ÈASOPISHRVATSKOG

PLANINARSKOGSAVEZA

GODIŠTE 95

ISS

N 0

35

4-0

65

0

LISTOPADLISTOPAD

20032003

1010

HP 10-2003 korice.qxd 25.4.2006 21:31 Page 1

ÈASOPIS »HRVATSKI PLANINAR« izlazi u 11 brojeva godišnje(za srpanj i kolovoz kao dvobroj). Prvi broj izašao je 1. lipnja 1898.Èasopis nije izlazio od 1919. do 1921. i od 1945. do 1948., a od1949. do 1991. izlazio je pod imenom »Naše planine«.

IZDAVAÈ

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ

KOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

E-MAIL: hps@inet.hr

http://hps.inet.hr

TEL./FAX 01/48-24-142

TEL. 01/48-23-624

E-MAIL UREDNIŠTVA

hrvatski.planinar@vip.hr

http://hps.inet.hr/hp

UREDNIK

ALAN ÈAPLAR

PALMOTIÆEVA 27, 10000 ZAGREB

E-MAIL: CAPLAR@VIP.HR

TEL./FAX 01/48-17-314

TEL. 091/51-41-740

UREDNIÈKI ODBOR

DAMIR BAJS

DARKO BERLJAK

VLADO BOžIÆ

TOMISLAV ÈANIÆ

MR. DARKO DOMIŠLJANOVIÆ

VESNA HOLJEVAC

FARUK ISLAMOVIÆ

ZDENKO KRISTIJAN

ŽELJKA LISAK

PROF. KRUNOSLAV MILAS

PROF. DR. ŽELJKO POLJAK

TISAK

»EKOLOŠKI GLASNIK« D.O.O.

DONJA LOMNICA

ISSN 0354-0650

PRETPLATA za 2003. godinu je 120 kuna (za inozemstvo 32 eura).

Pretplata se uplaæuje na žiro-raèun Hrvatskog planinarskog saveza

2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici u rubrici »Poziv na

broj« obavezno treba biti upisan Vaš pretplatnièki broj. Pretplata

za inozemstvo (32 eura) uplaæuje se na raèun SWIFT-ZABA-HR XX

25731-3253236, takoðer uz poziv na pretplatnièki broj.

VAŠ PRETPLATNIÈKI BROJ (1)otisnut je uz Vašu adresu, kojaje naljepljena na omotnici zaslanje èasopisa. Nakon izvršeneuplate, uz adresu æete moæi vidjeti naznaku o uplati, èime možeteprovjeriti je li Vaša uplata za tekuæu godinu uredno primljena i ev-identirana pri HPS-u (2).

NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za pretplatu, trebajuse pismom, telefonom, faxom ili e-mailom javiti Hrvatskom plani-narskom savezu. Za nekoliko dana poštom æe primiti uplatnicu ibrojeve izašle od poèetka godine, a zatim æe svaki mjesec na svojuadresu redovno primati svoj primjerak èasopisa.

CIJENA POJEDINAÈNOG PRIMJERKA je 15 kuna.

SURADNJA: Prilozi se mogu slati putem e-maila ili poštom. Krajnjirok za primitak priloga je 10. dan u prethodnom mjesecu (30 danaprije izlaska broja). Uredništvo zadržava pravo kraæenja i obradetekstova, posebno za duže priloge. Svi primljeni materijali se nazahtjev vraæaju autorima. Prednost imaju prilozi popraæeni što boljimizborom ilustracija. Slike se mogu slati poštom ili u digitalnom for-matu (e-mailom, na CD-u ili disketi). Detaljnije upute možetepotražiti na Internetu na adresi http://hps.inet.hr/hp/upute.pdf iliizravno od urednika.

PRETPLATNIKPretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESAXXXXX NASELJE

1 2

PRETPLATNIK

Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESA

XXXXX NASELJE

1 2

1

PRETPLATNIK

ADRESA PRETPLATNIKA, XXXXX NASELJE

120,00

XXXXX

»HRVATSKI PLANINAR« - ÈASOPIS HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA»CROATIAN MOUNTAINEER« - JOURNAL OF THE CROATIAN MOUNTAINEERING ASSOCIATOIN

HP 10-2003 korice.qxd 25.4.2006 21:31 Page 4

ŽIVOT IZNAD OBLAKA 290

MILAN SIJERKOVIÆ, ALAN ÈAPLAR, ANTE VUKUŠIÆ

STOTINU GODINA ŠPILJE VRANJAÈE 297

VLADO BOžIÆ

MALI IZLET NA VELIKU DINARU 301

ZLATKO VIDOŠA

PUT MALOGA PRINCA 304

SLAVKO TOMERLIN

KUBUS NA NOVIM KUGLAMA 310

VLADO PRPIÆ

PLANINARSKE ÈARI ŽUMBERKA

I SAMOBORSKOG GORJA 312

TATJANA VUKOVIÆ

PO FRANCUSKIM PLANINAMA 316

ŽELJKO POLJAK

PLANINARSKE KUÆE I PUTOVI 320

TKO JE ŠTO U HRV. PLANINARSTVU: A. KASAPOVIÆ 323

PLANINARSKI TISAK 324

VIJESTI 325

290 ZAVIŽAN

304 CRNOPAC

312 ŽUMBERAK

320 SOLINSKI PL. PUT

GodišteVolume

Listopad - October 2003

BrojNumber95 10

SLIKA NA NASLOVNICI:OSMIJEH S VRHA DINARE, FOTO: ZLATKO VIDOŠA

S A D R Ž A J

10, 2003 289

HP 10-2003.qxd 25.4.2006 21:25 Page 289

Kakvoæu rada meteorološke postaje ne odre-ðuju toliko instrumenti kojima je opremljena, ko-liko marljivost, savjesnost i struènost vremenskihmotritelja. Nepravovremenost, netoènost ili nere-dovitost motrenja može poništiti korist od posje-dovanja najsuvremenijih, profinjenih i toènih me-teoroloških sprava. Sklonost prema propustima uobavljanju vremenskih motrenja obièno je sraz-mjerna teškoæama prisutnim pri mjerenjima iopažanjima. Takve se nepovoljne okolnosti naj-èešæe zamjeæuju na visinskim meteorološkim po-stajama, u visokim gorama i planinama. One suuvelike posljedica klimatskih obilježja takvih po-druèja, jer su u njima nepovoljna vremenska sta-nja èešæa i izraženija nego u nizinama. Jaka stu-den, olujni vjetrovi, obilni snjegovi, opasni gro-movi i magleni zastori zacijelo nisu primamljiviizazovi za izlazak iz sigurnog i udobnog skloništaradi vremenskog motrenja. Dakako, usamljenost,odvojenost od obitelji i društva, nedostatak udob-nosti i zabave - što je sve prisutno na takvimizdvojenim postajama - mogu samo otežavati

290 10, 2003

ŽIVOT IZNAD OBLAKA (1. DIO)

mr. MILAN SIJERKOVIÆ, ZagrebALAN ÈAPLAR, Zagreb

ANTE VUKUŠIÆ, Zavižan

Planinarskoj javnosti malo je poznato da se ove godine navršava 50 godina od uspostavemeteorološke postaje na Zavižanu. Nama planinarima Zavižan je, osim iz dnevnih vremenskihizvješæa, poznat i kao najviši planinarski dom u Hrvatskoj i odlièno uporište za izlete po sjever-nom Velebitu. Obilježavajuæi polustoljetno djelovanje, Hrvatsko meteorološko društvo iDržavni hidrometeorološki zavod pripremili su meteorološku monografiju »Zavižan izmeðu sni-jega, vjetra i sunca« koja svestrano predstavlja struène rezultate dobivene iz vremenskih po-dataka prikupljenih u 50 godina rada postaje na Zavižanu te život i rad meteoroloških motritelja.Kako je prošlost meteoroloških motrenja blisko povezana s radom zavižanskog planinarskogdoma, a svakako i zanimljiva svim planinarima koji ga posjeæuju, iz te knjige prenosimo u trinastavka pripovijest o motriteljima i domarima iz obitelji Vukušiæ.

(ur.)

5 0 G O D I N A M E T E O R O L O G I J E N A Z A V I Ž A N U

Planinarski dom »Zavižan«

HP 10-2003.qxd 25.4.2006 21:25 Page 290

obavljanje poslova.

Unatoè svim takvim objektivnim okolnostima,najviša meteorološka postaja u Hrvatskoj, ona naZavižanu, pripada najužoj skupini ponajboljih hr-vatskih postaja! Što to zavižanske meteorologeizdvaja od drugih u sliènim okolnostima?

Da bi se napisala zorna i valjana pripovijest ometeorolozima koji žive i rade na velebitskim vr-letima treba ih posjetiti, s njima razgovarati i ba-rem donekle doživjeti dio nji-hove svakodnevice. Iskoristilismo lijepo i dugo »martinjskoljeto« u studenom prošle go-dine, te se uputili na Velebit.Prije toga smo, navratili uGornju Kladu izmeðu Senja iJablanca, gdje živi DraženVukušiæ, negdašnji dugo-godišnji zavižanski motritelj.

Najveæi dio tajne uspjehameteorološke postaje na Za-vižanu uvelike je povezan sobitelji Vukušiæ. U povijestizavižanske postaje prisutna suèak tri naraštaja te obitelji.Poèelo je s Draženom (svi gazapravo poznaju pod imenomDrago) koji je motrenja obav-ljao 35 godina. Drugi naraštaj

Vukušiæa kao vremenskih motritelja na Zavižanuèine Draženova djeca: sin Ante (dosad 30 godinamotrenja), sin Drago (12 godina), sin Luka (8godina) i kæi Štefanija (3 godine), a treæi naraštajèine Antini sinovi Božo i Ivan.

TEŠKI POÈECI U VELEBITSKOJ OSAMI

Pa, kako je poèelo? Poèelo je izgradnjomplaninarskog doma na južnom obronku vrha Vuè-jaka, poèetkom pedesetih godina 20. stoljeæa, na

temeljima predratne Krajaèevekuæe. Planinarski savez Hr-vatske, zajedno s meteorološ-kom središnjicom u Zagrebu,tražio je pouzdanu osobu kojabi obavljala dužnosti domara imeteorološkog motritelja. Po-nudili su taj posao DraženuVukušiæu, ali je on, na nago-vor oca, to odbio. Bio je, kakosam kaže, previše slabašan, abio je i mladi supružnik (ože-nio se 1949. godine). Ponuduje prihvatio Nikola Miškuliniz Velikih Brisnica i meteoro-loška je postaja uspostavljena1. listopada 1953.

Bila je to u poèetku obiè-na meteorološka postaja, s tri

10, 2003 291

Natpisne ploče na domu: meteorološka stanica, obavještajna točka GSS i planinarski dom

Prvi motritelji

Dražen Vukušić i Nikola Miškulin

HP 10-2003.qxd 25.4.2006 21:25 Page 291

motrenja dnevno za klimato-loške potrebe, ali je nepresta-no opremana novim ureðajima,pa je poslije postala tzv. glav-nom meteorološkom posta-jom. Do 1961. glavninu je mo-trenja Nikola Miškulin obav-ljao sam, a povremeno su gazamjenjivali meteorološkitehnièari iz Hidrometeorološ-kog zavoda. U studenom1961. nastradao je (pokliznuose na ledu) noseæi meteo-rološka izvješæa u poštu uKrasnu radi slanja u Zagreb.Ozlijeðen je, pa se zbog toga,kao i zbog poveæanog opsegamotrenja, tražila nova osobaza motritelja i domara.

Netko se, vjerojatno prof. Božidar Kirigin,koji je skrbio o radu mreže meteoroloških postaja,ponovno sjetio Dražena Vukušiæa. Taj put Dra-žen je prihvatio ponudu. - Nije bilo mnogo izb-ora - kako sam kaže - Bio sam prisiljen zaposlitise da bih podizao djecu, a želio sam ostati štobliže obitelji.

Velebit Vukušiæima nije bio nepoznanica: -

Mi od davnina imamo kuæu ištalu na Babrovaèi, na 900metara nadmorske visine.Svake smo se godine ljetiselili gore, zbog stoke i po-ljoprivrede. Veæ sam prije biona Zavižanu, jer smo tu ljetikosili travu, ali nisam biozimi - pripovijedao nam jeDražen.

DRAŽEN VUKUŠIÆ

POSTAJE MOTRITELJEM

Dražen je došao na Zavi-žan 17. travnja 1962., zajednos Antom Laburom, tadašnjimvoditeljem meteorološke po-staje u Senju. - Još je bio pro-sjek snijega 170 centimetara -

zapamtio je Dražen. Labura mu je pružiopotrebnu obuku i vratio se u Senj. Prigoda jeovdje istaknuti Laburine zasluge za kvalitetna ineprestana vremenska motrenja na Zavižanu.Èesto je, i u najnepovoljnijim vremenskimokolnostima, odlazio na Zavižan radi zamjenjiva-nja motritelja u sluèajevima bolesti ili kakva dru-goga izostanka. Uz to je poduèavao sve zavi-

292 10, 2003

Dražen Vukušić

- 35 godina na Zavižanu

HP 10-2003.qxd 25.4.2006 21:25 Page 292

žanske motritelje pri poèetku njihova rada.

Nakon njegova povratka u Senj, Dražen je uprilièno dugom razdoblju na Zavižanu bio uglav-nom sam, sve do povratka Miškulina iz bolnice.Nije mu bilo lako, jer se trebao priviknuti na ži-vot u velebitskoj osami. Elektriène struje nijebilo, a do 1964. godine ni telefona. Od 1964. go-dine postaja šalje redovito nekoliko puta dnevnovremenske izvještaje, pa postaje i sinoptièkompostajom.

