Sven Hassel

MONTE KASINO

IZDAVA: Zagrebaka naklada 10000 ZAGREB ZA IZDAVAA Zdenko Vlaini UREDNIK Kreimir Maligec SLIKA NA NASLOVNICI eljkoPahek KOMPJUTORSKA OBRADA NASLOVNICE Dario Bajurin GRAFIKA PRIPREMA Lobel Machala TISAK: Studio Moderna, 10000 Zagreb Copyright ZAGREBAKA NAKLADA 2004.

Ovo doba prisilne vojne slube pokazalo je.da, bez obzira na to u koju uniformu ovjek bio odjeven, je li on na strani krvnika ili rtve nije nuno pitanje zasluga, pa ak niti karaktera. RolfHochhuth

Ova knjiga je posveena onima koji su pali kod Monte Cassina, samostana i utvrde.

SADRAJ Zemlja amerikog pjeatva........................9 Napad oklopnika...........................................23 Bojnik Michael Braun...................................49 Portina tajna kockarnica...............................63 Posebni zadatak...........................................85

SS-ov Untersturmfijhrer Julius Heide.........101 Vatikanski transport....................................113 Operacija "Psea ogrlica"...........................135 Osobni rat bojnika Mikea............................151 Na dopustu u Rimu.....................................167 Borbena ophodnja...................................... 199 Smrt samostana.........................................235

I. Boe, koliko je kiilo! Lijevalo je i lijevalo. Sve je bilo natopljeno. Nae blatne nepromoive pelerine ve su odavno promoile. Sjedili smo pod stablima u svojevrsnom atoru nainjenom od nekoliko gumbima spojenih pelerina. To su bile SS-ovske pelerine, stoga su bile bolje od naih, pa smo bili relativno suhi. Maleni je rairio i svoj kiobran. Konano smo uspjeli upaliti pe iz velike kue i spremali smo se veerati. Imali smo etrdeset voraka, koje smo pekli na dugim tapovima, a Porta je pravio okruglice od kotane sri. Trebalo nam je dva sata kako bismo istrugali tu sr iz kostiju dva mrtva vola. Pronali smo i neto svjeega perina. Gregor Martin znao je kako napraviti keap, kojega je mijeao u amerikom elinom ljemu. Ti elini ljemovi bili su ba praktini, i moglo ih se koristiti u mnogo razliitih svrha. Jedino emu nikako nisu mogli posluiti bilo je upravo ono zbog ega su se proizvodili. Iznenada smo prasnuli u smijeh. Maleni je bio kriv za to. Iznio je jo jednu od onih klasinih primjedbi, uope ne shvativi daje takvo to rekao. Potom je Porta podigao svoj uti cilindar i objavio kako emo ga mi naslijediti kada on pogine. I tome smo se urnebesno nasmijali. Tada je pogrekom Heide poeo mokriti uz vjetar, to nas je natjeralo da se ponemo prevrtati od smijeha. Jo smo se uvijek smijali dok smo trali natrag sa svojom hranom izmeu granata. Jednom sam uo kako je neki sveenik pitao jednog od stoernih asnika: "Kako se samo mogu toliko smijati? " Bilo je to onog dana kad smo se smijali gaicama Luise Fatarse, koje je Maleni nosio omotane oko vrata, i kada sam ja krivo progutao komad krumpira, pa su me morali lupati runom bombom po leima. Smijeh moe biti vrlo opasan. "Kada se ne bi toliko smijali, " odgovorio je stoerni asnik, "ne bi imali snage za dalje. " Porta je bio pravi strunjak za okruglice od kotane sri. Istovremeno ih je radio samo deset, inae bi postale gnjecave, u meuvremenu jedui svoj dio. Nas devetorica pojeli smo preko 600 okruglica, to je prilino mnogo, ali imali smo to raditi itavu no. Boe, kako je kiilo! ZEMLJA AMERIKOG PJEATVA Tutnjava oruja ula se iz Rima, koji je bio udaljen oko 320 kilometara. Nismo mogli vidjeti velike ratnike na moru, ali svaki puta kada bi ispalili salvu, imali smo dojam da na horizontu erup-tira vulkan. Prvo bi se pojavio oaravajui bljesak vatre, a potom zauo gromoglasni tutanj. Izbacili su nae grenadire iz borbe. Tijekom sljedeih nekoliko sati, nae slabe oklopne pukovnije bile su nasukane. Od Pa-linura do Torre del Greca, obala je bila pretvorena u goruu pe, itava sela bila su izbrisana u nekoliko sekundi; jedan bunker sjeverno od Sorrenta, jedan od naih najveih bunkera, koji je teio nekoliko stotina tona, bio je odbaen visoko u zrak, skupa sa itavom svojom posadom. Tada su se sa juga i zapada pojavila jata

Jaboa1 u niskom letu, koji su pokosili sve to se micalo na cestama i putovima. Gotovo dvije stotine kilometara autoceste broj 19 potpuno je nestalo, a grad Agropoli je sravnjen sa zemljom za dvadeset sekundi. 1 Vrsta jurinih bombardera, od njemakog Jagdbomber nap. prcv. 10 Nai tenkovi, vraki dobro skriveni, ekali su spremni izmeu litica. Grenadiri iz 16. su bili s nama, leei zaklonjeni tekim strojevima. Mi smo trebali biti ono veliko iznenaenje kad se pojave ti ljudi s druge strane mora. Tisue razornih granata protresale su tlo i pretvarale topao, sunan dan u mrklu no. Neki pjeak je dotrao uzbrdo bez puke, mlatei rukama, izluen od straha, no taj prizor na nas nije ostavio nikakav dojam. Bio je samo jedan od mnogih. Toga sam jutra i sam bio paraliziran stiskom straha koji vas jednostavno ukoi. Moe ovladati vama dok marirate, pretvarajui vas u le koji je jo uvijek na nogama. Krv vam se iscijedi iz lica, zbog ega ono postane mrtvaki blijedo, a oi zure u prazno. im ostali primijete to vam se dogodilo, ponu vas udarati akama. Ako to nije dovoljno, upotrijebe noge i kundak puke, a kada vi padnete na pod jecajui, oni samo nastave udarati. To je brutalno ponaanje, ali gotovo uvijek uspijeva. Lice mi je bilo gadno oteeno nakon tretmana kojeg mije namijenio Porta, no bio sam mu zahvalan. Da on nije bio tako temeljit, vjerojatno bih sada bio na svom putu u zalee u luakoj koulji. Pogledao sam prema Starom Unu, koji je leao izmeu gusjenica svog tenka. Nasmijao se i ohrabrujui mi kimnuo. Porta, Maleni i Heide su se kockali, koristei komad zelene ohe, kojeg je Porta "nabavio" u Idinom kupleraju. Pjeaka satnija koje je bila na putu niz brdo uletjela je tono u salvu topova s brodova. inilo se da ih je golema ruka jednostavno izbrisala s lica zemlje. Od 175 ljudi i njihovih po-nija nije ostalo ba nita. Jaboi su doli kada je sunce bilo nisko na zapadu i tuklo nam ravno u oi. Gomile desantnih amaca izbacivale su pjeake na itavu plau: stare preplanule veterane, profesionalne vojnike i mlade, nestrpljive regrute unovaene samo nekoliko mjeseci ranije. Bilo je dobro to ih njihove majke nisu mogle vidjeti. Danteov pakao bio je zabavni park naspram onoga kroz to su oni prolazili. 11 Nae baterije na obali bile su izbaene iz stroja, ali iza svakog kamena i u svakoj rupi leali su grenadiri, jedinice obuene za borbu u planinama, padobranske jedinice, ekajui sa svojim automatima. Lake strojnice, minobacai, Panzerfausti2, bacai plamena, automatski topovi, karabini, lanseri raketa, teke strojnice, rakete, rune bombe, granate, mine, Molotovljevi kokteli, benzinske bombe, fosforne granate. Mnogo rijei, koje su jo vie straha donosile pjeaku u napadu! Zatieni paljbom topova sa svojih brodova, ispucali su uad uz litice i penjali se poput majmuna uz njiue ljestve ili padali glavake s izboenih stijena. itava stada vrtjela su se u krug na bijelom pijesku, dok su ih nae fosforne granate gutale. Plaa se pretvorila u more plamena, koji je od pijeska nainio lavu. Mi smo bili samo tihi promatrai. Nae su naredbe bile da ne pucamo. Prvi val je bio uniten. Nisu osvojili niti dvadeset metara plae. Teka situacija za ljude iz drugog vala koji je trebao uslijediti. I oni su bili spreni. Ali svjee horde nastavile su se slijevati na obalu. Trei val S pukama uzdignutim visoko iznad glava protrali su kroz uzburkane valove, bacili se na plau i zapoeli pucnjavu automatskim orujem. A nisu osvojili niti metra vie. Potom su doli Jaboi, nosei sa sobom fosfor i naftu; uka-stobijeli plamenovi poeli su se izvijati prema nebu. Sunce je zalo, pojavile su se zvijezde, a Sredozemno more se lijeno poigravalo sprenim tijelima, njeno ih ljuljajui u blizini obale. Iskrcao se etvrti val pjeaka. Svjetlee rakete uzdigle su se u nebo. I ti su ljudi poginuli.

Netom nakon izlaska sunca, flota desantnih plovila zagr-mjela je prema kopnu. To su bili profesionalci, marinci, koji su trebali zauzeti vrste poloaje nakon to im ostali otvore put. Sada e oni morati uiniti oboje - i prokriti si put i ukopati se. 2 protutenkovsko oruje, prvo koje je omoguilo ravnopravnu borbu pjeadin-ca protiv tenka. Izumili su ga Nijemci tijekom Drugog svjetskog rata. nap. prev. 12 Njihov glavni zadatak bio je odbaciti neprijatelja od autoceste IX. Njihova oklopna vozila ostala su gorjeti na plai poput zapaljenih baklji, ali, vrsti i neumoljivi, veterani su krenuli naprijed. Ovi ljudi sa Pacifika ubijali su sve to im je prelo preko puta, pucali su u svaki le. Na svojim pukama imali su kratke, sjajne bajunete, a mnogima od njih uz bokove su se klatili mae-v i j apanskih samuraj a. "Ameriki marinci", progunao je Heide. "Sada e nai grenadiri dobiti po repu. Ovi momci nisu izgubili niti jednu bitku u proteklih stotinu i pedeset godina. Svaki od njih vrijedi kao jedna naa satnija. Bojniku Mikeu e biti drago vidjeti stare prijatelje iz Teksasa." Bio je to na prvi susret s marincima. inilo se da su bili odjeveni kako su sami eljeli: jedan od njih pojurio je plaom s jarkocrvenim rastvorenim suncobranom privrenim za ruksak, za njim je slijedio krupni narednik koji je povrh ljema nosio kineski eir od lika. Na elu jedne satnije probijao se sitni asnik s nakoenim slamnatim eirom u stilu Mauricea Chevalie-ra, dok mu je sa svijetloplave vrpce veselo visjela rua. Probijali su se naprijed, ne osvrui se na smrtonosnu paljbu iz automatskog oruja naih grenadira. Jedan njemaki pjeak pokuao je pobjei, ali samurajski ma odrubio mu je glavu. Amerikanac koji je njime zamahnuo povikao je neto svojim suborcima, mahnuo otrim orujem iznad glave i poljubio njegovu krvavu otricu. Roj bombardera Heinkel zaronio je prema njima. inilo se kako se itava plaa podie prema bistrom, suncem obasjanom nebu, a vojnik sa samurajskim maem leao je u lokvi krvi na dimom zamagljenom pijesku. Porunik Frick dopuzao je do nas. "Povucite se pojedinano. Povlaimo se do toke Y." Marinci su probili nae linije. Novi padobranci sputali su se na plau. Amfibijska vozila zagrmjela su na obali, dok su se bombarderi i lovci nemilosrdno borili u zraku. 13 Skupina grenadira se predala, no to su uinili uzalud, jer su bili bezobzirno pokoeni. Nekoliko marinaca je zastalo kako bi opljakali tijela i uzeli im medalje i odlija. Porta se iscerio i rekao: "Sakupljaju magnete za stranjice." "Bon! Sada i mi znamo pravila. Dobro da smo to vidjeli", rekao je Legionar. Povukli smo se do toke nekoliko kilometara juno od Ave-lina, znajui daje njemako Vrhovno zapovjednitvo raunalo na to da e uspjeti poraziti snage koje su nadirale, jednom kada se iskrcaju na obalu. Nadali su se kako e se ponoviti bitka kod Kane, no nisu u obzir uzeli ogromnu materijalnu nadmo Saveznika. Gdje su se feldmaral Alexander i general Clark nadali naii samo na tanku obrambenu crtu, nailazili bi na pravu liniju bojita. Zauzimali su liniju za linijom, ali nas i dalje nisu poslali u borbu. Imali smo vrlo malo rtava, ali povueni smo sjeverno od Capue, zastavi u Beneventu dovoljno dugo kako bismo se nasmrt opili u nekom vinskom podrumu. Nakon to smo pomogli ukopati nekoliko tisua mrtvih kod Caserte, naa pukovnija se ukopala na mjestu gdje se Via Appia odvaja od Vie Casiline. Svoje Pantere smo dopola ukopali. Mi smo u naem tenku iza vrata motora imali skrivenu bavu vina iz Caserte; svinja ispeena na ranju visjela je s motke iznad kupole. Leali smo na prednjem otvoru, i kockali se na komadu zelene ohe koju smo uzeli kod Blijede Ide. "Kako biste se vi osjeali da opalimo metak u staroga papu i razorimo vatikansku organizaciju?" upitao je Eiarcelona usred dobrog bacanja.

