SIJELO 6.pdfza glumce. Najekspresivniji mu je bio Dragan Keškić u ulozi Tonija, što je i očekivano ako u obzir uzmemo njegovo iskustvo. Uputio je zamjerku na račun statične postavke,

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 1

45. Teatarski festival FEDRA BiH BILTEN BR. 6 utorak, 18.07.2017.

SIJELO

A onda smo se vozili uskim šumskim putićem.

Prašina je ostajala iz nas.

Duboka.

Planinarski dom okružen vodama.

Uska ćuprija. Miris roštilja.

Mladost. Ljepota.

Pjesma.

Cacijev rođendan.

Povratak. Prašina ostaje iza nas.

Zaista ne razumijem otkud mi ova misao, ali evo, puštam je: „Za dobrim se konjima

prašina diže.“ Konj je najljepša životinja viša od mačke i cuke. Krave sam preskočio, ali kod Homera ima sintagma „kravooka Hera“. U „Pjesmi nad pjesmama“ kosa

djevojke se poredi sa stadom koza. Da neki momak danas kaže djevojci da ima oči kao krava, lom. A, krava ima tople, blage oči. Ili da joj kaže da ga njena kosa podsjeća na stado koza. Ah, gdje ode misao ljudska? Vrati se, o vrati se pod ljudsko

otkrilje, misao draga. Uuuh...

Onda Livnjaci.

Žaba.

Ako napišem da su solidno odigrali predstavu, ličit će na kurtoaziju. Zato ću napisati da su predstavu odigrali hrabro. Kaže jedan gledalac: „Joj što je dobro kad se predstava igra kamerno, isto na sijelu

iliti prelu.Malo gledaš glumce, malo u one preko puta tebe, malo u one lijevo, desno i začas prođe predstava.“

Večeras Trebinjci.

Večeras Željo, Igor, Darko, Vesna...

Večeras ćemo uživati kao i svaku noć do sada.

Idemo dalje.

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 2


OKRUGLI STO... “ŽABA” DINKO PERIŠA

Strajo Krsmanović nije krio oduševljenje što se Livno nakon duge pauze vratilo na

Festival. Dinko Periša je rekao nešto više o osnivanju i radu ovog amaterskog pozorišta. Kazališna scena Kleuna osnovana je pri HKUD „Dinara“, jer su osjetili potrebu i za

tim oblikom djelovanja. Prije toga je djelovala pri KUD-u „Radnik“ pod rukovodstvom Pere Mijovića. Najveći problem im predstavlja odlazak mladih glumaca na fakultete,

zbog čega se iznova vraćaju na početak. Večerašnji ansambl sa jednom mladom glumicom je najprije radio predstavu „Neobična komedija“ koja je imala dva izvođenja u Livnu. Dugo je tražio novi tekst, a onda se sjetio teksta Dubravka

Mihanovića, kojeg je prije deset godina dobio od Gordana Bogdana. Radili su i „Ero s onog svijeta“, gdje je imao za cilj staviti kompletno društvo u scenu, te „Ježevu

kućicu“ za najmlađu publiku. Strajo Krsmanović smatra da je tekst Dubravka Mihanovića brzo i lako osvojio regiju jer zanimljivi akteri pričaju priču koja nas se tiče. Večeras nije bilo lako igrati

prvenstveno zbog toga što je uvijek izazov igrati na maloj sceni, a pored toga i sama analitička drama traži prepričavanje onoga što se već dogodilo, što je dodatni izazov

za glumce. Najekspresivniji mu je bio Dragan Keškić u ulozi Tonija, što je i očekivano ako u obzir uzmemo njegovo iskustvo. Uputio je zamjerku na račun statične postavke, jer je zbog pozicije iza Tonija poprilično dugo imao radio-dramu,

a nije bilo razloga da se ne kreću. Vjerenički prsten je bio savršen detalj na ruci čovjeka kojeg je ostavila žena.

Jelena Trepetova- Kostić je pohvalila izbor teksta koji se klasificira kao psihološka drama, što je izuzetno kompleksno za glumce jer traži od njih da iznesu na scenu težinu onoga što se desilo nekad. Nažalost, to nije uspjela vidjeti u njihovoj izvedbi,

ali je uvjerena da mogu raditi na tome. Kada se reditelj odluči za ovakvu vrstu žanra, mora imati glumce koji su u stanju da vide i čuju partnera. Ukoliko ne

reaguju na takav način, ne može doći do razvoja radnje, a na kamernoj sceni se sve jasno vidi, pa i takvi propusti.

Slađana Zrnić nije dijelila mišljenje Trepetove. Ostala je fascinirana dosljednošću u radnji, međutim scena bombe je morala biti intenzivnija. Pružili su koliko imaju, nisu pretjerali u nastojanju da oduševe. Mizanscen mora biti razigraniji, predugo su

sjedili tako da im se ne mogu vidjeli lica, što je u ovom tipu drame neophodno. Dopala joj se staloženost glavnog lika, jer voli kada su likovi pred pucanje mirni.

Savjetovala im je da povedu računa o fizičkoj i govornoj radnji. Govor u sceni sa brijanjem je mogao početi i za vrijeme čina brijanja, što ne bi samo skratilo scenu, nego i olakšalo da kroz fizičku radnju iznese emociju. Složila se sa Jelenom da su za

glumca kamerno i psihološko najteži oblici. Dragan Komadina smatra da je veoma bitno što se Livno vratilo na scenu. Postoje

samo dvije godine, a toliko toga su već uspjeli uraditi. Savjetovao im je da prilikom izbora dramskog teksta povodu računa o tome da li glumački ansambl može iznijeti radnju i postoji li neko sretnije rješenje. Dao im je prijedlog da kroz predstave

istaknu tužnu stvarnost svog grada. Moderator im je savjetovao da povedu računa o oštrini predstave, bilo je suvišnog

verbalizma i čekanja replika.

