24 Arsovic Prik

7/25/2019 24 Arsovic Prik

1/6

Sam naslov Hermeneuti-

ka subjekta sigurno da odmahuzburkava radoznalost i provo-

cira brojna pitawa. Jer, zais-

ta, otkud hermeneutika subjek-

ta? I, mo`da va`nije, na {ta

se istinski smjera ovim naslo-

vom?

Odgovor }e zasigurno po-

ku{ati dati M. Fuko ili ga jeve} dao ili obe}ao u javno iz-

govorenoj rije~i na Kole` de

Fransu (tokom seminara

19811982) koja, u pratwi teks-

ta rezimea, i ~ine kwigu pod

ovim krovom naslova. [ta je

trebalo pokazati za tu jednu

godinu koja za Fukoa, vidje}e-mo, nije obi~na godina? Ako

ve} sad proslijedimo Fukoov

odgovor, odgovori}emo i na pi-

tawe naslova i ne vidim {ta bi

nas u tome sprje~avalo: u naj-

kra}em rije~ je o tome da treba

pokazati kakosamodjelawa sub-

jekta iz helenisti~kog i rim-

skog razdobqa obrazuju iskust-

vo subjekta koji detaqnim ~i-tawem prelazi ~itav ìvot

kroz wegove i najmawe zaple-

te. Ali, ovo jezaistatrebalo

pokazati, {to je teìna svoje

vrste, ali u prihvatawu teìne

postaje nam jasna i sva neobi~-

nost ove godine za Fukoov rad.

Kad se to ima u vidu, kao i~iwenica da je pred nama tekst

direktno sa trake interes za

wega se poja~ava, ali ne u prav-

cu one svima drage interesant-

nosti, ve} teìne onog hajdege-

rovskoginter-esse. To svjedo~i i

~iwenica da je ovom majstoru

rije~i svake srede na Kole`de Fransu dolazilo na poklon

mno{tvo slu{alaca, koje jedna

prostorija nije mogla primiti.

Glas se morao odvojiti od lika

govornika. U prostorijama

predvi|enim za dvije stotine

qudi tiskalo se wih pet stoti-

na. Razdvojenost je ~esto bila

575

(Mi{el Fuko,Hermeneutika subjektapredavawa na Kole` de

Fransu 19811982,Svetovi, Novi Sad, 2003)

ZORANARSOVI] UDK 801.73:14

Hermeneutika subjekta


2/6

uzrok mu~ne situacije u kojoj se

vapije za onim jednim, ali buk-

valno, samo jednim i jedinim

pitawemkoje u~ini da sve do-|e na svoje mjesto. Ali wega

nije bilo, ili je bilo sprije~e-

no, onemogu}eno razdvojeno-

{}u. Kako nema povratnog ka-

nala te~aj se teatralizuje, te je

sam Fuko pritisnut ovim zna-

wem govorio: Vi{e sam kao

akrobata ili glumac, a kadaprekinem da govorim imam

osje}aj potpune usamqenosti.

Status predavawa je dvo-

jak, gotovo paradoksalan, zbog

~ega se ona izdvajaju od drugih.

Treba napomenuti da je godinu

dana ranije Fuko podnio op-

se`ne rezultate prou~avawa oreìmu aphrodisis-a u gr~ko-

-rimskoj starini, pri ~emu su

privilegovana (u hronolo{kom

smislu) prva dva vijeka na{e

ere i ove studije ukqu~ene su u

IIIdio Istorije seksualnosti.