Do Miškulinova umirovljenja u lipnju 1966.radili su zajedno Nikola i Dražen, pri èemu se nji-hovim usmenim dogovorom Dražen više bavioobradom vremenskih izvješæa, a Nikola poslo-vima domara u planinarskom domu. Nakon Miš-kulinova umirovljenja, motrenje i èuvanje plani-narskog doma jedno je razdoblje ostalo zamalosamo na Draženu.

- Tako sam ja životario neko vrijeme, višesam nego u društvu - prisjeæa se Dražen Vukušiæ.Neko vrijeme društvo mu je èinio Nikolin sin IvanMiškulin. Ivan je želio raditi u meteorološkojslužbi u zraènoj luci u Omišlju na otoku Krku,ali je uprava Hidrometeorološkog zavoda uvjeto-vala njegovo zaposlenje u »civilizaciji« prethod-nim poslom u velebitskoj divljini. Oko godinudana radio je Ivan Modriæ iz V. Brusnica, a jošmanje Ivan Babiæ iz Babiæ Dolca.

- Zatim je primljena moja kæi Štefanija.Radila je dok se sin Ante 1972. nije vratio iz voj-ske. Neko su vrijeme oboje bili sa mnom, dokona nije bila pred poroðajem. Zamijenio ju je mojsin Luka, a njega poslije Dragutin. Tako smo ra-dili do 1996. godine kad sam otišao u mirovinu.Umjesto mene došao je Antin sin Božo, a Draguje godinu dana poslije zamijenio drugi Antin sinIvan. Sad su na postaji opet otac i dva sina.

U poèetna dva desetljeæa rada meteorološkepostaje na Zavižanu najveæi su teret neprijepornopodnijeli Nikola Miškulin i Dražen Vukušiæ.Mjesecima su bili odvojeni od svojih obitelji, auvjeti rada i življenja bili su vrlo teški. Veæinadrugih koji su zapošljavani na postaji nije dugoostajala. Nisu izdržali samoæu, surovost planine,teške uvjete rada i življenja.

»O osvajanju Sjevernog i Južnog pola pišu se

prièe i romani, snimaju se filmovi. I ovo je biloosvajanje Velebita i poèetak stalne prisutnostièovjeka u tim surovim zimskim i divljim uvje-tima. Zimi je Velebit tada bio pust i nepristupa-èan za planinare i nezanimljiv planinarstvu kojejoš nije bilo razvijeno. Izbjegavao ga je i domaæiživalj, koji se nadolaskom zime spuštao sa svo-jom stokom u podvelebitska sela.« Tako je za-bilježio Ante Vukušiæ, koji je na zavižanskoj me-teorološkoj postaji neprestance tri desetljeæa, od1973. godine.

VUKUŠIÆI VLADAJU ZAVIŽANOM

U tome razdoblju, u proteklih tridesetak go-dina, meteorološka je postaja bila gotovo isklju-èivo obveza i zaduženje obitelji Vukušiæ. Oni suorganizirali posao na postaji onako kako najboljeznaju i umiju, prikladno okolnostima, a doneklei svojim željama i potrebama. Meðusobno se za-mjenjuju, jedan »odraðuje« dežurstva dok drugiobavljaju poslove uobièajene za velebitska seos-ka gospodarstva ili su, jednostavno, sa svojim

10, 2003 293

Tri generacije Vukušića:

Dražen, Božo i Ante

HP 10-2003.qxd 25.4.2006 21:25 Page 293

obiteljima. Posao se neprije-porno obavlja kvalitetno i re-dovito. U cijelom tome raz-doblju nije obavljeno samojedno vremensko motrenje, ito opravdano.

Ante Vukušiæ je, uz svo-jega oca Dražena, najpozna-tiji i zacijelo najosebujniji za-vižanski meteorolog. S njimesmo dugo razgovarali u pla-ninarskom domu »Zavižan«,naveèer istoga dana kad smoposjetili i Dražena. Dok jevani urlao vjetar, u dobrougrijanoj blagovaonici domaveselo je pucketala vatra ukaminu napunjenom velebit-skim kladama. Uz èašicu domaæe travarice, Antese prisjeæao svojih zavižanskih poèetaka.

- Prvi put sam bio na Zavižanu kao djeèak,još dok nisam bio krenuo u školu. Bio sam s dje-dom Jakovom, a na postaji je još radio NikolaMiškulin. Sjeæam se kišomjera, koji su mi bili

èudne sprave. To je bio moj prvi susret s meteo-rologijom. Miškulin je imao mali tranzistor nakojemu je slušao vijesti, a ja sam u èudu gledaogdje se nalaze ti ljudi koji prièaju! Nakon povrat-ka iz vojske sam sam, bez ièija nagovora, odluèioraditi kao meteorološki motritelj na Zavižanu. Toje bila prigoda da ostanem ovdje, blizu svogadoma i obitelji - pripovijedao je Ante. Pripominjes ponosom da od kada je obitelj Vukušiæ preuzelamotrenja na postaji nije bilo više od 100 danabolovanja.

Kako zavižanski meteorolozi doživljavajuvrijeme na velebitskim visovima? Jamaèno druk-èije nego mi iz nizina. Veæina æe pomišljati naduge, hladne i snježne zime. Oni koji su imali pri-godu proèitati kakav klimatski prikaz o Hrvatskojprisjetit æe se vjerojatno podataka o tome da jeZavižan meteorološka postaja s najnižom tempe-raturom, najsnježnija, najmaglovitija i najvjetro-vitija postaja u Hrvatskoj...

Jedno su podaci, a drugo doživljaji stvarnosti.Kad smo posjetili Zavižan, radi razgovora s An-tom, doživjeli smo silan južni vjetar. Huèao jeoko doma, zavijao, prestajao i pojaèavao svojuriku, i tako cijelo popodne, noæ i sutra prije podne,dok smo boravili na Zavižanu. Dosezao je 8 bo-fora, što znaèi da je bio olujne jakosti. Kad smo topriopæili Anti, on je kratko komentirao: »Povjetarac«.

294 10, 2003

Snijeg na prozoru foto: Franjo Novosel

Snijeg pred planinarskim domom foto: Aleksandar Gospić

HP 10-2003.qxd 25.4.2006 21:26 Page 294

Zbog vrlo jakoga vjetra, debelih naslaga injai èestih udara groma mjerenje vjetra na Zavižanuod poèetka je bilo otežano te su mjerne spraveèesto bile ošteæene ili uništene.

- Jedne smo godine dobili daljinski anemo-metar - prisjeæa se Dražen Vukušiæ. - U postajismo imali pokazatelj smjera i brzine vjetra. Vanije puhala strašna bura. Promatrao sam indikatorvjetra upravo kad je pokazivao 160 kilometara nasat, a zatim je odjednom sve utihnulo: bura jeodnijela anemometar. Tada je bura možda doseg-nula i 200 kilometara na sat. Èini mi se da je naj-veæa brzina južnog vjetra bila oko 100 kilometarana sat. Tada su ispred doma bile složene daske,pripremljene za popravak zgrade. Jugo je dohva-tilo jednu tešku dasku, podignulo je i bacilo nakat te slomilo žlijeb!

SNJEGOVI I ZAPUSI

- Mnogi se èude kada kažem da zimi èestone možemo izaæi kroz glavna vrata, jer su zame-tena snijegom, jednako kao i prizemni prozori. Utakvim prigodama koristimo se sporednim vra-tima kroz drvarnicu. Nekih zima moglo se silazitina motrenje samo kroz prozor na katu! - pri-povijedao nam je Dražen Vukušiæ.

- Neki nam ne vjeruju kad kažemo da zimièesto za odlazak na motrenje do meteorološkekuæice ili do snjegomjera trebamo stavljati krpljeili dereze, dopunjuje ga sin Ante.

Dražen se prisjeæa najveæe izmjerene visinesnijega èak 320 centimetara. - Iste sam godineneslužbeno izmjerio ispod sedla Križiæa nanosvisine 15 metara! Obilježio sam na jednoj bukvidokle je dosezao snijeg, a u proljeæe sam oèitaovisinu - predoèio nam je Dražen zanimljiv poda-tak o vjerojatno najveæem izmjerenom zapuhu uHrvatskoj.

Prije nekoliko godina, pri-sjeæa se Ante, snijeg je pao veæ27. kolovoza i pritom je nastaotanak snježni pokrivaè. Djeca suu taèkama dovezla nakupljenisnijeg pred dom i tamo napravi-la snjegoviæa! Godine 1972. veæ9. rujna bilo je pola metra sni-jega. U skrovitim jamama snježni-cama snijeg se zadržava cijelegodine, što je zanimljivo plani-narima koji sa Zavižana proma-traju more.

»Imala sam sreæu da je ondakad sam radila najviši snijeg biosamo metar i pol«, priopæila nam

10, 2003 295

Najviša izmjerena visina

snijega je 320 cm!

Meteorološka kućica ujutro foto: Ante Vukušić

HP 10-2003.qxd 25.4.2006 21:26 Page 295

je Štefanija, Antina sestra. Ona je, zajedno sasuprugom i sinom, naveèer »skoknula« do Zavi-žana, kad je saznala da smo tamo, i donijelanekoliko fotografija snimljenih na Zavižanu.Pohvalila se da je ona dosad jedina žena koja jeradila na toj najvišoj meteorološkoj postaji u Hr-vatskoj.

Snijeg je velika zapreka kad zimi treba doæina postaju radi preuzimanja svojeg »obroka« vre-menskih motrenja. Kolima se tada ne može doæinego samo pješaèenjem. Pješaèi se od 5 do 8 sati,ovisno o uvjetima »pod nogama«. Kad je vrijemelijepo i nema mnogo snijega, tada se stigne brže.A ako treba rabiti krplje, makar samo treæinuputa, hodanje se otegne i na cijeli kratki zimski dan.Ako je snijeg klizak, zaleðen, koriste se dereze. -Za ta pomagala, za krplje, dereze, gležnjake idrugo, mnogi motritelji na drugim meteorološkimpostajama u Hrvatskoj nisu ni èuli, a kamoli ihvidjeli ili uporabili - tvrdi Ante. - Jak vjetar, vija-vice, velike hladnoæe i gusta magla dodatni suotežavajuæi uvjeti. Mora se biti dobro opremljen,jak i u dobroj fizièkoj i psihièkoj kondiciji. Po-nekad se iziskuju i zamalo nadljudski napori. Nesmije se zaboraviti da je svaki uspon s oko 300metara nad morem do 1594 metra.

Planine su èudne i opasne vremenske pozor-nice. Vrijeme se u njima zna naglo i jako promi-jeniti. Tko za to nije spreman i ne zna što trebauèiniti, nastradat æe.

Vukušiæi se sjeæaju nesreæe što ih je 1. svib-nja 1985. doživjela obitelj Prister iz Zagreba.Njih èetvoro, roditelji s dvoje djece, zaputili su seiz Oltara prema Zavižanu. Vrijeme je bilo izrazi-to neugodno. Planina je bila zavijena oblacima.Niže je padala kiša, a na visini je okrenulo naburu. Zahladnjelo je. Vjetar je nosio vodene kap-ljice, koje su se u obliku inja lijepile na drveæe,tako da su prekrile planinarske markacije. Poèeoje padati snijeg. Zalutali su, izgubili su se. Rodi-telji su se smrznuli, a djeca su jedva preživjela.

Magla i inje velika su nevolja za zimske po-sjetitelje sjevernog Velebita, ali i za vremenskemotritelje na Zavižanu.

Zima je - zima... Priroda okrutna, nesmiljenaprema rijetkim posjetiteljima, ali još više premaonima s kojima se najviše druži.

Ante nam je isprièao jednu šaljivu zgodu. -Jednom je prigodom neki novinar pitao mojukæer Anu da mu kaže èega ima na Zavižanu na-jviše. Ona mu je kratko i jednostavno odgovorila:»Najviše ima zime!«

296 10, 2003

Suton na Zavižanu foto: Ante Vukušić

HP 10-2003.qxd 25.4.2006 21:26 Page 296

10, 2003 297

Špilja Vranjaèa spominje se prvi put u liter-aturi još 1901. godine. U Hrvatskom planinarubr. 12, Lavoslav Golf, predsjednik Planinsko-tu-ristièkog društva u Zadru, objavio je »Glavni iz-vještaj planinskog i turistièkog društva »Libur-nija« u Zadru, podnesen glavnoj skupštini dne 6.lipnja 1901. u Zadru«. Iz Izvještaja je vidljivo daje špilja Vranjaèa (tada još nije imala ime) veæbila poznata i »znamenita« te da je izlet do nje,zbog vrlo loših prometnih prilika, bio vrlo otežan.Golf je napisao: »Osobito je naglasiti, da su sviznanstveni izleti, koje je društvo do sada po-duzelo ostali iskljuèivo na teret dotiènih društve-nih èlanova, koji su prisustvovali izletima, te sus toga bili rijetki. Usprkos tome bila su prireðenadva zabavna izleta i èitav red izleta u znanstvenesvrhe u užem krugu, te se je na taj naèin istražiosrednji dio Dugog otoka, špi-lje na Ižu, Kaštelima i Kotle-nicama«. Dalje u tekstu Golfkaže: »...da su putovi do Sa-varske špilje bili sagraðeniod seljana uz pomoæ iz držav-nih oskudiènih sredstava, teda se iz istih gradi put od Du-gog polja do Kotlenice ispodMosora, gdje se takoðer na-lazi znamenita špilja« (napi-sano u listopadu 1901.).

Na koji su naèin èlanovi»Liburnije« istražili špiljudanas nije poznato, ali je izknjižice Lavoslava Golfa»Razvoj turizma, planinar-stva i saobraæaja putnika uDalmaciji«, napisanoj 1929.

vidljivo, da su èlanovi »Liburnije« špilje fotogra-firali i izraðivali njihove nacrte. Možda su izradilii nacrt špilje Vranjaèe, ali su dolaskom Talijana1918. u Zadar svi dokumenti »Liburnije« nestali(uništeni), pa tako možda i o špilji Vranjaèi - šteta.

