GOVORNIŠTVO Pripremila: Gaia Vidović, univ. bacc. oec.

PRAVILA KAKO BITI DOBAR GOVORNIK Najpoznatiji antički govornik, Ciceron je davno rekao da govornik treba imati na umu tri stvari: što govori, kome govori i kako govori. Vrlo često susrećemo se s govornicima koji svoje govore čitaju. I vrlo brzo se pitamo zašto im ne vjerujemo. Tu su i oni koji govore prebrzo, ili pak presporo, zatim govornici s prekriženim rukama, oni koji prijete olovkom ili je pretvore u dirigentski štapić. Rijetki nisu ni oni s rukama u džepovima, s visokim, piskutavim, kreštavim glasovima, oni koji govore kroz nos ili nerazgovijetno, a osobito je popularno koristiti se riječima koje nitko ne razumije kako bismo dokazali svoju kompetenciju i obrazovanje. Našim se slušačima to najčešće ne sviđa. Ono što svaki govornik mora imati na umu jest da nema loše publike. Postoje samo loši govornici, loši ponajprije zbog toga što svoj govor nisu prilagodili publici. Kolika je moć javnog govora, svjedočimo svakodnevno, a rijetko razmišljamo o tome da način na koji je nešto izgovoreno može potpuno promijeniti značenje. Još nam se čudnijim može učiniti da se sve one neizgovorene stvari mogu naučiti. Sadržaj onoga što govorimo, dakle, ŠTO, prema nekim istraživanjima, čini svega 7%. KAKO čini onaj veliki ostatak. Glas i dikcija, čini se, najmanje su 5 puta važniji, a neverbalni znakovi, gesta i mimika, odnosno pokreti tijela i lica, čine više od polovice govora. Biti dobar govornik znači biti uvjerljiv! No, kako postići uvjerljivost? o Prvo je pravilo: kako biste bili uvjerljivi govorite samo o onome što dobro poznajete. o Za postizanje uvjerljivosti na raspolaganju nam stoje razni retorički alati. Jedan od njih ponajprije je određivanje cilja izlaganja i svakako isticanje onog bitnog, ponavljanje. o Od velike pomoći je i poznavanje strukture prezentacije, vrsta argumenata i pseudoargumenata, retoričkih figura, potom lijep, prepoznatljiv glas, gesta i mimika usklađene sa sadržajem govora, duboko disanje, govor pripremljen u formi natuknica… Sve to u službi postizanja uvjerljivosti. o Što se samog izvođenja govora tiče, recept je jednostavan – otvorite se prema publici. Ako imate prekrižene ruke, publika će vas doživjeti kao osobu koja ne želi komunicirati, kao nesigurnu ili nespremnu. Olovkom u ruci mogli biste početi prijetiti, a osim glazbenika, nitko ne voli dirigiranje. Nosne glasove često vezujemo uz dosadne, pospane, lijene ljude, visoke i kreštave pak uz one nervozne, živčane, napete. Međutim, glas se može promijeniti, učiniti lijepim, izražajnim i prepoznatljivim dijelom govornikove osobnosti. On može postati sredstvo kojim ćemo pojačati uvjerljivost i snagu svoga govora. Ključ je u dubokom disanju i vježbama za postizanje tzv. voluminoznog glasa, glasa koji plijeni pozornost, koji će publiku prisiliti na slušanje. o Dobrog govornika svakako krase entuzijazam, energičnost i dinamičnost. Ne manje važna je i dikcija, odnosno čist izgovor glasova. o Teško disanje, zamuckivanje, crvenilo ili bljedilo, lupanje srca, suha usta, podrhtavanje glasa i ruku i svi ostali simptomi straha od javnog govora mogu se umanjiti vježbama.

o Dobar govor u sebi sadrži idealan omjer logike i poetike. Uz argumente pomoću kojih branimo tezu koju zastupamo, jednako su važne i retoričke figure, primjerice, analogija, parafraza, ponavljanja... o Budite originalni, ne imitirajte druge govornike, obogatite govor sinonimima, ispričajte priču, anegdotu, našalite se, najbolje na svoj račun. Koristite se citatima, riječima stvarajte slike, one se lako pamte i svakako pazite na vrijeme govora. U retorici vrijedi pravilo manje je više. Bolje je govoriti kraće nego dulje, ali opet ne prekratko. Imajte na umu: Dobar govornik prestaje govoriti kad ga najradije slušaju!

