna
680 NP
masline
18. “BIBITUS” d.o.o., Split/otok Hvar
811 0,2594
0,2594
SPLITSKO-DALMATINSKA
ŽUPANIJA UKUPNO 80,4253 2,6177 -
28,5208
26,7930
21,2680
1,2258
Tablica 1.5.4. – Površine pod ekološkom poljoprivredom u DUBROVA!KO-NERETVANSKOJ ŽUPANIJI proizvo"a#a upisanih u Upisnik ekoloških proizvo"a#a pri MPRRR, kronološkim redom, travanj 2009.
EKO-PROIZVO A! BROJ U
UPISNIKU UKUPNE
POVRŠINE ORANICE I
VRTOVI VO"NJACI MASLINICI VINOGRADI LIVADE I
PAŠNJACI OSTALO
1 2 3 4 5 6 7 8 9 1. "KNEZ DUBROVNIK" d.o.o., Dubrovnik
524
-
Proizvodnja izvan
Dalmacije 2. Obrt "MARIKULTURA VUKAS", Ston
529
0
marikultura²
3. OPG SLAVICA VUKAS, Ponikve/Ston
537 0,6651
0,6651
4. OPG DUBRAVKO MLINARI!, esvinica/Ston
538
0,5159
0,5159
5. „RIBA –MLJET“ d.o.o., Dubrovnik
605 0
marikultura²
6. MODRO ZELENA ZADRUGA BRANITELJA, Metkovi%
751
11,3972
11,3972
DUBROVA!KO-NERETVANSKA
ŽUPANIJA UKUPNO 12,5782 -
-
12,5782
-
-
-
138
Od dalmatinskih županija najviše ekoloških proizvo"a#a i površina je registrirano u ZADARSKOJ ŽUPANIJI: #etrdeset proizvo"a#a (53,3% dalmatinskih proizvo"a#a upisanih u Upisnik) koji proizvode na blizu 338 ha (55,7% ukupnih dalmatinskih površina pod ekološkom poljoprivredom).
Grafik 1.6. – Struktura površina u ekološkoj poljoprivredi u Zadarskoj županiji, travanj 2009
Struktura površina u ekološkoj poljoprivredi u
Zadarskoj županiji, 2008
3% 1%2%
16%
69%
9%
Oranice i vrtovi Vo njaci Maslinici Vinogradi Livade i pašnjaci Ostalo
Izvor: Ranko Tadi prema podacima MPRRR i ovlaštenih nadzornih stanica, 2009
U strukturi ekološkog poljoprivrednog zemljišta u Zadarskoj županiji dominantno prevladavaju livade i pašnjaci (69% ili 231,1 ha), a slijede ih vinogradi (16% ili 54,8 ha), šume (9% ili 30,4 ha), oranice i vrtovi (3% ili 11 ha), maslinici (2% ili 7,6 ha) te vo%njaci (1% ili 2,6 ha).
Ekološki pašnjaci direktna su posljedica provedbe dugoro#nog projekta "O#uvanje krških ekoloških sustava (KEC)" financiranog od Svjetske banke, a koji se temeljio na odrednicama Nacionalne strategije i akcijskog plana zaštite biološke raznolikosti. KEC projekt je dijelio darovnice proizvo"a#ima smještenim u neposrednoj blizini Nacionalnog parka Paklenica pod uvjetom da svoju proizvodnju stave pod stru#ni nadzor i certifikaciju što je troje proizvo"a#a u#inilo 2005. godine. Nažalost, u 2007. i 2008. godini samo je OPG Marije Matak ishodilo potvrdnicu za svoj ekološki uzgoj ovaca i koza.
Osim sto#ara na tom je podru#ju locirana i jedina certificirana dalmatinska p#elarska proizvodnja – OPG Mira Sestri% koja je u 2008. godini proizvela 100 kg ekološkog cvjetnog meda s 30 registriranih košnica.