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 3


OKRUGLI STO... Nedžad Fejzić također smatra da je psihološki- realizam najzahtjevniji jer traži od glumca izvrsno poznavanje tehnike. Upravo zbog toga ga raduje što su večerašnje

druženje otvorile profesorica glume i profesionalna glumica. Mihanovićev tekst može biti problem i za iskusnije ansamble, pa im je savjetovao da procijene mjeru svog

dara i u skladu s tim izaberu tekst. Pohvalio je i reditelja i glumce jer nisu skrenuli u vode diletantizma. Za vrijeme predstave je pratio reakciju djevojčice koja ni u jednom trenutku nije pokazivala znakove dosade. Njene oči su upijale šta se dešava

na sceni, iako nije nila u stanju iz tog ugla posmatrati svijet odraslih. „Ona je večeras doživjela svoju božićnu bajku“, naglašava Fejzić.

Jesenko Muzaferija je čestitao ekipi na uloženom trudu, ali smatra da je nedopustivo okrenuti leđa jednom dijelu publike u trajanju od pola sata. Rekao je da nisu u pitanju djeca i da nema potrebe da govorimo o etičkoj dimenziji predstava,

Žao mu je što Aco Pejaković nije bio prisutan da se namuči, kao što se i on mučio gledajući njegovu predstavu. Organizatorima je sugerisao da u budućnosti osiguraju

koridor za izlazak publike na kamernim predstavama. Senad Alibegović nije ranije gledao ovu predstavu, ali s obzirom na pohvale koje je čuo, i bez prethodnog gledanja je došao sa određenim očekivanjima. uvjeren je

da ni publici nije bilo lako gledati predstavu, a kamoli njima kao glumcima, jer su to stvari koje je većina proživjela. U pojedinim momentima mu je nešto falilo, ali je

svjestan da kulminacija ne može trajati tokom cijele predstave. Preporučio im je da bolje iskoriste scenu sa britvicom i bombom. Kraj mu nije bio zadovoljavajući, jer se stekao utisak da su se i glumci i reditelj umorili.

Reditelj je pojasnio da je scena sa bombom trebala trajati duže, ali vrh pehara im je spao tokom predstave, pa nisu mogli izvesti sve što su planirali.

Senada Milanović se pridružila čestitkama glumačkom ansamblu. Imala je priliku gledati Žabu u izvedbi Kamernog teatra, ali je znala da amaterska pozorišta ne

mogu doseći taj nivo. Očekivala je manje nego što je dobila. Posebno je pohvalila Tonijev lik koji je uspio vjerno prenijeti nervozu kockara. Mirnoća Zeke nije uspjela

buknuti, ali ne misli da neće ukoliko nastave raditi na predstavi.

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 4


KNJIGA UTISAKA...

“ŽABA”

Prejako. Fare

Volim predstave o ljudskim sudbinama. Predivna je, rasplakali su me. Nepotpisano

Odlična predstava. Jako duboka poruka. Nepotpisano

Izvanredan tekst, autor zna o čemu govori. Čupo

Odlična izvedba! N.N.

Predstava je odlična. Duboka poruka, volim ovakve priče. J.O.

Nejasno, djelimično, al' u suštini super!

F.

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 5


GLAS PUBLIKE...

„ŽABA“ Očekivala sam malo više. Nisam toliko oduševljena. Predstava ima svojih prednosti i

mana. Umihana Begana

Predstava je bila lijepa. Dojmila me. Nekim dijelom priča o demobilisanom vojniku koji sigurno ima PTSP. U našoj zemlji ih ima mnogo.

Ajša Huseinagić

Ovo mi je prva predstava na Festivalu i oduševljena sam. Vraća mi nadu u amatersko pozorište. Randžana Haračić

Svidjela mi se predstava. Prikazuje život vojnog veterana, što je realistično

prikazano. Mnogi broj ljudi u BiH dijele njegovu sudbinu.

Azra Mahmutović

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 6


PREDSTAVLJAMO...

IVICA JOZIĆ ima 33 godine i dolazi iz Livna. Po zanimanju je profesor historije i

geografije u srednjoj školi. U pozorištu HKUD „DINARA“ Livno je dvije godine, od

trenutka kada je ovo pozorište počelo postojati. Ljubav prema pozorištu i glumi je razvio još od srednjoškolskih dana i

iskazivao ju je kroz neke dramske sekcije. Na poziv Dinka Periše, koji je i pokrenuo

ovu pozorišnu scenu, odlučio je postati član, jer ga pozorište ispunjava i čini zadovoljnim. Njegov najveći uspjeh u

životu su njegovih dvoje djece i njegova supruga, i kaže da porodicu uvijek stavlja

na prvo mjesto. Priznao je da je bilo teško igrati predstavu „Žaba“, s obzirom da je to psihološka drama, ali vremenom

postaje zadovoljstvo. Na Festivalu je prvi put i ovom prilikom je želio zahvaliti

organizatorima.

