ISBN 978-953631172-9

\\ \\\11111111\1\\ 789536 311729 9

Naslov izvomika HIS STORY As Told by Himself (Pertaining to His Younger Days), Second edition: April 2008 Copyright Sri Sathya Sai Books&Publications Trust, Prasanthi Nilayam, India

Naslov NJEGOVA PRIPOVIJEST iii sto je Sai Baba ispricao 0 svom djecastvu CopyrightSathya Sai sredisnje vijece Hrvatske, Zagreb 2008. Sva prava pridrzana. Niti jedan dio ove knjige ne smije biti reproduciran, distribuiran iii proslijeaen u bilo kojem obliku i iz bilo kojeg razloga bez prethodne pismene suglasnosti izdavaca, osim kod kraCih navoda iIi nekomercijalne uporabe koju dozvoljava zakon 0 autorskim pravima. Nakladnik Sathya Sai srediSnje vijece Hrvatske Subiceva 20, Zagreb www.saiorg.hr

Za nakladnika Adriano Bratovic

Glavni urednik nakladniCke djelatnosti Adriano Bratovic

Odgovoma urednica nakladniCke djelatnosti Marina JuraniC

Urednica Olga Kovac

Prevoditeljica Stanka Hrabac

Lektorica Lidija Sprajc Korektorice Stanka Hrabac, Marina Juranic i Olga Kovac

Graficko oblikovanje naslovnice Andreja Sunara Priprema i tisak Vemako tisak, Zagreb

Naklada 1000 primjeraka ISBN 978-953-6311-72-9 CIP zapis dostupan u racunalnom katalogu Nacionalne i sveuCilisne knjiznice u Zagrebu pod brojem 682821

NJEGOVA PRIPOVIJEST iIi

Sto je Sai Saba isprieao 0 svom djeeastvu

kompilacija iz bozanskih govora Bhagavana Sri Sathya Sai Babe

s engleskog jezika prevela Stanka Hrabac

Sathya Sai SrediSnje vijece Hrvatske Zagreb, 2008.

Book TItle NJEGOVA PRIPOVIJEST iii 5to je Sai Baba ispricao 0 svom djecastvu

Author of Translation Stanka Hrabac

Publisher Sathya Sai sredisnje vijece Hrvatske

Copyright Holder Sathya Sai sredisnje vijece Hrvatske

Original Book TItle HIS STORY As Told by Himself (Pertaining to His Younger Days)

Original Author A compilation from the divine discourses of Bhagawan Sri Sathya Sai Baba

Original Publisher Sri Sathya Sai Books&Publications Trust, Prasanthi Nilayam, India

Original Copyright Holder Sri Sathya Sai Books&Publications Trust, Prasanthi Nilayam, India

premasvarupa Utje!ov!jenje Ljubavi

Sadrzaj

1. Bog u ljudskom liku 9 2. Filozof

..................................... 15 3. Kondama Raju, oslobodena dusa 4. Pandari bhajani

5. Na pijesku rijeke Chitravathi 6. Skolovanje u Bukkapatnamu 7. Skolovanje u Kamalapuramu 8. Pjesnik nad pjesnicima 9. Skalski dani u Uravakondi

10. Vrac

11. Ramesh i Suresh 12. Posjet Hampiju ". . . . . . 1

. " . . . . . . . . . . . . . . . .. 13 13. Objava " 14. Jack i Jill

.............. '"

15. Subbammina odanost

16. Odlazak Kondama Rajua 17. Sam sam odabrao svoje roditelje 18. Gospod iz Putlaparthija uvijek ce vas stititi

6

23

33 39

45

61

79

95

103

107

119

139 143

171

181

187

Izdavaceva napomena

Duznost avatara nije da glume, niti u sva tri svijeta postoji ista sto bi oni morali postici. Ipak, oni neprestano djeluju. U dvaparayugi sam Gospod KrsDa izuzetan je primjer ove istine.

Bhagavan Sri Sathya Sai Baba, avatar naseg doba, zivi takvim idealnim i svrhovitim zivotom, od Svoga djetinjstva prozet vjecnim vrijednostima, svjetionik je cijelom covjecanstvu. Jos kao mladic u lokalnoj osnovnoj skoli, Bhagavan je stalno tezio uzdiCi svijet na visu razinu. Svaki Njegov Cin bio je usmjeren tom plemenitom cilju. U odnosu s roditeljima, rodacima, sa starijima u selu, sa Svojim prijateljima u razredu i Svojim uCiteljima, zapravo u svakom aspektu Svoga zivota, Bhagavan je davao primjer drugima ziveCi prema Svojoj izjavi: "Moj zivot je moja poruka". U skladu sa Svojom misijom avatara da postigne drustveni, moralni i duhovni razvoj covjecanstva s pomocu vjecnih vrijednosti istine - satya, ispravnog ponasanja - dharma, mira - santi i nenasvilnosti - ahimsa

. ,

On je poduzeo mnoge drustveno korisne projekte na

7

podrucju odgoja iobrazovanja, medicinske sluzbe, opskrbe pitkom vodom i na drugim podrucjima. sam Bhagavan je u mnogim Svojim govorima ispricao neke dogadaje iz Svoga zivota koji otkrivaju Njegovu misiju avatara vee i u Njegovim njeznim godinama djecastva.

Veliki lutkar koji se zove SveviSnji duh - paramafman vodi kozmicku igru i drii utjelovljene duse na pozornici svijeta. Uiivajte u toj boianskoj drami, opisanoj do sitnica,

rekao je Bhagavan jednom prigodom. Ovo je kompilacija nekih dogadaja iz Njegova bozanskog zivota, koje je sam ispricao u Svojim govorima. Taj vjenCie anegdota iz mladih dana Njegova zivota ponizno prinosimo pred Lotosna Stopala Bhagavana.

Prasanthi Nilayam

Urednik Sri Sathya Sai Books and Publications Trust

1. BOG U LJUDSKOM LIKU

Boiansko dijete Nanda ponovno je doslo kao utjelovljenje blaienstva - ananda da pronaae svoje partnere u igri. Gospod Rama opet je dosao u liku Ramacandre, pun blaienstva, da pronaae svoje podanike. Gospod fsvarama dosao je ponovno u liku Sai fsvare da se igra sa svojom grupom. Dosao je ponovno i Gospod V1S~u u liku Gospoda koji proiima sve na ovoj Zemlji da pokupi svoja oruija. Iaj veliki lutkar koji se zove SveviSnji duh - paramafman drii iiva bica - jiva na svjetskoj pozornici i upravlja kozmickom igrom. SvjedoCi je i opisuje. Uiivajte u toj vjecnoj boianskoj igri.

(teluska pjesma)

U drevnoj Indiji zene bi obicno s dubokom vjerom i velikom odanoseu izvodile religiozni zavjet da udobrovolje

8 9

Gospoda SatyanarayaDu. Taj se zavjet zvao sathya narayaJ}avrata. U skladu s tom drevnom tradicijom, majka ovoga tijela, Easwaramma, takoder bi stovala Gospoda SatyanarayaDu i slusala bozansku pricu na kraju obreda u drustvu svoje susjede Subbamme. Jednom vrlo posebnom prigodom, bilo je kasno popodne kad je zavrsio obred u Subbamminoj kuei. Ni Easwaramma ni drugi Clanovi obitelji nisu do tada nistajeli. Svi su bili ogorceni izalili se na strogu disciplinu koja je pratila izvodenje obreda. Govorili su: "Zasto treba biti tako mnogo pravila koja upravljaju izvodenjem ovog obreda7" Easwarammin suprug Pedda Venkama Raju ostro je optuzivao njezinu nepopustljivost i zelju da se drzi tih pravila. Ali ona nije popustala, vee je odlucno i uljudno odgovorila: "Vi mozete jesti ako ste gladni. Ja nisam gladna. Ja eu jesti tek nakon sto zavrsi obred i uzet eu blagoslovljenu hranu - prasada Gospoda NarayaDe." U meduvremenu Subbamma je zavrsila obred i donijela blagoslovljenu hranu Easwarammi. Tek nakon sto je uzela tu hranu, njezina trudnoea bila je potvrdena.

Kaze se: "Postajes one sto mislis - yad bhavam tad bhavati." Drustveni polozaj - sthitii sudbina - gatiljudskog bica moraju biti u skladu s njegovim mislima i odlukama. Easwaramma nije bila obrazovana, ona nije znala ni jedno slovo. No ipak je posjedovala postojanu vjeru i odanost Bogu. Jednog dana, u sedmome mjesecu trudnoee,

Subbamma je dosla k njoj i rekla: "Easwaramma, tvoja trudnoea je bila potvrdena i ocuvana tek nakon sto si uzela onu blagoslovljenu hranu - prasada nakon obreda satya narayaJ}avrata. Stoga svoje dijete koje ee se roditi nazovi SatyanarayaDa." Majka Pedda Venkame Rajua, Easwaramina svekrva, takoder se slozila stirn prijedlogom s velikom vjerom u Boga i odanoseu Gospodu SatyanarayaDi.

Za vrijeme Easwarammine trudnoee dogodilo se nesto znakovito. Onih dana Puttaparthi je bilo seoce zabaceno u udaljenom kutku podrucja Ananthapur. Do njega nisu vodile moderne pogodnosti poput cesta, nije bilo pitke vode. Po cetiri kuee imale su zajednicki bunar iz kojeg bi ljudi za svoje svakodnevne potrebe vadili vodu malenom kantom. Jednog je dana Easwaramma izvlacila vodu iz takva bunara. Odjednom se na nebu pojavio bljesak sjajne svjetlosti. Zapuhao je vjetar i mlaz bozanske svjetlosti usao je u utrobu Easwaramme. Subbamma, koja je upravo izlazila iz svoje kuee, bila je takoder svjedok toga prizora pa je rekla Easwarammi: "Vidjela sam kako bljestava svjetlost ulazi u tvoju utrobu!" Tu Cinjenicu nisam do sada nikom otkrio, vee to radim prvi put da bi ljudi shvatili kako je velicanstvena i Cista avatarova priroda.

Navecer uoCi Svamijeva rodenja Pedda Venkama Raju prolazio je pokraj Subbammine kuce. Ona ga je pozvala k

10 11

sebi i rekla mu: "Venkama Raju, molim te da svoga sina koji ce se uskoro roditi nazoves imenom Satyanaraya1)e." Ali on se nije mnogo obazirao na njezin prijedlog misleCi da se radi 0 ludosti zene. Sljedeceg dana rano ujutro Easwaramma je rodila sina u vrlo povoljnom trenutku. Prirodno je da dijete zaplace u casu rodenja, ali ovo dijete nije plakalo. Primijetivsi taj cudni fenomen, zene oko djeteta su se prestrasile misleCi da je dijete rodeno nijemo. I Easwaramma se veoma prestrasila kad je to cula pa je stipnula djetesce kako bi zaplakalo. Ali one je razveseljavalo Ijude oko sebe carobnim osmijehom. Kakva li iznenadenja! Novorodence staro tekjedan sat, prekrasno se osmjehivalo! U meduvremenu stigla je i Karanam Subbamma i rekla Easwarammi: "Cula sam da si rodila djecaka. Dosia sam ga vidjeti." Subbamma je bila zena svecenika. Onih dana te su se zene strogo pridrzavale ortodoksnih obicaja i tradicije. Zato je Easwaramma zamotala svoje novorodence tkaninom i polozila ga na pod, malo podalje do sebe. Stigla je i Easwarammina svekrva i savjetovala joj: "Ali Easwaramma, Subbamma je dosla s velikim iScekivanjem da pomiluje djetesce s mnogo Ijubavi, a ti ga drzis podalje od sebe! Polozi dijete u njezin narucaj!" Easwaramma je odgovorila: "Draga svekrvo, bojala sam se da ona nece htjeti dodirnuti novorodence. Zato sam ga polozila malo dalje." Medutim Subbamma nije bila od onih zena koje bi se drzale tradicionalnih obicaja.

Djecakje napredovao iz dana u dan poput Mjeseca koji raste. No njegovo je ponasanje postajalo cudno. On nije razgovarao ni skim, koristio je tek malo rijeCi - mitabasi, jeo je vrlo malo - mitahari. Majku Easwarammu cudilo je takvo ponasanje. Djeca obicno glasno zahtijevaju hranu i kad god je vide, pruzaju prema njoj ruCice. Ali ovo posebno djetesce nije se uopce zanimalo za hranu. Druga njegova osobina bila je da nikad nije dopustao da se pokraj njega pojavi hrana koja nije vegetarijanska. Takoder nikad ne bi posjeCivao kuce Ijudi koji nisu bili vegetarijanci. Iz takva njegova ponasanja Easwaramma je zakljucila da je on bozansko dijete. Starija sestra Venkamma podupirala je svoju majku u svim takvim stvarima. One su se zajednicki brinule za to bozansko dijete s mnogo ljubavi, neprestano pjevajuCi 0 Bogu. Dijete je raslo u takvom svetom okruzju.

12 13

2. FILOZOF

Tijekom moga djetinjstva oko mene bi se okupljala djeca, pjevajuCi iplesuCi, provodeCi tako sretne trenutke. Ja bih ih tada uCio mnogim stvarima. Govorio bih im: "Vasa majka izvrgnuta je velikoj patnji podizuCi vas. Ona vas je nosila u svojoj utrobi devet mjeseci i prosla kroz veliku fizicku patnju, darovavsi vam zivot. I vas otac je prolazio kroz teskoee, hraneCi vas i odgajajuei. Stoga prije svega morate voljeti svoje roditelje. U svakodnevnom zivotu nikad, ni u kakvim uvjetima ne odstupajte od puta istine. Nikad ne govorite neistinu da prikrijete svoje propuste bojeCi se kazne svojih roditelja. lake vas mozda grde iii tuku, govorite ipak istinu. Snaga istine mnogo je snaznija i od atomske bombe. Nema veeeg i jaceg oruzja od istine. Sarno ee vas istina stititi. No pitanje je kad treba govoriti istinu. Kaze se: "Istina koju govorite ne smije izrazavati nikakve emocije - anudvegakaram vakya satyam priya hitam cayat." Zelite Ii reCi istinu, ona se ne smije izreCi glasno ni s mnogo emocija, vee je treba govoriti njezno, Ijubazno i uhu ugodno. Izbjegavajte lose osobine poput

Svamijev otac Pedda Venkama Raju Ijutnje, mdnje i ljubomore.