Sada, dodu{e, zadàvaju}i se u

istom vremenskom okviru, Fu-ko napu{ta seksualnost kao po-

vla{tenu temu i polaznu ta~ku,

a sve vi{e se po~iwe intereso-

vati za procese subjektivizaci-

je, koji se posmatrajukao takvi

i radi sebe samih,{to }e ujedno

biti i ve} ozna~ena prelomna

ta~ka u wegovom radu. U tom

smislu i kontekstu novog ru-

kovodnog na~ela, uvijek uzi-

mana u obzir razlika izme|u

antike i modernosti po~e}edavati nove plodove, odnosno,

po~e}e davati plodove na nov i

druga~iji na~in: izme|u filo-

zofije i duhovnosti, izme|u

brige o sebi i samospoznaje. Dva

centralna terminabriga o sebi

isamospoznajaili spoznaj sama

sebe, samo su, kako i sam autorkaè, blijedi odrazi veoma

sloènih i bogatih gr~kih poj-

mova epemeleia heautou, {to ga

latini prevode sa svom bezbo-

jno{}u kao cura sui, ignothi seau-

ton, koje ima bogatu zale|inu i

veoma raznoliku ~esto veoma

napregnutu interpretativnuprimjenu, {to nas ve} u po~etku

obavezuje na insistirawu na

ogromnom zjevu i rasponu izme-

|u sokratskog gnothi seauton i

kartezijanskog pristupa. Pod

odorom i skutima ova dva izra-

za koja }e se tokom cijelog toka

predavawa sve vi{e {iriti,otvara}e se i {iriti zna~ew-

ska bogatstva brojnih gr~kih

termina ({to je posebna vrijed-

nost teksta), ali u prvi plan

odmah se guraju tri pitawa koja

su utkana u cijelu zapadnu mi-

sao: a) pristup istini, b)

samouvo|ewe subjekta u brigu

ZORAN ARSOVI]

576


3/6

koju vodi o sebi, i v)samospoz-

naja. Ova pitawa u samom pita-

la~kom procesu, kao svojoj

konkretizaciji, moraju izni-jeti ili poloìti ra~un o svo-

jim bitnim neuralgi~nim ta~-

kama koje se, smatra i Fuko, naj-

primjerenije odre|uju opet

kroz pitawa: moè li se do}i

do istine, a da se u igru ne uvede

samo bi}e subjekta koji do we

dolazi? Ovo pitawe ra|a mo`-da danas jako upaqeno pitawe

koga mu~i neugodan nanos rije-

~i: ima li dolazak do istine

ikakve veze sa `rtvom? Moè

li biti dolaska uop{te bez

`rtvovawa bez specifi~nog

prolaza sebe, neke vrste aske-

ze i preobra}ewa, pa, ~ak, usu-dimo se re}i i presu{tiwewa

koja doti~u samo bi}e subjekta?

Sve bi ovo bila, nazovi-

mo je, prva neuralgi~na ta~ka,

dok bi druga provejavala kroz

pitawa koja se odnose na odnos

brige o sebi i samospoznaje:

moè li samospoznaja, poko-ravaju}i se legislaciji spozna-

je uop{te, zamijeniti brigu o

sebi ostavqaju}i po strani

pitawa: da li u igru treba

uvesti svoje bi}e subjekta ili

pak od samospoznaje treba o~e-

kivati vrline i iskustva koji

bi u pomenutu igru uveli bi}e

subjekta? Treba li uop{te i

moè li samospoznaja dati ob-

lik i snagu jednog takog iskust-

va? U odsjevu ovih neuralgija,koje su neuroni zapadne misli

krije se i ciq ovih predavawa

koji se, najjednostavnije ali i

najjasnije, izraàva u rije~ima:

predstaviti istoriju subjek-

ta u autenti~nosti wegovih

filozofskih konstitucija.

Ambicije, odmah se da nazri-jeti, nisu male, a wihova veli-

~ina nas tek opsjeda kad ~ujemo

samog Fukoa koji 1981. na pre-

davawu u Wujorku u neku ruku

ili ve} ispod ruke iznosi i

protura osnovni programski

zadatak koji je napisan godinu

dana ranije:Prema Hajdegeru, spoz-

naja objekta bacila je bi}e u

kona~ni zaborav, na osnovu za-

padwa~ke tekhne. Obrnimo pi-

tawe i zapitajmo se na osnovu

kojih tekhnai se obrazovao za-

padwa~ki subjekt i igre istine

i zablude, slobode i prinudekoje ih karakteri{u.

Filozofija od Dekarta

izgra|uje sliku subjekta koji je

apriori sposoban za istinu, a

samo dodatno, moèmo re}i i

sasvim uzgred, jeste eti~ki sub-

jekt ispravnog djelovawa. Pri-

stup istini ne zavisi ni u jed-

PRIKAZI, OSVRTI, RECENZIJE

577


4/6

nom bitnom momentu od tzv.

eti~kog rada na sebi, jer, u

skladu sa genealogijom etike,

sasvim stoji sqede}a re~enica:mogu biti imoralan i spoz-

nati istinu.