Iz teksta se vidi da je špilja veæ tada bila po-znata i posjeæivana.

Do tada (1901.) bila je poznata samo Prva,danas ulazna, dvorana bez siga, relativno lakodostupna, u koju su, kako je poslije ustanovljeno,ljudi ulazili stoljeæima, a koncem 19. st. naroèitolovci, tražeæi u špilji golubove.

Veæe zanimanje za špilju nastalo je otkriæemDruge dvorane, pune siga. Prema pisanju Fritzavon Kernera iz Beèa 1905. god.: »Neki pastir izKotlenice sluèajno postade otkrivaè ove lijepe

STOTINU GODINA ŠPILJE VRANJAÈE

I Z M O S O R S K O G P O D Z E M L J A

Splitski novinari u špilji foto: Vlado Božić

HP 10-2003.qxd 25.4.2006 21:26 Page 297

298 10, 2003

špilje. Tražeæi izgubljeno ja-nješce svoga stada, prodrepred par godina kroz ne-uglednu, nikad prije zapaže-nu pukotinu špilje na jugois-toènoj strani šupljine«. Danasznamo da je to bio Stipe Pun-da, na èijem se zemljištu -djedovini obitelji Punda, na-lazi špilja.

Za otkriæe nove dvoranesaznao je i rudarski inženjerLuigi Miotto iz Splita koji jeu podruèju Kotlenice tražio

željeznu rudu, pa je još iste (1903.) godine izra-dio nacrt špilje. Taj je nacrt speleolozima vrloznaèajan. To je tek treæi nacrt špilje izraðen u Hr-vatskoj. Prvi je izradio J. M. Graniæ 1882. i pred-stavlja jednu bezimenu špilju kod Muæa Gornjeg,a drugi je 1886. izradio Ðuro Pilar i predstavljašpilju Veliku peæ na Medvednici kraj Zagreba.Luigi Miotto je nacrt izradio po svim pravilimakoja primjenjuju speleolozi i danas. Nacrtan jetlocrt i tri presjeka u mjerilu 1:1000 s oznakamastrana svijeta.

Do tog je nacrta vrlo brzo došao Fritz vonKerner, geolog iz Beèa, koji je tada po zadatkukartirao podruèje srednje Dalmacije. I on je po-sjetio špilju, i veæ 1905. u Beèu objavio brošuru ošpilji, nazvavši je »Die Grotte von Kotlenica«.Uz svoj opis priložio je i Miottov nacrt.

Kerner je opisao i put do špilje, i to kolimaiz Splita preko Dugopolja do Kotlenice ili željez-nicom od Splita do Dugopolja (ne zaboravimo,1903. puštena je u promet željeznica od Splita doSinja), i od Dugopolja kolima do Kotlenice, padalje pješice oko 600 m do špilje. Posjet Vranjaèitrajao je od ranog jutra do kasno naveèer.

Špilju je imenom Vranjaèa prvi spomenuoDragutin Hirc 1905. u »Prirodnom zemljopisuHrvatske«.

U iduæih nekoliko godina zanimanje za špiljubilo je vrlo malo. Veæe zanimanje javilo se tek1911., kada je u Splitu, na Velikoj Realci osnovanŠpiljarski odio, koji su vodili prof. Umberto

U ulaznoj dvorani bez siga foto: Vlado Božić

Prvi nacrt Vranjače iz 1903. godine

HP 10-2003.qxd 25.4.2006 21:26 Page 298

10, 2003 299

Girometta i prof. RamiroBujas. U iduæih nekolikogodina oni su sa svojimðacima »jamarima« èe-sto posjeæivali i prouèa-vali špilju. O samoj špiljii nalazima u njoj pisalisu u Izvještajima i Pro-gramima Velike Realkesve do poèetka rata 1914.godine.

Zbog rata je opetprestalo zanimanje za špi-lju, a obnovljeno je tek1925. kada je u Splituosnovana PodružnicaHPD »Mosor«. Tada jebilo više posjeta špilji iraznih napisa u èasopisi-ma i dnevnim novinama, naroèito tijekom 1926.Tada se javila i želja za boljim ureðenjem špilje.Osnivanjem Sekcije za istraživanje kraških po-java u HPD »Mosor« 1927. poèinje intenzivnijirad na pripremama i samom ureðenju špilje, kojije vodio proèelnik sekcije Rade Mikaèiæ. Zah-valjujuæi promidžbi koju je provodio UmbertoGirometta prikupljena su novèana sredstva (oddržavnih vlasti u Splitu, Klisu i Kotlenicama), azaslugom i radom uprave HPD »Mosor«, njenihèlanova i mnogih simpatizera, ostvaren je zama-šan posao ureðenja špilje.

Sveèano otvorenje špilje uprilièeno je 15.prosinca 1929., na kojem je govorio UmbertoGirometta, predsjednik HPD »Mosor«. Za tu pri-liku izraðena je cesta od zaseoka Punda do špilje(oko 450 m), ureðeno je parkiralište kraj špilje,ureðen je prostor pred špiljom i oko nje (izrav-nan je teren pred ulazom, sagraðeni su podzidi,postavljene klupe, pošumljena je okolica), sagra-ðena je kuæica za diesel-agregat i spremnik zavodu, nabavljen je i ugraðen diesel-agregat, spro-vedena je elektrièna rasvjeta kroz špilju sa 25 ža-rulja i 2 reflektora, sagraðene su stube i putovikroz špilju osigurani ogradama. Na ulazu je ugra-ðena spomen-ploèa. Dotjerivanje špilje trajalo jemeðutim još nekoliko godina.

O špilji se tada mnogo pisalo pa je bilo i više

Dio turističkog puta u špilji foto: Vlado Božić

Prospekt izdan povodom

stoljetnice špilje Vranjače

HP 10-2003.qxd 25.4.2006 21:26 Page 299

300 10, 2003

posjeta. Špilju su posjeæivali planinari, obiènigraðani ali i visoki državnici. Posebno su zabi-lježeni posjeti bana Primorske banovine dr. Tar-taglie 1930., a 23. svibnja 1931. jugoslavenskekraljice (supruge kralja Aleksandra) i prijestolo-nasljednika Petra I.

Dalje posjete prekinuo je Drugi svjetski rat.Nakon rata ponovno se javilo zanimanje za špiljui želja za obnovom. Tada je o Vranjaèi, kao i odrugim špiljama u Hrvatskoj, mnogo pisano zbogpotrebe njihove zaštite. Za-slugom splitskih speleologašpilja Vranjaèa je 30. kolo-voza 1963. proglašena geo-morfološkim spomenikomprirode i tako zaštiæena Zako-nom o zaštiti prirode, te uve-dena u registar zaštiæenih obje-kata prirode pod reg. br. 101.

Elektrièna rasvjeta izelektriène mreže uvedena je1970., od kada špiljom uprav-lja Šumsko gospodarstvo Split,a od 1991. tu su dužnost pre-uzele Hrvatske šume, pa sešpilja našla na popisu turistiè-

ki ureðenih špilja u Hrvatskoj.

Za dobro gospodarenješpiljom zaslužna je obiteljPunda, koja je sve to vrijemefizièki obavljala sve poslovevezane uz špilju: voðenje po-sjetitelja, održavanje putova irasvjete, èišæenje terena i uvo-ðenje novih sadržaja ispredšpilje (telefon, WC). Zbog to-ga je špilja Varnjaèa bila uzordobro ureðene i voðene špilje.Punih 55 godina, sve do sm-rti 2001. godine, glavni skrb-nik i vodiè bio je Stipin sinMirko Punda. Brigu su zatimpreuzeli Mirkovi sinovi, ali suim te godine lokalne vlastizabranile posjeæivanje špilje iiskljuèile telefon i struju zarasvjetu.

Braæa Punda žele nastaviti tradiciju skrbi ošpilji tim više što se špilja nalazi na njihovom pri-vatnom posjedu, na kojem se nalazi prilazna ce-sta, parkiralište i ureðeni prostor pred špiljom, alizbog razlièitog tumaèenja zakonske regulative lo-kalne vlasti im to više ne dozvoljavaju, pa oni joši sada vode spor. Nažalost, sliènu sudbinu imajui Cerovaèke špilje koje su zatvorene od Nove go-dine 2003., ali to nije utjeha obitelji Punda.

Poznata figura »Kolona staraca« foto: Vlado Božić

Braća Marko, Vlado i Branko Punda foto: Vlado Božić

HP 10-2003.qxd 25.4.2006 21:26 Page 300

10, 2003 301

Veæ predugo ljenèarimo u kampu »Kozarice«kod Pakoštana. Naša èetveroèlana ekipa u kojojje jedna dvogodišnjakinja i jedan èetverogodiš-njak, planira izlet na Dinaru. Premda svi zajednoimamo veæ ponešto »utakmica u nogama«, ipaknam je za ovu priliku potrebna pomoæ. Naime,cesta od Guga prema Brezovcu je makadam nebaš najboljeg stanja, a za nas predugaèka da bis-mo je mogli svladati pješke. Zovemo g. Mariæa,dopredsjednika HPD »Dinara« iz Knina, zbog or-ganizacije prijevoza nekim terenskim vozilom odGuga do Samara. Uspijevamo dogovoriti sasta-nak veæ za sutradan u 6:30. I dok mama spremastvari za sutrašnji pohod, tata, Eva i Lovro odla-ze na još jedno kupanje u moru i igranje u pijes-ku. Naveèer ranije odlazimo na spavanje i jedvaèekamo sutrašnji dan.

Premda nismo baš neki ranoranioci, uspije-

vamo ustati u 4:30 i veæ za 15 minuta kreæemo.Mudriji dio ekipe koristi se putom do Knina zaspavanje. U Gugama smo u 6:15. G. Mariæ i nje-gov sin Ante su veæ tamo. Gore æe nas vozitiAnte. Tako su naime podijelili poslove. Dok æeotac danas raditi u duæanu, sin (koji je noæas tu-lumario) æe raditi u kuæi na Brezovcu. Nadamo seda æe nas Land Rover uspješno prebaciti gore idolje.

Dok nas vozi, Ante nam objašnjava i pokazu-je: Markov grob, dolinu Brezovac, svoju kolibu,planinarsku kuæu koja æe se uskoro obnavljati,dolinu Duler i ostavlja nas ispod prijevoja Samara.Put nakon Suhog polja je mjestimièno stvarnološ, pa nam je dovle trebalo sat i èetvrt »junaèke«vožnje.

Veæ je 8 sati, vrijeme je vedro i ugodno, a mizapoèinjemo uspon. Eva se ugodno zavalila u no-

MALI IZLET NA VELIKU DINARU

ZLATKO VIDOŠA, Zagreb

K A K O P L A N I N A R S T V O P R I B L I Ž I T I N A J M L A Ð I M A

Unatoè svemu 22. lipnja 2003. Mirkovi sino-vi Marko, Branko i Vlado Punda o svom su tro-šku organizirali obilježavanje 100. obljetnice ot-kriæa dvorane sa sigama. Pozvali su speleologe,rodbinu, prijatelje i predstavnike vlasti s kojimasu u sporu. Okupilo se tu tridesetak ljudi, spele-ologa iz Splita i Zagreba, rodbine, prijatelja, doksu se predstavnici vlasti isprièali zauzetošæu. Zatu priliku organizatori su uz pozivnice izdali inovi prospekt o špilji.

Braæa Punda postavili su na ulazu u špiljuspomen-ploèu svojemu djedu Stipi. U ime rod-bine govorio je Vlado Punda, zatim sam ja pod-sjetio na prva saznanja o špilji, dok je Goran Ga-

briæ govorio o zaslužnim ljudima koji su dopri-nijeli da špilja Vranjaèa postane poznata turis-tièki uzorno ureðena i održavana špilja. Oku-pljeni posjetitelji pošli su tada u razgledavanješpilje, koju su braæa Punda osvijetlili prijenosnimdiesel-agregatom, nažalost preslabim da osvijetlicijelu špilju, pa su kao pomoænu rasvjetupostavili petrolejske svjetiljke. Unatoè slabijojrasvjeti od potrebne posjetitelji su bili zadovoljniviðenim. Obilježavanje ove godišnjice pratila jelokalna televizija i novinstvo (Slobodna Dalmacija).

Nadajmo se da æe spor biti uskoro pozitivnoriješen i špilja opet biti dostupna ljubiteljimapodzemlja.

HP 10-2003.qxd 25.4.2006 21:26 Page 301

siljci na tatinim leðima, aLovro s mamom istražuje,èas naprijed, èas natrag.Skaèe po kamenju, sakupljaèešere, kamenèiæe i drugedragocjenosti. Neke od njihpovjerava tati na èuvanje.Premda nije neuobièajeno,danas se ne spušta na sve èe-tiri kako bi omirisao nekubiljku ili cvijet.

Idemo najprije blagompadinom uz livade, a zatimstrmije na sam prijevoj Sa-mar. Ovdje neugodno puše.

Vidimo dim, gori negdje prijeko uBosni. Postupno staza prelazi u kamen-jar i vodi rubom šumarka. Lijepovidimo i Prominu na kojoj smo biliprošloga tjedna. Sunce je još s drugestrane, pa nam uspon za sada ne pred-stavlja teškoæu. Još malo klekovinombora, a onda kroz usjek gdje mjestim-ièno treba upotrijebiti i sve èetiri.Nažalost, odavde pa do vrha put vodiopožarenom klekovinom bora.