15

Normalno je da se djeca nastoje domoCi necega sto im se svida. Zato bih im govorio: "Ne smijete zeljeti one sto nije vase. Ako trebate olovku iii knjigu, uzmite ih od svojih razrednih prijatelja tek kad vam oni to dopuste. Nikad ne uzimajte nista bez njihova znanja."

U Puttaparthiju je zivio velik broj muslimana. Oni bi slavili blagdane muslimanskih fakira u kojima su i hinduisti sudjelovali. Stirn u vezi poducavao sam djecu: "Nije vaZna religija, vee moral. Zapravo, moral je zivotni dah covjeka. Stoga odbacite sve razliCitosti medu religijama i stalezima, odnosite se prijateljski prema svima. Sudjelujte i vi u svecanostima fakira."

Ook sam ih tako poducavao, pristupio mi je jedan djecak i rekao mi: "Raju, moji se roditelji neee sloziti da sudjelujem na muslimanskim svecanostima. Mi pripadamo Brahminskoj zajednici." Ja sam mu objasnio: "Oragi moj, ti si prije svega Ijudsko biee. Tvoja religija mora biti Ijubav, a tvoj stalez je stalez covjecanstva. Stoga neka tvoj cilj uvijek bude taj princip jedinstva." No roditelji te djece nisu bili zadovoljni mojim podukama. Mislili su da svojim ucenjem kvarim njihove mlade umove. Zato su se Ijutili na mene i govorili: "Raju, ti kvariS nasu djecu uceCi ih da medu njima ne smije biti razlike zbog pripadnosti nekoj religiji iii stalezu." Ali ja sam bio vrlo odlucan i uvjeravao ih da na ovom svijetu nema vaZnije religije od Ijubavi.

Nisam se nikog bojao. Zasto bih se morae bojati ako govorim istinu? Istinom kao oruzjem mozemo postiei sve na ovom svijetu.

Jednog su se dana djeca okupila i ovako raspravljala: "Raju nas uci mnogim dobrim stvarima. Ali mozemo Ii provesti u djelo i jednu od njih?" Tada su ispitivali medu sobom koliko je svatko od njih proveo u djelo moja ucenja. Jedan je djecak izjavio: "Ja uvijek pokusavam govoriti istinu." Drugi je objasnio: "Ja uvijek volim Boga. On je moja majka, otac i sam moj zivotni dah." Ojecak se zvao Kesanna, a njegova majka Buggapalle Acchamma. Sirota zena zaradivala bi za zivot drZeCi malu trgovinu u kojoj je prodavala cigarete i bidi. 1 Orugi se djecak slozio: "Nije moguee provesti u djelo sve dobro cemu nas poducava Raju. Ipak sam sretan kad ga cujem kako nam objasnjava te stvari. Zapravo, vee i same njegove rijeCi svakog usreeuju." Jedan drugi djecak je rekao: "Kako mozemo biti nezainteresirani kad nas Raju poducava tako njezno i Ijubazno? Ja ga vrlo volim!" Na kraju su sva djeca jednoglasno zakljucila: " Svi mi volimo Rajua, a ne sarno ti." I tako su djeca koja su se okupljala oko mene tezila za mojom Ijubavlju.

Okupljao sam djecu i ucio ih mnogim principima koji su se odnosili na sadhanu. Savjetovao bih im: "Oraga

1 bidi - vrsta seoskog duhana

16 17

Na obali rijeke Chitravathi

djeco, morate jesti samo blagu - saftvika hranu. Ne jedite ni meso ni ribu." Onih dana neki bi seljaci lovili ribu u seoskom spremistu vode te su je prodavali seljacima i time zaradivali. Ja sam im govorio da nije ispravno ubijati tako mnogo zivih biea zbog njihova prezivljavanja i da je grijeh nanositi stetu zivim biCima. Govorio sam im takoder da se moraju kloniti losih navika kao sto su pusenje i opijanje. Tadaje bio obieaj da se organiziraju utrke volovskih zaprega. Seljaci bi okitili volovska kola i vezali volove u jaram. Deset do petnaest velikih Ijudi golemih trbuha sjeli bi u ta kola i tjerali volove da tree sto bde po pijesku, nemilosrdno ih sibajuei. Ne mogavsi podnijeti veliko mueenje kojem su bile izvrgnute te nijeme zivotinje, pozivao sam djecu jedno po jedno i govorio im: "Pogledaj, ova kola pripadaju tvojoj obitelji. Reci ocu da ne tuee te jadne volove. Pobrini se da se to opet ne dogodi." Tako sam zelio promijeniti starije preko njihove djece.

Ne samo utrke volova, vee su se onih dana u selima testo oddavale i borbe pijetlova. Na noge pijetlova pritvrstili bi nozeve i tada ih poticali da se bore jedan s drugim. Sila ja to borba s namjerom da se ubije protivnik. Obieno sam im savjetovao: "To je vrlo okrutno i lose. Umjesto da organizirate natjecanje u ubijanju nijemih ptica, zasto se ne natjeeete medu sobom u ovladavanju raznim vjestinama?" Uskoro je za to saznao otac ovog

19

tijela, Venkama Raju pa me pozvao i izgrdio: "Ti si sarno maleni djeeak. ZaSto se upleees u poslove starijih u selu? To nema smisla." Ja sam mu odgovorio: "Ne upleeem se u poslove starijih u selu. Oni muee nijeme zivotinje i ptice sarno zbog svoje zabave. Ja se ne slaZem stirn."

On je shvatio da je uzaludno prepirati se sa mnom. Tada je podueio Easwarammu - grhamamayi: "Barem mu ti red da se ne petlja u te stvarL" Dok mi je davala hranu, pokusavala me uvjeriti: "Sathya, zasto se upleees u stvari koje se tieu odraslih? Tvoj otac to ne volL DoCi ees time na zao glas." No ja sam joj odlueno odgovorio: "Mislim da je dobro to sto radim. Kad se bavim dobrim stvarima, kako moje ime ikad moze biti okaljano?"

Djed ovoga tijela, Kondama Raju, pozvao je tada seljake i objasnio im: "Pogledajte, nas Sathya ne radi nista lose, vee sarno dobro. Ne smijete povrijediti ni jedno zivo biee niti smijete organizirati utrke volovskih kola ni borbe pijetlova. To ee na kraju izazvati neprijateljstva medu varna. Tako se narusavaju mir i spokojstvo u selu." Na taj sam naCin uspio sprijeCiti utrke volovskih zaprega i borbe pijetlova koje se viSe nisu organizirale u Puttaparthiju.

Svaki bi eovjek morao pomoCi svojim bliznjima najvise sto moze. Posjeeujte sela i sirotinjske dijelove gradova, pomozite oddati njihov okolis zdravim i Cistim. Pomozite djed osiguravajuei im besplatnu hranu, odjeeu i

obrazovanje. Ako to uCinite, mnogo eete pomoCi drustvu. Ne sarno sada, jos od svoga djetinjstva bavio sam se raznim aktivnostima sluzenja. Pomagao sam drugima. Kad god se neki prosjak zaustavio ispred moje kuee i zamolio milostinju, ukueani bi se okrenuli od njega govoreCi: "Odlazi, odlazi, ne sada!" Ali ja bih donosio hranu iz kuee bez njihova znanja i nahranio prosjake. Ako je netko trebao odjeeu, davao sam mu svoju staru odjeeu. Kazem vam istinu, u ono vrijeme obieno sam godinu dana nosio isti par hlaea i kosulju. Nosio sam ih dok sam isao u skolu, a nakon dolaska kuCi, prao sam ih svaki dan, omotavsi za to vrijeme ruenik oko tijela. Kad se odjeea osusila, glaeao sam je posudom koja je sHeila mjedenom kreagu u koji sam stavio zeravicu.

Pedda Venkama Raju - grhamabbayi nikad mi nije prigovarao niti me tukao. Obieno bi u sali govorio: "Dragi moj, ti si pravi asket - thyagi. Kako da se mi uzdignemo na tvoju razinu odricanja?" On i Easwaramma obieno bi me zvali filozofom - vedantin. I ona je postupala sa mnom s mnogo ljubavi i skrbi.

20 21

Draga djeco, ne rnorate vani traziti Boga. On je prisutan u varna.

3. KONDAMA RAJU v

OSLOBODENA DUSA

Djed ovoga tijela Kondama Raju stovao je Venkamadhutu, svetu osobu iz loze Ratnakare. Imao je dva sina: Pedda Venkama Rajua i Chinna Venkama Rajua. Pedda Venkama Raju bio je otac ovoga tijela. Mlaai brat Kondama Rajua imao je takoaer dva sina: Subba Rajua i Venkata Rama Rajua. Sva ta cetiri sina sretno su zivjela zajedno povezavsi tako cijelu obitelj. Sinovi su bili sretni zajedno kao prava braca, ali tako nije bilo s njihovim zenama. S vremenom su se javile razlike u misljenju i meau cetvoricom brace zbog nerazumijevanja meau njihovim zenama. Stoga su odluCili zivjeti odvojeno.

U to sam vrijeme bio jos vrlo mlad. Jednog dana za vrijeme razgovora s Kondama Rajuom, on me zapitao: "Dragi moj, ti imas cisto isveto srce. Istinaje sve sto kazes. Ja sam nesto odluCio i sada trazim tvoje misljenje." Pitao sam ga sto je odluCio. On mi odgovori: "Zelio bih da ova cetiri sina zive odvojeno." Slozio sam se s njegovim misljenjem rekavsi: "Vrlo dobra, sve te godine ove cetiri obitelji zivjele su slozno u uzajamnom razumijevanju. Sada su izgubile

23

te osobine. Stoga je bolje da se odvoje." Kondama Raju me tada upitao kako znam sve to. Odgovorio sam: "To je oCito iz njihovih misli, rijeCi i djela. Kakav drugi dokaz jos treba?" Kondama Raju je bio vrlo sretan pa je rekao: "Dao si mi prekrasan odgovor. Vee danas eu ostvariti svoj plan." Pozvao je svoja cetiri sina i rekao im: "Dragi moji sinovi, od sada eete zivjeti odvojeno i bit eete odgovorni za svoje obitelji. Zivite sretno!" I oni su bili spremni za takav zivotjer su njihove zene vee izgubile strpljenje i osjeeaj tolerancije.

Kad je pozvao svoje sinove i rekao im da podijele sve sto pripada obitelji, a on ne zeli nista, sinovi su ga molili da ostane kod svakoga od njih po sest mjeseci. No on se nije stirn slozio, vee im je otvoreno rekao: "Neeu doCi k varna. Ne traZim hranu od vas. Sve sto sam stekao, podijelite mec1u sobom. Ali dajte mi nesto sto najvise cijenim, dajte mi Sathyju. Ako ee taj djecak biti sa mnom, to bi mi bilo dovoljno. Ne zelim nista vise."

Zatim me je pitao hoeu Ii poCi s njim, a ja sam na to pristao. Od tada sam zivio s Kondama Rajuom.

On me vrlo volio zbog bozanske vizije koju je imao. Bio je veliki vjernik i ostvarena dusa - jiianin. Prigrlio me zato sto je shvatio moju bozanskost. Zvao me Sathya. Sarno je ta istina - satya bila uz njega. Iznajmio je malu sobu. Obicno bih svakog dana rano ujutro ustajao, prao posuc1e, kuhao, a zatim otrcao do svoje skole u Bukkapatnam. U

24

Puttaparthiju tada nije bilo visih razreda osnovne skole. Zato sam morao odlaziti u Bukkapatnam, u visu osnovnu skolu. Tocno u 1 sat zazvonilo bi skolsko zvono da oznaCi vrijeme za objed. Ja bih tada trcao u Puttaparthi, posluzio djeda, pojeo i sam nesto i opet se vratio u Bukkapatnam, trceCi cijelim putem. To su onih dana bili moji svakodnevni poslovi.

No Kondama Raju bio je vrlo tuzan jer sam se morao tako naprezati trceCi svakog dana izmec1u Puttaparthija i Bukkapatnama. Stoga mije savjetovao: "Sathya, ne moras dolaziti svakog dana da mi posluzis hranu, mogu je i sam uzeti. Kad ides ujutro u skolu, ponesi za sebe malo hrane." U ono vrijeme bilo je vrlo tesko nabaviti cak i aluminijsko posuc1e u tom zabacenom selu. Zato sam uzimao napola pripremljene pogacice - sankati od crnog brasna, zamotao ih u tkaninu i ponio u skolu.

Cim je zazvonilo zvono za objed, sva su se djeca okupila na jednome mjestu da pojedu svoj podnevni obrok koji su donijeli od kuee. Obicno bi donijeli rizu i ljuti zaCin u malim posudama. Ja nisam imao rize u svom zamotuljku. Imao sam sarno pogaCice od crnog brasna. To je zapravo bila moja glavna hrana jos od ranog djetinjstva. Malo bih se odmaknuo od ostalih djecaka da pojedem svoj obrok, kako oni ne bi mislili da sam tako siromasan pa si ne mogu priustiti rizu. Izbjegavao sam jesti u njihovoj blizini zbog

25

bojazni da cu umanjiti ugled svoje obitelji. Svatko bi se tako morae brinuti za ugled svoje obitelji. Sljedeceg dana dosao sam Kondama Rajuu i rekao mu: "Djede, budem Ii jeo pogacice od cmog brasna pred onim djecacima, oni ce 0 meni svasta misliti. Zato cu radije dolaziti kuCi i ovdje jesti premda je to pomalo tesko."