TREMA I KAKO JE SUZBITI

Mozak je doista divna stvar. Počne raditi kad se rodite i ne staje sve dok ne morate javno govoriti. Rekao je to Mark Twain, veliki američki pisac. I čini se da je doista tako. Strah od javnog nastupa jedan je od najjačih ljudskih strahova. Kada strahujemo od javnog nastupa u medijima, na prezentaciji ili skupštini dioničara, bojimo se prije svega samih sebe. Možete se osramotiti, drugi mogu pomisliti da ste neznalica, da ne znate o čemu govorite, da niste dovoljno stručni za mjesto na kojemu ste. Možete stati usred govora, izgubiti nit, pogriješiti, zaboraviti što trebate reći. Mogu vam se smijati, podsmjehivati se, mogu vas uopće i ne slušati. Nikada ne treba zaboraviti, i oni koji vas gledaju i slušaju jednako bi se osjećali na vašem mjestu. Niste jedini koji imate tremu. Jer, Mark Twain je zapisao i sljedeće: ''Postoje dvije vrste govornika, oni koje su nervozni i oni koji lažu.'' I najveći govornici osjećaju strah prije javnog nastupa, i njima se znoje dlanovi, teško dišu, ostaju bez daha, pocrvene ili, pak, problijede, preznojavaju se, srce im ubrzano lupa, glas im podrhtava, baš kao i ruke, obaraju pogled, zastajkuju, griješe, usta su im suha, imaju probavne smetnje i oluju u trbuhu, drhte... Čak ni veliki rimski govornik Ciceron nije toga bio pošteđen. Strah od javnog nastupa javno su priznale zvijezde poput Barbre Streisand ili političari poput Ronalda Reagana.

Trema je zapravo saveznik

Mala količina treme zapravo je dobrodošla, može čak biti i od pomoći, postati saveznik u javnom govoru. Upravo zbog toga što i drugi osjećaju taj strah, on nas čini ljudskijima, publika se poistovjećuje s nama, prepoznaje se u nama, suosjeća s nama. I time je već na našoj strani. Čim tako počnemo razmišljati, strah se smanjuje. A ta mala adrenalinska injekcija pomoći će da prezentacija, javni nastup budu bolji, uspješniji. Trema, dakle, pridonosi uspjehu i šarmu. Ljudi vas vole upravo zato što niste savršeni. Ono što svakako treba imati na umu u vezi sa strahom od javnog nastupa jest da je on u većini slučajeva iracionalan. Kad stanete pred publiku i počnete govoriti, što vam se loše može dogoditi? Mi se doista ponajviše bojimo sebe samih, odnosno vlastita neuspjeha. Bojimo se, jer smo procijenili da je auditorij neprijateljski orijentiran prema nama ili ga možda ne poznajemo. Bojimo se kritike, pretjerane ili pak nedovoljne pozornosti publike. Bojimo se jer mislimo na dojam koji ćemo ostaviti, na važnost govora, strepimo od autoriteta koji sjede u publici. Na kraju, stojimo sami izloženi pogledima, a to nije nimalo lako. Bitno je odrediti cilj Prvi korak za smanjenje treme je priznati njezino postojanje, a magična riječ u borbi protiv

straha od javnog govora je priprema! Odredite cilj svoga govora, razmislite što želite postići javnim nastupom. I zapišite to. Ta jedna, katkad i vrlo kratka rečenica može vas spasiti od mnogih spomenutih neugodnosti. Nemojte svoje izlaganje učiti napamet, radije pripremite bilješke na osnovi kojih ćete govoriti. Imate li pred sobom cijele rečenice, zaboravit ćete govoriti i počet ćete čitati, a nema dosadnijeg govornika od onoga koji čita. Uz to, bilješke će vam biti čvrste točke oko kojih ćete plesti govor i dat će vam sigurnost. Dakle, još jedan način da smanjite tremu. Kad ste govor pripremili, počnite vježbati. Kad ste završili s vježbanjem, krenite ponovno, a nakon toga opet sve završite vježbanjem. I tako nekoliko puta. Izbjegavajte vježbanje pred zrcalom. Ako imate mogućnosti, snimite se i poslušajte snimku. Bolje ćete vidjeti što činite pa ćete tako i lakše ispraviti nedostatke. Od pomoći vam mogu biti i prijatelji ili kolege, govorite pred njima, i to će biti dobar trening za pravi nastup. Izmjerite vrijeme trajanja izlaganja kako ne biste bili prekratki i tako razočarali publiku ili, pak, predugi i dosadni. Zapamtite, dobar govornik prestaje govoriti kad ga publika najradije sluša. Vizualizirajte. Zamislite situaciju u kojoj ćete govoriti: govor je uspješan, svi vam čestitaju, dobro su raspoloženi, vi ste zadovoljni. Recite sami sebi: Ovo je bilo dobro! Recite to naglas. Pozitivne misli mogu posve preokrenuti i promijeniti naše osjećaje, pa i osjećaj straha. Imajte na umu: publika vas je došla čuti, vi znate nešto što oni ne znaju, vi imate nešto što oni nemaju. Uz to, oni žele da vi uspijete. I, najvažnije, najveći dio vaše treme uopće ne primjećuju. Usredotočite se na poruku koju želite prenijeti, tako ćete zaboraviti na strah. I hrabrost može postati navika

Neposredno prije javnog nastupa razgibajte se i protegnite cijelo tijelo, osobito ramena i vrat, ali pazite na vratne kralješke, ne naginjite glavu previše unazad. Razgibajte i kružni mišić oko usana pojačanim otvaranjem i zatvaranjem usta. Ponavljajte vokale ovim redom: a, o, e, u, i. To će dobro činiti i vašoj dikciji. Govorit ćete razgovjetnije i manje griješiti. Dišite duboko, iz dijafragme. Duboko će vas disanje opustiti. Pripremite čašu vode koja će biti uz vas za vrijeme prezentacije. Možda vam neće trebati, katkad će vam biti dovoljan samo i pogled na vodu. Nemojte piti hladne ni gazirane napitke. Mlak čaj opustit će vam glasnice. Ali ne i čašica alkohola. Ili jednostavno pijte običnu vodu sobne temperature. Prije javnog nastupa izbjegavajte teško probavljivu hranu, ali nikako nemojte biti gladni.

Trema je najjača na početku govora. Zato ponavljate prve rečenice izlaganja kako biste s lakoćom prebrodili početak. Pozitivne misli nužne su upravo u tom trenutku. Autosugestija je moćan alat u borbi protiv treme. Sjetite se riječi Gottholda Ephraima Lessinga, njemačkog pisca i filozofa: 'Mnogi griješe iz straha da ne pogriješe'. S njime bi se složio i Aristotel koji kaže: 'Ljudi osjećaju neustrašivost kad vjeruju da neće ni u sadašnjosti ni u budućnosti doživjeti neuspjeh, već, naprotiv uspjeh. Dakle, postanite neustrašivi, prestanite se bojati javnoga govora, jer baš kao i strah, i hrabrost može postati navika. Ne razmišljajte o tremi neposredno prije nastupa, nemojte o njoj niti razgovarati s drugima. Što više nastupa, manje trema Ako ste u mogućnosti, dođite ranije u prostor u kojem ćete govoriti, provjerite tehnička pomagala, upoznajte se s prostorom. Na taj način nervoza može vrlo lako prerasti u entuzijazam. Neposredno prije govora nemojte pušiti i nemojte piti kavu, jer bi vam njezina diuretička svojstva mogla izazvati neugodnosti. Ne posežite za slatkišima i čokoladom, pokušajte izbjeći

nagli porast šećera u krvi. Nemojte uzimati lijekove za smirenje i opuštanje, jer će efekt biti posve suprotan od očekivanog: oni će vas umrtviti i umanjiti za javni govor prijeko potreban entuzijazam i angažiranost. Razvijajte i njegujte svoj glas. Duboki, prostrani glasovi mnogo su uvjerljiviji i moćniji, daju nam osjećaj snage, pridobivaju pozornost publike, što pozitivno utječe na naše samopouzdanje. Već spomenuto duboko disanje promijenit će kvalitetu vašega glasa. Kad počnete govoriti, nemojte gledati u smjeru autoriteta nazočnih u publici. Neka vam pogled bude sveobuhvatan, neka svatko osjeća da baš njega gledate. Dakle, gledajte sve, ali nikoga. To ćete postići ako pogled podignete malo iznad razine očiju publike. Susret s nečijim pogledom u tom trenutku može biti uznemirujući ili čak paralizirajući. Ako se zastoj ipak dogodi, okrenite ga u svoju korist! Ponovite ukratko o čemu ste govorili, postavite pitanje publici, ispričajte priču ili anegdotu. I na kraju, zašto ne, priznajte da imate tremu. S vremenom će se strah i trema od javnog nastupa smanjivati. Iskustvo je najbolja lekcija koja će vas naučiti da je taj strah u najvećoj mjeri neutemeljen, da ga se, istina, nije moguće riješiti, ali, kad ga već ne možete pobijediti, možete ga doista učiniti svojim saveznikom.

EUROPSKA ILI AMERIČKA GOVORNIČKA ŠKOLA Američki način govora odlikuje populistički uvod govora ili efektni završetak s vicem. To, uostalom, nisu izmislili američki govornici, već su preuzeli od velikih antičkih oratora - isto su radili i Ciceron i Kvintilijan. Razlika je u tome što su u američkoj verziji takve doskočice nabujale do neslućenih razmjera i postale su jedino bitno, a govor ipak mora imati strukturu i središnju misao. Istraživanja pokazuju da se Europljani, pogotovo zapadni, fokusiraju na sadržaj govora, dok se u Americi svaki dobar zabavljač proziva i dobrim govornikom. Efektno pakiranje govora je, naravno, važno, ali iza toga ipak nešto mora stajati. Zabava nije jedina svrha nečijeg nastupa ili prezentacije, publika nakon govora mora biti i informirana i motivirana. To je sveto trojstvo dobrog govorništva - informirati, zabaviti i motivirati.

PLEONAZMI Pleonazam – suvišno gomilanje istoznačnih riječi u govoru Vidio sam svojim vlastitim očima. Ja, osobno, mislim. Oko desetak. Čak štoviše. Muška momčad. Vanjski izgled. Sitni detalji. Skoncentrirati. U ekonomiji: Promijenjive varijable, konačan rezultat, najoptimalni, vodeći lider na tržištu, novčano-financijska situacija.

RETORIČKE SMICALICE

Eristička dijalektika je umijeće vođenja prepirke da se uvijek bude u pravu. Upoznati smicalice vrijedi mnogo više zbog obrane, nego da bismo se njima služili. Ljudi koji uvijek žele biti u pravu, urođenom lukavošću znaju sve smicalice i bez učenja. Smicalicama se ne otkriva istina niti se išta dokazuje; one samo pomažu da se stvori dojam da je netko u pravu. Simicalice su, zapravo, lažni argumenti i vrlo je važno znati ih prepoznati.

Proširenje protivnikove tvrdnje ili sužavanje vlastite Primjer: netko tvrdi da fakulteti ne daju dobre gotove stručnjake (što je moguće braniti), a mi mu podmećemo tvrdnju da su fakulteti nekorisni (što je nemoguće braniti). Primjer: zastupamo tvrdnju da je vladina politika dobra, a kad zapadnemo u teškoće argumentiranja, sužavamo na vladinu monetarnu politiku ili samo antiinflacijsku. Argumentum ad baculum Argument prijetnjom Primjer: Ako Hrvatska ne ukine ZERP neće se nastaviti pregovori s EU. Ako se ne povećaju plaće za 25% radnici neće doći na posao. Argumentum ad populum Smicalica koja se sastoji od podilaženja publici, stereotipi se uzimaju za dokaze, za nešto što je ''svima poznato'' i što se ne treba argumentirati Primjer: Svima je poznato da političari lažu stoga…. Opće je poznato da žene ne mogu biti dobre političarke pa zato….. Argumentum ad misericordiam Argument sažaljenja; poziv na samilost Primjer: Mi koji smo žrtve rata, ovim zakonom postat ćemo još veće žrtve. I ovako jedva spajamo kraj s krajem, ukidanje troškova prijevoza bacit će nas na prosjački štap. Argumentum ad personam Napad na osobu; ne pobija se tvrdnja nego kredibilitet osobe koja tvrdnju zastupa Primjer: Sada zastupaš zakon od 0 promila, a prošle subote si vozio doma nakon 3 piva. Ako te muči nedostatak parkirnih mjesta u Zagrebu, iseli se! Argumentum ad hominem Sličan ad personamu; napada se osoba, ali ono što je on nekad govorio Primjer: Sada zastupaš zabranu pušenja na javnim mjestima, a kao student govorio si da je to diskriminacija pušača. Retorsio argumenti Iskorištavanje tuđeg argumenta Primjer: A: on je dijete i ne smije ga se kažnjavati. B: Baš zato što je dijete treba ga se kazniti tako da nauči na vrijeme. Primjer: A: ja neću održati govor jer imam tremu. B: baš zato moraš održati govor jer ćeš se jedino tako riješiti treme. Pretericija Najava da se o nečemu “ne želi govoriti”, ali se svejedno kaže te time poveća znatiželja slušača Primjer: Ja danas ne želim govoriti da je Vlada kriva za povećanje nezaposlenosti već o tome kako riješiti taj problem. Koncesija Figura kojom se dopušta protivnikovo stajalište, ali samo da bi ga se kasnije s još većim autoritetom pobilo

Primjer: Priznajem da vaš prijedlog zakona potpomaže demografsku politiku, ali zanemaruje gospodarski napredak koji je u ovom trenutku bitniji. Argumentum ab utile Temelji se na premisi da koristi vladaju stavovima, a realizira se tako da ukazujemo na korist od prihvaćanja našeg stava Primjer: Novi način studiranja omogućit će manji broj ispita koje ćete trebati polagati.