"Uinit emo ono to nam bude nareeno", lakonski mu je odgovorio Porta. "Ali zato bismo morali ubiti Njegovu Svetost? S njim se ak nismo niti posvaali." "Da, jesmo", rekao je Barcelona, ponosei se svojom upue-nou u zbivanja. "Dok sam bio tekli Jednookoga, vidio sam odredbu iz RSHA3 na stolu NSFO-a4 u stoeru i proitao je. Momcima iz Ulice princa Albrechta je jako stalo da pridobiju papu da otvoreno stane na stranu onih kukasta nosa. Oni imaju agents provocateurs u Vatikanu. im svetog poslanika nagovore da odabere stranu, sve e ih progutati magla. Sve vrane e poubijati. Kraj ovog slatkog dokumenta mogu vam prenijeti od rijei do rijei: "Po primitku ifrirane lozinke psea ogrlica5, pukovnija zaduena za posebne dunosti, inenjerija i oklopni grenadiri iz SS-ove jedinice Tagdkommando e stupiti u akciju."" "Ali, dovraga, ne mogu ubiti papu", povikao je Heide, ne primijetivi u svom uzbuenju daje upravo pobijedio u kockanju. "Mogu, a mogu i jo mnogo vie od toga", rekao je Rudolph Kleber, na truba, koji je prije bio u SS-u. "Prije est mjeseci moj prijatelj iz Drutva za istraivanje Biblije rekao mi je da su vrlo nestrpljivi da se pozabave vranama. Postavljaju zamke za Svetog Oca. U Ulici princa Albrechta smatraju ga Hitlerovim najljuim neprijateljem." "Pustimo to na stranu," rekao je Barcelona, "no, bi li ti mogao ubiti svetog ovjeka, kada bi ti to bilo nareeno?" Upitno smo pogledavali jedan drugoga. Barcelona je oduvijek bio glupa svinja sposobna postavljati najgluplja pitanja. Maleni, na stotinu i osamdeset centimetara visoki nepis-menjak iz Hamburga i najcininiji ubojica svih vremena, podigao je ruku, poput uenika u koli: "Sluajte ovamo, vi obrazovani ljudi, koji je od nas katolik? Niti jedan. Tko vjeruje u Boga? Nitko." "Attention, mon amil" Legionar je podigao ruku na opomenu. Ali Malenoga nitko nije mogao zaustaviti jednom kada bi se upustio u neto. "Moj pustinjski lutalice, znam da si muhamedanac, a rei u to poput Isusa, Saulovog sina," Maleni je malo pomijeao svoje poznavanje Biblije, "daj mi ono to pripada meni, i ubaci novi ili dva na carev dlan. Ono to bih elio znati je sljedee: 3 Reichssicherheitshauptamt stoer za sigurnost. 4 nacistiki politiki asnik 5 Igra rijei: dog-collar znai "psea ogrlica", ali se koristi i za sveeniki ovratnik nap. prev. 14 15 je li taj momak Pio u Rimu, o kome toliko priate, je li on samo visoki sveenik u bijelome, nekakav crkveni general, ili je zamjenik vrhovnog zapovjednika na Nebu, kao to mi je rekla ona sestra koja mi je prije nekoliko dana dala mast za oko?" Porta je slegnuo ramenima. Heide je pogledao u drugu stranu. Poigravao se kockicama u aci. Zamiljen, Barcelona je pripalio cigaretu. Ja sam mijenjao osigura na granati. Stari Un je lagano preao rukom preko zadnjaka cijevi duge puke. "Pretpostavljam da jest", zamiljeno je promrmljao. Maleni se kuckao po zubima noktima lijeve ruke. "Oito nitko od vas nije posve siguran. Na nesigurnom ste tlu. Oberge-freiter Wolfgang Ewald Creutzfeldt je vrst momak ijedan mrtvac vie ili manje njemu nita ne znai. Ubit u bilo koga: vojnika ili generala; kurvu ili kraljicu, ali ne i svetog ovjeka." "Bog doista postoji", rekao je Legionar. "Spusti ruku na muhamedanca i uvrijedio si Boga. Papa je velik, vei od bilo koga. Ali priekajmo dok ne vidimo naredbu, pa emo onda porazgovarati o tome to uiniti. Uvijek postoji nekakvo rjeenje. ak moemo oruje usmjeriti u drugom smjeru i doitati nekoliko novih trofeja na kupolu." "Ti si lud", narugao se Porta. "Poslali bi na nas nekoliko jedinica SS-a i po kratkom postupku zavrili s nama."

"Legionarova ideja uope nije tako blesava", zamiljeno je dodao Stari Un. "Ovi u Vatikanu imaju vlastitu radio-postaju. Pretpostavite da svijet sazna kako njemaka oklopna pukovnija brani Vatikan od njemakog napada. To bi odmah postalo glavna vijest koja se ne bi svidjela Berlinu." "Prilino si naivan", sarkastino je odgovorio Heide. "Znamo da su prokrijumarili provokatore u Vatikan, a oni se nee skrivati u podrumima kada akcija zapone. Krenut e ravno prema odailjau i objaviti svijetu kako je Sveti Otac zatraio njemaku zatitu, a jednom kada papa posjeti Ulicu princa Al-brechta, plesat e kako Heini bude svirao." "Ono to govori je na razini tvog intelekta," rekao je Porta, "ali mi trenutno sjedimo ovdje i ekamo opor lajavih Jenkija. Baci duplo i imat e pravo na est bacanja." 16 Uskoro smo zaboravili papu zbog kocke. Bilo ih je est, tih zlatnih kockica s dijamantnim tokicama koje je Porta "posudio" iz neke kockarnice u Francuskoj. One veeri kada ih je posudio, sa sobom je imao automat i ensku arapu navuenu preko lica. Vojna policija sljedeih je godinu dana trala uokolo u krugovima traei krivca, koji im je bio znatno blie no to su ikada pomislili. Gomila pjeaka protrala je pokraj naeg sklonita. "U vrakoj su urbi", primijetio je Porta. "Mislite da su sreli diva ljudodera?" Jo je jedna skupina protrala pokraj nas, kao da ih je gonio sam vrag. Stari Un se popeo na tenk i pogledao prema jugu kroz svoj dalekozor. "Izgleda kao da se raspada itava fronta. Nisam vidio ovakvo bjeanje jo od Kijeva." Jednooki je uurbano doao s porunikom Frickom za petama. "Beier", uzbueno je pozvao Starog Una. "Da, Jednooki", odgovorio je Stari Un, jer je general Mercedes inzistirao da mu se tako obraamo dok smo bili u akciji. "Morate zadrati ove poloaje. Porta, daj mi rakije." Porta mu je pruio svoju konu uturicu. Pretili general je otpio gutljaj, i obrisao usta nadlanicom. "ljivovica", zadovoljno je promrmljao. "Nemojte se zauditi ako iznenada pred sobom ugledate Japance. 100. bojna je sastavljena od naturaliziranih amerikih Japanaca. Nemojte ih pustiti blizu. Poubijajte ih. Imaju samurajske maeve i jednako su fanatini borci kao i njihovi zemljaci na Pacifiku. Bit e i neto Ma-rokanaca. Mogli biste naii i na Gurke6. Oni e vam odsjei ui kako bi se mogli epiriti kada se vrate kui. U ovom trenutku, vi ste jedina vrsta toka June armije. Svi ostali su u bijegu." "Gospodine Jednooki", nervozno je zagraktao Maleni, kao i obino, podiui prst u zrak. "Hoe li nam ti vragovi doista odsjei ui?" General-bojnik Mercedes je kimnuo glavom. "To 6 Gurke - vojnici iz Nepala iz plemena Gurka koji slue u vojskama V. Britanije i Indije nap. prev.. 17 je onda u redu", sretno je povikao Maleni. "Od sada nadalje pre-poruam momcima na drugoj strani da pozorno zamataju ui, jer i ja poinjem skupljati slune poklopce." "Meni se vie sviaju zlatni zubi", rekao je Porta. "Peraje s lubanje nemaju nikakvu komercijalnu vrijednost." "Moete ih uskoro oekivati itavu gomilu", nastavio je general. "1 neka vam se Bog smiluje ako pobjegnete." "Znamo program, Jednooki", zakokodakao je Porta. "Do posljednjeg ovjeka i posljednjeg metka." Jednooki je kimnuo u znak da se slae. "Doivjet e pravo neugodno iznenaenje kada nalete na nae Pantere. Do sada su se susreli samo s naim PIII i PIV. Njima se smiju. Dolazi i jedna SS divizija. Oni e preuzeti od vas,

ako itko od vas preivi. uvajte se Jaboa. Oni gaaju ceste. Ve su iskrcali pola milijuna ljudi. Jo jednu rakiju, Porta, molim te." "Ve mi duguje itavu litru, Jednooki", odgovorio je Porta kratko, dok je generalu po drugi put pruao uturicu. Potom je debeli general nestao iza brda zemlje, s grofom Frickom za petama. Porta je smotao Idinu zelenu ohu, otro svoj uti cilindar o rukav i uvukao se u tenk kroz otvor za vozaa. Skoio sam na svoje mjesto za periskopom, Maleni je pripremio granate, pa smo iskuali elektrinu opremu. Porta je ukljuio motor jak mnogo konjskih snaga i pomaknuo tenk malo prema natrag, pa prema naprijed, a potom ubacio u ler. Jo je jedno stado pjeaka protralo pokraj nas, veina njih bez ljemova i puaka. Porta se zlobno nasmijao. "U urbi su, zar ne? ini mi se kako im je dosta junatva, a uvijek sam vjerovao u ono stoje govorio Adolf." Oponaajui Hitlerov glas, nastavio je: "Njemake ene, njemaki mukarci, nai barbarski neprijatelji, ruski stanovnici movara i ameriki gangsteri, francuski sifiliari i homoseksualni britanski aristokrati govore kako se njemaka vojska povlai, ali gdje je njemaki vojnik jednom kroio, on tamo i 18 ostaje ..." nasmijao se Porta. "Osim ako ja krivo vidim, trenutno je njemaki vojnik jako zauzet bjeanjem." Neki pjeaki Feldwebel zastao je pokraj mene, borei se za zrak. "Bjeite odavde" povikao je. Potom se iscrpljeno naslonio na prednji dio tenka. "Imate gutljaj vode? Ubili su mi sve ljude." Pohlepno je pio iz Heideove uturice. "Ma hajde", rekao je Stari Un ohrabrujue. "Umilja si neto ega nema. Reci nam to se dogodilo." "Da vam kaem?" Feldwebel se umorno nasmijao. "Odjednom su se nali iza nas, ispred nas, meu nama, rojevi tenkova i Jaboa. U deset minuta nestalo je moje jedinice, njihove gusjenice zgazile su je u zaklonima. Nisu uzimali zarobljenike, samo su ubijali ranjene. Vidio sam kako se jedna skupina predala, ine-njerija iz moje divizije. Sredili su ih svojim bacaima plamena." "Koja je tvoja divizija?" mirno je upitao Stari Un. "16. oklopna. 46. oklopni grenadiri." "A gdje su ti tvoji oklopni grenadiri?" "U paklu." "Tramvaj za Berlin staje ba tu iza ugla", rekao je Porta uz zlobni osmijeh. "Vjerojatno e uhvatiti sjedee mjesto ako pouri. Rekli su mi da ga vozi Adolf." "Uskoro e se smijati s druge strane lica", ljutito je odvratio Feldwebel. "Za tri dana vie nee biti niti jednog ivog njemakog vojnika u Italiji." "Ma, glupost", rekao je Stari Un. "Najbolje bi vam bilo da pokrenete tu svoju krntiju i briete odavde", predloio je Feldwebel. "Ne moemo to uiniti", rekao je Porta uz tuni osmijeh. "Zar nemate goriva?" "Imamo i previe, ali Adolf kae da ne smijemo. A mi smo dobra djeca, koja uvijek rade ono to im se kae." "upci", odgovorio je on. "Trebali ste vidjeti nae deke koji su morali uvati obalne utvrde. Isprio ih je prvi napalm kojeg su bacili Jaboi. Nai grenadiri odbacili su svoje eljezne 19 pucaljke i pokakljali stopala anela, ali Jenkiji nemaju vremena uzimati zarobljenike. Samo te oprue po tlu." "Koliko puta si se usrao u gae otkada si prvi puta ugledao ispijatelje Coca Cole?" Porta gaje sarkastino upitao.

