Kriza je naša šansaPreuzimamo inicijativu

Prijatelji i partneri teatra

�

Poštovani kolege, suradnici i prijatelji!

Ušli smo u svjetsku krizu, balansiramo u recesiji i čekamo bolja vremena... Iako smo prilično naviknuti na promjene, stagnaciju, recesiju, depresiju, krizu i štednju, iskustvom smo postali vješti u njihovom prevladavanju, ipak vjerujemo da će treći broj @revije biti jedna od stavki koja će nam pomoći zaboraviti na trenutnu situaciju i uljepšati nam nadolazeće proljetne dane. Nerealno je i nemoguće tražiti od nositelja ekonomske politike da potezom čarobnog štapića potpuno ponište sve negativne učinke globalnih kretanja. Međutim, realno je i moguće tražiti razumnu ekonomsku politiku usmjerenu na kontinuirano jačanje financijske stabilnosti, prilagodljivosti i ukupne konkurentnosti gospodarstva, a upravo to zajednički čine čelni ljudi i djelatnici Autotransa.

Ugodno čitanje!Redakcija

IMPRESUM

Urednik: Boris KlimkoSuradnici: Danilo Bajok, Koraljka Kraljić-Bellulovich, Vilko Miljak, Sandro Pilar, Branimir Pocem, Joško Pulišelić, Branimir Tomljanović

Vanjski suradnici: Slavica Modrić Mrkić, Doris Žiković, Željko Komadina, Borivoje BlanušaFotografije: Arhiv Autotransa, Marko Gracin, Predrag Mandić-Peđa, Ronald Brzak, Petar Fabijan

Grafička priprema: Centar TriDIzdavač: BMG d.o.o.

Zagreb, Ivana Gunduluća 60Tel. 00385 1 48 56 845

Za izdavača: Boro BrekaloNaklada: 3.000 primjeraka

Tisak: BMG ZagrebRealizacija: e-mail: autotrans@ri.t.com.hr

www.autotrans.hrTel. cent. + 385 51 660 300

ISSN: 1846-5838

Uvodnik

Imate li kakvu zanimljivu priču, putopis, anegdotu ili znate djelatnika koji može i želi pomoći, obratite se redakciji revije, svom nadležnom direktoru, ili pisane materijale, prijedloge, fotografije i sl. ostavite u tajništvu redakcije u zatvorenoj kuverti ili pošaljite e-mail na:

marketing@autotrans.hr

�

Svakodnevno se rasprav-lja o tome je li svjetskom ekonomijom zavladala recesija, hoće li se na-staviti rast inflacije, ka-

mata i pad cijena na burzi i, što je najvažnije, kako će u svemu tome proći hrvatska ekonomija. Koli-ki su izgledi da možda i ovaj put izbjegnemo prelijevanje najtežih posljedica negativnih trendova na svjetskom tržištu na našu ekono-miju. Globalna se recesija osjeća u razmjerima svjetskoga gospo-darstva. Iako ne postoji općenito prihvaćena definicija, ekonomisti MMF-a smatraju da globalna recesi-ja uključuje usporavanje stope rasta svjetskoga gospodarstva na manje od tri posto; u posljednjih trideset godina zabilježena su tri takva raz-doblja. Nasuprot tomu teška rece-sija, koja traje dugo i uključuje pad bruto domaćeg proizvoda veći od 10 posto, naziva se ‚gospodarskom depresijom‘. Konačno, ekonomska i/ili financijska kriza označava slom gospodarstva u situaciji kada dr-

žava više ne može financirati svoje obveze kao što su servisiranje duga, financiranje javnih potreba i sl. O svemu tome, s naglaskom na ma-nevarskom prostoru ekonomske politike Autotransa, razgovaramo s predsjednikom Nadzornog odbora Autotransa Ivanom Radoševićem.

Kako komentirate globalnu krizu i recesiju?

- Ovo što mi danas nazivamo globalnom recesijom, u stvari je jučerašnja financijska kriza i ne-dostatak kredibiliteta, odnosno poremećaj financijskog tržišta. Ra-zumije se da se to primarno odnosi na velike međunarodne aktere i su-dionike na tržištu kapitala. Ni naša tvrtka niti Hrvatska se ne moraju na svu silu i načine tražiti u toj krizi, koja zapravo nije naša. Ova kriza je kriza velikih aktera međunarodnog tržišta kapitala, razmjene važnih strateških roba i usluga, s tim da je neosporno da su bili nedisciplini-rani jer su trošili i živjeli izvan svih realnih mogućnosti i normi. Tako

RAZGOVOR S POVODOM...

Od krize možemo stvoriti novu šansu

Hrvatska i Autotrans našli su se u globalnoj krizi, ali mi nismo bili značajni akteri, pa

nas može zahvatiti samo u onoj mjeri u kojoj smo mi njeni sudionici. Važno je da se

koncentriramo na svoj dio posla i svoj dio problema, i tu tražimo solidna i optimalna

rješenja, te od krize stvorimo novu šansu

IVAN RADOšeVIć, PReDSjeDNIK NADZORNOG

ODbORA AUTOTRANSA

Ivan RADOŠEVIĆ,predsjednik Nadzornog odbora Autotransa

�su se Hrvatska i Autotrans našli u toj globalnoj krizi, ali mi nismo bili značajni akteri, pa nas može zahva-titi samo u onoj mjeri u kojoj smo mi njeni sudionici. Važno je da se koncentriramo na svoj dio posla i svoj dio problema, i tu tražimo solidna i optimalna rješenja, te od krize stvorimo novu šansu. Svaka kriza stvara i nove šanse, mijenjaju se uvjeti i ljudi, dopušta se ono što je do jučer bilo nezamislivo, veliki dio WTO pravila su mrtvo slovo na papiru, svako gleda svoja posla. Francuzi pomažu isključivo svoju autoindustriju, Nijemci i Britan-ci nacionaliziraju banke, naročito bankovne odluke i do najsitnijih detalja, državni kapitalizam u Sjedi-njenim Državama dobija sve više na mahu, Kinezi više ni sami ne znaju kako da to sve nazovu, jer za njih to ne predstavlja ništa novo. Rusi su i tako sve znali pa vide renesansu njhove kontrolirane demokracije. Ja bih rekao da nema globalne re-cesije, nego je došlo vrijeme da se plate računi pa da život krene nor-malnim tijekom, da se troši ono što se ima i što se zaradilo. Dakle svijet se vraća u realnost i normalnost, a tu je Autotrans kod kuće.

AUTOTRANS JE POZNAT U NJEMAČKOJ

Kako predviđate kretanje ci-jena goriva?

- Pitanje razvoja cijena goriva, nije ništa drugo nego pronaći od-govor na pitanje koliko će dugo trebati svijetu da se vrati u realnost i normalnost. Toliko dugo dok ve-liki akteri miruju, odnosno nisu u stanju potražnju nafte znatno povisiti, dotle ćemo imati cijene goriva na ovoj razini. Ako bi potra-žnja globalnih aktera krajem godi-ne porasla, što predviđaju poneki optimistični analitičari, tada bi se i cijena goriva mogla povisiti. Dakle dio naše šanse u globalnoj krizi je isto slaba ili normalna potražnja za naftom kao sirovinom.

Špekulanti su ostali bez kredita i ne optiraju u bescijenje. Mislim da ćemo u ovoj godini imati znatno

povoljnije gorivo nego u protekle dvije, ali tendencija će ići lagano prema gore, a naročito u turističkoj sezoni. Kada se veliki akteri Kina, Indija, EU i USA oporave u nared-ne dvije do tri godine, vidim realnu cijenu nafte između 60 i 70 američ-kih dolara po barelu.

Kakav će, po vašem mišljenju, biti utjecaj recesije na turistička kretanja u 2009. godini na nje-mačkom tržištu?

- Globalna recesija ili, kako ja to nazivam, povratak u normalnost imat će utjecaja ne samo na turi-stička kretanja na tržištu u Njemač-koj nego na svim tržištima i gos-podarskim segmentima. Ali i ovdje vrijedi isto u krizi tražiti šansu. Jef-tinija energija, jeftiniji benzin i naf-ta, jači američki dolar nude isto i određene šanse. Slaba potražnja kod velikih eksportera daje nam mogućnosti jeftinije nabave i pri-preme sezone. Dakle kroz krizu su pale cijene uvoznim robama, kroz snalažljivost i fleksibilnost dolazi-mo i do novih mogućnosti. Razu-

mije se da se mora od toga polaziti da će tradicionalno prema Jadranu orijentirani turisti iz Njemačke, Au-strije i Italije vjerojatno u dobrom dijelu ostati u okviru svojih turi-stičkih sadržaja. Upravo je na tim tržištima pala i kupovna moć, ali prisutan je i strah od još gore re-cesije i nezaposlenosti. Za Ame-rikance je Europa nakon tri-četiri godine opet postala zanimljiva jer je dolar prema euru ojačao za ot-prilike 30 centi. Što smo mi od toga u stanju iskoristiti pokazat će naše vještine i sposobnosti, ali nemamo razloga sve probleme prebacivati na neke druge. Mislim da kreativ-ni i inovativni u turizmu još uvijek imaju veliku šansu. Dakle, nama je recesija, pad cijene nafte i energije čak išao na ruku, ojačani dolar daje nove šanse, dok na njemačkom i europskom tržištu još uvijek mogu prevagnuti negativni učinci. Auto-trans je poznato ime u Njemačkoj, naročito u krugovima korisnika autobusnih usluga i turizma. Ti-jekom četrdesetogodišnje surad-nje s vodećim među autobusnim

uslugama u Njemačkoj Deutsche Touringom i članstvom u Euroline-su, osnivanjem 100% kćerke PAA – Pan Alpen Adria GmbH stečeni su brojni, a ne samo tehnički uvjeti za obavljanje te djelatnosti. Mislim da će ulazak Hrvatske u EU ta razmi-šljanja još intezivnije potaknuti. U ovom trenutku nema smisla tražiti kruha pred „tuđim vratima”, a u vla-stitom dvorištu postoje još tolike prilike, no držim da o europskim aktivnostima moramo sve inten-zivnije razmišljati.

HRVATSKI LIDER U PUTNIČKOM PRIJEVOZU

Kakva je suradnja Uprave sa sindikatima Autotransa?

- U Autotransu kao normalno strukturiranoj tvrtki djeluju i dvije sindikalne organizacije, koje zastu-paju zaposlene, i na taj način po-mažu održavanje dijaloga između rada i kapitala. U tom kontekstu va-lja reći da te dvije sindikalne orga-nizacije dominiraju i radom zapo-sleničkog vijeća. Iskustva Uprave sa sindikatima su normalna, no uvijek je to pitanje shvaćanja i uvjerenja.

Kada ne bi Zakon propisivao suradnju s predstavnicima zapo-slenih, mislim da bismo mi u Au-totransu to sami inicirali i napravili. Niti jedan radni proces u firmi po-put naše nije jednostavan niti nudi automatski rješenja i lagodnost. Za nas je suradnja sa sindikatima dio radnog procesa, koji je sastavni dio naše poslovne filozofije i jedan od razloga postojanja.

Iznesite svoju viziju razvoja

Autotransa.- Autotrans u budućnosti vidim

kao regionalnog, nacionalnog i međunarodnog hrvatskog lidera na području prijevoza putnika, te kao integralni dio sustava koji je kompatibilan s drugim sredstvima prijevoza putnika. Posebno u fo-kusu stoje turističke usluge, kao i s tim povezani prijevozi. Kao takvi moramo si osigurati poziciju i na-stup, a mislim da su za to postav-ljeni temelji.

�

Kao i prethodnih godi-na, tako je i početak ove obilježila poslov-na analiza 2008., koja predstavlja najvjero-

dostojniji temelj za razvoj, ulaganje i sve tekuće aktivnosti Autotransa. Ni u kom slučaju ne smijemo zane-mariti sve složenije uvjete poslova-nja kao što su konkurentnost tržišta, ekološki prihvatljiva vozila, zahtjevi za zadovoljavajućom financijskom ravnotežom i sve ostale okolnosti koje su, posebice u protekloj godini, usmjerili proces upravljanja prema prilagođavanju tvrtke aktualnim promjenama okruženja kako bismo nastavili dosadašnji kontinuitet tr-žišnog poslovanja i osigurali daljnji razvoj Autotransa.

ŠTO GOVORE BROJKEUobičajeno poslovanje lanjske

je godine bilo popraćeno mnogim nestabilnostima na tržištu. Na to se posebice odrazio značajni po-

rast cijena goriva, koja je u pro-sjeku porasla za punih 17 posto u odnosu na 2007. što je rezultiralo porastom ovog troška za 6,5 mili-juna kuna odnosno 19 posto, a to je planirani iznos prekoračilo za 2,8 milijuna kuna odnosno 7 posto. U dva navrata suočili smo se i s po-rastom cijena trajektnog prijevoza što je utjecalo na povećanje troš-ka za 25 posto u odnosu na 2007. godinu, a 16 posto u odnosu na planirani iznos. Ovo povećanje je i odraz osnivanja Poslovne jedinice Korčula.

Bez obzira na navedene nedaće, u protekloj su godini ispoštovani svi uvjeti kolektivnog ugovora, te je došlo do porasta bruto plaće s doprinosima za 7 posto, a i Društvo je ostvarilo ukupan prihod uz po-rast od 8 posto. Svakako treba ista-knuti da je značajan dio prihoda ostvaren linijskim prijevozom kroz suradnju s institucijama društva te formiranjem nove Poslovne jedini-

OSVRT NA POSLOVANje AUTOTRANSA U 2008. GODINI

Korisnici ostajuvjerni onima kojima vjeruju

U 2008. godini Autotrans je raspolagao s prosječno 217 autobusa, a nabavljeno je 6 autobusa i 2 kombi vozila. Ukupno je pređeno 19,6 milijuna kilometara. Prosječna starost voznog parka iznosila je 8,9 godina, a kreće se u rasponu od 3 do 18 i pol godina. Najviše ima Setrinih autobusa, a najmlađi su Iveco autobusi

Zvonko Krmpotić,Predsjednik Uprave Autotransa

�

ce Korčula.U 2008. godini Autotrans je ras-

polagao s prosječno 217 autobu-sa, a nabavljeno je 6 autobusa i 2 kombi vozila. Ukupno je pređeno 19,6 milijuna kilometara. Prosječna starost voznog parka iznosila je 8,9 godina, a kreće se u rasponu od 3 do 18 i pol godina. Najviše ima Se-trinih autobusa, a najmlađi su Ive-co autobusi.

KADROVI I INVESTICIJEZbog većeg obima prijevoza i

nedostatka vlastitih kapaciteta u određenim razdobljima korišteni su i mnogi drugi prijevozi izvan ugovornih odnosa. U tu svrhu po-

služilo je prosječno 20 vozila pod-vozara koji u ukupnom prihodu Društva sudjeluju s 5 posto, prema čemu smo zaključili da strategiju korištenja podvozara treba i dalje razrađivati prema opipljivim poka-zateljima kvantiteta i kvaliteta.

Što se tiče kadrova, tijekom 2008. godine bilo je prosječno za-posleno 607 radnika i to najveći broj vozača (316) s porastom od 1,2 posto u odnosu na 2007. Kra-jem godine bilo je zaposleno 616 radnika, a od ukupnog broja za-poslenih 22 posto čine žene. Pro-sječna starost zaposlenih iznosi 43 godine.

Prosječna bruto plaća iznosila

je 7.247 kuna, odnosno 5.170 kuna neto, što je u odnosu na 2007. više za 5 posto.