Još malo i naziremo vrh. Sad nas veæobasjava Sunce. Sreæom, još nije vruæe.Uskoro stižemo. Našim tempom do vrhanam je trebalo dva sata i èetvrt. Na ma-hove puše jaèi vjetar. Odmaramo se, fo-tografiramo, doruèkujemo, udaramo žig.

Nakon pola sata kreæemo natrag.Formacija na povratku je: Eva u nosiljcii tata prvi, onda mama i na kraju Lovro.I dok je uzbrdo Eva komentirala i po-malo zadirkivala Lovru, na povratku segotovo odmah ugodno zavalila i zas-pala, te tako sve do šume Brezovca.Malo se odmaramo u šumici kod odvo-jka za Krèiæ, pa hitamo dalje. Na po-vratku gotovo cijelim putem možemouživati u pogledu na Duler. Za silazakdo Samara nam je trebalo tek nešto ma-nje vremena nego za uspon. Uzrok tome

302 10, 2003

Na Suhom polju (u pozadini Badanj i Dinara) foto: Zlatko Vidoša

Pod Badnjem foto: Zlatko Vidoša

HP 10-2003.qxd 25.4.2006 21:26 Page 302

10, 2003 303

Ispod prijevoja Samara foto: Zlatko Vidoša

je naš oprezni silazak, a i otežani vremenskiuvjeti. Naime, sada je veæ postalo prevruæe. Veæse i kamen podosta ugrijao. Premda je krajolikDulera prekrasan, ipak nam je bilo drago kad smose domogli hlada bukove šume. Ovdje je Lovrozapjevao svoju standardnu iz vrtiæa - »Ja volimtebe, tu nema zbora, sve do neba …«. Eva, kojase u meðuvremenu probudila, pomaže mu iinterpretira na svoj naèin, tj. vièe samo »T E B E... T E B E … !!!«. U 14 sati smo kod planinarskekuæe »Brezovac«. Taman hvatamo Antu na krajunjegovog »posla« - naime, upravo se budi. Zajed-nièki se prihvaæamo obroka - on doruèka, a miruèka.

Nakon objeda svraæamo na kavu kod susjedaKrvavice. Dok se Eva i Lovro polijevaju vodomi neumorno trèkaraju uokolo (!), mi odrasli se od-maramo u hladu pred njihovom kolibom. Kažu,pobjegli su ovamo gore iz grada pred vruæinom.Slušamo vijesti, u Kninu je izmjereno +38oC.Ovdje gore, uz blag vjetriæ i koji stupanj manje,ipak je ugodnije. Dok sjedimo i pripovijedamo,pijuckamo netko sok, netko bevandu, a poglednam se odmara na polju Brezovcu i Badnju izanjega. Tu nam se dogodila i mala nezgoda. Vjero-jatno privuèene djeèjom igrom (prskanje vodom)pojavile su se ose. Èim smo umirili Lovru, kojegje jedna ubola u stopalo, pojavila se druga i ubola

ga gotovo u isto mjesto. Nakon nekoliko suza i ri-jeèi utjehe, situacija se normalizira. Za utjehu ganosim natrag do kolibe Mariæevih.

Skupljamo stvari, sjedamo u Land Rover iupuæujemo do pastira na zapadnom dijelu polja.Èuvaju oko 1200 ovaca i nešto kozliæa. Dvojemalih kozliæa »napadaju« Evu i Lovru, a onda oninjih. Ovaca nema u toru, negdje su okolo na paši.Susreæemo ih na povratku. Opkoljeni ovcama,moramo se zaustaviti. Eva, od ushita što vidi toli-ko ovaca odjednom, veselo poskakuje, hvata seza vrata automobila, gura glavu kroz prozor i želimeðu njih. Ante gasi motor i èeka da cijela kolo-na proðe mimo nas.

Da naš izlet ne bi prerano završio, Ante nasvozi još i do Mariæ dolca - tu je granica s Bosnomi Hercegovinom. Svraæamo još i do nedavno ob-novljenog lovaèkog doma na Poljicama. Eva iLovro ga nisu stigli vidjeti, jer su u meðuvremenuzaspali. Za danas im je bilo više nego dovoljnouzbuðenja. Kod Markovog groba bacamo još je-dan pogled na Dinaru okupanu zracima zalazeæegSunca.

Kao ni mnoga druga lijepa mjesta, tako niDinaru nije moguæe upoznati u jednom danu. Sre-æom, uvijek možemo ponovo doæi. Važna je je-dino volja.

HP 10-2003.qxd 25.4.2006 21:26 Page 303

304 10, 2003

Crnopac mi je oduvijek bio zagonetka. Neznam ni sam koliko sam puta bio na njegovomvrhu i uvijek postavljao isto pitanje: što se nalazi

dolje izmeðu Gaèešinih pleæa i Glavnog grebena.Izgledalo mi je kao neka šumovita visoravan izkoje strše kao zubi bijele i šiljate stijene. Pitaosam se zašto netko ne pokuša i tuda planinariti.Danas mi je to posve jasno, jer sam se osobnouvjerio nakon brojnih obilazaka i avantura da jeto teren samo za odabrane.

Još prije dvadesetak godina odluèio sam uæis još nekoliko prijatelja u tu »zubatu« šumu. Ušlismo sa zapadne strane, starim šumskim putem.Namjera nam je bila da proðemo sredinom, usmjeru glavnog grebena. Odmah smo shvatili dasmo ušli na vrlo kompliciran teren pun dubokihponikvi, ponora i strmih litica. Kako danas do-bro poznajem taj teren, mogu reæi da smo tadaimali više sreæe nego pameti, jer smo sasvim slu-èajno odabrali najlakši i najmanje opasan put. Dasmo krenuli lijevo ili desno ne bismo taj dan us-pjeli doæi do Glavnog grebena.

Nakon te pustolovine prošlo je opet nekolikogodina do sluèajnog susreta s još jednim velebit-skim vukom samotnjakom, dvadesetak godinamlaðim od mene. I taj je, kao i ja, savršeno upo-znao Velebit lutajuæi po njemu bez markacija istaza.

Bio je konac veljaèe kada smo odluèili proæikroz nama nepoznat dio Crnopca. Na svojimplaninarskim turama uvijek sam bio vrlo oprezani dobro opremljen. Ovaj put mislio sam: »Lakoæemo!«. Ponio sam samo mali ruksak, malo èajai jedan obrok hrane. Na poèetku je put bio sasvimobièan. Brzo smo napredovali kroz borovu šumu.Naše je veselje brzo nestalo kad smo naišli naogromnu ponorèinu i strme obronke lijevo idesno. Sve je bilo prepuno snijega i leda, a mi

PUT MALOGA PRINCA

SLAVKO TOMERLIN, Zadar

N O V O S T I S A C R N O P C A

Bijeli kuk u području Crnopca foto: Vlado Božić

HP 10-2003.qxd 25.4.2006 21:26 Page 304

10, 2003 305

smo bili bez zimske opreme. Odluèili smo se us-peti strminom, a ne iæi uz ponor. Ipak je bolje,kad se oklizneš, udariti u drvo nego završiti uponoru.

Nastavak puta bio je prava ludnica. Došlismo opet u pat-poziciju. Svuda oko nas stršeokomice i do 50 metara, a prolaza nigdje. Kadgle, trag vuka! Ova pametna životinja poznajeVelebit bolje od ikoga, pa smo krenuli njegovimstopama. Nevjerojatno je da je našao jedinimoguæi prolaz izmeðu dva kuka. Sada se trebalopopeti na glavni greben, a noæ se veæ prikradala.Smatrali smo da æemo lako doæi do staremarkacije i lako se spustiti do Prezida. No, teksu tada nastale neprilike: teren je takoðer bio punponora i provalija, pa smo se konaèno uspjeli us-peti na hrbat, gdje barem nije bilo jama. Takosmo stigli do markacija koje se više nisu ni vid-jele. Sreæom smo stari put dobro poznavali, pasmo po mraku i bez baterija uspjeli doæi do auta.

Iako smo obojica iskusni planinari, moralismo priznati da smo taj put bili vrlo lakomisleni,

jer da smo ostali u kukovima sigurno bismo sesmrznuli. Ovo pišem kao opomenu onima kojiolako, bez potrebne opreme, kreæu u neku avan-turu.

Nakon nekoliko godina napravio sam s jošnekoliko prijatelja, sklonište na Crnopcu. Sada jebilo puno lakše istraživati okolinu, jer nije bilopotrebno silaziti do Prezida.

Kako je Crnopac sada postao pristupaèansvakom planinaru, odluèio sam omoguæiti put ikroz labirint Crnopca jednom vrlo atraktivnomstazom. Onaj prije spomenuti vuk samotnjakzove se Zdenko Moroviæ. Otkada smo prošli onuludu avanturu, poèeli smo sve èešæe lutati uzduži poprijeko vrletima Crnopca i dobro smo upoz-nali obilježja tog podruèja. Bili smo tim u kojemje Zdenko prednjaèio u izviðanju prolaza, a jasam ga polako slijedio.

Nedavno smo krenuli iz skloništa zapadno odBijelog kuka. Tu nas je speleolog Vlado Božiæupozorio na zanimljiv kameni predio. Zavirivalismo u svaku ponikvu i penjali se na isturenekukove. Kako smo ulazili sve dublje u unutraš-njost, tako nam je sve više raslo naše oduševl-jenje prizorima koji su se redali jedan za drugim.Put je bio vrlo zahtjevan. Bio je potreban najveæioprez da se ne dogodi nesreæa. Èas smo se pen-trali rukama i nogama, a èas balansirali na nekojhridini, da bismo potom silazili u dubokeponikve. Negdje je trebalo pronaæi jedinumoguænost za nastavak puta, pa smo tražili naj-

Bijeli kuk sa sjeverne strane foto: Slavko Tomerlin

U Zdenkovoj jami foto: Slavko Tomerlin

HP 10-2003.qxd 25.4.2006 21:26 Page 305

306 10, 2003

bolju varijantu. Na jednom ravnijem mjestu sjeosam da se odmorim, a Zdenko je krenuo prekomalog prijevoja prema Bijelom kuku. Nije ga bilodugo, pa sam se zabrinuo da mu se nije što do-godilo. Meðutim, uskoro me je dozvao da doðemnešto vidjeti. Bio je sav ushiæen, a bio sam i jakad me odveo da vidim jamu, ogromnu poputamfiteatra. Nažalost, nismo uspjeli siæi, jer nismoimali potrebnu opremu. Nastavljajuæi put nailazilismo posvuda na teške prepreke, koje smo uspjeliproæi steèenom penjaèkom vještinom. Neæu seupuštati u opisivanje fantastiène ljepote tog pred-jela, jer tome nisam dorastao.

Nakon te ture i svega što smo vidjeli, dogo-vorili smo se da æemo i ostalim planinarima omo-

guæiti da vide tu divljinu i ljepotu kamena i šume.O toj zamisli obavijestili smo HPS. Od Savezasam dobio odobrenje za rad i financijsku pomoæ.Tako su mi novèano pomogli nabaviti dugaèkealuminijske ljestve, a PD »Paklenica« mi je po-moglo u nabavci sajli i željeza za izradu klinova.Poklon koji sam dobio ranije od Saveza sada jebio zlata vrijedan: bušilicom je trebalo izbušitisedamdesetak rupa promjera 16 mm i postavitioko 80 m sajle kako bi put bio sigurniji.

Radovi su poèeli 19. lipnja 2003. Kupio samoko 30 kg èeliènih šipki od kojih sam trebao na-praviti klinove i klinove s alkom. Nakon piljenjabrusilicom i zavarivanja alki bio je i taj posao za-vršen nakon dva dana rada.

Nakon nabavke dvoje ljestava, mogli smonastaviti zapoèeti put. Prvi zadatak bio nam je daosposobimo jedan manji uspon ispred tzv. Dvora.Tu smo istesali nekoliko stuba i postavili klin. Unastavku puta, prema Zdenkovoj jami, postavilismo još 6 klinova i sajli. No, kod same jame po-javio se težak problem. Naime, ulaz u jamu tre-bao je iæi kroz dugaèak i strm klanac koji je za-vršavao vertikalom. Nažalost, u sredini, gdje smomislili postaviti prve ljestve, bio je uglavljen ve-lik kamen koji je onemoguæavao naš planpostavljanja ljestava na ulaz. Nekoliko sati smopokušavali bezuspješno pomaknuti kamen. Ko-ristili smo se polugom balansirajuæi iznad prova-lije, no konaèno smo shvatili da pametniji po-pušta i za neko vrijeme odustali. Zakljuèili smoda bez pomoæi dinamita neæemo uspjeti oslobod-iti ulaz u jamu. Dobiti dinamit bilo je veomateško. Molio sam policiju, neke firme i napokondobio traženo od jednog privatnika. Tako nam jeput u jamu postao otvoren.

Sljedeæi put sam se opremio alpinistièki, paonako vezan na uže poèeo bušiti rupe za klinove,dok mi je Zdenko dodavao sve što je trebalo. Atrebalo je to sve i donijeti od auta: dvije ljestve,teške klinove i kolut sajle težak 40 kg. Zdenko jenosio sve osim jednih ljestava i bušilice, koje samnosio ja. Ukupno smo prenijeli, u nekoliko puta,oko 80 kg tereta. Nakon šest dana, po osam satiintenzivnog rada, postavili smo obje ljestve, kaoi klinove i sajlu od oko 40 m.

Sad smo mogli odahnuti, jer je to bio i najtežidio puta, no trebalo je osigurati silazak u prvuNajuzbudljiviji dio puta foto: Slavko Tomerlin

HP 10-2003.qxd 25.4.2006 21:26 Page 306

ponikvu. Sa sedam klinova i dvije sajle, uz klesa-nje nekoliko stuba i taj zadatak je bio riješen. Kodprvog prijevoja trebalo je odstraniti svo nesta-bilno kamenje i postaviti dva klina. U sljedeæojponikvi opet je bilo malo više posla, jer je tre-balo postaviti tri klina za silazak.