Me|utim, u antici, u an-

ti~koj duhovnosti nema pristu-

pa istini bez neke vrste preo-

bre}ewa koje zahtijeva korjen-

ite promjene sa eti~ke ta~ke

gledi{ta. Znamo da je filozo-fija rekvalifikovala gnothi

seautoni u~inila ga principom

ili osnovnim pristupom isti-

ni. Ali moramo u~initi mali

uzmak: razlikovati filozofi-

ju i duhovnost, kaè Fuko i

dodaje: Nazva}emo, ako ho}ete,

filozofijom formu mi{qewakoja se pita, ne, razume se, o to-

me {ta je istinito a {ta la`-

no, nego o tome zbog ~ega posto-

ji i moè postojati istinito i

la`no i da je mogu}e ili nije

mogu}e razdvojiti istinito od

la`nog. Nazovimo filozofi-

jom formu mi{qewa koja sepita o tome {ta subjektu do-

pu{ta da se pribliì istini,

formu mi{qewa koja poku{a-

va da odredi uslove i granice

subjektovog pristupa istini

[] (str. 34).

Pa ako smo ovo odlu~ili

nazvati filozofijom i ako se

slaèmo u odluci, onda bi du-

hovno{}u mogli nazvati tra-

gawe, praksu, iskustvo kojima

subjekt na sebi samome nastojioko nu`nih preobraàja da bi

se pribliìo istini, a ovo

predstavqa, ne dakle za saz-

nawe, ve} za subjekt, za samo

bi}e wegovo, cijenu koju treba

da plati da bi se pribliìo

istini. Sve }e ovo Fuko demon-

strirati sjajnim hermeneuti~-kim i{~itavawem Platonovog

Alkibijada.

Dakle, duhovnost postu-

lira da subjekt kao takav nema

pravo na istinu, odnosno, nema

sposobnost, jer nije vi~an, da se

pribliì istini; ona mu jed-

nostavno nije servirana na ta-wiru koju onda samo treba po-

kupiti ~istim ~inom saznawa

koji bi bio utemeqen i oprav-

dansamozato {to je on subjekt

i samo zato {to ima neku

strukturu subjekta. Nije, kako

to mnogi misle, svako pozvan u

duhovnost prostom ~iwenicomda ima um put do istine zahti-

jeva jo{ mnogo toga. I ~ak su-

protno od nas, ovakvih kakvi

smo, niko nije sposoban za

istinu dok sene u~ini razli~i-

tim od sebe samog da bi zado-

bio pravo pristupa istini. Bi-

ti razli~it od sebe samog, pre-

ZORAN ARSOVI]

578


5/6

obraziti se, jeste cijena ulaska

u mi{qewe.

