3.5. PROMJENE U HIDROSFERI Vode su u ekološkom smislu najvažniji, ali i najopterećeniji i najugroženiji dio globalnog ekosustava. Posebno su kopnene vode u najvećem dijelu nastanjenih područja onečišćene, odnosno zagađene, do mjere koja ugrožava njihovu uporabnu vrijednost.

• Rastuće onečišćenje/zagađenje hidrosfere posljedica je dosadašnjeg načina razvoja,

uz ponekad pomanjkanje znanja i iskustva, ali i želje, za zaštitom vodnog bogatstva.

• Naime, dosadašnji se razvoj osnivao na pretpostavkama da je voda opće dobro, obnovljivo bogatstvo, te da je ima u dovoljnim količinama.

• Vrijednost vode koja se upotrebljavala u kućanstvima, industriji i poljoprivredi uvijek je bila podcijenjena, a u troškove uporabe vode nisu bili uključeni i stvarni troškovi očuvanja i unaprjeđenja vodnog bogatstva. Dapače, ispuštanje otpada u prirodne vodne sustave bilo je gotovo besplatno jer neprimjerne naknade za zaštitu voda nisu uvijek bile niti naplaćene.

• Pedesetih se godina prošlog stoljeća u svijetu raširila krilatica «razrjeđenje je rješenje za zagađenje». Veliki gradovi, kao i industrijski pogoni, ispuštali su u vodotoke i priobalno more otpadne vode uz minimalno ili nikakvo pročišćavanje, koristeći se procesima razrjeđenja. Ovisno o veličini prihvatne sposobnosti pojedinih prijemnika (recipijenata) bilo je potrebno više ili manje vremena da se uoče poremećaji prirodne dinamičke «ravnoteže» pojedinih dijelova vodnih ekosustava.

• U vodne se ekosustave dnevno ispuštaju velike količine organskih i anorganskih otpadnih tvari, topline i radioaktivnih tvari, što se naročito ogleda u:

(a) ispuštanju biorazgradivih organskih tvari, (b) ispuštanju znatnih količina hranjivih tvari, (c) ispuštanju nemetanskih hlapivih organskih tvari, (d) ispuštanju štetnih tvari (npr. pesticida, teških metala i dr.).

• (a) Biorazgradive organske tvari za razgradnju troše otopljeni kisik, tako da je u mnogim dijelovima površinskih voda, odnosno vodnih ekosustava, moguć manjak otopljenog kisika. Pomor riba samo je jedan od vanjskih znakova daljnje neupotrebljivosti takve vode;

• (b) Hranjive tvari, naročito u «zatvorenijim» dijelovima vodnih ekosustava kao što su jezera, estuariji, uvale i zaljevi, uzrokuju pojavu eutrofikacije (obogaćivanje vode hranjivim tvarima, spojevima dušika i/ili fosfora, koji uzrokuju ubrzani rast algi i viših oblika biljnih vrsta te dovodi do neželjenog poremećaja ravnoteže organizama u vodi i promjene stanja voda);

• (c) Nemetanske hlapive organske tvari, posebice u morima i oceanima, uzrokuju katastrofalne posljedice za sav živi svijet u njima;

• (d) Štetne tvari se mogu gomilati u hranidbenom lancu te izazvati bolesti pa i smrt pojedinih organizama.

• Otpad dospijeva u vodne ekosustave kao ostatak životnih i tehnoloških procesa u više ili manje podjednakim količinama tokom dana i godine. Povremeno vodni ekosustavi primaju takve terete otpada koji po količini i sastavu predstavljaju udarna opterećenja, a posljedica su iznenadnih prometnih, tehnoloških i drugih nezgoda.

• Oko 70 [%] otpadnih tvari koje onečišćuju mora porijeklom su s kopna. To se ponajprije odnosi na nepročišćene otpadne vode gradova, turističkih naselja i industrije, a zatim i oborinske vode koje ispiru prometne, poljoprivredne i druge površine.

