122787719 Dacre Stoker Ian Holt Drakula Nemrtvi

7/27/2019 122787719 Dacre Stoker Ian Holt Drakula Nemrtvi

1/362


2/362

P R O L O G

PISMO MINE HARKERUPUENOSINU, POT, GDINU. QUINCEYJU HARKERU.(Otvoriti u sluaju iznenadne ili neprirodne smrti Wilhelmine Harker)

9. oujka 1912.

Dragi Quincey,

Najdrai moj sine, itav ivot sumnja da meu nama postojeodreene tajne. Naalost, kucnuo je as da ti otkrijem istinu. Uskratimli ti istinu, u opasnosti bi se mogli nai i tvoj ivot i tvoja besmrtnadua.Tvoj dragi otac i ja odluili smo od tebe skriti tajne iz nae prolosti,kako bismo te zatitili od tame to obavija ovaj svijet. Nadali smo seda emo ti pruiti djetinjstvo bez strahova koji nas progone cijeliivot. Dok si odrastao i postajao mladiem tako velikog potencijala,svjesno smo preuivali to smo znali, pribojavajui se da bi nas uprotivnom proglasio ludima. Oprosti nam. Ako ita ovo pismo, to

znai da se zlo od kojeg smo te tako oajniki i moda pogrenonastojali zatititi vratilo. A sada si ti, kao ranije tvoji roditelji, uvelikoj opasnosti.Godine 1888., dok smo jo bili mladi, tvoj otac i ja doznali smo da zlovreba u sjeni ovoga svijeta i samo eka da zaskoi one koji ne vjerujui nisu se pripremili.Kao mladi odvjetnik, tvoj je otac poslom otputovao u divljinuTransilvanije. Trebao je pomoi grofu Drakuli da zakljui kupnju

imanja u Whitbyju. Radilo se o drevnome samostanu poznatom podnazivom opatija Carfax.Za boravka u Transilvaniji, tvoj je otac otkrio da je njegov domain iklijent, grof Drakula, uistinu ono stvorenje za koje se smatralo dapostoji tek u narodnim priama i predaji, jedan od onih koji se hranekrvlju ivuih da steknu besmrtnost. Drakula je bio, kako su govorilimjetani, nosferatu, "nemrtvi". Takvo stvorenje bit e ti poznatije poduobiajenijim nazivom: vampir.

Pribojavajui se da bi tvoj otac mogao razotkriti istinu o njegovu


3/362

identitetu, grof Drakula zatoio ga je u svome dvorcu. Sam je Drakulanakon toga rezervirao kartu za Englesku na broduDemeter, silne daneputovanja provodei skriven u jednom od desetaka sanduka utovarnom prostoru. Tako se neobino skrivao jer e vampir, premdamoe biti snaan i poput desetorice mukaraca i poprimati neobinaoblija, izgorjeti i pretvoriti se u pepeo dopre li do njega i jednasuneva zraka.Ja sam u to vrijeme bila u Whitbyju, kod svoje najbliskije prijateljiceLucy Westenra. S mora se bila navukla oluja, a opasne whitbyjskelitice zastirala je gusta magla. Kako nije mogla spavati, Lucy je sprozora ugledala brod koji je oluja nosila na stijene. Izjurila je u no uelji da upozori posadu prije nego to doe do brodoloma, nozakasnila je. Ja sam se probudila obuzeta panikom, a kad sam uvidjelada Lucy nije kraj mene u postelji, izjurila sam u oluju da je pronaem.Zatekla sam je na rubu litica, bez svijesti i s dvjema rupicama navratu.Lucy se smrtno razboljela. Njezin zarunik, Arthur Holmwood, sinlorda Godalminga, i njegov dragi prijatelj, Teksaanin kojeg zna kaosvog imenjaka, Quincey P. Morris, pohitali su do nje. Arthur jepozvao sve lijenike iz Whitbyja i ire okolice, no nitko nije znao

objasniti Sto joj je. Tek je na prijatelj, vlasnik Psihijatrijske bolnice uWhitbyju, dr. Jack Seward, pozvao svog mentora iz Nizozemske, dr.Abrahama Van Helsinga.Dr. Van Helsing, ueni strunjak, bio je i poznavatelj okultnihznanosti. On je tako utvrdio da je Lucy ugrizao vampir.I tek tada napokon sam dobila poruku od tvog oca. Uspio je pobjei izDrakulina dvorca, te se skloniti u samostan u kojem, takoer, tekoboluje. Stoga sam morala napustiti Lucy i otputovati k njemu.