Tematizacija tehnika

sopstva kao nesvodivih na teh-nike proizvo|ewa stvari, na

tehnike dominacije qudima i

simboli~ke tehnike, u stvari

kod Fukoa, rje~ito govori o

prelomnom trenutku wegova

mi{qewa koji smo ve} uneko-

liko odredili u tzv. obrtawu

hajdegerijanskog pitawa. Ovajput Fukou nije za ciq zaobi-

laèwe Hajdegera, ve} vra}awe

na tron Hegela i kroz to

objelodawewe i promovisawe

novog mi{qewa o subjektu i

istini. Ovo novo mi{qewe

sastoji se u pomenutom poku{a-

ju smje{tawa subjekta u istori-jski domen djelawa i procesa u

kojima on ne prestaje da se pre-

obra}a sve do svjetlosti dana

dana{weg. Izgraditi jednu ge-

nealogiju subjektabez obzira i

uprkos istori~arima koji su

nakloweniji istoriji objeka-

ta i uprkos i bez obzira nafilozofe koji su privrèni

subjektu bez istorije. Izgra-

diti ili barem krenuti u pot-

ragu za jednom kriti~kom fi-

lozofijom koja ne bi odre|i-

vala uslove i granice saznawa

objekta (dakle, po}i s druge

strane fenomenologije), ve}

uslove i neodre|ene mogu}no-

sti preobra}awa subjekta. Sa-

modjelawe, koje nikako ne pred-

stavqa neku filozofsku modu,udarna je pesnica nove ideje o

subjektu, koja je daleko od tran-

scendentalnih konstituisawa i

zasnivawa na moralu. Ako Haj-

deger govori o tome kako vlada-

wetekhne-om svijetu daje formu

objektivnosti, Fuko pokazuje

kako briga o sebi daje svijetkao priliku za spoznaju i samo-

obretewe i tu je mjesto ra|awa

subjektivnosti ~ija se istina

vi{e ne moè vezati za tran-

scendentalnu nu`nost ili udes.

Pri svemu tome Hajdeger se

vra}a Grcima, a Fuko Rimqani-

ma, a naro~ito stoi~kom isku-{avawu. U naizgled bezna~aj-

nim tekstovima Plutarha, sen-

tencama Musonija Rufa, u Sene-

kinim pismima, pronalazi se

sudbinski put zapadne filo-

zofije. S tim u vezi je i novi

pojam istine ili jo{ odre|e-

niji, novi pojam istinitogdiskursa, logosa. Opet, odlu~u-

ju}i su Seneka i Epiktet, u

kojima se pronalazi oslonac za

razvijawe teze da iskaz nikada

ne vrijedi zbog svog teorijskog

sadràja, bilo da je rije~ o teo-

riji svijeta ili teoriji subjek-

ta. Ciq djelawa nije saznavawe

PRIKAZI, OSVRTI, RECENZIJE

579


6/6

580

ZORAN ARSOVI]

istine (ni o svijetu ni o sebi

samom), ve} asimilacija isti-

nitih diskursa koji bi pomogli

u suo~avawu sa spoqa{wim do-ga|ajima i unutra{wim stra-

stima. Znawe diskursa ne pris-

vajamo da bi se kultivisali, ve}

da bi se pripremili za doga-

|aje. Zbog toga }e i pojam spre-

me ili paraskeue dobiti izuzet-

no mjesto:

Paraskeueje cjelina u ko-joj do izraza dolaze istovreme-

no i u wihovoj nerazdvojivoj ve-

zi istina saznawa i racional-

nost pona{awa, odnosno pre-

ciznije, sve {to u istini saz-

nawa zasniva racionalnost po-

na{awa, i {to se, u racional-

nosti opravdava kao istinitiiskaz.

Subjekt brige o sebi je u

osnovi subjekt ispravnog djela-

wa, a ne subjekt istinitih saz-

nawa,logostreba da aktuelizuje

ispravnost djelawa, a ne savr-

{enstvo saznawa. U skladu s

ovim analizira se preispiti-vawe savjesti, zatimhipomnema-

ta citata iz razli~itih djela,

i jo{ mnogo toga, da bi se ko-

na~no do{lo do opisa istine

koju sada, nakon pre|enog puta,

moèmo zvati etopoeti~kom:

istina koja bi se mogla pro~i-

tati u osnovi izvr{enih ~ino-

va i poloàja tijela, a ne de-{ifrovati u tajnosti saznawa

ili izgraditi u kabinetima

filozofije. Ciq je pretvoriti

istiniti diskurs u stalni i

aktivni princip ili u dugom

procesu koji od predavanog, na-

u~enog, ponavqanog i asimilo-

vanog logos-a stvara spontanuformu djelaju}eg subjekta. Jed-

nom rje~ju, pretvoriti diskurs

koji je primqen i prepoznat

kao istinit u racionalni prin-

cip djelawa, {to i nije ni{ta

drugo nego pravo zna~ewe gr~-

kog termina askeze. Ova kwiga

nedvosmisleno pokazuje, a satim bismo mogli i zavr{iti

ovaj nu`no {turi i sasvim kr-

wi prikaz, da se istina ne po-

javquje u mirnom elementu dis-

kursa kao daleki i toboè pra-

vi odjek stvarnog, ve} je ona, u

bukvalnom smislu, razlog ìv-

qewa: logos koji je aktuelizo-van u egzistenciji i koji je po-

kre}e, intenzifikuje, isku{a-

va i na kraju verifikuje.

Documents

24 Arsovic Prik