• Tako npr. godišnje u mora dospijeva oko 6x105 [t] nafte, kao posljedica redovitog prijevoza, povre-menih nezgoda i nenadziranog ispuštanja.

• Provedena su brojna istraživanja o utjecaju otpadnih tvari na kvalitetu voda, uključivo podzemnih. Kretanje pojedinih otpadnih tvari u ovisnosti je o strukturi i sastavu tla, o osobinama tih tvari, ali i o okolnostima u nezasićenom i zasićenom sloju podzemlja, a naročito o pH vrijednosti i elektrovodljivosti.

• Posebni problemi praćenja onečišćenja/zagađenja kemijskim tvarima nastaju zbog kemijskih reakcija u vodi. Uslijed procesa razgradnje te vezivanja, neke tvari prelaze u spojeve koji mogu biti i opasniji za ljudsko zdravlje od onih prije unesenih u vodu.

• Činjenica je da se u industriji koristi, odnosno proizvodi, mnoštvo spojeva. Mnogi od tih spojeva ne postoje u prirodnim vodama, a mogu biti štetni i opasni za ljudsko zdravlje.

• Hidrosfera ukupno sadrži 1.38x109 [km3] vode, od čega je najveći dio ili 97.5 [%] slana voda mora i oceana. Prema tome, na slatku vodu otpada svega 2.5 [%] ili 33.3x106 [km3], ali od toga je 78 [%] ili 26.0x106 [km3] u obliku leda, pa je ostatak vode koji se može koristiti za vodoopskrbu stanovništva, industrije i poljoprivrede, kao i drugih djelatnosti, razmjerno mali, odnosno iznosi samo 7.3x106 [km3] ili približno 0.5 [%] od ukupnih vodnih količina hidrosfere.

• Prema nekim procjenama, godišnja je svjetska uporaba voda devedesetih godina prošlog stoljeća bila oko 4x103 [km3]. Od toga se više od 50 [%] upotrebljavalo u poljoprivredi, oko 10 [%] u kućanstvima, a ostatak (do 40 [%]) u industriji.

• Danas se struktura potrošnje promijenila, tako da se procjenjuje kako 70 [%] otpada na poljoprivredu, 20 [%] na industriju, dok je udio potrošnje u kućanstvima ostao nepromijenjen s 10 [%].

• U Hrvatskoj se procjenjuje godišnja potrošnja vode od 0.65 [km3], što čini 0.016 [%] svjetske potrošnje vode.

• Zbog općeg onečišćenja/zagađenja hidrosfere, odnosno vodonosnika (akvifera), danas sve izrazitiji problem postaje nedostatak podobne vode za ljudsku potrošnju, budući da nečista voda uzrokuje pojavu bolesti. Prema dostupnim podacima od bolesti uzrokovanih nečistom vodom godišnje u svijetu umire oko 5.2 milijuna ljudi, od toga 4 milijuna djece (prosječno 11.000 dnevno).

• Najvažnija strateška i životna sirovina u ovom tisućljeću bit će nedvojbeno pitka voda. Zemlje koje je priroda obdarila izvorima i zalihama čiste vode leže na «bijelom zlatu», kao što za zemlje bogate naftom kažemo da leže na «crnom zlatu».

• I Hrvatska leži na «bijelom zlatu»; taj dar prirode najvredniji je njezin resurs koji uz druge prirodne potencijale treba (i) spoznati, (ii) vrednovati, (iii) zaštititi, (iv) iskorištavati u dopuštenim granicama i (v) naraštajima cijeniti.

• Dakle, posljedice općih promjena u hidrosferi mogu biti vrlo opasne, a naročito zbog:

- smanjenja, odnosno nedovoljnih količina zdrave (podobne) vode za ljudsku potrošnju, uključujući i proizvodnju hrane (poljoprivredu); - smanjenja morskog ribarstva, odnosno dobivanja proteina iz mora; - smanjenja površina vodnih sustava, uključivo morskih, podobnih za razonodu i kupanje, odnosno područja namijenjenih turizmu; - ugrožavanja biološke raznolikosti, teških poremećaja ekosustava te općenito ozbiljne prijetnje zdravlju, napretku i razvoju cjelokupnog života na Zemlji.