IVAN MAGLICA ima 30 godina i oženjen je. Diplomirani je ekonomista i dolazi iz

Livna. Osim pozorišta, Ivan se bavi još nizom hobija od kojih je izdvojio planinarenje, sport i kinologija. U pozorište

se uključio prije dvije godine na inicijativu Dinka Periše. Najveća motivacija u životu

mu je porodica. Kroz život se vodi tim da uvijek treba biti moralan, korektan i pošte. Kroz šalu nam je rekao da bi htio da bude

prisutan na festivalu i kada bude imao 60 godina i da će nam tada nešto reći o svom

najvećem uspjehu. Priznao je da nije baš lako biti amaterski glumac, ali da njegova

ekipa kroz druženje radi sve, ali ne izostaje ni doza ozbiljnosti. Na kraju se zahvalio

publici što se odazvala i organizatorima.

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 7


RAZGOVOR SA...

DINKO PERIŠA Večeras smo gledali HKUD Dinara iz Livna. Prvi put ste na Festivalu u Bugojnu i

predstavili ste se sa, možemo reći, već kultnim tekstom

Dubravka Mihanovića „Žaba“. Kakvi su vaši utisci o cjelokupnom Festivalu?

Moram da kažem da nam je izuzetno zadovoljstvo što smo

prošli selekciju za Fedru i što smo se bugojanskoj publici predstavili sa ovoim našim projektom. Radi

se o izuzetno značajnom Festivalu i moram priznati da smo sa

nestrpljenjem iščekivali kako će to naše predstavljanje proći kod bugojanske publike, a naravno i

stručnog žirija. Mi smo mlado kazalište i svako ovakvo iskustvo

je veoma značajno za nas. Na okruglom stolu smo zasigurno dobili sugestije koje ća nam

pomoći da ovu predstavu u budućnosti učinimo još boljom.

Koji je bio vaš motiv da

postavite ovako poprilično zahtjevan komad ne samo za amatere već i za profesionalne

glumce? Kao što sam rekao i na okruglom stolu, ovaj komad je par godina bio u mojoj ladici i

onda su se jednostavno sve neke kockice u datom trenutku posložile i to je bilo to. Komad me prije svega privukao zato što progovara o vremenima iz devedesetih godina prošlog stoljeća i ljudima koji su učestvovali u tim ratnim događanjima o

ljudima na koje je rat ostavio teške psihološke posljedice koje im , nažalost, ne dozvoljavaju da nastave svoje živote nekim normalnim kolosijekom. Komad govori,

ne samo o ljudima koji su direktno učestvovali u borbi, nego, na indirektan način, i o njihovim bližnjima, a koji nisu direktno učestvovali u ratu, ali koji su također doživjeli traume. Komad je vrlo teško igrati, vrlo je glumački zahtjevan, radi se o

psihološkom realizmu i itekako sam bio svjestan svih zamki koje jedan takav žanr nosi sa sobom i u redateljskom, ali još i više u glumačkom smislu ali mislim da smo

se ipak poprilično uspjeli izboriti sa svim tim izazovima. Gospodin Fejzić je na okruglom stolu i rekao da smo uspjeli izbjeći tu zamku dilentantizma, što je, samo po sebi, uzimajući u obzir težinu komada, za nas veliki uspjeh. Namjera mi je bila,

također, da ova predstava bude i neka vrsta posvete, omaža svim ljudima koji su

prošli ratne strahote u ratu iz devedesetih godina prošloga stoljeća.

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 8


STRUČNI ŽIRI...

JELENA TREPETOVA-KOSTIĆ

Kako se osjećate u Bugojnu? Kakvi smo domaćini? U Bugojnu sam treći put, i svaki boravak ovdje bio je ljepši od prethodnog: dva puta sam, zimi, kao šef klase i kao reditelj, na

festivalu ''Prvi reflektor'' učestvovala sa predstavama svojih studenata, gdje smo i nagrađeni glavnim priznanjem, što je, svakako,

utjecalo na povoljan utisak o vašem gradu... Međutim, sada, u ljetnom sjaju i zelenilu, Bugojno je još ljepše. Posebnu draž predstavljaju poznanstva, sada već i prijateljstva sa

nekim vašim sugrađanima, uglavnom ljudima iz organizacije i već pomenutog ''zimskog'', ali i ovog pozorišnog festivala u kome

učestvujem kao član stručnog žirija. Izvanredni ste domaćini- za uzor možete poslužiti mnogim organizatorima glasovitijih i profesionalnijih pozorišnih festivala. 2.Kako vam se sviđa naš festival, da li ste zadovoljni repertoarom predstava

koje smo do sada pogledali? Dakle, što se organizacije fesivala ''Fedra'' tiče - čista desetka! (Tu najvišu ocjenu

teško dajem i svojim najboljim studentima, što će vam potvrditi i jedan od tih najboljih - vaš sugrađanin Senad Milanović), a još teže tako ocjenjujem više

regionalnih i međunarodnih pozorišnih festivala na kojima sam učestvovala bilo kao glumica, reditelj ili član žirija... Ono što ''Fedru'' čini posebnom, osim mnoštva predusretljivih volontera, to je, prije svega, brojna i rekla bih, istančana i u

teatarskom smislu, odnjegovana pozorišna publika: blagodareći njoj, ovih festivalskih dana pozorište u Bugojnu je u punom smislu hram boginje Talijje, a

osim toga, mnoštvo plakata, oglasa i afiša doprinose festivalskoj atmosferi, pa se stiče utisak kako cijeli grad živi ovim festivalom! Važnu dimenziju ''Fedre'' predstavlja i glumačka radionica (ovog puta moje uvažene koleginice Slađane Zrnić),