139
Pionir dalmatinske ekološke proizvodnje s ovog podru#ja je OPG Nikica Žampera iz Žmana na Dugom otoku koje proizvodi ekološko kozje mlijeko za vlastitu preradu u tvrdi sir „GOLIJA“ i polutvrdi sir u vlastitom maslinovu ulju. Žampera je bio i jedini dalmatinski proizvo"a# koji je u 2008. godini sa svojim uljem sudjelovao na najve%em svjetskom takmi#enju ekoloških maslinovih ulja BIOL 2008 u Monopoliju, Italija.
Osim njega još je nekoliko „starih“ registriranih ekoloških proizvo"a#a na podru#ju Zadarske županije koji proizvode na oranicama i vrtovima na površini od oko 11 ha (vidi tablicu 1.5.1.).
„Iglunkomerc“ iz Posedarja prva je hrvatska marikultura koji je svoju proizvodnju školjaka podvrgla redovitom stru#nom nadzoru, ali do sada nikada nije ishodovala potvrdnicu za svoje proizvode.
U Zadarskoj županiji nalazi se dvije tre%ine dalmatinskih eko-vinograda pod stru#nim nadzorom (54,8 ha) zahvaljuju%i inicijativi Udruge vinogradara i vinara iz Nadina kod Benkovca. U svibnju i lipnju 2008. godine izvršen je prvi stru#ni nadzor nad 22 vinogradara, od kojih se 18 upisalo u Upisnik ekoloških proizvo"a#a, pa je za o#ekivati bitni porast proizvodnje ekološkog vina u Dalmaciji nakon tre%e berbe pod stru#nim nadzorom 2010. godine.
U Zadarskoj županiji nalazi se i jedini ozbiljni ekološki vo%arski projekt u Dalmaciji. OPG Sandra Babac koje je na površini od 2,4 ha podiglo mlade nasade kupina i smokava za vlastitu preradu. Ostat %e misterij zašto se u Dalmaciji osim ovog #asnog izuzetka nitko ne želi baviti ekološkim vo%arstvom kada postoje i tradicija uzgoja i obilje autohtonih sorata mediteranskih i inih vo%ki (smokve, roga#, maraska, mandarina, žižula,...).
Vrijedi ponovno istaknuti da Zadarska županija pokriva 50% troškova stru#nog nadzora i certifikacije ekoloških proizvo"a#a s ovog podru#ja, dok drugu polovicu troškova od 2008. godine pokriva MPRRR.
U ŠIBENSKO-KNINSKOJ ŽUPANIJI registrirano je jedanaest proizvo"a#a (tri proizvo"a#a su se službeno ispisala iz Upisnika u 2008. godini) koji proizvode na 175,5 ha pod ekološkom poljoprivredom. Prema površinama najve%i županijski proizvo"a# je OPG Mirko Validži% iz Oklaja (113,8 ha ili 65% ukupnih županijskih površina pod ekološkim nadzorom, od #ega 112 ha otpada na pašnjake, a ostatak na oranice).
Uz Validži%a ekološkom ratarsko-povr%arskom proizvodnjom bavi se još šest proizvo"a#a na oko 17 ha oranica i vrtova (vidi tablicu 1.5.2.). Proizvo"a#i s najviše registriranih ratarskih površina su: OPG Zdenka Šimpraga iz Radu#i%a (8,2 ha), OPG Terezija Baši% iz Knina (3 ha) te Poljoprivredno-turisti#ki obrt “BIOPHARM” iz $evrske (3,9 ha), pionir ekološke poljoprivrede u ovoj županiji.
Registrirani proizvo"a#i najve%im su se dijelom u ekološku poljoprivredu uklju#ili tijekom provedbe UNOPS projekta u ovoj županiji putem udruge „Eko Dalmacija“. Ako se u obzir uzmu zna#ajna sredstva koja su u ovaj projekt uložena, rezultati nisu zadovoljavaju%i.