☺ ☺ ☺

• Zaštita od onečišćenja/zagađenja hidrosfere otpadnim vodama, naročito iz industrijskih postrojenja (tehnološke otpadne vode) i naselja/gradova (komunalne otpadne vode), postiže se kontrolom emisija u njima i njihovim pročišćavanjem prije ispuštanja u okoliš.

• U tom je smislu većina zemalja donijela propise o graničnim vrijednostima emisija u pročišćenim ili nepročišćenim otpadnim vodama (efluentu) koje se ispuštaju u prijemnike, a u slučaju da se radi o vodi, u vodna tijela koja predstavljaju određeni volumen (površinske ili podzemne) vode. Pri tome su naročito važne norme za najveće onečišćivače/zagađivače voda, a to je kemijska i petrokemijska industrija, posebno rafinerije nafte, tvornice celuloze i papira, te drvna, tekstilna, kožarska i prehrambena industrija (npr. šećerane). Njihove se otpadne vode svakako moraju pročistiti kako bi se opasne i štetne tvari uklonile do propisima dopuštenih koncentracija.

• Ovo je kod nas utvrđeno Pravilnikom o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda (NN 80/13, 43/14, 27/15 i 03/16).

• Inače, troškovi pročišćavanja otpadnih voda mogu se znatno smanjiti ako se spriječi ili smanji onečišćivanje/zagađivanje vode već na izvorištima onečišćivanja/zagađivanja (prilikom njihove upotrebe).

• Središnji zakon koji se odnosi na problematiku voda je Zakon o vodama (NN 153/09, 130/11, 56/13, 14/14 i 78/15) koji svojom regulativom između ostaloga «ostvaruje zaštitu voda i vodnoga okoliša nadzorom nad stanjem kvalitete voda i izvorima onečišćenja, kontrolom onečišćenja, zabranom ispuštanja onečišćujućih tvari u vode i zabranom drugih radnji i ponašanja koja mogu izazvati onečišćenje vodnoga okoliša i okoliša u cjelini, građenjem i upravljanjem građevinama odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda te drugim mjerama usmjerenim očuvanju i poboljšanju kakvoće i namjenske korisnosti voda».

• Pri tome se pod vodnim okolišem podrazumijeva vodni sustav, uključivo (i) vodne i o vodi ovisne ekosustave (organizme i njihove zajednice), (ii) čovjeka te (iii) materijalnu i (iv) kulturnu baštinu koju je stvorio čovjek u ukupnosti uzajamnog ponašanja.

• Ciljevi zaštite voda i vodnog okoliša definirani su Uredbom o standardu kakvoće voda (NN 73/13, 151/14, 78/15 i 61/16), koja proizlazi iz narečenog Zakona o vodama.

• Ovom se Uredbom propisuje standard kakvoće (a) površinskih voda, uključivo i priobalnih voda i voda teritorijalnog mora te (b) podzemnih voda.

• (a) Stanje površinskih voda određuje se na temelju (a1) ekološkog i (a2) kemijskog stanja tijela ili skupine tijela površinskih voda *.

*Tijelo površinske vode je određen volumen elementa površinske vode kao što je jezero, akumulacija, potok, rijeka ili kanal, ili dio potoka, rijeke ili kanala te priobalne vode i vode teritorijalnog mora.

(a1) Ekološko stanje površinskih voda ocjenjuje se u odnosu na biološke, hidromorfološke i osnovne fizikalno-kemijske i kemijske elemente koji prate biološke elemente.

Tijelo površinske vode razvrstava se na temelju rezultata ocjene elemenata kakvoće u kategorije ekološkog stanja: (i) vrlo dobro ekološko stanje, (ii) dobro ekološko stanje, (iii) umjereno ekološko stanje, (iv) loše ekološko stanje i (v) vrlo loše ekološko stanje.

(a2) Kemijsko stanje površinskih voda ocjenjuje se u odnosu na pokazatelje kemijskog stanja.