što je sjajna prilika da mnogi zaljubljenici u pozorišnu umjetnost steknu i neke stručne uvide u scenske postupke, bilo kao glumci, bilo kao reditelji... Što se tiče

dosad viđenih predstava, kao član žirija radije se ne bih detaljnije upuštala u preuranjeno ocjenjivanje repertoara, a u najkraćem - dosad smo vidjeli neke predstave izvedene na visokom, profesionalnom nivou, vidjeli smo ansamble sa

višedecenijskom tradicijom, ali vidjeli smo i predstave, a također i trupe u pravom smislu ''amaterske'', što govori o neujednačenosti festivalskog repertoara...Međutim,

znate, kod mene ono ''amaterski'' ni u kojem slučaju nema pežorativnu konotaciju, naprotiv, polazeći od toga da se pridjev ''amaterski'' na ruskom jeziku izgovara kao ''ljubiteljski'', izražavam svoje iskreno poštovanje prema izvornim ''ljubiteljskim''

pozorišnim trupama i ansamblima, prema strasti i energiji sa kojom učestvuju u scenskoj umjetničkoj kreaciji.

3.Da li ste čitali naš bilten? Kakvi su utisci? Imate li neke sugestije kako bisno bili još bolji? Bilten ''Fedre'', kao njeno ogledalo - na nivou je festivala; bilten je sveobuhvatan,

informativan, dovoljno analitičan i, što je važno, pregledan i dostupan mnogo većem broju ljubitelja pozorišne igre, ne samo onim srećnicima koji su u mogućnosti da

budu u sali i vide predstavu...Najzad, bilten doprinosi da organizacija festivala i zasluži onu ''desetku''... Možda bi, uz ovako dobar bilten i zanimljivi ''okrugli sto'', za ubuduće, organizator mogao obezbijediti i nešto ''priručne'' literature koja bi, čini mi

se, u prvom redu značila fundametalnu stručnu pomoć za one ''ljubiteljske'' ansamble i uposlenike koji teže većem pozorišnom usavršavanju i profesionalizmu.

To bi ne samo ubuduće doprinijelo još uspješnijem festivalu u gradu Bugojnu, nego svekolikom pozorišnom stvaralaštvu kako u BiH, tako i u cijelom regionu.

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 9


PETI DAN FESTIVALA...

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 10


VEČERAS...

Pozorišna dvorana

20, 30 sati

PISAC PORODIČNE ISTORIJE Ljubomir Đurković

Režija:

Slobodan Marunović

Igraju:

STEVAN MILOŠIĆ: Darko Kurtović

BLAŽO MILOŠIĆ: Željko Milošević JOVANKA MILOŠIĆ: Vesna Đurić

SLOBODAN MILOŠIĆ: Igor Svrdlin LAZAR MILOŠIĆ: Marko Kovač

MIRKO MILOŠIĆ: Mitar Milićević DANJA MILOŠIĆ: Jefimija Ot

NIKOLA MILOŠIĆ: David Popadić MILEVA KOKOTOVIĆ: Milena Bokun

Asistent režije: Željko Milošević

Kostim i scena: Milica Jeremić i Slobodan Marunović

Muzika: Bobo Vučur

Lektor: Olgica Cice

Vizuelni identitet: Jovan Vidaković

Inspicijent: Milica Jeremić

Ton i svjetlo: Ognjen Grubač

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 11


O PREDSTAVI...

Dramski tekst Ljubomira Đurkovića Pisac porodične istorije ili kako ga autor preciznije

žanrovski određuje – tragična farsa u deset slika, po pozorišno

preciznim didaskalijama počinje i završava u svitanje. Taj scenski polumrak, simbolično, može

donijeti po važećim prirodnim zakonima jedino dnevno svijetlo.

Ali što za porodicu Milošić iz Đurkovićeve drame znači novo

svitanje? Iz slike u sliku – novu traumu i gubljenje iluzija. Po klasičnim uzorima

autor dramaturški precizno i samouvjereno, kao po stepeništu od lijepo složenog kamena, jednu po svemu moguću i običnu crnogorsku porodicu vodi u ponor, u

krvavo i zakašnjelo osvješćenje. Kad svane, kad se razdani, neće više biti ni iluzije o tradicionalnoj porodičnoj slozi. Na dnevnom svjetlu porodični usud će samo dobiti prirodnu boju i logičnu reljefnost.

O REDITELJU... SLOBODAN MARUNOVIĆ je glumac Crnogorskog narodnog pozorišta. Rođen je

4. jula 1957. godine u Mojkovcu, Crna Gora. Osnovnu školu i Gimnaziju završio je u

Danilovgradu a srpsko-hrvatski jezik i književnost studirao u Nikšiću i Beogradu.U mat ičnom pozor iš tu ,na Barskom

ljetopisu,Gradu teatru, Kraljevskom pozoristu "Zetski dom", Nikšićkom pozorištu,

na filmu i televiziji ostvario blizu sto uloga. Sa svojim predstavama gostovao na scenama širom svijeta (Pariz, Rim, Brisel,

London, Cirih, Beč, Štutgart, Luksemburg, Moskva, Taskent, Kastroma, Njujork,

Čikago, Los Andjeles, San Francisko, Detroit, Toronto, Montreal, Melburn, Sidnej,

Brizbejn, itd…).

Monodramu "Potonja ura Njegoševa",koja je

premijerno izvedena 19.maj 1988 godine u CNP odigrao preko 1500 puta. Sa

studentskim, alternativnim i ad hoc grupama, režirao preko 20 predstava.