Priao nam je porunik Frick, s kiselim osmijehom na licu. uo je Portinu primjedbu uzrujanom Feldwebelu. "Koliko tenkova si vidio i kojega su tipa, Feldwebelu?" tiho ga je upitao. Odnekud je izvukao kartu i rairio ju na prednji poklopac tenka. "Pokai mi gdje su se nalazili kad si ih posljednji put vidio." Feldwebel se nagnuo nad kartu, bacivi nervozan pogled prema jugu. Bilo je oito da eli pobjei i da proklinje samoga sebe to je zastao kako bi popriao s nama. Sada je bio uhvaen. "Drali smo poloaje sjeverno od Bellone. Preli su Voltur-no prije no to smo uspjeli shvatiti to se dogaa." "Ali nisu ga mogli prijei bez mosta", protestirao je porunik Frick. "Gospodine porunice, pretpostavljam kako mi neete vjerovati, ali jednostavno su se prevezli preko nje." Frick je zamiljeno pripalio cigaretu. "Vidio si tenkove kako prelaze rijeku?" "Da, i kamione, gospodine porunice." "Obine vojne kamione?" "Da, gospodine porunice, velike kamione, a znam i da je rijeka duboka." "Partizani", rekao je Frick, razmiljajui na glas. "Podvodni mostovi. Krasna zbrka." Upitno je pogledao Feldwebela. "A kada su preli, vi ste se dali u bijeg." "Sve se to odigralo tako brzo, gospodine porunice. Zdrobili su sve ljude u zaklonima. I ne uzimaju zarobljenike." "Koliko je bilo tenkova?" "Nekoliko stotina, gospodine porunice." Porta se grohotom nasmijao. "Zamijenio si tenkove i pjeake, idiote!" 20 "Samo ekaj da dou i skinu ti taj uti poklopac sa glave. Bio sam na Staljingradu, ali nikada nisam vidio rat poput ovoga." Frick mu je pruio cigaretu, nasmijavi se. "Duboko udahni i razmisli. Gdje su bile sve te stotine tenkova?" "U Alvignanu." Frick je pogledao na kartu. "Jesu li svi bili u selu?" Porta ga je prkosno upitao. "To mora daje neko prokleto veliko selo. Koliko tenkova ima ovdje? Tisuu? Jesi li posve siguran da nisi doao iz Rima i ne bjei u krivom smjeru?" "Zaepi gubicu", Feldwebel mu je bijesno odvratio. "Bilo ih je toliko da ih nismo mogli prebrojati." To je bio poznati fenomen. Pjeaci su uvijek vidjeli dvostruko, kada su ih gazili tenkovi. Sve u svemu, taj je Feldvvebel vidio dvadeset i pet tenkova, niti jednoga vie. iroko razrogaenih oiju, objasnio je poruniku Fricku kako su ti mnogobrojni tenkovi krivudali oko kua u selu, pucajui na sve ive stvorove. Bilo je oito daje ovjek proao kroz pravi pakao. "Hajde sad, Beier. Moramo krenuti naprijed i vidjeti to se dogaa. A ti, Feldwebelu, pokazuj nam put", naredio je porunik Frick. "Da, ali, gospodine porunice, ameriki gangsteri su sada u selu", rekao je. "Idemo, pa emo vidjeti", rekao je porunik Frick. "Gospodine porunice. Ondje ima i Japanaca sa samurajskim maevima." Porunik Frick se tiho nasmijao i otpuhnuo prainu s kria koji mu je visio oko vrata. Bio je najdotjeranii asnik u diviziji. Njegova crna uniforma uvijek je bila besprijekorno ista, njegove visoke izme sjajile su se tako da smo se u njima mogli ogledati. Lijevi rukav bio mu je prazan. Ruku je izgubio u Kijevu, zdrobljena vratima kupole, kad mu je tenk bio pogoen granatom. Okrenuo se prema nama ostalima. "Dvojica dobrovoljaca da pou s nama." 21 Legionar i ja iskoraili smo naprijed. Morali smo, jer smo se naizmjence javljali kao dobrovoljci. Zabacio sam laku strojnicu na rame i spustili smo se u rov. Porunik Fnck iao je na elu. II. Bili smo u Milanu na obnavljanju zaliha. etali smo uokolo dok su drugi obavljali posao. epurili smo se Biffijem i Gran Italiom, prepirui se s asnicima raznih nacionalnosti. Nisu nas mogli podnijeti, jer smo zaudarali na smrt i govorili vulgarno glasno, no sprijateljili smo se s Radijem, konobarom. On je sastavljao nae jelovnike. Bilo je to u Biffiju, nasuprot Scale. Na galerijama i terasama kafia pili smo fresu7, koja je imala divan okus po jagodama. Heide i Barcelona doivjeli su napadaj megalomanije. Svake veeri ili su u Scalu. Mislili su kako je to normalna stvar, jer svatko tko je u Milanu ide onamo. Zaljubio sam se. Dogodi se to dok pijete fresu za jednim od malenih stolova u galeriji. Bilo joj je dvadeset godina. Nisam bio mnogo stariji od nje. Otac ju je izbacio iz kue kada nas je

"Jako mije ao, gospodine Oberst, ali to nee biti tako lako. Prvo moram istraiti to se dogaa. Tada moram to prijaviti zapovjedniku svoje satnije. Tenk, gospodine Oberst, ne moe napasti naslijepo. Ispriajte me, gospodine Oberst, ne pokuavam vas uiti vaem poslu." "Nadam se da ne, dragi moj mome, jer u inae ja tebe morati neemu poduiti." Pukovnikov glas je zagrmio. Bio je to glas navikao izdavati zapovijedi. Porunik Frick prouavao je svoju kartu. "Ovdje bi trebao biti most, gospodine Oberst, ali moe li on podnijeti teinu naih pedesettonskih Pantera?" "Naravno", odgovorio je pukovnik s krajnjom samouvjere-nou. "Nai jurini topovi su ve nekoliko puta prevezeni preko njega." "Dopustite mi da kaem, gospodine Oberst, da postoji kljuna razlika izmeu jurine artiljerije i tenka tipa Pantera. Potpuno natovareni, nai tenkovi tee gotovo dva puta vie od jurinog topa, a nae su gusjenice tri puta ire." Pukovnikov glas poprimio je opasnu, tihu notu. "Dozvolite mi da vam kaem samo ovo, porunice, to nema nikakve veze s time, ali ako ne dovedete svoje tenkove i ne poistite ono selo puno Amerikanaca, imat ete pravi uragan za vratom." "ao mi je, gospodine Oberst, ali imam naredbu od zapovjednika svoje pukovnije da otkrijem to se dogaa u selu, pa tako ne mogu izvriti vau naredbu." "Jesi li poludio?" zagrmio je pukovnik. "Daj mi svoju vojnu knjiicu!" "Ne mogu vam pokazati svoju vojnu knjiicu, gospodine Oberst. Nitko mi ne moe jamiti da ste vi doista onaj za koga se izdajete. Ja sam porunik Frick, zapovjednik satnije u 5. eskadronu Oklopne pukovnije za posebne dunosti, a naa pukovnija spada izravno pod C-u-C jug." "Sada spadate izravno pod mene. Ja sam glavni stoerni asnik u ovoj diviziji za ovo podruje. Nareujem vam da smjesta dovedete svoj eskadron. Ako odbijete, bit e to kukaviluk." 25 "Gospodine Oberst, ne mogu izvriti vau naredbu." "Uhitite ovog ovjeka!" bijesno je povikao pukovnik. Nitko se od nas nije pomaknuo. Pokazao je prstom prema Legionaru. "Zar me nisi uo? Uhvati tog ovjeka!" Legionar je umorno lupnuo petama. "Je n "ai pas compris, mon commandant. " Na pukovnikovom crvenom, ljutitom licu pojavilo se uenje. "to je, dovraga, ovo?" Okrenuo se prema meni. "Uhitite toga asnika." Njegova se zapanjenost samo poveala kada sam mu odgovorio na danskom, zurei u njega s izrazom nerazumijevanja na licu. Bio je gotovo izvan sebe od bijesa i utnuo je kamen; kada se ponovno okrenuo prema poruniku Fricku, grmljavina njegovog glasa pretvorila se u kretavo skvianje, a rijei su se mijeale jedna s drugom. "Ti, porunice, naredi svojim strailima da te uhite! Dovraga i bestraga, uini neto." Psovao je, proklinjao i prijetio. Odjednom, poruniku Fricku je postalo dosta. Izvukao je svoj automatski pitolj iz futrole pod rukom i naredio: "Izvidnico, u redu po jedan, za mnom!" Pukovnik je izvukao pitolj iz futrole i zagrmio. "Stanite ili pucam!" Bio je to urlik koji bi mogao zaustaviti itavu diviziju u bijegu. 1 mi smo zastali na trenutak. Potom smo nastavili dalje, ne osvrnuvi se. Uslijedio je niz pucnjeva iz pitolja. " estfou", zareao je Legionar, dok su meci zujali oko naih uiju. Pukovnik je divljaki urlikao iza nas. Dostigao nas je novi niz hitaca.

Pogledao sam preko ramena. Potpuno je poludio. utao je nogom amfibijsko vozilo; potom je skoio u njega, pokuao ga upaliti, no ono ga nije poslualo. Ponovno je iskoio van, s pitoljem u ruci. "Pazite!" povikao sam i bacio se u jarak. Ve sljedeeg trenutka porunik Frick i Legionar leali su pokraj mene. 26 Jedino udni Fekhvebel nije imao dovoljno vremena da se baci potrbuke, pa gaje itava salva pogodila u lea. Pao je, a krv mu je navrla na usta, dok mu se ljem lijeno otkotrljao preko ceste. "Jamais vusicon", opsovao je Legionar. "Ubij ga, Sven!" Povukao sam nogare lake strojnice prema dolje. "Nemoj", promrmljao je porunik Frick. "To bi bilo ubojstvo." "Zamirite, gospodine porunice", predloio mu je Legionar, "ili utjeite naeg umirueg prijatelj a. tamo dolje." Upro sam kundak o rame, namjestio ciljnik, napunio i okrenuo laku strojnicu. Pukovnik je ubacio novi spremnik u svoj automatski pitolj. Zasula nas je kia metaka. Njegov krupni lik bio mije tono na vidiku. "Imam ga touo na nianu", nasmijao sam se Legionaru, ali nisam naciljao dovoljno daleko, pa su meci izreetali cestu nekoliko metara ispred pukovnika, koji se grohotom nasmijao i skoio u zaklon iza svog vozila, urlajui: "Pobuna!" Zavijajui zviduk gotovo nam je probio bubnjie dok je nad nama projurila sjenka Jaboa zbog koje smo se skotrljali na dno jarka. Zauo se njegov top, i nekoliko je raketa pogodilo svoju metu - pukovnikovo amfibijsko vozilo, bacivi ga u stabla, gdje gaje progutala vatra, ostavivi za sobom samo sprenu mumiju ovjeka koji je nedugo prije bila pukovnik. Porunik Frick ustao je na noge, viui: "Za mnom!" Otkinuo sam polovinu identifikacijske ploice mrtvog Feld-webela i ponio je sa sobom. Otpuzali smo skroz do sela, na ijim je rubnim dijelovima nae pjeatvo i topnitvo jo uvijek tralo uokolo, protjerivano od Amerikanaca opijenih pobjedom. Neki natporunik pao nam je doslovno u ruke, jecajui: "Gotovo. itava je pukovnija izbrisana. Pregazili su sve nae protutenkovske topove. U zadnji trenutak sam uspio pobjei kroz prozor sobe u kojoj sam sjedio sa svojim doasnikom. Rune bombe zujale su nam oko uiju. Jedino sam seja spasio. itav ured satnije je razoren." 27 "Ali, zar niste postavili nikakvu predstrau?" upitao je porunik Frick, zauenoga glasa. Natporunik je strgnuo kapu s glave. "Osjeali smo se tako sigurnima. Juer uveer bili su udaljeni preko stotinu i pedeset kilometara. Nekoliko njihovih pukovnija je ak bilo odgurnuto prema natrag. Zarobili smo nekoliko pripadnika iz amerike 142. pjeake pukovnije, no nisu nam bili od koristi. Upravo smo se spremali proslaviti pobjedu, pa sam postavio samo uobiajenu strau. Nai protutenkovski topovi su bili na poloajima iza kua, prekrivenih otvora, a municija je bila spakirana u prikolicama." "Ali to se dogodilo straarima?" upitao je porunik Frick. "Ameri su ih uguili elinim icama." Natporunik je umorno sjeo meu nas. Bio je dosta star i imao je sijedu kosu. Bio je jedan od onih koji su vjerovali u nepobjedivost njemakog vojnika sve do trenutka kada su Ameri pregazili njegovu pukovniju; obrazovan ovjek, doktor neega na sveuilitu u Freibur-gu, osoba koja sve ispod trideset godina starosti smatra djecom. Ali dvadesetogodinji ameriki tenkisti uvjerili su ga u suprotno. Vidio je 4000 ljudi kako nestaju u plamenu za dvadeset minuta, a sada je sjedio u rovu u kojem ga je ispitivao jo jedan dvadesetogodinjak, mladac u crnoj uniformi tenkista s odlikovanjem oko vrata, koji mu je govorio to je trebao uiniti.