Tijelo površinske vode razvrstava se na temelju rezultata ocjene elemenata kakvoće u kategorije kemijskog stanja i to: (i) dobro kemijsko stanje i (ii) nije postignuto dobro kemijsko stanje.

U konačnosti, stanje svakog tijela površinske vode određuje se na temelju ekološkog ili kemijskog stanja toga tijela, ovisno o tome koje je lošije (npr. stanje tijela površinske vode je dobro ako ima (1) vrlo dobro ili dobro ekološko stanje i (2) dobro kemijsko stanje), i prikazuje se na kartama vodnih područja odgovarajućim bojama navedenim u zagradama: vrlo dobro stanje (plavom bojom ██), dobro stanje (zelenom bojom ██), umjereno stanje (žutom bojom ██), loše stanje (narančatom bojom ██) i vrlo loše stanje (crvenom bojom ██).

• (b) Stanje podzemnih voda određuje se na temelju (b1) količinskog i (b2) kemijskog stanja tijela podzemne vode **.

** Tijelo podzemne vode je određen volumen podzemne vode u jednom ili više vodonosnika.

(b1) Količinsko stanje podzemnih voda određuje se u odnosu na razinu podzemne vode i njezinu izdašnost.

(b2) Kemijsko stanje podzemnih voda određuje se u odnosu na općenite parametre (električnu vodljivost, otopljeni kisik, pH vrijednost) i onečišćujuće tvari (nitrate, amonij, specifične onečišćujuće tvari).

U konačnosti, stanje tijela podzemne vode određuje se na temelju rezultata monitoringa stanja podzemnih voda, a ocjenjuje se u odnosu na količinsko i kemijsko stanje ovisno o tome koje je lošije i prikazuje se na kartama vodnih područja odgovarajućim bojama navedenim u zagradama: dobro stanje (zelenom bojom ██) i loše stanje (crvenom bojom ██).

• Djelatnostima u vezi s vodom se u pojedinim zemljama bave posebne upravne službe. Kod nas su to (1) Uprava vodnog gospodarstva i (2) Hrvatske vode.

3.6. PROMJENE ISPUŠTANJEM ENERGIJE Uzroci promjena u okolišu nastalih ispuštanjem energije najizraženiji su djelovanjem:

(1) BUKE (2) IONIZIRAJUĆEG ZRAČENJA (3) NEIONIZIRAJUĆIH ZRAČENJA (4) TOPLINE (5) UMJETNE SVJETLOSTI (6) SUNČEVOG ZRAČENJA

Stoga je za svaki od navedenih oblika djelovanja energije potrebno poduzeti odgovarajuće mjere zaštite temeljene na određenim standardima (npr. zdravstvenim, pravnim, ekonom-skim, biološkim, sigurnosnim, kulturološkim i drugim).

• 1. BUKA. Važan način ispuštanja energije, odnosno energetskog otpada, jest buka. Smatra se ozbiljnim onečišćivačem, pa čak i zagađivačem okoliša, kolikogod su njezine posljedice načelno kratkotrajne, a izvori se mogu lako ustanoviti.

• Buka predstavlja nepoželjan oblik zvuka koji kod ljudi poglavito putem živčanog (nervnog) sustava izaziva neugodne, a ponekad i za zdravlje opasne pojave (npr. nesanicu, glavobolju, nemogućnost koncentracije, smanjenje imuniteta).

• U smislu Zakona o zaštiti od buke (NN 30/09, 55/13, 153/13 i 41/16) «buka okoliša je neželjen ili po ljudsko zdravlje i okoliš štetan zvuk u vanjskome prostoru izazvan ljudskom aktivnošću, uključujući buku koju emitiraju: prijevozna sredstva, cestovni promet, pružni promet, zračni promet, pomorski i riječni promet kao i postrojenja i zahvati za koje se prema posebnim propisima iz područja zaštite okoliša pribavlja rješenje … o prihvatljivosti zahvata za okoliš».

• Također, buka štetna po zdravlje ljudi jest svaki zvuk koji prekoračuje propisane najviše dopuštene razine s obzirom na vrstu izvora buke, mjesto i vrijeme nastanka.

