Embed Size (px)
Citation preview
Obilan domaći osmijeh
- prava hrana za dušu!
2011. - MOLIM OSMIJEH!
10
DANAS JE DAN DA BUDEŠ SRETAN
Danas je dan da budeš sretan!
Ni jedan drugi dan nije ti dan
kao današnji da živiš,
da budeš zadovoljan i radostan.
Jučer: već je prošlo.
Sutra: tek će doći.
Danas: jedini dan
koji imaš u ruci.
Učini od njega svoj najbolji dan.
Ako ne živiš danas,
izgubio si dan.
Ne zamračuj svoj duh
strahovima i brigama što će sutra biti.
Ne opterećuj si srce
svim jučerašnjim jadom.
Živiš samo za jedan dan: danas!
Ako danas ne možeš biti sretan,
ne očekuj da će se sutra dogoditi čudo.
Da bi istinski živio, moraš živjeti danas.
Danas moraš biti sretan.
Phil Bosmans
(Iz zbirke Sunčane zrake sreće)
sij
eča
nj
v
elj
ača
o
žu
jak
t
rav
an
j
svib
an
j
lip
an
j
srp
an
j
ko
lovo
z
ru
jan
l
isto
pa
d
stu
de
ni
p
rosin
ac
TJEDAN
11
201052
27ponedjeljak
monday
28utorak
tuesday
29srijeda
wednesday
30četvrtakthursday
31petakfriday Svjetski dan pripreme za ludi doček
1subota
saturday
Nova godina
2nedjeljasunday
ŽIVIM, DAKLE, SRETAN SAM!
12
2011.
prosinacDecember
siječanjJanuary
Pros
inac
Siječanj
1 S
2 Č
3 P
4 1 S
5 2 N
6 3 P
7 4 U
8 5 S
9 6 Č
10 7 P
11 8 S
12 9 N
13 10 P
14 11 U
15 12 S
16 13 Č
17 14 P
18 15 S
19 16 N
20 17 P
21 18 U
22 19 S
23 20 Č
24 21 P
25 22 S
26 23 N
27 24 P
28 25 U
29 26 S
30 27 Č
31 28 P
29 S
30 N
31 P
12
sij
eča
nj
v
elj
ača
o
žu
jak
t
rav
an
j
svib
an
j
lip
an
j
srp
an
j
ko
lovo
z
ru
jan
l
isto
pa
d
stu
de
ni
p
rosin
ac
ŽIVOTNO I POSLOVNO PRAVILO
Simbol grañanske hrabrosti, dokaz ka-ko "mali" čovjek može pokrenuti pov-ijesne procese i promijeniti živote milijunima ljudi, to je Rosa Parks iz Montgomeryja, država Alabama, SAD. Te večeri, u četvrtak, 1. prosinca 1955. Rosa Parks se vraćala kući umorna od posla švelje u robnoj kući. Ušavši u gradski autobus, sjela je u prednji dio rezerviran za bijelce. Na sljedećoj postaji, kad je u autobus ušla nekolici-na bijelaca, vozač opomenu Rosu i trojicu crnaca pored nje: "Trebaju mi ta mjesta". Rosini su kolege, naviknuti na grubosti i brze kazne, napustili mjesta, no ona je ostala sjediti, umorna od svega – rada, života, siromaštva, stal-nih pogrda, poniženja. Vozač zaprijeti policijom na što Parksova odgovori: "Ne idem. Nek' me zatvore." Ulični policajac postupi po zakonu i – privede je. "Rosa u zatvoru" – pronese se gradom. Kako mnogi poznavahu Rosu kao dobru, tihu i radišnu, brzo joj pohitaše dati podršku. Čaša se prelila - teško je bilo trpjeti sve te nevolje rasizma na američkom Jugu, iako je SAD dekretom Lincolna službeno ukinula ropstvo još 1863.g. Rasizam je nakon sto godina bio itekako živ. Seg-regacija je bila na djelu svugdje – u školama, prijevoznim sredstvima, parkovima, kinima... Crnce se olako optuživalo, zatvaralo i tjelesno maltre-tiralo. Za isti su rad bili mnogo slabije
plaćeni. U južnim drža-vama je, meñu ostali-ma, djelovala i tajna rasistička organizacija Ku-Klux-Klan čiji su članovi provodili brutalni teror nad crnačkim stanovništvom. Već su se sutradan po Rosinu uhićenju sastali crnački uglednici i svećenici te progla-sili ponedjeljak, 5. prosinca, početkom općeg bojkota gradskog prijevoza. Crni su grañani otad išli pješice, prevozili jedni druge, stopirali..., ali u autobuse, koji su gradom vozili prazni, nisu ulazili. Toga je dana i Rosa puštena iz zatvora, a mladi 26-godišnji svećenik – Martin Luther King izabran je za voñu američkog pokreta za grañanska prava koji je kasnije desetljećima tresao Ameriku. Prva je pobjeda ostvarena nakon godinu dana bojkota, kad je Vrhovni sud SAD-a odlučio o protuustavnosti odvajanja po boji kože u autobusima. Na svečanosti povodom toga uz Kinga je u loži bila i ponosna Rosa Parks. S vremenom je postala poštovana javna osoba, dobila odličja. Umrla je 2005. u 92-oj godini. Njezin je lijes bio dva dana izložen na odru u predvorju američkog Kongresa – a takva se čast iskazuje uglavnom samo predsjednicima SAD-a, da bi joj grañani odali počast. Rosin usamljeni čin otpora postao je inspiracija slobod-oljubljivim ljudima cijelog svijeta. G.T.
Razvijajte ljude i razvit ćete organizaciju.
ROSA PARKS - SIMBOL GRADANSKE HRABROSTI
13
20112011201120111111 siječanjJanuary
Sije
čanj
Veljača
1 S
2 N
3 P
4 1 U
5 2 S
6 3 Č
7 4 P
8 5 S
9 6 N
10 7 P
11 8 U
12 9 S
13 10 Č
14 11 P
15 12 S
16 13 N
17 14 P
18 15 U
19 16 S
20 17 Č
21 18 P
22 19 S
23 20 N
24 21 P
25 22 U
26 23 S
27 24 Č
28 25 P
29 26 S
30 27 N
31 28 P
TJEDAN
1
3ponedjeljak
monday
4utorak
tuesday
5srijeda
wednesday
6četvrtakthursday
Sveta tri kralja
7petakfriday
8subota
saturday
9nedjeljasunday
Ne postoji put do prave srece.prave srece.prave srece.prave srece. Put jePut jePut jePut je prava sreca.
14
sij
eča
nj
v
elj
ača
o
žu
jak
t
rav
an
j
svib
an
j
lip
an
j
srp
an
j
ko
lovo
z
ru
jan
l
isto
pa
d
stu
de
ni
p
rosin
ac
Rijetko je tko bio tako kreativan, upo-ran, vrijedan i plemenit kao Vladimir Horvat. Iza njega je ostalo "500 Horva-tovih stuba", koje je punih sedam godi-na (od 1946. do 1953.) klesao na sjevernoj strani planine Medvednice. Njegov je pothvat Ive Mihovilović - Spectator, njegov zadnji novinarski šef, ovako ocijenio: "Horvatove su stube najveličenstveniji spomenik koji čovjek može podići sam sebi". Horvat je umro 1963. u 72. godini.Kao vojnik u Prvome svjetskom ratu Horvat se napatio po europskim vrleti-ma i gudurama, ali je osjetio i istinsku ljepotu planinskih lanaca Karpata, Vi-sokih Tatri, Dolomita i Julijskih Alpa. Po povratku u Zagreb, iscrpljen vojničkim životom i bolestima, pomislio je da bi njegovu zdravlju najbolje mog-lo pomoći planinarenje. Postao je spe-leolog i planinar, a u poslu – novinar, urednik, fotograf (s mnogim nagrada-ma za snimke prirode). Najradije se šetao njemu najmilijom planinom Medvednicom, tik povrh Zagreba. Jed-nom se prigodom jače zainteresirao za njezin nepristupačni sjeverni dio, po svemu nalik na kraška bespuća Ve-lebita. Oštro vapnenačko stijenje, šikare, povaljena stabla, predjel tako različit od ostale pitome Medvednice! Kad je Horvat od lokalnih ugljenara čuo da se tu nalazi i prava hajdučka pećina, odlučio se spustiti dolje i
istražiti područje. Pun dojmova, poželi tu divlju ljepotu približiti svojim prijatelji-ma i sugraña-nima. "Velika želja uvijek nañe način ostvarenja" – kaže se. Tako je po svr-šetku Drugoga svjetskog rata Horvat ishodio sve dozvole i u lipnju 1946. otklesao prvu stepenicu. Lopatom i krampom, čekićima, raznim polugama i dlijetima, u živom kamenu, povrh vrtača, kroz prodore, nizao je stepen-icu po stepenicu, radeći posve sam tri i pol godine. U zadnjoj etapi, 1950., u pomoć mu doñe nekolicina prijatelja i mladi pa je lakše mogao prenositi ve-liko kamenje, uklanjati oborena stabla. Poželio je svoju stazu učiniti još atrak-tivnijom pa je uz nju uredio i sagradio niz "objekata" – špilju Medvednicu, Patuljkovu špiljicu, Tisin ponor. Na kraju, prezadovoljan, ispod 500. stube na obali potočića uredio je i izletište – Srnec, s terasama, klupama, nadstre-šnicom za slučaj kiše. Evo i lijepog nastavka priče: nakon Horvata došao je još jedan "horvat" – Tomislav Jutrović, koji je od 1963. do 2001. nastavio ureñivati stube. U tom prelijepom otočiću krša na Medvednici danas uživaju mnogi, itekako zahvalni dvojici entuzijasta. G.T.
VLADIMIR HORVAT ----GRADITELJ U PLANINI
MI PROIZVODIMO HITOVE!
www.manager.hr
Nabavite knjige koje traju, iz kojih se mnogo sazna, koje izviru iz
prakse, koje unapreñuju praksu. Imate li već knjige od Iaccoce, Drukera, Adiresa... Pavleka, Tudora, Sriće, Rijavec...
15
20112011201120111111 siječanjJanuary
Sije
čanj
Veljača
1 S
2 N
3 P
4 1 U
5 2 S
6 3 Č
7 4 P
8 5 S
9 6 N
10 7 P
11 8 U
12 9 S
13 10 Č
14 11 P
15 12 S
16 13 N
17 14 P
18 15 U
19 16 S
20 17 Č
21 18 P
22 19 S
23 20 N
24 21 P
25 22 U
26 23 S
27 24 Č
28 25 P
29 26 S
30 27 N
31 28 P
TJEDAN
2
10ponedjeljak
monday
11utorak
tuesday
12srijeda
wednesday
13četvrtakthursday
14petakfriday
15subota
saturday Dan meñunarodnog priznanja Republike Hrvatske
16nedjeljasunday
Stvara li čovjek snove ili snovi stvaraju čovjeka? Da.
16
sij
eča
nj
v
elj
ača
o
žu
jak
t
rav
an
j
svib
an
j
lip
an
j
srp
an
j
ko
lovo
z
ru
jan
l
isto
pa
d
stu
de
ni
p
rosin
ac
ŽIVOTNO I POSLOVNO PRAVILO
rederic Chopin, slavni skladatelj i tadašnji prvi pijanist Europe znao je izvedbi dati dušu, svojom glazbom dočarati rijeku, grmljavinu, ljubav... lopove kako bježe, šumsku noć, tonjenje u prvi san. Zbilo se to ovako:
Chopinov otac, profesor, vodio je internat za dječake. Jednoga su dana, dok je bio odsutan, dječaci toliko ludovali da ih odgajatelj nije mogao obuzdati ni prijetnjama ni molbama. Preklinjući, pozva Chopina da pomogne kako zna. Chopin, kojemu je bilo desetak godina, pozva dječake u dvoranu i reče im da će na klaviru improvizirati kako su neki razbojnici preko ljestava upali u kuću, pokrali sve što se moglo, pobjegli u šumu, zastali da tu podijele plijen i na kraju u tišini šumske noći svi pozaspali. Na to Chopin krene sve to ispričati glazbom, a dječaci čekaše u muku. U trenutku kad je Chopin svirkom dočaravao tišinu i prvi san lopova, polako se počeše sklapati oči prisutnih. U par časaka i odgajatelj i dječaci spavali su čvrstim snom. Mladi umjetnik potrča po majku i sestre da doñu vidjeti najsmješniju sliku – 20-ak čvrsto usnulih osoba u dvorani škole. Druga je priča o Chopinu kad je imao 15 godina. Nedjeljom se na Sveučilištu u Varšavi redovito održavala misa sa zborom i orguljama. U jednoj prigodi Chopin je sjeo za orgulje i počeo improvizirati na temu zadnjeg stavka otpjev-ane zborske pjesme. Iz orgulja je poteklo takvo bogatstvo tonova, snažno poput bujice, da su se svi, od najmlañih do najstarijih, zaneseni sjatili oko umjetnika. Zaboravili su na mjesto i na obveze, sve dok meñu njih nije upao usplahireni sakristijan: "A što to, zaboga, radite? Župnik je već dvaput počeo propovijed. Ministranti zvone, a vaše orgulje ne prestaju. Vas vjernika nigdje."Za Chopina se od malena znalo da ima poseban dar. U osmoj su ga godini zvali "čudom od djeteta" i "nasljednikom Mozarta". U 20-oj je godini iz Varšave otputovao na usavršavanje u inozemstvo, i ne sluteći da se više neće vratiti u domovinu za kojom je tako čeznuo. Visoki krugovi, umjetnici i plemstvo, u Parizu i Londonu jako su ga voljeli i cijenili kao skladatelja, pijanista i učitelja. S poznatom francuskom književnicom George Sand proživio je 10-godišnju romansu. "Chopin je bio bez uzora u prijašnjim razdobljima klasične glazbe i gotovo bez nasljednika", naći ćete u Općoj enciklopediji. Ostavio je skoro 100-tinjak djela. No, na žalost, zvuci njegova muziciranja utihnuli su zauvijek 1848., kad je Chopin umro u 38. godini. G.T.
Nekolicina je izvrsna, ali svi možemo biti bolji.
CHOPINA AUDITORIJ SANJA
F
17
20112011201120111111 siječanjJanuary
Sije
čanj
Veljača
1 S
2 N
3 P
4 1 U
5 2 S
6 3 Č
7 4 P
8 5 S
9 6 N
10 7 P
11 8 U
12 9 S
13 10 Č
14 11 P
15 12 S
16 13 N
17 14 P
18 15 U
19 16 S
20 17 Č
21 18 P
22 19 S
23 20 N
24 21 P
25 22 U
26 23 S
27 24 Č
28 25 P
29 26 S
30 27 N
31 28 P
TJEDAN
3
17ponedjeljak
monday
18utorak
tuesday
19srijeda
wednesday
20četvrtakthursday
21petakfriday
22subota
saturday Sv. Vinko / Vincekovo
23nedjeljasunday
SmijehSmijehSmijehSmijeh je jedna od najozbiljnijih stvari.
18
sij
eča
nj
v
elj
ača
o
žu
jak
t
rav
an
j
svib
an
j
lip
an
j
srp
an
j
ko
lovo
z
ru
jan
l
isto
pa
d
stu
de
ni
p
rosin
ac
ŽIVOTNO I POSLOVNO PRAVILO
BEETHOVENOVA IX. SIMFONIJA – kako je nastala slavna skladba
Želite li razviti nešto u timu, počnite se mijenjati. Morate biti uzor.
Jedno od najčuvenijih i najomiljenijih umjetničkih glazbenih djela ikad skladano je zanosna Beethovenova Deveta sim-fonija. Satkana od ideja romantizma i Francuske revolucije, ideja slobode, jednakosti i bratstva, bila je i ostala ono što ni jednome glazbenom djelu nije uspjelo. Uz njezine je zvuke pod monumentalnim zdanjima Brandeburških vrata i Reichstaga 1989. rušen Berlinski zid. Oda radosti je danas himna Europske Unije.Oboljevši 1802. od progresivne gluhoće, Ludwig van Beethoven je zarana morao napustiti karijeru europskog virtuoza na klaviru. Ostalo mu je samo skladanje. Već gotovo gluh, dobio je 1817. iz Londona poziv da napiše uzvišeno djelo za Kraljevsko filharmonijsko društvo. Devetu je simfoniju skla-dao gotovo osam godina i prvi put je u simfoniju uveo ljudski glas. To se dogaña u najljepšem, četvrtkom stavku simfonije, kad četvero solista i zbor pjevaju na tekst Schillerove Ode radosti. Na praizvedbi djela u Beču 1824. godine dvo-ranom je zavladalo ogromno uzbuñenje, a kasnije i gradom i Europom. Beethoven je napisao devet simfonija, od kojih su glasovite Treća (Eroica), Peta (Sudbinska), Šesta (Pastoralna) i naravno – najveća Deveta simfoniju. Zanimljiva je sudbina Treće simfonije kojoj je skladatelj najprije dao ime Bona-parte, posvetivši je Napoleonu Bonaparteu. U to prijelomno vrijeme mnogi su intelektualci i političari smatrali Napoleona novim voñom koji će u djelo provesti velike ideale Francuske revolucije iz 1789. No kad se Napoleon 1804.. okrunio carskom krunom i krenuo u europska osvajanja, Beethoven je od jada i bijesa poderao naslovnu stranicu s posvetom i preimenovao djelo u Herojska simfon-ija (Eroica).Čuvena Deveta simfonija „nema cijene“. No, samo jedan originalni prijepis skladateljeva radnog zapisa nota iz 1824. prodan je 2003. na aukciji londonske kuće Sothebay za 3,5 milijuna dolara. Beethoven nije bio sretna osoba. Ostavši u svojoj 40. godini bez sluha, često je pokazivao svoju tešku narav, neslaganje, prezir, ruganje, da bi na kraju odabrao život u tišini i izolaciji, gdje je mjesta bilo jedino za glazbu. Smiraj je tražio u prirodi i društvu nekolicine prijatelja. Beethoven je, uz Gioacchina Rossinija, na-jslavniji glazbeni skladatelj Europe u prvoj polovicom 19. stoljeća, po mnogima danas i najveći. G.T.
19
20112011201120111111 siječanjJanuary
Sije
čanj
Veljača
1 S
2 N
3 P
4 1 U
5 2 S
6 3 Č
7 4 P
8 5 S
9 6 N
10 7 P
11 8 U
12 9 S
13 10 Č
14 11 P
15 12 S
16 13 N
17 14 P
18 15 U
19 16 S
20 17 Č
21 18 P
22 19 S
23 20 N
24 21 P
25 22 U
26 23 S
27 24 Č
28 25 P
29 26 S
30 27 N
31 28 P
TJEDAN
4
24ponedjeljak
monday
25utorak
tuesday
26srijeda
wednesday
27četvrtakthursday Dan sjećanja na Holokaust • Svjetski dan vjerskih sloboda
28petakfriday
29subota
saturday
30nedjeljasunday
U mladosti činimo gluposti, kasnije žalimo za njima.
20
sij
eča
nj
v
elj
ača
o
žu
jak
t
rav
an
j
svib
an
j
lip
an
j
srp
an
j
ko
lovo
z
ru
jan
l
isto
pa
d
stu
de
ni
p
rosin
ac
ŽIVOTNO I POSLOVNO PRAVILO
Simbolika Majčinog dana i Meñunaro-dnog dana žena je donekle različita, ali su im sudbine u
"muškom društvu" nekako slične - teške. "Majka" Majčinog dana je bila Anna Jarvis. Roñena 1864. godine u Zapadnoj Virñiniji u obitelji metodisti-čkog svećenika, Anna je bila jako ve-zana uz majku, kao i njezina slijepa sestra Elsinora. I zato, na drugu godi-šnjicu majčine smrti, u svibnju 1907., Anna u svoj dom pozove nekolicinu prijatelja - da se zajednički sjete i po-mole za majku. Tada im po prvi put priopći svoju zamisao – da se ustanovi blagdan – Majčin dan, kojim bi se na dostojanstven način odavala počast svim majkama, njihovoj plemenitosti, žrtvi. Anna se sva predala tome, pisala je pisma osobama iz javnog života, kongresnicima, svećenstvu. I uspjela je: u svibnju 1908. održana je prva javna misa za sve majke i prva podrška Majčinom danu. Blagdan su brzo prihvatile sve države SAD-a, a potom i američki Kongres, 1914. god-ine. Po Anninoj želji, blagdan je imao i svoj simbol– karanfil, kao znak čistoće majčine duše: bijeli posvećen umrlim majkama, a crveni u čast živućih. Ali, na Aninu veliku žalost, blagdan se ubrzo komercijalizirao, izmišljeni su razne suveniri, čestitke ("zbog svoje
lijenosti, ljudi neće rukom napisati pis-mo svojoj majci"). Anna se s time nije mogla složiti i tu počinje drugi – neves-eli dio ove priče. Pokušala je sudski zaštititi ime i dan blagdana (druga ne-djelja u svibnju), no proces se otegao i na kraju ga je izgubila. Na konvenciji sljedbenica njezina pokreta, uz Majčin dan 1923., Anna je pred dvoranom javno prosvjedovala protiv potroša-čkog "ruha" i prakse prodavanja bijelih karanfila. Neuspješno! Anna i njezina sestra su završile u zatvoru "zbog remećenja javnog reda". Desetljećima kasnije Anna je rehabilitirana. Na Majčin dan 1948., u bolnicu gdje je ležala stiglo joj je mnogo razglednica i čestitaka, što ju je opet ožalostilo – rukom pisanih pisama je bilo malo. Umrla je u dubokoj starosti, s navrše-ne 92 godine, žalosna i siromašna, uz jetki komentar: "To nije ono što sam ja htjela; htjela sam da to bude dan osjećaja, spomena, iskazivanja časti, a ne dan profita. Žao mi je što sam potaknula tu ideju." A mi, dodati ćemo: u ovom potrošačkom svijetu i drugo tome sliči - i Božić i Nova godina i Uskrs – najviše im se vesele trgovci. Ideju o obilježavanju Majčina dana imala je prije Anne njezina zemljakinja Julia Ward Hove, 1872., ali ona nije bila tako inspirirana, snažna, uporni borac i organizator kao Anna. Ili vrije-me nije bilo sazrelo. G.T.
Izmeñu niske i visoke razine uspješnosti nalazi se - promjena.
ANNA JARVIS ŽELI