"ovjek se nikada ne treba osjeati dovoljno sigurnim", nasmijao se porunik Frick. "Kada idem spavati, uvijek u rukama imam svoj automatski pitolj. Iskustvo poput vaega bilo je esto u Rusiji. Rat se sastoji od lukavstva i prljave igre." Natporunik je promatrao svoj eljezni kri iz prvog svjetskog rata. "Od 1914. do "18. stvari su bile drugaije. Bio sam u ulanima8, sluio pod grofom Holzendorfom9. Sada su me pozvali tek prije tri mjeseca. Ovo je zao rat." Porunik Frick je potvrdno kimnuo. "I vjerujem kako emo ga izgubiti", proaputao je natporunik. 8 jedinice lake konjice nap. prev. 9 asnik austrougarske vojske od 1914. do 1918. 28 Porunik Frick nije nita odgovorio. Umjesto toga, na trenutak je promotrio sablasni spektakl koji se odvijao pred nama prije no to je pustio da mu dalekozor padne na prsa. "to se tamo dogodilo, natporunie? Moete li nam ukratko rei, u prilinoj smo urbi." Legionar je pripalio cigaretu i gurnuo je Fricku u usta. Natporunik je tupo buljio pred sebe. "Odjednom su se pojavili tamo", nastavio je. Porunik Frick se nasmijao. "To mi je jasno", rekao je. Natporunik je prijekorno pogledao nasmijanog porunika. Uzeo je u ruku tap i poeo crtati u pijesku. "Mislim da su morali doi iz ovog smjera." Porunik Frick je potvrdno kimnuo. "Oito. I ja bih se ota-mo pokuao probiti. I tada su onesposobili vae topove kao po knjizi." "Pretpostavljam da je tako bilo." Sakrio je lice u ruke na kojima je imao rukavice. "Ne mogu shvatiti kako sam uspio pobjei. Moj zamjenik leao je na stolu raskidanih lea. Imao je svijetlu budunost pred sobom. Ba smo se dogovarali kako mora doi u Freiburg. Znao je sve o Kantu." Porunik Frick se ironino nasmijao. "Bilo bi mu bolje daje bio strunjak za automatske topove i sigurnost. U ovim trenucima trebamo vojnike, a ne filozofe." Natporunik je podigao pogled. "Dolaze drugaija vremena, mladiu." "Zasigurno. Ali kako sada stvari stoje, vi ih neete doekati kao ni va filozofski zamjenik." "Namjeravate li me prijaviti za zanemarivanje dunosti?" nervozno je upitao natporunik. "Ne pada mi na pamet", leerno je odgovorio porunik Frick. "Koliko ondje ima tenkova, prema vaoj procjeni?" "Najmanje itava bojna." "Hm", obrecnuo se porunik Frick. "Zvui nevjerojatno, ali zasigurno znate to ste vidjeli. Ali shvaate li vi koliko mjesta je potrebno za bojnu tenkova? Osamdeset do stotinu tenkova, 29 plus pratnja. To je takav promet od kojega bi poludio i francuski policajac." "To je bio apsolutni pokolj", rekao je natporunik u svoju obranu. "Vidio sam kako Sherman gazi mog posilnog. Bio je student prava, iz dobre beke obitelji. Imali smo mnogo mladia koji su obeavali u naoj bojni, u akademskom smislu, hou rei. Sada su svi mrtvi. Imali smo svojevrstan kruok za predavanja. Zapovjednik pukovnije je bio sveuilini profesor. Njegovali smo akademski duh." "O tome ne bih znao nita rei", hladno je odgovorio porunik Frick. "Ali ini mi se da bi bilo bolje da ste se vie bavili vojnim pitanjima. Moda ste mogli spasiti pola svoje bojne daje bilo tako." Otresao je zamiljeno zrnce praine sa svog bljetavog kria. "Filozofski pristup nije koristan pri zapovijedanju bojnom." "I ti si vojnik, porunice, odlikovan za hrabrost, a vrlo si mlad."

"Da, vojnik sam i to otkada su me izvukli iz uionice. U vaim sam oima moda samo dijete, ali sada to dijete mora izvlaiti vrue kestenje iz vatre umjesto vas i vaih intelektualnih aristokrata. Ondje iza mene lei ovjek koji je bio vojnik trideset godina. Ispekao je svoj zanat temeljito protiv Francuza, a onaj tamo zastavnik pokraj lake strojnice je jedan od onakvih koje prezirete. U vaim oima on je samo produkt blata. On i onaj sitni doasnik pokraj njega ne znaju nita o Kantu i Schopenhaue-ru, ali poznaju okrutne zakone boga Marsa." Natporunik je smireno gledao mladog porunika. Umoran smijeak pojavio mu se na licu. "Ti bi ubio i vlastitu majku, kada bi ti to naredio tvoj nadreeni?" "Naravno; ba kao to bih je i pregazio da mi se nae ispred tenka." "Jadan lije ovaj svijet", proaputao je profesor u uniformi. Ustao je, odbacio pitolj i kapu u rov i otiao niz cestu, sam sam-cat. 30 Legionar je pripalio novu cigaretu na staru dok gaje promatrao kako odlazi. "S tim idiotom nestat e itave jedne generacije. C"estfini" Porunik Frick namjestio je orden na vrpci koji je dobio za unitavanje bojne ruskih tenkova. "On vjeruje u svoje ideale. Neka vjeruje u svoje iluzije sve dok ne umre. Napisat emo lijepo izvjee o njemu, kada se vratimo; napisat emo kako je umro za protutenkovskim topom, taj posljednji preivjeli iz svoje bojne." Oduljali smo se natrag utonulom cestom i presuenim koritom rijeke i pridruili se svom eskadronu. Bojnik Michael Braun, poznatiji kao Mike, novi zapovjednik naeg eskadrona, koji je prije rata sluio u amerikim marin-cima, u tiini je posluao nae izvjee. Nasmijeen, okrenuo se prema radio-vezisti "Barceloni" Blomu, i grubim, pripitim glasom mu naredio: "Nazovi zapovjednitvo pukovnije, i pitaj koja je ifra za poetak opeg pokolja." Izbacio je mlaz duhanom obojene smee sline na jednog marljivog gutera i pogodio ga u rep. Barcelona je povikao u svoj mikrofon. "Nosorog zove krmau, nosorog zove krmau. Prijem." "Krmaa ovdje. Reci nosoroe. Prijem." Spustili smo glave u jamu i sluali njihov razgovor, koji je neupuenima zvuao poput nesuvislog brbljanja. "Nosorog ovdje, zove krmau, nosorog zove krmau. Toka 12 AZ voda 41. Jedno leglo tenaca se utoplio. etiri majke. Nejasno ima li ih jo. Divlje svinje ratrkane. Nema tuka. Traimo ifru. Mike. Kraj. Prijem." "Krmaa ovdje zove nosoroga. Napravite to sami. Mikeo-va odgovornost. Nema dodatnih divljih svinja. Sretno. Kraj." "Kakva promjena", nasmijao se bojnik. "Odgovornost pada na mene. Ve stotinu godina nosim pitolj, ali nikada nisam uo da odgovornost nije na efu eskadrona." Popeo se na kljun 523, koja je bila na tenk. "Zapovjednici tenkova, k meni!" Ubacio je jednu od svojih divovskih cigara u usta. 31 Zapovjednici tenkova su do kaskali do njega, a njihovi svileni alovi presijavali su se u svim duginim bojama. Posada svakog tenka izabrala je vlastitu boju. Mike nas je ispitivaki promatrao. "Parkirajte svoje guzice na tratinu i sluajte. Nemam vremena nita ponavljati, a prdonja koji ne shvati to sam rekao imat e posla sa mnom. Dobili smo ifriranu zapovijed, koja znai: raistite movaru! Moji stari prijatelji Jenkiji su upravo isprili nekoliko pukovnija naih ratnika i zaposleni su obiljeavanjem njihovih stranjica svojim bajunetima. Misle kako su spremni navui zabaro10 i ve su poeli kui slati razglednice na kojima objavljuju svoju pobjedu. Brze pobjede izazivaju megalomaniju, i sada emo ih malo poniziti." Skoio je s tenka. "Izvadite karte. Moramo ih pregaziti brzinom munje. Ovdje je prolaz." Pokazao gaje na

karti. "Tu emo se provui. Imamo tri kilometra na drugoj strani ume, vraki velika istina, ali moramo je prijei. Pod svaku cijenu. I sve ovisi samo o nama. Nema nikoga da nam pomogne. Preputeni smo sami sebi. Nemamo podrku pjeatva, niti topnitva. Momci iz Teksasa su ih sve poubijali." Ovio se plavim duhanskim dimom. "Mislim da bismo ih ovako mogli prevariti." Prebacio je cigaru iz jednog kuta usana u drugi. "etiri Pantere probit e se ravno u selo. Uhvatit emo te teksake propalice dok budu plandovali uz kavu i kolae." Uzeo je cigaru i upozoravajui je podigao. "Jenkiji ne smiju znati za nae postojanje sve dok ne budemo meu njima i ponemo dijeliti sredstva za povraanje," podigao je jednu upavu obrvu, "stoga, bez gluposti. Ukljuite sigurnosne konice. I ne smijemo Jenkijima dozvoliti da ponu pucati." "Pa, moda bi bilo najbolje da im poaljemo nekakav dopis", rekao je Porta bezobrazno iz jednoga od posljednjih redova. "Zaepi i sluaj. Prva dva tenka proi e pravo kroz prolaz i, na neki nain, zatvoriti vrata na suprotnoj strani. Na karti moete 10 ruski - koulja pobjede nap. autora 32 vidjeti da nema nikakvog izlaza za sluaj nude; potom se okrenuti natrag i usmjeriti topove. Zapovjednik e ispaliti crvenu si-gnalnu raketu nakon to zatvori prolaz. Tada emo zatvoriti i s ostala etiri tenka. S osam Pantera trebali bismo moi oistiti tu buharu bez problema. Porunice Herbert", okrenuo se prema novom poruniku, koji nam se pridruio samo tri dana ranije, i povukao debelim, prljavim prstom po karti, "vi ete ostati ovdje na rubu ume s ostalih osam Pantera i krenut ete za nama tek, upamtite ovo, tek ako i kada ugledate tri ute zvijezde." Uhvatio je mladog porunika za jaknu - "I neka vam se bog smiluje, ako se pomaknete otamo prije no to ugledate tu trostruku zvijezdu kako krasi njegova nebesa. Uinite li to, navui u vam upak preko glave, pa ete izgledati poput umornoga redovnika u pono." Bojnik Mike ispljunuo je opuak svoje cigare, izvukao hra-vu limenku iz depa, duboko udahnuo kroz nos, hranuo, pljunuo, otvorio limenku i izvukao debeli smotak sonog duhana za vakanje. Smotavi usne unatrag, odgrizao je komad, a potom pruio smotak Starom Unu. Njih dvojica su jedini od nas vakali duhan. Bojnik je svoj komad odgrizenog duhana uvijek stavljao izmeu donje usne i zuba, a Stari Un je radije duhan drao izmeu zuba i desnog obraza, izgledajui kao da ima ogromnu oteklinu na desnima. "Ovo je prava stvar", pohvalno je komentirao Stari Un. Porunik Herbert odmahnuo je glavom. Ovdje je bojnik, pruski asnik, dijelio duhan za vakanje s Feldwebelom, obinim siromanim Berlincem. Zaboga, to e biti sljedee! Kada bi ovo priao svome ocu, on mu ne bi povjerovao. "Kao to sam rekao, ui emo u taj prolaz to bre budemo mogli, i im dva tenka s ela poalju svoje crveno svjetlo, likvi-dirat emo kopilad u nekoliko poteza. Sve to se mie, unitite." Gurnuo je prst u uho i proakao ga. "Oberfeldwebelu Brandt, ti e sa svojim tenkom i radijem zauzeti poloaj u presuenom potoku. Drite se blizu etvrte Pantere. Brzo se kamuflirajte i izvucite antenu. Sluat e sve dok ti se ne upale ui. Ostavi svoje 33 pornografske asopise postrani, kako ne bi zaboravio mijenjati stanice. Ako budem morao ekati makar i sekunde da bih se javio, imat e posla sa mnom - a dui dio tvog ivota bit e za tobom. Crvena signalna raketa znak je za poetak bala. uta trostruka zvijezda, glavni napad. Osam tenkova u priuvi. Ne treba nam znak za povlaenje. Ili emo mi likvidirati te kauboje, ili e oni nas. Pitanja?" Porta je iskoraio naprijed, a bojnik se namr-tio. "Joseph Porta, govorim ti ovdje i sada, ako pokua napraviti budalu od mene ..." Porta se pretvarao da gaje sram, briui dlanove o hlae. "Gospodine bojnie, da lije slabo srce razlog za izuzee vojnika s ovog piknika?" "Dovraga, mislim da nije. Ni slabo srce, ni malena muda. Jo neto?"

Maleni je podigao prst iz posljednjeg reda. "to sada?" zagunao je Mike. "Ti ionako ne razumije nita od ovoga." "Gospodine bojnie, prema Pravilniku o vojnoj slubi iz 1925., kojega je sastavio general Blomberg, vojnik koji slui dulje od sedam godina ne mora sudjelovati u akciji. Gospodine bojnie, ja sam u slubi ve devet godina. Mogu li dobiti doputenje da iskoraim prema natrag?" Maleni je tada posegnuo rukom kao da e izvui svoju vojnu knjiicu kako bi dokazao ono to govori, ali bojnik Mike je samo odmahnuo rukom. "ak i da slui stotinu i devet godina, stavit e svoje debelo dupe na mjesto topnika u 523, a to isto dupe moe obrisati Pravilnikom o vojnoj slubi generala Blomberga. Ako jo netko ima pitanje, neka ga zadri za sebe do Boia, i tada ga objesi na jelku." "Amen", promrmljao je Porta, preokreui oima. "Ukrcajte se. Upalite motore." Maleni je, zabacujui nogu preko rezervoara i klizei u tenk kroz desni kupolni otvor, povikao: "Porta, opet idemo u rat! I kad samo pomisli da smo se dobrovoljno javili za ovo sranje. Mora da sam toga dana imao upalu 34 spekulanijuma." Sagnuo se preko sanduka s granatama u kupoli, gurnuo svoju crnu jaknu iza topa, svukao koulju preko glave i gurnuo je na isto mjesto; potom je oko vrata povezao ruiastu bluzu koju je dobio od irokoguze Luise posljednji put kada smo posjetili Idin kupleraj. Uhvatio je nekoliko ui u gustim dlakama na svojim prsima i pritisnuo ih na daljinomjer. "A ovakav rat, moj Porta, je opasan. Moe ostati bez maloga i muda. Moe biti osakaen na najstraniji nain, Porta, ali rat te takoer moe odvesti do nesluenoga bogatstva. Ima li svoj zubni forceps, Porta?" "Naravno", iscerio se Porta i izvukao odvratnu alatku iz izme. Potom se sagnuo nad svoju plou s instrumentima, provjerio koliinu goriva i ulja, iskuao kvailo, pregledao konice i okrenuo teki tenk na mjestu. Bojnik Mike uao je u zapovjedni tenk i maui desnom rukom iznad glave kako bi dao znak za paljenje motora, povikao Starom Unu: "Beier, dri se za mnom. Legionar i Barcelona, za njim. Ostali u V-formaciji naprijed mar!" Zamahnuo je rukom nekoliko puta: to je bio znak za punom brzinom naprijed. Zagrmjele su tisue konjskih snaga. Tlo je poelo podrhtavati. itava se uma potresla snanim vibracijama, dok su tenkovi, jedan za drugim, krenuli. Stablo koje bi se nalo na putu bilo je srueno uz tresak. Bojnik je mahao s kupole 005 ohrabrujui nas. Jo je jednom zagrizao svoj duhan. Legionar mu je odmahnuo sa svoje kupole, pripalio cigaretu i vre stegnuo svoj pla-vo-crveno-bijeli al oko vrata. Barcelona je prebacio svoj talisman, sasuenu naranu iz Valencije, iz desnoga u lijevi dep. Porta se nagnuo prema naprijed i pljunuo na akcelerator, te prstom nacrtao kri u praini na ploi s instrumentima. Ja sam svezao podvezicu oko daljinomjera. Maleni je privrstio ru irokoguze Luise iznad lampe. Heide, na super-vojnik, provjerio je da li je cijev koja vodi do bacaa plamena u redu, otkopao je sigurnosnu sponu na svojoj prednjoj strojnici i namjestio njezin dugi pojas s municijom. Potom je oko vrata svezao malenog plavog krpenog slona. 35 Provjerili smo sve radio-stanice. One su nam bile vane i morale su raditi savreno, jer je mnogo toga ovisilo o njima. Krcai su se popeli kako bi skinuli poklopce s cijevi topova, dok smo se kretali prema naprijed, i tenk za tenkom se javljao daje spreman za akciju. "Nosorozi spremni za akciju", zauo se Mikeov glas preko radija. Tada smo se nali izvan ume koja nas je do tada skrivala, i mogli smo vidjeti Amerikance koji su uvali sjeverni izlaz iz sela s tri tenka.