• Europska unija donijela je niz direktiva glede suzbijanja buke. Tako su donesene direktive koje se npr. odnose na automobile, motorkotače, poljoprivredne i građevinske strojeve, gradilišta, kompresore, zrakoplove koji lete brzinom manjom od brzine zvuka, generatore, ručni alat i razbijače betona, kosilice za travu, kućanske aparate i dr.

• Brojčane vrijednosti razine buke, decibeli, [dB(A)], nisu uvijek strogo propisane, ali se industriji sve češće nameću ograničenja za proizvode svakodnevne upotrebe te se zahtijeva da se kupci unaprijed obavijeste o bučnosti proizvoda.

• Dopuštena razina buke je u nas propisana Pravilnikom o najvišim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave (NN 145/04), i prema tome se odnosi na buku koja nastaje:

▪ u otvorenom prostoru (npr. u zonama odmora, liječenja, stanovanja, proizvodnje, servisa i dr.); ▪ u zatvorenim boravišnim prostorima (po prethodnim zonama); ▪ u zatvorenim boravišnim prostorima kao posljedica rada za zgradu raznih servisnih uređaja (npr. lift, crpke, ispiranje WC-a i dr.); ▪ u zatvorenim prostorijama posebne namjene (npr. učionice, koncertne dvorane, kina, kazališta i dr.); ▪ na radnom mjestu; ▪ na prostorima za npr. sport, rekreaciju i dr.; ▪ na gradilištu. • Temeljem navedenog Pravilnika, najviše dopuštene razine buke u prethodno navedenim

prostorima kreću se između 25 i 30 [dB(A)].

• (2) IONIZIRAJUĆE ZRAČENJE. Ovo zračenje jest elektromagnetsko i čestično zračenje čijim prolazom u tvari izravno ili neizravno nastaju parovi pozitivno i negativno električki nabijenih čestica – iona.

• Npr. (i) rendgenski uređaji, akceleratori, i dr., (ii) radioaktivni izvori, (iii) uređaji s radioaktivnim izvorima (npr. izvori radioaktivnog cezija za industrijsku namjenu), (iv) radioaktivni otpad, (v) tvari, postrojenja i produkti iz nuklearnog gorivnog ciklusa, (vi) prirodne radioaktivne tvari i dr. mogu se smatrati izvorima ispuštanja energije u okoliš. Stoga se oni propisima strogo kontroliraju, njihovo je odbacivanje u okoliš zabranjeno, a ograničenja u redovitoj upotrebi izražavaju se najvećim dopuštenim vrijedno-stima doza zračenja, bekerela, [Bq], kojima smiju biti izloženi ljudi koji s tim izvorima rade ili dolaze u dodir.

• Ovu problematiku kod nas obuhvaća Zakon o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti (NN 141/13, 39/15 i 130/17), koji zajedno s podzakonskim aktima (planovima i pravilnicima) definira mjere zaštite od ionizirajućeg zračenja.

• (3) NEIONIZIRAJUĆA ZRAČENJA. Ova zračenja jesu elektromagnetska polja i elektromagnetski valovi frekvencije niže od 3 milijuna [GHz] ili ultrazvuk frekvencije niže od 500 [MHz] koji u međudjelovanju s tvarima ne stvaraju ione.

• Telekomunikacijski uređaji (npr. radio, televizor, radar, mikrovalni komunikacijski uređaji - mobiteli) stvaraju elektromagnetska polja koja su štetna za ljudsko zdravlje, no danas još nema posve jasnih odrednica za njihovo sveukupno štetno djelovanje.

• Ipak, najnovije studije iz SAD-a dokazuju da npr. pretjerana upotreba mobitela nedvojbeno uzrokuje moždani udar i tumor na mozgu.

• Zaštita od ove vrste zračenja obuhvaćena je Zakonom o zaštiti od neionizirajućeg zra-čenja (NN 91/10).