Prije prvog klanca put silazi strmo, pa smodužinom od oko 30 m morali usijecati stube i no-gostupe. Nakon ovog klanca, ponovno je strmsilaz koji treba osigurati bušenjem 6 rupa i po-stavljanjem klinova i sajli. U Krivom klancu smopostavili još dva klina. Put završava usponom nakoji smo postavili oko 40 m sajle. Do zadnjihvrata usjekli smo uzduž uskog grebena još neko-liko stuba. Odavde put vodi kroz bukovu šumusve do uspona na Bijeli kuk. I tu smo moralipostaviti nekoliko klinova i dvije sajle. Sad namje preostalo jedino markirati cijeli put, što smo

uspjeli za dva dana. Time je konaèno bio završen»Put Malog Princa«, kako smo nazvali ovu stazukoja vodi kroz èudesne predjele do tzv. Nebes-kih vrata.*

Tko bude kroèio ovim putem neka nam javije li poèeo vjerovati u èuda kao što smo i mi kojii dalje otkrivamo uvijek iznova nešto do sadaneviðeno.

10, 2003 307

Slavko Tomerlin - Tatek pred

svojim skloništem na Crnopcu

foto: Vlado Božić

* Posljednja èetiri dana pomogao nam je D. Ko-vaèeviæ i olakšao radove oko bušenja rupa ipostavljanja sajli. Zdenko i ja smo radili 107, aDragan 26 sati. Nisam uraèunao odlaske naCrnopac radi punjenja akumulatora, kao ni svojrad kod kuæe. Da ne budemo gladni brinula seSmilja Petrièeviæ.

CRNOPACCRNOPAC

HP 10-2003.qxd 25.4.2006 21:26 Page 307

308 10, 2003

HP 10-2003.qxd 25.4.2006 21:26 Page 308

10, 2003 309

NA SLIKAMA:Velika slika lijevo: Stjenovito carstvo

Maloga kuka foto: Vlado Božić

Lijevo dolje: U kamenom procjepu

foto: Vlado Božić

Lijevo sredina: Provlačenje kroz pri-

rodna vrata, foto: Zdravko Antolković

Gore: Tatek na Bijelom kuku

foto: Vlado Božić

Dolje: Ljestve na »Putu Malog Princa«

foto: Zdravko Antolković

Desno dolje: Divovske škrape

foto: Vlado Božić

HP 10-2003.qxd 25.4.2006 21:26 Page 309

310 10, 2003

Ovoga ljeta spašen je odrušenja znameniti spomenikgradnji ceste postavljen 1846.godine na oštarijskom pri-jevoju Stara vrata. AkcijomHPD »Prpa« postavljene suèetiri nove kamenite kuglepod Kubus ili Uru, simbolBaških Oštarija i jedan odsimbola Velebita.

Nosive vapnenaèke ku-gle promjera 31 centimetra,156 godina odolijevale su su-rovoj velebitskoj klimi i te-žini kamenite kocke. Da ka-mena kocka teška oko pettona nije podložena u jesen2002. godine drvenim

kladama zasigurno bi se sama urušila, a kako jesastavljena od deset elemenata, lako je pret-postaviti do kakvih bi posljedica došlo. Sama ak-cija spašavanja pod nazivom »S.O.S. za Kubus«pokrenuta je u svibnju prošle godine slanjemapela svim nadležnim i odgovornim ustanovamaza ovaj objekt, ali se dalje od usmenog i pisme-nog obeæanja nije mnogo pomaklo. PopularnojUri više nije otkucavalo pet do dvanaest nego petiza dvanaest i samo brzom i nesebiènom akcijomplaninara, bez i jedne kune ièije pomoæi, napravl-jene su i postavljene nove kugle. Izuzetan posaosame montaže izveli su Joso Ropuš i Marko Prpiæiz Novalje, Vlado Prpiæ s Baških Oštarija te IvanDokoziæ i Nikica Došen iz Karlobaga. U imeHrvatskog restauratorskog zavoda iz Zagreba ak-ciju je nadzirao Kamenko Klofutar.

KUBUS NA NOVIM KUGLAMAIzbjegnuta nacionalna sramota

VLADO PRPIÆ, Baške Oštarije

P L A N I N A R I S P A Š A V A J U K U L T U R N U B A Š T I N U

Podizanje Kubusa foto: Vlado Prpić

S novim kuglama pred planinarskim domom »Prpa«

HP 10-2003.qxd 25.4.2006 21:26 Page 310

10, 2003 311

Kubus na prijevoju Vrata foto: Davor Tomičić

Jednogodišnja priprema nije tekla glatko; va-ljalo je ustanoviti stvarno stanje èitavog spome-nika - od prilaznog kamenog stubišta, zidanogokruglog zaravanka, kvadratnog postolja iodrediti prioritetne zahvate. Konzervatorski odjeliz Rijeke, u èijoj je nadležnosti ovaj spomenik,prihvatio je prijedlog da nosive kugle, najos-jetljiviji elementi petotonske kocke budu odgranita (Gabro impala) koji je iste boje, i gotovoneogranièene trajnosti.

Kugle su postavljene 14. srpnja ove godine.Trebalo je èitavih deset sati pažljivog rada pri bu-ri koja je na prijevoju toga dana puhala brzinomod pedeset kilometara na sat. Kad je kocka hidra-uliènim dizalicama podignuta svega nekolikocentimetara, dvije kugle su se raspale po pukoti-nama. Spojevi meðu nosivim elementima izra-ðeni od željeznih šipki debljine 25 centimetara idužine 10 centimetara jedva da su služili svojojsvrsi zbog stanjenosti uslijed korozije. Da bi seposlije dugog napora kubus mogao spustili na no-ve nosaèe valjalo je dokuèiti »finte« nekadašnjihmajstora, kako kocku koja je samo naokoravnapostaviti na èetiri toèke, a da se dodiruju natakoðer neravnoj podlozi.

Ove jeseni 2003. godine Hrvatski restau-ratorski zavod iz Zagreba dovršit æe konzervacijuspomenika, urediti postojeæi uklesani natpis, a ta-koðer æe se presložiti urušene prilazne stube.Valja spomenuti da je meðu prvima na loše stanjeovog znaèajnog povijesnog objekta upozorio i

naš književnik iz Karlobaga Slobodan Šikiæ. Oso-bitu zahvalnost na obavljenom poslu zaslužujumr. Ðuka Benèek iz Instituta za geološka istra-živanja, inženjer Mladen Hvala iz Pazin-kamenagdje su napravljene nove kugle, akademik IvanGušiæ, profesor Vladimir Jelaska, dr. DubravkoMatièec, arhitekt Josip Velniæ, Josip Ropuš,Marko Prpiæ i drugi.

Kubus u zraku - akcija u tijeku foto: Vlado Prpić

HP 10-2003.qxd 25.4.2006 21:26 Page 311

312 10, 2003

Svega tridesetak kilometara zapadno od Za-greba nalazi se Park prirode »Žumberak - Samo-borsko gorje«. To je podruèje uglavnom dobropoznato brojnim planinarima zagrebaèke regije,no zasigurno ima i onih koji tek površno poznajuprirodne i kulturne znamenitosti ovoga kraja, pavrijedi iznova istaknuti što krije to slikovito gor-sko podruèje nadomak Zagreba.

Podruèje Samoborskog gorja i Žumberka jekrško podruèje na kojem prevladavaju trijaskidolomiti, a manje jurski i kredni vapnenci. Trenut-no je poznato oko 150 speleoloških objekata - zasada je najdulja špilja Provala sa 1862 metara ka-nala, a najdublja istražena jama je Bedara (-105 m).

Površina samoga parka prirode, proglašenog1999. godine, je 333 km2. Na tom podruèju nemani jednog gradskog naselja, što znaèi da je to is-kljuèivo ruralno podruèje, u kojem živi tek neštoviše od èetiri tisuæe stanovnika. Unutar granicaparka prirode, pod posebnom su zaštitom još ka-njon rjeèice Slapnice, usjeèen u dolinu 200 do300 metara duboko, i Okiæ-grad s okolicom. Tako-ðer, u vršnom dijelu Japetiæa (879 m) dio šumeima status rezervata šumske vegetacije.

Poseban èar ovom gorju daje izmjena otvo-renih staništa, kao što su livade i pašnjaci, sašumskim površinama. Kraj je ispresijecan broj-nim rjeèicama, potocima, ponornicama, a kada se

tomu dodaju još i staništapoput lokvi, špilja i poljopri-vrednih površina ne èudi štotu nalazimo velik broj vrstabiljaka, životinja i gljiva. Ne-ke od tih vrsta su endemiène,što znaèi da su ogranièenerasprostranjenosti, a mnogesu ugrožene i zaštiæene.

Mnoge prirodne i kultur-ne znamenitosti zanimljive sui vrijedne planinarskog posjeta.

PLANINARSKE ÈARI

ŽUMBERKA I SAMOBORSKOG GORJA

TATJANA VUJNOVIÆ*

P A R K P R I R O D E » Ž U M B E R A K - S A M O B O R S K O G O R J E «

Područje Parka prirode Žumberak - Samoborsko gorje

* Autorica Tatjana Vujnoviæje dipl. ing. geologije istruèni savjetnik - geolog uJU Park prirode »Žumbe-rak-Samoborsko gorje«

HP 10-2003.qxd 25.4.2006 21:26 Page 312

10, 2003 313

Neki od najljepših ciljeva jesu: SvetaGera (1178 m) s kapelom Sv. Ilije, naj-viši vrh sjeverozapadne Hrvatske, So-potski slap koji se niz 40 metara kaska-da ruši do staroga mlina; kanjon rjeèiceSlapnice koja se probila kroz dolomitnestijene te se vodom prihranjuje s neko-liko slapova obloženih sedrom (slapBrisalo i Vranjaèki slap), špilje i krškavrela. Nadalje, treba spomenuti i ostat-ke staroga grada Žumberka (Sichelberg),stari grad Tušèak, Okiæ-grad, arheološ-ka nalazišta u Budinjaku i Gornjoj Vasi,etnografsku zbirku u samostanu sestarabazilijanki u Sošicama; etno kuæu podOkiæem, te Jazovku - duboku krškujamu pored Sošica u kojoj je otkrivenamasovna grobnica žrtava iz drugogsvjetskog rata.

Na podruèju Parka nalazi se devetplaninarskih kuæa. Uz to je, prije godinu dana, ulistopadu 2002. otvoren u nekadašnjem spomen-domu u Slanom Dolu prvi eko-centar. Tu se sadanalazi izložbeni prostor, planinarska blagovaon-ica i informativni centar. Iako se otvaranje plani-narske kuhinje predviða za poèetak 2004. godine,blagovaonica je veæ sada dostupna planinarima.U izložbenom prostoru prikazana je kulturna baš-tina i raznolikost eko-sustava ovoga podruèja.

Stijenama i fosilima razlièite starosti prikazana jei geološka prošlost, a posjetitelji se mogu proše-tati i kroz umjetnu špiljicu. Na kraju izložbe je,putem hranidbenog lanca, zorno prikazana pove-zanost živih biæau prirodi. U Eko-centru u SlanomDolu nalazi se ipeèat kontrolne

Eko-centar Slani Dol foto: arhiv PP Žumberak-Samoborsko gorje

Blagajski likovac (Daphne blagayana)

arhiv PP Žumberak-Samoborsko gorje

HP 10-2003.qxd 25.4.2006 21:26 Page 313

Sošice - etnografski dragulj i ishodište za brojne izlete

314 10, 2003

toèke 13 »Samoborske obilaznice« koju održavaHPD »Japetiæ«.

Iz Slanoga Dola vodi pješaèka staza »PutKraljice bukve«, koja æe uskoro biti obogaæena ipouènim sadržajima. Ove je godine u parku u su-radnji s BBK »Šišmiš« otvorena i biciklistièkastaza duga više od 50 km te organiziran biciklis-tièki maraton.

Parkom prirode »Žumberak - Samoborskogorje« upravlja javna ustanova èije su djelatnostizaštita i oèuvanje, održivo korištenje i promicanjeprirodne i kulturne baštine ovoga kraja. Rad jefinanciran iz državnog proraèuna, ali neke pro-jekte su potpomogli Grad Samobor, C.I.O.S.,VIPnet, te drugi. U 2003. godini je Park prirodesudjelovao u organiziranju tri akcije èišæenja ukojima je prikupljeno više od 30 tona otpada i

više od 100 odbaèenih automobilskih olupina.Razvijen je edukativni program »Mladi nadzor-nik«, namijenjen djeci predškolskog i školskoguzrasta. Program na popularan naèin, putem igarai boravka u prirodi, približava djeci prirodne vri-jednosti Žumberka. U planinarskom domu »BorisFarkaš« u Sekuliæima ove je godine organiziranvišednevni edukativni eko-kamp »Èuvam svojegorje« namijenjen djeci s podruèja Parka. Tako-ðer, razvijamo nekoliko edukativnih programakojima pokušavamo potaknuti na suradnju plani-nare i lokalno stanovništvo. Programi su objedi-njeni pod nazivom »Nadzornik volonter«, a uklju-èuju potragu za ugroženim i rijetkim vrstama,èišæenje pojedinih lokaliteta, oznaèavanje staza ifoto-dokumentiranje. Ove su godine tako tiskaniletci »Traže se živi« za biljku crnkastu sasu i gor-

Oštrc iz Slanog Dola

foto: Vesna Holjevac

HP 10-2003.qxd 25.4.2006 21:26 Page 314

10, 2003 315

skog leptira plavca. Za Europski dan bez automo-bila, 22. rujna otvorene su dvije biciklistièke staze.