Dok smo jurili razotkrivajuom istinom to smo bre mogli, Porta je bezbrinim glasom pjevao: "Eine kleine Reise im Friihling mit Dir, Sag"mir, bitte, leise, Was gibst du dafiir ..." Stajao je na akceleratoru i svakog smo trenutka oekivali da e klipovi iskoiti iz svojih leajeva. Nitko od ostalih nije uspijevao odrati korak s nama. Preko radija smo uli niz Barce-loninih psovki: "Caramba, raspelo, sakramenti! Kako ga, dovraga, uspijeva tako ubrzati?" "To samo Alah zna", odgovorio je sitni Legionar, aljui svog vozaa u najstranije dubine pakla. Sada je sve ovisilo o brzini. U poetku, tri Shermana na rubu sela nisu uope uspjela reagirati. Sam bog zna to su mislili, ali nisu imali nimalo iskustva. Nije bio ispaljen niti jedan hitac. Prvi smo stigli u sredite sela, praeni bojnikom Mikeom. Legionar, koji je bio stotinu metara iza nas, vidio je da se kupole Shermana poinju okretati, stao, okrenuo svoj top brzinom munje, i za deset sekundi sve je bilo gotovo. Tri su Shermana bila u plamenu. Sve ostalo dogodilo se jednako brzo. Proli smo uskim ulicama pucajui u sve to je na sebi imalo kokardu ili bijelu zvijezdu, a bilo je blizu nas, pa nismo mogli promaiti. 36 Jedan baca plamena kojega je nosio M5 pojavio se iza ugla kue, izbacujui plamen dug nekoliko metara, ali u njega se zabila granata i raznijela ga na tisue komada. T-14 teak 42 tone iziao je iz nasada narani, a kupola mu se mahnito okretala. "Pali", povikao je Stari Un. Pritisnuo sam okida i u sljedeem trenutku neprijateljski tenk je bio u plamenu, a gusti crni dim prodirao je iz njegovih otvora, mjestimice osvjetljavan otrim jezicima crvenog plamena. Jedan je asnik oajniki pokuavao izii iz kupole, ali se poklopac zatvorio i on je ostao zarobljen. Plamenovi su mu pojurili uniformom, zaustavili se u njegovoj kosi, a on se napola uspravio, vritei, oajniki pokuavajui ugasiti vatru golim rukama. Jo plamenova provalilo je iz kupole; rukama je prekrio lice, na kojem su polako tinjali. Potom je nestao u bljetavoj unutranjosti svoga tenka. Zaguljiv smrad sprenog mesa stigao je do nas. Netko je pokuao baciti granatu na nas ali nije mu uspjelo. Zdrobile su ga gusjenice. Skupina pjeaka stisnula se uz jedan zid, naivno se nadajui kako ih neemo primijetiti. Heide se zlobno nasmijao. Njegova prednja strojnica je zatektala i oni su se opruili jedan preko drugoga proreetanih trbuha. Vojnik kuhar potrao je otvorenim prostorom trga, nadajui se skriti iza jednog od etiriju goreih Shermana, ali kratak rafal iz strojnice na kupoli zaustavio gaje kao daje natrao na zid. Rukama se uhvatio za glavu i ispustio glasan, prodoran vrisak, ljem mu se otkotrljao preko pranjavog trga; napola se okrenuo, a potom se sruio uz nekoliko trzaja. Prema nama je iz grmlja krenuo Sherman. Dvije protuoklopne granate kalibra 88 zabile su se u njega i eksplodirao je uz zagluujui prasak. Njegova kupola bila je odbaena visoko u zrak, a potom je pala, zabivi se topom duboko u tlo. 37 Pojavio se jo jedan Sherman. Izravan pogodak odbio mu je kupolu i odbacio je u oblinju kuu. Mogli smo vidjeti u unutranjost tenka. Od zapovjednikovog tijela ostao je samo donji dio, jer je bio presjeen tono po sredini. Ostaci krcaa visjeli su priklijeteni izmeu zadnjaka cijevi topa i police s granatama. Mikeov tenk, koji je imao dva teka bacaa plamena privrena za kupolu spalio je skupinu pjeaka. Iako su neki od njih podigli ruke kao da se predaju, umrli su pod naim gusjenicama, jer tenkovi ne mogu uzimati zarobljenike. Iscerene mrtvake glave na naim reverima dobro su nam odgovarale.

I tako je sve to bilo privedeno kraju, a niti jedan od njih nije pobjegao. Iznenadili smo ih jednako kao to su i oni nekoliko sati prije iznenadili nae pjeatvo. Osvetili smo se. Iskoivi van, gurnuli smo zatitne naoale na ela, otili do fontane na trgu i pili, i pili pokuavajui oprati ulje i prainu s lica. Oi su nam bile krvave od jetkih isparavanja u unutranjosti tenka; grla i plua oprena, pa je disanje bilo bolno. Pojavilo se nekoliko prestravljenih preivjelih, koji su zurili u nas. Jedan od njih znao je pomalo njemaki. "Nichtschiessen, Kamerad. Wir nicht Juden, nicht Japsen. Wir Von Texas. Wir OK. " Nekoliko minuta kasnije, brbljali smo, pokazujui jedni drugima fotografije, razmjenjujui suvenire, smijui se zajedno. Izgubili smo jednoga od svojih ljudi: topnika u tenku porunika Herberta. Otvori su bili vrsto zatvoreni, i nitko nije primijetio da se ventilator pokvario. Uguili su ga plinovi. Imali smo i dva ranjena: jedan od njih bio je Feldvvebel Schmidt, zapovjednik tenka 531, koji se sagnuo da uzme svoju kartu sa dna kupole ba u trenutku kada se top nakon ispaljenog hica trgnuo unatrag, zdro-bivi mu desnu ruku u kau. Nekoliko komadia kosti otrih poput igle virilo mu je iz ramena. Jedan od amerikih zarobljenika, bolniar, dao mu je transfuziju krvi pokraj fontane, dok smo mi stajali uokolo i gledali. Bilo je jako zanimljivo. Feldwebel Schmidt je imao sree; za 38 . njega je rat bio gotov, ali da Amerikanac nije bio tamo sa svojom prijenosnom bankom krvi, Schmidt bi bio mrtav. Drugi ranjenik bio je jedan od krcaa, koji je bio relativno nov. Metak iz pitolja pogodio gaje u plua. Zapovjednik njegovog tenka, Oberfeldwebel Brett, punio je svoj pitolj, koji je opalio i pogodio krcaa. Sakrili smo Amerikanca koji je Schmidtu dao transfuziju, desetnika iz Lubbocka, od jedinice koja je dola pokupiti zarobljenike. etiri dana kasnije odvezli smo ga tenkom u blizinu amerikih poloaja i pustili ga da iskoi. Prije toga smo mu napravili masnicu na oku i izbili jedan zub, i to zlatni, kojega zaudo, nisu htjeli ni Porta, niti Maleni. Takoer smo mu izudarali goljenicu kopom od pojasa, tako da mu je strano otekla. Bio je napola idov. Kada nas je zamolio da to uinimo, rekao nam je da e ga poslati natrag kui i da nikada vie nee biti poslan na bojite. Samo bi idiot ostao dobrovoljno na bojitu, ali takvih je, naravno, bilo na obje strane. Ne mogu rei da smo ih prezirali. I veina od nas se u poetku dobrovoljno prijavila, tako da smo se u dubini svojih dua na neki nain divili vrstim momcima koji ne prezaju ni od ega i koji prihvaaju sve posljedice svog drago voljstva. Poloili smo ranjenike u rovove du ceste i radiom pozvali amfibijska vozila i tenkove za prijevoz trupa, koje smo ispunili krvavim, cmizdravim tijelima. Porta i ja smo podigli jednog ovjeka i ustanovili da mu komad plua viri kroz zijevajuu ranu na leima; priao nam je Maleni, koji je nosio desetnika kojemu je nedostajalo pola lubanje, razotkrivi mozak. Iza hrpe smea pronali smo asnika ije je lice ogulila krhotina granate. Skupili smo mrtve na dvije velike hrpe. Mnogi od njih nisu bili nita vie od sprenih mumija. Tisue muha zujale su oko njih. Iskopali smo zajedniku grobnicu. Ne previe duboku, taman toliko da budemo sigurni da e biti prekriveni zemljom. Od slatkastog vonja leeva bilo nam je muno. 39 Jedan od zarobljenika, stoerni narednik, koji je sjedio na prednjem dijelu tenka bojnika Mikea, i brbljao, bio je napola pijan od rakije koju smo mu dali. Sve nam je odao, ispriavi nam kako su oni poslali zeleni signal koji je znaio daje podruje oieno od neprijatelja. Neki od njegovih suboraca promatrali su ga s prijezirom. Tada je primijetio isti prezir u naim oima i shvatio kakvu je odvratnu stvar poinio. Zgrabio je Barcelonin pitolj, gurnuo cijev u usta i povukao okida. Mogli smo ga zaustaviti, ali nitko od nas se nije pomaknuo.

Bojnik Mike s prijezirom je vrkom stopala gurnuo njegovo tijelo. "Rat je prokleta stvar", promrmljao je Stari Un. Bojnik je navrljao poruku koju je vezist trebao poslati: "Nosorog krmai. 36 tenkova likvidirano, 10 kamiona, 17 automobila. Nepoznat broj ubijenih. Nai gubici: mrtvih-jedan vojnik; ranjenih - jedan Feldwebel i jedan doasnik. ekamo kontakt s neprijateljem. Nastavljamo na vlastitu odgovornost. Prekidamo vezu. Kraj." Nasmijali smo se s razumijevanjem, znajui da se bojnik Mike eli sam obraunati s neprijateljskom pukovnijom. Budui daje bio promoviran iz doasnika u bojnika, bio je odluan zasjati i pokazati svoje sposobnosti. Prekidanje radio-komunikacije bila je prilino genijalna ideja. Sljedeih tri ili etiri sata nitko nas nee moi pronai. To je bio riskantan potez, ali ako ga bojnik Mike dobro izvede, postat e velik ovjek. Ako stvari pou krivo, a on se uspije vratiti iv, zavrit e u Torgau. Bio je to grubi zakon vojske. "Ukrcavanje", naredio je Mike. "Tenkovi -naprijed!" Naslonjeni kroz otvore tenka, provezli smo se kroz pojas mladih stabala prema rijenom koritu u kojem je ostalo neto smrdljive vode i blata, i gdje su napuhnuta tijela mrtve stoke zrak inila zaguljivim. Tenk porunika Herberta se zaglavio. Samo je gurao blato pred sobom, sve dok nije jo vie upao u njega. 40 Bojnik Mike je bijesno psovao, iskoivi iz svog tenka i gacavi prema njemu do koljena uronjen u blato. Kada je utnuo mrtvog takora i bijesno pogledao porunika Herberta na njegovoj kupoli, upitao je: "Pa dobro, ovjee, to to dovraga radi?" Porunik Herbert promrmljao je neto kako je to nesrea koja se mogla dogoditi svakome. "Takve se stvari ne dogaaju u mom eskadronu", povikao je bojnik Mike. "Nisi u etnji Kurfurstedammom. U ratu si i zaduen si za tenk koji kota milijun maraka. Nije mi stalo do tog milijuna, ali potreban mi je tvoj prokleti tenk. Koja te prokleta budala promovirala u porunika? Izvuci ga, Beier!" Maleni i topnik nesretnog tenka zajedniki su privrstili uad za vuu za kuke tenka. Debele eline ice zazujale su, napete poput struna violine. Mogle su pui u svakom trenutku, a da tada nekoga pogode, bio bi na mjestu mrtav. Vidjeli smo kako se to dogaa. Krca je postao tako nervozan daje ispustio svoj kraj ueta i zaklonio se iza tenka. Maleni je bacio na njega aku blata, alei to mu nita drugo nije pri ruci. "Samo ekaj da te se doepam, ti lopove!" Tada je skoio na ice i objesio se za kuku svom teinom. "Ako se razdvoje," promrmljao je Stari Un, "sasjei e ga." "Un bon soldat", rekao je Legionar kimnuvi odobravajui. "Ali glup poput rupe u kravljoj stranjici", rekao je Porta uz smijeak. "Nemoj pretjerati", zaprijetio je Heide. "Nisam tako prokleto glup. Niti jedan doasnik nije proao s viim ocjenama od mene u posljednjih dvadeset godina. Tko me od vas posranaca moe pobijediti u taktici?" "Mar, mar!" povikao je bojnik Mike. Polako se zaglavljeni tenk izvukao iz blata. Maleni je potrbuke leao preko ica, a bojnik mu je pomagao da ih zadri vrsto na kukama za vuu, psujui i proklinjui porunika Herberta, koji je izgubljeno promatrao sa svoje kupole. im se tenk 41 ponovno naao na vrstom tlu," porunik Herbert je morao napustiti svoju kupolu, a Unteroffizier Lehnert je zauzeo njegovo mjesto. Nitko nije likovao nad nesretnikom. Ve smo vidjeli kako Hauptmann biva smijenjen s mjesta zapovjednika satnije, i kako njegovo mjesto preuzima Fekhvebel usred napada. Zauzeli smo poloaj iza dugog nasipa, i odmah se posvetili