• 4. TOPLINA. Jedan od izvora ispuštanja energije u okoliš jesu elektroenergetska postrojenja koja zahtijevaju hlađenje vodom ili zrakom, što za posljedicu ima toplinsko zagađenje (termopoluciju).

• Postrojenja hlađena vodom grade se na obalama rijeka ili mora, a topla se voda ispušta u vodne sustave, odnosno vodna tijela. U cilju zaštite okoliša uobičajeno se dopušta razlika temperature od 7 [ºC] između ulazne i izlazne rashladne vode.

• Međutim, zbog npr. lokalnih uvjeta na rijeci Savi, za NE Krško dopuštena je razlika temperature od tek 3 [ºC].

5. UMJETNA SVJETLOST. Unošenje umjetne svjetlosti (proizvedene ljudskim djelovanjem) u okoliš nastaje promjena razine prirodne svjetlosti u noćnim uvjetima, što nazivamo svjetlosnim onečišćenjem. Zaštita od svjetlosnog onečišćenja obuhvaća mjere zaštite od nepotrebnih, nekorisnih ili štetnih emisija svjetlosti u prostor u zoni i izvan zone koju je potrebno osvijetliti te mjere zaštite noćnog neba od prekomjernog osvjetljenja. Prema Zakonu o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja (NN 114/11) svjetlosno onečišćenje okoliša jest emisija svjetlosti iz umjetnih izvora svjetlosti koja štetno djeluje na ljudsko zdravlje i uzrokuje osjećaj bliještanja, ugrožava sigurnost u prometu, ometa život i/ili seobu ptica i drugih životinja te remeti rast biljaka, ometa astronomsko promatranje neba ili zračenjem svjetlosti prema nebu nepotrebno troši električnu energiju te narušava sliku noćnog krajobraza.

• 6. SUNČEVO ZRAČENJE. Ovo zračenje

podrazumijeva (a) ultraljubičasto (UV) zračenje (UV-A, UV-B i UV-C zračenje), (b) vidljivo zračenje (prirodna svjetlost) i (c) infracrveno (IR - engl. Infrared Radiation) zračenje.

• Ultraljubičasto zračenje je posebno pojačano na južnoj hemisferi zbog gubitka stratosferskog ozonskog sloja i, kao što je izneseno u točki 3.3.2. Oštećenje ozonskog omotača, pojave ozonskih rupa.

3.7. SMANJENJE BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI

• Iako je biološka raznolikost prirodno podložna stalnim promjenama te su mnoge vrste tokom evolucije i prirodno iščezavale s ove planete, u današnje je vrijeme čovjek glavni krivac za ubrzano izumiranje vrsta koje se pojavilo posljednjih stotinjak godina, a svakim se danom sve više ubrzava.

• I na području Hrvatske ovaj je proces

jednako izražen.

• Najznačajniji antropogeni uzroci smanjenja biodiverziteta jesu:

(1) UNIŠTAVANJE ŽIVOTNIH STANIŠTA (2) CIJEPANJE PRIRODNIH EKOSUSTAVA (3) PREINTENZIVNO ISKORIŠTAVANJE POJEDINIH BILJNIH I ŽIVOTINJSKIH VRSTA (4) UNOŠENJE STRANIH (ALOHTONIH) ILI NEPRIROĐENIH VRSTA (5) PROMJENE U ATMOSFERI, PEDOSFERI/LITOSFERI I HIDROSFERI (6) ZAPUŠTANJE I NEBRIGA O ZAVIČAJNIM SORTAMA KULTIVIRANIH BILJAKA I PASMINA UDOMAĆENIH ŽIVOTINJA (7) BIOTEHNOLOGIJE (8) RATNA DJELOVANJA

• 1. UNIŠTAVANJEM ŽIVOTNIH STANIŠTA flore i faune, nekada dominantni šumski ekosustavi u današnje su vrijeme znatno smanjeni, a kroz povijest su oblikovani novi krajolici i ekosustavi, prvenstveno kao posljedica poljoprivrednih aktivnosti (oranice, livade, pašnjaci, melioracije, komasacije, uporaba umjetnih gnojiva i pesticida), a u novije vrijeme intenzivne urbanizacije (nedovoljna briga za urbanu ekologiju pri prostornom planiranju) i industrijalizacije (zagađenje zraka, tla i voda).