Kona#no, pred sam Boži% 2008. godine izvršen je prvi nadzor nad prvim eko-maslinikom u županiji. Rije# je o poslovnom pothvatu Zidarsko-fasaderskog obrta
140
Frane Radni%a iz Šibenika koji unutar podru#ja Nacionalnog parka Krka podiže impozantan maslinik na 25 ha površine. Do sada je u razdoblju od 2005-2007. godine posa"eno 6.520 sadnica mješavine sorata, predominantno Oblice.
U SPLITSKO-DALMATINSKOJ ŽUPANIJI nije bilo ni KEC niti UNOPS projekata, a nema ni županijskih potpora ekološkoj poljoprivredi. Ipak, registrirano je osamnaest proizvo"a#a koji proizvode na 80,4 ha pod ekološkom poljoprivredom.
Grafik 1.6. – Struktura površina u ekološkoj poljoprivredi u Splitsko-dalmatinskoj županiji, travanj 2009
Struktura površina u ekološkoj poljoprivredi u
Splitsko-dalmatinskoj županiji, 2009
3% 0%
36%
33%
26%
2%
Oranice i vrtovi Vo njaci Maslinici Vinogradi Livade i pašnjaci Ostalo
Izvor: Ranko Tadi prema podacima MPRRR i ovlaštenih nadzornih stanica, 2009
Struktura ekološkog poljoprivrednog zemljišta u Splitsko-dalmatinskoj županiji je potpuno druk#ija u odnosu na Zadarsku i Šibensko-kninsku županiju. U ovoj županiji prevladavaju trajni nasadi maslinika (36% ili 28,5 ha) i vinograda (33% ili 26,8 ha), a tek potom livade i pašnjaci (26% ili 21,3 ha). Oranica i vrtova ima 3% (2,6 ha), a vo%njaka nažalost za sada nema.
U ovoj županiji pioniri ekološke proizvodnje prema broju u Upisniku su: Obiteljska zadruga “Sirana Humac” iz Pražnica (20,4 ha pašnjaka), Poljoprivredna zadruga „Svir#e“ s otoka Hvara (20 ha vinograda i 1 ha maslinika) i tvrtka „ROKI´S” d.o.o. iz Visa (3,6 ha vinograda).
U 2007. godini P.Z. „Svir#e“ je proizvela 50.000 litri ekološkog plavca "IVAN DOLAC" (berba 2005. godine), prvog hrvatskog ekološkog crnog vina. „ROKI´S” je iste godine proizveo 8.100 litri vina od ekološki proizvedenog grož"a. Osim njih vinograde pod ekološkim nadzorom imaju i SMS d.o.o. iz Splita (0,65 ha),
141
Vinogradarski obrt Ante Tudor iz Milne na Hvaru (1,4 ha) te tvrtka „Bibitus“ d.o.o. iz Splita (0,3 ha vinograda na Hvaru).
Od maslinara trenutno najve%i dalmatinski proizvo"a# certificiranog ekološkog maslinova ulja je OPG Ivo Bio#ina iz Postira na Bra#u (10,5 ha maslinika), a uskoro %e mu se pridružiti i tvrtke „ZLATNA POLJA“ d.o.o., podružnica „Bra#ki vrtli“ iz Pu#iš%a (9,4 ha mladih maslinika) i „JURIN DVOR“ d.o.o. iz Šestanovca (7,4 ha mladih maslinika).
Osim njih zna#ajne površine pod ekološkim nadzorom u Splitsko-dalmatinskoj županiji (i jedine orani#ne) ima OPG Josip Baldi% iz Kaštela Starog: 2,6 ha oranica i 0,8 ha pašnjaka. Vrijedi tako"er istaknuti da je tvrtka "VITROPLANT" d.o.o. iz Solina zapo#ela s proizvodnjom ekoloških presadnica ljekovitog bilja.