Dobitnik je više društvenih i strukovnih nagrada i priznanja.

https://sh.wikipedia.org/wiki/Mojkovachttps://sh.wikipedia.org/wiki/Crna_Gorahttps://sh.wikipedia.org/wiki/Danilovgradhttps://sh.wikipedia.org/wiki/Nik%C5%A1i%C4%87https://sh.wikipedia.org/wiki/Beograd

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 12


O POZORIŠTU...

Trebinje ima bogatu pozorišnu tradiciju. U jednom istorijskom momentu, tačnije

pedesetih godina XX vijeka, tu je djelovalo i profesionalno Narodno pozorište. Pozorišno stvaralaštvo, sa redovnim radom, nastavlja se pod okriljem KUD-a „Vaso Miskin Crni“ sve do 1992. godine. U ovom periodu, tadašnji trebinjski amateri,

Momo Brkić, a nešto kasnije i Nataša Ninković, donose Trebinju najznačajnije nagrade tog vremena, Zlatne maske za glumačka ostvarenja, dobijene na

Saveznom festivalu dramskih amatera Jugoslavije. Zanimljivo je pomenuti da se u drugoj polovini osamdesetih godina, na izvjestan način stvara i dešava trebinjski kult pozorišta. Intezivira se pozorišni život grada. Značajno se umnožava

produkcija, a pored pozorišta pri KUD-u Vasa Miskin, intezivno djeluju nezavisne trupe Rinocervus i Virus, okupljajući veliki broj entuzijasta i postavljajući značajan

broj dramskih dijela. Igraju se predstave najrazličitih žanrova, priređuju raznovrsni, u to vrijeme nazivani kolažni programi, kao i programi poetskog i neverbalnog teatra, muzičko-scenski performansi, poetski matinei… Dok se predstave,

performansi uopšte programi izvode, pored Doma kulture i Doma omladine, u galeriji Veritas, bašti restorana Bežigrad, Begovoj kući, gradskom parku, kupalištu

Banje i drugim prostorima. Ni sa nesrećnim događajima devedesetih godina nije u potpunosti utihnuo glas pozorišta u Trebinju. U tim ratnim godinama, aktivno radi pozorišna trupa “Pozorište Slovo“, a u skladu sa mogućnostima organizuju se i

gostovanja. „Slovo“ stvara i u poratnim godinama, a u stvaralaštvu im se pridružuje Kulturna scenu Male stvari koja početkom XXI vijeka i postepenim gašenjem

„Pozorišta Slovo“, u periodu do formiranja Gradskog pozorišta, potpuno preuzima i veoma uspješno djeluje ostvarujući do tada najveće i najznačajne uspjehe

trebinjskog amaterskog pozorišnog stvaralaštva. Rezultat njihovog rada naročito se ogleda u predstavi Don Kihot (Mihail Bulgakov), u režiji Miroslava Trifunovića, koja uz četiri nagrade osvaja i Zlatnu masku za najbolju predstavu 2007. godine na

Festivalu Festivala (nasljednik Festivala dramskih amatera Jugoslavije), kao i do tada prvoj pobjedi nekog trebinjskog pozorišta na BiH festivalu FEDRA, 2008.

godine, sa predstavom Uho, oko, obraz, trtica… (Muza Pavlova), u režiji Željka Miloševića. Gradsko pozorište Trebinje je osnovano 2009. godine pri JU Centru za informisanje i kulturu, a od 2013. godine djeluje u okviru JU Kulturni centar

Trebinje. Gradsko pozorište Trebinje, s obzirom na kratak vijek postojanja pod ovim imenom, dobitnik je više prestižnih nagrada, među kojima su i pobjedničke nagrade

na republičkim i regionalnim amaterskim festivalima. Najznačajniji uspjeh, kada su nagrade u pitanju, ostvaren je sa predstavom Ševa ili slavuj (Efraim Kišon) u režiji Željka Miloševića, koja je osvojila pet Zlatnih maski, a ovjenčala se i onom

najznačajnijom, Zlatnom maskom za najbolju predstavu u cjelini 2009. godine, na Festivalu Festivala. Od 2014. godine, na temeljima bogate istorije i novih iskustava,

te velikog entuzijazma, pored amaterske, Gradsko pozorište stvara i organizaciono sazrijeva pa se pored amaterske nastoji razvijati i profesionalnu scenu. U tom pravcu i cilju razvoja i postepenog ustoličenja profesionalne scene, koju Trebinje

sigurno zaslužuje, od 2014. godine do danas u produkciji Gradskog pozorišta realizovana su četiri profesionalna pozorišna projekta, a nadamo se uskoro i novim

poduhvatima. Svakako, Gradsko pozorište ne odustaje i dalje će poklanjati veliku

pažnju i njegovati i dramski amaterizam kao polazišnu osnovu rada i stvaralaštva.

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 13


POZORIŠNA KRITIKA...

TRAUME IZ BRIJAČKE RADNJE

HKUD Dinara iz Livna na ovogodišnji festival FEDRA došao je sa predstavom Žaba

po istoimenom komadu Dubravka Mihanovića. Radi se o zaista vrlo hrabro odabranom tekstu, jer ovaj komad koji se bavi prošlošću likova i njihovim psihičkim rascjepima, u drami koja je napisana u formi jednočinke, nije za glumce

nimalo jednostavan za igrati. Radi se o komadu u kojem četiri lika, koji međusobno misle da poznaju jedan

drugoga, da su im poznati životi ovih drugih, zapravo otkrivaju stvarne osjećaje prema životnoj situaciji. Ono što iz njih progovara i što ih pokreće na konačno otvaranje prema sebi i drugima, dovodeći na scenu prošlost upravo onakvu kakva

jeste, kojom se objašnjava i ono što je sadašnjost, jeste trauma koju likovi, u psihološkom smislu, nose kao ožiljke kojih se ne mogu osloboditi, a koji ih

određuju. Složenost likova nije jedino što zahtijeva ozbiljan rad na predstavi, već je tu i

činjenica da se radi o komadu koji se igra na kamernoj sceni, a ona podrazumijeva to da svaki detalj, pa i onaj najsitniji mora igra svoju ulogu u komadu, odnosno, postoji razlog zbog kojega je tu. Glumci moraju igrati vrlo realistično, također

vodeći računa o svakom pa i najmanjem pokretu tijela. Ne može se reći da je ansambl ove predstave odradio savršeno dobar posao, ali jeste napravio nešto što

treba cijeniti s obzirom na to da se ipak radi o glumcima amaterima. Ono što bi im sigurno olakšalo posao jeste više rediteljskog angažmana oko organizacije prostora na sceni. Naime, mizanscen koji je jako statičan ne samo da je onemogućio dio

gledatelja da vide lica glumaca većim dijelom predstave (a to je vrsta teatra koja se najdoslovnije igra licem), već se zbog toga, te statičnosti, na momente stvarao

utisak sporosti predstave i bilo je teško pratiti neke dijelove, jer se nad njima kao prijetnja nadvijala dosada. Drugačijom organizacijom prostora, kako u smislu glumačkog kretanja, tako i u

smislu same scenografije, moglo se postići nešto na dinamici predstave, koja je ovdje prilično problematična. Naime, to što se radi o komadu u koji se skoro u

potpunosti bazira na govornoj radnji glumca, ne znači da se radi o komadu koji se bazira na deklamovanju ili recitovanju onoga što se govori. To u ovakvim slučajevima stvara veliku razliku u onom konačnom osjećanju predstave.

Dramatičnost i napetost se ovdje stvaraju drugim sredstvima, dominantno unutrašnjim, pa ukoliko se to ne učini uvjerljivo, onda u pitanje dolaze svi odnosi

na sceni. Glumci su zaista solidno odigrali neke scene, ali se uglavnom vidjelo da tu ima prostora za napredak u svakom smislu. Naročito ako se sjetimo da su u nekim ključnim mjestima oni doslovno tek bacali replike, bez da su ih oživljavali,

kojima su se međusobno promašivali. A uvijek kada dođe do toga, javlja se utisak da se na sceni ništa ne događa. Iz toga proizilaze ritmički padovi, koji neminovno

oštete cjelokupan doživljaj predstave.

Kemal Bašić

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 14


KLOŠARENILO...

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 15


EDO VON KORJENIĆ, VON OVO VON ONO...

NAHRANITE SVOJE SRCE

Koliko god bilo mračno,

ruka uvijek zna put do usta. (nigerijeska poslovica)

KAMENI CRVI

Ogromni kamen

zasja sunce kao plamen, pojavi se prva glava na svjetlu dana, zatim druga, treća,

cijela gomila prava od glava.

Začudi se gomili iza sebe,

ko ste vi, kameni crvi radnici,

gdje živite? U ovom kamenu, gdje i ti.

Znači, i ja sam crv,

kako se nikad nismo sreli, a šta vi radite?

Mi gradimo, mi radimo, tunele, puteve, aerodrome.

Javlja se vođa,

nemamo vremena za dangubljenje, vratimo se poslu.

I oču se pjesma

kao tisuću čekića, o, slatki kamenu, moja gozbo,

iskre sijevaju, na sve strane,

neko se dere: ”Zastave, zastave, zaboravili smo zastave.”

Pusti parole, tovari kamion.

Prvi crv sav zbunjen, kakva je ovo ludnica,

niko ga nije čuo.

Gospodine, gospodine,

probudite se, zastor je spušten,

svi su otišli već kući, pa ja sam u svojoj kući,

u kamenoj ludnici,

gospodine, pogriješili ste kuću.

Ovo je Kame(r)ni teatar.

MAJSTORI ZA CRNA ODIJELA

I kad od njih bježiš,

sve unatrag brojeći korake i godine, ne možeš daleko otići,

jer crvi samo gmižu,

majstori za crna odijela da ti uzmu mjeru,

uvijek na vrijeme stižu.

NAJVEĆA SAOBRAĆAJNA NESREĆA U MALOM GRADU

Sudarili se ona i on,

njoj su povrijeđeni vitalni osjećaji mira,

uz to je morala ispeglati haljinu,

njemu nije bilo ništa, kao da je od papira.

SVE OSTAJE U GENETICI

Bijem ja tebe, biješ ti mene

više.

KO DUGO LJUBAV TRAŽI

Ko dugo ljubav traži

na putevima lutanja susreće samo osluškivanja,

još usamljenija i tužnija

od sebe.

EDIN VON KORJENIĆ VON BUGOJNO

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 16


BUGOJNO U SRCU...

BUGOJANSKE BIBLIOTEKE

Tradicionalno obilježavanje Mjeseca knjige, koje se širom Evrope upriliči svakog oktobra, podsjetilo me i ove godine na davna vremena vezana za početak

bibliotekarstva u našem gradu. Još prije više od šest decenija, kada mnogi i manji gradovi nisu imali

školske biblioteke, Bugojanci su se mogli pohvaliti kako u njihovom gradu egzistiraju dvije biblioteke. Gradska biblioteka je otvorena još početkom pedesetih

godina prošlog stoljeća. Bila je smještena u zgradi koja se nalazila na mjestu na kojem je danas parking

prostor, u neposrednoj blizini Hrvatskog doma. U periodu prije Drugog svjetkog rata u ovoj zgradi nalazila se popularna bugojanska kafana „Korzo“, što ilustruje i fotografija u prilogu ovog teksta.

Cijelo prizemlje zgrade bilo je rezervisano za bibliotečki prostor, gdje bi se povremeno znali upriličiti razni sadržaji poput okruglih stolova vezanih za

književnost, te gostovanje nekog poznatog pisca. Na spratu su bile prostorije Šahovskog kluba, Odreda izviđača i još nekih lokalnih udruženja. Druga biblioteka profunkcionisala je nakon otvaranja hotela „Bosna“. Bilo je to

prije više od 60 godina i rad ove biblioteke je u potpunosti finansiralo preduzeće „Slavko Rodić“.

Za obje biblioteke je bilo karakteristično da su imale bogat knjižni fond i da su svojim članovima, kojih je, za razliku od današnjeg vremena, bio znatno veći broj, bile na usluzi tokom cijelog dana. Nisu čitali samo učenici i studenti, kojima je

lektira bila obavezni dio školskog programa, već i zavidan broj osoba raznih profila i zanimanja. Bilo je to vrijeme kada su samo rijetka domaćinstva imala radio-aparate,

televizijski program se tek pripremao za eksperimentalno eitovanje, pa su se mnogi naši sugrađani družili sa knjigom.

Krajem 1969. godine počela je izgradnja Robne kuće „Borac“, zbog čega je morala biti srušena zgrada Gradske biblioteke, koja se preselila u obližnji Dom kulture (današnja zgrada Hrvatskog doma). Nekako, u to vrijeme prestala je sa radom i

biblioteka u hotelu „Bosna“, koja je prebačena u krug preduzeća „Slavko Rodić“. Otvaranjem Kulturno-sportskog centra 1983. godine, Gradska biblioteka Bugojno

dobila je poseban značaj. Bila je to jedna od najrespektabilnijih ustanova ovakve vrste u Bosni i Hercegovini sa nekoliko prostorija namijenjenih za smještaj knjiga, sa čitaonicom i salom za sastanke i seminare. U biblioteku je svakodnevno stizala

dnevna i stručna štampa. Danas je bugojanska Gradska biblioteka sa knjižnim fondom od oko 25000

primjeraka, među najopremljenijim u Srednjobosanskom kantonu. Iako je posljednjih godina mnogo toga učinjeno na nabavci novih knjiga, kao i na animiranju članstva uz simboličnu godišnju članarinu, broj čitalaca je minimalan.

Prema posljednjim podacima, Gradska biblioteka Bugojno ima svega 250 članova, uglavnom učenika i studenata. To je poražavajuća brojka, jer se čak ni jedan posto

stanovništva naše općine ne nalazi u njenom članstvu. Da bi tekst o bugojanskim bibliotekama bio potpun, ne može da se ne spomenu školske biblioteke i biblioteke pri kulturnim društvima vjerskih zajednica, koje su

također ostavile upečatljiv trag u razvoju bibliotekarstva u našem gradu.

Obrad Kisić

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 17


RAZOTKRIVANJE POSLOVICE...

NEMA DUBINE ISPOD SVAKE ĆUPRIJE

U davna, pradavna vremena pisci su upravo ovako počinjali svoje priče. Helem, u davna, pradavna vremena ljudi su živjeli u plemenima. Jedno pleme živi ovdje, a

drugo tamo. Ako ih dijeli rijeka, morali su radi dobrosusjedskih odnosa praviti platice, koje će kasnije postati ćuprije, a tek mnogo kasnije, pojavom Mostara,

postat će i mostovi. U plemenu sa lijeve strane rijeke vladalo je blagostanje. U svakom smislu. Imali su dovoljno hrane, ovaca i krava, tako da su pojedine žene stalno muzle. Povazdan.

Mlijeko su pili onako neuzvareno, a majke su svojim malim sinovima govorile: „Pij, sine, neuzvareno mlijeko, pa će ti ćuna narasti.“

A mališani su pili i pili i pili. Brisali rukama mlijeko sa usana. Muškarci su bili atletski građeni i povazdan su se šepurili pred svojim ženama koje su bile

prelijepe. Moderan čovjek bi rekao, ko manekenke. Samo nisu bile onako prisukane od gladi. Imale su sve one normalne ženske obline. Sa druge strane su živjeli ljudi koji su imali drugu boju kože.

Ovaj jedan kaže: „Vidi onih tamo, izgledaju kao naše sjenke.“ I, jednoga dana odu visoko u planinu i usijeku puno velikih stabala. Otešu ih

primitivnim sječivima. Skupi se njih pedesetak, doguraju otesano stablo do ivice rijeke, isprave ga visoko u zrak i gurnu. Ono padne negdje oko pola rijeke. Starješina reče: „Izvlači stablo, moramo ga naštiklati.“

„Slabo smo ocijenili širinu rijeke“, mudro zaključi jedan. Izvuku stablo, dovuku još jedno, naštiklaju ga, isprave u zrak, gurnu i ovo padne

na drugu stranu. Tamo je jedan pravio ćupove. Kad je vidio da pada stablo, pobjegao je, ali mu je ostao jedan ćup kojeg je stablo pretvorilo u prah. „Uh, trebao sam ovaj ćup prije sklonuti...Hm, ćup prije, ćup prije, ćuprija...

Ćuprija!“, uzviknu i tako nastade ovaj izraz. Kad bi prolazili preko ćuprije govorili bi: „Aaaa, vidi dubine ispod ćuprije.“

Onda su počeli svakog mjeseca postavljati po jednu ćupriju. Baš im se to dopalo i svaki put bi govorili: „Aaaa, vidi dubine ispod ćuprije.“ Tog dana su stavili ćupriju na jednom mjestu gdje je voda bila plitka.

Starješina pogleda sa ćuprije, ugleda dno rijeke prepuno raznobojnog kamenja, pa reče: “Nema dubine ispod svake ćuprije.“

Ova rečenica postade narodna poslovica, a danas se uglavnom koristi kad neko

napravi ćupriju na mjestu gdje je voda plitka, pa se vidi raznobojno kamenje.

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 18


OBAZIRANJA...

FEDRO: Onaj brico nije muhe zaradio.

FEDRINICA: Vidjela sam, sve kontam kako mu se isplati držati radnju.

FEDRO: Ima odnekud viška para, kako bi držao radnju ako nema zarade.

FEDRINICA: Kad sam pošla na predstavu što se zove „Žaba“ ja sam očekivala da ima neka žaba što skače.

FEDRO: Misliš, žaba krastača.

FEDRINICA: Svejedno, nego sjećaš li se ti onog našeg komšije što smo ga zvali Krasto.

FEDRO: Kojeg, majketi, ranije je bilo puno krastavih ljudi.

FEDRINICA: Onog što nije bio krastav, nego sakupljao žabe.

FEDRO: Daj, bona, ti o žabama, ja o krastama. FEDRINICA: Izbjegavaš temu.

FEDRO: Koju temu?

FEDRINICA: O onom brici što je htio zaklati brata.

FEDRO: Nikad se ja više neću brijati kod brice, sekunda i adio Fedro.

FEDRINICA: Onaj brico sve miran, miran, a onda hoće klat. FEDRO: To ti se zove pitiespi.

FEDRINICA: Što tako?

FEDRO: To je za one što prežive rat, pa ih onda niko ne benda.

FEDRINICA: Ko im je kriv, što nisu otišli u Dojčland.

FEDRO: Nisu svi mogli tamo, da su svi otišli ko bi se mrzio, ko bi se klao da su svi hodali po šopinzima.

FEDRINICA: Što će se, bolan Fedro, svit klat, bolje ljubav nego rat.

FEDRO: Jesi to pjesnik, matere ti? FEDRINICA: E, moj čovječe, ne znaš ti šta je bomba, a bio si ratnik... patnik...

k...

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 19


DIREKTOR FESTIVALA:

Vahid Duraković

KOORDINATOR FESTIVALA:

Sanel Ugarak

PR FESTIVALA:

Edna Supur

REDAKCIJA BILTENA:

Nedžad Milanović, urednik

Vedrana Kisić, tehnički urednik

Suad Velagić

Medina Spahić

Amel Ugarak

Mirzet Ždralović, fotograf

Kemal Bašić, kritika

SARADNICI:

Jasmina Mlaćo Durek

Samir Nuhić

Almir Mujagić

Ermina Musić

Senada Milanović

Hamira Sultanović

Ajla Kurtović

Mirza Idrizović

Anes Telbiz

Edvin Supur

Maida Čehaja

Adisa Sejfić

SELEKTOR:

Prof. dr. Nedžad Ibrahimović

STRUČNI ŽIRI:

Jelena Trepetova-Kostić

Nedžad Fejzić

Dragan Komadina

MODERATOR OKRUGLIH

STOLOVA:

Strajo Krsmanović

ORGANIZACIONI ODBOR:

Hasan Ajkunić-predsjednik

Senada Milanović

Suad Velagić

Edin Ćatić Bato

Ermina Musić

Sanel Ugarak

Nedžad Milanović

Sead Karahodžić

Antonio Džolan

Samir Nuhić

Vahid Duraković

UREDNIK INTERNET STRANICE:

Edin Ćatić Bato

VANJSKI SARADNICI:

Maida May

Edo Korjenić

Obrad Kisić

VAŽNI BROJEVI I SERVISNE INFORMACIJE:

POLICIJA 122– VATROGASCI 123-HITNA POMOĆ-124 PORTIRNICA KSC-a 030/509-722– AUTOBUSNA STANICA 030/251-789-MOTEL GENEX

030/254-023-DIREKTOR FESTIVALA 030/509-720-UREDNIK BILTENA 061/796-877– KOORDINATOR FESTIVALA 061/639-647

Preporučujemo vam da svratite na osvježenje u u Caffe HOLLYWOOD i Pizzeria LITTLE BIG (plato KSC-a)

TEHNIČKA EKIPA:

Senad Imamović Struja

Edin Ćatić Bato

Azem Duraković

Jusuf Hozić Caci

ŽIRI PUBLIKE:

Alma Jusufbegović

Sanela Kolovrat

Ratko Kolovrat

Aida Bešlagić

Edin Korjenić

Dubravka Vukadin

Demir Džaferović

Vanda Herceg

Mirsada Hadžiabulić

Elma Bevrnja

UMJETNIČKO VIJEĆE FESTIVALA:

Vahid Duraković

Jesenko Muzaferija

Željko Milošević

Suad Velagić

Senada Milanović

Aleksandar Pejaković

Saša Grabovac

Dragana Đedović

DIZAJN-PLAKAT-NASLOVNICA:

Antonio Džolan

Documents

SIJELO 6.pdfza glumce. Najekspresivniji mu je bio Dragan Keškić u ulozi Tonija, što je i očekivano ako u obzir uzmemo njegovo iskustvo. Uputio je zamjerku na račun statične postavke,