Naravno, bio je to tezak fizicki napor svaki dan odlaziti kuCi za objed i ponovno se vracati u skolu. No to je za mene bilo najbolje. Zadovoljstvo je interval izmedu dva bola. Covjek ne moze osjetiti srecu ako ne podnese i neke teskoce. Ako iz zlata treba napraviti nakit, zlato treba topiti u vatri, tada ga udarati cekicem i rezati na komadice. I tako, nakon sto se zlato podvrgne mnogim postupcima, one postaje lijep nakit.

Jednako tako, ako covjek zeli uzivati srecu, mora se podvrgnuti i nekim teskocama. Stoga sam obavijestio Kondama Rajua: "Djede, spreman sam podnijeti sve muke. Ne bjezim ni od kakvih teskoca. Uostalom, to i nije nikakva muka, vec sarno dobra fizicka vjezba za mene." On se zacudio mom odgovoru pa je rekao: "Kakva je to vjezba? ZaMo takva teska vjezba utim tvojim njeznim godinama?" Ali nije mogao reCi ne mojoj odluci jer me neobicno volio. Nikad nije vjerovao nikom osim meni. Zato je i zavrsio svoj zivot na Zemlji na tako plemenit naCin. Easwaramma bi nas povremeno posjeCivala i tada

26

usrdno molila Kondama Rajua: "Dragi moj svekru, molim te da se vratis k nama. Provedi sest mjeseci sa svakim od cetvero brace. Zar ne zasluzujemo da ti sluzimo?" Ali on bi odgovarao: "Ne, ja imam Sathyju. To mi je dovoljno." Tako je cvrsto vjerovao u mene.

Otkad sam se rodio, nisam pojeo nikakav slatkiS. Ako ih pocnem jesti, stotine ce mi poklonika donositi slatkise. Ne jedem voce, mlijeko ni sirutku. Moja hrana je jednostavna i sastoji se od malo polutvrdih pogacica pripremljenih od cmog brasna s kikirikijem, uz ljuti zacin - sankati ili neko lisnato povrce. I Kondama Raju volio je tu hranu i govorio: "Dragi moj, stogod ti jedes, daj i meni." Cim sam ujutro ustao, brzo bih dovrsavao svoje svakodnevne duznosti te skuhao sankati, lisnato povrce s ljutim zaCinom, za sebe i djeda. Svim ljudima u nasoj ulici svidjela se hrana koju sam pripremao. U vrijeme kad sam se vracao iz skole u Sukkapatnamu, ispred nase kuce cekali bi me u dugom nizu svi oni koji su patili od groznice. U casu kad sam stupio u kucu, Kondama Raju bi mi rekao: "Dragi, ovi ljudi pate od groznice. Cini se da zele da im pripremis papreni obrok rasem. Molim te, daj im to jelo." Tada bih odmah pripremio trazeni obrok i ispunio njime njihove posude. Nakon sto bi pojeli to papreno jelo, osjecali bi se lakse i bili bi sretni te govorili da im je groznica nestala. Sio sam strucnjak za kuhanje. Zato su ljudi iz susjedstva dolazili k

..

-

27

nama da uzmu indijsku pikantnu mirodiju curry koju sam pripremao.

Ima mnogo razlika izmeau starih i novih obicaja tradicija u selima. U drevna vremena perac rublja i

brijac dolazili bi u kuee i uzimali hranu koju su im nudili kueedomaCini na dane svecanosti kao sto je ugadi (teluska Nova godina) ili sankranti. Unasoj kuCi stanovali smo jedino Kondama Raju i ja. lato sam na dane svecanosti kuhao za nas i za druge koji bi dolazili k nama. Easwaramma (majka ovoga tijela), Venkama i Parvathamma (Svamijeve sestre) pripremale su jednu vrstu slatkisa - bobbatlu pa sam mislio, zasto i ja to ne bih pripremio u nasem domu. lato sam u svecane dane tom slasticom obilno posluzivao svog djeda, peraca rublja i brijaca.

la vrijeme nekih svecanosti dok smo Kondama Raju i ja jeli, dosao bi k nama Pedda Venkama Raju (Svamijev otac). Kondama Raju bi ga pozvao da nam se pridruzi u jelu govoreCi: "Dragi sine, danas je blagdan, jedi s nama." Venkama Raju bi pristajao te jeo s nama. Hvalio me govoreCi kako je hrana vrlo ukusna. Takoaer se tuzio: "Ne znam sto je s onim zenama, ne trude se pripremiti tako ukusne obroke." Tada bi odlazio kuCi i prigovarao Easwarammi i Venkami: "Pogledajte sarno kakvu ukusnu hranu i slatkise bobhatlu priprema Sathya. Od sutra poaite k njemu i donesite mi sve sto on priprema. Jest eu sarno

tu hranu." Easwaramma i Venkamma su bile vrlo nesretne zbog tih iznenadnih prigovora. Dotrcale su k meni i iskalile svoj bijes rijeCima: "Sathya, zbog tebe nas otac mrzi. lasto pripremas tako ukusnu hranu?"

Jednom dok sam noeu spavao iz mog je daha izlazio zvuk ol!Jkara. Kondama Raju koji je spavao pokraj mene, iznenadio se. Prislonio je uho blizu mog daha i pozorno slusao zvuk. Sljedeeeg dana rano ujutro rekao mi je: "Sathya, dragi moj, moramo proslaviti ovu prigodu." Ja sam ga upitao 0 kakvoj prigodi govori, a on mi je objasnio: "Prosle noCi iz tvog je daha izlazio zvuk ol!Jkara." Pokusao sam mu objasniti da je to nesto svakodnevno i pitao ga: "Je Ii to nesto novo? Taj je zvuk bio uvijek ovdje." I poslije bi on, dok sam spavao, povremeno CUO zvuk so 'ham, so 'ham. Tada bi dolazio do mene i provjeravao disem Ii jos uvijek, stavljajuCi prst pod moj nos. Iznenadio se kad je CUO zvuk so 'ham, ali nije CUO disanje. Tako je Kondama Raju dozivio nekoliko bozanskih iskustava.

Jednog dana dok sam kuhao, zatvorio je vrata, dosao do mene i pozvao me: "Sathya, Sathya!" Pitao sam ga sto se dogaaa. Na to je on uzeo obje moje ruke i preklinjao me: "Sathya, to nisu ruke, Cini mi se da su to tvoja stopala. Imam jednu zelju. Kad budem odlazio s ovoga svijeta, ti mi svojim bozanskim rukama ulij vodu u usta." Obeeao sam da eu to uCiniti. Nakon toga zivio je jos 20 godina.

28 29

"...

Roditelji su Easwarammu nazvali imenom Namagiramma. Shvativsi moju bozanskost, Kondama Raju je savjetovao njezinu muzu da joj promijeni ime i nazove je Easwaramma. No njezin muz nije razumio zasto mu to savjetuje. Ipak se pokorio njegovim zeljama i dao joj ime Easwaramma. Kondama Raju je mislio da joj to ime viSe pristaje jer je majka Gospoda isvare. Jednom se duboko poklonio pred njom - pranam govoreCi: "Easwaramma, ti izgledas kao obicna zena, ali zapravo nisi obicna. Sam Gospod isvara utjelovio se u tebi. Kako si sretna, majko!" Ustvari, ona je bila njegova snaha. Bi li se i jedan svekar ili svekrva duboko klanjali pred svojom snahom? Kondama Raju je dao novu definiciju imenu Easwaramma. Rekao joj je: "Tvoje ime znaCi majka Svemogueeg Boga. Zato je one sveto i znacajno, majko!" Drugog je dana pozvao Venkammu i rekao joj: "Zao mi je da svi nasi ljudi zive u neznanju i da su tako prostodusni. Izgleda da nitko nije prepoznao bozansku moe skrivenu u Sathyji. Taj je djecak pravo Bozje utjelovljenje. On nije nikad gladan niti ima potrebu za snom. Danima zivi bez hrane i vode, niti spava, a ipak je uvijek svjez i aktivan." Tako se oni koji su spoznali Bozju prirodu mogu uzdiCi na bilo koju razinu svijesti. Oni koji to ne mogu uCiniti, nikad neee spoznati Boga premda dozive brojne bozanske igre - lila. Kako slijepac moze vidjeti sjaj Sunca?

Velicanstvenost moje bozanskosti rasla je iz dana u dan. Uskoro su ljudi poceli dolaziti u kueu Kondama Rajua, a kad bi ih netko pitao zasto dolaze u tolikom broju, oni bi odgovarali: "Kondama Raju ima unuka u kojem je skrivena velika bozanska moe. On nam se javlja u snovima i rjesava nase probleme." Tako je prolazilo vrijeme. Stariji brat ovog tijela, Seshama Raju, vratio se u Puttaparthi za vrijeme skolskih praznika. On je krivo shvatio da mi djed Kondama Raju prijeCi put k visem obrazovanju, ddeCi me stalno uz sebe. Stoga je obavijestio sve clanove obitelji da ee me povesti sa sobom u mjesto u kojem je radio i upisati me u srednju skolu. Njemu se nije svidjelo da ljudi u tolikom broju posjeeuju nasu kueu, neprestano me trazeei. Onih su dana ljudi vrlo cijenili obrazovanog covjeka. BuduCi da je Seshama Raju polazio tecaj za ucitelje, vee su ga samim tim smatrali obrazovanim te ga vrlo cijenili. On je uvjeravao Kondama Rajua: "Djede, ne dopustaj nikom da posjeeuje toga djecaka. U njemu nema nikakve bozanske moCi ni bila kakve druge moei. To je Cista histerija! Stoga se pobrini da nitko ne posjeeuje nasu kueu."

30 31

Svami s djedom

4. PANDHARI BHAJANI 2

Kad je ovom tijelu bilo sedam godina, u zabacenom selu prosirile su se zarazne bolesti kolera i kuga. Ljudi vise nisu pustali djecu iz kuce bojeCi se tih bolesti. Dobili su stroge upute da ne posjecuju tude kuce niti piju vodu bilo gdje izvan svojih domova. Atmosfera u selu bila je prozeta srnrtnim strahom. Zato su se tih odredaba ddali svi u selu pa i domaCica Easwaramma. Kondama Raju bio je vrlo konzervativan covjek. On nije nikad nista uzimao izvan svoje kuce pa ni vodu. Zatvorio me u kucu i nikom nije dopustao da mi se priblizi bojeCi se da me ne zarazi. Bio je tako strog da nije dopustao ni Venkammi i Parvathammi (starijim Svamijevim sestrama) da dodu k meni. No ja bih povremeno izlazio bez njegova znanja. Kad bi on to kasnije doznao, preklinjao bi me s mnogo Ijubavi: "Sathya, ne smijes sarno tako izlaziti." Kuca u kojoj smo zivjeli nalazila se u ulici u kojoj su zivjeli lovci - boya. Stoga je Kondama Raju naredio nekima od njih da me cuvaju. Dao im je ovakve

2 Pandhari bhajani - ime grupe podsjeca na svetiste Pandharpur u kojem se stuje Panduranga, KrsDa

33

naredbe: "Pazite na kretanje ovog djecaka. Ako vidite da je u selu u bilo kakvom drustvu, dovedite ga odmah kuci." Tako je strogim naredbama ogranicavao moje kretanje. Ali jesam Ii se ja pokoravao tim ogranicenjima? Unatoc svemu, ja bih izlazio kad me nitko ne bi vidio. No neki su djecaci iz ljubavi prema meni dolazili u nasu kucu bez znanja svojih roditelja. Bili su stari izmeau 6 i 8 godina. Oko mene se okupljala grupa od desetak tih djecaka. Oni bi bili stalno sa mnom, kamogod bih posao.

Jednog su dana u strahu dotrcali k meni i preklinjali me: "Raju, kolera se prosirila nasim selom. Znamo da je to smrtno opasna bolest i zarazeni covjek vrlo brzo umire. Ne znamo sto ce se dogoditi s nama. Jako se bojimo!" Tada sam ih uvjeravao da se nista nece dogoditi. Pokusao sam ih hrabriti i pobuditi u njima povjerenje u sebe govoreCi: "Ne morate se bojati. Tijelo mora nestati koliko god ga nastojimo zastititi. Rast i propadanje dogaaaju se u zivotu svakoga ljudskog biCa pa zivio on i u sumi. Zato se ne bojte smrti. No potrudite se da se ddite podalje od bolesti. Stoga neprestano razmisljajte 0 Bogu." Djeca bi me tada pitala: "Na kojeg Boga da mislimo, na Ramu iii na KrsT)u?" Bila su to vrlo bezazlena djeca.

Onih dana Puttaparthi je bilo maleno selo sa sarno stotinjak stanovnika. Savjetovao sam djecacima da u selu svi pjevamo bhajane u 6 navecer paleCi uljenu svjetiljku na

34

nekom istaknutom mjestu. Djeca nisu znala koje bhajane da pjevaju. Tada sam skladao neke pobozne pjesme i rekao im: "Draga djeco, ne morate vani traziti Boga. On je prisutan u varna." Djeca su obilazila selo pjevajuCi bhajane prema mojim uputama.

Ljudi u selu veoma su se bojali duhova. Zato se nisu usudili iCi dalje od hrama Satyabhamme poslije 5 sati navecer. Taj su hram smatrali granicom sela. No ja sam im nastojao uliti hrabrost i povjerenje, objasnjavajuCi da nema ni duhova ni vragova. Uvjerio sam djecu da moraju prstati od veselja kako bi otjerali koleru i kugu iz sela vjerujuCi u Boga i neprestano kontemplirajuCi 0 Njemu. Rekao sam im da svezu zvonCice na gleznjeve i dao im udaraljke. Tako opremljeni hodali smo do rijeke Chitravathi i cijelim putem pjevali bhajane. Kad smo u tri dana pjevajuCi obisli cijelo selo do njegovih granica, kuga i kolera su nestale zauvijek.

Nakon toga su roditelji te djece dosli k meni i molili: "Raju, ti si u nasu djecu usadio hrabrost i povjerenje i ona su se odusevila. Budi im od sutra uCitelj. UCi ih svemu sto znas. Nije im potrebno nikakvo drugo obrazovanje." Od toga dana sva su djeca pocela dolaziti k meni na poduku. Oslovljavali su me rijeCima "UCitelj koji poducava." Jednog dana dosli su roditelji s djecom i zahtijevali od mene da primim gurudaksinu, jednu vrstu honorara koji se ucitelju

-

35

~- - ----------

daje u znak zahvalnosti. Kakav je to honorar? Cetvrt novCiea na mjesec! Djeca bi dolazila na nastavu navecer nakon sto su pojeli sankati, kasu od raienog brasna i ostajala sa mnom cijelu noe. Ja sam ih poducavao duhovnim i moralnim temama i abecedi. Govorio bih im: "Ne smijete se kretati u losem drustvu, ne slusajte sto se u tom drustvu govori. Ne govorite ruzne rijeci i ne ogovarajte druge. Njegujte lijepe osobine, postujte svoje roditelje i starije. Nemojte nikom stetiti, ne vrijedajte osjeeaje drugih ljudi. Obavljajte svoj posao kako treba. Osim toga, sluzite drustvu. Stogod dobrog nauCimo, moramo to prenijeti drugima."

Nakon nekog vremena bila je ocita promjena kod djece zahvaljujuCi tako dobrim rijeCima. Osim toga, poducavao sam i neku mladu djecu pjevanju i vodio pandhari bhajane u kojima su svi sudjelovali. Ti bi mali djecaci privezali zveckave zvonCiee na gleZnjeve, au rukama drZali udaraljke te obilazili selo pjevajuCi ranG ujutro da probude one koji su jos spavali. Onih dana seljaci bi spavali do 7 sati. Ali kad sam poceo pjevati pandhari bhajane uz pomoe djece, i oni bi se budiii u 5 ujutro, okupali se i pomolili Bogu u toj vedroj i svetoj atmosferi. Zapravo, sarno zahvaljujuCi naporima Sathya Sai Babe u selu se pocelo prvi put kontemplirati o Bogu. To se postupno prosirilo i na druga sela. Zbog takve transformacije koju je izazivala moja poduka, seljaci su me nazvali filozofom - vedantin.

Ojeca bi obilazila selo svakog dana ranG ujutro te poticala seljake pjevajuCi ovakve pjesme:

Obuceni u narancastu odjecu, drieCi cimbale u rukama,

pripremajuCi se za rad, unistavajuCi ielju i ljutnju, mi stupamo boianskim putem.

Dodite, dodite seljaci, dodite brzo! Pridruiite nam se pjevajuCi i pozdravite Gospoda PanduraiJgu.

To je zapravo bilo prvo skupno pjevanje poboznih pjesama - nagarasaI)kirtana koje smo onih dana pronosili selom. Kad je one pocelo? Kad je ovaj djecak imao jedva 7 godina. Ook smo tako pjevali i plesali obiiazeCi selo ranG ujutro, budeCi seljake iz sna, Subbamma i Easwaramma bile su vrlo sretne. I Subbamma bi sudjelovala pjevajuCi i pljeseuCi rukama u ritmu pjevanja. Onih dana mogla se za jedan novCie kupiti vreea rize. Ona bi obicno kupila jednu vreeu i dijelila djeci malo te rize kao blagoslovljenu hranu - prasada. Tako sam od ranog djetinjstva provodio vrijeme sireCi i poducavajuCi duhovne teme. I ljudi iz obliznjih sela posjeCivali bi Puttaparthi da cuju te pandhari bhajane i uzivaju u njima. Pricam vam te price kako bi studenti od ranog djetinjstva njegovali bozanske osjeeaje.

36 37

-- ---------------------------

Neprestano razmisljajte 0 Bogu

5. NA PIJESKU RIJEKE CHITRAVATHI

Poceo je mjesec magha. Rekao sam djeci: "Vjersko kupanje u mjesecu maghi veoma je sveti Cin. No nije dovoljno ako samo obavite takvo kupanje. I hram morate obilaziti." lato sam s grupom djece posjetio hram Anjaneya u 4 sata ujutro. Iza hrama Svamija Anjaneye bilo je u one vrijeme veliko jezero u kojem smo se okupali. No mala djeca nisu mogla ustati tako rano. lato bih ih ja budio, dizao iz postelje i odvodio do jezera da se okupaju. Nakon toga smo svi otisli u hram. Rekao sam djeci: "Vi obidite hram Svamija Anjaneye i vratite se. Ja CU ostati ovdje." Oni su me poslusali. Medutim, obilaze6 hram raspravljali su ovako: "lasto Raju nije posao s nama? On nas je nauCio tako mnogo stvari pa bez njega ne mozemo nista uCiniti. lato bi nas on morae voditi, a mi cemo ga slijediti." Nakon takve odluke vratili su se k meni i rekli da ih moram pratiti. Ja sam im odgovorio: "006 CU, ali najprije obidite hram." No oni su upomo zahtijevali da ih pratim i odlucno mi rekli: "Ako ne dodes, necemo ni mi ici." Rekao sam im da me bole noge. No oni su rekli da ce

39

me nositi. I tako ih nisam mogao odbiti kad su me s toliko mnogo ljubavi prisiljavali da ucinim sto zele. Zato sam poceo s njima obilaziti oko Anjaneyina hrama. Vjerovali ili ne, iznenada se niotkuda pojavio veliki majmun i stao pred mene, preprijeCivsi mi put. Djeca oko mene su se cudila: "Nikad u ovom selu nismo vidjeli tako velikog majmuna! Odakle je dosao?" Pokusavali su ga svom snagom otjerati, ali on se nije micao. Tko je bio taj majmun? Bio je to sam Hanuman, Ramin sluga. Djeca nisu to shvatila. Sam Hanuman se pojavio u liku toga majmuna i zamolio me: "Svami, ja sam onaj koji treba obilaziti hram zbog tebe, a ne ti zbog mene!"

Stoga sam rekao djeci: "Hanumanu se ne svida da ja zbog njega obilazim hram. Stoga to necu vise raditi." Od toga dana dogodile su se velike promjene u djeci i ona su dozivjela mnoge bozanske osjecaje. Kad su se vratili kuCi, svima su rekli: "Danas kad je Raju obilazio Hanumanov hram, pojavio se niotkuda veliki majmun i stao pred njega ne dopustajuCi mu da obilazi hram."

U noCi punog Mjeseca obicno smo isli na rijeku Chitravathi. Sva bi djeca bila sretna provodeCi vrijeme na pijesku rijeke od 6 navecer do duboko u noc. 1 stariji bi nam se pridruzili i plesali kabadi i neke druge plesove. Ja bih hrabrio djecu: "I vi podite i plesite. Ako tijelo zeli biti zdravo, mora mnogo vjezbati." Ali djeca me nisu htjela

40

napustiti, vec su upomo govorila: "Raju, nas zanimaju sarno bhajani. Ako ti zapjevas, mi cemo te slijediti!"

Katkad bi traZili od mene da skladam nove pjesme. Cudiii su se mom poetskom umijecu i pitali me kako sam stekao sve te vjestine. Oni bi pjevali pjesme koje sam skladao i bili vrlo sretni. Hvalili su me da stvaram prekrasne pjesme i pretvaram ih u prelijepe melodije. "Ako imate nekih zelja, sarno mi recite. Ali nemojte me tako hvaliti", odgovarao sam ja.

Onih dana slijedila me grupa djece. To su bili: Kesanna, Ranganna, Subbaanna, Ramanna i drugi. Ta su mi djeca bila veoma draga, a i ona su voljela mene. Njihova ljubav i prostodusnost ne mogu se opisati rijeCima. Jedan sedmogodisnji djecak polozio bi moju glavu u svoje krilo i tako me pripremao za spavanje govoreCi: "Raju, ti si vrlo umoran. Odmori se malo." Nakon kratka vremena rekao bi: "Raju, otkad si polozio svoju glavu u moje krilo ispavao, svi moji bolovi su nestali. Osjecam neku neobjasnjivu radost." Stoga su i druga djeca tezila za tom privilegijom. Smislili su metodu kojom bi sva djeca dobila takvu priliku. Dakle, od mene se ocekivalo da polozim glavu u svaCije krilo i tako se odmaram dok oni broje do 50. Na taj sam ih naCin razveseljavao.

U selu je tada zivio neki stariji covjek sedamdesetih godina. On bi dosao do hrama Satyabhame, oprao ondje

41

svoje noge i sjeo na stube da se odmori. Jednog dana, dok sam hodao pred njim, on me pozvao: "Raju, dodi!" Priblizio sam mu se i upitao ga sto zeli, a on je odgovorio: "Raju, ja sam debeo, moje je krilo meko. Molim te, sjedni malo u njega." Pitao sam ga kakve bi koristi imao od toga, a on je odgovorio: "Ne mogu to rijeCima opisati. To je nesto neodredeno i cudesno. Ali ne sarno to Raju, ti si poput bljestave svjetlosti Puttaparthija. U godinama koje dolaze tvoje ime i slava prosirit ee se cijelim svijetom."

Njegove su se rijeci doslovno obistinile. Ime i ugled Rajua i Puttaparthija prosirili su se nadaleko i siroko, ne sarno u Indiji nego i u cijelome svijetu. Onih dana bilo je tesko stiCi u Puttaparthi cak i pjesice. Takvo udaljeno seoce kakvo je bilo Puttaparthi zauzelo je istaknuto mjesto na zemljopisnoj karti svijeta. Subbarayudu je prorekao tu metamorfozu vee tada. Jadni covjek, nije imao djece. Zagrlio me s mnogo ljubavi i rekao: " Raju, tako sam sretan sto si mi neko vrijeme poCivao u krilu. DoCi ee vrijeme kad ee cijeli svijet ceznuti za tvojim makar i kratkotrajnim pogledom punim dobrobiti." Rekao mije i ovo: "Tvoj otac i ja ne razgovaramo. Tvoj otac ne voli da razgovaram s tobom. Zato te molim da mu 0 nasem razgovoru nista ne govoriS!" No ja sam mu odgovorio: "Nema u tome nista lose, reCi eu mu istinu. On je dobar covjek."

Cim sam se vratio kuCi moj me otac upitao: "Zasto razgovaras stirn Subbarayudom?" Pitao sam ga zbog cega da to ne radim, a on je odgovorio da je Subbarayudu njegov neprijatelj. "Mozda je tvoj neprijatelj, ali nije mojo Zato sam razgovarao s njim. Ne vidim nista lose u tome", odgovorio sam. Tada sam mu sklopljenih ruku rekao: "Slusaj, ti si stariji covjek i ne bi smio nikoga mrziti. Odbaci svoju mdnju. Bolje bi ti bilo da se brines za jedinstvo medu seljacima u nasem selu." Tada me on pitao 0 cemu mi je Subbarayudu pricao. Odgovorio sam: "On mi je rekao kako ee zbog moje bozanskosti ovo selo Puttaparthi cijelom svijetu sjati poput svjetionika." Kad je cuo taj odgovor, Pedda Venkama Raju se naljutio i pitao sav bijesan: "Kakva je to bozanskost u tebi u kojoj ovi ljudi toliko uzivaju?" Ja sam tada donio cvijeee i ddeCi ga s obje ruke, bacio ga na tlo govoreCi: "Znas Ii tko sam ja?" Nekim cudom cvjetovi su se razmjestiIi u teluska slova napisavsi: Sri Sathya Sai Baba. Od tada je Pedda Venkama Raju bio vrlo pazljiv u razgovoru sa mnom.

Tako sam vee od ranog djetinjstva poducavao djecu i starije dobrim stvarima.

42 43

v

6. SKOLOVANJE U BUKKAPATNAMU

Danas eu vam otkriti neke dogadaje koji su se dogodili za vrijeme mojih skolskih dana u Bukkapatnamu. U tom kontekstu zelio bih vam ispricati kakvi bi odnosi trebali vladati medu ucenicima za vrijeme njihova skolovanja i kakvih bi se pravila trebali pridrzavati. Putlaparthi je tada bilo zabaceno seoce bez modernih sredstava i pogodnosti. Vi to vee znate. Ovo tijelo nije posjetilo ni jedno selo prije odlaska iz Putlaparthija. No svakodnevno je odlazilo u Bukkapatnam u skolu. Ja i neka druga djeca odlazili bismo onamo zajedno u skolu. Obitelj u kojoj je ovo tijelo rodeno bila je tada veoma siromasna. I druga djeca u selu bila su siromasna. Easwaramma bi mi za objed pripremila sankati, kasu od razi. To je bila moja glavna polutvrda hrana. Ona bi u sredini pogacice napravila rupicu i u nju stavila malo zaCina od kikirikija. Tada nije bilo posuda za nosenje hrane. Zato bih ja zamotao svoj obrok u neku staru tkaninu i objesio ga na rame te posao u skolu.

Skolsko zvono za objed zvonilo bi u 1 sat popodne. Cim bi zazvonilo, svi bismo potrcali prema seoskom

45

spremistu vode. Ali ja nisam odmah mogao pojesti svoj obrok jer se on osusio i prilijepio za tkaninu. lato sam odlazio do spremista s vodom te na nekoliko minuta uronio u vodu svoj zamotuljak s objedom kako bi se kruti obrok odlijepio od tkanine. Medu nasim razrednim prijateljima bio je i jedan djecak iz bogate obitelji. On bi donosio rizu pomijesanu s juhom i dijelio je u malim obrocima svoj djeci. I ja bih podijelio svoju kasu sa svima. Tako smo uzivali u radosti dijeljenja hrane. Jedinstvo donosi veliku radost. Nazalost, danas nema toga duha jedinstva i ljubavi medu obrazovanima. Umjesto toga svakodnevno rastu ljubomora i mrznja.

Stirn u vezi moram yam nesto ispricati. UCitelji u skoli vrlo su me voljeli. Cim bi netko od njih usao u razred, pitao bi: "Je Ii Raju dosao?" lnate Ii kako sam onih dana zivio? Nisam imao tucet hlaca i kosulja kao danasnji studenti, vee sam cijelu godinu nosio sarno jedne hlace i jednu kosulju. Cim bih se vratio iz skole, omotao bih rucnik oko tijela i oprao odjeeu da je pripremim za drugi dan. Tako sam cijelu godinu izlazio na kraj stirn jednim hlacama i kosuljom. Odgovarao sam dobro na sva pitanja koja su mi postavljali nastavnici. Ali drugi ucenici nisu to mogli. Pismenost je za vrijeme Britanaca bila na veoma niskom stupnju. Bilo je djecaka koji su imali vee mnogo godina, a bili su tek u 5. razredu. Ja sam zapravo bio najmladi medu njima.

46

Imali smo jednog nastavnika engleskog jezika koji se zvao Mahboob Khan. On me neobicno volio. Ta je ljubav bila izraz duhovnoga, a ne tjelesnog odnosa. On je vrlo rado predavao u nasem razredu. Onog casa kad bi usao, nagovorio bi nastavnika koji je bio u razredu, da odmah napusti uCionicu, bilo 0 kome se radilo. A jedva sto je sjeo, pozvao je mene da sjednem pokraj njega. lagrlio bi me s mnogo ljubavi ipomilovao po glavi. Imao je tada 50 godina i nije imao djece. lato bi me cesto zvao k sebi u kueu. Bio je vrlo pobozan. Tek sto bi usao, djeca bi me pocela zadirkivati: "Hej Raju, podi, podi do njegova stolca!" Ta bi me situacija zbunjivala. Ako bih poslusao nastavnika, djeca bi mi se rugala. Ako ne bih otisao do nastavnika kako bi mi on naredio, on bi mogao pomisliti da ga ne slusam. No ja se nisam zalio da me djeca zadirkuju. Niti sam se prema njima ikad odnosio oholo jer su nastavnici prema meni bili srdacni.

Jednog dana dosao sam k nastavniku i objasnio mu svoj polozaj cvrstim, ali blagim tonom: "Gospodine, ako pozivate sarno mene i izdvajate me od svih drugih djecaka, oni ee biti nesretni. Molim vas, nemojte me vise pozivati da sjedim pokraj vas. Dopustite mi da sjedim s drugim djecacima." Ali on se naljutio na mene i rekao mi otvoreno: "Neka oni misle sto hoee, nije me briga. Ne Cinim nista lose. lato se nikog ne bojim. Ja volim svu djecu, ali tebe

47

volim malo vise. To je zbog bozanskih osobina koje se kriju u tebi."

Kad god bi se u njegovoj kud pripremalo neko jelo poput pakoda,3 on bi mi donio nekoliko komada, zamotanih u novinski papir. Ja bih ih ponizno odbio rekavsi: "Gospodine, ne znam priprema li se u vasoj kud hrana koja nije vegetarijanska. Stoga mi je zao, ali ne mogu uzeti te pakode." No nastavnik bi me tada uvjeravao i molio: "Ne Raju, kazem ti istinu. Kunem ti se, ne bih dopustio da se takve stvari dogode. Donio sam to jelo s velikom ljubavlju i naklonoseu prema tebi." Kad me tako uvjerio, on bi bio vrlo sretan i zahvaljivao mi sa suzama u oCima ako sam uzeo komadie slastice i pojeo je.

U nasoj skoli predavao je i nastavnik imenom Iyengar. Ucenici su ga se bojali i postovali gao Kad bi ga slucajno vidjela negdje na trznici, djeca bi od straha smugnula u sporedne ulicice. Sri Iyengar saznao je za to. Jednog dana pogresno mu se uCinilo da ga i ja izbjegavam poput ostale djece.

Ja sam bio redar u nasem razredu. Vidite kako sam "velik" sada. Mozete zamisliti kako sam bio malen onih dana. Bila mi je duznost da svakog dana u razred donesem

3 pakoda - zavijutak od tijesta sliean ameriekim krafnama punjen povrcem

dugacku sibu sa stabla tamarinda4 i drzim je spremnu u jednom kutu uCionice prije nego sto bi Sri Iyengar usao u razred. Jednog dana Cim je usao, uzeo je sibu i pozvao me: "Raju, dodi ovamo!" Priblizio sam mu se hrabro jer sam bio siguran da nisam uCinio nista lose. On me pitao: "ZaMo si kliznuo u sporednu ulicicu kad si me ugledao?" Odgovorio sam vrlo mimo: "Gospodine, nisam vas vidio. Moja biljeznica je ostala kod djecaka koji zivi u onoj uliCici. Posao sam k njemu da je uzmem." To je bila istina. Tada je on povikao na mene: "Zar me doista nisi vidio?" Odgovorio sam da je to istina i da ga nisam vidio. Zaprijetio mi je da ee me istuei. Ja sam odgovorio: "Kako zelite!" Napokon je shvatio da govorim istinu. Pozvao me na stranu i rekao: "Raju, ja znam da ti nisi poput ostale djece. Ali mislio sam da si pogrijesio premda to nije tvoj obicaj. Zato sam se naljutio. Molim te, dodi k meni sutra kad se budes vraeao kuei."

Njegova je kuea bila na putu prema mom domu. Sljedeeeg dana dosao sam k njemu, kako mi je naredio. Stajao sam na verandi, misled da ne smijem ud u nastavnikovu kueu bez njegova dopustenja.

Ali on je vee bio naredio svojoj zeni: "K meni ee dod djecak imenom Raju. Kad dode, uvedi ga u kueu." Ona je

4 tamarind - drvo iz porodice mahunarki, raste u Aziji i Africi, njegova se crveno smeda sreika koristi kao purgativ

48 49

tada izisla i upitala me: "Dragi moj sine, jesi Ii ti Raju?" Ja sam odgovorio potvrdno. Pozvala me da udem. Kad sam usao, nastavnikova Ijubav nije znala za granice. Donio mi je dvije pakode na aluminijskom tanjuru, stavio ih pred mene i rekao: "Raju, zao mi je sto sam te htio kazniti premda nisi uCinio nikakvu pogresku. Kasnije sam shvatio da sam pogrijesio. Kako bih to ispravio, zelim se sprijateljiti s tobom." Vidite kako nasa dobrata, dobre osobine, Cistoea i istinitost rijeCi mogu dirnuti i smeksati cak i covjeka kamena srca. Ponizno sam odgovorio: "Gospodine, ja imam sarno 7 godina. Vi ste stariji gospodin i sto vise nas nastavnik. Koji je vas drustveni polozaj, a koji je moj? Kako se mozete sprijateljiti sa mnom?" Tada me on pokusao uvjeriti: "Dragi moj sine, ja ne drzim nista do tih razlika. Nisu vazne godine ni obrazovanje, vee Cistoea srca. Ti si vrlo dobar djecak. Zato bih se zelio sprijateljiti s tobom." Tada me pitao uCim Ii mnogo. Ja sam potvrdno odgovorio, a on mi je savjetovao: "Drugi mjesec su ispiti. Dobra se pripremi."

Nasi ispiti poceli su po skolskom rasporedu. Imali smo dva sata da za svaki predmet napiSemo odgovore. Ali ja sam zavrsio pisanjem svojih odgovora za pola sata. Odnio sam svoj test do stoia ispitivaca. On je bio malo iznenaden pa je rekao: "Raju, Cini mi se da nisi dobra odgovorio na pitanja." No ja sam rekao: "Gospodine, na sva pitanja odgovorio sam tocno. Vidjet eete to sutra."

51

Sljedeceg dana izvukao je moj test iz hrpe papira i pregledao gao Mogao je pranaCi i neke stvari koje ni sam nije znao. Tada je na mom papiru s odgovorima napisao: "Vrlo, vrlo, vrlo, vrlo dobra." Onih dana nastavnici su drzali kod sebe nase pismene odgovore. Drugog dana me pozvao u svoju kucu na kavu. Rekao mi je: "Molim te, popij kod mene salicu kave." Ja sam ga pristojno odbio: "Gospodine, nemam obieaj piti ni kavu ni eaj." Tada me zamolio da uzmem barem jednu dosu.5 Skramno sam odgovorio: "U ovo doba nista ne jedem." No on me preklinjao: "Dragi moj sinko, molim te da nesto uzmes, barem zbog moga zadovoljstva." To nisam mogao odbiti. Uzeo sam dosu sarno da ga razveselim. Ueenici moraju slusati svoje nastavnike. Neki ih se veoma boje. ZaSto bih se bojao kad nisam uCinio nista lose.

Ueenici i uCitelji moraju voljeti jedni druge. Ueenici mogu osvojiti srce svojih uCitelja ljubavlju, koliko god uCitelji bili kruti. Na sliean naCin mogu i uCitelji popraviti ueenika ljubavlju. Sarno kad volimo druge, i oni ce nam odgovoriti svojom ljubavlju. UCitelji moraju dobra razumjeti ljubav i ponasanje svojih ueenika. Odnos izmedu njih mora biti srdaean i temeljiti se na ljubavi i razumijevanju. Najvaznija poduka indijske kulture i duhovnosti jest:

5 dosa - vrsta palacinke ad rizina iii slanutkava brasna kaja se umace u razne zacine

"Govori istinu, djeluj ispravno - satyam vada dharmam cara." Tu poruku moraju svi pretvoriti u djelo. Moji su uCitelji dobra poznavali moju priradu. A ja sam obicno bio ponizan, postovao sam uCitelje i starije. To isto porucujem sada i danasnjim studentima. Ne mozete nekom uvijek uciniti uslugu, ali uvijek mozete govoriti ljubazno. Slatke i njezne rijeCi mogu smeksati svaCije srce. No u nekim smo prilikama prisiljeni govoriti oStra. Ja mogu biti tvrdi od dijamanta kad to situacija zahtijeva. Ali sam meksi od maslaca kad je u pitanju ljubav.

U one vrijeme kad smo se vracali iz skole u Bukkapatnamu, Easwaramma bi okupila djecu oko sebe i pitala ih: "Draga djeco, sto se danas dogadalo u skoli?" Na njezino pitanje jednom je neki djeeak odgovorio: "Majko, danas je jedan nastavnik prisilio Raju da stoji u klupi." Kad je to rekao, sva su djeca pocela kritizirati nastavnika. Easwaramma nije mogla podnijeti to prigovaranje, zato ih je savjetovala: "Draga moja djeco, ne smijete govoriti protiv nastavnika. On je morao ovako kazniti naseg Sathyju sarno zato sto je on pogrijesio. Nijedan nastavnik ne bi nikad kaznio ucenika bez razloga." Rekavsi to, upitala me: "Sathya, reci mi sto si krivo uCinio?" Tada sam ispricao dogadaj tocno onako kako se dogodio:

Nastavnik je naredio: "Svi ucenici koji su zapisali u biljeznice one sto sam diktirao, mogu donijeti svoje

52 53

biljezniee i staviti ih na moj stol. Ostali neka ustanu." BuduCi da ja nisam nista zapisivao, ustao sam. Medutim, objasnio sam nastavniku: "Gospodine, ja nisam zapisivao one sto ste govorili, ali mogu odgovoriti na sva vasa pitanja." Nastavnika je povrijedio moj odgovor. Naljutivsi se, rekao je da sam vrlo drzak. Naredio mi je da stojim u klupi tri sljedeca skolska sata. U meduvremenu je na sat dosao nas nastavnik engleskog jezika Mahboob Khan. On je bio plemenita dusa. Vidjevsi me kako stojim u klupi, upitao je nastavnika: "lasto on mora stajati?" Nastavnik je odgovorio da na satu nisam nista zapisivao. Mahboob Khan mu je objasnio: "To je mozda istina. Ali on ce ti odgovoriti na svako pitanje koje mu postavis. lato mu reci da sjedne. Pogresno je ovo sto si uCinio." No usprkos savjetu Mahbooba Khana, nastavnik Kondappa nije se slozio s njegovim savjetom. U meduvremenu je zazvonilo zvono najavljujuCi kraj skolskog sata. Nastavnik je pokusao ustati sa stolca kako bi mogao otiCi u drugi razred, ali nije mogao ustati. Pogledao je oko sebe da vidi je Ii njegov dhotizapeo za cavao. Ali nije tako bilo. On se sam zalijepio za stolae i zato nije mogao ustati. Vidjevsi njegovu nevolju, Mahboob Khan mu je rekao: "Nikad ne smijemo nikog kaznjavati bez razloga pa ni onda ako se radi 0 nasim ucenicima. Ovaj ti djecak mozda izgleda obicno, ali u njemu se krije silna bozanska moe. Reci mu napokon da

54

sjedne." Tada je Kondappa tako ucinio. U trenutku kad sam sjeo, nastavnik Kondappa je mogao ustati.

Ook su se nastavnici odnosili prema meni s velikom ljubavlju i naklonoscu, neki su djecaei postaIi ljubomorni i poceli me mrziti. lato su me gurali i povlaCiIi po pijesku rijeke Chitravathi drzeCi me za noge kad smo se vracali iz skole, blatom bi poprskali moju kosulju. Ali sto god oni uCinili, ja sam ostajao miran. Govorio bih im: "Ljubav je moj lik, obzirnost je moja priroda. Mozete uciniti sto god zelite." Obicno bih nakon toga otisao do spremista za vodu pokraj hrama Svamija Anjaneye i oprao odjecu.

U one vrijeme nisam imao ni pribadacu da sastavim poderanu odjecu, tako smobili siromasni. U kuCi nije bilo ni novCica. Nisam niSta htio posudivati od drugih. To sam cvrsto odluCio. Pokraj hrama Satyabhamme rastao je kaktus. Otkinuo bih maleni trn s biljke i njime pricvrstio poderanu odjecu. Tako je bila cvrsta moja odluka da zaddim cast i ugled svoje obitelji. Mozete postiCi bila sto u zivotu ako se vezete za istinu i ako ste odlucni. Od toga dana zavjetovao sam se da necu primiti nista od drugih. No Subbamma se zabrinula za mene jer sam postajao sve mrsaviji i zato bi me savjetovala: "Raju, kako to da postajes sve slabiji? U tvojim godinama moras dobro jesti da postanes jak." I moji prijatelji bi mi donosili sto god se pripremalo u njihovim kucama te me pokusavali privoljeti

55

da nesto pojedem. Ali ja sam im uvijek strogo govorio da za mene ne nose hranu od kuce. Odlucno sam odbijao iSta prihvatiti govoreCi: "Vi kod kuce jedete meso. Vase obitelji pripremaju riblji umak. Zato vas molim da mi ne nosite nikakvo jelo pripremljeno kod vas."

U meduvremenu brzo su se priblizavali drzavni ispiti koji su se trebali odrZati u Penukondi, obliznjem okrugu Taluk. Onih dana ljudi su se bojali otiCi iz Bukkapatnama u Penukondu, to im je bilo kao da idu u Rusiju ili Ameriku. Nije bilo autobusa ni za Bukkapatnam, a nije bilo ni ceste. U to vrijeme prvi put je izgradena zeljeznicka pruga do Penukonde. Seljaci su ispredali fantasticne price 0 vlaku. Govorili bi: "Vlak izgleda poput goleme jednooke gusjenice." Vlak je tada bio osmo cudo za seljake.

Oni bi odlazili u Penukondu u grupama koristeCi se volovskom zapregom sarno da vide tu cudnu stvar - vlak. Takvi su bili seljaci u one doba. Ja sam morae pjesaCiti cijelim putem od Putlaparthija do Penukonde da bih prisustvovao drzavnom ispitu. Zato je majka ovog tijela pripremila sve vrste jela da ih jedem putem. Ona je bila vrlo zabrinuta, kao da putujem u neku daleku stranu zemlju. Stoga je ta jela zamotala u tkaninu jer nije bilo posuda u kojima bi se nosilo jelo.

Kad se ovo tijelo pocelo spremati za Penukondu, Venkama i Parvathamma (Svamijeve sestre), kao i svi

56

drugi prijatelji i rodaci nisu mogli kontrolirati svoje emocije pa su plakali. Svi su me dopratili do Bukkapatnama. Od tamo smo nas osmorica ucenika iznajmila volovsku zapregu do Penukonde. Pratio nas je jedan nas nastavnik. Ceste su bile tako lose da bismo putovali kilometar i pol kolima, a onda 8 kilometara pjesaCili. Budud da je cijeli teren bio pun uzbrdica i udolina, morali smo silaziti s kola kad god smo naiSli na strmi dio ceste. Tako smo bili izvrgnuti mnogim teskocama, cesto silazeCi i ponovno se penjuCi na kola. Niski rast bio je moj glavni problem. I sada sam nizak. Mozete zamisliti kako sam bio "visok" u one doba! Mislio sam kako bi bilo bolje da smo cijelim putem pjesacili. Osim toga, na kolima je bilo druge djece koja su bila mlada od mene. Jadni nas nastavnik! On se muCio cijelo vrijeme naseg putovanja da tu djecu iskrca i ponovno ukrca na kola.

U one doba ucitelji su vrlo voljeli djecu i bili im skloni. Iz Bukkapatnama smo posli u 5 ujutro, a u Penukondu stigli u 9 navecer. Nije bilo nikakvih hotela ni prenoCista gdje bismo mogli prespavati. Isto je bilo i na autobusnim i zeljeznickim postajama. No na rubovima grada nalazilo se ipak neko prenoCiste gdje smo prespavali. Na polasku iz Puttparthija ponijeli smo rizu, kasu i druge vaZne namirnice. Osim toga imali smo i jedan prasak mirchi i Ijutih zaCina. Ja sam kuhao rizu za sve nas. Jeli bismo rizu s

57

Ijutim umakom. Tako smo proveli tri dana u Penukondi. Ne otkrivam tu informaciju zbog ega iii zato da se proslavim, ali Cinjenica je da od svih ucenika koji su pristupili ispitu, sarno je Svami prosao s odlicnim uspjehom. Svi drugi pali su na ispitu. Kad smo se vratili u Bukkapatnam, Ijudi su mi priredili srdacan docek i nosili me ulieama u dugackoj povorci jer sam bio jedini u cijelom Taluku koji je prosao na ispitu. U Bukkapatnamu vise nisam mogao nastaviti s visom naobrazbom. Zato me je moj stariji brat Seshama Raju poveo u Kamalapuram na daljnje skolovanje. Ondje su zivjeli i roditelji njegove zene.

Jednog dana, kad sam se vraeao iz Bukkapatnama, ugledao sam neku zenu kako sjedi uz put zvacuCi jednu vrstu duhana i cesljajuCi kosu svoje keeri da joj isceslja usi. Nije primijetila da se priblizavam. Iznenada je ispljunula sadrZaj koji je zvakala i on je pao na moju kosulju. Ne mogu rijeCima opisati nelagodu koju je osjetila vidjevsi sto se dogodilo. Odmah je donijela rucnik iz kuee i omotala ga oko mene, skinula mi kosulju i oprala je. Takva je bila Ijubav i naklonost koju su onih dana pokazivali seljaci. Bili su tako jednostavni i plemeniti da nisu nikad zaboravljali bilo kakvu pomoe koju bi primili od drugih.

Razlog zbog kojega pricam ovaj dogadaj jest da naglasim Cinjenicu kako su Cistoea srea i zahvalnost vrlo vaZne osobine Ijudskog biea. Zapravo, nezahvalnost se

ne moze okajati. Zato do kraja svoga zivota morate biti zahvalni onim Ijudima koji su vam na bilo koji naCin pomogli. Za vrijeme moga djetinjstva cak i Ijudi koji su bili stariji od mene 20-30 godina dolazili bi k meni s molbom da ih nauCim abeeedu. Oni bi zaradivali za zivot uzgojem i prodajom evijeea. Cim sam dosao kuCi, uCio bih ih slova abeeede. Zato su me vrlo cijenili govoreCi: "Raju je nas guru." Kad su saznali da eu uskoro otiCi u Kamalapuram, bili su vrlo razocarani. Svaki mi je donio po novCie kao znak zahvalnosti uCitelju - gurudaksina. Rekao sam im: "Zasto mi dajete taj novae? ZadrZite ga!" Ali oni su upomo zahtijevali da ga uzmem kao znak njihove Ijubavi i zahvalnosti. Njihova gurudaksina iznosila je 12 novCiea. Pratili su me do Bukkapatnama i stalno me ispitivali: "Raju, kad ees se vratiti u nase selo?" Takva je bila Ijubav i naklonost seljaka u one doba. Danas je situacija posve drukCija. Osjeeaj humanosti promijenio se zbog modemog skolovanja. Izumro je svaki osjeeaj zahvalnosti. Zato se zemlja danas susreee s tolikim teskoeama. NajvaZnija covjekova osobina jest zahvalnost. U one doba seljaci su bili puni zahvalnosti postovanja i uljudnosti.

58 59

7. SKOLOVANJE U KAMALAPURAMU

Kamalapuram je bio gradic pokraj Cuddapaha, podrucnoga glavnog sjedista drzave Andhra Pradesh. Seshama Raju, brat ovoga tijela, poveo me tamo i upisao u visu osnovnu skolu. U tom je gradieu vladala velika nestasica vode. Cim bih ujutro ustao, morao sam daleko pjesaCiti da u velikoj glinenoj posudi donesem kuCi vodu iz kanala. To se ponavljalo svakog dana, ujutro i navecer. Zato nisam uopce imao vremena uciti. Kad bih zavrsio s donosenjem vode, bilo bi vee 9 sati. Odmah bih pojeo amba/i i otrcao u skolu. Amba/i je jedna vrsta razrijedenog cmog sankatija koji bi ostao od prosle noCi, a kojem se dodavalo malo soli zbog okusa. Onih dana nije za dorucak bilo malih obroka poput idd/yja,6 dose, vade,7 upmf!3 i krumpira. U veCini kuca bio je obicaj da se pojede riza od vecere, pomijesana s malo salamure.

6 iddly - krusciCi ad rizina brasna 7 vada - ukusna juznaindijska paslastica ad rizina brasna 8 upma - prZeni griz na pavrcu

61

U nasoj uCionici ucenici su sjedili u drvenim klupama sa stolovima. Klupe su bile oblikovane tako da su ucenici mogli drzati svoje knjige ispod debele daske i pisati biljeske na tim debelim daskama. Mogli su takoder udobno sjediti u klupama koje su bile pricvrscene za stolove. U takvoj klupi sjedili bismo trojiea. Ja sam sjedio u sredini klupe, a dva djecaka, Ramesh i Suresh sjedili su sa strane. Ramesh je bio sin earinskog sluzbenika u drZavnoj upravi. Sarno smo nas trojica dobivali najbolje oejene na svim ispitima.

Svake godine odrZavao se veliki seoski sajam u mjestu Pushpagiri koje se nalazilo izmedu Kamalapurama i Chuddapala. Nastavnik tjelesnog odgoja u nasoj skoli, a bio je i uCitelj izvidaca, zahtijevao je da sva djeea obvezatno moraju sudjelovati u izvidackom kampu i pomoCi ljudima na sajmu. Naredio je takoder da svi nosimo sivo-zute kosulje i hlace, kozni remen i zvizdaljku. Rekao nam je da sva djeea moraju nabaviti izvidacke uniforme za tjedan dana. Dodatno je naredio da svi ucenici moraju iCi u Pushpagiri te sluziti kao dobrovoljei na sajmu koji ce se ondje odrzati. Kako sam mogao nabaviti sve te stvari? U dzepu nisam imao ni novCica. Niti sam novae mogao traziti od svojih roditelja jer ni oni nisu imali prebijenog novCica. U one doba smatrao se bogatim covjekom onaj koji je u dzepu imao 10 rupija. A onaj tko je imao novcanieu od sto rupija bio je milijunas!

62

Otae ovog tijela dao mi je dva novCica kad sam isao u Kamalapuram u vise razrede osnovne skole. Tada je to bio veliki novae i mnogo je vrijedio. BuduCi da je moj otae pripadao siromasnoj obitelji, mogao mi je dati sarno dva novCica. Zadnjih sest mjeseci moga boravka ondje morae sam se snaCi s ta dva novCica. No sada nisam imao nikakva novea. U one doba bio sam redar u razredu. Zato sam prema obicaju morae biti i voda izvidacke grupe. Slijedom toga, nastavnik tjelesnog odgoja naredio mi je da obvezatno vodim izvidacki kamp u Pushpagiriju. Rekao mije: "Svakako moras biti spreman do odredenog datuma i dovesti tu djecu u punoj opremi." Ali moj je problem bio kako iCi na izvidacki kamp bez uniforme? 0 tom sam duboko razmisljao. Cijelu godinu imao sam sarno jedan komplet odjece - kosulju i hlace. Cim bih dosao kuCi, omotao bih rucnik oko struka i prao svoju odjecu. Nisam imao novea da je dadem izglacati kod peraca rublja. Zato sam stavljao zeravicu u malu posudu od mjedi i to mi je sluzilo kao glacalo. Tada bih odjecu stavio pod skrinju da je izravnam. Sljedeceg dana obukao bih tako izravnanu odjecu i odlazio u skolu. Zbog takva neprestanog pranja i nosenja odjeca je bila otreana i poderana. Nisam imao novea cak ni da kupim pribadacu. Poderane dijelove odjece sastavljao sam pomocu trna kaktusa.

BuduCi da sam se tako morae provlaciti s jednim kompletom odjece cijele godine, kako sam mogao kupiti

63

novu izvidacku uniformu? Niti sam mogao reti da neeu sudjelovati u kampu. Osim toga, stetilo bi ugledu i casti moje obitelji da priznam kako ne mozemo nabaviti uniformu za izvidacki kamp. Nisam znao sto da radim. Ozbiljno sam 0 tom razmisljao i smislio plan kako rijesiti tu situaciju. Obavijestio sam svoje prijatelje u razredu da se ne osjeeam dobra i da zato neeu doti u kamp. No pazio sam da se ta varka ne otkrije uCitelju. Odabrao sam jednog djecaka da me zamijeni i rekao mu: "Ti odvedi ucenike u kamp, aja eu doti poslije." Ali djeca nisu htjela bez mene u kamp, pa su glasno prasvjedovala: "Raju, ako ti ne dodes u kamp, neeemo doti ni mi." Oni su stovise dosli k meni u kueu i poceli zahtijevati od mene da ih vodim u kamp. Nisu me pustali na miru ni u razredu. Situacija je postala takva da sam tesko odolijevao njihovu pritisku. Ramesh, moj razredni prijatelj koji je sjedio do mene u klupi i bio sin ddavnog sluzbenika, razumio je dobra u kakvoj sam se neugodnoj situaciji nalazio. On je bio istog stasa kao i ja. Zato je zamolio oca da mu dade sasiti dvije uniforme jer mu se one vrlo svidaju. Njegova je namjera bila da jednu daruje meni.

On je bio doista sretan sto se dosjetio tako plemenite ideje da pomogne svom prijatelju i razrednom suuceniku. Te plemenite misli naviru covjeku iz prijasnjih zivota. No Ramesh nije otkrio svoj plan ni meni ni svom ocu.

65

BuduCi da je bio jedinae, a njegov otae imucan, dobio je dva izviaacka odijela sasivena po mjeri. Odmah je jedno umotao u novinski papir i stavio ga na moju klupu zajedno sa eeduljicom na kojoj je napisao: "Raju, ja sam kao tvoj mlaai brat. Ako ne budes primio ovo odijelo, ja eu se ubiti tako sto eu se baciti pod jureCi vlak. Molim te zato da svakako primis tu odjecu." Primijetio sam taj zamotuljak na svojoj klupi. Uzeo sam eeduljicu, poderao je i napisao drugu: "Istina je da si mi poput brata. No prijateljstvo izmeau nas ne moze se odrZati i dalje ako se temelji na odnosu davanja i uzimanja. Takav odnos ne moze biti trajan. Nas se odnos temelji na odnosu sree sreu i Ijubav za Ijubav. Zelis Ii da nase prijateljstvo ostane vjecno, ne smijes raditi takve stvari. Ako se treba razviti prijateljstvo izmeau dva covjeka, oni smiju izmjenjivati sarno Ijubav, a ne predmete. Ako se izmjenjuju predmeti, Ijubav ce prestati. Stoga, zelis Ii da prijateljstvo izmeau nas ostane nedirnuto, uzmi natrag to odijelo." Ramesh se vrlo rastuzio kad je procitao moje pismo, no nije mogao zanemariti moje osjecaje. Zato je uzeo natrag odijelo. Djeea su onih dana uvijek poslusala moje zapovijedi.

Neki djecaci nisu odrzavali svoje klupe urednima, bila je knjiga posvuda, a one su bile poderane, razbaeane i prljave. Moje su knjige bile uvijek vrlo uredne i Ciste. U one vrijeme malo je djecaka moglo kupiti nove knjige kad

su prelazili u visi razred. Svakih cetiri do pet godina knjige bi se mijenjale. Moje su knjige bile uvijek uredne i poput novih. Zato su ih djecaei iz nizih razreda kupovali kad su prelazili u viSi razred.

Jedne godine neki siromasan djecak traZio je da kupi moje knjige. Pokazao sam mu ih. Onih dana nastavni plan i program je bio tezak cak i za nize razrede iz predmeta poput povijesti, zemljopisa, nauke 0 graaanskim pravima i drugih. Vidjevsi moje knjige, djecak je primijetio: "Raju, Cini se da nisi ni taknuo svoje knjige. Izgledaju posve nove."

Rekao sam mu: "Moje navike i odnos prema njima odrZale su ih takvima." Cijena mojih knjiga bila je 12 rupija. Ali siromasni djecak nije mogao toliko platiti. Tada sam mu rekao: "Dragi moj, mene je izabrao uCitelj za izviaacki kamp. Moram kupiti izviaacko odijelo i cipele. Osim toga, imam i drugih troskova. Nemam novae za sve to, a ne zelim ga traziti od svojih roditelja. Trenutacno trebam 5 rupija. Zato mi plati 5 rupija i knjige su tvoje."

Djecak je bio veoma sretan i odmah mi je platio cijeli iznos. Onih dana novcanice su bile velika rijetkost. Zato mi je eijeli iznos platio u kovanieama zamotanima u komad istrosene tkanine. Ne mogavsi izdrzati tezinu kovaniea tkanina se poderala, a novCiCi su se rasuli po sobi uz veliku buku. Kad je vlasnica kuce to cula, odmah

T"

66 67

je dosla i pitala: "Odakle ti sav taj novae? Jesi Ii ga ukrao iz skrinje?" Rekavsi to, pljusnula me. Jadni djecak koji je vidio sto se dogodilo, objasnio joj je: "Majko, ja sam dao te novciee Rajuu jer sam kupio njegove knjige." No ona nije povjerovala njegovim rijeCima pa je uzela sav novae.

Sljedeeeg dana svi moji prijatelji iz razreda posli su u Pushpagiri gdje se odrZavao stocni sajam da sudjeluju u izvidackom kampu. Rekao sam svom uCitelju da eu doCi drugog jutra i pridruziti se grupi. Rano ujutro posao sam pjesice na put. Ougo sam hodao, ali prije nego sto sam se mogao pridruziti svojim prijateljima, oni su otisli na dorucak. Nisam imao ni novciea u dzepu. A sto da ja jedem za dorucak? Mislio sam da eu nekako proCi bez jela. Namjerno sam izbjegavao svoje razredne prijatelje, da me ne bi pitali jesam Ii doruckovao. No oni su me svuda traZiIi i pitali jesam Ii dosao.

U blizini je bilo zidano spremiste vode za pranje krava i volova. Voda je bila vrlo prljava. Ali sto da radim? U onim okolnostima, to je za mene bila sama Ganga! Bio sam vrlo umoran, gladan i zedan jer sam dugo hodao. Zato sam oprao liee tom prljavom vodom i malo je popio. Tada sam primijetio da je netko ostavio paketie sa seoskim cigaretama i jedan novCie. Cigarete mi naravno nisu koristile, zato sam ih bacio. Uzeo sam jedan novCie koji je vrijedio sesnaesti dio rupije i promijenio ga za cetiri

68

novCiea manje vrijednosti koji su se zvali bottu iIi kani. Dok sam se vraeao ugledao sam kako uz eestu sjedi neki covjek i igra karte koje je rasirio po tkanini, pozivajuCi prolaznike da se klade na kartu koju sami odaberu. I mene je pozvao: "Raju, ti si vrlo sretan djecak. Dodi i kladi se na bilo koju kartu." Nudio je pobjedniku dvostruki iznos.

Nema sumnje, to je bila vrsta koekanja, ali u one sam vrijeme bio posve bespomoean. Stoga sam stavio po jedan novCie na razne karte. Svaki puta sam pobijedio i dobio dvostruki iznos od ulozenog. Igrao sam tu igru dok nisam skupio 16 novCiea iIi jednu rupiju. Tada sam odlucio da je to kraj igre, pa sam otiSao sa zaraaenim noveem. BuduCi da sam bio gladan, kupio sam tri dose s jednim novCieem bottu. U one vrijeme dose su se mogle kupiti za novCie koji se zvao dammidi a bio je jedna treCina bottua. Tako sam prosao s dva bottua dnevno hraneCi se dosama. Pridruzio sam se svojim prijateljima u obavljanju skautskih duznosti. Noeu sam drzao zamotuljak s novCiCima pod glavom i spavao na pjeskovitom tlu. BuduCi da sam bio vrlo umoran zbog dugog pjesacenja, uskoro sam cvrsto zaspao. Za vrijeme sna moja je glava kliznula u stranu otkrivsi zamotuljak s novCiCima. Netko ga je vidio i ukrao, ne ometajuCi me u spavanju. Kad sam se sljedeeeg dana probudio, uvidio sam sto se dogodilo. Nisam imao Cime kupiti ni jednu dosu. Moji su prijatelji bili vrlo obeshrabreni

69

----..--.------------------=---~-

mojom nevoljom. Cak su se rasplakali. Preklinjali su me da pojedem barem jednu dosu koju su mi htjeli kupiti. Ali ja sam odlucno odbio. Rekao sam im da nisam gladan jer nisam htio niCiju pomoc. Osobito nisam zelio uzeti tudi novae. Zato sam otiSao.

Nakon sto je zavrsio nas izvidacki kamp, donio sam kuCi slatkise, voce i slicne stvari koje sam prije kupio. Cim sam zakoraCio u kucu, primijetio sam kako Seshama Raju erta neke linije po biljeznici s pomocu ravnala. Bio je vrlo Ijut jer je njegova zena morala nositi vodu tri dana za vrijeme moje odsutnosti, pa je bila vrlo umorna. Ponudio sam joj voce i slatkise koje sam kupio u Pushpagiriju. Umjesto da ih pristojno primi, ona ih je baeila rekavsi: "Tko jos zeli te stvari?" Seshama Raju jos se vise razljutio. Uzeo je ravnalo i udario me po ruei. Ravnalo je puknulo na tri dijela, a moja je ruka natekla. Bio sam tako bespomocan i nisam se imao komu pozaliti. Zavezao sam ruku mokrim zavojem. Sljedeceg dana umro je jedan od sinova Seshame Rajua. On je poslao brzojav Venkama Rajuu. Onih dana nije bilo postanskog ni brzojavnog ureda u Puttaparthiju. Brzojavi su se primali u Bukkapatnamu, a tada bi ih glasnik nosio u Puttaparthi.

Pedda Venkama Raju cesto bi odlazio u Bukkapatnam da nabavi neke stvari na seoskom sajmu. Vidio je brzojav i odmah odjurio u Kamalapuram. Kad je stigao u kucu

Seshama Rajua, nasao je sve cianove obitelji u dubokoj boli. I ja sam se morae pretvarati da sam tuzan iako sam iznad veselja i tuge. Tada je moj otac vidio da na ruci imam zavoj pa me upitao Sto se dogodilo. Pokusao sam mu objasniti da se nista nije dogodilo. Rekao sam mu da se na ruci pojavio maleni gnojni Cir i buduCi da me boli, stavio sam zavoj preko njega. No Pedda Venkama Raju nije povjerovao mom odgovoru.

U susjednoj kuCi zivjela je neka zena koja je pripadala zajednici Vysya. Zvala se Subbamma. Ona je zaradivala za zivot pripremajuCi i prodajuCi dose. Jednog je dana pozvaia moga oea i rekla mu: "Venkama Raju, ja znam da bi ti svakako zelio skolovati Rajua u tvome mjestu. Zasto ga iziaZes tolikim mukama povjeravajuCi ga brizi njegova starijeg brata i to tako daleko od kuce? Ti i ne znas kolikim je patnjama izvrgnut! Svakog dana mora nositi na ramenima vodu za pice iz velike udaljenosti u dva velika zemljana vrca pricvrscena na ledima. On je prisiljen podnositi velike muke."

Tijekom noCi moj je otae zelio iziCi i obaviti nuzdu. U mjestu nije bilo svjetla. Ja sam nosio malu kerozinsku svjetiljku u jednoj ruci, a vrc s vodom u drugoj. Kad smo stigli izvan mjesta, otae me zaustavio: "Sathya, stani, stand Stavi svjetiljku na tIo." Uzeo je obje moje ruke i bolno zavapio. "Dragi sine, covjek moze nesto zaraditi cak i

71 70

prodajuCi sol, sarno ako je ziv. Jesam li te poslao ovamo zato jer te nisam mogao odgajati? laMo ovdje tako mnogo paM? Kao tvoj otae nikad te nisam tukao. Ovi te Ijudi jako muce. Podi odmah sa mnom kuei." Pokusao sam ga umiriti: "Ne, ne, nije istina sto govore Ijudi. Nitko mi ovdje ne nanosi bol." On mi nije vjerovao i upomo je trazio da se vratim s njim u Puttaparthi.

Tada sam mu ovako objasnio situaciju: "Nije ispravno od tebe da me sada odvodis. Ako sada odem odavde, neee u kuti biti nikog tko ee raditi. Ti mislis drukCije. Vrati se, a ja eu doti poslije." Nisam se zalio na Clanove bratove obitelji. Nikad nisam otkrio Cinjenicu da mi je ruka natekla jer me je Seshama Raju istukao. Nikad se nisam zalio na starije i uvijek sam pokusavao zastititi dostojanstvo i cast obitelji.

Stoga sam nastojao uvjeriti oea: "Nije dobro da dovedem u nepovoljan polozaj ove Ijude, osobito sada kad su obuzeti tugom zbog smrti svoga djeteta. Ali ne radi se sarno 0 tome. I susjedi ee misliti lose 0 meni ako sada odem s tobom. Moramo paziti sto bi drugi mogli govoriti 0 nama. lato ne smijemo davati povoda za takve stvari. Molim te, ti sada idi u Puttaparthi! Ako zelis, ja eu doti za tobom za dva tjedna." Kad je CUO sto sam rekao, Venkama Raju je zaplakao. Otisao je sam u Puttaparthi, rekavsi: "Kako si plemenit, sine moj! Stitit ee te sarno

tvoja dobra priroda." Prije odlaska pitao me trebam li odjeeu. Odgovorio sam da imam dovoljno odjeee i da nista ne trebam. Bio je sretan i otiSao je. No prije odlaska razgovarao je s trgoveem Kotie Subbannom i rekao mu: "Ako nas djecak dode k tebi po pomoe, molim te da mu pomognes. Treba li odjeeu, molim te da se pobrines da je dobije. Ne brini se za novae, poslat eu ti ga."

Cim je stigao u Puttaparthi, poceo mi je svaki dan pisati pisma, traZeti da se odmah vratim kuei. U nekim je pismima pisao: "Stanje tvoje majke je ozbiljno, dodi odmah." Sumnjao je da eu se brzo vratiti. lnao sam da s majkom nije nista ozbiljno, barem sto se tice njezina zdravlja. lato sam ostao u Kamalapuramu kod Seshama Rajua dok nisu zavrsili ispiti. U meduvremenu stvari su se normalizirale.

Wolf Messing la vrijeme dackih dana u Kamalapuramu odlazio bih

s jos nekim ucenicima svake veceri u setnju na zeljeznicku postaju. Ondje bismo proveli neko vrijeme raspravljajuti o duhovnim temama. Onih dana nije mnogo vlakova prolazilo Kamalapuramom. Dnevno bi prolazio tek jedan ili dva vlaka. Jednog smo dana sjedili na klupi na zeljeznickoj postaji. Djecaci su mi postavljali razna pitanja, a ja sam im odgovarao. Tada me je kroz prozor vlaka koji

7372

.,

se priblizavao zeljezniekoj postaji ugledao jedan bljedoliki stranae. Bio je to Wolf Messing. On je pokusao siCi s vlaka prije nego sto se vlak zaustavio pa je pao. Moji prijatelji iz razreda Ramesh i Suresh, koji su sjedili sa mnom, uzviknuli su zabrinuti: "0 Boze, jadni eovjek! Sigumo je slomio nogu!" Ja sam im odlueno rekao: "NiSta mu se nije dogodilo. Dosao me je sarno vidjeti. Zato mu se neee nista dogoditi. Ostanite tihi i mimi."

Messing eak nije imao ni ruenu torbu. Plakao je od radosti, zureCi u mene. Ramesh i Suresh bili su svjedoci toga prizora. Onih dana djeea su se vrlo bojala stranaea svijetle puti, da ih oni ne otmu i silom odvedu u vojsku. Zato je Ramesh otreao kuCi da obavijesti roditelje kad je vidio da mi se Messing priblizava. Cim je stigao, rekao je svom oeu: "Oee, neki stranae sisao je upravo s viaka i zeli oteti Rajua. Moras se odmah dzipom pozuriti tamo." Njegov je otac dojurio na zeljeznieku postaju, podigao me, stavio u dzip i odvezao svojoj kuCi, rekavsi: "Raju, malo kasnije eu te odvesti tvojoj kuei. Podimo najprije k meni!"

Wolf Messing slijedio je dzip. Ougo je sjedio pred kueom vladina sluzbenika. Kadgod bi me ugledao kroz prozor, htio je doCi do mene, pokusavajuCi mi nesto reCi. Ali vlasnici kuee zatvorili su sve prozore i vrata, onemogueavajuCi mu tako bilo kakvu komunikaciju sa mnom. Seshama Raju (stariji Svamijev brat) radio je tada kao uCitelj u tom gradieu.

75

Rameshov otac poslao mu je po jednom covjeku ovakvu poruku 0 tom dogadaju: "Neki bljedoliki stranac ceka pred nasom kueom s namjerom da na silu otme Rajua. Rajuje sada kod nas. Malo kasnije pobrinut eu se da ga sigurno dovezem varna." Nakon toga se Wolf Messing vratio na zeljeznicku postaju, ukrcao se na vlak i odvezao u nepoznatom smjeru. Prije nego sto je otputovao, napisao je olovkom na ulaznim vratima kuee: "Vi ste najsretniji, jer cuvate u svojoj kuCi ovo dijete koje je utjelovljenje bozanskosti, sluzite Mu! Ja nisam tako sretan, zasluzujem sarno ovo malo. Hvala!" Nakon toga je otputovao u Rusiju.

Wolf Messing vratio se u Indiju nakon mnogo godina. Dosao je u Kamalapuram i pitao za mene. Tada nisam vise bio isti Raju, promijenio sam ime. Stanovnici gradiea obavijestili su ga: "Sada je on postao nas guru i zove se Sri Sathya Sai Baba. Mozete ga naCi u Puttaparthiju iii Bangaloreu." On je dosao k meni u moj asram u Whitefield pokraj Bangalorea. Toga je dana ondje zatekao nekolicinu poklonika kako sjede i cekaju nekoga. Kad je pitao koga cekaju, rekli su mu da cekaju darsan Sri Sathya Sai Babe. I on je cekao. Ook sam se kretao medu ljudima, on je pomislio: "To je ista osoba koju sam vidio u Kamalapuramu. I ovdje jasno sjaji ista bozanska svjetlost."

Nakon toga se sastao s Narendrom, upraviteljem brindavanskoga koledza, velikim uCiteljem koji je dobro pod

76

ucavao svoje ucenike. Ime njegova oca bilo je Oamodar Rao, a bio je sudac. Njegov se tast zvao Sundar Rao i bio je glasoviti lijecnik. U one vrijeme oba su bila ondje. Messing je u njihovoj prisutnosti rekao: "Svami je doista sam Bog. Sada se ne objavljuje u svom pravom liku. Vi vidite sarno njegov normalan, Ijudski lik. Kad biste vidjeli auru oko njega, shvatili biste njegovu pravu prirodu."

Sljedeeeg dana rano ujutro, dok sam hodao medu poklonicima koji su se okupili nakon nagarasankirtana, Wolf Messing je vidio bljestavi sjaj oko moga tijela. Kad smo poslije razgovarali, plakao je govoreCi: "Oragi moj, ti si mi sve. Ja sam tvoj instrument, ti si mi sve!" Pokazao sam mu sve sto sam mu mogao pokazati, rekao sam mu sve sto je trebalo. Takoder sam mu objasnio: "U skladu s izrekom: daivam m[musa rilpena, Bog se utjelovljuje u ljudskom liku i pojavljuje se kao obicno ljudsko biee." Messing se poslije vratio u svoju domovinu Rusiju. Nakon nekoliko dana upravitelj Narendra primio je ovakvo pismo: "Kako ste sretni sto radite u obrazovnoj ustanovi koju je osnovao sam Bog. Zelio bih da me obavjestavate pismeno o Svamijevim bozanskim igrama - lila i avatarovoj misiji."

Jednog smo dana Narendra i ja sjedili, raspravljajuCi 0 svemu i svacemu. Iznenada se niotkuda pojavio Messing. Kako je dospio ovamo? Nitko to nije znao. Nije mu bila potrebna karta da dode u Indiju. Sarno je dosao, vidio

77

me i nestao brzo kao sto je i dosao. To je bilo veliko eudo koje svi ljudi ne mogu vidjeti. Niti svi mogu razumjeti taj fenomen, eak kad bih ga i objasnio.

78

8. PJESNIK NAD PJESNICIMA

Onih dana pisao sam lijepe pjesme. Cak i sada koristim jednostavan jezik u svojim govorima, ali donekle se obuzdavam da prevoditelju ne bi bilo tesko prevoditi jezik kojim govorim. Jednog dana trgovac koji je imao trgovinu prehrambenih namirnica, imenom Kotie Subbanna, a pradavao je i neke popularne ajurvedske praizvode, dosao je nekim poslom u Puttaparthi. Doznao je da pisem lijepe pjesme pa je zelio da mu napisem nekoliko stihova koji bi reklamirali lijekove sto su se pradavali u njegovoj trgovini. On se selom ovako raspitivao 0 meni: "Znam da u selu zivi mladic imenom Raju. CUjem da pise prekrasne pjesme. Gdje ga mogu naCi?" Svi su mu ljudi pokazali Subbamminu kucu. On je dosao do Subbamme i pitao: "Majko, znas Ii ista o tom djeeaku Rajuu?" Ona mu je dala vrlo iscrpan izvjestaj: "Dragi sinko, poznajem ga vrlo dobra. On je djecak dobrih osobina, navika i ponasanja te uti ljude dobrim stvarima." Toga dana pozvala ga je k sebi na objed. Za vrijeme jela on je sjedio pokraj mene. Nije ga se osobito dojmio moj lik i nije vjeravao da mogu pisati dobre pjesme. Priznao je: "Raju, izgledas vrlo mlad. Kako mozes reklamirati moje lijekove?

79

Sumnjam u to!" Ja sam mu odgovorio: "Ako sumnjas u moju nadarenost, zasto dolazis k meni? Molim te, ostavi me na miru. Otidi k nekomu komu vjerujes i obavi svoj posao." Tako sam ga udaljio.

Kasnije, dok sam bio u Kamalapuramu u skoli, on mi je opet dosao i rekao: "Raju, CUO sam da pises vrlo dobru poeziju. Slusaj, ako mi mozes napisati dobru pjesmu, dat eu ti sasiti par kosulja i hlaca." Odgovorio sam mu vrla odrjesito: "Ne govori tako. Cekam Ii ja tvoje milosrde? Aka mi dolazis s takvim prijedlozima, neeu s tobom razgovarati." Tada mi se ispricao. I ja sam malo popustio i rekao mu: "Subbanna, ja nemam veze s odnosom davanja iuzimanja. Zato zadrzi svoju poslovnu taktiku daleko od mene. ReCi ees mi naziv svoga lijeka, njegove vaZne osobine i cemu on koristi. Ja eu onda skladati prikladnu pjesmu." Rekao je da je dobio novi ajurvedski lijek koji se zove Bala Bhaskara te me moli da skladam stihove koji ee reklamirati taj lijek. Takoder mi je objasnio koje su bolesti sto ih taj lijek moze izlijeCiti te dodao: "Ja eu takoder skupiti grupu djece koja ee nauCiti tu pjesmu i obilaziti selo pjevajuCi je. To ee biti dobra reklama za lijek." Skladao sam ovu pjesmu:

Evo ga, evo gal Dodife, dodite djeco! Evo lijeka Bala Bhaskara! /mate li problema s nervoznim zelucem, naticu li vam noge,

80

imate li bolove u zglobovima, patite li od nadutosti,

radi Ii se 0 biio kojoj bolesti poznatoj iii nepoznatoj, uzmite lijek Bala Bhaskara koji trenutacno djeluje. Zelite li doznati gdje se lijek moze kupiti, dodite u trgovinu Kotte Subbanne,

u njegovoj ga trgovini mozete nabaviti. Dodite djecaci, dodite! To je odlican tonik koji je pripremio poznati lijecnik, sam Gopalacarya.

Dodite djecaci, dodite!

(teluska pjesma)

Kad je Subbanna CUO te stihove, vrlo se odusevio. Odmah je otisao kuCi, donio kosaru punu laddua i htio mi je darovati. Ali ja sam pristojno odbio rekavsi: "Ne nosite to menU Razdijelite slatkiSe radije medu djecacima." Ja uopee ne jedem slatko, od rodenja nisam taknuo niSta slatko, imam dovoljno slatkoee u sebi. Moj urn je sladak, moj govor je sladak i moja Ijubav je slatka. ZaMo bih onda trebao slatkiSe? Podijelio sam djeci slatkiSe koje je donio Subbanna. Tako sam jos od djetinjstva pomagao svakom i sve ispunjavao radoseu i sreeom. To je zapravo moja glavna zadaea.

81

Kotte Subbanna je naredio djecacima da pjevaju tu pjesmu u svakoj ulici i u svim obliznjim selima. Reklama je bila tako jaka da je ubrzo cijela posiljka Baja Bhaskare rasprodana za kratko vrijeme. On je bio neobicno sretan. Kupio mi je dvije kosulje i dva para hlaca da izrazi svoju sreeu izahvalnost. Ja sam to odrjesito odbio primiti, rekavsi: "Subbanna, dajes Ii mi tu odjeeu kao uzvrat za pjesmu koju sam ti napisao? Gospod koji prima darove poklonika (Gospod Venkatesvara) nalazi se u Tirupatiju. Ja nisam taj Gospod. Neeu primiti stvari koje si mi donio."

Bio je vrlo nesretan te je rekao da to neee vraeati kuei. Stoga sam mu odvratio: "Dobro, u redu, daj ih onda prosjacima!" U mojoj je prirodi uvijek bilo davati drugima, a ne uzimati od drugih. Moja ruka uvijek daje drugima, a niSta od drugih ne uzima. Ali ja pruzam ruku i trazim od vas jedno: cistu i neokaljanu Ijubav. No cak ni ta ljubav nije moje vlasnistvo, vee pripada Bogu. Stoga ja trazim one sto pripada meni. Vi sada zlorabite ovaj neprocjenjiv imetak ljubavi, trosite ga u razne svrhe. Zato vas prati tuga. Kad biste posvetili tu Cistu i neokaljanu ljubav Bogu, bili biste najsretniji na ovom svijetu.

Kad je cijela zaliha lijeka Baja Bhaskara bila rasprodana Subbanna zaradio mnogo novca, za to su doznali i

drugi trgovci i poceli se rojiti oko mene sa zahtjevima da

82

skladam pjesme koje bi reklamirale proizvode sto ih oni imaju u svojim trgovinama. UCinio sam uslugu dvojici iii trojici trgovaca napisavsi stihove za njihove proizvode. U meduvremenu doznao je za to Seshama Raju. On se Ijutio i glasno prosvjedovao: "BuduCi da su sada skolski praznici, vrati se u Puttaparthi. Ako ostanes ovdje, bavit ees se nepotrebnim stvarima. Zato odlazi!" Poslao me dakle natrag u Puttaparthi. Ali ja nisam prestao pisati pjesme.

Jednog dana dosli su k meni neki djecaci i rekli: "Sathya, mi bismo izveli jedan igrokaz. Molimo te da nam napises pricu, dijaloge i pjesme za igrokaz, to bi nam mnogo pomoglo." Ja sam im rekao da trebam dva djecaka. Skladao sam nekoliko pjesama i nauCio djecake da ih pjevaju. U one vrijeme zene su pocele stavljati malu tocku kumkuma9 na celo, umjesto velike toeke kako je bilo uobicajeno. Pocele su takoder nositi tanke zlatne ogrlice umjesto ogrlice od zlatnih novciea. Primijetivsi taj cudan obicaj, skladao sam sljedeeu pjesmu:

Kako su se vremena pro