Balkanac

Pjesmom Balkanac D.Maksimović je koristeći kontrast uspjela da na jedan životopisan način oslika naš balkanski narod.Z zapad mi smo „varvari sa Balkaana“, jer nismo popustili pred njihovim konformističkim naletima da sve narode ukalupe prema svojoj slici iščašenih i neprirodnih vrijednosti – naroda bez povjerenja, bez ljubavi, bez gostoprimstva. Naroda u kojem je porodica tek okvir za reprodukciju bez sadržinskog zanačaja i dubljeg smisla, a u kojem se vjera u Boga nosi kao kakva markirana odjeća – ako se ne vidi oznaka, kao da je i nema.Jačina ljubavi koju pjesnikinja osjeća prema našem narodu, po mom mišljenju, najbolje je vidljiva u zadnja dva stiha, jer njima Desanka Maksimović poručuje da kakave god naše navodne mane bile, mi smo narod prostrane duše i velikog srca.

U ropstvu

Ovom pjesmom D. Maksimović izražava zabrinutost i tugu zbog promjena u balkanskom narodu, koji s vremenom sve manje liči na onaj ponosni narod potomaka hrabrih junaka. Nažalost, nije moguće ignorisati određene pojave u društvu do kojih je došlo posljednih godina. Svaka prošla generacija namršteno gleda u ovu novu, a tako i pjesnikinja na jedan blag, skoro roditeljski način izriče prekor za negativne promjene našeg naroda, koje su se do danas samo umnožile i nametnule kao uobičajne i redovne.

O poreklu

Pjesmom O poreklu Desanka Makisimović podsjeća sve one kratkog pamćenja, na slavnu istoriju našeg nemanjićkog naroda. Na istoriju vječite borbe sa većim i jačim, ali i opstanka kroz nebrojene nedaće. Iako kroz filmove i propagandu Zapada bivamo predstavljeni kao zao i krvoločan narod, čitajući ove pjesme osjećam ponos što i „ja znam ko sam“ , i ja sam Srpknjina, varvarka sa Balkana, potomak slavnih Nemanjića i naroda koji ne povija glavu pred nasilnicima i otimačima.

Verujem

Kao poslednju u nizu rodoljubivih pjesama odabrala sam baš ovu, jer je u njoj izražena nada i vjera da naša mučenička zemlja i njen, pomalo već, zalutali narod, ipak neće propasti, da neće nestati.

DALJE NEMAM POJMA ŠTA BIH PISALA:d