UNIVERZITET U SARAJEVU

FILOZOFSKI FAKULTET U SARAJEVU

ODSJEK ZA KOMPARATIVNU KNJIEVNOST

Predmet: Esejistika

Student: Adnan ReiPoststrukturalizam Soba za prolaznike, Vitomir Luki

Jedna od karakteristika dvadesetog vijeka je stalna borba sa pozitivizmom kroz razvoj teorije knjievnosti. Preko formalizma, strukturalizma, na kraju postsruktiralizma i Bartove Smrti autora, danas u drugoj deceniji dvadeset i prvog vijeka, vidimo da je pozitivizam ipak pobijedio, a Bartov autor uskrsnuo. Biografizam, psihologizam su glavna obiljeja u konzumiranju umjetnosti. Djelo se ne prodaje samo, ve ga prije svega prodaje autor. Treba naglasiti prodavanje umjetnosti, jer izgleda da pozitivistiko posmatranje nalazi svog partnera u kapitalizmu, gdje je novac, tj. kapital osnovna mjera vrijednosti. Nije onda udno to borba protiv pozitivizma nastaje u prvim decenijama dvadesetog vijeka, kada poinje i prvi veliki otpor kapitalizmu kao jedinom moguem ustrojstvu svijeta. Kako bi prodali svoje djelo autori moraju biti poteni, dobri, voljeni, a publika kroz konzumiranje njihovih stavova preko njihovih djela podravaju stavove i nain miljenja tih dobrih, potenih umjetnika. Kako blijedi ideja za alternativnim drutvenim sistemom u odnosu na kapitalizam, 80-tih godina prolog vijeka, pozitivizam odnosi konanu pobjedu, potpomognut razvojem masovnih medija i nove tehnologije. Drutveno-politiki sistem danas nema alternativu. Alternativa postoji, ali samo unutar sistema preko binarnih opozicija: desno lijevo; dobro loe; heroj negativac. U takvom sistemu, razvojem savremenih tehnologija i naprednih mogunosti komunikacije, samopromocija nikada nije bila laka. Posljedica je stvaranje prihvatljivih okvira ponaanja, jednostavno se ne isplati biti drugaiji.

U prii Soba za prolaznike Vitomir Luki najbolje pokazuje ta se deava sa osobom ije je ponaanje, od veine okarakterisano kao durgaije. Student ulazi u sobu, trai svoj krevet, svoje mjesto meu ostalim studentima, bude okarakterisan kao drugaiji i nepoeljan. Njegova indiferentnost u odnosu na druge naruava ugled sobe u percepciji ostalih studenata. Dva mjeseca prolazi kroz torturu nekoliko studenata u iju sliku svijeta i ponaanja on jednostavno ne pripada. Na, neimenovani student je centar Lukieve prie i kao takav, kao oznaka svoje linosti u odnosu na druge, ne pripada tom okruenju. Taj isti student, bez promjene svog ponaanja, e u drugom okruenju u odnosu sa drugim osobama, imati sasvim drugo znaenje, prilagodljivije njemu samom. On i ne moe pripadati svijetu koji se zasniva na suhoparnim informacijama. Amin Malouf u Ubilakim identitetima napominje da je svako ko ima potrebu da sazna ko ste vi zapravo, ta vas definie, potencijalni ubica. Suhoparno redanje informacija o nekoj osobi, odreivanje osobe na osnovu boje koe, vjere, opredjeljenosti, pripadnost toj osobi otvara vrata u odreeno okruenje ili je ini nepoeljnom. Takoe je opasno i nepoznavanje, kao to vidimo u Sobi za prolaznike. Student se ne uklapa u svijet sobe jer ga ne poznaju, nemaju nikakvih informacija o njemu i na taj nain, gledano iz njihove perspektive, on naruava njihov ugled i na kraju mora napustiti sobu. Postaje samo neimenovani prolaznik.Da bi se odrao sistem u kojem je kapital mjera vrijednosti, drutvo mora biti konzumeristiko. Konzumiranje umjetnosti se svodi na konzumiranje informacija, to iskljuuje razumijevanje. Soba za prolaznike je dobar primjer elje za nerazumijevanjem ili nemogunosti za razumijevanjem. Ta soba, kao mikro svijet, sa svojim pravilima moe predstavljati i ivot, vidljivu stvarnost u kojoj smo svi samo prolaznici.