Tijekom 2008. godine uloženo je u nabavku 6 autobusa u vrijed-nosti od 4,8 milijuna kuna, 2 kom-bija i 4 osobna vozila vrijednosti 386 tisuća kuna. Nadalje, izdvojili smo za kupnju zemljišta u Poreču u vrijednosti 2,3 milijuna kuna, za građevinske objekte 1,3 milijuna kuna, u radioničku opremu 512 tisuća kuna, te u ostalu opremu i programe milijun kuna.

KAKO PREŽIVJETI KRIZUUprava Društva donijela je Pro-

gram mjera za smanjenje troškova

kojim su određene smjernice raci-onalizacije poslovanja, a odnose se najviše na racionalizaciju linij-skog prijevoza na međunarodnim, međužupanijskim i županijskim linijama te ukidanje nerentabilnih polazaka i slično.

Jedan od važnijih zadataka u ovoj godini je usmjeravanje dalj-njeg razvoja prema posebnom li-nijskom prijevozu i povremenom prijevozu uz istodobno održavanje linijskog prijevoza koji su dugo-ročno prihvatljivi. Naime, tako je odlučeno jer smo se u prethodnoj godini susretali s problemom oko održavanja školskog prijevoza, koji je sve neizvjesniji jer sklopljeni ugovori ne garantiraju dugoročno poslovanje, a to dovodi u pitanje investicijska ulaganja i planiranje razvoja poslovanja.

I naravno, kao i do sada, inten-cija Autotransa je da se zastarjela vozila koja ne udovoljavaju kriteri-jima tržišta i ekološkim standardi-ma zamijene suvremenijima kako bi vozni park postao još ekonomič-niji.

PREUZET ĆEMO INICIJATIVUPoduzet ćemo sve nužne mjere

i međusobno komunicirati tran-sparentno i iskreno. Istodobno, ni-kada nećemo izgubiti iz vida svoj cilj kako bismo zajednički prevla-dali put kroz teška vremena koja nam predstoje. U vrijeme krize korisnici ostaju vjerni onim tvrt-kama kojima vjeruju. Kao uspješ-na tvrtka pokušat ćemo iskoristiti krizu intenzivirajući svoju uslužnu djelatnost još prisnijom komuni-kacijom s korisnicima. Nepisano je pravilo da gospodarske krize uvijek odvajaju dobre tvrtke od onih ne tako dobrih. Prve su one koje prihvaćaju proaktivni stav, koje preuzimaju inicijativu. I zato nećemo inertno čekati i gledati što se događa s našim tržištem, prihodima i zaradom već ćemo preuzeti inicijativu kako bismo i dalje zadržali vodeću poziciju u svojoj djelatnosti.

Predsjednik Uprave AutotransaZvonko KRmPOtIĆ, dipl. oecc.

� PROjeKTI PORečA

Nova parkirališta smanjila gužve

Proteklu su godinu obilježili brojni projekti te priznanja kojima Poreč iz mjeseca u mjesec postaje pravi model kvalitetnog i brzog razvoja grada. Izgradili smo novo parkiralište koje je dovoljno daleko od najužeg

gradskog centra kako bi se izbjegle prometne gužve, a opet dovoljno blizu da se pješice u samo središte stigne za nekoliko minuta

Čast mi je i zadovoljstvo pozdraviti vas u ime građana Poreča, grada bogate sportske i kul-turne tradicije, turistič-

kog središta regije. Grad Poreč, zahvaljujući ljubavi

svih ljudi koji u njemu žive i stva-raju, svakim je danom sve sjajniji i ljepši. Trud koji građani svakodnev-no ulažu u zajedničko bolje sutra, od odgoja djece do velikih kapital-nih ulaganja čini me najponosnijim gradonačelnikom na svijetu. Osmi-

jesi na licu zadovoljnih sugrađana najveća su nagrada mojim odrica-njima i odricanjima svih djelatnika porečke gradske uprave.

Proteklu su godinu obilježili brojni projekti te priznanja kojima Poreč iz mjeseca u mjesec postaje pravi model kvalitetnog i brzog razvoja grada. Izgradili smo novo parkiralište koje je dovoljno daleko od najužeg gradskog centra kako bi se izbjegle prometne gužve, a opet dovoljno blizu da se pješice u samo središte stigne za nekoliko minuta.

S novim parkiralištem kod grad-skog groblja građani Poreča, kao i svi posjetitelji, dobili su 401 parkir-no mjesto više za osobna vozila, 25 za autobuse, 20 za invalide i 29 za kampere. Ovo potonje posebno je zanimljivo, s obzirom na to da se Poreč svrstava u rijetke hrvatske gradove koji imaju posebno odmo-rište za kampere.

Cestovni projekt na koji se go-dinama čeka je i porečka zaobila-znica. Svrha ovog zahvata je preu-smjeravanje tranzitnog cestovnog prometa koji danas prolazi sredi-štem grada, na buduću prometni-cu, (za)obilaznicu, lociranu na rub-nom (pri)gradskom području.

U želji da nas posjetite, te da cje-lokupni dojam Poreča bude ljepši jer je to grad koji je postigao za-vidnu razinu kada je u pitanju kva-liteta života njegovih građana, ali i posjetitelja, pozdravljam i pozivam sve čitatelje ove moderne, kvalitet-ne, sadržajne i bogate @revije da se u sve navedeno osobno uvjere, a djelatnicima Autotransa uzvrate za povjerenje, strpljenje i mukotrpan

rad kojim su tijekom godina stjecali povjerenje agencija, hotela i grado-va. Rezultat toga su tisuće gostiju koje sigurno i kvalitetno dovode u grad Poreč.

Želim vam ugodno čitanje @revi-je, a užitak putovanja povjerite, baš kao i mi, prepoznatljivoj hrvatskoj prijevozničkoj tvrtki, Autotransu.

Edi ŠtIfANIĆ,gradonačelnik Poreča

Edi Štifanić,gradonačelnik Poreča

U svoju sportsku povi-jest Poreč će zabilje-žiti i trajno pamtiti riječi predsjednika Međunarodne ruko-

metne federacije dr. Hassana Mou-stafa, kojim se zahvaljuje organiza-torima i gledateljima natjecanja D grupe na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu u rukometu. Dio dopri-nosa u organizaciji prvenstva u Po-reču imao je i Autotrans.

Spomenutim ugovorom Auto-trans je bio službeni prijevoznik utakmica Svjetskog rukometnog prvenstva održanih u Poreču, te je osim sportaša vozio i delegaciju gra-da Poreča i članove Izvršnog odbora na finalnu utakmicu i samo zatvara-nje u Zagreb te, naravno, bio na ras-polaganju predstavnicima medija i glavnih organizatora IHF-a. Bitno je istaknuti i da je djelatnik Autotran-sa, Sandro Pilar, voditelj poslovnice imenovan u Izvršni odbor kao pred-sjednik povjerenstva za prihvat i promet, te je aktivno sudjelovao na sastancima HRS-a, s ciljem čim bolje i kvalitetnije organizacije ove velike i važne sportske manifestacije. S ob-zirom na mnogobrojna događanja u organizaciji prijevoza korišteni su autobusi PJ Istre, Labina, Rijeke i Istra prometa.

I što na kraju reći nego ponoviti riječi dr. Moustafe i predsjednika HRS-a Sandija Šole: „Hvala, Poreč!“, a mi bismo još samo dodali: „Hvala svim našim vozačima koji su svo-

jim zalaganjem pridonijeli kvaliteti organizacije i još jednom dokazali da je Autotrans tvrtka velikih mo-gućnosti“.

Da podsjetimo, sredinom ožujka 2007. godine Autotrans je sklopio Ugovor o prijevozu za potrebe po-rečkih sportskih klubova sa Sport-skom zajednicom grada Poreča, čime su značajno poboljšani uvje-ti rada u klubovima, a Autotrans se obvezao da će, kao i uvijek do sada, u okviru svojih mogućnosti, potpomagati hrvatski sport.

Prema riječima predsjednika Sportske zajednice grada Poreča, Milana Markežića, ovaj je ugovor svrstan u „pilot modele“ zato jer se radi o nizu sportskih klubova čiji se prijevoz za značajnija takmičenja naručuje centralno.

Tajnik Sportske zajednice grada Poreča, Boris Hrast, pojasnio je pro-ceduru funkcioniranja organizacije prijevoza, istaknuvši da su kriteriji isti kao kod bodovanja klubova, odnosno prijevoz se odobrava za takmičenja (lige, prvenstva) koja se i boduju. Klubovi naručuju pri-jevoz tajniku SZGP-a, a on provje-rava status takmičenja, odobrava prijevoz i dostavlja narudžbu Au-totransu. Naravno, za takva takmi-čenja Sportska zajednica oslobađa klubove plaćanja prijevoza.

I kako sami građani i sportaši Poreča kažu: „O Poreču postoje dvije činjenice koje je ovom prili-kom bitno istaknuti: Poreč ima vrlo

dugu povijest, a status grada dobio je i prije vladavine Cezara i Poreč je grad sporta.“

U ovom malom istarskom gradu registrirano je četrdeset sportskih

klubova u kojima je oko dvije i pol tisuće aktivnih sportaša, a sam grad je nezaobilazan na popisu mjesta za pripreme vrhunskih sportaša.

Sandro PILAR

�

Autotrans tvrtka velikih mogućnosti

Nova sportska dvorana Žatika u Poreču

10

Grad Supetar najveće je naselje na otoku Braču s 3.500 stanov-nika, a smješteno je na sjevernoj strani

otoka Brača, preko puta Splita. Kul-turno je, gospodarsko i turističko središte otoka u kojem živi petina svih Bračana. U granicama Supetra nalaze se još mjesta Splitska, Škrip i Mirca.

U samom središtu nalazi se tra-jektna luka, tranzitno srce otoka Brača, a zapadno od nje plaža Vlači-ca i uvala Banj s turističkim sadržaji-ma. Supetar je smješten u uvali sv. Petra i predstavlja jednu od glavnih dalmatinskih turističkih destinacija. Grad obogaćen stjenovitim i šljun-čanim plažama, a okružen bujnom borovom šumom nudi niz kulturno-povijesnih znamenitosti, te raznovr-sne smještaje, ugostiteljske ponude i zabavne sadržaje. Gosti mogu su-djelovati u brojnim sportsko-rekre-acijskim programima, a organiziraju se i izleti na okolne otoke. U gradu se nude smještaji u hotelima, de-pandansama i apartmanima.

Gospodarstvo uključuje poljo-djelstvo, vinogradarstvo, maslinar-stvo, ribarstvo i turizam. Kulturno-povijesne znamenitosti su: spilja Kopačina iz neolitika, u blizini mje-

sta, starokršćanski sarkofazi iz an-tike uz crkvicu na groblju i župna crkva s monumentalnim stubištem koja je sagrađena na ostacima bazi-like iz 5. st.

Prema riječima gradonačelni-ka Supetra Ante Kirigina gradska uprava već godinama prati živ i dinamičan razvoj grada neprekid-no investirajući u nove projekte, te razvoj nove komunalne infra-strukture, kako bi mogla prihvatiti

aktivan dotok stanovništva. Naime, Grad Supetar, za razliku od mnogih drugih općina i gradova, bilježi po-zitivne stope rasta stanovništva, a također i značajnu izgradnju novih stambenih i gospodarsko-poslov-nih sadržaja. U svakome je trenutku otvoreno nekoliko veoma zahtjev-nih i značajnih investicija, od kojih je važno spomenuti netom dovrše-no uređenje i proširenje trajektne luke Supetar, kao i izgradnju poliva-lentne sportske dvorane za potrebe školaraca, ali i šire potrebe stanov-ništva i brojnih turista, pročistač

otpadnih voda, te brojne zahvate u naseljima Splitska, Mirca i Škrip i tako dalje.

Ujedinjujući investicijske poten-cijale vlastitog proračuna koji izvo-rišno iznosi impozantnih 40 milijuna kuna, s kapitalnim transferima župa-nije i Vlade, prosječno se godišnje, pretežito vlastitim sredstvima ulaže u razvoj grada Supetra više od 20 milijuna kuna, a samo tijekom 2008. ta su se ulaganja popela na više od 50 milijuna kuna izravnih ulaganja u kapitalnu i komunalnu infrastruktu-ru, kaže gradonačelnik Kirigin.

PROJEKTI GRADA SUPETRA

Porast stanovništva potiče investicije

Supetar, za razliku od mnogih drugih općina i gradova, bilježi pozitivne stope rasta stanovništva, a također i značajnu izgradnju novih stambenih i gospodarsko-poslovnih sadržaja. U svakome

je trenutku otvoreno nekoliko veoma zahtjevnih i značajnih investicija, od kojih je važno spomenuti netom dovršeno uređenje i proširenje trajektne luke Supetar

PRIjeNOSNI UReD Poslovna jedinica Brač ima sjedište u gradu Supetru koji je

administrativno, zdravstveno, prosvjetno, kulturno, turističko i prometno središte otoka Brača. U Supetru je trajektno pristanište u kojem pristaje linija Split – Supetar na koju se nadovezuje naša mreža od sedam autobusnih linija u ukupnoj dužini od 150 km u jednom pravcu. Mreža linija postavljena je tako da povezuje međusobno 22 otočka naselja smještenih u sedam općina i jednom gradu.

Autobusi PJ Brač godišnje prevezu oko 580 tisuća putnika od čega na linijske putnike koji koriste usluge autobusne stanice Supetar otpada 472 tisuće odnosno 81% putnika. Sadašnje usluge koje se daju na autobusnoj stanici ne udovoljavaju željenom kvalitetom, pa smo uz potporu Uprave Društva krenuli u nabavu prijenosnog ureda veličine cca 12 četvornih metara, čijim postavljanjem ćemo postati vrlo uočljivi putnicima, moći ćemo vidno istaknuti naš vozni red i ostale informacije, te prostorno prometni ured i dva prodajna mjesta. Konačni dovršetak investicije planiran je do kraja ožujka, istaknuo je rukovoditelj PJ Branimir Pocem.

Ante Kirigin,gradonačelnik Supetra

11

Daljnji pravac razvoja Supetra definirat će novi prostorni plan koji se nalazi u finalnoj fazi donošenja, a koji će odgovoriti na pitanja pre-mještanja gospodarsko-servisnih sadržaja iz užeg gradskog središta u prostor nove poduzetničke zone na predjelu Žedno Drage čime će se osloboditi nekoliko hektara naj-atraktivnijeg prostora koji će vizu-alnom i funkcionalnom identitetu Supetra dati sasvim novi suvreme-ni pravac razvoja. Uz premještanje benzinske pumpe, očekuje se i pre-seljenje garaže i servisa Autotran-sove PJ Brač koje će otvoriti široke mogućnosti pružanja usluga gos-podarskom programu vozila, što u ovome trenutku nedostaje. Time će se konačno definirati funkcional-nost i izgled trajektne luke Supetar kao najveće luke (osim luke Split) u srednjodalmatinskoj regiji, preko koje je samo tijekom 2008. prošlo oko 1.680.000 putnika i više od 360 tisuća raznih vozila, što čini 57 po-sto ukupnog tranzita luke Split. Do-daju li se ovim impozantnim broj-kama i Autotransovi podaci o više od 400 tisuća prevezenih linijskih i ugovornih putnika, jasno je što zna-či za Grad Supetar ovaj tranzit od 2.200.000 putnika godišnje. Novim prostornim planom utvrdit će se tri nove komercijalno-turističke zone koje će, uz postojeće impozantne kapacitete, definitivno odrediti du-goročni strateški razvojni pravac Supetra.

Od prvoga trenutka dolaska Autotransa na Brač, do konačnog pripajanja Autotransa Brač čime je osnovana ova Poslovna jednica, Grad Supetar je uvijek stajao iza svih pote-za obiju uprava podržavajući razvoj kao zalog kontinuiranog poboljšanja procesa usluge autobusnog prijevo-za koja se u ovome trenutku može mjeriti s prometno najrazvijenijim odredištima u našoj zemlji. Gradske strukture imaju uzornu suradnja s Autotransom na svim bitnim pitanji-ma od zajedničkog interesa i daljnjih razvojnih pravaca, zaključuje supe-tarski gradonačelnik.

ODREDIŠTE KOJE GOSTI VOLE

Neosporno je da će 2009. biti jedna od najneizvjesnijih turističkih godina još od vremena Domovin-skog rata. Svakodnevno smo svjedo-ci negativnih utjecaja općeprisutne gospodarske i financijske krize, no u suštini stoji činjenica da bez obzira na sve pokušaje objašnjenja mogu-ćih posljedica, baš nitko ne može sa sigurnošću ustvrditi što će tu-rizmu naše zemlje ova kriza i doni-jeti. Supetar je već dugi niz godina odredište koje gosti vole, kojem se vraćaju i koje, bez obzira na uvjete na tržištu, bilježi konstantan porast turističkih dolazaka i noćenja. Otvo-reni su novi restorani, barovi, postoji šest manjih obiteljskih hotela, dvije velike hotelske kuće, oko 700 apart-

mana u privatnom smještaju, a tra-jektne i autobusne veze sa Splitom, odnosno otočkim zaleđem, sve su kvalitetnije i brojnije.

Turistička ponuda se širi, oči-šćeni su stari putovi, označeni kao biciklističke staze i maslinovi puti, otvoren je muzej uljarstva u Mirci-

ma, standardno je prisutan veliki interes za Muzej otoka Brača u Škri-pu, organiziraju se gastro festivali domaće i autohtone kuhinje, Supe-tarsko kulturno ljeto je sve popular-nije i kvalitetnije, okupljaju se klape; uglavnom sve ide u dobrom smjeru, kako u pogledu turističke ponude tako i kvalitete života.

Jedna od važnijih značajki uku-pne turističke ponude Supetra je i vrlo dobra suradnja TZ Grada Supe-tra s Autotransom, pružateljem au-tobusnih usluga na otoku Braču, s polaznim kolodvorom u Supetru. Ne-izmjerno je važno da se ta suradnja i nastavi, te još kvalitetnije razvije u budućnosti. U kriznim vremenima svi zajedno trebamo biti još pronicljiviji, fleksibilniji, mudriji, otvoreniji i mora-mo pažljivije osluškivati potrebe turi-stičkog tržišta, na kojem živi ukupna gospodarska djelatnost Supetra.

Ivan CVItANIĆ,v.d. direktora turističke zajednice

Grada Supetra

VOZNI PARK NA eUROPSKOj RAZINI U sastavu PJ Brač je jedanaest klimatiziranih autobusa marke Setra

kojima zadovoljavamo sve brojne prometne potrebe otoka Brača u komunalno-školskom, gospodarskom i turističkom pogledu, istodobno povezujući otok Brač tijekom turističke sezone ekspresnom linijom Zagreb – Bol koja je jedna od najdohodovnijih sezonskih otočkih linija u zemlji. Upravo je u tijeku treći ciklus obnavljanja i modernizacije voznog parka od utemeljenja, tako da se autobusi na Braču svojim osobinama i kvalitetom mogu usporediti s bilo kojom destinacijom u ovome dijelu Europe. Do prije samo nekoliko godina, u trenutku dolaska Autotransa, na otoku je postojalo svega pet autobusa prosječne starosti 18 godina.

PJ Brač godišnje prevali oko 700 tisuća km, preveze oko 600 tisuća linijskih i ugovornih putnika. Na otoku djeluje šest osnovnih i tri srednje škole. Otok Brač ima 15 tisuća stanovnika u 23 naseljena mjesta, od kojih je mrežom linija Autotransa povezano njih 19. Administrativno, otok Brač podijeljen je na 7 općina i Grad Supetar.

Uz turizam, koji ukupno uzevši ostvaruje više od milijun noćenja godišnje, glavni motor razvoja čine razvijena industrija vađenja i obrade kamena po kojemu je otok Brač nadaleko poznat izvan okvira naše zemlje, te ribarstvo, prerada ribe i marikultura. Veoma je razvijena poljoprivreda s naglaskom na maslinarstvu jer se otok Brač diči s gotovo 50 posto ukupne hrvatske proizvodnje ove biljke uljarice. Brojne trajektne i brzobrodske veze, cestovna infrastruktura koju čini 150 km vrhunskih državnih i županijskih cesta, bogata mreža autobusnih linija Autotransa, kao i zračna luka Brač, te izravne sezonske brzobrodske veze otoka Brača s odredištima u Italiji, inkorporiraju bračku svakodnevnicu i budući razvoj u suvremene tokove ovoga dijela Europe.

Joško PulišelićBranimir Pocem

12 SLAVONSKI BROD

Raskrižje prometnica Slavonski Brod je raskrižje cestovnih, željezničkih i riječnih prometnica. Naime, međunarodni putovi koji povezuju Zapadnu Europu s Bliskim istokom te Istočnu Europu s obalom Jadranskog mora vode kroz Slavonski Brod, smješten uz samu granicu Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom, u bogatoj Slavoniji na rijeci Savi, glavni grad Brodsko – posavske županije.

Riječ je o sedmom gradu po veličini u Hrvatskoj koji ima veoma zani-mljivu i staru povijest. Prije dvije tisuće go-

dina na njegovu mjestu nalazila se rimska Marsonia, a važan geograf-ski položaj bitno utječe na njegov razvoj i gospodarstvo. Osim pro-metnog i tranzitnog središta ima značajke pograničnog grada. Upra-vo ta činjenica imala je za posljedi-cu da je grad postao multikulturno i multietničko središte u ovom dijelu Hrvatske, poznato po kulturi, tradi-ciji i znanjima u pojedinim obrtima i industrijskim granama. Danas su kamen temeljac industrije ovog

grada metaloprerađivačka, drvno industrijska i poljoprivredno-pre-hrambena djelatnost.

U gradu i okolici postoji veliki broj znamenitosti. To su:

- Franjevački samostan (Franjev-ci djeluju u Slavoniji od 13. st.)

- Tvrđava Brod (Spomenik nulte kategorije, jedinstven i monumen-talan primjer vojne fortifikacijske arhitekture 18. st. u Slavoniji)

- Galerija Ružić (u galeriji se može razgledavati više od 400 umjetnina suvremene hrvatske umjetnosti dru-ge polovice 20. st. iz vrijedne zbirke hrvatskog kipara i slikara, Branka Ru-žića, rođenjem Brođanina)

- Kuća Brlićevih (Obiteljska kuća sagrađena krajem 18. st. na glav-nom gradskom trgu, nestala je u ve-likom požaru 1882., a na njezinom mjestu podignuta je 1885. moder-na neoklasicistička jednokatnica, danas spomenik kulture pod zašti-tom. U autentičnom povijesnom ambijentu doma Brlićevih stvarale su i nalazile nadahnuće za svoje mnogostrane interese ličnosti koje su značajno pridonijele javnom, kulturnom i političkom životu Bro-da i Hrvatske: Ignjat Alojzije Brlić, pisac i jezikoslovac, Andrija Torkvat Brlić, publicist i političar, Fani Brlić, rođena Daubachy, slikarica, te Ivana Brlić - Mažuranić, književnica).

Nezaobilazne manifestacije su: - U svijetu bajke Ivane Brlić

– Mažuranić (dječja manifestacija koja nastavlja tradiciju susreta koji traju od 1970. u spomen na veliku hrvatsku spisateljicu koja je svoj djeci svijeta podarila prekrasne priče. Obuhvaća obilje programa namijenjenih djeci poput dramskih, likovnih i kompjutorskih radioni-ca, kazališnih predstava, igraonica, pričaonica, susreta s književnicima, izložbi, glazbeno-scenskih progra-ma i sl.)

- Brodsko glazbeno ljeto- Brodsko kolo (najstarija smotra

folklora u Hrvatskoj)- Gloria festung (jedinstveni mul-

timedijalni spektakl svjetla, glazbe i izričaja).

U ovakvom okruženju promet-nica i industrije, cestovnom pro-met – prijevoz putnika je i te kako bitan, ne samo za okruženje Brod-ske Posavine, nego i šire. U tome se prepoznaje dugogodišnjeg, a sada najvećeg i najkvalitetnijeg pri-jevoznika putnika, tvrtku APP d.d. Požega, koja je sada u Slavonskom Brodu u obliku poslovne jedinice, a na ovim prostorima obavlja sve oblike prijevoznih usluga u okviru poslovnice APP Turizam i turističkih usluga, te kolodvorske usluge na autobusnom kolodvoru.

Branko Štivičić, dipl.ing.

1�Apoksiomen se vraća kući

Prijatelja, gosta, turistu ili slučajnog namjernika koji prolazi ili boravi u Požegi, čak i vrlo krat-ko vrijeme, uzbudit će i

oduševit ovaj grad. Povijest kaže da je to grad na brežuljku s naseljem u podgrađu koje je bilo opasano bedemom. Ljudi srednjeg vijeka, a vjerojatno i oni koji su živjeli mnogo prije njih, znali su da ovaj kraj posje-duje izvanredne uvjete za osnivanje naselja. Stoga na brežuljku koji se uzdiže usred mjesta grade utvrdu s tornjem za izviđanje. Oko naselja

podižu zidine koje štite njegove ži-telje od neželjenih posjetitelja. Toč-na linija tih zidina se ne zna, ali se zna da su vlasnici bili članovi kraljev-ske obitelji i da su gradom upravljali kastelani, sve do dolaska Turaka koji ga nastanjuju svojom posadom. Ta se utvrda prvi put spominje u 13. stoljeću, a danas se na tom mjestu nalazi šetalište.

Putopisac i slikar, Požežanin Mat-ko Peić piše: „...dolaziš li sa zapada, od Zagreba, Požegu vidiš već izdale-ka. Ako i ne znaš da je zbog kulture zovu Slavonska Atena, sličnost s gra-

dom božice mudrosti možeš vidjeti i po kamenom brežuljku koji se kao Akropola uzdiže usred grada…“

Taj laskavi naziv – Slavonska Ate-na – Požegi su dali priznati hrvatski književnici, pjesnici, umjetnici i kul-turni djelatnici.

Na tragovima starih rimskih ce-sta, na domaku turskih kula i sred-njovjekovnih utvrda sačuvao je ovaj grad romaničke trgove, gotičke fre-ske, barokne crkve, drevne apoteke, biblioteke i škole pružajući posjeti-ocu, uz zanos divljenja prirodi, pun život s njenim ljepotama, kulturnom

baštinom i darovima sadašnjice. Za ljubitelje romanike Požega je do današnjih dana sačuvala priče i us-pomene o hajdučkim vremenima i hajducima iz čijih je redova sakupio svoje pandure barun Franjo Trenk. Folklorna tradicija nošnji, drvenarija, pjesme i igre danas su još uvijek tu-ristička vrijednost.

To nisu jedine zanimljivosti koje Požega, kontinentalni grad pod go-rom na rijeci Orljavi, pruža posjetite-lju. Požega je grad duge i bogate po-vijesti i kulturne tradicije. U pisanim dokumentima prvi put se spominje 1227. godine. Krase ju brojni spo-menici kulture. Među najznačajniji-ma su svakako crkva sv. Lovre, Fra-njevački samostan i crkva sv. Duha, katedralna crkva sv. Terezije Avilske, Trg sv. Trojstva, Gradska kuća, Grad-ski muzej, Zgrada Požeške biskupije, Gimnazija, Zgrada suda i mnoge druge znamenitosti.

Zbog svoje autentičnosti vrijed-no je spomenuti manifestaciju Grgu-revo. Održava se u ožujku u spomen na fra Luku Ibrišimovića - Sokola koji je na dan svetog Grgura pobijedio Turke i time označio njihov konačni izgon, kako iz požeškog kraja, tako i iz čitave Slavonije.

Na Grgurevo se u Požegi opet slavi: mažoretkinje plešu gradskim ulicama, priređuju se smotre minijaturnog topništva, a posebno ožive požeški vinogradi pod svetim Vidom. Pucaju prangije, peku se odojci, toči vino i pjevaju pjesme, kakve se mogu čuti samo u Požegi. Na kraju pjesma kaže: „Dođite u Požegu moju“.

APP tURIZAmZora KRIŽANOVIĆ

POŽEGA

Zov Slavonske AteneU najljepšem dijelu ravničarske Slavonije izdižu se planine u čijem se podnožju smjestio grad star sedam i pol stoljeća, ne velik, ali lijep, bogat kulturom, povoljan položajem i zanimljiv okolinom, privlačan kao centar doline koju već Rimljani nazivaju zlatnom

1�

S koje god strane prilazili Đakovu prvo ćete ugle-dati dva ciglena tornja i kupolu „najljepše ka-tedrale od Venecije do

Istanbula“, Đakovačke katedrale.

Izgrađena je u 19. st. zahvaljujući bi-skupu Josipu Jurju Strossmayeru, a krasi ju sedam bogato ukrašenih ol-tara, brojni kipovi, reljefi i fresko slike poznatih majstora. Ispod Katedrale je kripta, a u dvorištu biskupskog

dvora ostaci obrambenih zidina iz 14. st. Izlaskom iz Katedrale svetog Petra na Strossmayerov trg naći ćete se okruženi biskupskim kurijama i sjemeništem. U neposrednoj blizi-ni nalazi se i Strossmayerov perivoj s velikom ljetnom pozornicom na kojoj se već tradicionalno održavaju priredbe Đakovačkih vezova. Ako krenete dalje pješačkom zonom kroz staru gradsku jezgru – Korzom – doći ćete do crkve svih Svetih iz 14. st. koja je nekada bila džamija. Svakako vrijedi posjetiti i Muzej Đa-kovštine u kojem se čuvaju vrijedne arheološke, kulturno – povijesne, et-nografske, numizmatičke i umjetnič-ke zbirke te Strossmayerov muzej.

Za ljubitelje prirode i životinja neizbježna destinacija je Državna ergela lipicanaca osnovana u 16. st. koja se već petsto godina bavi uz-gojem lipicanskih konja te je jedna od najstarijih u Europi. Na lokaciji u središtu grada smješteni su pastusi na dresuri i obuci dok u Ivandvoru, u netaknutoj prirodi, živi matično sta-do s podmlatkom.

U Đakovu tijekom cijele godine možete uživati u različitim kulturno – turističkim manifestacijama od kojih su najpoznatije svakako Đa-kovački bušari i Đakovački vezovi. Bušari se održavaju od 1994. godine početkom veljače te označavaju vri-jeme poklada i karnevala. Po broju sudionika i posjetitelja najveći je to karneval istočne Hrvatske. Đakovač-ki vezovi osnovani su daleke 1967. povodom međunarodne godine

turizma. Svake godine, na dva tjed-na, početkom srpnja cijeli grad živi u duhu narodnih nošnji, pjesme, plesa i običaja, a broj stanovnika se udvostruči.

U koje god vrijeme odlučili po-sjetiti Đakovo gostoljubivi će se Slavonci potruditi da vam ugode gastronomskom ponudom i nezao-bilaznim đakovačkim vinima.

U ovom pitomom slavonskom gradu, u jednoj od žila kucavica, u Ulici bana Jelačića na broju 43, smje-štena je i poslovnica APP Turizam, koja u jednakoj toplini i okruženju dobrih slavonskih ljudi čini sve da lepezu raznovrsnih sadržaja ovog ravničarskog kraja, uz izuzetno go-stoprimstvo, prenese svakom gostu u potpunosti, s jednim ciljem da se ponovno vrati. Djelatnici poslov-nice nastoje udovoljiti zahtjevima svih klijenata, bez obzira radi li se o ljetovanju, zimovanju, različitim ekskurzijama, najmu autobusa i sl. Gostima u Đakovu na raspolaganju je udoban smještaj u jednom od đa-kovačkih hotela, usluga turističkog vodiča u razgledu znamenitosti te organizirani izleti u bližu i dalju oko-licu s APP-ovim „lipicanski (k)rasnim“ autobusima.

Svakako nas posjetite, a mi ćemo se kao domaćini slavonskog duha, potruditi da vam boravak u Đakovu bude sadržajan, ugodan i da vam ostane u dobrom sjećanju.

APP turizam – poslovnica ĐakovoAnita ŠAmBIĆ GLAVAčEVIĆ,

dipl. oec.

ĐAKOVO

S „APP – Turizmom“ kroz srce SlavonijeĐakovo je srce Slavonije, kaže pjesma, a tako i jest jer je smješteno u središtu istočne Slavonije. Nalazi se na prijelazima đakovačkog ravnjaka, obroncima Dilja i Krndije te istočno – slavonske ravnice

1�M.B. AUTO D.O.O.

Razgranata tvrtka za najzahtjevnije klijenteUpravna zgrada sa servisom i centralnim skladištem smještena je u Zagrebu, a tvrtka ima i devet poslovnih jedinica na području Hrvatske i to u: Varaždinu, Koprivnici, Bjelovaru, Slavonskom Brodu, Karlovcu, Sisku, Rijeci, Zadru i Splitu, koji je ujedno i naš drugi servisni centar

M.B. Auto d.o.o. je tvrtka s višegodiš-njim iskustvom u prodaji rezervnih dijelova i održa-

vanju gospodarskih vozila marke Mercedes i MAN, prikolica s BPW i SAF osovinama. Upravna zgrada sa servisom i centralnim skladištem smještena je u Zagrebu, a uz cen-tralu u Zagrebu, tvrtka ima i devet poslovnih jedinica na području Hr-vatske i to u: Varaždinu, Koprivnici, Bjelovaru, Slavonskom Brodu, Kar-lovcu, Sisku, Rijeci, Zadru i Splitu, koji je ujedno i naš drugi servisni centar. U vlasništvu MB Auta su i sljedeća poduzeća: MB Auto kuća d.o.o. – ovlašteni uvoznik i distribu-ter BMC vozila za Hrvatsku, Auto Grifon d.o.o. – ovlašteni koncesionar marke Peugeot i poduzeće u Bosni i Hercegovini MB Auto BH – distribu-ter BMC vozila za BIH.

Promet ostvarujemo putem pro-daje originalnih i zamjenskih rezer-vnih dijelova i potrošnog materijala renomiranih dobavljača, čiji smo di-rektni uvoznici. Neki od značajnijih dobavljača su: Mercedes, MAN, BF, KS, SKF, Haldex, Viktor Reinz, Jurid, Donaldson, Valeo, Firestone, Good Year, Febi, Knecht, Mahle... Nadalje tu je prodaja gospodarskih vozila – kamiona i autobusa marke BMC, servis gospodarskih vozila i prikolica s BPW i SAF osovinama, te ovlaštena prodaja i servis Peugeot vozila.

Važno je istaknuti da M.B. Auto od listopada 2006. godine poslu-je pod oznakom certifikata ISO 9001:2000 koja predstavlja certifi-kaciju sistema upravljanja kvalite-tom što odgovara i najzahtjevnim klijentima.

KVALITETA S CERTIFIKATOM

BMC Sanayi Ve Ticaret A.S. je jedan od najvećih proizvođača ko-mercijalnih vozila (autobusa, ka-miona i lakih dostavnih vozila) u Turskoj.

Tvrtka je osnovana 1964. godine, te je započela partnersku suradnju s British Motor Corporation, proi-zvodeći komercijalna vozila Austin i Morris prema licenci, a 1966. proši-rila je program na kamione, kombi vozila i dizel motore.

BMC tvornice imaju kapacitet proizvodnje od 21.500 vozila godiš-

nje te 22.000 motora, prostiru se na više od 200 tisuća četvornih metara u Izmiru i predstavljaju vrhunac u suvremenoj automobilskoj indu-striji. Proizvodnja obuhvaća sve vrste kamiona, lakih komercijalnih vozila, mini-buseva, vojnih vozila, autobusa, specijalnih vozila, te mo-tora pod licencom svjetski pozna-tog proizvođača marke Cummins, koja je najveći svjetski proizvođač dizelskih motora iznad 200 konjskih snaga.

Nova razvojna strategija utvrđe-na je 1989. nakon što je kompaniju preuzeo Cukurova holding, a 1990. BMC potpisuje ugovor o suradnji s eminentnom talijanskom dizajner-skom kućom Pininfarina s ciljem kreiranja jedinstvenog vozila. U siječnju 1997. BMC je predstavio novu profesionalnu paletu kamiona i autobusa, koja je rezultat investici-je vrijedne 120 milijuna USD.

Kvaliteta BMC proizvoda je re-gistrirana ISO 9001 certifikatom te dokazana potvrdom BMC-a kao NAMSA kompanije (dio NATO-ovog sustava održavanja i logistike), a BMC svoje proizvode danas izvozi u više od 75 zemalja diljem svijeta. Garan-cija kvalitete BMC vozila je i ugradnja agregata i komponenata sljedećih renomiranih svjetskih proizvođača: motora Cummins, mjenjača ZF i Ea-ton, osovina Meritor i Dana, a tu su još i Wabco, Knorr, Bosch, Grammer, Vogel i mnogi drugi.

DUGOGODIŠNJA SURADNJA S AUTOTRANSOM

MB Auto kuća kao uvoznik i dis-tributer BMC vozila je do sada ispo-ručila preko 50 autobusa, a listu za-dovoljnih kupaca BMC vozila čine: Autotransport Karlovac, Autoturist Samobor, Brioni Pula, Čazmatrans, GPP Osijek, MORH, Samoborček, Radnik Križevci, Viadukt... A nada-mo se uskoro i Autotrans!

S Autotransom M.B.Auto surađu-je već dugi niz godina, na obostra-no zadovoljstvo. Širok i kvalitetan asortiman dijelova, brze isporuke, povoljne cijene, te korektan odnos s kupcem su naše glavne prednosti koje je riječka prijevoznička tvrt-ka prepoznala kroz dugogodišnju suradnju. Ove je godine suradnja proširena i na području servisa, od-nosno neki od naših kupaca koriste usluge Autotransovog servisa kao našeg kooperanta za servisne uslu-ge.

Što se tiče novog ugovoru o na-bavci dijelova, možemo istaknuti da smo vrlo zadovoljni te se nadamo da će se suradnja u narednom raz-doblju i povećati.

Samo da podsjetimo, M.B. Auto je jedan od isporučitelja dijelova donjeg postroja, motorne grupe, kočionih elemenata, kao i original-nih Mercedes Benz dijelova za Au-totrans.

Ante mLINARIĆ, direktor mB Auta

1� LIDER U cESTOVNOM PROMETU BOSNE I HERcEGOVINE – cENTROTRANS EUROLINES

Putujte s osmijehomTvrtka Centrotrans Eurolines u 2008. godini proslavila je 60 godina svoga postojanja i 45 godina rada pod imenom Centrotrans

T vrtka Centrotrans Eu-rolines danas pred-stavlja najveći i naj-važniji gospodarstveni sistem u oblasti javnog

autobuskog prijevoza putnika Bo-sne i Hercegovine. Istodobno je izravno povezana s prometnim sistemom Europe svojim aktivnim statusom i članstvom u reprezen-tativnoj organizaciji Eurolines sa sjedištem u Bruxelles. Kroz brojne projekte, unapređenja i poslovne aktivnosti Centrotrans Eurolines

je primarni nosilac razvoja cestov-nog prometa u Bosni i Hecegovi-ni. Prepoznatljiv image izgrađen kontinuiranim i programiran mar-ketinškim aktivnostima baziran je na kvaliteti i pouzdanosti prijevo-zničke usluge. Bijeli autobusi, di-zajnirani identično u Centrotrans i Eurolines dizajn, postali su prepo-znatljivi širom Europe po udobno-sti, pouzdanosti i, prije svega, po ljubaznim i kvalitetnim posadama koje predstavljaju prave ambasa-dore prijateljstva.

VJERNOST PUTNICIMA

Vremenski period od šezdeset godina predstavlja dugo razdoblje u kome je Centrotrans Eurolines kao gospodarstveni sistem prošao kroz razne faze razvoja i iskušenja koja su nosila aktualna događanja kako političke, tako i tehnološke prirode. Činjenica da je kompanija preživjela ratna razaranja i strahote od 1992. do 1996. godine i nakon toga pono-vo postala lider u svojoj primarnoj djelatnosti - prijevozu putnika, sama je po sebi značajan podatak koji za-služuje pažnju i analizu, tim prije što su gotovo svi veliki privredni sistemi, koji su bili nosioci razvoja u prijerat-nom razdoblju, totalno destruirani i uništeni. Samo su rijetki, kao što je Centrotrans Eurolines, obnovili rad u punom kapacitetu zadovoljavajući aktualne prijevozne potrebe stanov-ništva Bosne i Hercegovine.

Početke razvoja Centrotrans Eu-rolines bilježi odmah nakon zavr-šetka Drugoga svjetskog rata, kada je formirana prva transportna orga-nizacija u Bosni i Hercegovini, koja se zvala Državno - automobilsko preduzeće BiH, ili popularno DASP. Kao preteča Centrotransa, krajem 1946. godine, formiran je ZATP, odnosno Zemaljsko automobilsko transportno preduzeće. Već na-redne 1947. godine, tvrtka mijenja naziv u „Autoprevoz“ koji počinje održavati redovne autobusne linije iz Sarajeva za: Zvornik, Banju Luku, Kalinovik, Fojnicu i Kreševo. Dalj-njom transformacijom 1951. godi-ne se formira poduzeće „Udarnik” koje se bavilo prijevozom putnika, tereta, taxi uslugama i špedicijom.

Na području Sarajeva se nakon toga početnog razdoblja formira-ju posebna poduzeća Autocentar, Drvotransport i Udarnik, kao za-sebni privredni subjekti. U povijesti Centrotransa najvažniji datum je 1. siječanj 1963. od kada zvanično po-sluju pod zajedničkim imenom ovih triju firmi.

UVIJEK UZ MLADOST

U to vrijeme Centrotrans je oba-vio niz važnijih prijevoznih zadataka od kojih treba spomenuti brojne đačke ekskurzije koje se redovno organiziraju krajem i početkom

mr.sci. muhamed Šaćiragić,generalni direktor Centrotrans Eurolinesa

ZNAMO Se jOš OD VUčKA... Poseban i izuzetno uspješno

organiziran zadatak je bio smještaj i opsluživanje osoblja i voznog parka u sklopu projekta organizacije službenog prijevoza XIV. zimskih olimpijskih igara 1984. godine u Sarajevu na kojima je i Autotrans bio prisutan kao prijevoznik.

1�školske godine, masovne posjete vjernika svetištu „Svetog Ive“ u Pod-milačju gdje je ponekad bilo anga-žirano oko 60 autobusa, organizirani prijevoz na Tjentište i Jablanicu prili-kom obilježavanja godišnjice bitaka iz NOR-a na Neretvi i Sutjesci, kada je govorio predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito, tom prilikom je bilo angažirano 134 odnosno 176 auto-busa. I danas, Centrotrans Eurolines priprema niz zanimljivih aktivnosti za najmlađe. Tako je u 2008. godi-ni ova kompanija pustila u promet „autobus iz snova“ pod imenom „Bosanko“, a koji će uz City bus 1 i 2 promovirati bosanskohercegovački turizam, a prvenstveno je namije-njen najmlađima. Jedna od glavnih atrakcija u Sarajevu je i City bus. To je autobus koji je kompanija Cen-trotrans Eurolines prilagodila za City tour koji turistima omogućava pa-noramsko razgledavanje Sarajeva.

Sudbina države se tijekom rat-nog perioda od 1992. do 1995. go-dine u najgorem obliku odrazila i na Centrotrans Eurolines. Na lokalitetu Autobaze Sarajevo uništen je goto-vo kompletan poslovni i radionički prostor, uništena su ili oštećena 93 autobusa, oteto je ili otuđeno 67 autobusa. Ukupna materijalna šteta procijenjena nakon završetka rata iznosi 54 milijuna KM (cca 27 mili-juna eura). Sredinom 1994. godine poduzet je odlučujući korak s ciljem obnove voznog parka i osposoblja-vanja za intenzivniji obim prijevoza. Tada je vlastitim sredstvima kuplje-no šest korištenih Mercedesa O303, prvih takve vrste u BiH, koji su kao inicijalni vozni park omogućili na-stavak kontinuiteta prijevozničke funkcije u poslijeratnom razdoblju.

Od 1994. do 2007. godine uku-pno je kupljeno 280 autobusa ili drugih voznih jedinica. Istodobno je obavljena sanacija, popravak i mo-dernizacija svih poslovnih prostora.

RAD PO EUROPSKIM STANDARDIMA

Centrotrans je primljen u puno-pravno članstvo Eurolines orgnizaciju 1997. godine u Bruxellesu. Danas Cen-

trotrans Eurolines predstavlja najzna-čajniju prijevozničku organizaciju u Bosni i Hercegovini. Posebno je važno istaknuti da danas Centrotrans Euro-lines prednjači u primjeni modernih tehnoloških i organizacionih rješenja u vođenju tvrtke. Globalna organiza-cija firme zasnovana je na tri poslov-ne funkcije i to: 1. tehnička funkcija, 2. funkcija marketinga, 3. funkcija za zajedničke i opće poslove.

Centrotrans-Eurolines je sada vlasnik više od 170 autobusa koji zadovoljavaju stroge sigurnosne europske i svjetske tehničko-eksplo-atacijske standarde. U Poslovnom si-stemu Centrotrans Eurolinesa nalazi se i pet kćerki firmi i to: Centrotrade, Centrotrans Kakanj, Centrotrans istočno Sarajevo, Centroservis i Cen-trotours. Također, u našem vlasništvu su suvremene autobaze i Poslovne jedinice u BiH, a posjedujemo i šest vlastitih autobusnih stanica, te pet suvremeno opremljenih turističkih agencija, kao i najmoderniji servis za popravku vozila MAN, Neoplan i Isuzu.

Svakako najveća vrijednost Cen-trotrans Eurolinesa su njegovi radnici,

izuzetno lojalni tvrtki, veliki stručnjaci i bezrezervno vjerni firmi i korisni-cima naših usluga. Izuzetan profesi-onalizam, ali prije svega marljivost i odanost zaposlenika Centrotrans Eurolinesa je glavni razlog opstanka i uspješnog kontinuiteta poslovanja. Poruka kompanije „Putujte s osmije-hom“ nije samo poruka već način na koji zaposlenici kompanije pružaju usluge korisnicima prijevoza. U duhu

toga je i priznanje „Osmijeh Centro-transa“ koje se dodjeljuje najboljem djelatniku svakog mjeseca. Centro-trans Eurolines ovim priznanjem, ali i drugim aktivnostima, vodi računa ne samo o zaposlenicima već i njihovim obiteljima. Iz svega navedenog može se zaključiti da Centrotrans Eurolines nije samo kompanija već prava obitelj koja se često u javnosti naziva i „famili-ja Centrotransa“.

SURADNjA CeNTROTRANS eUROLINeSA I AUTOTRANSACentrotrans Eurolines i Autotrans Rijeka imaju dugu povijest suradnje.

Od Olimpijade do danas prevezeni su brojni putnici i pređeni mnogi kilometri. Danas ove dvije kompanije povezuju gradove: Sarajevo, Dubrovnik, Pulu i Velu Luku, a u planu su i aranžmani koji bi omogućili građanima Sarajeva ljetovanje u Hrvatskoj, a građanima Hrvatske zimovanje ili neke druge turističke aranžmane u Bosni i Hercegovini. Također, sektori turizma i marketinga obje tvtke uspostavili su međusobne kontakte u cilju realizacije što više zajedničkih projekata na području turizma i marketinške promocije linijskog prijevoza. Posljednja zajednička marketinška akcija Centrotrans Eurolinesa i Autotransa na liniji Sarajevo – Dubrovnik – Sarajevo, kada su nuđene promotivne cijene niže za 20 posto, pokazala se kao uspješna i imala je veliki odjek u javnosti, te se radujemo i daljnjoj veoma uspješnoj suradnji. Odlična suradnja ovih dviju članica Eurolinesa, a na veliko zadovoljstvo korisnika usluga, garancija su uspjeha.

PRVI MeĐUNARODNI DVORANSKI SKAKAčKI MITING „RIjeKA 2009“

Blanka Vlašić najbolja u RijeciPobjeda Blanke Vlašić na premijernom izdanju mitinga „Rijeka 2009“, što je održan u organizaciji Atletskog kluba Kvarner Autotrans i Grada Rijeke, niti u jednom trenutku nije bila upitna. Blanka je, uostalom, u Rijeku i došla kao glavna favoritkinja, jedina koja joj je mogla baciti svojevrsnu rukavicu izazova bila je Ukrajinka Vita Palamar, jedina od preostalih osam natjecateljica u Dvorani mladosti koja je u svojoj karijeri preskočila 200 centimetara

1�

U riječkoj Dvorani mla-dosti 26. siječnja ove godine održan je prvi Međunarodni ska-kački miting Rijeka

2009. Na mitingu su nastupile naj-bolje visašice svijeta, među kojima i srebrna olimpijka Blanka Vlašić koja je sa skokom preko 203 centimetra postigla do sad najbolji rezultat se-

zone u svijetu. Blanka je visinu od 203 cm pre-

skočila iz drugog pokušaja, očitom lakoćom, a potom je dvaput ne-uspješno napadala visinu novog

hrvatskog dvoranskog rekorda od 206 centimetara. Nakon gotovo sto dana napornih priprema, umorna i suzdržana od rezultatskih progno-za, Blanka je već na svom prvom

Suci slijeva na desno: Poznanović, Glad, Ciganović, Smilović, Jelinić, Vlašić, Komadina, fontana, musolin, Babić i Domijan

1�

mitingu sezone poslala jasnu po-ruku suparnicama da će svjetskim visom vladati i ove sezone. Na kraju natjecanja Blanka nije skrivala svoje zadovoljstvo ostvarenim, istaknuv-ši kako je na ovom mitingu iskori-stila sve svoje iskustvo, posebno od prošle sezone, koje joj je pomoglo da u potpunosti kontrolira cijeli ti-jek natjecanja, ritam zaleta, racio-

nalno trošenje energije na višim ra-zinama, prilagođavanje specifičnoj podlozi dvorane i izvrsnu komuni-kaciju s publikom.

Ljubitelji atletike, koji su svojim odazivom dokazali kako kvalitetan atletski događaj može izazvati veli-ko zanimanje, a u dvorani tu večer bilo ih je preko tri tisuće, mogli su uživati u nastupu Ruskinja Svetlane

Skholina i Viktorije Slivka-Kljugina, koje su s preskočenih 198 centime-tara osvojile drugo i treće mjesto, Ukrajinki Vite Palamar i Irine Kova-lenko, Poljakinje Kamile Stepaniuk, Kanađanke Nicole Forrester, Če-hinje Barbore Lalakova te Litvan-ke Karine Vnukova koje su redom nastupale uz glazbu koje su same odabrale.

AUTOTRANS POKROVITELJ ATLETSKOG SPEKTAKLA

Na konferenciji za novinare, odr-žanoj na brodu „Arka“, upriličeno je i potpisivanje sponzorskog ugovo-ra, između Atletskog kluba Kvarner Autotrans i tvrtke Autotrans d.o.o. Tim činom samo je nastavljena vi-šegodišnja uspješna suradnja kluba i Autotransa. Isto tako potpisan je i ugovor kojim je Autotrans preuzeo pokroviteljstvo glavnog sponzora mitinga. U ime tvrtke ugovore je potpisao predsjednik Uprave Zvon-ko Krmpotić.

U sklopu mitinga dodijeljeni su trofeji Novog lista „Ivica Jobo Kurti-ni“ za najbolje sportaše, a jedna od nagrada drugi put za redom otišla je u ruke Blanke Vlašić. Najuspješni-je u 2008. godini nagradio je i Hr-vatski atletski savez.

Riječani su u atletici mogli uži-vati i dan prije natjecanja kada je, osim izvlačenja redoslijeda skakanja atletičarki i najave progresije visina, održan i službeni trening otvoren za javnost. Organizacija ove sportske manifestacije priprala je Atletskom klub Kvarner Autotrans iz Rijeke, kao jednom od najjačih atletskih klubo-va u Hrvatskoj i ujedno najboljih or-ganizatora atletskih priredbi.

Organizaciju je pohvalila i sama Blanka te se zahvalila fantastič-noj publici na podršci. – Riječki je miting zaista izvrsno organiziran, publika je bila fantastična, dvo-rana prepuna, publika je djelova-la motivirajuće. Pogotovo kad je uhvatila ritam – dodala je Blanka koja je nakon uspješnog skoka na 201 centimetar darivala gledatelje koji tijekom čitavog natjecanja nisu štedjeli dlanove i glasnice, zaplesa-la je svoj pobjednički ples i osvojila nove simpatije riječke publike.

Natjecanje su otvorili riječki grado-načelnik Vojko Obersnel i predsjednik Hrvatskog atletskog saveza Luciano Sušanj, koji su predhodni dan položili temeljni kamen za izgradnju atletske dvorane u Rijeci u neposrednoj blizini stadiona na Kantridi.

Željko KOmADINA

Slijeva na desno: Zhdanova, Skholina, Klyugina, marović, Vlašić i Krmpotić

MRVIN KUTAK

Mali putnici u velikom busuDruženje s đacima-putnicima OŠ „Juraj Klović“ iz Triblja ili nesvakidašnja vožnja najveselijim Autotransovim busom koji prometuje kroz Vinodolsku dolinu

20

Dan mokar i sumo-ran. Kiši od ranog jutra, a pred OŠ „Ju-raj Klović“ u Triblju toliko lokvica koje

pozivaju na „šljapkanje“! No, razlog odlaska u Tribalj nije bilo „surfanje“ po već spomenutim lokvicama već vožnja vinodolskim krajem u druš-tvu tamošnjih osnovnoškolaca. Ne bilo kojih, već onih koje nazivamo

„đaci-putnici“. Njih ima podosta, ali mi smo se družili s onima čije su torbe umalo veće od njih samih, s najmlađom ekipom koja sjedi u nekom od prvih četiriju razreda spomenute „osnovke“. I dok odu-vijek postoje oni sretnici koji tako-reći iz kreveta u tri skoka uskoče u školsku klupu, postoje i oni čija je klupa i po nekoliko kilometara udaljena od doma. E, ovi potonji

su nama bili zanimljivi – ekipa koju svakodnevno barba Željko, ili neki drugi barba šofer zaposlen u riječ-kom „Autotransu“ vozi i odvozi iz škole.

SVI „PAČIĆI“ NA BROJUNas, baš kao i četrdesetak „pači-

ća“, tog je kišnog dana barba Željko točno u podne i pet minuta odve-zao na njima uobičajenu, a nama

do tada nikad ni sličnu vožnju Vi-nodolskom dolinom. Počelo je tako što je kroz vrata škole izletjelo „brdo kišnih razdraganaca“ praćeno svo-jim učiteljicama, a koje je dočekao Željko Cepuš ili barba Željko i nje-gov veliki autobus, jer, morate zna-ti da mališani najviše vole vožnju velikim Autotransovim busom, dok oni iz starijih razreda preferiraju onaj mini bus. I uslijedilo je ono uo-bičajeno, mališani se najprije opro-ste od svojih učiteljica, a onda po-zdrave barba Željka. Svi već imaju svoja mjesta, svi znaju s kim sjede i svi čekaju kad će barba Željko doći i provjeriti jesu li ispravno zakopča-li svoj pojas, jer Željko ne pokreće autobus dok svi pojasevi ne budu propisno zavezani. U toj provjeri sa svakim mališanom razmijeni dvije-tri riječi, propita ih kako je bilo u školi, jesu li umorni, tko je gladan, što ima novog, onda provjeri jesu li mu svi „pačići“ na broju, porazgo-vara s učiteljima kad treba i treba li doći po nekoga iza sedmog sata, i kad sve to bude obavljeno autobus krene. Najprije u smjeru Križišća, a onda okret i smjer Bribira. I tako svaki dan, i tako više puta dnevno, odnosno toliko puta koliko to škol-ska satnica zahtjeva.

POD „PUNOM ŠKOLSKOM SPREMOM“

Kad barba Željko, koji već punih 26 godina vozi u „Autotransu“ baci pogled unatrag i upita – spremni

za pokret, a iz unutrašnjosti uvijek čistog i urednog busa dobije po-vratnicu satkanu od – može, žuti se plišanac na velikom prednjem staklu zaljulja i ekipa kreće kući. Najprije smo se dobro nasmijali kad smo uočili da svaki od tih če-trdesetak mališana sjedi na svom mjestu „pod punom školskom spremom“, odnosno s torbom na leđima i remenom dobro učvršće-nim jer, ne daj Bože nečega, a onda nam je Željko pojasnio kako je nji-ma torba sastavni dio opreme, kao jakna, ili majica i da je ne skidaju. Valjda od straha da ju ne zabora-ve, što se, uvidjeli smo tijekom vožnje, ne bi moglo dogoditi jer savjesni vozač prije izlaska svakog od njih dobro provjeri, pozdravi i nerijetko preko njih uputi pozdrav noni, noniću, mami ili tati. Nikakvo čudo, jer Željko Cepuš je čovjek iz njihovog kraja, ili kako sam reče ne da pozna klince, nego im pozna i čitavu obitelj. Prva „školska stani-ca“ bila je kraj hidrocentrale, niti kilometar udaljena od škole, ali vo-žnja je vožnja, a hodanje hodanje. Potom je uslijedila ona u Ropcima, pa Piralo, pa centar Drivenika, pa još poneka i okret, pa put Grižana, sve do Kričine.

SLIKAR K’O ISUSVozeći se tako u cvrkutavom

busu malo smo popričali s akteri-ma ove priče, i štošta saznali. Naj-prije da je barba Željko baš super barba, da im uvijek pušta glazbu koju oni žele i da jako brine o nji-ma. Sedmogodišnji prvašić Matej Vuković živi u Grižanama i voli ići u školu, jer – tamo puno nauči. Katarina Brkljača iz Triblja i njezi-na frendica Dominika Antonić iz Kričine, također prvašice, vole ove vožnje busom, ali malo im smeta što ih dečkići tu i tamo povuku za kosu. Ma, znaju one da su po srijedi simpatije, ali nije baš uvijek fora. Ako pretjeraju, samo jedno „barba Žeeeljko oni...“ rješava pro-blem. Valentina Smolčić iz Barci i Patrik Krišto iz Kričine također su prvašiči i ići u školu sasvim im je OK, baš kao i Steli Balas iz Blaško-vića ili pak Nikolini Raguž iz Ko-stelja. One su nešto starije i imaju svoje povjerljive razgovore pa ih više nismo htjeli ometati. Nika-kvo čudo što zadnji dio autobusa zaposjedaju oni „odrasli“ – ekipa iz čak četvrtog razreda, ili Davor, Antonio, Jan i Domagoj. E, pa vjerovali vi to ili ne, oni su žučno raspravljali što bi htjeli biti „kad

budu“. Uglavnom, slavni i bogati. Jedan od njih je zaljubljen u Saru, pardon, rekao je da mu je Sara djevojka, ali Sara tu informaciju nije potvrdila već je nekoliko re-dova ispred nastavila neku igru sa svojom frendicom. Sinan, dečko iz petog razreda, pravio se da nije iz te priče i gledao kroz prozor, no nije mogao sakriti osmijeh kad je već spomenuta četvorka onako iskreno, fotoreporteru doviknula – slikar, ti si k’o Isus, aludirajući na njegovu dugu kovrčavu kosu i bradicu.

OBOSTRANO OBOŽAVANJE I UVAŽAVANJE

Kilometri su odmicali, „školske stanice“ se redale, đaci se iskrcava-li, a barba Željko pozdravljao, kako klince, tako i one koji ih dočekuju. Dvije, tri sa svakom nonom ili ma-mom, provjera je li netko slučajno zaspao pa prespavao stanicu, uzvik – pazi kako ćeš preko ceste i ruka u zraku, za još jedan pozdrav.

- Ma, znam ih sve u dušu, znam njihove obitelji, evo ovu nonu koju sam sad pozdravio u nedjelju ću s ostalim penzionerima voziti na izlet. Obožavam svoj posao, da se opet rodim bio bih vozač auto-

busa. Uostalom, to je kod mene nasljedno jer otac mi je bio vozač, ja sam vozač, a sin mi završava Prometnu školu, priča nam barba Željko približavajući se Kričini, po-sljednjoj stanici najveselije Auto-transove linije.

Kristalno jasno, rekosmo našem domaćinu, osvrnusmo se po busu da provjerimo ima li nereda, kad ono sve kao u apoteci. Shvativši što gledamo, šjor „najdraži šofer“ kako to reče jedan od malih putni-ka, ne bez ponosa pojasni – to su sve fina i pristojna djeca. Kad si ti prema njima dobar, oni ti to sto-struko vrate. Ma, svih ih jednako volim, baš kao da su od prvog do zadnjeg svi moji.

Pametnom dosta, zahvalismo se Željku Cepušu ili barba Željku kako smo ga i mi zvali, na ugodnoj i nesvakidašnjoj vožnji, poželje-smo mu još puno takvih, i u Cri-kvenici iskočismo iz velikog „Auto-transa“ u mini „Autotrans“ koji nas je odvezao natrag u Tribalj. Zašto? Pa, tamo nas je čekao naš auto, ali i one na početku spomenute lokvi-ce vode, pa možete misliti kako je priča završila. Neki zauvijek ostanu djeca.

Slavica mRKIĆ mODRIĆ

21

22 bORIS LjUbIčIć, DIZAjNeR I bORAC ZA ISTINSKO UNAPReĐeNje DIZAjNA U HRVATSKOj

Lijepa Naša mora razotkriti vizualni identitetVizualni identitet jedne zemlje je ključ prepoznavanja, pa čak i vidljivog postojanja u širem i užem okruženju. Znamo da je Hrvatska sasvim mala točka negdje u Europi, za mnoge koji su izvan Europe i to je jedan od razloga za jasnim i izdvojivim vizualom u globalnoj slici svijeta

Svjetski priznati i poznati dizajner Boris Ljubičić do-bitnik je brojnih međuna-rodnih nagrada i prizna-nja te borac za istinsko

unapređenje dizajna u Hrvatskoj. I to ne bilo kakvog već dizajna koji otvara put prepoznavanja Hrvatske kao po-željne destinacije, poželjnog partnera u robi koju nudi, a sve to može postići zahvaljujući činjenici da su hrvatski. Prvi veliki projekt kojeg je Ljubičić osmislio bio je vizualni identitet Me-diteranskih igara u Splitu 1979. godi-ne. Njegov znak i zastava postali su međunarodni standard Mediteran-skih igara. Od 1990. njegov najvažniji projekt je cjeloviti vizualni identitet Republike Hrvatske. O svemu tome s posebnim naglaskom na dizajnu kao načinu mišljenja razgovaramo s ovim

vrsnim dizajnerom.

Od 1990. vaš najvažniji projekt je cjeloviti vizualni identitet Repu-blike Hrvatske. Kako se u to uklapa turizam?

- Vizualni identitet jedne zemlje je ključ prepoznavanja, pa čak i vidljivog postojanja u širem i užem okruženju. Znamo da je Hrvatska sasvim mala točka negdje u Europi, za mnoge koji su izvan Europe i to je jedan od razlo-ga za jasnim i izdvojivim vizualom u globalnoj slici svijeta. Godina 1990. je vrlo jasno otvorila to pitanje, a naš politički vrh ga je brzopleto presko-čio, oslonivši se na neka heraldička načela 19. stoljeća i koristeći artruko-pis danas pokojnika, grafičara i slikara Miroslava Šuteja i slikara naivne po-etike Ivana Rabuzina. Oba autora su

neosporni velikani u svom umjetnič-kom poslu, izuzetno cijenjeni i izvan Hrvatske. Tim više se može reći da su oni samo pasivni ilustratori političke volje prvih lica u vrhu hrvatske drža-ve. Cijeli projekt se i danas isključivo pripisuje umjetnicima. Tako su poli-tičari oprali ruke od očitih političkih pogrešaka koje su nacrtane, standar-dizirane, upisane u prvi Ustav i koje nas obvezuju u svakoj službenoj pri-lici. Španjolski slikar i grafičar Miro je svoju grafičku risbu preoblikovao u poznati logo „sunca“ za toplu španjol-sku obalu. Čini se da je ovaj posebni primjer bio ukaz da se i u nas napravi isto, pronađe umjetnika koji će svoj rukopis „pokloniti“ državi. Šuteju je pripisano autorstvo zastave, grba, predsjedničkog grba i papirnih nov-čanica, a Rabuzin potpisuje prvi logo turizma kojeg smo krstili zanimljivim nazivom „Rabuzinovo sunce“. Ovaj logo je promijenjen novim natječa-jem sredinom devedesetih, s jasnim propozicijama koje sugeriraju vizu-alni identitet nove države. Ključnu ulogu u toj promjeni je imao ministar turizma Niko Bulić, danas ravnatelj Hrvatske turističke zajednice. Moj rad je pobijedio na tom novom natječaju i odredio vizualni identitet i zemlje i branše. S dva kvadrata u dodiru, gornji crveni a donji plavi, i nazivom u formi loga, koji se, što je posebno zanimljivo, može prevesti na gotovo sve jezike svijeta a da se njegov vizu-al sačuva. U plavom se kvadratu kao

četvrto slovo u nizu nalazi „A“ s valovi-tom vodoravnom linijom jer simboli-zira Jadran (Adriatic sea).

MOGLO BI SE PUNO VIŠE

Kakav je, po vašem mišljenju, vizualni identitet hrvatskog turiz-ma?

- Prirodnim utjecajem drugih ko-nkurentskih destinacija, prije svih Španjolske, došlo je do redizajna opisanog loga 2000. godine. Logo je sada neka vrsta akvarela, forme kva-drata nisu više prvocrtne, što se drži turističkim imidžem. Za slobodne mutacije u svim potrebnim jezicima napravljena je cijela izvedba slova od A do Z i opet imamo zavidno prepo-znatljiv i dojmljiv logo kao ime zemlje i destinacije. Žuta boja slovima daje sunčanost i toplinu juga Europe, a ugradnja zelene linije na petom slovu „T“ ( na talijanskom „Z“) simboliziramo i zeleni, pošumljeni okoliš. Ovaj logo je sveprisutan na promidžbenim ma-terijalima Hrvatske turističke zajedni-ce i njenih lokalnih članica. Javlja se on i na materijalima turističkih agen-cija, specijalnih ponuda i destinacija, hotela i kampova. Kao autor loga bih preporučio da bude još vidljiviji i uočljiviji, a to je kad se u aplikaciji nađe na sasvim bijeloj podlozi, tada njegov široki kolorit ima podjedna-ku perceptivnost. Mislim da bi se na razini suvenira morao više afirmirati, tako da strani gost ponese naš logo

2�

u svoju zemlju. To mogu biti i banalni uporabni rekviziti: vrećice, kape, maji-ce, ručnici...

Puno ste radili na vizualnom identitetu hrvatskog turizma. je li dizajn dovoljno štiti i potpuno vred-nuje hrvatski turistički potencijal?

- Hrvatski turizam je svjetski brend i pravo pitanje je je li i njegov dizajn na istoj razini. Imamo izdvojiv i pre-poznatljiv logo, nekoliko serija opoj-nih plakata, ali i hrpe brošura koje variraju od vrlo dobrih do vrlo loših. Dobra fotografija i njen odabir još nije naš standard. Imamo mi izuzet-nih majstora – Ivu Pervana, Damira Fabijanića, Renca Kosinožića i druge, koji mi se redovito tuže da ih turistički moćnici zaobilaze i koriste amaterski materijal, a ima tu i takozvanog su-koba interesa. Također mislim i da u elektronskim medijima nismo na ra-zini vrijednosti brenda. Televizijski su spotovi, osim jednog do dva izuzetka, slike bez vezivog koncepta, a logo se samo zalijepi na zadnju sliku i može na CCN. Internet je pragmatičan me-dij, preko njega turist rezervira svoj planirani odmor, putovanje, istražuje uvjete, ali i gleda u ekran: logo, slike, filmove... Da, moglo bi se puno više!

je li moguće prema vizualnom identitetu pozicionirati Hrvatsku kao jednu od vodećih turističkih zemalja na Mediteranu?

- Moj znak VIII. mediteranskih iga-ra u Splitu 1979., tri uronjena kruga u more, postao je standard za sve

buduće mediteranske igre. Tada je dizajnirana i zastava igara. Ukratko, ono što je Le Coubertain dizajnirao za Olimpijske igre, to sam ja napravio za njihovu užu domovinu Mediteran. Deset godina kasnije sam dizajnirao i tipografiju istog naziva, i s njom se možete koristiti kao primjerice s Helveticom koja je 2007. slavila svo-jih prvih pedeset godina. Sada kad je Sarkozy osnovao i Mediteransku uniju mogla bi poslužiti kao komu-nikacija među susjedima, a i šire. Me-diteran je povijesni prostor po svojoj kulturi, civilizaciji i prirodnom ozračju. Hrvatska baštini njegov u prirodnom pogledu najljepši dio. Takvo čisto i plavo more, male uvale i plaže, zeleni-lo i bezbroj otoka. Upravo smo otkrili jednog srcolikog, kojeg je dao iscrtati još Napoleon. Da, vizualni identitet je ključ kojim se definira pozicija u uku-pnoj ponudi Mediterana i malo je od

mene možda subjektivno, ali kao pro-fesionalac mogu mirno reći naš vizual je upečatljiviji od grčkog, francuskog, pa i sad već potrošenog španjolskog i s manjom sličnošću s talijanskim. Ni-šta čudno, Italija i Hrvatska dijele isto more: Jadransko. Talijanski logo je siromašniji u formi i manje talijanski u odnosu na naše izdvojive hrvatske kvadrate.

NE OKREĆITE LEĐA HRVATSKOJ

je li naš turizam u suglasju s održivim razvitkom?

- Turizam je naša stara i nova uzda-nica i glavni gospodarski projekt. Pu-tem turizma imate mogućnost toliko potrebnog izvoza u zemlji. Mislim da bi dobar dio svakodnevnih prehram-benih proizvoda na ambalaži trebao nositi elemente loga turizma. Neki proizvodi „SMS“-a su prvi to primi-jenili u turističkoj sezoni, još prije nekoliko godina. Za održivi razvitak je potreban strategijski gospodarski program. Mnogi tvrde da ga još ne-mamo, ali da bi nas kriza koja je iz svi-jeta stigla i pred naša vrata mogla pri-siliti da ga ipak stvorimo, dizajniramo, primijenimo. U tom smislu smo svi odgovorni, ja sam samoinicijativno dizajnirao i tiskao plakat „Ne okrećite leđa Hrvatskoj“, kao i njegovu engle-sku inačicu „Don’t turn your back on Croatia“. Ovim plakatom sam reagi-rao kao građanin i dizajner konkretno na političku, gospodarsku i socijalnu situaciju koja se predviđa u idućim godinama. Ovo je namjenski plakat koji mi nitko nije naručio, a kojim že-lim potaknuti političare, gospodarske

subjekte, poduzetnike, sindikate i građane Hrvatske da se pravilno po-stave prema ovom problemu. Narav-no, to se odnosi i na turizam jer ako nam strani turisti okrenu leđa slabo nam se piše.

jesu li hrvatski putnički prijevo-znici, konkretno riječki Autotrans, prepoznatljivi na prometnicama izvan granica Lijepe Naše?

- Razne turističke agencije i drugi servisi u koje možemo uvrstiti i put-nički servis su značajan dio hrvatskog turizma. Naravno da bi i oni trebali biti u sustavu vizuala i turističkih poruka i motiva. Nažalost, tu smo najtanji, nije skoro ništa promijenilo u ovih petna-estak godina, osim što imamo nove komunikacijske kanale i tehnološki napredak. Čak se događa da strani turooperatori, koji rade s hrvatskim tržištem, koriste i logo i druge vizua-le za što bolju promidžbu destinacije na kojoj zarađuju. Ja sam dizajnirao krovnu udrugu hrvatskih turističkih agencija kao doslovnu izvedenicu iz loga HTZ-a.

Kako se može unaprijediti pre-poznatljivost autobusa?

- Relativno velika površina oploš-ja velikih vozila koja se još i kreću cestama Europe od sjevera do juga i od istoka na zapad nudi velike mo-gućnosti takozvanog direktnog mar-ketinga. Zamislite samo kad se veliki bus s oslikanim mediteranskim sadr-žajima i bojama nađe na sasvim su-protnom koloritu sjevera Europe. To je poziv, poruka... koju ne možete ne uočiti i osjećajno je doživjeti.

Doris ŽIKOVIĆ

2� VjeKOSLAV VOjO RADOIčIć, SVeSTRANI UMjeTNIK

Narisane priče meštra vedrineIli se ljudima moja djela jako sviđaju ili im se uopće ne sviđaju, što iskazuju riječima: »To bi i moj mali znao narisati«. Većina je moje radove shvatila kao zezanciju, a na slikama pronalaze ono isto što i ja – humor, pristup koji neću reći da je djetinjast ali u svakom slučaju optimističan

Jedan od najprepoznatljivi-jih hrvatskih slikara, boga-te imaginacije i nadrealnih ugođaja u duhu urbane djetinjarije svestrani je riječ-

ki umjetnik Vjekoslav Vojo Radoičić. Široj javnosti njegova su djela po-znata po elementima dječjeg likov-nog stvaralaštva, tekstualnim poru-kama i nadasve živopisnom koloritu. Nostalgične svjetove dalekih luka, usamljenih mornara, sjetnih dama, brodica i vapora što se veselo dime, Radoičić je oživio u svojim blistavim umjetničkim fantazijama nalik na snove, prepunim žarkih boja i iskon-ske životne radosti. Svjetski putnik, umjetnik svestranih interesa, bokelj-skog podrijetla, rođen u Požegi 1930. godine, tijekom svog plodotvornog stvaralaštva, stvorio je golem opus maritimnih tema okušavajući se u karikaturi, slikarstvu, kiparstvu, ko-lažu, scenografiji. Samostalno je izla-gao u Rijeci, Opatiji, Veneciji, Firenci, Beču, Londonu, Melbourneu i New Yorku. Ostvario je pedesetak zapaže-nih scenografija za kazališne kuće u Beču, Badenu, Rijeci, Splitu, Malome Lošinju i Dubrovniku. Osim slikar-stva i scenografije, u svom bogatom stvaralaštvu Radoičić se bavio ilustri-ranjem knjiga, objektima i tekstilom. Zadovoljstvo je osnovno načelo Ra-doičićevog rada. Cijelo njegovo stva-ralaštvo je u biti „pričanje priča“, a na tom tragu je i ovaj razgovor s njim.

Vaši umjetnički počeci vezani su uz crtanje karikatura. Kako ste

2�se nakon toga odlučili za umjet-nost?

- Moje opredjeljenje za umjetnost zapravo nije vezano toliko za umjet-nost koliko za pomorstvo. Kako sam s obitelji živio u Boki, prva kuća do nas bila je pomorska škola, pa je tako sasvim normalno bilo da za-vršim Pomorsku akademiju i odem ploviti jer je to najprofitabilnije i najbolje zvanje. Osjećaj za likovnost naslijedio sam od svog pokojnog oca koji je izvrsno risao. Neposred-no nakon Drugog svjetskog rata vrlo su aktualne bile zidne novine. U ško-li u Bakru, a poslije u Rijeci, izdavali smo zidne novine. Jedan je kolega pisao tekstove, a ja sam to grafički uređivao i usput u kutu počeo crtati karikature. Tih je karikatura bilo sve više, a nakon nekog vremena ne-koliko radova sam poslao u Kerem-puh s tim da su bili objavljeni već u prvom sljedećem broju. Tako je počelo. Objavio sam sigurno preko tisuću karikatura što mi je dalo čvr-stu i laku ruku, a i samopouzdanje. Shvatio sam da se iza nekih »nevaž-nih« stvari kriju razne životne priče. Paralelno s karikaturom stvarao sam svoj umjetnički svijet.

MORE MI JE SVEMediteranac ste po vokaciji.

Prošli ste cijeli svijet, ali ste se najradije vraćali Rijeci. što za vas znači more i Rijeka?

- Moja najveća fantazija je bila da završim nautičku školu, a najvjero-jatnije bih se ukrcao na brod i da ni-sam završio nautiku. Nisam rođen u Boki već slučajno u Požegi, ali nema slučajnosti sve je programirano, re-kao je netko od mudrih ljudi. Meni je cijelo vrijeme rata, kojega sam pro-veo u Zagrebu, bila fiks ideja kako doći na more, i kada sam završio še-sti razred gimnazije, nagovorio sam mamu da nađe posao u Rijeci. Prvo je radila u Tvornici papira, a kasnije u Jugoliniji. Krenuo sam u pomorsku školu... Čitav životni film se ne razvija onako kao što imate osobni scenarij u glavi. Nešto uvijek u životu ode krivo. Život je prepun kočnica. No more mi je uvijek pa i danas značilo sve – život, širinu, putovanja, mirise.

Životni san bio mi je završiti nautiku, ploviti i orisavati sve ono što sam vidio. To je naravno samo san koji u stvarnosti »nije hodao«. Trebalo je biti svjestan da te dvije stvari, a da bi svaka pojedinačno bila dobra – nije bilo moguće realizirati. Ostao sam »na kraju«, kroz ponistru gledam more i guštam kada to moje more postaje zapis onoga što sam sanjao. Koliko god Rijeka ima ili nema više fizionomiju tipično mediteranskog grada, kada bih se vraćao sa svojih putovanja preko Matulja, ili pak mo-rem, ukazao bi se najljepši pogled na svijetu, na Kvarner i moj grad. Kada su me jednom pitali gdje bih rado živio, spomenuo sam Dubrov-nik, London, Beč i Melbourne, ali ipak i uvijek najdraže živim u Rijeci.

što je najviše oblikovalo vaš likovni izraz?

- Moguće moje bokeljsko podri-jetlo nešto kaže, ali u svakom sluča-ju putovanja su ono što je nasušna hrana »pitura« koji barem djelomič-no prenosi ono što u sebe upije.

Oslikavali ste stari namještaj, škrinje, prozorske škure i niz dru-gih predmeta. Zbog čega vas je to privlačilo?

- Osobno sam zaljubljen u te stare krame jer im s nekim mojim intervencijama uspijevam produlji-ti život. Sakupljam prozorska krila, stranice od kreveta, prijatelji i po-znanici ih donose i narednih pola stoljeća imao bih materijala napra-viti oslikane ponistre.

POSTAO SAM PROBIRLJIVPuno ste radili za kazalište. - Kada me je Elfriede Ott pozvala

da na pozornicu prenesem svoje sli-ke, otvorila mi je vrata ne samo Rai-mund Theatra, već vrata koja znače i slike i ljude i glazbu i pokret i dru-ženje, a naravno i uvijek u cajtnotu realizaciju zadane scene. Teatar mi je omogućio da se razmašem u ne-kim dimenzijama o kojima nisam ni sanjao pa su tako nastale i neke instalacije i slike većih dimenzija. Sada radim scenografiju za Lutkar-sko kazalište u Splitu, a iako sam ih do sada napravio četrdesetak, mu-čio sam se, ne zato što nisam znao

što bih napravio, već zato što nisam bio zadovoljan. Moram reći da bih ja u normalnom pogonu to napra-vio za tjedan dana. Odjednom sam postao jako probirljiv, a sve što sam napravio nije mi leglo, a želio bih da to bude jako dobro jer je predstava rađena po tekstu Jakše Fiamenga.

Kako danas žive likovni umjet-nici u Hrvatskoj?

- Indirektno ću odgovoriti. Vrlo se često čudim kako mlađe kolege preživljavaju. Ako se bavite isključi-vo jednim artom, a na putu ste da steknete renome, radi se o muko-trpnom poslu jer uglavnom finan-cijskog pokrića nema ili je mizeran. Budući da radim puno stvari: slike, knjige, razne ilustracije, crtani film, tekstilni dizajn, kalendare, to je na neki način garancija, neću reći da budem bogat, već da mogu preži-vjeti. Naši honorari ne mogu se us-poređivati s europskim, ali su ipak nekakva sigurnost da će od vremena do vremena kapati određena lova. Naravno s tim ne mogu putovati na nekakva egzotična otočja, ali živjeti se ipak može.

jeste li ikada imali uzora?- Teško mi je reći je li postojao

nekakav uzor na koga sam se zaka-čio. Postoji izvjestan broj autora koji su mi dragi. Slikar David Hockney bio mi je uzor i inspiracija. Neki me danas uspoređuju s američkim sli-karom Benom Shanom na kojeg sam naletio kao mlad. On je likovno obrađivao socijalne prilike u svom okruženju. Taj autor je bio u napo-nu snage u Drugom svjetskom ratu kada je kao američki časnik radio slike koje su bile ilustracije aktual-nih događaja s puno figura i uličnih scena socijalne note. Meni su slike bile na neki način socijalno usmje-rene i uvijek su se doticale gradskih situacija na margini, ali sada u mom radu više nema toliko toga. No, i da-lje sam orijentiran na takve motive jer mi pogled uvijek prije padne na neku socijalu nego na tri palme s klupicom. Budući da se „prtljam“ u puno različitih medija, godinama sam radio karikature. Ne bih mogao reći jesam li nekoga stilski kopirao. Međutim, tada su mi se strahovito

sviđale i inspirirale me karikature Fadila Hadžića. Što se tiče dječje ilustracije, jako sam volio češkog autora Josefa Ladu koji je ilustrirao „Dobrog vojaka Švejka“. Upravo mi je genijalno kako je Lada s vrlo malo crta i detalja stvorio vjerodostojnu atmosferu. Kod svih svojih karika-tura držim se tog recepta i nastojim sve sročiti jednostavnim crtama.

RADOHOLIČAR U DUŠIKoga volite među slikarima?- Uz Davida Hockneya velikim

slikarom smatram Edu Murtića. Ne-koliko sam se godina s njim družio i susretao na Palmižani i uvijek mi je imponiralo kako može cijeli dan ra-diti. Murtić je bio pravi radoholičar i zaista ne stoji kada su taj njegov rad ljudi vulgarizirali govoreći da je sli-kao jer je znao da će sve prodati. On je naprosto imao potrebu da s olov-kom ili pinelom stalno radi. I mene su ponekad pitali je li mi potrebno toliko raditi. Vjerojatno jest. Nema tu materijalnih koristi, već je riječ o isključivo duhovnoj potrebi. Napro-sto ne bih mogao zamisliti život da ne radim ništa.

Kako je došlo do vaše suradnje s poznatim austrijskim umjetni-kom Hundertwasserom?

- Hundertwassera sam upoznao negdje 70-ih u Veneciji na izložbi u Galeria Rialto kada je kupio dvije moje slike i pozvao me k sebi da se upoznamo. Njegovi radovi ostavili su na mene snažan dojam jer kao što je on osjetio bliskost prema mo-jim djelima, tako sam i ja shvatio da smo na jednakoj valnoj dužini. Filozofija gledanja na svijet, vred-novanja ljudskosti, može se sažeti i u nekoliko šturih riječi.

Kakva je bila recepcija vaše umjetnosti kod publike?

- Postojale su samo dvije alter-native. Ili se ljudima moja djela jako sviđaju ili im se uopće ne sviđaju, što iskazuju riječima: »To bi i moj mali znao narisati«. Većina je moje radove shvatila kao zezanciju, a na slikama pronalaze ono isto što i ja – humor, pristup koji neću reći da je djetinjast ali je u svakom slučaju optimističan.

Doris ŽIKOVIĆ

2�

Poznata i priznata maestra Nada Matošević osim što je jedina dirigentica u Hrvatskoj, a također jedna od rijetkih u svije-

tu, preuzimanjem riječkog kazališta postala je i najmlađa intendantica u zemlji. Za Nadu Matošević kritičari kažu da je „iznimni talent, suptilna i temperamentna dirigentica“, da je krasi „strasno i čvrsto vodstvo” i da ima „slobodniji pristup dirigiranju“. Ona danas je poznato i cijenjeno ime u domaćim, ali i inozemnim glazbe-nim krugovima. Već je za vrijeme studija dirigiranja na Akademiji za glasbo u Ljubljani kod uvaženog profesora Antona Nanuta iskazala menadžerske sposobnosti osno-vavši Komorni orkestar Pro Arte. Do sada je nastupala, osim u Hrvatskoj, u Sloveniji, Italiji, Austriji i Meksiku, a dirigirala je poznatim orkestrima i ansamblima. O svemu tome s poseb-nim osvrtom na suradnju riječkog teatra s Autotransom razgovaramo s maestrom Matošević.

Već dvije godine ste na čelu HNK Ivana pl. Zajca. što je novo u tom razdoblju riječki teatar donio u hrvatski kazališni život?

- HNK Ivana pl. Zajc definitiv-no je obogatilo hrvatsku kulturnu scenu predstavama visoke umjet-ničke razine i europskih kazališnih standarada. Kada to kažem mislim na iznimno širok raspon repertoara od najvećih klasičnih naslova svjet-ske književnosti i operne umjet-nosti, izvedbi hrvatskih autora do igranja suvremenih djela svjetske i domaće literature. Ipak bih kao najveću novinu naglasila uvođenje pomno osmišljenih predstava za djecu i omladinu u cilju edukacije i stvaranja nove kazališne publike. Da su Riječani i publika iz ostatka Hrvatske i šire prihvatili novi pro-gramksi koncept dokazuje i pove-ćanje broja publike od 30 posto.

Kako vidite ulogu nacionalnih kazališta u scenskom i kulturnom životu suvremene Hrvatske?

NADA MATOšeVIć, INTeNDANTICA HNK IVANA PL. ZAjCA

Teatar je stup kulturnog života

PRIjATeLjSTVO UZ PARTNeRSTVO Već dugi niz godina Autotrans obavlja prijevozničke usluge

tijekom vaših gostovanja. jeste li zadovoljni suradnjom?- Naše se prijateljstvo i partnerstvo ogledava gotovo svakodnevno;

kroz putovanja naših ansambala na razna gostovanja u zemlji i inozemstvu, kroz dolaske naše vjerne publike svih dobnih skupina, ponajviše umirovljenika i školaraca iz županije i šire, na naše predstave, kao i kroz određene popuste na osobno korištenje vaših usluga. Upravo zbog toga zadovoljna sam suradnjom s Autotransom te se nadam da će tako biti i u budućnosti.

Općenito, nacionalne kuće bi trebale predstavljati stup kulturnog života jednog grada a i šire, a što se tiče riječkog HNK s ponosom mogu reći da ono to i jest

2�- Općenito, nacionalne kuće bi trebale predstavljati stup kultur-nog života jednog grada a i šire, a što se tiče riječkog HNK s ponosom mogu reći da ono to i jest.

Na koji će se način profilirati riječki teatar u narednom razdo-blju?

- Do kraja ovog mandata za koji mi je povjerenje ukazao Grad Rije-ka predvidjela sam još dvije temat-ske sezone kroz koje će nas voditi „grčke teme“ te najveći filmski na-slovi u kazališnoj izvedbi. Naravno, kazalište kao neiscrpan izvor novih ideja i inspiracije tjera me da pro-mišljam i budućnost nakon zavr-šetka prvog mandata.

OSLUŠKUJEMO PULS PUBLIKE

Kako riječka kazališna publi-ka reagira na vaš program?

- Osim već navedenog poveća-nja u brojci, ono što me najviše ve-seli su zapravo izuzetno pozitivne povratne informacije i to različitih dobnih skupina te različitih umjet-ničkih senzibiliteta i ukusa.

što smatrate najznačajnijim naslovima ove sezone u riječ-kom HNK-u?

- Nezgodno je pitati intendan-ticu koji joj je naslov najznačajni-ji... to je isto kao da pitate rodite-lja koje mu je dijete najdraže?! Svi su naslovi značajni upravo zato što samo zajednički tvore zaokru-ženu cjelinu i smisao ove sezone koju smo nazvali sezonom melo-drame.

Kako se kreće broj kaza-lišnih gledatelja od trenutka kada ste preuzeli upravljanje kazalištem i hoćete li i dalje ići na osvajanje mlađe, otvorenije publike?

- Postoji konstantni trend po-većanja publike. Poznato je da je ponekad lakše postići povećanje nego ga zadržati u godinama što slijede. Stoga je naš zadatak stalno osluškivati puls naše publike.

je li, u trenutnoj ekonomskoj situaciji, uopće realno očekivati da bi se dotacije kulturi mogle povećati, i koliko bi to moglo pozitivno utjecati na kvalitetu kazališnih proizvoda?

- U situaciji u kojoj se nalazi ci-jela naša zemlja nije objektivno očekivati povećanje proračunskih dotacija. Međutim kreativnost i kvaliteta predstave nije nužno i uvijek vezana za količinu novaca koja je za nju planirana.

Riječki HNK je jedna od rijet-kih kulturnih institucija koja je zbog svoje reprezentativnosti zanimljiva i sponzorima. čini li vam se mogućim model prema kojem bi se država i Grad po-stupno povlačili iz financiranja ustanova u kulturi, a proračun kazališta sve više punio spon-zorskim sredstvima i vlastitim prihodima?

- Prije svega treba reći da kon-kretno naše Kazalište Grad Rijeka u potpunosti financira u stavci plaća i materijalnih troškova, sufinancira programska sredstva uz Ministar-stvo kulture i Primorsko-goransku županiju koja već sada većim di-jelom pokrivamo sami iz vlastitih prihoda što u Kazalištu čine spon-zori i prodaja ulaznica.

Model koji ste naveli čini mi se mogućim, ali ne vidim ga kao skoru budućnost u Hrvatskoj. Vje-rujem da niti jedno nacionalno kazalište u Hrvatskoj ne bi opstalo da se potpuno privatizira, pogo-tovo kada u Hrvatskoj uopće nisu zaživjeli fondovi i zaklade koje su se specijalizirale za ulaganje u kul-turu.

AUTORITET JE NUŽAN

Dirigentice su još uvijek rijet-kost i u nas i u svijetu. Kako ste se odlučili za studij dirigiranja i to u Ljubljani?

- Tu odluku sam donijela direk-tno na poticaj svoje starije sestre Lidije, ne znajući u tom trenutku gotovo ništa o dirigiranju i o tom pozivu. A što se tiče odabira grada

studija moja priča se ne razlikuje od mojih kolega koji su tada upisivali Akademije. Prijavila sam se na pri-jemni ispit i u Zagrebu i Ljubljani. Budući da sam u Ljubljani položila a u Zagrebu ne, otišla sam studirati u Ljubljanu. I danas, neupisivanje Akademije u Zagrebu smatram svojim najdražim neuspjehom.

Tko je utjecao na vašu odluku da se bavite glazbom?

- Osim što su me roditelji upisa-li sa šest godina u muzičku školu, sve daljnje odluke bile su isključivo moje.

Već ste za vrijeme studija po-čeli nastupati s orkestrima širom Slovenije, ali i gostovati u Au-striji, Italiji, Njemačkoj i Meksi-ku. Kako ste to ostvarili?

- Već sam nebrojeno puta odgo-varala na isto ili slično pitanje pa se naprosto ne bih željela ponavljati, ali ono što je bitno za reći jest da je za bilo koji uspjeh potreban i ta-lent i znanje i umijeće i veliki rad.

Na kakve ste reakcije orkesta-ra nailazili, jesu li vas prihvaćali kao autoritet?

- Naravno da jesu, to se po-drazumijeva, inače ne bih bila danas ovdje gdje jesam. Znate, odnos orkestra i dirigenta vrlo je poseban, gotovo intiman. Za-pravo, svaki orkestar jedinstvena je cjelina i potrebno je ostvariti vrlo osoban odnos. Ponekad on znači smijeh, ponekad suze, ali uvijek je određen jednim ciljem – umjetničkom kreacijom.

Kakvo biste kazalište htjeli vidjeti kad vam za dvije godine završi (prvi) mandat?

- Upravo ovako kako je danas: živo, kazalište visoke umjetničke razine, kazalište koje s ponosom može svaku svoju predstavu pri-kazati bilo gdje u Europi i svijetu, kazalište koje ima širok reperto-arni spektar i kazalište koje ima svoju publiku. Takvo kazalište nije ograničeno mandatom.

Doris ŽIKOVIĆ

2�

Dva nova člana Uprave

Nadzorni odbor Autotransa na svojoj prvoj ovogodišnjoj sjednici, odr-žanoj 27. siječnja, donio je odluku o opozivu dosadašnjeg člana Uprave Ivana Križanovića koji više nije bio u mogućnosti kvalitetno obavljati svoju funkciju zbog velikih obveza u vođenju čelnih poslova u Autopro-metnom poduzeću Požega d.d. Istodobno su imenovani na neodređeno vrijeme od 27. siječnja 2009. godine dva nova člana Uprave i to Tomislav Brdar i Igor Krmpotić. Riječ je o osobama koje su svoje dosadašnje poslo-ve i radne zadatke obavljali savjesno i vrlo kvalitetno. Brdar je obavljao poslove direktora Sektora nabave i skladišta Društva, a Krmpotić je bio direktor Adriatic Cruises d.o.o. Rijeka.

Racionalizacija

U okviru programa mjera smanjenja troškova donesenog 12. prosinca 2008. godine, jedna od utvrđenih odluka je i racionalizacija prijevoza na međunarodnim, međužupanijskim i županijskim linijama Autotransa. Određene su smjernice za ukidanje nerentabilnih polazaka, optimal-no održavanje linija u sezoni i van sezone, režim prometa subotom i nedjeljom, i to sve na temelju relevantnih podataka o broju putnika i ostvarenom prihodu. U siječnju su utvrđeni prioriteti po područjima i linijama koje prema pokazateljima ne ostvaruju zadovoljavajuće gospo-darske rezultate. Oformljene radne grupe moraju permanentno raditi na racionalizaciji, s posebnim naglaskom na kvalitetnoj pripremi za iduće zimsko razdoblje.

Uštede s FM sustavom

Autotrans je u suradnji sa svojim partnerom, tvrtkom Tahograf d.o.o. Zagreb, u prošloj godini ugradio 20 komada mjerača potrošnje goriva na autobuse što čini otprilike 10 posto od ukupnog voznog parka. Odluka o ugradnji ovog sustava na autobuse se pokazala kao opravdan potez jer je dala vrlo konkretne rezultate kako u tehničkom dijelu, tako i s komer-

cijalnog aspekta, kaže direktor za razvoj tehničkih poslova Vilko Miljak. Naime, sustav je zamišljen da prikuplja i obrađuje podatke o radu vozila i vozača te daje poziciju vozila putem GSM mreže. Kada je riječ o praćenju rada vozila onda iz sustava iščitavamo podatke koji su vezani za tehnički dio kao npr. potrošnju goriva, režim rada motora (broj okretaja motora, nagla kočenja, brzinu vožnje...) Što se tiče komercijalnog dijela praćenja rada vozila, dolazimo do podataka o prijeđenoj udaljenosti pojedinih dionica puta i cijelog puta u realnom vremenu s podacima o vremenima polazaka, zaustavljanja i trajanja vožnji. Osim praćenja rada vozila sustav omogućava praćenje rada vozača pojedinačno pri čemu se saznaje vrije-me zauzetosti i efektivno trajanje vožnje što je veoma važno u zakon-skim okvirima. Ovaj sustav praćenja je prilagođen digitalnom tahografu koji se nalazi na novim vozilima od siječnja ove godine. Ugradnjom FM sustava u vozni park naše tvrtke sigurno se može utjecati na troškove jer se na osnovu podataka mogu pratiti obrti linija i iskoristivost kapaciteta voznog parka.

Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost raspisao je krajem 2008. godine natječaj za korištenje sredstava iz Fonda radi financiranja programa i projekata u području zaštite okoliša, na koji se naša tvrtka prijavila s programom ugradnje FM sustava uz popratni elaborat. Upravni odbor Fonda je prihvatio naš projekt o čemu smo pismeno obaviješteni 5. siječnja ove godine. Za financiranje projekta odobren je kredit u izno-su do 4.786.978,52 kuna u trajanju od pet godina s odgodom povrata sredstava od dvije godine i to beskamatno. Plan za provedbu ovog projekta je listopad 2009. godine.

Sigurnost djece na prvom mjestu

U siječnju ove godine usvojena je posljednja izmjena odnosno dopuna Pravilnika o uvjetima koje moraju ispunjavati vozila kojim se prevoze djeca donesenog još u 2006. godini.

S obzirom na novu dopunu kojom su regulirani uvjeti koje moraju zadovoljavati autobusi koji prevoze djecu, a koja se konkretno odnosi na upotrebu sigurnosnih pojaseva na svakom sjedalu, za mišljenje, komentare i ocjenu suradnje s Autotransom upitali smo dipl. ing. Borivoj Blanušu, rukovoditelja stanice za ispitivanje vozila u Autoklubu Rijeka.

„Prije svega istaknuo bih da je dopuna pravilnika dobra i da će mnogo učiniti u segmentu sigurnosti djece, ali naravno ako se bude primjenji-vala. Za primjenu pravilnika svakako treba uključiti inspekcijske službe, ali i apelirati na prosvjetne djelatnike, organizatore takvih putovanja i roditelje. Osim sigurnosnih pojaseva takvi autobusi bi trebali imati i svu ostalu sigurnosnu opremu kao što su sigurnosna vrata, izlaz za nuždu, sigurnosne sklopke i drugo. Provođenje ovog pravilnika u praksi neće biti najjednostavnije jer svakako treba reći da će prijevoznicima otežati uvjete poslovanja stoga što sigurnosni pojasevi imaju svoju financijsku vrijednost čime automatski dolazi do poskupljenja opremanja takvih autobusa.

S vašom tvrtkom, poslujemo mnogo godina i svakako moram reći da je Autotrans uvijek ozbiljno pristupao važećim propisima, a pri donoše-nju ovog pravilnika 2006. kada je bilo propisano bojenje prednje i zadnje strane autobusa u žutu boju Autotrans dobio oko 30 potvrda za svoje autobuse. I na pravilnik koji propisuje ugradnju sigurnosnih pojaseva reagiralo se odmah, a veliku ulogu u tome odigrao je Nenad Marcan, ru-

VIjeSTI

Tomislav Brdar Igor Krmpotić

2�

kovoditelj Poslovne jedinice servis s kojim sam obišao sve vaše poslovne jedinice. Drago mi je što mogu istaknuti da od ukupno 700 takvih vozila u Hrvatskoj, Autotrans posjeduje oko 140 potvrda o osposobljenosti za organizirani prijevoz djece, a u ukupnom sustavu Autotransa izdano je još oko 65 potvrda za Prometno poduzeće Požega i 15 potvrda Istra prometu Umag, što u zbroju iznosi 220 potvrda, naravno za sad, jer se upravo naručuje 600 novih pojaseva.

Od eventualnih prepreka, izdvojio bih i kontrolu unutar autobusa, odnosno tko će voditi brigu jesu li sva djeca vezana tijekom cijelog puta, a s obzirom na to da pri nekim prijevozima imaju i školsku torbu na leđima, hoće li se sve odvijati prema pravilima. Svakako treba apelirati na roditelje, prosvjetne djelatnike i sve institucije koje mogu dati svoj doprinos kako bi sigurnost naše djece ipak bila u prvom planu“, zaključio je Blanuša.

Hodočašće u Svetu Zemlju

U suradnji s Riječkom nadbiskupijom od 15. do 22. ožujka 2009. Auto-trans je organizirao peto godišnje hodočašće u Svetu zemlju Izrael. Ovo hodočašće ostvareno je pod geslom „Putovima evangelizacije naroda“. Ovakav naziv ujedno karakterizira opis i sadržaj sljedećih godišnjih hodo-čašća, a tiču se prvotnih širenja kršćanstva od Jeruzalema prema svim na-rodima svijeta. Prvobitna kršćanska zajednica osnovana je u Jeruzalemu i kao takva kroz dvijetisućljetnu povijest uživa dostojanstvo u kršćanskom svijetu. Jeruzalem je glavni grad Isusove domovine, danas i u njegovo vrijeme. Odatle su krenula prva apostolska misijska putovanja s ciljem navještenja evanđelja diljem svijeta. Ovo su razlozi koji objašnjavaju motiv ovogodišnjeg hodočašća; posjetiti i doživjeti mjesta i prostor gdje je kršćanstvo nastalo i gdje je živio i djelovao utemeljitelj Isus Krist.

U sedmodnevnom programu hodočastilo se od Cezareje, Haife Brda blaženstva, Nazaretha, Tabghe, Capernauma, Galijejskog jezera na sjeve-ru pa do Jeruzalema, Betlehema, Masade i Mrtvog mora na jugu zemlje. Na ovogodišnjem hodočašću susreli smo se s posve novim i drugačijim

kulturno-geografsko-vjerskim datostima. Sudjelovalo je 290 hodočasni-ka, a putovalo se charter letom iz zračne luke Krk.

Prema najavama Riječke nadbiskupije nakon Izraela planira se hodoča-šće i u vječni grad Rim, koji je u ono vrijeme predstavljao ishodište puto-va evangelizacije, a danas je središte kršćansko-katoličkog svijeta. Nakon

Rima namjera je posjetiti i ostale krajeve koje je obilježilo kršćanstvo. Tako se namjerava organizirati posjet prvotnim kršćanskim crkvama na području Turske, a potom i Grčke, čime će se posebno istaknuti misijska djelatnost Svetoga Pavla.

Prijevoz za Zračnu luku Rijeka

Autotrans je odabran kao najpovoljniji prijevoznik za prijevoz putnika iz Rijeke za Zračnu luku Rijeka i obratno na temelju provedenog javnog natječaja. U tijeku su operativne pripreme, a prijevoz putnika započeo je početkom ožujka ove godine.

Gradski prijevoz u Opatiji?

Grad Opatija je 23. veljače 2009. raspisao javni natječaj za dodjelu koncesije obavljanja gradskog prijevoza u Opatiji, na koji se prijavio Au-totrans. Ako naša ponuda bude odabrana kao najpovoljnija, očekujemo da bi s prijevozom započeli u svibnju ove godine.

Autobusno stajalište Pazin

U razgovorima s predstavnicima grada Pazina, Autotrans je podr-žao inicijativu da se postojeće pazinsko autobusno stajalište opremi potrebnom infrastrukturom kojom bi, prema mjerilima iz Pravilnika o kategorizaciji autobusnih kolodvora, udovoljio uvjetima za ishodovanje „D“ kategorije. U Sektoru gospodarenja nekretninama našeg Društva priprema se projekt troškova za izvedbu potrebnih radova.

VIjeSTI

�0

Ništa od zajedničkih linija

Autotrans i Brioni Pula su 2. ožujka ove godine prestali zajednički obavljati prijevoz putnika na međužupanijskim linijama, a započinju održavati linije prema dozvolama koje Ministarstvo mora, prometa i infrastrukure RH, izdaje odvojeno za svakog od prijevoznika iz dosa-dašnje kooperacije. Iako su te poslove započeli još 2000., a ugovorom od 17. veljače 2006. uključili su i dodatne polaske, s obzirom na to da u zajedničkom obavljanju prijevoza nisu pronašli usuglašena rješenja suradnja je raskinuta.

Prodaja poslovno - stambenog kompleksa Buzet

Autotrans u samom centru Buzeta raspolaže s građevnom parcelom veličine 3.959 četvornih metara. Postojeći poslovni prostor, s nekadaš-njom servisnom radionicom, nije u funkciji već duže vrijeme tako da se sukladno važećoj prostorno-planskoj dokumentaciji (UPU) prenamijenio, odnosno na navedenoj građevnoj parceli planira se izgraditi poslovno – stambeni kompleks.

Predviđena je izgradnja triju objekata od kojih su dva smještena na istom mjestu dok je treći objekt, prizemnica koja sadržava prostore za tržnicu, lociran nasuprot njih, tako da je između predviđen javni prostor za trg kao mjesto događaja i susreta.

Izrađenim idejnim rješenjem posebno se pridaje pozornost na prirod-no osvjetljenje i mogućnost pogleda na okolicu Buzeta i na Gornji grad. Kompleks se, izuzev tržnice, planira izgraditi na tri etaže s tim da je nulta podzemna garaža i spremišta veličine 3.137 četvornih metara. Tako su za cijeli kompleks osigurana parkirna mjesta, a grad Buzet će time dobiti prvu podzemnu garažu.

Garaža je djelomično prozračna i osvijetljena prirodnim svjetlom što je omogućeno denivelacijom terena. U prizemlju kompleksa predviđen je prostor za supermarket, gradsku tržnicu i poslovne prostore, razne namjene, bruto površine od 1.493 četvornih metara. Na prvom katu planirani poslovni sadržaji raznih namjena bruto površine 1.283 m² i sta-novi bruto površine 287 m², dok su na drugom katu planirani isključivo stambeni prostori bruto površine 1.750 m².

Izgradnja poslovno – stambenog objekta Buzet ostvarila bi kvalitetne i ugodne prostore za rad i stanovanje te dala gradu novi urbani prostor trga. S obzirom na to da je Autotransu osnovna djelatnost javni prijevoz putnika u cestovnom prijevozu i nema dovoljno potrebnog iskustva u realizaciji takvog projekta, prema odluci Uprave Društva putem javnog natječaja, ponuđen je na prodaju s mogućnosti kupnje građevne parcele s kompletnim projektom čija je početna cijena 5.959.000,00 kuna. U cijenu je uračunato zemljište površine 3.959 m², potpisan ugovor o izradi potrebne projektne dokumentacije, izrađen idejni projekt za lokacijsku dozvolu, te priključci vode, struje i kanalizacije.

Sve manje putnika

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, prošle je godine došlo do znatnog pada u cestovnom prijevozu putnika. Pretočivši to u brojke

dolazimo na 62,06 milijuna prevezenih putnika što je za 1,7 posto manje nego u 2007. godini. Pad broja putnika evidentiran je i u gradskom pro-metu, a brojke kažu da je 1.129 autobusa prevezlo 201 milijun putnika ili 2,3 posto manje nego u 2007. godine, a 430 tramvaja prevezlo je 207,87 milijuna putnika odnosno 5,3 posto manje. Za razliku od cestovnog prijevoza jedini ostvareni rast zabilježen je u željezničkom prometu, odnosno u 2008. godini prevezeno je ukupno 70,86 milijuna putnika što znači porast od 12,2 posto u odnosu na 2007. godinu. Povećanje broja putnika na željeznici najviše je izraženo u unutarnjem gradskom prijevozu u kojem statistika bilježi 52,07 milijuna putnika ili 17,2 posto više nego 2007. godine.

I dalje „punoljetni“ na cesti

Iako se dugo raspravljalo o odredbi Zakona o prijevozu u cestovnom prometu kojom se zabranjivalo korištenje vozila javnog prijevoza starijih od osamnaest godina, Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integra-cija nedavno je istaknulo da je iz Zakona navedena odredba brisana, što znači da prema važećim propisima ne postoji nikakvo ograničenje starosti vozila, već će se i nadalje u obzir uzimati samo njihova tehnička ispravnost, a isti propisi primjenjuju se i u ostalim zemljama Europske Unije.

Započeli radovi za kompleks Zagrad B

Na prostoru nekadašnjeg servisa PJ Rijeka u Ulici Erazma Barčića, zajedno s Gradom Rijeka i Rijeka prometom započela je izgradnja pod-zemne garaže za potrebe Rijeka prometa, dok bi nadgradnju poslovno-stambenog kompleksa gradio Autotrans za tržište. Prema raspisanom natječaju za projektnu dokumentaciju odabrana je projektantska tvrtka IGH Zagreb, Poslovnica Rijeka. Prema usuglašenom idejnom projektu Odjelu gradske uprave za provedbu dokumenata prostornog uređe-nja i građenje Grada Rijeke upućen je zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole za garažno-poslovno-stambeni kompleks „Zagrad B“. Nakon uvida u predmetni projekt Konzervatorski odjel u Rijeci utvrdio je da se radi o kompleksu secesijskih „Garaža Zanello“, sagrađenih 1909. godine, projektanta i izvođača Artura Heringa, najstarijih sačuvanih garaža za automobile u Hrvatskoj i poslije Pariza drugih u Europi. Kako su te garaže predviđene za rušenje Konzervatorski odjel uvjetuje zaštitu jednog dijela garaža, što dovodi u pitanje realizaciju predviđenog projekta. Do sada je održan niz radnih sastanaka s riječkim konzervatorima kako bi se pronaš-lo optimalno rješenje. U međuvremenu je IGH Zagreb izradio elaborat o ispitivanju armiranobetonske konstrukcije garaže, na temelju kojeg je izneseno stručno mišljenje da nije moguće demontirati i nakon izgradnje podzemne garaže ponovo montirati, a da se pritom ne uruše određeni dijelovi građevine. Konzervatorski odjel donio je rješenje o odobrenju rušenja svih objekata uz uvjet da se izradi faksimil onog dijela garaža koje su bile predviđene za zaštitu. To rješenje omogućava daljnje radove na predviđenom projektu. Radovi na uklanjanju službeno su počeli 17. ožujka 2009. godine. Neposredno po uklanjanju započela bi izgradnja nastavka Ulice Ivana Pavla II, a zatim podzemne garaže i na kraju poslov-no-stambenog kompleksa i uređenje javnog trga.

VIjeSTI