• Uz šumske, naročito su stradala nekad brojna močvarna područja koje je čovjek u najvećoj mjeri isušivao i smanjivao hidrotehničkim radovima (regulacijama), šireći na njihov račun vlastiti životni prostor.

• 2. CIJEPANJEM PRIRODNIH EKOSUSTAVA, naročito gradnjom naselja/gradova, prometnica i svekolike infrastrukture (elektrifikacija, plinofikacija, telefonizacija, vodoopskrba, kanalizacija) te širenjem intenzivno gospodarenih poljoprivrednih površina, prirodni i modificirani ekosustavi ostaju izolirani poput otoka u kojima vrste više ne mogu komunicirati s drugim srodnim područjima, tako da u njima dolazi do lokalnog izumiranja vrsta i vrlo brzog smanjenja biološke raznolikosti.

• 3. PREINTENZIVNO ISKORIŠTAVANJE POJEDINIH BILJNIH I ŽIVOTINJSKIH VRSTA ogleda se u lovu, ribolovu, skupljanju npr. ljekovitog bilja, puževa, kornjača i žaba za hranu, trgovini životinjama (npr. kućnim ljubimcima) i sl.

• 4. UNOŠENJE STRANIH VRSTA, koje ranije nisu živjele na nekom području, redovito

zbog nedostatka prirodnih neprijatelja znatno utječe na zavičajnu floru i faunu, a često ishodi i potpunim poremećajem ekološke ravnoteže u pojedinim ekosustavima, potiskujući zavičajne vrste.

• Tako su npr. u Jadranu najpoznatiji slučajevi pojave i širenja invazivnih vrsta zelenih alga (Caulerpa taxifonia i Caulerpa racemosa) i tropske crvene alge (Womersleyella setacea). Te alge stvaraju debeo i jednoličan pokrov na morskom dnu, zagušujući pri tome autohtoni bentos (životne zajednice na i pri morskom dnu).

• 5. PROMJENE U ATMOSFERI, PEDOSFERI/LITOSFERI I HIDROSFERI uzrokuju smanjenje biološke raznolikosti, budući da su oni sastavni i životno važni dijelovi ekosustava.

• 6. ZAPUŠTANJE I NEBRIGA O ZAVIČAJNIM SORTAMA KULTIVIRANIH BILJAKA I PASMINA UDOMAĆENIH ŽIVOTINJA vrlo brzo dovodi do njihovog izumiranja ili svođenja vrsta na premali broj koji ne može osigurati dovoljnu genetsku raznolikost za daljnji opstanak.

• 7. BIOTEHNOLOGIJE, naročito one koje koriste genetski preinačene (modificirane) organizme, GMO (engl. Genetically Modified Organism) ili transgene organizme – organizme, uz iznimku ljudskih bića, u kojima je genetski materijal izmijenjen na način koji se ne pojavljuje prirodnim putem parenjem i/ili prirodnom rekombinacijom. Zapravo, radi se o organizmima kojima je genetskim inženjeringom izmijenjen genetski sustav unošenjem novog gena, a što je inače križanjem nemoguće, npr. gena iz biljke u životinju, ili obrnuto, ili korištenje nedovoljno poznatih i ispitanih organizama u okolišu.

• U poljoprivredi su npr. najčešće genetski preinačene biljke: kulture kukuruza, soje, uljane repice i lucerne (djeteline).

• Naime, ove su prirodne kulture postale otporne na herbicide novije generacije, a koji su znatno povoljniji za okoliš od prijašnjih. Zato je trebalo modificirati gen tih kultura kako bi herbicidi novije generacije i na njih imali vrlo visok učinak.

• Danas u Hrvatskoj nema proizvodnje GMO-a u komercijalne ili eksperimentalne svrhe, mada je 1999. zabilježeno šest pokusnih polja s GM kukuruzom koja su, nakon snažnog protivljenja javnosti, uništena 2000.