prikrivanju tenkova, briui iroke tragove gusjenica malenim grab ljama i prekrivajui ih travom, manjim i veim granama. Ovo je bilo nuno u sluaju da se pojave zrakoplovi. Rusi su nas nauili umjetnosti kamufliranja. Tri Jaboa pojavila su se iz oblaka ba u trenutku kada smo Porta i ja provjeravali je li sve kako bi trebalo biti. Priljubili smo se uz zemlju. Ve sljedeeg trenutka poeli su pucati. Izgledalo je kao da nevidljiva kosa prolazi tlom. Stotine malenih fontana zemlje iknule su uvis. Imali smo sree, jer su koristili protuoklopne granate, a ne eksplozivne. Jedan od pilota pokazao se krvoednim, jer je pojurio uvis gotovo okomito, a potom zaronio prema nama, sijui smrt iz svoga topa. Druga dva Jaboa kruila su uokolo. Prvi od njih preletio nas je tako nisko da smo pomislili kako e ostati bez motora na donjem dijelu trupa. Tada je uz gromoglasan prasak nestao iza brda za svojim kolegama. Bojnik Mike pozvao je posade k sebi, pa smo uali u grmlju okupljeni oko njega. "Pred vama", rekao je, "su tri kilometra otvorene ceste. Kada ovi lopovi dou, prvi nam je zadatak stii do zavoja gdje cesta nestaje u umi. To e biti tvoj tenk, Beieru. Bit e na lijevom krilu. Frick, ti si na desnom krilu. Napast ete estoko posljednji tenk u koloni u trenutku kada se pojavi iza zavoja, ali upozoravam vas: niti jedan hitac ne smije biti ispaljen prije no to ja naredim. Osobno u ubiti svakog topnika koji prerano pritisne svoj okida." Gotovo je progutao svoju veliku cigaru u aru, a potom je nastavio ljubaznijim tonom: "Svih esnaest topova mora poeti pucati istovremeno. Svaka granata mora pogoditi cilj. Nakon prve salve, sektor e biti podijeljen na polja. Svaki tenk mora iskorijeniti sve u svome polju." Pljunuo je prema ptici koja 42 se hranila u blizini, pogodio je i iroko se nasmijao. Odgrizao je komad duhana iz svoga smotka i, kao i obino, pruio ga Starom Unu. "I savjetovao bih svakom topniku koji ispali granatu daje i prati, prije no to ga se ja doepam. Ostanite hladnih glava, deki. Neka sami dou na vjeala. Nemaju pojma da smo mi ovdje. Ne mogu nas nikako vidjeti. Ona tri Jaboa samo to dokazuju. Ostat emo ovdje u tiini i ekati ih." Opustili smo se na svojim mjestima. Provjerili smo radio--vezu, i elektrine sustave za ispaljivanje. Heide je tiho razgovarao s radio-operaterima u drugim tenkovima. Feldwebel Slavek se upravo oenio preko opunomoenika, pa smo mu estitali i natjerali ga da u detalje opie stoje radio sa svojom zarunicom, koju je poznavao tek tjedan dana. Dok smo ekali, ubijali smo vrijeme kockajui se. Odjednom je Maleni rekao, lukavoga izraza lica: "Tko je tvoj nasljednik, Porta? Mislim, ako pogine? Zna, ti si moj", pourio je dodati. "Sve ovo zlato u zelenoj vrei oko moga vrata je tvoje, ako se jednog dana ukoim zauvijek." Porta se zajedljivo nasmijao, tresui kocke iznad glave, i rekao: "Pametan si mi ti momak. Ja da dobijem tvoje zlato? Znam kako razmilja. Jesi li se doista toga sam dosjetio?" "Ti nikako ne moe znati to j a mislim", protestirao je Maleni ogoreno. "asna rije, dobit e moje zlato. Napisao sam oporuku na komadiu papira, poput one ene iz knjige koju smo itali prije nekoliko dana." "Zaepi", progunao je Porta. "Ne mora se brinuti za mene. Dok sam bio u Rumunjskoj, budunost mi je prorekao jedan cijenjeni momak koji je uvao stado konja na pusti. Nou je krao iz velikih kua. Jedne mirne veeri, dok smo on i ja uivali u ai ljivovice, ponudio se da e mi proitati sudbinu iz taloga kave. Bilo je prilino nevjerojatno. Nakon to je piljio u dno deset minuta, dok sam ja razmiljao o jednoj zgodnoj damici koju sam otkrio u Bukuretu, odjednom je ispustio straan urlik. "Porta, vidim tvoje radosno lice okrueno bljetavom aureolom. Oprosti, pogrijeio sam, to su neonska svjetla. Prekrasno. 43

Tvoje ime bljetavim slovima ispisano po itavom Berlinu. Bit e velik poslovni ovjek. Razumije koje su stvari dobre u ivotu. Nikada ne bi prevario siromanu bludnicu. Dao bi zalagaoniaru njegov dio, a voditeljici bordela njezin. Krast e, a nee biti uhvaen. Gadan rat nam slijedi. I neprijatelji i prijatelji pokuat e ti skinuti skalp, ali sve e to preivjeti. Nadivjet e mnogo njih, ii na mnoge sprovode, ali tvoj vlastiti je tako daleko u budunosti, da ga ja jo niti ne mogu vidjeti u talogu. Doivjet e vie od stotinu godina. Uope ne mogu vidjeti smrt ovdje, iako je se normalno moe primijetiti do sto godina unaprijed"." "Misli li da bih i ja trebao dati nekome da mi prorekne sudbinu?" upitao je Maleni, zainteresiran, zaljubljeno gladei zelenu vreicu zlatnih zuba koja mu je visjela oko vrata. "To ti nikako ne moe koditi", rekao je Porta. "Ako ti tip pokua prodati gomilu sranja, udari ga po gubici. Ako je sve dobro, daj mu novi ili dva, i povjeruj u sve. Ali preporuam ti, Maleni, da se dri podalje od oporuka. To su opasne stvari, posebice ako tvoji nasljednici znaju koliko si bogat." Maleni se zamislio tako duboko daje zaboravio protresti kockice, pa mu je bacanje bilo jako slabo. Pogledao je prema otvoru ventilatora, povukao palcem preko kontrolne lampice mehanizma za ubacivanje raketa, a potom su mu se oi poele nervozno trzati i on je eksplodirao: "Ti uljivi vrae! Ti prokleti veliki vole! Zar bi ubio prijatelja zbog piljivog komada zlata?" Porta je slegnuo ramenima: "Ja sam samo ovjek, a vrag je momak s kojim se teko nositi. On moe usaditi najlue ideje ovjeku u glavu, ali kao to rekoh: Oporuke su gomila sranja." Maleni je bijesno odbacio kockice, udario nogom granatu i uzbueno po vikao: "Ne moe praviti budalu od mene. I ja imam sive tvari, zna. Prijei u ja tebe, u to se moe kladiti ivotom." Porta se nasmijao i povukao u sigurnost iza vozakog sjedala. Uz osmijeh je nastavio: "Ono to je doista vano pri pravljenju oporuke jest da se osigura od ovjeka iz mraka. Kae da sam ja tvoj jedini nasljednik. Ja sam biznismen, a i pored 44 njihovih bijelih ovratnika i manikiranih noktiju, biznismeni su gomila pokvarenih vragova. Ako ti jedan od njih da cigaru, moe biti siguran da rauna kako e zauzvrat dobiti punu kutiju. Svi poslovni ljudi su u izravnoj vezi s vragom. Poslovni svijet je mrana dungla. Zapamti, Obergefreiteru Wolfgangu Creutzfel-dtu, samo najjai mogu plutati na povrini. Bezbroj ljudi se okualo u toj igri, ali samo neki su odabrani. Oni koji ne znaju kako se osigurati sa svih strana uskoro zavre u kripcu. Posvuda su suparnici koji samo ekaju da te odem iz tvojih posljednjih prnja, ali ako zna pravila igre, novac e sam tei u tvoj dep, i, ak i ako te nitko ne bude mogao podnijeti, svi e se trgati za tvoje drutvo i ljubiti te u dupe ako to zatrai. to vei i omra-eniji bude, to e vie toga dobiti. Pljuni na parket u kui svog neprijatelja, i on e to smatrati sjajnom alom. Moi e telefonom nazvati suca usred noi, a njemu to nee smetati. Sve to bude radio bit e ispravno. Zamahni svenjem novanica, i svi e odmah dotrati, od kraljeva do svodnika. Ne smije biti izbirljiv pri odabiru svojih metoda. Mora upoznati nekoliko nasilnika, koji povremeno mogu organizirati nekakvu prometnu nesreu. A prepiljena prednja osovina na Jaguaru tvoga neprijatelja ponekad moe biti od velike pomoi." "Ali to znai biti gangster", usprotivio se Maleni. "Tono to je svaki veliki poslovni ovjek. Inae bi potonuo. Mora imati mnogo dama koje e pijunirati za tebe. Samo ih ubaci u krevete svojih konkurenata i one e ti ujutro imati mnogo zanimljivosti za ispriati; lutke su izvidnica u poslovnom svijetu." Lice Malenoga se razvedrilo. "Sve to mora izgraditi na vojnoj osnovi?" "Tono, i zbog toga uvijek pazim kada nas netko pouava taktici. Tvoji menaderi prodaje su oklopne snage, nasilnici su padobranci." "A to je s pjeatvom?" upitao je Maleni, eljan znanja.

"To su svi oni jadnici koji rade za minimalne plae. Piskarala, i lupkai po pisaim strojevima u uredima. Kada ti ena 45 uini doista veliku uslugu, umotaj je u vunu od perzijskog janjeta." "Nikada to nisam vidio", povikao je Maleni. "Kako to izgleda?" "Crno i kovravo." "Kao to Jednooki ima na kapi?" "Niti sluajno", prezrivo je otpuhnuo Porta. "Ono to Jednooki ima jesu ostaci pudlice koju su pojeli moljci, a koju mu je neki idov podvalio pod perzijsko janje." Radio je zazvidao. "Neprijateljski tenkovi na vidiku. Bojni poloaji. Prekinite radio-kontakte." Zavukao sam se iza periskopa, Porta je upalio motor; Maleni je provjerio fitilje i gurnuo protuoklopnu granatu u otvor. Teka vrata zatvorila su se s treskom. "Utovareno, sigurnosna konica postavljena", automatski je raportirao, ve drei novu granatu u rukama. Dugake granate stajale su posloene u redovima, caklei se jedna prema drugoj, izgledajui tako nevino; ali ve za nekoliko minuta one e sijati smrt i strah, paliti blistave lomae, uzrokovati vritanje ljudi u muci i strahu. Kroz otvore smo paljivo promatrali neprijateljske tenkove kako se kotrljaju u zbijenoj koloni niz suncem obasjanu asfaltnu cestu. Lagano sam pritisnuo pedalu. Elektrini motor je zazujao. Kupola se u tiini poela okretati. Moja se meta nalazila tono izmeu dva stabla. Bojnik Mike je virio preko ruba kupole. Dalekozor je leao ispred, skriven busenom trave. Trebali smo zapucati kada on baci svoju beretku. Bilo ih je itava pukovnija. Ono o emu sanja svaki zapovjednik tenka. "ovjek gotovo da ne moe u ovo povjerovati", proaputao je Stari Un. "Ako nas ne otkriju, sve e biti gotovo za deset minuta." 46 urlikanje eve odjekivalo je plavim nebom, stado junica stajalo je na rubu ume, radoznalo promatrajui tenkove, dva pastira sjedila su na kolima za gnoj i pila chianti odmarajui se, nemajui pojma o tome to viri s druge strane nasipa. Za nekoliko sekundi nai e se usred toga. Veselo su mahali Amerikancima, koji su im dovikivali duhovitosti. Bili smo tako napeti da se nismo usuivali progovoriti na glas. Oi su mi bile prikovane za gumeni okvir periskopa. Neki pasje poskakujui priao kolima. Jedan od ljudi bacio mu je tap. Nekoliko pela zujalo je oko cvjetova kojima smo prikrili topove. Guter je projurio preko kupole. Svrakaje vakala velikog pua. Amerikanci su pjevali. Tada se prvi od tenkova pojavio na mom daljinomjeru. Osim vozaa, itava njegova posada je sjedila vani na njemu. Mikeova beretka poletjela je zrakom. "Pali", naredio je Stari Un. esnaest tekih tenkovskih topova simultano je zagrmjelo, a od udara grmlje se pognulo k tlu. Sve su granate pogodile cilj. Tijela su poletjela zrakom. Plamenovi su bili posvuda. Zagrmjela je i druga salva, unitavajui i druge tenkove. Malo sam okrenuo kupolu. Maleni je elom otvarao sigurnosnu konicu. Znoj je curio njegovim golim leima. Granata za granatom izlazila je iz cijevi. Konji upregnuti u kola za gnoj su se propeli. Jedan od ljudi zgrabio je uzde, i bio je pometen zajedno s ratimanim kolima. Junice su u panici probile svoju ogradu i potrale ravno u sredite pucnjave. Svi tenkovi na cesti bili su u plamenu. "Upotrijebite visokoeksplozivna sredstva", naredio je bojnik Mike.

Potom su granate poele prtati izmeu vriteih, oajnih ljudi. Oni ranije ubijeni bivali su baeni u zrak i padali su dolje po nekoliko puta. Na posljetku, poeli smo sa S-bombama, i cesta se pretvorila u sveobuhvatno more plamena. 47 "Ukljuite motore", naredio je bojnik. "Tenkovi naprijed." Tada je doao red na nae strojnice i bacae plamena. Vozili smo kroz taj gorui pakao, okreui kupole, tekui strojnicama, dok su mrtvi i ranjeni bivali ibani naim mecima. Jedan je ovjek ustao sa hrpe tijela, luaki isprui vi ruke prema nama kao da nas eli otjerati, irom otvorenih usta, divlje izbeenih oiju. Baca plamena polizao gaje svojim utim plamenim jezikom, i pretvoren je u neto crno, zgreno i nedefinirano. Mike nam je dao znak da prestanemo paljbu: "Formirajte kolonu za mar. Odredite: pukovnija!" Radio-veze bile su ponovno uspostavljene. Smijali smo se jedni drugima. Oni nisu ispalili niti hitca. Nije nam bila ogrebe-na ak niti boja, a unitili smo itavu pukovniju, zahvaljujui amerikom naredniku. Bojnik Mike pozvao je stoer pukovnije. Mogli smo uti zadovoljstvo i ponos u njegovom glasu: "Nosorog zove krmau. Prijem." "Krmaa ovdje. Javi se nosoroe. Prijem." "Nosorog, zapovjednice, javlja, likvidirana neprijateljska tenkovska pukovnija. Nema zarobljenika. Nemamo gubitaka. Potronja 1500 protuoklopnih granata, 800 visoko eksplozivnih, 300 S-bombi. Za promatranje iz zraka: Karta 3, cesta 6, toka A2. Gotovo. Kraj." "Krmaa nosorogu. estitamo. Vratite se natrag. Zapovjednik. Kraj." 48 III. "Vie volim povlaenje od napredovanja ", rekao je Barcelona. "Ovdje moemo pitifresu, ali ako krenemo naprijed, morat emo umakati svoje njuke u lokvice prljave vode. Kad idemo naprijed, oni tamo nam udijele svata. I ve mi je pomalo dosta Idinih droljica." "Htio bih ", rekao je Porta, a oi su mu sjale dok je uvis podigao dvije okruglice od kotane sri kako bismo im se mogli diviti, "da sutra mogu spavati u kraljevskom krevetu i silovati kraljicu i sve princeze. " "Moda bi im bilo drago da to napravi", sanjivo je rekao Gregor Martin. "Moda bi one voljele da ih maze ruke koje zaudaraju na leeve." "Mi smo jednostavno fenomen svoga vremena", rekao je Stari Un. "Jednoga e dana sve ovo biti gotovo, i mi emo se morati oprati." "Ako budem imao dovoljno vremena kad stignemo do Rima ", rekao je Heide, "i ako nam ovi ne budu preblizu za petama, prvo u se baciti u veliki krevet sa svilenim baldahinom na etiri stupa. Zadrat u svoje krpe na sebi. Sve u razbacati. Tada u se naspavati do mile volje, potom izii van i pronai si jednu finu damu s prekrasnim donjim rubljem, pa uje okrenuti nekoliko puta. Zatim u se napiti kao budala i nastaviti s povlaenjem. " "Jofrese", povikao je Porta, "nastavit emo ovako itavim putem; popit emo sve to imaju, kurvati se sa svim njihovim enama, razbacati njihove krevete. Rim, Milano, Innsbruck, i zavriti u Berlinu uz zabavu svih zabava. " Zviduk nas je dozvao u stvarnost. "Uzmite oruje, postrojite se ispred tenkova!" naredio je bojnik Michael Braun. "Ja sam previe pospan za to ", promrmljao je Porta. 49 Odbauljali smo do prednjeg dijela broja 5; svi smo bili iscrpljeni jer nismo spavali etiri dana. "Ja u zaspati dok budem vozio ", zaprijetio je Porta.

Mike gaje opsovao. I njegove su oi bile oteene i obrubljene crvenim kolobarima od premalo sna. Krenuli smo. Dva su tenka pala preko ruba, jer su njihove posade zaspale. BOJNIK MICIIAEL BKAUN Rojevi Jaboa su se pojavili i poeli istiti ceste. im bi se pojavio tenk, dola bi dva ili tri Jaboa da ga napadnu. itava naa 2. bojna je bila razbijena na komadie u dvosatnom napadu Jaboa; na je eskadron izgubio sve svoje Pantere i pola posada. Porta se morao skotrljati niz breuljak kako bi ugasio svoju goruu uniformu. Sada smo se nalazili u sklonitima u planinama i ekali popunjavanje jedinica novim trupama. Ve smo dobili nove tenkove, ezdesetosamtonske Tigrove s vrlo uinkovitim topovima kalibra 88 milimetara. Nove posade nisu dole u jednoj velikoj skupini, nego kap po kap, kao i obino. Bili su to stari ratnici, mnogi od njih jo uvijek u zimskim uniformama, jer su stigli izravno s Istonog fronta. Doekao ih je Hauptfeldwebel Hoffman, najvei varalica od svih Hauptfeld-webela, koji je oboavao zvuk vlastitoga glasa, i esto uivao u njemu. Ponekada je bio sarkastino ljubazan, pa je svoje podinjene nazivao biblijskim imenima; u drugim bi prilikama bio okrutan, i tada bio upotrebljavao termine iz nunika. Kada je bio normalan, tonije, srednje zloban, rabio je misteriozne polu-zoo-loke termine poput: zubokrava, smeesvinja, glupobik, zeco-dral, kiotakor. 50 Iako kao doasnik Hauptfeldwebel Hoffman nije imao pravo na posilnoga, on ih je zapravo imao dvojicu. Jedan od njih predstavljao je njegova osobnog slugu. Prije no to gaje zla kob dovela u Hauptfeldwebelove ake, bio je maitre d"hotel u jednom od najboljih hotela u Berlinu. Drugi od njih imao je mjesto peraa boca i peharnika. Morao je pruiti savrenu uslugu kada bi Hoffman objedovao. Jedini koji je uivao naklonost Hauptfeldwebelabio je Orao, bivi Stabsfeldwebel vojnog zatvora u Hamburg-Altoni. Postao je glavni raunovoa eskadrile. Pokuavali smo Orla omrznuti kod porunika Fricka i Mikea, ali nismo uspjeli., Orao je ivio kao bubreg u loju i samo nam se smijao i izrugivao. Jedne su se noi neki od dekiju runo naalili s njim. Dok je leao u krevetu i slatko snivao, bacili su se na njega, uhvatili ga i vezali za stablo, preko oiju mu stavili povez i omotali mu nekakvu krpu oko vrata. Na posljetku su ispred njega stavili talijansku strojnicu. Kada su ga ujutro odvezali, bio je drua zastraena olupina. Hoffman je to smatrao dobrom alom i njezine je poinitelje nazvao lukavim psima, ali kada se runa bomba bez upaljaa spustila na njegov stol, ti su lukavi psi postali prokleti opor komunistikih sabotera, i poslao je po tajnu vojnu policiju. Oni su stigli pod krinkom epavog Kriminalobersekretara, koji je proveo tri dana pijui Hoffmanovu privatnu zalihu alkohola, a potom otiao, ne razotkrivi nita, iako nije zaboravio uzeti etiri teke Camela i dvije dimljene ovje unke. Na rastanku je uvjeravao Hoffmana kako e se uskoro vratiti kako bi se temeljitije pozabavio tom stvari, to je izazvalo vrlo udno Hoffmanovo glasanje. Kada je na Hauptfeldwebel priznao svoje jade prijateljima u stoeru pukovnije, oni su ga utjeili podsjetivi ga daje sam poslao po policiju; pa se zakleo kako e otada nadalje uvijek posluati savjet iskusnijih od sebe: nikada ne uznemiruj vlasti, nego ih ostavi u snu. Teko ih je ponovno uljuljkati u san. Stajali smo pred uredom ekajui i smrzavajui se. Haupt-feldwebel bi nas uvijek ostavio da ekamo; smatrao je kako to 51 poveava nau napetost. Povrh uniformi smo nosili stara, tam-noplava radna odijela, i bili smo sigurni da emo biti odabrani za rad na odravanju, jedini posao pri kojem ono to radite nije bilo pod neprestanim nadzorom i provjerama. Porta je u rukama imao stolarsko vrtalo i

etiri odvijaa. Blistava svjeica virila mu je iz depa. Maleni je pod rukom imao crpku za gorivo. Hodao je tako ve itav proli tjedan, ali Hoffman jo nije nasjeo na trik. Novopridolice su bili postrojem s nae lijeve strane, a njihovi ruksaci i kaputi nagomilani ispred njih. Na sebi su imali koulje, a preko ramena visjele su im nove novcate plinske maske. elini ljemovi klatili su se objeeni za kuke na njihovim poja-sevima. Hoffman je iziao iz ureda, praen Orlom, koji je nosio plou s dnevnom raspodjelom dunosti i est olovaka u boji. Hodao je tono tri koraka iza Hauptfeldwebela, zastajui i kreui tono istoga trenutka kada i on. Moglo bi se pomisliti da su pali sa istoga stabla. Hoffman je zauzeo poloaj, razdvojenih nogu, ispred eskadrona, otvorio usta sve dok nisu poela nalikovati na ogromnu crvenu rupu, a potom je iz njihovih dubina doao divlji zapovjedni urlik: "Eskadron: desno ravnaj. Pogled naprijed!" Priekao je nekoliko minuta kako bi vidio hoe li se itko usuditi pomaknuti, a potom se zadovoljno iscerio i naredio: "Na mjestu voljno. Vi ruiasti zebrokonji zamiljate da moete sa mnom izvesti trik s odravanjem, zar ne? Pa, danas vam je posljednji put, vi smrdljive monje. Mehaniari na desnu stranu." Dvije treine eskadrona prelo je na desnu stranu, dok su ostali stajali na svojim mjestima i praznim pogledima zurili uvis. Hoffman je otiao do njih, a Orao gaje slijedio. "Ti tamo", povikao je, pokazujui prema nekom Oberge-freiteru. "Odakle ti taj pitolj kojeg ima na svojoj irokoj stra-i?" njici.-" Obergefreiter je morao predati svoj pitolj. 52 Hoffman se zadovoljno nasmijao. Oboavao je takve stvari. Znao je koliko pitolj znai obinom vojniku. Oduzeti mu ga bilo je kao ukrasti mu duu. Tri ih je puta Hoffman natjerao kroz movaru, pod izlikom loeg dranja i nediscipliniranog ponaanja. Kada se skupina ponovno postrojila pred njim, ovaj put prekrivena blatom i pajim izmetom, naslaivao se: "Dakle, vi uljivci, moda ste sada shvatili da ste se pridruili pravoj pruskoj satniji, u kojoj vlada disciplina. Shvatit ete da ne vrijedite nita vie od patrljka kastriranog vodenog konja. Ja sam ovdje onaj koji govori to je to, i ja to jedini smijem. Ako budem osjetio da bih volio odsjei vae proklete glave, to u i uiniti; ako, to se protivi svakoj vjerojatnosti, meu vama movarnim ribama otkrijem kravu sa imalo sive tvari, uinit u ga doasnikom." Kada smo dobili otpust, a Hoffman se negdje izgubio, doao je Orao i motao se uokolo neko vrijeme prije no to nam je rekao: "Bojnik eli porazgovarati s vama svima i upoznati nove. Danas je stvarno lud. Ve je pet puta istjerao inovnike kroz prozor ureda." "Zna li to u uiniti?", rekao je Porta s lukavim smijekom. "Jednog dana u te odvesti na prvu liniju i poslati te preko Gur-kama ili Marokancima s nekoliko odrezanih prstiju u depu. Come trista la vita!" Orao je brzo nestao. Rudolph Kleber, na truba, koji je prije bio lan SS-a, za-trubio je poveerje na svojoj vojnikoj trubi. "Mille diables! Nee vie puno ostariti", rekao je Legionar uz smijeh. Postrojili smo se, prvo umoivi ruke u otpadno ulje. Navodno smo radili na odravanju, i Hoffmanu bi moglo pasti na pamet da nam pregleda ruke. Bojnik Michael Braun je ve bio ondje, ekajui nas. Bio je naslonjen na zid, poigravajui se velikom cigarom u ustima. uli smo vrlo udne glasine o bojniku Mikeu. Neki su govorili da 53

uope nije Nijemac, ve Amerikanac. Julius Heide, koji je o svemu bio dobro obavijeten, rekao je kako je bio desetnik u amerikim marincima. Rodio se u Berlinu, a u Ameriku su njega i jo sedmero brae i sestara odveli djed i baka nedugo nakon Prvog svjetskog rata. Ondje mu se majka udala za Amerikanca, poslovnog ovjeka, kojega su zanimali samo posao i ene. Trgovao je tekstilom, i nije se zanimao za rasna pitanja niti za politiku. Njemu su Sjedinjene Amerike Drave bile itav svijet i okolni planeti. Svatko tko nije tako mislio bio je prokleti crnac. Kada se Michael Braun vratio sa sluenja na Havajima s nekim prilino udnim idejama, bio je otputen iz vojske uz komentar da je tamna mrlja na asti Sjedinjenih Drava. ivio je od novca koji je dobio pri otpustu, sve dok nije postao igolo neke glumice u Los Angelesii. Jednoga dana u nekoj otmjenoj trgovini dopustio je da mu jezik postane bri od misli i ispriao je previe o njoj. Kada se vratio u njezine odaje, pronaao ju je pijanu od devet aa viskija, dvije dina, tri genevera11 i telefonom dobivenim izvjeem o tome to je rekao o njoj. Njih su dvoje uspjeli razbiti vei dio namjetaja prije no stoje Michael dobio koaricu. Potom je okuao svoju sreu kao ista cipela na kraju dugog doka. Na nesreu, jo se uvijek nije bio nauio oprezu. Odveo je u krevet gardistovu suprugu, crnokosu nimfu iz Meksika. Irac, pripadnik Nacionalne garde, nije mogao ispunjavati njezine potrebe, pa je plaao dvojici Japanaca iz Yokohame da je razveseljavaju. Jedan od njih imao je praonicu rublja u ulici Little. Drugi je radio u pekarnici, u kojoj je neki iseljenik iz Bea pekao beki kruh kojega ne bi prepoznao niti jedan Beanin. Michael se upustio u seksualne orgije koje su zavrile sveopom guvom. Bilo je mnogo govora o skrivenim kamerama, i izbio je povelik skandal. Gardist je postao narednik, a dvojica su Japanaca otvorila vlastitu praonicu rublja, koja se jos uvijek nalazi u ulici Little. Dobro zarauju. Znaju dobro oistiti stare koulje. " Pie slino dinu, pirit s okusom borovnica i drugog bilja nap. prev. 54 Stvari nisu tako dobro krenule Michaelu. Pritvoren je, jer je bio optuen da je on odgovoran za fotografije. No, na neki je nain imao sree. Mogao je dobiti deset godina, ali budui daje sudac toga dana dobro ruao i bio dobro raspoloen, puten je za godinu. Sucu su se takoer svidjele i fotografije koje su bile priloene kao dokazni materijal. Napravljeno je mnogo kopija tih fotografija koje su bile uruene sucima, odvjetnicima i policiji. Iziavi iz zatvora, Michael Braun je uskoio u teretni vlak za New York. Kada je stupio na vrsto tlo na doku Millwall, otiao je u vojni ured za regrutiranje u ulici Washington. Upao je prilino nabusito; na posljetku, ipak je on bio stari marinac, tovie, jedan od onih iz vojarne Shuffield, no neki uljivi narednik s tri vrpce na depu na grudima - ratovao je na Sommi i jo se uvijek time hvastao - zatraio je od njega potvrdu o ponaanju. Braun je pokuao zatajiti godinu dana provedenu u zatvoru u Los Angelesu. Sa smijekom na usnama pozvali su ga u neku spavau sobu, u kojoj su ga prebili na mrtvo ime i utuvili mu u glavu daje kriminalna svinja s kojom vojska ne eli imati nikakvoga posla. Potom se vratio na dok Milhvall, potajice ukrcao na HA-PAG-ov brod Bremen, na kojem je otkriven 375 milja istono od Halifaxa. Nakon toga je na svoje ogromno iznenaenje nauio koliko tono tanjura ovjek moe oprati tijekom jednog dana. Svaki puta kada bi razbio tanjur, glavni konobar bi ga udario kuhinjskom daskom po glavi. Kada je brod stigao do Hamburga predan je asniku za sigurnost. Batine koje je dobio od trojice narednika u New Yorku bile su nita u usporedbi s onima koje je dobio u Stadthausbrucke 8. Sljedeih devet mjeseci proveo je u Fulsbiittelu pod Mara-buom, najomraenijim od svih SSObersturmbannfiihrera. Intuitivno, Braun je shvatio da e morati kleknuti pred iskrivljenim nacistikim kriem i zakleti se na odanost ako eli otamo izii iv. Instinkt staroga vojnika rekao mu je tko je bio pijun u eliji. Paljivo im je poeo priati o amerikim marincima i vojarni u

55 Shuffieldu, opisujui rad zarobljenika u kamenolomima, neljudske mareve pod uarenim suncem, a dozvolio je i da mu pobjegne pokoji podatak o novom poluautomatskom MI karabinu. Takoer je ostavio ljude u uvjerenju daje upoznat s jo jednom novom pukom. Marabu se zainteresirao. Dva je sata Mike stajao u stavu pozor, to bi mogao samo marinac. Marabu je odobravajui ki-mnuo i podvrgnuo ga raznim testovima. U sklopu prvoga je razoruao trojicu snanih SS-ovaca golim rukama. Marabu je bio zapanjen. Stajao je iza zavjesom zaklonjenog prozora na prvom katu i promatrao. Potom je Mike morao prohodati tri i pol kilometra dugu stazu nakon to mu je hrana bila uskraena est dana. Stavili su ga u hladnjau, i bio je gotovo mrtav kada su ga pustili. Potom su ga svezali za radijator i zalijevali kantom vode svakih etvrt sata. Poeo je eznuti za garnizonskim zatvorom u Shuffieldu, kojim je vladao Brazgotina, najgori od svih zlih narednika. Marabu je pljunuo na Mikea, ali Mikeu je u glavi i dalje odzvanjao poznati zov trube iz Shuffielda. Marabu je pogrijeio pruivi mu stari tretman smiljen za politike fanatike. Mike je i dalje stajao u stavu pozor, gledajui Marabua kroz izmaglicu. Marabu gaje etiri puta opalio po licu svojim biem. Sedamdeset i tri dana kasnije, Mike je prebaen u logor za prisilni rad u blizini Eisenacha. Na mutan je nain uspio pronai vezu u Partiji. Sprijateljio se s nekim Gauleiterom, pa su njih dvojica otkrili instinkt za poslove, posebice one mutne. Tako je u rekordnom vremenu Mike postao zapovjednik logorske satnije. Jednoga mu je dana dobar prijatelj doapnuo kako je na pomolu policijska istraga. Netko iz visokog ealona poeo se pitati zato u Eisenachu bez traga nestaje toliko zaliha. Mike je shvatio kako je dolo vrijeme za promjenu adrese, pa je izjavio nekoliko patriotskih primjedbi u smislu kako osjea daje njegova dunost sluiti u vojsci, ako ga ondje budu htjeli. Njegov regionalni zapovjednik, SS-Gruppenfiihrer Nichols, progutao je mamac, i tako se on jednog kinog travanjskog dana prijavio u 56 121. pjeake graniare u kampu Tibor. Meutim, ondanji zapovjednik druge satnije, Hauptmann Tilger nije mogao podnijeti ovog udnog polutana, pa su ga poslali u Tapiau na poljskoj granici, najdalje to su mogli. Ondje je proveo est mjeseci u 31. strojnikoj bojni, gdje je na sebe privukao pozornost svojom izvjebanou u pucanju. Osvojio je vojno prvenstvo kao predstavnik svoje bojne. Kada ga je zapovjednik upitao koji je in imao u marincima, bivi je desetnik besramno odgovorio: "Porunik, gospodine bojnie." Izvjee o Michaelu Braunu poslano je u Berlin, i osam dana kasnije postao je Feldvvebel s pletenicom priuvnog asnika na naramenicama. Tri mjeseca kasnije postao je Fahnenjun-ker, a krajem godine Oberfahnrich. Sluajno je saznao da ga namjeravaju poslati u Vojnu akademiju u Potsdamu. Tamo im ne bi trebalo vie od sat ili dva da razotkriju koliki je zapravo laac, pa je kontaktirao veze u Partiji i nastavio sa svojim putovanjima. Nekoje vrijeme proveo u 2. inenjerijskoj bojni u Stettinu, gdje je uz mnogo znoja i psovki nauio graditi pontonske mostove. I tako, svaki put kad bi se poelo govorkati o vojnoj akademiji, on bi uspio dobiti prekomandu. U vrijeme kada je 1939. izbio rat, bilo je svega nekoliko garnizona njemake vojske koji nisu imali ast uivati u njegovoj nazonosti. Kampanju u Poljskoj zavrio je u Lembergu kao zapovjedni porunik satnije. Ondje je bio dobrodoao gost s druge strane demarkacijske linije, gdje je popio mnogo aa votke s ruskim asnicima. Posvadio se sa svojim zapovjednikom, koji je inzistirao kako je dolo vrijeme da Michael Braun poe na vojnu akademiju, a kao rezultat toga napustio je 79. s ovim elokventnim opisom u vojnoj knjiici: "Nediscipliniran, neposluan, svadljiv. Nesposoban za samostalno zapovijedanje".

Oito, ovakva ocjena nije mu omoguila lak poetak u novim jedinicama. est je mjeseci putovao Njemakom zapovijedajui transportnom satnijom opskrbnih jedinica, i jednoga lijepog dana, on i njegovi natovareni kamioni su uli u Eisenach, gdje je 57 pola tereta nestalo u prostranim skladitima njegovog prijatelja Gauleitera. To je bio kraj sluenja porunika Michaela Brauna u transportnoj satniji. Postao je Hauptmann u rekordnom roku, a pet mjeseci kasnije unaprijeen je u bojnika, sve zahvaljujui tom Gauleiteru. Zapanjujui podatak je bio taj da bojnik Michael Braun nikada nije bio niti u krugu od stotinu kilometara od nekakve kole za asnike. Uvijek je dobivao prljave poslove i nerjeive zadatke, i na ovaj ili onaj nain, uspijevao bi ih obaviti dok su drugima pripisivane zasluge za to. Njegov posljednji zapovjednik dodao je jo jedno ne ba pohvalno miljenje onima ve zabiljeenima u njegovoj vojnoj knjiici, pa je bio poslan u pukovniju zaduenu za posebne dunosti, a sve to samo zato to je jednom prilikom, kada je bio pijan, zamahnuo kriglom piva prema Hitlerovom portretu i povikao: "ivjeli!" Ali sada vie nije imao prijatelja Gauleitera da mu pomogne, jer je onaj njegov sada razbijao kamenje za novu autocestu, a sama injenica da gaje poznavao je bila opasna. Mike gaje urno zaboravio. I tako se bojnik Michael Braun naao pred naom satnijom, predstavljajui se pridolicama. Mogao je neprekidno psovati sat i pol vremena i niti jednom se ne ponoviti. "Dakle, vi upci," urlao je, "ja sam va zapovjednik. Neu podnositi nikakve poalice. Ako ikome od vas padne na pamet glupa ideja da mi neto namjesti iza lea, neka napie oporuku prije no to to pokua. Imam oi i na leima." Pokazao je prema Malenom i rekao: "Creutzfeldt, tko je najstroi zapovjednik kojega si ikada imao?" "Ti, Mike." Bojnik se iroko nasmijao. Potom je pokazao prema Legionaru. "S desne strane moete vidjeti doasnika Kalba. Sluajte ga, pa ete imati izgleda da spasite vlastite ivote. Bio je kod Marokanaca i poznaje sve prljave trikove koji postoje. Onaj visoki klipan s utom maramom oko vrata na lijevoj strani je bio jedan od feldmaralovih padobranaca, ali predobro je vladao 58 noem, pa su ga izbacili. Od njega moete nauiti o borbi izbliza. Od doasnika Juliusa Heidea moete nauiti o redu i disciplini; od Feldwebela Willieja Beiera, Starog Una, nauite poznavanje ljudi i ljudskog roda, iako vam ovo potonje nee ba koristiti. Obergefreiter Porta vas moe nauiti krasti, a ako vam treba duhovna utjeha obratite se naem ocu Emanuelu. No, nemojte se prevariti u pogledu njega. On moe svojom ljevicom onesvijestiti bika." Izvukao je svoj teki P.38 iz utih korica. "Kako ste zasigurno primijetili, imam slubeni pitolj, i niti jedan od onih upkokakljivaca homia se nee moi izvui, a prljava svinja koja pokae i najmanju trunku kukaviluka kad se pojave drobitelji lubanja e istoga trenutka od mene dobiti metak u tikvu iz njega. Nemojte misliti kako ste ovamo doli zaraditi eljezni kri. U SS-u morate biti dva puta preporueni da biste ga dobili, a ovdje est puta. Vi ste olo ljudskog drutva, ali ete biti najbolji vojnici na svijetu." Duboko je udahnuo i vratio pitolj u ute korice. "Uite od ljudi koje sam vam upravo preporuio." Potom se okrenuo Hauptfeldwebelu Hoffmanu. "Dva sata posebnih vjebi u rijeci. Svatko tko ubije suborca dobiva tri tjedna dopusta. Svaki deseti metak i svaka deseta bomba e biti pravi. elim vidjeti bar jednu slomljenu ruku. U protivnom, dodatnih etiri sata vjebi." Potom je zapoela jedna od uobiajenih Mikeovih vjebi. Mrzili smo ga zbog njih, ali one su nas inile vrstima i nehunia-nima. Ako elite biti dobar vojnik, morate biti sposobni mrziti. Morate biti sposobni ubiti ovjeka kao to biste ubili u. Imali smo mnogo zapovjednika, ali njemaki Amerikanac, bojnik Michael Braun, koji nikada nije proao kroz asniku kolu, nauio nas je sve to na nain na koji to nitko drugi nije mogao. Rugao bi nam se i pljuvao po nama u jedanaest sati, gurao nas u smrt u dvanaest, i pio viski i kockao s nama u jedan.

Od ulinih derana napravio je super-vojnike. Uveo je paradni korak kroz movaru, u kojoj smo b