U iduæem razdoblju planira se dovršenjeumjetne stijene za penjanje, te otvaranje internetcaféa. Nadzornoj postaji u Grdanjcima uskoro æese pridružiti i nadzorna postaja u kuriji u Med-ven Dragi, izraðuje se turistièka karta u mjerilu1:50.000, te se planira ureðenje novog eko-centrau Budinjaku gdje bi naglasak bio stavljen na kul-turnu baštinu i arheološka nalazišta.

Kapela Sv. Ilije na najvišem vrhu Žumberka foto: Vesna Holjevac

OBAVIJESTI Obavijesti o Parku, njegovim zanimljivos-

tima i planovima mogu se pronaæi i na web-stra-nici Parka prirode »Žumberak-Samoborskogorje«, na adresi www.ppzsg.org.

Takoðer, planinarima su za informacije naraspolaganju i sljedeæi brojevi telefona i faxa:

- Eko-centar Slani Dol, Slani Dol 1, 10430Samobor, tel: 01/3327-660, fax. 01/3327-

661, e-mail: ppzsg@ppzsg.org

- Nadzorna postaja Grdanjci, Grdanjci 57,10432 Bregana, tel: 01/3323-848, zeleni te-lefon i fax: 01/3324-514, e-mail: nadzor@

ppzsg.org.

HP 10-2003.qxd 25.4.2006 21:26 Page 315

316 10, 2003

Kad se planinaru spomene Francuska, prvoæe pomisliti na Alpe s Mont Blancom i na Pireneje.Sve ostalo ostaje u sjeni tih divova, èak i onajMont Ventoux u Provansi na koji seprije sedam stoljeæa penjao pionir svjet-skog planinarstva Francesco Petrarca.Pa zar nema baš ništa više planinarskizanimljivoga u toj golemoj zemlji kojaje ravno deset puta veæa od Hrvatske?Dakako da ima, postoji i niz drugih pla-ninskih podruèja, premda se ni po visi-ni ni po ljepoti ne mogu mjeriti s Al-pama i Pirenejima. Pa hajde da ih upo-znamo nekoliko po raznim dijelovimaFrancuske!

NACIONALNI PARK CÉVENNES

Poèet æemo na jugu, gdje æemo uNacionalnom parku Cévennes posjetitiplaninu Mont Losére i njezin najvišivrh Finiels. Podruèje baš nije pri ruci niu blizini nekoga veæega grada i uz to sesmatra najslabije naseljenim dijelomFrancuske, pa æe trebati malo domišlja-tosti kako do njega i kroz njega. Moždaje najbolja polazna toèka grad Millaujer æemo tako do Losérea proæi i krozpark Causses lijepom panoramskomcestom koja se probija kanjonom Tarn(francuski Gorges du Tarn). Za razlikuod parka Cevennes koji je od granita,Causses je velika vapnenaèka visora-van u koju se Tarn usjekao u dubinu do600 metara. Cesta vodi dnom kanjonakojih 50 kilometara i putem se mogu

posjetiti razne turistièke atrakcije, npr. jedna ve-lika špilja, razna starinska sela, pa èak i nedavnosagraðeni »srednjovjekovni« burg s kulama i tor-

PO FRANCUSKIM PLANINAMA

prof. dr. ŽELJKO POLJAK, Zagreb

P L A N I N A R S K E Š E T N J E P O F R A N C U S K O J

Gorges du Tarn - »kanjon nad kanjonima«

foto: Željko Poljak

HP 10-2003.qxd 25.4.2006 21:26 Page 316

10, 2003 317

njiæima. Vikendom prolaze kanjonom dugaèkekolone vozila puževom brzinom, ne zbog zastojanego radi razgledavanja kroz prozor vozila - turi-zam bez hodanja!

Jedina cesta kojom se može doLosérea vodi iz grada Mendea, odaklese zavojito penje do planinarskog doma(Chalet du Losére). Istina je da suputem nebrojena križanja, ali jeprometna signalizacija tako dobra da seuz pomoæ autokarte nitko neæe izgubiti,za razliku od mnogih naših cesta gdjesvaki èas morate stati po prokušanompravilu »Kartu èitaj, seljaka pitaj!«Putem je zanimljivo pogledati stareseoske kuæe graðene na tradicionalannaèin od tesanoga granita. Kuda god sekreæete sve je zapravo u znaku granita.

Planinarski dom, u stvari kompleksod nekoliko zgrada, nalazi se na gole-moj visoravni prošaranoj šumarcima iznamenitoj po bogatoj flori. Od doma

još je 4 kilometra ceste do prijevoja Finiels (1548m), pa zatim sat i pol blagog uspona na vrh.

U Francuskoj putovi nisu markirani jer eko-lozi tvrde da nagrðuju prirodu, ali zalutati ne mo-žete, èak ni po magli, jer je put oznaèenpriruènim prirodnim sredstvima - nizom osovl-jenih granitnih stupova i putokazima! Nije to biolak posao, jer je najprije trebalo takve stupovenaæi ili isklesati, zatim ih dovuæi traktorima, os-oviti i uèvrstiti u okomitom položaju, a svaki jetežak po nekoliko metrièkih centi.

Najviši vrh Finiels visok je 1699 metara, alinije baš impozantan jer se jedva istièe s blage vi-soravni, pa su i njega oznaèili hrpom granitnogkamenja. Na sve strane blagi vrhovi i blage pa-dine, zimi skijaški raj, ljeti ipak pomalo dosadno.

CENTRALNI MASIV

Sad æemo »skoknuti« u središnju Francusku,do Clermont-Ferranda, koji je ponos Francuza jerje u tom gradu tvornica guma Michelin dugo bilanajveæa na svijetu. Kao što Zagreb leži na podno-žju Medvednice, tako taj grad leži na podnožjuplaninskog kompleksa Massif Central. Masiv jeneobièno zanimljiv jer se u njemu istièe 30 kilo-metara dugaèak niz od stotinjak vulkanskih kupa(francuski puy, što se èita püi), mnoge od njih skraterskim jezerima. Desetak kilometara zapadnood grada diže se tisuæu metara u vis stožasti Puy

Markacija na »cévennski način« foto: Željko Poljak

Tradicionalna seoska arhitektura u Cévenneu:

bilo kuda, granit svuda! foto: Željko Poljak

HP 10-2003.qxd 25.4.2006 21:26 Page 317

318 10, 2003

de Dôme (1462 m). Prilazimu se strmom, ali dobrombrdskom cestom, koja sepotkraj penje u obliku spi-rale (uspon 12%, cestarina5€). Na vrhu je prastariopservatorij, sagraðen 1872.na temeljima rimskog Mer-kurova hrama. S toga šilja-tog vrha lijep je vidik na ci-jeli Chaîne de Puys (fran-cuski: lanac vrhova), a us-put se morate èuditi kako jetu mogao 1911. pariški pi-lot Renoux sletjeti da bi os-vojio Michelinovu novèanunagradu i zatim se živ vrati-ti u Pariz (tamo i natrag le-tio je 6 sati). Danas tu mo-žete letjeti posve bezopas-no balonom za tridesetakeura - tako bar piše na velikom panou uz cestu.

Ako hoæete vidjeti najviši Puy, morate sevijugavom cestom probiti 30 kilometara južnijepod Puy de Sancy (1886 m). Parkirat æete kodplaninskog hotela na dnu nekadašnjeg kratera,sjesti u gondolu žièare i od gornje staniceprodužiti pješice još dvadesetak minuta na vrh.O tome je prije desetak godina pisao u ovom èa-sopisu Goran Majetiæ iz Karlovca (1994, str. 69),pa na to neæemo više trošiti rijeèi, nego æemo

opet skoknuti malo sjevernije i zaustaviti se na-kon 400 kilometara u Vogezima.

VOGEZI

To je zapravo njemaèko ime, dok Francuzi togorje zovu Vosges, što se èita jednostavno Vož.Odakle dva imena? Podruèje je pripadalo Nje-maèkoj od 1871. do 1918., a stanovništvo je bilomješovito. Još i danas možete na portafonu svakekuæe proèitati bar po jedno germansko ili germa-nizirano ime. Vogezi se pružaju smjerom sjever-jug u dužinu od 125 kilometara dijeleæi pokra-jinu Alzas od Lorene. Obje takoðer imajunjemaèka imena - Elsass i Lotaringija. Kroz povi-jest su ih dugo svojatala oba naroda, dok napokonnisu završile u francuskim granicama. Tko sve tozna neæe se èuditi što i najviši vrh Vogeza imadva imena: francusko je Grand Ballon, a nje-maèko Grosse Belchen. Jezièni struènjaci misleda oba potjeèu od staroga keltskog boga sunca jerje vrh bio njegovo kultno mjesto.

Najbolje je krenuti iz Strasbourga dobroasfaltiranom turistièkom cestom (Routes des Crê-tes) koja vodi uzduž èitavoga gorja. Ruku na srce,i nema se baš mnogo što za vidjeti jer putemvidik stalno ogranièavaju šume. Tek tu i tamo

Puy de Dôme: pet Eura i zatim pogled u maglu foto: Željko Poljak

Vulkanske kupe u centru Centralnog masiva

foto: Željko Poljak

HP 10-2003.qxd 25.4.2006 21:27 Page 318

10, 2003 319

poneka planinarska kuæa, doduše vrlo lijepa isimpatièna, zatim nekoliko planinskih jezera naèijim se obalama uvijek nalazi mnogo turista.Ovdje uživaju u »prirodnim« ljepotama i ništa ih

ne smeta što je veæina tih jezera zapravo umjetna,nastala izgradnjom brana. Nakon pedesetak kilo-metara takve vožnje, gotovo stalno kroz šumu ibez vidika, konaèno æemo se naæi pod najvišimvrhom, Grand Ballonom (ima i Petit, tj. Mali Bal-lon, ali taj nije baš atraktivan). Nije ni Veliki Balonneka prirodna ljepota, ali æe našem èovjeku bitizanimljivo vidjeti kako se tu èuva priroda. Na vrhsmijete iæi samo stazom, ni koraka lijevo ili desno,a to ni ne možete - ne zbog natpisa koji bi tozabranjivao, nego zbog ograde. Tako se èuva pri-roda na Zapadu! Ali zato na vrhu (1423 m) nitraga prirodi, nego golema kuglasta zgrada (poputbalona!) u kojoj je smješten radar. To èudo teh-nike, sagraðeno 1997. u nekom futuristièkom sti-lu, ima - za balkanske pojmove upravo nezamis-livo! - istodobno dvije funkcije. Osim radara, nazgradi je sagraðena kružna galerija kojom se pla-ninari mogu naokolo prošetati i uživati u vidiku- ako nije oblaèno (a bilo je!).

Što reæi na kraju? Usporedimo li opisanefrancuske s hrvatskim planinama, naše imaju ve-liku prednost - manje civilizacije i više oèuvaneprirode. Tuðe poštuj, a svojim se dièi!

Grand Ballon: Strogo zabranjeno gaziti po travi!

foto: Željko Poljak

PLANIRAJTE AKCIJE U 2004. GODINI!

Naši èitatelji èesto nam se obraæaju s primjedbom da u èasopisu nedostaju najave plani-narskih akcija, tj. da se u pravilu o njima piše tek kada su one održane. Ta je primjedba oprav-dana, jer bi se zasigurno mnogi rado pridružili raznim akcijama kada bi za njih znali. Brojniorganizatori akcija, meðutim, imaju obièaj pisati opširne izvještaje tek nakon održanih susreta,pohoda i sliènih akcija, a i one najave koje primimo gotovo u pravilu stižu prekasno (svakise broj zakljuèuje 15. dana u prethodnom mjesecu, dakle gotovo mjesec dana prije izlaska iztiska!).

Prošle godine objavili smo u br. 1 (2002.) pregledan kalendar akcija, koji je bio vrlo do-bro prihvaæen meðu èitateljima. U istom obliku željeli bismo objaviti kalendar akcija za iduæu2004. godinu, pa pozivamo društva da veæ sada planiraju svoje akcije. Popis planiranih ak-cija na podruèju Hrvatske na kojima se oèekuju i planinari iz drugih društava, s podacima odatumu, mjestu zbivanja i osobama za informacije treba poslati na adresu HPS do 15. pro-sinca. Podsjeæamo da æe se iduæe godine obilježavati 130. obljetnica organiziranoga plani-narstva, pa pozivamo društva da planiraju i svoje akcije posveæene toj obljetnici.

Urednièki odbor HP

HP 10-2003.qxd 25.4.2006 21:27 Page 319

320 10, 2003

Hrvatsko planinarstvo jeodnedavno bogatije za još jedanplaninarski put: Solinski plani-narski put. Put se proteže obron-cima i grebenima Kozjaka i Mo-sora, planinâ koje okružuju gradSolin i njegovu okolicu i èijojklimatskoj zaštiti ovaj grad, kaoi njegov prethodnik - drevna Sa-lona, zahvaljuje svoje postojanje.

Ovaj planinarski put su os-mislili, trasirali i oznaèili èlanoviPlaninarskog kluba »Split«, a uokviru proslave sedamdesetegodišnjice Kluba. Sadržajno itehnièki kvalitetan dnevnik s vo-dièem napisali su prof. MilanSunko i Mladen Japirko. U prilo-gu je i informacijama bogata to-

pografska karta puta JadrankeNikolac, a cijela je knjižica i bo-gato ilustrirana fotografijama štoih je snimio Mladen Japirko.Dnevnik i vodiè Solinskog pla-ninarskog puta može se nabavitiu PK Split (p.p. 365, 21000Split; tel. 098/361-698), te uTuristièkom uredu u Solinu. Ci-jena je 40 kuna, a ukljuèuje i nu-meriranu znaèku koja se do-djeljuje planinarima koji proðucijeli put.

Markezina greda i Klis

Polušpilja Nugal na Kozjaku foto: Radovan Kečkemet

OTVOREN SOLINSKI PLANINARSKI PUT

HP 10-2003.qxd 25.4.2006 21:27 Page 320

10, 2003 321

Put je podijeljen u tri dnevne etape, iakose dobrim tempom i ranim polaskom možeobiæi i u dva dana (ako baš morate, ali ne is-plati se!). Obiæi ga se, meðutim, može i nadruge naèine jer su pojedine toèke i sekcijena njemu dostupne raznim stazama i iz raznihpolazišta. Trasa puta kreæe iz solinskog pred-graða Ninèeviæi, uspinje se na greben Koz-jaka usponom Škrabutina, nastavljagrebenom Kozjaka preko vrha Sv. Jure,uoèljivim ali razmjerno malo posjeæenim po-druèjem, gotovo planinarskom »sivomzonom« Bobanove i Markezine grede,Kliškim prijevojem i utvrdom Klis, te is-toènim dijelom Kozjaka s Debelim brdom, dabi se spustila na naselja Kuèine i Mravincete konaèno završila na uzvisini Sutikva,nedaleko od solinskog predgraða Japirko. Natrasi je 20 obaveznih kontrolnih toèaka ijedna neobavezna. Neobavezna je polušpiljaNugal na kozjaèkoj litici nedaleko od Škrabutine, osi-gurana èeliènom sajlom i klinovima, ali koju traseriputa ipak preporuèuju samo iskusnijim planinarima.Sajle i klinovi olakšavaju kretanje na još nekolikomjesta duž puta. Na kontrolnim toèkama nema peèata,veæ se obilazak dokazuje fotografijama.

Osim morfološki i botanièki zanimljivih podruèjadalmatinskog krša, meðu kontrolnim toèkama Solin-skog planinarskog puta su i neka svjedoèanstva èo-vjekova boravka na ovim planinama: crkvice, gradine,utvrde, stoèarska naselja, stoèarske i druge staze tedrugi spomenici duge i bogate povijesti i kulture ovogkraja.

S posebnim zadovoljstvom - i ponosom - nagla-šavamo da su postavljanje Solinskog planinarskog putafinancijski pomogli (èitaj: omoguæili) Grad Solin i Tu-ristièka zajednica Grada Solina. Na prvi pogled sitandetalj, ali kod nas vrlo rijedak sluèaj da je »neplani-narska« javnost potvrdila opæu vrijednost jednog pla-ninarskog sadržaja! Solinski planinarski put je pred-stavljen javnosti u sklopu službenog programa prosla-ve Male Gospe, Dana Grada Solina, uz medijsku pot-poru Solinske kronike, Slobodne Dalmacije, TV Dal-macije i lokalnih radio postaja. Turistièki ured Solinje otkupio i dio naklade dnevnika za prodaju u svojojprodavaonici. Nagovještaj nekog novog vremena?

Radovan Keèkemet

Prijevoj Blaca i Bobanova greda foto: Radovan Kečkemet

HP 10-2003.qxd 25.4.2006 21:27 Page 321

»FILIÆEV DOM« NA RAVNOJ GORI»Filiæev dom« na Ravnoj gori (660 m) na usluzi je

planinarima vikendom i blagdanima. Sve obavijesti odomu mogu se dobiti od PD »Ravna gora« u Varaždinu(p.p. 159, mob. 098/95-79-083 - Stjepan Banièek), a zaposjet domu planinari se mogu najaviti opskrbnikuNedeljku Èrepinku na tel. 042/701-144, fax. 042/701-140 ili mob. 098/268-569. Dom ima ukupno 70 ležajai pogodan je za smještaj skupina koje dolaze autobu-som.

Glavni markirani usponi poèinju od hotela Tra-košæan (put preko Velikih peæina je osiguran u alp-skom stilu). Za lijepih dana se vidik pruža do Kam-niških Alpa. Cestovni prilaz je iz Lepoglave (željez-nièka i autobusna stanica) preko sela Kamenice i krozšumu Vraca (15 km).

Za prilaz vršnom dijelu Ravne gore mogu se ko-ristiti sljedeæi planinarski putovi: q Lepoglava - Kamenica - Predragov put

- »Filiæev dom« 3 hq Galiæi - Babice - »Filiæev dom« 1:30 hq Trakošæan - Meljan - »Filiæev dom« 1 hq Trakošæan - Vrbaniæi - pl. kuæa »Pusti duh«

- piramida - »Filiæev dom« 1:30 hq Trakošæan - Vrbaniæi - Velike peæine

- pl. kuæa »Pusti duh« - »Filiæev dom« 2:30 hq Bednja - Prebukovje - »Filiæev dom« 2 hq Cimerplac - cestom do doma 30 min, uspon

lijevo - markirani put - »Filiæev dom« 20 min

Zainteresirani za Ravnogorski planinarski put mo-gu se o tom putu raspitati kod Zlatka Smerkea, mob.091/58-27-673.

Stjepan Banièek

SPASIMO PREMUŽIÆEVU STAZU!Ove se godine navršava sedamdeset godina Pre-

mužiæeve staze na Velebitu. Vrlo se èesto njome po-nosimo jer uistinu to zaslužuje, no premalo brinemo otome da je saèuvamo: pljušte samo prigovori sa svihstrana kako bi je trebalo pod hitno popraviti. Istina, opojedinim dionicama su se poèela brinuti pojedinadruštva što je za svaku pohvalu, najveæi dio ih meðu-tim èeka da se to uèini.

Premužiæeva staza, koja vodi od Zavižana doOštarija, nije bila smo planinarsko-turistièka staza, veæje služila svemu i svaèemu, kao put za tovarno blago,ljudima koji su tu živjeli kao komunikacija izmeðubrojnih sela, šumarima, lovcima, lugarima, divljim idomaæim životinjama. Rovale su po njoj i divlje svi-nje i trupci i teški strojevi, presijecale je ceste i putevi,a i danas služi planinarima.

Na mnogim mjestima došlo je do urušavanja ka-menog i zemljanog materijala na stazu pa se njomeponegdje jedva prolazi, a najgore je na mjestima gdjese urušila. Mjestimièno raste i grmlje, pa èak i stablapo samome putu. U najlošijem stanju je kilometar i poldionice iznad Radlovca (Buljma), gdje se zbog oštrestrmine rastrošni materijal našao na stazi, tako da seona tu gotovo ni ne nazire. No, ako je Ante Premužiæod 1930. do 1933. godine uz pomoæ domaæih nekvalifi-ciranih ljudi uspio napraviti ovakvu stazu, na nama jeda je bar popravimo i saèuvamo. Osim planinara, teškoda æemo ikoga danas nagovoriti da pomogne ureditiPremužiæevu stazu, a tomu je krajnje vrijeme.

U rujnu i listopadu ove godine HPD »Prpa« izBaških Oštarija organizira popravak upravo ove spo-menute najzapuštenije dionice, a isto tako preuzimaobavezu trajnog održavanja njezinog južnog završnogdijela od Dabarske kose do Baških Oštarija. Obilazakstaze i prvi radovi zapoèeti su 31. kolovoza, oko èegase najviše angažirao Josip Majnariæ. Kod Skorpovca supostavljeni smjerokazi te su popravljene markacije namjestima gdje cesta sijeèe stazu.

Najviše radne snage trebat æe 18. listopada, kadaje planirana akcija kod Radlovca, pa pozivamo sve hr-vatske planinare da nam se pridruže. Dolazak automo-bilima moguæ je skoro do same Splovine nedaleko odVrbanske dulibe, pola sata od mjesta poèetka radova.U akciji obnove Premužiæeve staze oèekujemo pomoæi drugih planinarskih društava. Bude li loše vrijeme ak-cija æe se odgaðati po tjedan dana. Za informacije i do-govor javite nam se na telefon 053/674-012.

Vlado Prpiæ

322 10, 2003

»Filićev dom« foto: Vesna Holjevac

HP 10-2003.qxd 25.4.2006 21:27 Page 322

10, 2003 323

Antun Kasapoviæ - Èupo, ing.elektrotehnike, roðen je 8. 6. 1960. uOrahovici. Djetinjstvo je proveo uVukojevcima kod Našica. Osnovnu isrednju školu (matematièko - infor-matièki smjer) pohaðao je u Našicama,a studij elektrostrojarstva završio je uOsijeku. Od 1986. živi i donedavno jeradio u Ðurðenovcu.

Godine 1987. uèlanio se u PD»Krndija« u Našicama i od tada se ak-tivno bavi planinarenjem i plani-narskim društvenim radom. U veljaèi1991. osniva ogranak PD »Krndija« uÐurðenovcu, ali veæ iduæe godine, urujnu 1992. u Ferièancima osniva HPD»Sokol« gdje je predsjednik društva do1995. godine. U sijeènju 1997. osnivaHPD »Sunovrat« u Ðurðenovcu kojemje predsjednik i danas.

Zaslužan je za organizaciju mno-gih izleta, kao i višednevnih tura u do-maæa i inozemna gorja, te za obnav-ljanje i organiziranje raznih planinarskih akcija. Go-dine 1992. organizira Planinarski dia-festival u Fer-ièancima, po uzoru na priredbu koja se održavala neko-liko predratnih godina u Daruvaru. Poslije je taj festi-val dopunjen i izložbom fotografija te preimenovan uPlaninarski foto-dia festival. Festival se održava svakegodine prvog vikenda u prosincu. Godine 1996. Festi-val seli u Ðurðenovac.

Antun Kasapoviæ je meðu ostalim završio ljetnuškolu za vodièe, teèaj za èuvara planinske prirode, teteèaj za markaciste pri HPS. Godine 1998. primio jebronèani znak HPS za doprinos u razvoju planinarstva.

Obišao je gotovo sve hrvatske planine, dobar dioslovenskih i talijanskih Alpa, Mont Blanc, velik dio ju-goistoène Europe (gorja bivše Jugoslavije - Srbije,Makedonije, BiH, Crne Gore, Karpate s Visokim

Tatrama), Grèke, te glavna gorja Turske (Erciyes iArarat).

Zaslužan je za propagiranje i razvoj planinarstva usvome kraju, te za otvorenje planinarske kuæe »Tiva-novo« u selu Gazije, odakle društvo markira pristupna Krndiju. Osim planinarstvom bavi se pomalo bicik-lizmom, izraðivao je planinarske kalendare s vlastitimcrtežima planinskih motiva, velik je ljubitelj planinskeprirode, osobito cvijeæa, a posebna mu je specijalnostproizvodnja domaæeg vina od divljih kupina. Gotovosvaki vikend provodi u planinama, a ako za to nemaprilike, vikende ipak provodi u prirodi u svojoj okolici.Planinarski je fotograf i predavaè, pa je tako poznat nesamo u rodnoj Slavoniji, veæ i diljem Hrvatske. Beznjega bi naše planinarsko stvaralaštvo bilo kudikamosiromašnije.

Željka Lisak

ANTUN KASAPOVIÆ

HP 10-2003.qxd 25.4.2006 21:27 Page 323

324 10, 2003

MILAN SIJERKOVIÆ:VRIJEME I KLIMA GORA I PLANINA

U rujnu ove godine iz tiska je izašla neobièna, alizanimljiva planinarska knjiga »Vrijeme i klima gora iplanina«. Autor joj je poznati meteorolog i meteorološ-ki publicist mr. Milan Sijerkoviæ, ujedno planinar ièlan PD »INA OKI«.

Kako i sam u predgovoru istièe, rijeè je o prvojplaninarskoj knjizi o meteorologiji, a ujedno i prvojmeteorološkoj knjizi za planinare. Knjiga ima 168stranica A5-formata, a ilustrirana je slikama u boji. Uzpoglavlja o osnovnim meteorološkim pojmovima te otemeljima znanstvene i iskustvene prognoze vremena,pozornost privlaèi poglavlje o klimi hrvatskih gorja.

Posebno su obraðena klimatska oblježja Medvednice,Samoborskog gorja, Ivanšèice, Gorskog kotara, Uèke,Velebita, Mosora i Biokova. Veæi dio knjige je zapravopraktièan priruènik o vremenskim zbivanjima, s na-glaskom na prepoznavanje i prognoziranje vremena.Iako su te teme pisane struèno i popraæene obiljem po-dataka, knjiga je vrlo pitko je pisana popularnim jezi-kom koji je razumljiv svakom planinaru.

Knjiga je predstavljena 14. rujna na tradicional-nom pohodu »Pozovi prijatelja« na Goršèici koji orga-nizira HPD »Kapela«. Tom prigodom na Goršèici seokupilo dvjestotinjak planinara, a knjiga se mogla ku-piti po promotivnoj cijeni.

Ovu su knjigu izdali Državni hidrometeorološkizavod i nakladnik Hinus iz Zagreba, a može naruèiti odnakladnika (Hinus, Miramarska 13b, Zagreb) ili naba-viti u knjižarama.

Alan ÈaplarAutor potpisuje knjige na Gorščici

HP 10-2003.qxd 25.4.2006 21:27 Page 324

10, 2003 325

POHOD NA DINARUTradicionalni uspon na Dinaru, najviši vrh u Hr-

vatskoj (1831 m), pod okriljem Hrvatskog planinar-skog saveza, ove je godine izveden 28. lipnja (subota).U njemu je sudjelovalo nekoliko stotina planinara iz ci-jele Hrvatske. Domaæini u Glavašu, odakle je zapoèeouspon, bili su èlanovi HPD »Sinjal 1831« iz Kijeva,koji su za planinare pristigle dan ranije podigli šatore iuredili teren za logorovanje. Komisija za vodièe HPSpriredila je prigodni peèat, a za kvalitetno voðenje po-brinuli su se èlanovi Stanice planinarskih vodièa»Split«. Oni su duž staze uredili kontrolne toèke ipružali potrebne obavijesti. Za sigurnost sudionikabrinuli su se èlanovi HGSS - Stanice Split.