• Istaknimo da je 2005. donesen i Zakon o genetski modificiranim organizmima (NN 70/05, 137/09, 28/13 i 47/14), koji regulira problematiku GMO-a.

• 8. RATNA DJELOVANJA ogledaju se negativno na biodiverzitet zbog oštećivanja granatiranjem, požarima, sječom stabala, prolijevanjem i prokapljivanjem opasnih tekućina, gaženjem teškim vozilima (npr. tenkovima) te ubijanjem i uznemiravanjem životinja. U Hrvatskoj su ova djelovanja bila izražena u periodu od 1991. do 1995. godine.

• Zaključno, u tablici 3.IV. dan je prikaz uzroka ugroze biološke raznolikosti za značajne gospodarske aktivnosti.

Tablica 3. IV. Uzroci ugroze biološke raznolikosti po pojedinim gospodarskim granama

GOSPODARSKE DJELATNOSTI

POLJOPRIVREDA UNIŠTAVANJE BIOTOPA; UPOTREBA UMJETNIH GNOJIVA I PESTICIDA; ZAPUŠTANJE ZAVIČAJNIH SORTI I PASMINA UDOMAĆENIH VRSTA NA RAČUN MONOKULTURNOG UZGOJA; KRČENJE ŠUMA

ŠUMARSTVO

ISCRPLJIVANJE BIOGENIH ELEMENATA DUGOTRAJNIM IZNOŠENJEM DRVNE MASE; PROMJENA KVALITETE BIOTOPA I OZLJEĐIVANJE STABALA PRI SJEČI; CIJEPANJE BIOTOPA

LOVSTVO FAVORIZIRANJE ODREĐENIH VRSTA DIVLJAČI NA ŠTETU OSTALIH VRSTA; UNOS STRANIH VRSTA U BIOTOPE (NPR. DABAR, KARPATSKI RIS); NEADEKVATNO GOSPODARENJE MIGRATORNIM VRSTAMA

RIBARSTVO PRETJERANO IZLOVLJAVANJE; KRIVOLOV; NAPUČIVANJE SLATKIH VODA NEPRIROĐENIM VRSTAMA; NEEFIKASNA ZAŠTITA PTICA MOČVARICA U ŠARANSKIM RIBNJACIMA

VODNO GOSPODARSTVO

REGULIRANJE (UREĐENJE) VODOTOKA – SMANJENJE PRIRODNIH POPLAVNIH ZONA; GRADNJA AKUMULACIJA I RETENCIJA; HIDROMELIORACIJSKI RADOVI; ONEČIŠĆENJE/ ZAGAĐENJE VODA

TURIZAM I REKREACIJA

GRADNJA OBJEKATA I INFRASTRUKTURE U VRIJEDNIM PRIRODNIM PODRUČJIMA; UZNEMIRAVANJE I UNIŠTAVANJE FLORE I FAUNE OD STRANE POSJETILACA

PROMET CIJEPANJE BIOTOPA PROMETNICAMA; BUKA I VIBRACIJE; UZNEMIRAVANJE FAUNE; ONEČIŠĆENJE/ZAGAĐENJE ZRAKA, VODA I TLA

GRADITELJSTVO UNIŠTAVANJE BIOTOPA; ONEČIŠĆENJE/ZAGAĐENJE ZRAKA, VODA I TLA

INDUSTRIJA ONEČIŠĆENJE/ZAGAĐENJE ZRAKA, VODA I TLA

TRGOVINA

«PLAČKANJE» BILJAKA I ŽIVOTINJA IZ PRIRODE RADI TRGOVANJA (KUĆNI LJUBIMCI, PRIVATNI UZGAJIVAČI I KOLEKCIONARI RIJETKE FLORE I FAUNE, PRERAĐIVAČI LJEKOVITOG BILJA, NEKONTROLIRANI IZLOV JESTIVIH PUŽEVA, ŽABA, KORNJAČA, GLJIVA, ŠUMSKIH PLODOVA I DR.)

UZROCI UGROZE BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI