13_Dankic

8/17/2019 13_Dankic

1/14

UDK: 159.942:613Pregledni lanak

Primljeno: 05. rujna 2004.

Emocionalna kontrola i zdravlje

Kristina DankiGrad Rijeka, Odjel gradske uprave za zdravstvo i socijalnu skrb

Zadnjih se godina, u kontekstu istraživanja odnosa izmeu osobnosti i reagiranja na stres, osobi-ta pažnja posveuje emocionalnoj kontroli. Roger i Nesshoever (1987) definiraju konstrukt e-mocionalne kontrole kao opu tendenciju ka inhibiranju ekspresije emocionalnih reakcija. Da biomoguili mjerenje emocionalne kontrole, autori Roger i Nesshoever (1987; prema Roger i Na-

jarian, 1989) konstruirali su Emotion Control Questionnaire (ECQ). Ovaj upitnik originalno jerazvijen u sklopu programa iji je cilj bio istražiti ulogu osobnosti u odnosu izmeu stresa i bo-lesti, te u kontekstu istraživanja individualnih razlika u reagiranju na stresne situacije. ECQ ispi-tuje etiri dimenzije emocionalne kontrole, nazvane ponavljanje (mjeri tendenciju ka opetova-nom razmišljanju o emocionalnom distresu), emocionalna inhibicija (odnosi se na inhibiciju do-življenih emocija, zadržavanje emocionalnog izražavanja), kontrola agresivnosti (odnosi se na

izražavanje agresivnih postupaka) i benigna kontrola (oznaava kontrolu impulsa koji u svojoj prirodi nisu agresivni). Zakljuak istraživanja odnosa izmeu navedenih dimenzija emocionalnekontrole, stresa i zdravstvenih simptoma kojega su proveli Lok i Bishop (1999) glasi: inhibicijaemocija ne mora nužno biti nezdrava, kako se to sugeriralo u prethodnim istraživanjima. Odno-sno, ini se da ona može biti adaptivna barem u nekim sluajevima.

Klju ne rije i: emocionalna kontrola, tjelesno zdravlje, mentalno zdravlje

KONSTRUKT EMOCIONALNE

KONTROLE

U posljednje se vrijeme sve vjerodostojnijim

ini zapažanje da uspjeh u poslu i životu ope-

nito ne ovisi iskljuivo o intelektualnom kapaci-

tetu pojedinca ve i o njegovoj sposobnosti up-

ravljanja vlastitim emocijama (Felsman i Vail-

lant, 1987; prema Lok i Bishop, 1999). Odnos-

no, ak se smatra da adaptivno korištenje emo-

cija znaajno utjee na uspješnost kojom ljudi

koriste svoje intelektualne kapacitete. Salovey i

Mayer (1990) navode da su pojedinci koji ne

znaju regulirati vlastite emocije, prepušteni na

milost i nemilost istima, što nadalje može do-

vesti do narušavanja njihovoga emocionalnog i

socijalnog funkcioniranja. Isti autori ak pred-

______________________________________

Svu korespondenciju koja se odnosi na ovaj

lanak adresirati na Kristina Danki, Grad Rije-

ka, Odjel gradske uprave za zdravstvo i socijal-

nu skrb, Korzo 16, 51000 Rijeka.

E-mail: [email protected]

lažu potpuno nov koncept: emocionalnu inteli-

genciju. Pod tim se konstruktom podrazumijevasposobnost diferenciranja razliitih emocija,

njihova kontroliranja te sposobnost korištenja

emocija kao informacija koje usmjeravaju miš-

ljenje i ponašanje. Pretpostavka da emocionalno

inteligentni ljudi tonije percipiraju vlastite e-

mocije, reguliraju ih na adaptivan nain, odnos-

no u službi svojih ciljeva, navodi na zakljuak

da je emocionalna inteligencija preduvjet psiho-

loške i tjelesne dobrobiti. Sline je argumente u

svojoj knjizi Emocionalna inteligencija prika-zao i popularizirao autor Daniel Goleman

(1997).

Zadnjih se godina, u kontekstu istraživanja od-

nosa izmeu osobnosti i reagiranja na stres,

konstruktu emocionalne kontrole posveuje o-

sobita pažnja. Roger i Nesshoever (1987) defi-

niraju konstrukt emocionalne kontrole kao opu

tendenciju ka inhibiranju ekspresije emocional-

nih reakcija.

8/17/2019 13_Dankic

2/14

Danki, K.: Emocionalna kontrola i zdravlje Psihologijske teme (2004), No13: 19-32

20

Gross i Levenson (1997) ukazuju na postojanje

odreenih civilizacijskih zahtjeva prema kojima

je ispravno i nužno inhibirati spontano izraža-

vanje emocija. Evidentno je da zdrave odrasle

osobe esto moraju u razliitim stupnjevima

inhibirati izražavanje vlastitih emocija (Tom-

kins, 1984; prema Gross i Levenson, 1997).

Primjerice, ope su poznati snažni destruktivniefekti odreenih emocionalnih reakcija, osobito

naglih eksplozivnih ekspresija ljutnje.

Meutim, unato injenicama koje ukazuju na

nužnost inhibiranja emocionalnih reakcija,

mnoge su autore zanimale potencijalne poslje-

dice ovog procesa (Elias, 1978; Freud, 1961;

Tomkins, 1984; sve prema Gross i Levenson,

1997). Stoljee unazad, Freud je tvrdio da je

emocionalna inhibicija važan uzronik nastanka

psihikih bolesti. Stoga je njegova terapija up-

ravo bila usmjerena ka oslobaanju potisnutih

emocija ija je ekspresija iz nekog od mnoštva

potencijalnih razloga bila osujeena (Breuer i

Freud, prema Gross i Levenson, 1997). Unato

substancijalnim promjenama u odnosu na Freu-

dovu teoriju patogeneze psihikih oboljenja,

koje su se dogodile zadnjih desetljea, ideja o

tome da emocionalna inhibicija može dovesti do

razliitih psihikih problema i dalje zauzima

centralno mjesto u psihodinamskoj psihoterapi-

ji. Važan cilj svih ekspresivnih terapija i dalje je

potpuno izražavanje inhibiranih emocionalnihreakcija (Alexander i French, 1946; Brenner,

1982; Levy, 1990; sve prema Gross i Levenson,

1997).

Suvremena su gledišta na emocionalnu inhibici-

ju mnogo pozitivnija. Brojni autori smatraju da

emocionalna inhibicija, kao i ostali oblici emo-

cionalne regulacije, predstavlja jedan od temelj-

nih razvojnih dostignua tijekom života (Kopp,

1989; Saarni, 1990; Thompson, 1991; sve pre-

ma Gross i Levenson, 1997). S ovog stajališta,

emocionalna inhibicija nije uvijek patogena inepoželjna (King, Emmons i Woodley, 1992).

Istraživanja koja su proveli Byrne i suradnici

(1965; prema King, Emmons i Woodley, 1992)

te de Man (1990; prema King, Emmons i

Woodley, 1992) pokazuju da osobe sklone poti-

skivanju izvještavaju o manje distresa nego o-

sobe koje više koriste konfrontirajue strategije.

U stvari, ini se da u mnogim okolnostima up-

ravo nemogunost emocionalne inhibicije može

predstavljati problem.

MJERENJE I STRUKTURAKONSTRUKTA EMOCIONALNE

KONTROLE

U literaturi se, vezano uz inhibiciju, naješe

spominju konstrukti kao što su Suzdržavanje

(eng. constraint ) (Tellegen, 1982), Emocionalna

neizražajnost (Buck, 1984; prema King, Em-mons i Woodley, 1992), Emocionalna kontrola

(Roger i Nesshoever, 1987), Represivna defan-

zivnost (Weinberger, 1990; prema King, Em-

mons i Woodley, 1992) i drugi. Iako se ovi kon-

strukti meusobno prilino razlikuju, zajednike

su im znaajke naglašavanje upotrebe kontrole,

kao i teorijske i empirijske veze s drugim psiho-

loškim varijablama, autonomnom aktivacijom i,

u nekim sluajevima, sa zdravstvenim ishodi-

ma.

Rezultati brojnih istraživanja ukazuju da inhibi-

cija obuhvaa razliite tipove kontrole, koji se

razlikuju obzirom na aspekt doživljavanja na

koji se kontrola primjenjuje. Da bi omoguili

mjerenje emocionalne kontrole, autori Roger i

Nesshoever (1987; prema Roger i Najarian,

1989) konstruirali su Emotion ControlQuestionnaire (ECQ). Ovaj upitnik originalno

je razvijen u sklopu programa iji je cilj bio is-

tražiti ulogu osobnosti u odnosu izmeu stresa i

bolesti, te u kontekstu istraživanja individualnih

razlika u reagiranju na stresne situacije. ECQispituje etiri dimenzije emocionalne kontrole,

nazvane ponavljanje (mjeri tendenciju ka ope-tovanom razmišljanju o emocionalnom distre-

su), emocionalna inhibicija (odnosi se na inhibiciju doživljenih emocija, zadržavanje emoci-

onalnog izražavanja), kontrola agresivnosti (o-dnosi se na izražavanje agresivnih postupaka) i

benigna kontrola (oznaava kontrolu impulsakoji u svojoj prirodi nisu agresivni) (King, Em-

mons i Woodley, 1992).

Na osnovi spomenutog upitnika, Roger i Naja-rian (1989) konstruirali su još jednu verziju upi-

tnika s veim brojem uzoraka ponašanja u od-

nosu na prethodnu verziju, kao i s poboljšanim

mjernim karakteristikama. Struktura originalnih

faktora u novoj je verziji proišena i proširena

nekim novim esticama (N=56 estica). Kona-

na verzija (ECQ2) sastoji se, takoer, od etiri

ve spomenute subskale, od kojih svaka ima 14

estica te obuhvaa širi uzorak ponašanja veza-

nih uz emocionalnu kontrolu. Naeno je da novi

faktori imaju dobru internu konzistenciju i sta-

8/17/2019 13_Dankic

3/14


21

bilnost kroz vrijeme i da su ti faktori u veoj

mjeri meusobno nezavisni (ipak, kontrola ag-

resivnosti i benigna kontrola ponovno su umje-

reno povezani). Koeficijenti pouzdanosti ovih

faktora kreu se od 0.77 do 0.86. Rezultati istog

istraživanja upuuju na to da dobiveni faktori

imaju zadovoljavajuu test - retest pouzdanost u

vremenu od sedam tjedana koja se kree od0.73 do 0.92.

Rezultati istraživanja (Roger i Najarian, 1989),

nadalje, potvrdili su valjanost i pouzdanost pro-

širene verzije upitnika emocionalne kontrole.

Povezanost emocionalne kontrole s drugim va-

rijablama osobnosti konzistentna je ranijim na-

lazima. Korištenje navedene skale u eksperi-

mentalnim uvjetima pokazalo je da dimenzije

emocionalne kontrole igraju važnu ulogu u od-

reivanju fizioloških efekata stresa na nain da

facilitiraju reaktivnost, kao i prolongiraju opo-

ravak od stresa, pri emu faktor ponavljanjeigra osobito važnu ulogu. Istraživanja koja su

trenutno u tijeku, imaju za cilj detaljnije istražiti

ulogu emocionalne kontrole u što više razliitih

konteksta, od eksperimentalnih programa veza-

nih za upravljanje stresom pa sve do ponašanja

zatvorenika u pritvorima.

NA EMU SE TEMELJI POVEZANOSTEMOCIONALNE KONTROLE I

ZDRAVSTVENIH ISHODA?

Velik raspon individualnih razlika u reakcijama

na stres ukazuje da su fiziološki mehanizmi pod

utjecajem moderirajuih varijabli. Smatra se da

je jedna od tih varijabli osobnost. U istraživa-

njima se naješe u vezu sa stresom dovode di-

menzije osobnosti poput lokusa kontrole, ek-

straverzije i neuroticizma, pri emu rezultati

dobiveni u razliitim istraživanjima nisu uvijek

jednoznani (Roger i Najarian, 1998).

Potaknuti nalazima istraživanja o ulozi osob-nosti u stresu i bolestima, Roger i suradnici pre-

dložili su alternativni model koji se temelji na

emocionalnoj ruminaciji i emocionalnoj kontro-

li. Oni su pretpostavili da upravo te karakteristi-

ke služe za prolongiranje oporavka od fiziološ-

kog uzbuenja induciranog stresom. Ova, pak,

prolongirana aktivacija predstavlja jedan od

mehanizama kojim se pokušava objasniti odnos

izmeu stresa i bolesti.

Brojni autori sugeriraju da opetovano razmiš-

ljanje o distresnim dogaajima iz prošlosti može

doprinijeti odgoenom oporavku od stresa

(Cameron i Meichenbaum, 1982; prema Roger i

Hudson, 1995), meutim, veina se ovih tvrdnji

ne temelji na pouzdanim mjerama. Jedno od

istraživanja koje se temelji na pouzdanim mje-

rama, zapravo je validacijsko istraživanje ECQ-a (Roger i Jamieson, 1988; prema Kaiser i sur.,

1995). Pri tome su dobiveni rezultati koji uka-

zuju na važnu ulogu emocionalne kontrole u

prolongiranju fiziološkog oporavka od stresa,

što se može objasniti kontinuiranom aktivaci-

jom adrenomedularnog sustava koja prati poja-

vu pretjeranog razmišljanja (eng. rumination).Rezultati su pokazali da je faktor ponavljanje(mentalno ponavljanje distresnih dogaaja) zna-

ajno povezan s fiziološkim pokazateljima stre-

sa, ukljuujui odložen oporavak sr anog ritma

(Roger i Jamieson, 1988; prema Roger i Hud-

son, 1995) i poveano izluivanje kortizola

(Roger, 1988; prema Roger i Hudson, 1995)

ija povišena razina predstavlja pouzdan indeks

stresa (Kirschbaum i sur., 1992; Leedy i

Wilson, 1985; Lundberg i Frankenhaeuser,

1980; sve prema Kaiser i sur., 1995). Naime,

ini se da upravo kortizol povezuje kognitivne

procese pri percepciji stresa s tjelesnim sim-

ptomima bolesti. Dabbs i Hopper (1990; prema

Kaiser i sur., 1995) demonstriraju da osobe s

visokom razinom kortizola imaju viši krvni tlaki tendenciju k anksioznosti u odnosu na one s

niskom razinom kortizola.

I druga istraživanja potvr uju povezanost fakto-

ra ponavljanje s prolongiranim distresom (deMan, 1990; Morrow i Nolen-Hoeksema, 1990;

Wood, Saltzberg, Neale, Stone i Rachmiel,

1990; sve prema King, Emmons i Woodley,

1992). King i Emmons (1991; prema King,

Emmons i Woodley, 1992) nalaze da su dvije

skale, koje u njihovom istraživanju ine faktor

ponavljanje, pozitivno povezane s mjerama dis-

tresa u istraživanju odnosa emocionalnog izra-žavanja i osjeaja dobrobiti.

Uloga emocionalne inhibicije u prologoniranojfiziološkoj aktivaciji takoer je demonstrirana u

nezavisnim istraživanjima produženog oporav-

ka od mišine napetosti koja prati stres (Kaiser i

sur., 1995). Takoer, utvr ena je povezanost

izmeu emocionalne inhibicije mjerene ECQ-om i dviju mjera fiziološkog oporavka: negativ-

ne s elektromiografskim oporavkom i pozitivne

8/17/2019 13_Dankic

4/14


22

s izraženom koncentracijom kalija (K+), kao

indeksom oporavka (Kaiser i sur., 1995).

ini se da prethodno navedeni rezultati ukazuju

na važnost razliitih aspekata emocionalne kon-

trole pri fiziološkom oporavku nakon doživlja-

vanja neke stresne situacije. Meutim, postoje i

drugaija stajališta. Dok Roger i Najarian(1989) smatraju da emocionalna kontrola dopri-

nosi odlaganju neijeg oporavka od stresnog

iskustva, autori Lok i Bishop (1999) vjeruju da

ovo objašnjenje pretjerano pojednostavljuje od-

nos izmeu emocionalne kontrole i stresa, te

smatraju da taj odnos varira ovisno o samoj di-

menziji emocionalne kontrole. Upravo o odno-

sima izmeu razliitih dimenzija emocionalne

kontrole, stresa i tjelesnih simptoma bit e više

rijei u sljedeem poglavlju.

EMOCIONALNA KONTROLA ITJELESNO ZDRAVLJE

Prije razmatranja odnosa izmeu pojedinih di-

menzija emocionalne kontrole, stresa i zdravlja,

bit e izložen model odnosa izmeu inhibicije

openito, stresa i nastanka bolesti, koji je pred-

ložio Pennebaker (1985, 1989; prema Paez i

sur., 1999). Ovaj autor smatra da je inhibicija

nezdrava iz dva razloga; prije svega, tvrdi Pen-

nebaker, inhibicija se može promatrati kao kro-

nini (kumulativni) stresor. Prema istom autorudugorona inhibicija rezultira kroninim auto-

nomnim i kortikalnim uzbuenjem. To uzbue-

nje vodi do endokrine aktivnosti koja nadalje

ugrožava imunološki sustav poveavajui osjet-

ljivost (podložnost) na bolesti.

Polazei od ovog modela, brojna su istraživanja

dovodila u vezu razliite tipove inhibicije (po-

manjkanje emocionalne izražajnosti, samozava-

ravanje, zavaravanje drugih) s autonomnom

reaktivnošu (King, Emmons i Woodley, 1992).

Nadalje, istraživanja su dokazala ulogu mehani-zama inhibicije u smanjenom imunološkom

funkcioniranju, kao i u razvoju i prognozama

razliitih bolesti (Cox i McCay, 1982; Jemmott,


1992). Primjera radi, u korelacijskim i eksperi-

mentalnim istraživanjima Pennebaker i suradni-

ci (Pennebaker i Hoover, 1986; Pennebaker,

Hughes i O’Heeron, 1987; sve prema King,

Emmons i Woodley, 1992) izvijestili su o tome

da je inhibiranje želje/potrebe da se nekome

povjeri doživljeni traumatini dogaaj povezano

s poveanjem elektrodermalne reakcije, sma-

njenjem razine imunološkog funkcioniranja i

poveanjem broja tjelesnih simptoma, kao i s

veim brojem posjeta zdravstvenim ustanova-

ma. Nadalje, McClelland i suradnici (1985,


1992) navode da je inhibicija sindroma motiva

za moi povezana sa simpatikom aktivnosti,oslabljenim funkcioniranjem imunološkog sus-

tava i krvožilnim bolestima. Povlaenje u sebe

(Larsen i Chastain, 1988; prema King, Emmons

i Woodley, 1992) ili zabrinutost u vezi sa sa-

mootkrivanjem povezano je, izmeu ostalog, s

poveanom aktivnosti autonomnoga živanog

sustava i tjelesnim simptomima.

Swan, Carmelli, Dame, Rosenman i Spielberger

(1991; prema Kaiser i suradnici, 1995) pronašli

su da je visok rezultat na Rationality/Emotional Defensiveness Scale (R/ED), koja mjeri stupanju kojem pojedinac koristi razum i logiku kako

bi izbjegao emocionalno reagiranje u interper-

sonalnim odnosima, povezan s kancerogenim

oboljenjem, i to osobito kod muškaraca. Nada-

lje, u mnogim je istraživanjima pretpostavljeno

da je upravo nemogunost ili propuštanje izra-

žavanja emocija povezano s karcinomom (Cox i

MacKay, 1982; Weinberger, Schwartz i David-

son, 1979; sve prema Levy i Heiden, 1990).

Nadalje, postoji nekoliko istraživanja koja do-

kazuju da je izražavanje emocija prediktorskavarijabla za povrat (recidiv) bolesti ili za preživ-

ljavanje. Derogatis i suradnici (1979, prema

Levy i Heiden, 1990) pronašli su da pacijentice

s metastaziranim karcinomom dojke, koje izvje-

štavaju o manjem izražavanju hostilnosti, dep-

resije i osjeaja krivnje, krae preživljavaju ne-

go one koje više izražavaju ove emocije. Greer i

suradnici (1985; prema Levy i Heiden, 1990)

nalaze da pacijentice s karcinomom dojke I. i II.

stadija, koje izvještavaju o stoi kom prihvaa-nju bolesti, imaju tendenciju kraeg preživlja-

vanja od onih koje su iskazivale borbeni duh.Pri tome se stoiko prihvaanje, navode Levy i

Heiden (1990), može smatrati oblikom nespo-

sobnosti izražavanja emocija. Takoer, pokaza-

lo se da pacijenti s tumorskim oboljenjima koji

iskazuju manju potrebu za prilagoavanjem u

situaciji suoavanja s uvjetima hospitalizacije i

kirurškim tretmanima, odnosno oni koji zapravo

potiskuju emocionalne reakcije, krae preživ-

ljavaju, u prosjeku manje od godinu dana, od

onih koji su izvijestili o potrebi veeg prilago-

avanja na novonastale životne teškoe (Rogen-

8/17/2019 13_Dankic

5/14


23

tine i sur., 1979; Visintainer i Casey, 1984; sve

prema Levy i Heiden, 1990).

Konstrukt koji se prilino esto dovodi u vezu

sa zdravljem, a ija je povezanost s autonom-

nom aktivnosti prikazana u prethodnom poglav-

lju, je emocionalna kontrola ili mjera u kojoj

pojedinac koristi razliite strategije za kontroli-ranje vlastitih emocionalnih reakcija. Slijedi

prikaz odnosa izmeu pojedinih dimenzija e-

mocionalne kontrole, stresa i zdravlja.

Dimenzije emocionalne kontrole i tjelesnozdravlje

Kako bi ispitali odnos izmeu etiriju dimenzija

emocionalne kontrole, mjerene skalama ECQ-a,

sa stresom i zdravstvenim simptomima, Lok i

Bishop (1999) proveli su istraživanje koje e u

nastavku biti detaljnije opisano. Ovi su autori

krenuli od pretpostavke da e svaka od etiriju

dimenzija biti povezane sa stresom i zdravstve-

nim simptomima na razliit nain, te da e ta

povezanost biti nezavisna od dogaaja iz okoli-

ne. Pri tome su ti dogaaji operacionalizirani u

terminima dnevnih problema mjerenih Hassles skalom (Kanner, Coyne, Schaefer i Lazarus,1981; prema Lok i Bishop, 1999).

Openito, rezultati navedenog istraživanja de-

monstriraju da je emocionalna kontrola poveza-na sa stresom i zdravstvenim tegobama. Daka-

ko, ovo je istinito samo za neke dimenzije emo-

cionalne kontrole. Rezultati su potvrdili hipote-

ze za dimenzije ponavljanje i benignu kontrolu,ali ne i one koje se odnose na emocionalnu in-hibiciju i kontrolu agresivnosti. Regresijske i

path analize pokazuju da su sve etiri skale

ECQ-a znaajno povezane s percepcijom stresa,

te da su dnevne teškoe i stres statistiki zna-

ajno povezani sa zdravstvenim tegobama.

U nastavku e biti nešto više reeno o svakoj oddimenzija emocionalne kontrole, posebice o

pretpostavljenim odnosima izmeu tih dimenzi-

ja, stresa i zdravstvenih simptoma, kao i o dobi-

venim rezultatima.

Ponavljanje, stres i zdravstveni simptomi

Kao što je ve ranije navedeno, dimenzija po-navljanje odnosi se na kontinuirano razmišlja-nje o distresnim dogaajima koji su se dogodili

jednom u prošlosti (Roger i Najarian, 1989).

Istraživai navode da intenzivna, nehotimina i

opetovana razmišljanja u formi ometajuih sje-

anja, bljeskova sjeanja ili uznemirujuih sno-

va, koja slijede traumatine životne dogaaje,

mogu esto trajati ak i tijekom dužih vremen-

skih razdoblja (Tait i Silver, 1989; prema Lok i

Bishop, 1999).

Pennebaker (1989; prema Paez i suradnici,

1999) u raspravi o korisnoj ulozi razotkrivanja

traumatinih doživljaja navodi da inhibicija,

odnosno mentalno ponavljanje, sprjeava kog-

nitivno-afektivni asimilacijski proces. Ili dru-

gim rijeima, sprjeava razumijevanje nekoga

relevantnog dogaaja i njegovu asimilaciju u

self-koncept ili shemu. Karniol i Ross (1996;

prema Paez i suradnici, 1999) navode da prema

klasinom Zeigarniinom efektu pojedinci ima-

ju sklonost pamenju nedovršenih poslova. Sto-ga e se stresni dogaaji koji nisu asimilirani,

vrlo vjerojatno pojaviti u neijoj svijesti u obli-

ku neželjenih i ruminirajuih misli.

Nadalje, traumatini i izrazito negativni dogaa-

ji uobiajeno produciraju ometajue misli ili

sjeanja, i istodobno kognitivno i bihevioralno

izbjegavanje znakova povezanih s negativnim

dogaajima (Janoff - Bulman, 1992; prema Pa-

ez i suradnici, 1999). Pojedinci koji potiskuju

repetitivne i ometajue misli o stresnim dogaa-

jima, duže o njima razmišljaju što potvr uje dainhibicija ima povratni (eng. rebound ) efekt. Sdruge strane, ruminacija o stresnim dogaajima

potkrjepljuje negativan afekt (Nolen - Hoekse-

ma i Morrow, 1991; prema Paez i suradnici,

1999). Potiskivanje je, pak, negativnih misli

povezano s poveanjem fiziološkog uzbuenja

(Wegner, Short, Blake i Page, 1990; prema Paez

i suradnici, 1999). Ukratko, inhibicija narušava

kognitivnu asimilaciju, nezavršeno kompletira-

nje nekog broja traumatinih ili stresnih doga-

aja izaziva ruminaciju, koja je, nadalje, pove-

zana s doživljavanjem manje pozitivnih i višenegativnih raspoloženja, izbjegavanjem i fizio-

loškim stresom (Paez i suradnici, 1999).

Lok i Bishop (1999) tvrde da je dimenzija po-navljanje maladaptivna forma emocionalnekontrole, te su u skladu s time i pretpostavili da

e postignue visokog rezultata na istoimenoj

skali biti povezano s veom percepcijom stresa i

s više zdravstvenih tegoba (simptoma). Kao što

je oekivano, dobiveni rezultati ukazali su na

pozitivnu povezanost ponavljanja i percepcije

stresa. Nadalje, osobe koje su izvijestile o višoj

8/17/2019 13_Dankic

6/14


24

razini percipiranog stresa, izvijestile su i o više

zdravstvenih tegoba. Sline rezultate dobili su i

drugi istraživai. Primjerice, Nolen-Hoeksema i

Morrow (1993; prema Lok i Bishop, 1999) pro-

našli su da je u pojedinaca kod kojih je, prije

nego ih je zadesio velik potres u San Franciscu

1989. godine, utvr en stil kojeg karakterizira

pretjerano razmišljanje, nakon potresa utvr envei stupanj depresivnog raspoloženja nego u

onih sa stilom kojeg ne karakterizira pretjerano

razmišljanje. Slino tomu, Nolen-Hoeksema,

Morrow i Frederickson (1993; prema Lok i Bis-

hop, 1999) su od ispitanika tražili da svakod-

nevno, tijekom jednog mjeseca, bilježe svoja

depresivna raspoloženja te svoje reakcije na

njih. Pri tome su pronašli da oni sa stilom kojeg

obilježava pretjerano razmišljanje ostaju duže

depresivni nego oni koji posjeduju stil ije obi-

lježje svakako nije pretjerano razmišljanje.

ini se da navedeni rezultati podržavaju konsta-

taciju da ponavljanje ini neadaptivan oblikemocionalne kontrole.

Emocionalna inhibicija, stres i zdravstveni simptomi

Lok i Bishop (1999) vjeruju da je potiskivanje

otvorenog izražavanja emocija, odnosno emoci-

onalna inhibicija, takoer neadaptivan oblik

emocionalne kontrole. Pri tome kao najvei do-kaz svom uvjerenju iznose rezultate istraživanja

Pennebakera (1989; 1992; Pennebaker, Barger i

Tiebout, 1989; sve prema Lok i Bishop, 1999)

koji ukazuju na zdravstvenu dobrobit razotkri-

vanja vlastitih traumatinih iskustava. Kao i u

sluaju ponavljanja, ini se da i ova dimenzijaemocionalne kontrole ometa procesiranje in-

formacija. Pri tome dolazi do zadržavanja mislii osjeaja povezanih sa stresnim dogaajima

koji nadalje smanjuju sposobnost razumijevanja

pojedinca, i u konanici, asimiliranje tih istih

stresnih dogaaja.

Nadalje, inhibicija može djelovati na nain da

pojaava stres predisponirajui pri tome poje-

dinca na psihike i tjelesne bolesti povezane sa

stresom. U skladu s time, istraživanja su poka-

zala da kod pojedinaca koji aktivno inhibiraju

emocionalno izražavanje dolazi do mjerljivih

imunoloških promjena u smjeru potencijalno

lošijeg zdravstvenog ishoda. Primjerice, Ester-

ling, Antoni, Kumar i Schneiderman (1990;

prema Lok i Bishop, 1999) izvještavaju da je

potiskivanje negativnih emocija povezano s vi-

šim titrom (eng. titres) protutijela u serumu kod pojedinaca s latentnom infekcijom Epstein-

Barrovim virusom (EBV). To ukazuje na sma-

njenu sposobnost imunološkog sustava da kon-

trolira EBV kod pojedinaca koji pokazuju viso-

ku razinu potiskivanja negativnih osjeaja. Na-

dalje, Winberger (1990; prema Lok i Bishop) jenašao da osobe s inhibirajuim stilom suoava-

nja za vrijeme suoavanja sa stresnim životnim

dogaajima iskazuju više objektivnih zdrav-

stvenih problema poput astme i slinih proble-

ma. Tradicionalno se inhibicija otvorenog izra-

žavanja emocionalnog doživljavanja povezuje s

autonomnom reaktivnošu (Buck, 1984; Nota-

rius i Levenson, 1979; sve prema King, Em-

mons i Woodley, 1992), bolestima poput karci-

noma dojke (Cox i McCay, 1982; prema King,

Emmons i Woodley, 1992) i sr anim bolestima

(Jemmott, 1987; prema King, Emmons i

Woodley, 1992)). Potiskivanje emocija (mjere-

no skalama neuroticizma (nizak rezultat) i L -

skalom (visok rezultat) EPQ-a) se smatra glav-

nim obilježjem osobnosti sklone karcinomu

(Eysenck, 1994; prema Kaiser i sur., 1995). U-

zimajui sve u obzir, izgleda da je inhibiranje

izražavanja emocija, osobito onih koji su po

prirodi distresne, povezano s razliitim proble-

mima somatske prirode (ali i mentalne, o emu

e više rijei biti nešto kasnije).

Na temelju rezultata prethodnih istraživanja

Lok i Bishop (1999) pretpostavili su povezanost

izmeu više razine emocionalne inhibicije i više

razine percipiranog stresa te više zdravstvenih

tegoba. Meutim, rezultati koje su dobili, ne

podržavaju postavljenu hipotezu. Odnosno, do-

bivena je statistiki znaajna povezanost izme-

u emocionalne inhibicije i rezultata na skali

percipiranoga stresa, meutim, ta je povezanost

obrnutog smjera od onog koji se hipotezom

predviao, dok korelacija emocionalne inhibici-

je sa zdravstvenim tegobama nije znaajna.

Pitanje koje se ovdje namee glasi: Zašto dobi-

veni rezultati ne podržavaju nalaze prethodnih

istraživanja odnosa emocionalne inhibicije i

zdravlja, kao ni postavke izvedene iz njih? Kao

što je ranije reeno, postoje vrsti dokazi istra-

živanja koji ukazuju da je inhibicija ekspresije

emocija štetna za zdravlje, te da izražavanje

negativnih emocija dovodi do dobrobiti. Dis-

krepancija izmeu rezultata dobivenih u ovom

istraživanju i nalaza prethodnih istraživanja se

8/17/2019 13_Dankic

7/14


25

možda može pripisati kulturalnim razlikama,

smatraju Lok i Bishop (1999). Naime, dok su

prethodna istraživanja koja ukazuju na negativ-

ne efekte emocionalne inhibicije na zdravlje

pojedinca, izvoena u SAD-u, zemlji poznatoj

po visokom individualizmu (Hofstede, 1980;

prema Lok i Bishop, 1999), istraživanje Loka i

Bishopa (1999) provedeno je u Singapuru zakoji je karakteristino njegovanje kolektivisti-

kog duha (za koji se pretpostavlja da je utjecao

na rezultate). Stoga se ini zanimljivim, kažu

isti autori, ispitati kroskulturalne razlike u efek-

tima koje imaju izražavanje, odnosno inhibira-

nje emocija.

Kontrola agresivnosti, stres i zdravstveni simptomi

Nasuprot tome što se dimenzije ponavljanje i

emocionalna inhibicija smatraju neadaptivnim

oblicima emocionalne kontrole, dimenzija kon-trola agresivnosti smatra se adaptivnom. Kon-trola agresivnosti u kontekstu ECQ-a temelji se

na Zillmanovom (1979; prema Lok i Bishop,

1999) konceptu nazvanom ljutnjom - motivira-

na agresivnost (eng. annoyance - motivated ag- gression). Rezultati istraživanja pokazuju da jekontrola izražavanja ovog tipa agresivnosti zap-

ravo poželjna.

Geen i suradnici (Geen, 1968; Geen, Stoner iShope, 1975; sve prema Lok i Bishop, 1999)

iznose nekoliko krucijalnih spoznaja u vezi s

izražavanjem agresivnosti, tim više zanimljivih

jer su suprotne uvriježenim navodima popularne

teorije katarze. Oni, naime, navode da pružanje,

odnosno ne pružanje konteksta za izražavanje

agresivnosti utjee na stupanj izražavanja agre-

sivnosti. Pri tome e pojedinci izražavati viši

stupanj agresivnosti kada im se za to omogui

prilika. Takoer, tvrde isti autori, izražavanje

agresivnosti poveava vjerojatnost pojavljivanja

sljedeega agresivnog ponašanja. Slino tomu,druga istraživanja pokazuju da agresivnost po-

veava a ne smanjuje uzbuenje, kako to tvrdi

teorija katarze (Zillmann, 1979; Zillmann i

Sapolsky, 1977; sve prema Lok i Bishop, 1999).

Navedena istraživanja ukazuju da je regulacija

osjeaja ljutnje kao antecedenta agresivnog po-

našanja adaptivna s obzirom na osjeaje uzbu-

enja koji prate stres. Lok i Bishop (1999) su

stoga pretpostavili da e viši rezultat na skali

kontrole agresivnosti biti povezan s nižim nivo-

om percipiranog stresa i manje zdravstvenih

tegoba. Meutim, rezultati istraživanja opet ne

potvr uju postavljenu hipotezu. Naime, dobive-

ne korelacije izmeu kontrole agresivnosti te

percepcije stresa i zdravstvenih tegoba nisu

znaajne.

Autori navode nekoliko potencijalnih razloga

uslijed kojih u njihovom istraživanju nije potvr-ena hipoteza koja se odnosi na kontrolu agre-

sivnosti. Prvi od njih je mogua neprimjerenost

mjernog instrumenata za mjerenje ove varijable

(ECQ). Nadalje, mogue je da kontrola agresiv-

nosti ima malo utjecaja na stres i zdravlje defi-

niranih na nain na koji je to uinjeno u njihovu

istraživanju. Iako rezultati ranije izvoenih is-

traživanja u vezi s efektom otvorene agresivnos-

ti na uzbuenje sugeriraju da je uinkovita kon-

trola agresivnosti povezana s nižom razinom

stresa, ne postoje direktni dokazi da je ona, u

stvari, povezana s reduciranim stresom. Primje-

rice, u radu o fiziološkom oporavku nakon stre-

snog zadatka, Roger i Jamieson (1988) nisu do-

bili rezultate koji bi ukazivali na povezanost

kontrole agresivnosti ni s oporavkom ni s reak-tivnošu. Ti rezultati, kao i nalazi istraživanja

Loka i Bishopa (1999), ukazuju da kontrolaagresivnosti možda jednostavno nije povezanasa stresom.

Benigna kontrola, stres i zdravstveni simptomi

Ovisno o situacijskim zahtjevima, impulzivnost

se ponekad smatra prikladnom, a ponekad ne.

Prikladna je kada podražaji iz okoline zahtijeva-

ju neposredan odgovor bez promišljanja. Jedan

od ekstremnih primjera koji ilustrira prikladnost

impulzivnog reagiranja je u situaciji kada je

neiji život u opasnosti. Meutim, mnoge situa-

cije zahtijevaju mnogo oprezniji pristup koji

ukljuuje razmišljanje o moguim posljedica-

ma.

Problemi koji mogu nastati uslijed smanjenekontrole impulsa naveli su istraživae da se in-

tenzivnije ponu baviti ovom problematikom

(Saltzman, Mercy, O’Carroll, Rosenberg i Rho-

des, 1992; prema Lok i Bishop, 1999). Nadalje,

upravo je ova karakteristika jedna od istaknuti-

jih kod brojnih poremeaja ponašanja i socijal-

nih poteškoa (Dodge i Newman, 1981; King,

Jones, Scheuer, Curtis i Zarcone, 1990; Weis i

Ebert, 1983; sve prema Lok i Bishop, 1999).

Primjerice, impulzivnost se naješe povezuje

sa zloupotrebom droga (King, Jones, Scheuer,

8/17/2019 13_Dankic

8/14


26

Curtis i Zarcone, 1990; prema Lok i Bishop,

1999), poremeajima hranjenja (Shaye, 1989;

Weiss i Ebert, 1983; sve prema Lok i Bishop,

1999), kao i nekim poremeajima kod djece,

poput hiperaktivnosti (ADHD) i razliitih po-

remeaja ponašanja (Moffitt, 1993; prema Lok i

Bishop, 1999). Takoer, postoje dokazi o pove-

zanosti impulzivnosti i teškoa u odnosima svršnjacima (Dodge i Newman, 1981; prema

Lok i Bishop, 1999).

Ovi nalazi podržavaju pretpostavku da je kon-

trola impulsa adaptivni stil emocionalne kontro-

le. Stoga se plauzibilnom ini pretpostavka Lo-

ka i Bishopa (1999) o povezanosti postignua

viših rezultata na skali benigne kontrole i nižeg

stupnja percipiranog stresa, kao i smanjenog

broja zdravstvenih simptoma. Skala benignekontrole ECQ-a odnosi se na tendenciju kontro-liranja vlastite impulzivnosti, odnosno trenuta-

noga, spontanog, neposrednog djelovanja bez

razmišljanja (Roger i Najarian, 1989).

Kao što je i predvieno, dobiveno je da je benigna kontrola negativno povezana s percipiranimstresom i zdravstvenim tegobama (tjelesnim i

mentalnim). Rezultati koje su Lok i Bishop

(1999) dobili u svom istraživanju podržavaju

nalaze ranijih istraživanja u vezi impulzivnosti.

Nalazi ovog istraživanja u skladu su s nalazima

Rogera i Jamesona (1988) koji su izvijestili onegativnoj povezanosti izmeu benigne kontro-le i reaktivnosti sr anog ritma kao odgovora priStroop zadatku. Meutim, istodobno su i supro-tni navodima Rogera i Nesshoevera (1987;

prema Lok i Bishop, 1999) prema kojima je

visok rezultat na benignoj kontroli povezan sveom osjetljivosti na stres.

Uzimajui u obzir rezultate istraživanja Loka i

Bishopa (1999) zajedno s onima o povezanosti

benigne kontrole i reaktivnosti sr anog ritma,

kao i onih u vezi s impulzivnosti, može se zak-ljuiti da je benigna kontrola adaptivan oblikemocionalne kontrole koji je povezan s nižom

responsivnošu na stres i s mnogo pozitivnijim

zdravstvenim i socijalnim ishodima.

EMOCIONALNA KONTROLA IMENTALNO ZDRAVLJE

Frith i Cahill (1995) navode da se u osnovi

mnogih psihopatoloških stanja puno eše od

poremeaja mišljenja, koji se javljaju relativno

rijetko, nalaze razliite abnormalnosti u podru-

ju izražavanja emocija. Primjerice, tupost (neos-

jetljivost), ravnodušnost i neprimjerenost emo-

cija su pojave koje se esto mogu primijetiti kod

oboljelih od shizofrenije. Tupost se odnosi naoiti nedostatak emocionalne osjetljivosti, kada

dogaaji ili situacije ne izazivaju uobiajene,

normalne emocionalne reakcije. Ravnodušnost oznaava mnogo trajniju, opu odsutnost emo-

cionalne reakcije. Kod pacijenata je oit izosta-

nak emocionalnog tona, koji se oituje kroz mi-

nimalnu modulaciju govora ak i kada iznose

najbizarnija ili iskustva koja su po svom sadrža-

ju izuzetno uzbuujua. Takoer, u takvim je

sluajevima oit i nedostatak normalnih facijal-

nih i tjelesnih pokreta kojima se uobiajeno iz-

ražavaju raspoloženja ili emocije. Neprimjere-nost u emocionalnom izražavanju vidljiva je usituacijama kada pacijent izražava emocije koje

su u neskladu s okolnostima.

U vezu s mentalnim zdravljem esto se dovode i

brojni drugi konstrukti vezani uz emocije, me-

utim, relativno mali broj istraživanja posveen

je odnosu emocionalne kontrole i mentalnog

zdravlja. Jedan od konstrukata vezanih uz emo-

cije, a iji su se efekti na mentalno zdravlje ispi-

tali, je konflikt pri emocionalnom izražavanju(King i Emmons, 1990; prema King, Emmons i

Woodley, 1992). Taj konflikt ukljuuje želju da

se izrazi emocija i nemogunost da se to i uini,odnosno izražavanje emocije uz istodobnu želju

da se to ne ini. Ova vrsta konflikta, navode

King i Emmons (1990, 1991; sve prema King,

Emmons i Woodley, 1992), povezana je s osje-

ajem distresa i osobito s depresijom.

Takoer, u ovom kontekstu spominje se i kon-

strukt koji se naziva aleksitimija (eng.alexithymia), a koji ukljuuje pomanjkanje pris-tupa vlastitim emocijama i nedostatno (siroma-

šno) emocionalno doživljavanje (Taylor, Ryan i

Bagby, 1985; prema King, Emmons i Woodley,1992).

Nadalje, postoje odreeni dokazi o povezanosti

nekih od dimenzija emocionalne kontrole, od-

nosno ponavljanja i emocionalne inhibicije, s psihikim zdravljem. Tako je ponavljanje pove-zano s trajanjem depresivnog afekta, prolongi-

ranim distresom i smanjenim samopoštovanjem

(de Man, 1990; Morrow i Nolen-Hoeksema,

1990; Wood, Saltzberg, Neale, Stone i Rachmi-

el, 1990; sve prema King, Emmons i Woodley,

8/17/2019 13_Dankic

9/14


27

1992). King i Emmons (1991; prema King,

Emmons i Woodley, 1992), kao što je ve ranije

reeno, pronašli su pozitivnu povezanost izme-

u faktora ponavljanje i mjera distresa u istraži-

vanju odnosa emocionalnog izražavanja i nei-

jeg osjeaja dobrobiti.

Kako bi prikazali utjecaj jednog od važnijihoblika emocionalne regulacije (emocionalne

inhibicije) na promociju ili pak na narušavanje

fiziološkog funkcioniranja pojedinca, Gross i

Levenson (1997) proveli su istraživanje u kome

su od jedne grupe ispitanika tražili da inhibiraju

svoje reakcije dok se nalaze u nekom od induci-

ranih emocionalnih stanja (pozitivnom, neutral-

nom ili negativnom), dok su od druge grupe

tražili da se ponaša prirodno u istim uvjetima.

Utvr eno je da ve sama uputa kojom se od is-

pitanika traži da inhibiraju vlastitu emocionalnu

ekspresiju, dovodi do ope fiziološke aktivacije.

Autori smatraju da na taj nain ispitanici sami

sebe pripremaju na šok, odnosno neku teškoukoja u ovom sluaju može podrazumijevati i

samu nesigurnost u vezi s nadolazeim emocio-

nalnim iskustvom, kao i zabrinutost u vezi s

vlastitom sposobnošu obavljanja zadatka (sto-

ga je cilj prikriti sve vidljive znakove vlastitoga

emocionalnog doživljavanja). Nadalje, pokazalo

se da ispitanici, iji je zadatak bio potisnuti e-

mocionalnu ekspresiju i pozitivnih i negativnih

emocija, u tome i uspijevaju, ali samo do odre-ene granice. ini se da upravo ova injenica

potkrepljuje gledište kako se emocije mogu

kontrolirati, ali samo do neke toke (Gross i

Munoz, 1995; prema Gross i Levenson, 1997).

Zanimljivo je napomenuti da su takoer utvr e-

ne interindividualne razlike u sposobnosti inhi-

biranja ekspresije emocija ija priroda ovim

istraživanjem nije mogla biti utvr ena. Potiski-

vanje i negativnih i pozitivnih emocija u ovom

je sluaju dovelo do promjena na fiziološkom

planu. Meutim, unato postojanju odreenih

specifinosti u fiziološkim reakcijama s obzi-rom na to koje se emocionalno izražavanje nas-

toji inhibirati, postoji i nešto što se tie svih

emocija. Naime, emocionalna inhibicija uvijek

je praena intenziviranjem simpatike aktivacije

kardiovaskularnog sustava. To sugerira da poti-

skivanje i pozitivnih i negativnih emocija ima

svoju oiglednu fiziološku cijenu, pogotovo

kada se ima na umu da se ta simpatika aktiva-

cija kardiovaskularnog sustava dogaa bez ob-

zira na smanjene metabolike zahtjeve koji su

uzrokovani smanjenjem manifestno ekspresiv-

nog ponašanja. Primjerice, iako reakcija smija-

nja poveava somatsku aktivaciju, inhibicija te

reakcije smanjuje metabolike zahtjeve organi-

zmu, no bez obzira na to dolazi do simpatike

aktivacije kardiovaskularnog sustava.

Poznato je da inhibiranje izražavanja emocija

smanjuje samoprocjene nekih emocija, primje-

rice boli i ponosa, ali ne i svih (npr. gaenja)(Gross i Levenson, 1997). U istraživanju Grossa

i Levensona (1997) dobiveni su samo umjereni

efekti inhibicije na samoprocjene u vezi s emo-

cionalnim doživljavanjem. Naime, ini se da

potiskivanje izražavanja tuge ne smanjuje sub-

jektivno emocionalno doživljavanje. Može se

rei da nalazi istraživanja ukazuju da inhibicija

izražavanja negativnih emocija (npr. tuge) ne

doprinosi olakšanju subjektivnog doživljavanja

tih emocija. Skrivanje vlastitih osjeaja kao na-

ina kojim netko pokušava umanjiti negativne

emocije, teško e mu zaista pomoi da se bolje

osjea. Meutim, postoje situacije kada je i za

naše, ali i za tue psihiko zdravlje i opu dob-

robit poželjno suzdržati vlastite emocionalne

reakcije (npr. vikanje ili udaranje nekoga). Ta-

koer, postoji mnoštvo razliitih razloga zbog

kojih je izuzetno bitno odvojiti ono što osjea-

mo od onoga što izražavamo (Gross i Muoz,

1995; prema Gross i Levenson, 1997).

Dakako, postoje i okolnosti pri kojima potiski-

vanje emocija može ometati uspješno funkcio-niranje. To je osobito evidentno u sluajevima

kada je emocionalna inhibicija kronina, neflek-

sibilna i nediskriminativna u odnosu na zahtjeve

socijalnog okruženja. U tom sluaju, ona može

umanjiti efikasnost kognitivnog procesiranja,

zaustaviti adaptivne akcije i ograniiti mogu-

nosti naših socijalnih partnera da tono procije-

ne i adekvatno reagiraju na naše potrebe i pla-

nove.

Kako emocije omoguavaju adaptivno ponaša-

nje u suoavanju s izazovima, njihovo stalno inefleksibilno odbacivanje može ugroziti neiju

sposobnost da se uspješno s njima nosi. Primje-

rice, ako pri konzumiranju odreene hrane osje-

amo gaenje i pri tome inhibiramo povraanje

(kao prirodnu reakciju na osjeaj gaenja), nas-

tavak istovjetnog ponašanja može poveati rizik

od nastanka bolesti. Ili, ako u nekoj opasnoj

situaciji inhibiramo tendenciju ka bijegu koja je

sastavni dio emocije straha, na taj nain preu-

zimamo i sve mogue nepoželjne rizike. Ako

se, pak, sakrije ljutnja uzrokovana neijim lošim

8/17/2019 13_Dankic

10/14


28

postupcima prema nama, postoji mala vjerojat-

nost da e se ponašanje te druge osobe prema

nama poboljšati. Ovaj posljednji primjer ukazu-

je na mogunost utjecaja na tue ponašanje ko-

munikacijom naših emocionalnih stanja prema

drugima. Taj tok verbalnih i neverbalnih infor-

macija je esencijalan za uspješno interpersonal-

no funkcioniranje. Poznato je, takoer, da naosnovi emocionalne ekspresije naših socijalnih

partnera dobivamo informacije o njihovim pot-

rebama i preferencijama. Primjerice, ukoliko

nehotice razljutimo nekoga, upravo nam njego-

va ekspresija ljutnje signalizira da trebamo neš-

to poduzeti kako bi korigirali vlastito ponašanje

(npr. ispriali se). Meutim, ukoliko osoba koju

smo razljutili sustavno potiskuje izražavanje

emocija, manje je vjerojatno da emo uoiti

problem i još je manje vjerojatno da emo pro-

mijeniti svoje ponašanje. U tom sluaju, osoba

koja potiskuje svoju reakciju, može u nastavku

imati jau negativnu emocionalnu reakciju -

možda ak i veeg intenziteta i frekvencije up-

ravo stoga što (ne)signalizirana emocija nije

izazvala korektivno ponašanje kod drugoga. U

stvari, ovo predstavlja vrlo važan element emo-

cionalne komponente komunikacijskih proble-

ma evidentnih u tako mnogo psihopatoloških

oblika.

Nadalje, u skladu s brojnim istraživanjima koja

su ukazala na to da ekspresija emocija služi zareduciranje fiziološkog uzbuenja povezanog sa

stresom (Mendolia i Kleck, 1993; prema Forbes

i Roger, 1999), te da u tome postoje stabilne

individualne razlike (Kring, Smith i Neale,

1994; prema Forbes i Roger, 1999), ti nalazi

ine se vrlo primjenjivima na kontekst socijalne

podrške. Odnosno, kako se jedan od aspekata

socijalne podrške odnosi upravo na razumijeva-

nje tuih emocija, moglo bi se rei da je funkci-

ja socijalne podrške osiguravanje mogunosti za

izražavanje emocija.

Znajui za važnu ulogu emocionalnih mehani-

zama regulacije u psihopatologiji, ini se važ-

nim prouiti emocionalnu inhibiciju na klini-

kom uzorku. Na taj nain bi se moglo utvrditi

prati li eventualni napredak ili poboljšanje psi-

hikog zdravlja i normalizacija procesa emoci-

onalne regulacije (Gross i Levenson, 1997).

UMJESTO ZAKLJUKA ILI SMJERNICEBUDUIH ISTRAŽIVANJA

EMOCIONALNE KONTROLE

Unato dugoronom klinikom i istraživakom

interesu za podru je emocionalne inhibicije

može se rei da je relevantna literatura nepot-

puna i nekonzistentna.

Naime, dok neki smatraju da potiskivanje emo-

cija ima negativne posljedice po zdravlje i nji-

hovo izražavanje smatraju nužnim, drugi navo-

de da emocionalna inhibicija nije uvijek nepo-

željna i neadaptivna. Kako se cijeli ovaj rad up-

ravo bazira na prikazu nalaza koji ukazuju na

vjerodostojnost jednih, odnosno drugih navoda,

u ovom se trenutku ini primjerenijim (umjesto

sažimanja prethodno reenog i teoretiziranja u

prilog jednog ili/i drugog gledišta) prikazati

potencijalne smjernice za neka budua istraži-

vanja kojima bi se riješile postojee nedoumice.

Dakle, prije svega, ini se zanimljivim podrob-

nije empirijski ispitati okolnosti (specifine si-

tuacije) pod kojima je emocionalna inhibicija

adaptivna ili to nije. Zakljuak istraživanja ko-

jega su proveli Lok i Bishop (1999) glasi: inhi-

bicija emocija ne mora nužno biti nezdrava ka-

ko se to sugeriralo u prethodnim istraživanjima.

Odnosno, ini se da ona može biti adaptivna

barem u nekim sluajevima.

Takoer, važnim se ini i ispitivanje odnosa

izmeu emocionalne kontrole, stresa i zdrav-

stvenih ishoda na nekim specifinim uzorcima

populacije, poput primjerice klinikom uzorku.

Vrlo se zanimljivim ini ispitivanje tog odnosa

na uzorku djece razliite dobi. Ova bi ispitiva-

nja, osim što bi unaprijedila znanstvene spozna-

je iz podru ja psihologije emocija i zdravstvene

psihologije, mogla imati znaajnu ulogu u pri-

mijenjenim podru jima psihologije, posebice u

klinikoj i dje joj psihologiji. Naime, na teme-lju tih rezultata mogli bi se razviti ili promovira-

ti postojei terapijski i preventivni programi.

Nadalje, neke od postojeih spoznaja ukazuju

na utjecaj kulturalnih faktora na efekte emocio-

nalne kontrole. Ljudi iz razliitih kultura oito

imaju vrlo razliite koncepte emocionalne ek-

spresije i inhibicije, tvrde Markus i Kitayama

(1991; prema Lok i Bishop, 1999). Stoga se ini

važnim ispitati kulturalne razlike kako bi se bo-

lje mogli razumjeti specifini efekti emocional-

8/17/2019 13_Dankic

11/14


29

ne kontrole na zdravlje, funkcioniranje i dobro-

bit ljudi. Stoga, kroskulturalna istraživanja e-

mocionalne kontrole i njene implikacije na

zdravlje postaju jednim od vrlo plodnih istraži-

vakih podru ja. U tom kontekstu bilo bi pose-

bice korisnim istražiti razlike u mehanizmima

emocionalne inhibicije kod pripadnika društava

koje njeguju individualizam nasuprot onim dru-štvima u kojima se potencira kolektivistiki duh

i kooperativnost. Postoje neke indicije prema

kojima bi potonjima trebalo biti puno teže izra-

žavati vlastite emocije (Markus i Kitayama,

1991; prema Lok i Bishop, 1999). Primjerice,

uslijed straha da se ne naruše tako visoko valo-

rizirani socijalni odnosi, teži se ne izražavanju

emocija, osobito onih koje se smatraju negativ-

nima.

Postoje još neke nove mogunosti, na podru ju

same metodologije istraživanja, koje bi bilo po-

željno imati u vidu u narednim istraživanjima

ovog fenomena.

U veini istraživanja koja se bave efektima e-

mocionalne inhibicije/kontrole naglasak se stav-

lja na zdravstvene teškoe. Pri tome je dobrobit

definirana kao odsustvo zdravstvenih teškoa

(Lok i Bishop, 1999). Mnogo primjerenijim i

istraživaki izazovnijim u ovom trenutku, upra-

vo zbog nepostojanja istraživanja koja su to u-

zela u obzir, bilo bi operacionaliziranje dobrobi-ti u terminima pozitivnih zdravstvenih obilježja

i pozitivnih mentalnih karakteristika.

Nakon toga, nužno bi vjerojatno bilo razvijanje

mjernih instrumenata kojima bi se prije svega

mogla mjeriti dobrobit na tjelesnom planu, dok

se situacija s mjerenjem pozitivnih mentalnih

karakteristika ini povoljnijom. Primjerice, mo-

gli bi se koristiti postojei instrumenti za mjere-

nje samopoštovanja, osjeaja vlastite kompeten-

tnosti ili, pak, ope dobrobiti (eng. well-being ).

Nadalje, uz korištenje mjera koje se baziraju nasamoprocjenama (kod prediktorskih kao i kod

ishodnih varijabli) trebalo bi raditi na razvijanju

objektivnijih mjernih instrumenata te njihovoj

masovnijoj primjeni. Uslijed potpunog odsustva

mjernih instrumenata namijenjenih specifino

dje joj populaciji jedno izuzetno veliko istraži-

vako podru je otvara se upravo na planu nji-

hova razvijanja i validacije. Osim što se ta ideja

ini vrlo zanimljivom, smatram da bi bila i vrlo

korisnom za dje ju dobrobit upravo zbog mo-

gunosti prevencije brojnih neželjenih posljedi-

ca emocionalne kontrole kao i poticanja njezina

korištenja na adaptivne naine. ini se da bi u

praksi primjena rezultata istraživanja koju bi

omoguili prethodno navedeni mjerni instru-

menti, otvorila nesluene mogunosti za rast i

razvoj dje je osobnosti.

Nadalje, pri kreiranju nacrta istraživanja trebalo bi uzeti u obzir kao moguu zanimljivost i/ili

nužnost istražiti ne samo trenutne odnose izme-

u emocionalne kontrole i zdravstvenih ishoda,

ve i njihov razvitak tijekom odreenoga kraeg

ili dužega vremenskog razdoblja. Naime, posto-

jea istraživanja uglavnom ispituju te odnose

onako kako se oni pojavljuju u jednom trenutku.

Iako ve postoje odreeni preliminarni pokušaji

razvijanja cjelovitog modela odnosa izmeu

razliitih aspekata emocionalne kontrole, stresa

i zdravstvenih tegoba (Lok i Bishop, 1999),

svakako i dalje treba istraživati u tom smjeru. U

ranije navedenom modelu, koji pokazuje dobro

slaganje s podacima, percipirani stres posreduje

u odnosu izmeu emocionalne kontrole i zdrav-

stvenih tegoba. Sve dimenzije emocionalne

kontrole, kao i svakodnevne teškoe, pokazuju

znaajne veze s percepcijom stresa koja je zna-

ajno povezana sa zdravstvenim problemima.

Neke od dimenzija (benigna kontrola i svakod-

nevne teškoe) povezane su sa zdravstvenim

tegobama nezavisno od stresa. Bilo bi zanimlji-vim provjeriti ovaj model na rezultatima dobi-

venim u longitudinalnim istraživanjima, odnos-

no onima eksperimentalne prirode, što bi omo-

guilo donošenje zakljuaka o uzrono-

posljedinim odnosima.

I NA KRAJU...

Interes za podru je kontrole vlastitih emocija

zapoeo je vrlo davno. Ilustracije radi, parafra-

zirat u Aristotela (Goleman, 1995) da se svatko

može vrlo lako razljutiti. Ali biti ljut na pravuosobu, pravim intenzitetom, u pravo vrijeme,

zbog pravog razloga i na ispravan nain nije baš

lako. Ovaj navod ini se vrlo aktualnim i prim-

jenjivim na mnoge druge emocije.

Rezultati o efektima konstrukta emocionalne

kontrole na zdravlje vrlo su primjenjivi u suv-

remenim društvima ije je bitno obilježje stalna

promjenjivost, kako na planu tehnologije, tako i

na socijalnom nivou. ini se da bi detaljnije

razumijevanje konstrukta emocionalne kontrole

8/17/2019 13_Dankic

12/14


30

doprinijelo boljem suoavanju s boleš u ili ba-rem jednim od najuestalijih problema današ-

njice - stresom. Utvr ivanje pod kojim bi okol-

nostima trebalo inhibirati emocionalno izraža-

vanje te koje emocije bi trebalo inhibirati radi

naše i dobrobiti (psihike i tjelesne) drugih lju-

di, zasigurno bi pomoglo u reduciranju stupnja

doživljenog stresa, a samim time dovelo i dosmanjenja broja zdravstvenih tegoba. Gotovo da

ne treba napominjati da bi to imalo i brojne po-

zitivne posljedice (implikacije) na društvenom

planu, barem što se tie materijalne strane. Da

spomenem samo neke od moguih koristi: ma-

nji troškovi zdravstvenih usluga, manje izosta-

naka s posla i mnoge druge prednosti.

Znaajno je napomenuti da konstrukt emocio-

nalne inhibicije nalazi svoje mjesto i u najsuv-

remenijim znanstvenim tokovima. Stavljanje

naglaska na povoljne efekte kontroliranja ili

bolje reeno reguliranja vlastitih emocija podu-

dara se s modernim konceptom bolesti koji od-

bacuje patogenu orijentaciju usmjerenu na rje-

šavanje zagonetke zašto ljudi obolijevaju

(Antonovsky, 1987; prema Lok i Bishop, 1999).

U stvari, sve se više prihvaa salutogena orijen-

tacija koja se bavi pitanjima zašto ljudi ostaju

zdravi, koji su to faktori koji doprinose održanju

ljudskog zdravlja i sl. Dokaz da do promjene

ove orijentacije nije došlo samo u podru ju me-

dicinskih znanosti je i sve eše spominjan pra-vac pozitivne psihologije. O emu se zapravo

radi? Rije je o orijentaciji koja se bavi pozitiv-

nim aspektima ljudskog života (Bezinovi,

2000). Ona ukljuuje shvaanje da psihologija

mora intenzivno istraživati i prakticirati potica-

nje ljudskih obilježja koja doprinose kvalitetni-

jem življenju. Bez dvojbe, reguliranje vlastitih

emocija jedno je od tih obilježja.

LITERATURA

Bezinovi, P. (2000). Pozitivna psihologija inaša zbilja. Psiholog–list Društva psi-hologa Primorsko – goranske županije,1, 13-15.

Forbes, A., Roger, D. (1999). Stress, social sup-

port and fear of disclosure. British Jo-urnal of Health Psychology, 4, 165-179.

Frith, C., Cahill, C. (1995). Psychotic Disor-

ders: Schizophrenia, Affective Psycho-

ses, and Paranoia. U: A.A. Lazarus, i

A.M. Colman (Ur.), Abnormal Psychol-ogy (str. 23-43). London: Longman.

Goleman, D. (1997). Emocionalna inteligencija.Zagreb: Mozaik knjiga.

Gross, J.J., Levenson, R.W. (1997). Hiding

Feelings: The Acute Effects of Inhibit-

ing Negative and Positive Emotion.

Journal of Abnormal Psychology, 106,95-103.

Kaiser, J., Hinton, J.W., Krohne, H.W., Stewart,R., Burton, R. (1995). Coping disposi-

tions and physiological recovery from a

speech preparation stressor. Personality& Individual Differences, 19, 1-11.

King, L.A., Emmons, R.A., Woodley, S.

(1992). The Structure of Inhibition. Jo-urnal of Research in Personality, 26,85-102.

Kring, A.M., Smith, D.A., Neale, J.M. (1994).

Individual Differences in Dispositional

Expressiveness: Development and

Validation of the Emotional Expressiv-

ity Scale. Journal of Personality andSocial Psychology, 66, 934-949.

Levy, S.M., Heiden, L.A. (1990). Personality

and Social Factors in Cancer Outcome.

U: H.S. Friedman (Ur.), Personalityand Disease (str. 254-279). New York:John Wiley & Sons.

Lok, C.F., Bishop, G.D. (1999). Emotion con-

trol, stress, and health. Psychology & Health, 14, 813-827.

Paez, D., Velasco, C., Gonzalez, J.L. (1999).Expressive writing and the role of

alexythimia as a dispositional deficit in

self-disclosure and psychological

health. Journal of Personality & Social Psychology, 77, 630-641.

Roger, D., Najarian, B. (1989). The construc-

tion and validation of a new scale for

measuring emotion control. Personalityand Individual Differences, 10, 845-853.

Roger, D., Najarian, B. (1998). The relationship

between emotional rumination and cor-tisol secretion under stress. Personalityand Individual Differences, 24, 531-538.

Roger, D., Hudson, C. (1995). The role of emo-

tion control and emotional rumination

in stress management training. Interna-tional Journal of Stress Management, 2,119-132.

Salovey, P., Mayer, J.D. (1990). Emotional in-

teligence. Imagination, Cognition and Personality, 9, 185-211.

8/17/2019 13_Dankic

13/14


31

Tellegen, A., Waller, N.G. (1982). Exploring

Personality through Test Construction:

Develpoment of the Multidimensional

Personality Questionnaire. U: S.R.

Briggs, i J.M. Cheek, (Ur.). PersonalityMeasures: Development and Evaluation(Vol.1). Greenwich, CN: JAI Press.

8/17/2019 13_Dankic

14/14


32

Emotional control and health

Kristina DankiCity of Rijeka, Education and Schooling Department

In the last few years, particular attention is dedicated to emotional control in the context of re-search on the relationship between personality and reaction to stress. Roger and Nesshoever(1987) define the construct of emotional control as a general tendency in the inhibition of theexpression of emotional reactions. In order to make it possible to measure emotional control, theauthors Roger and Nesshoever (1987; according to Roger and Najarian, 1989) created the Emo-

tion Control Questionnaire (ECQ). This questionnaire was initially developed in the content of a program aimed at researching the role of personality in the relation between stress and disease,and in the context of research on individual differences in reacting to stressful situations. ECQinquires into four aspects of emotional control, called rehearsal (which measures the tendency toruminate about emotional distress), emotional inhibition (which refers to the inhibition of pastemotions, the maintenance of emotional expression), aggressiveness control (which refers to the

expression of aggressive responses) and benign control (which indicates the control of impulsesthat are not aggressive by nature). The conclusion of the research on the relationship betweenthe said dimensions of emotional control, stress and health, which was conducted by Lok andBishop (1999) reads as follows: the inhibition of emotions does not necessarily have to be un-healthy, as suggested in previous research. That is, it seems that it can be adaptive at least in cer-tain cases.

Key words: emotional control, physical health, mental health

Documents

13_Dankic