Usponu na Dinaru su se iz smjera Brezovca pri-družili i èlanovi reaktiviranog HPD »Dinara« iz Knina(ove godine slavi 50 godina od osnutka), te limenaglazba iz Vodica, koji su na vrhu izveli državnu himnui još nekoliko glazbenih ugoðaja. Masovni posjet pla-

ninara najvišem hrvatskom vrhu obilježila je svojimkamerama i HRT. Iako je uspon izveden po nesnosnojvruæini, a u silasku za dio sudionika po velikoj kiši igrmljavini, nije bilo potrebe za intervencijama vodièa igorskih spašavatelja.

Veæina sudionika predlaže da uspon treba orga-nizirati krajem svibnja, a dobro bi bilo promijenitimjesto za poèetak uspona i izvesti ga iz smjera Mirko-viæa ili preko planinarske kuæe na Brezovcu.

Goran Gabriæ

DAN LIÈKO-SENJSKIH PLANINARAU organizaciji PD »Rajinac« iz Krasna održan je

6. rujna Dan planinara Lièko-senjske županije. Susretuse odazvalo više od 70 planinara iz èetiriju planinar-skih društava (uz domaæina, bili su još PD »Željezni-èar« iz Gospiæa, »Gromovaèa« iz Otoèca i »Zavižan«iz Senja). Prvoga dana, uz prigodnu glazbu i pjesmu

Zajednička fotografija na vrhu Dinare foto: Goran Gabrić

HP 10-2003.qxd 25.4.2006 21:27 Page 325

326 10, 2003

igrala se popularna bela, a drugoga dana išlo se na na Veliki Ra-jinac (1667 m), koji po svom vidokrugu nadmašuje èak i MaliRajinac koji je 32 metra viši. Èlanovi PD »Rajinac« obilježili suuspon od planinarske kuæe »Apatišan« do vrha Velikog Rajinca,a planiraju napraviti kružni planinarski put od Apatišana prekoVelikog Rajinca na Lomsku dulibu, Hajduèke kukove, Lubeno-vac, Veliki Kozjak i Begovaèu, te nazad do Apatišana.

Planirana skupština Pl. saveza Lièko-senjske županije nijeodržana, jer nisu došli planinari iz HPD »Visoèice« i HPD»Prpa«. Nazoèna društva su se dogovorila da se skupština pripre-mi i održi do kraja rujna.

Tomislav Èaniæ

DAN PLANINARA HERCEG-BOSNEPosljednja dva dana kolovoza planinari iz Herceg-Bosne

iskoristili su za održavanje svojih susreta, kojim su nazoèila ibrojna društva iz Hrvatske. U prekrasnom ambijentu Omrèenice,na podnožju Vran-planine, okupilo se preko 600 planinara. Prvogdana uprilièen je pohod na Vran (2020 m), a u veèernjim satimauz logorsku vatru bilo je pjesme i plesa. Drugog dana susretaodržana je misa ispred spomenika tragièno preminulim hrvatskimbraniteljima na Prokoscu. Potom je slijedio pohod od Spomenikana Prokoscu do šumarske kuæe, a zatim dalje u Ravni dolac doPlane i logora. Kao i na veæini planinarskih susreta, ni ovaj putnije nedostajalo graha, a poslije zajednièkog ruèka održana susportska natjecanja. Organizator i domaæin ovog susreta bilo jePD »Orlova stina«.

Tomislav Èaniæ

POHOD PD »DUGA« IZ RIJEKE NA TATRE Nakon dugog pripremanja, PD »Duga« iz Rijeke krenulo je

3. kolovoza na pohod na Tatre u Slovaèkoj. Prvo odredište bioje grad Bystru, odakle se iduæeg dana išlo na Dumbier (2043 m),najviši vrh Niskih Tatri. Još je jadan dan bio posveæen plani-

Na vrhu Velikog Rajinca (1667 m) foto: Tomislav Čanić

IZ RADAIZVRŠNOG ODBORA HPS

Izvršni odbor HPS na svojoj je 2.sjednici 21. srpnja raspravljao o plani-narskom domu »Zavižan«, knjizi »Hr-vatsko planinarstvo« te nizu drugih ak-tualnih tema. Nakon osvrta na tijek po-stupka registracije Skupštine HPS, po-tvrðen je ugovor o zakupu doma »Zavi-žan« koji je sklopljen izmeðu HPS-a iAnamarije Vukušiæ 23. lipnja. Tim seugovorom HPS kao vlasnik kuæe obve-zao na daljnje investicijsko održavanje iplaæanje police osiguranja, a obiteljVukušiæ preuzela je cjelokupnu brigu iodgovornost za voðenje doma te obvezupodmirivanja režijskih troškova, što jedosad išlo na teret HPS-a. Ugovorom jeureðeno i to da sav prihod od doma pri-pada obitelji Vukušiæ.

Nakon složenih pregovora, odluèe-no je da se knjiga »Hrvatski planinar-stvo« Željka Poljaka tiska u suizdavaš-tvu s nakladnikom »Libera Editio«. Iz-vješteno je o proslavi 80. obljetniceHPD »Japetiæ«, te o tradicionalnom us-ponu na Dinaru. S dužnosnicima HPD»Dinara« iz Knina dogovorene su akcijeoko obnove planinarske kuæe »Brezo-vac«, koja je zapoèela ove jeseni. Kaonova èlanica HPS registrirano je PD»TRIS« iz Lovrana. Ured HPS upozorioje na veliko dugovanje planinarskihdruštava za èlanski materijal (140.000kn na kraju 2. tromjeseèja) èime je znat-no otežano poslovanje HPS-a.

Zbog bogatije opreme priruènika»Osnove planinarstva«, ali i nerealnihnarudžbi za njegovu besplatnu podjelupolaznicima planinarskih škola, odreðe-na je cijena od 5 kuna za polaznike(nabavna cijena), a za slobodnu prodaju15 kn. Raspravljalo se još o odnosima sJU PP »Uèka«, zadaæama Komisije zaplaninarske putove, zloporabi forumana web-stranici HPS-a, te o prodaji zem-ljovida »Smand«. Za nastavak radovana obnovi Rossijevog skloništa PD»Degenija« odobreno je 1300 kn.

HP 10-2003.qxd 25.4.2006 21:27 Page 326

10, 2003 327

narenju po Niskim Tatrama, a zatim seskupina uputila u stotinu kilometaraudaljene Mlynèeke, živopisan gradiæ upodnožju Nacionalnog parka VisokeTatre. Tu nam je bilo ishodište za plan-inarenje po Visokim Tatrama i usponena zanimljive i prelijepe vrhove Lom-nièki štit (2633 m), Veliku Svištovku(2037 m) i Krivan (2494 m). Posjetilismo brojne planinarske kuæe (chate).Terycho chata (2606 m), Zbojnièkachata (1960 m), Bilkova chata,Brychalova chata (1569 m), natjecalesu se izmeðu sebe po èistoæi i ljepoti,tako da je nadasve teško odrediti kojaje od njih ne samo ljepša, èistija, veæ ibolje opskrbljena. Raznovrsnost i lje-potu pejzaža u Tatrama nadopunjavajubrojna bistra jezera, okružena cvijeæemživih boja. Zadnji dan boravka uTatrama sudionici pohoda proveli su u razgledanjupovijesnih spomenika Spiškog grada, Poprada i Lev-oèa.

Rijeèki planinari iz Slovaèke su se vratili odušev-ljeni ljepotom, oèuvanošæu prirode vrhova i planina,te kulturom gradova koje su posjetili. Na povratkukuæi, svi su bili složni u ocjeni da bi ponovni pohodna Tatre bio svima ponovljeno zadovoljstvo.

Ljubinka Karpowicz

AKCIJE »STRILEŽA« IZ CRIKVENICEVeæina planinarskih društava javno oglašava ak-

cije kojima želi privuæi neplaninare, a i èlanove svo-jega i ostalih društava. Tako je i naše, PD »Strilež« izCrikvenice, imalo èitav niz više ili manje uspješnih ak-cija, a izdvojile su se i postale tradicionalnima: »Zim-ski uspon na Viševicu«, »Pješaèenjem do zdravlja« i»Gljivarski vikend«. Poèetkom listopada u akciji »Glji-varski vikend« okupljamo zainteresirane za svijet gljivai pod vodstvom struènjaka obilazimo teren, nastojeæieducirati prisutne o zaštiti prirode. Program èini plani-narski sadržaj, veèernja zabava, kuharski specijalitetis gljivama i - branje gljiva.

Svako okupljanje ima odreðen cilj i obveze za or-ganizatora. Tako u akciji »Zimski uspon na Viševicu«nastojimo približiti ljepote zimskog planinarenja i po-moæi planinarima u stjecanju novih iskustava, a u akci-ji »Pješaèenjem do zdravlja« pokušavamo lakim izle-tima i stvaranjem planinarskog ugoðaja privuæi nepla-ninare. »Gljivarski vikend« provodi se prema poseb-nim pravilima, u skladu propisima o zaštiti pojedinihvrsta gljiva. Možda je gljivarstvo, odnosno neposrednoiskorištavanje prirodnih bogatstava previše oèit primjerekološkog problema masovnih okupljanja u planini.Osjetnija remeæenja prirodne ravnoteže mogu se dogo-diti i prilikom izleta i priredbi: tada se obièno parkiraautomobile posvuda, a okolica brzo bude prekrivenaotpacima. No, predviðanjem toga i pravilnim planira-njem akcija, organizatori mogu dokazati svoju sposob-nost i opravdati održavanje akcija, kako je to sluèaj saCrikvenièanima i PD »Strilež«.

Damir Margan

Na Lomničkom Štitu foto: Zlatko Radić

U Bystrici prije polaska na vrhove

foto: Zlatko Radić

HP 10-2003.qxd 25.4.2006 21:27 Page 327

ÈIŠÆENJE OTPADANA RIJECI VITUNJÈICI

Tijekom proljeæa ove godine na rijeci Vitunjèiciizvedeno je nekoliko eko-akcija pod nazivom »Vitunj-èica - buduænost života«. S izvorišnog dijela rijeke Vi-tunjèice u podnožju planinskog velikana Kleka, priku-pljeno je i odvezeno na deponij 10 kontejnera neraz-gradivog otpada, kao što su plastika, bijela tehnika,razno posuðe, limovi, èak i stare karoserije automobila.Takoðer, na njenom izvoru zasaðena je ukrasna crno-goricu i drugo raslinje.

U akciji su sudjelovali èlanovi HPD »Zagreb-Ma-tica« i PD »Panj« iz Zagreba, PD »Lipa« iz Sesveta tedomaæi seljani i Ribièko društvo Ogulin. Akciju su kaosponzori podržali Hrvatska elektroprivreda, ribogoji-lište Vitunj, Turistièka zajednica i Ribièko društvoOgulin, mjesna zajednice Vitunja i Turkoviæ Sela teRadio Ogulin. Milan Vujnoviæ

PRVO LJETO PLANINARSKE KUÆE»VILA VELEBITA« NA OŠTARIJAMA

Planinarska kuæa »Vila Velebita« na Baškim Oš-tarijama imala je gostiju ovoga ljeta gotovo svakod-nevno, tako da je za dva mjeseca zabilježeno 400 noæe-nja, dok je u »Kuginoj kuæi«, drugoj kuæi PD »Željez-nièar« posjet bio znatno manji. Do 1. lipnja 2004. kuæeæe raditi po najavi. Planinarska društva ili skupine zain-teresirane za noæenje u »Vili Velebita« mogu se naja-viti na telefon 098/245-855 kod voditelja kuæe MilanaMarasa ili na telefon PD »Željeznièar« 053/57-40-65.

Tomislav Èaniæ

PRODAJEM...Prodajem knjigu dr. Josipa Poljaka »Planinarski

vodiè po Velebitu« iz 1929. godine i èasopis »Hrvatskiplaninar«; jedan broj iz 1929. godine, pa iz 1937. (ne-dostaje jedan broj), iz 1938. (nedostaje pet brojeva), iz1939. (komplet), jedan broj iz 1940. i dva broja iz1941. na broj 091/56-38-616 ili 01/29-94-143.

Goran Klobuèar

ISPRIKAU lipanjskom broju HP, na stranici 198, objavljen

je kratak osvrt na održani Sabor Planinarskog savezaZagreba. Iz toga se teksta moglo pogrešno išèitati da seSaboru odazvao nedovoljan broj društava za pravova-ljano odluèivanje, a Pl. savezu Zagreba isprièavamose i na intonaciji teksta, koja nije bila zlonamjerna, veæje trebala skrenuti pozornost na osnovne zadaæe iteškoæe koji se javljaju u županijskim i gradskim sa-vezima u ustroju HPS-a.

Alan Èaplar, urednik HP

328 10, 2003

Otpad uz Vitunjčicu foto: Milan Vujnović

HP 10-2003.qxd 25.4.2006 21:27 Page 328

Vrh Zuba na Samarskim stijenama, foto: Mario Žuti

HP 10-2003 korice.qxd 25.4.2006 21:31 Page 5

XENONHALOGÈNE100m

L.E.D.AUTONOMIEJUSQU’À 340h

DISTRIBUTER ZA HRVATSKU: »HIMALAYA SPORT« d.o.o.

Vrazova 8c, 42000 Varaždin, Tel./fax: 042/313-701

e-mail: himalaya-sport@email.hinet.hr

MYO

HP 10-2003 korice.qxd 25.4.2006 21:31 Page 8