DUBROVA!KO-NERETVANSKA ŽUPANIJA je bila posljednja hrvatska županija bez registriranih eko-prozvo"a#a. Pred sam Boži% 2007. godine obavljen je prvi stru#ni nadzor nad 1,2 ha maslinika kod dva proizvo"a#a na podru#ju Stona (OPG Slavica Vukas i OPG Dubravko Mlinari%) te nad prvim uzgajalištem školjaka. U 2008. godini Obrt "Marikultura Vukas" iz Ponikava kod Stona ishodio je prvu potvrnicu za ekološku proizvodnju školjaka u Hrvatskoj: 4.000 komada kamenica i 5 tona dagnji.
Trenutno je u županiji registrirano šest proizvo"a#a, od kojih tri proizvode na 12,6 ha pod ekološkim maslinicima u prijelaznom razdoblju. Osim dva navedena maslinara u travnju 2009. godine prvi nadzor je obavljen i nad 11,4 ha maslinika u Kuli Norinskoj kojima gospodari Modro-zelena zadruga branitelja iz Metkovi%a.
Registrirana je i druga ekološka marikulturna proizvodnja, ona tvrtke „RIBA–MLJET“ d.o.o. iz Dubrovnika s proizvodnjom jadranske orade i lubina za švicarsko tržište, a smještena u neposrednoj blizini Nacionalnog parka Mljet.
Šesti županijski registrirani proizvo"a#, tvrtka "KNEZ DUBROVNIK" d.o.o. iz Dubrovnika, svoju ekološku proizvodnju obavlja u kontinentalnoj Hrvatskoj. S druge strane, OPG Denis Bogoevi%-Maruši% iz Splita zapo#eo je s ekološkom vinogradarskom proizvodnjom (1,2 ha) na Pelješcu, ali ga statistika vodi u drugoj županiji.
Kona#no, vrijedi istaknuti da je odre"eni broj ekoloških proizvo"a#a koji proizvode u Dalmaciji, registrirao svoju djelatnost u mjestu sadašnjeg boravka u drugim županijama, a posebice na podru#ju Grada Zagreba (npr. OPG Marovi% sa oko 2,5-3 ha maslinika na Kor#uli).
142
Projekt COAST razvijen je uz potporu Programa Ujedinjenih naroda za
razvoj (UNDP), u suradnji s Ministarstvom zaštite okoliša, prostornog
uređenja i graditeljstva te drugim nadležnim ministarstvima, 4 dalmatinske
županije te brojnim lokalnim udrugama, tvrtkama i pojedincima, a
provodi se uz �nancijsku potporu Globalnog fonda za okoliš (GEF).
Planirano trajanje projekta je 7 godina. Lokalni ured za provedbu Projekta
smješten je u Splitu.
Projekt obuhvaća obalno područje četiri dalmatinske županije: Zadarske,
Šibensko-kninske, Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske. Unu-
tar tog područja prepoznata su i odabrana 4 demonstracijska područja
zbog svoje iznimne biološke i krajobrazne vrijednosti. To su (1) Pelješac,
Dubrovačko primorje, Malostonski zaljev i Mljet; (2) Vis i viški akvatorij; (3)
šire područje ušća rijeke Krke; te (4) otok Pag (jugoistočni dio u Zadarskoj
županiji), područje uz Novigradsko i Karinsko more.
Osnovni cilj projekta COAST je učinkovito utjecati na poduzetničke
aktivnosti i prakse u turizmu, poljoprivredi, ribarstvu i marikulturi, izravno i
kroz bankarski sektor, kako bi isti u svoje prakse uključili održivo korištenje
i očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti.
Očuvanje biološke raznolikosti dalmatinske obale, kroz promicanje
održivog razvoja, moguće je jedino kroz suradnju svih partnera na
nacionalnoj, županijskoj i lokalnoj razini, kao i svih zainteresiranih strana,
prvenstveno na području Dalmacije. Svoje prijedloge i pitanja možete
uputiti projektnom timu na sljedeću adresu:
Kraj Sv. Ivana 11
HR-21000 Split
Tel: +385 21 340480
Fax: +385 21 340484
e-mail: [email protected]
http://www.undp.hr/coast