Vjenali smo se ondje, u Budim-Peti.Tvoj mi je otac priao o uasima s kojima se ondje susreo, a upravotako doznali smo i za identitet vampira koji je napao Lucy i koji jesada prijetio svima nama: bio je to grof Drakula.Po povratku iz Budim-Pete doznali smo da je Lucy preminula. No, nito jo nije bilo sve. Nekoliko dana nakon njezine smrti, ustala je izgroba. Sada je bila vampir i hranila se krvlju djece. Dr. Van Helsing,Quincey Morris, dr. Seward i Arthur Holmwood nali su se pred

stravinom dvojbom. Ne bi li oslobodili njezinu sirotu duu, mogli su


4/362

joj jedino probosti srce kolcem.Ubrzo nakon toga grof Drakula jedne se noi vratio i napao me.Nakon tog napada, svi smo se zarekli da emo ga pronai i unititi, tesvijet osloboditi tog zla. Naa mala junaka skupina tako je krenula zaDrakulom, progonei ga sve do njegova dvorca u Transilvaniji. Ondjeje Quincey Morris poginuo u borbi, iako je, onako junaki kako je onto ve znao, pritom uspio zariti no Drakuli u srce. Gledali smo kakogrofa Drakulu prodire plamen, kako se pretvara u prah i pepeo prisvjetlu sunca na zalasku.I tako smo se doepali slobode. Barem sam tako mislila. No, priblinogodinu dana nakon to si se rodio, poela sam patiti od uasnih nonihmora. Drakula me progonio u snu. I tek me tada tvoj otac podsjetio naupozorenje tog mranog zlikovca, na to kako je rekao: "Osvetit uvam se. Bude li trebalo, ekat u i stoljeima. Vrijeme je na mojojstrani."Od tog dana tvoj otac i ja nismo imali mira. Godinama smo samoekali kad e nas neto zaskoili s lea. A sada, naalost, vie nismodovoljno jaki da te zatitimo od tog zla. Bojim se da sam se uasnoprevarila u procjeni.Znaj ovo, sine moj: eli li preivjeti unato zlu koje te sada progoni,

prihvati istinu koju iznosim ti na ovim stranicama. Zagledaj seduboko u svoje mlado ja i u sebi, ba kao to smo to jednom biliprisiljeni uiniti tvoj otac i ja, pronai junaka. Drakula je pronicav iprepreden neprijatelj. Ne moe bjeati i nema se kamo sakriti.Mora mu se odluno suprotstaviti.Sretno ti bilo, dragi moj sine. I nemoj se bojati. Ako je Van Helsing upravu, vampiri su istinski demoni i Bog e u borbi biti na tvojoj strani.

S ljubavlju koja nikad ne umire, tvoja majka, Mina


5/362

I . P O G L A V L J E

MORE LJUBAVI, LUCY

Dok je osjeao kako ga obuzima tama, dr. Jack Seward uspijevao sekoncentrirati jedino na natpis. Tama je donosila mir, jer vie nije biloonog jarkog svjetla koje bi osvijetlilo rastrgane ostatke njegovaivota. Godinama se svim sredstvima i predano opirao tami. Sada juje jednostavno prigrlio.Jedino se nou Seward uspijevao miriti s uspomenom na Lucy. Usnovima je i dalje osjeao njezin topli zagrljaj. Tako bi se naas, tekprolazno, uspio vratiti u London, u jedno sretnije razdoblje, kada je usvome mjestu u svijetu i istraivanjima jo vidio odreeni smisao. Bioje to ivot koji je htio dijeliti s Lucy.Ranojutarnja buka, kola s mlijekom, kola kojima trgovci dovoze ribu,te druga vozila koja su zvekeui jurila kamenom poploanimparikim ulicama, prekinula je Sewardov san i naglo ga vratila unesmiljenu stvarnost. Seward nasilu otvori oi. Pekle su ga gore negojod na otvorenoj rani. Kad je razabrao napukli strop otrcaneunajmljene sobe u kojoj je ve neko vrijeme ivio, pomislio je na tokoliko mu se ivot u meuvremenu promijenio. S tugom se prisjetiozategnutih miia bez kojih je ostao. Bicepsi su mu nemono visjeli,poput onih rukom zaivenih vreica od muslina s ajem netom nakonto ih izvadite iz ajnika. ile na podlaktici podsjeale su ga na rijekena kakvom izlizanom zemljovidu. Vie nije bio ni slian onomnekadanjem dr. Sewardu.Samo se nadao da e ga smrt sustii brzo. Tijelo je ostavio znanosti,da ga upotrijebe na predavanjima na njegovu fakultetu. Tjeila ga je

injenica da e u smrti biti od pomoi nadahnjujui budue lijenike iznanstvenike.Nakon nekog vremena prisjetio se depnog sata, koji je i dalje drao ulijevoj ruci. Sada ga je okrenuo. Pola sedam! Na trenutak ga jeobuzela panika.Dovraga. Ve kasni. S mukom je ustao i posrnuo, aprazna staklena trcaljka otkotrljala se sa stola i razbila se na prljavomdrvenom podu. Mutnosmea boica s morfijem ve je krenula putemtrcaljke, no on ju je brzo uhvatio i spasio dragocjenu tekuinu, te

vjetim pokretom odvezao gumenu vrpcu koja mu je dotada stezala


6/362

lijevu nadlakticu. Cirkulacija se u ruci normalizirala dok je sputaorukav i na manetu ofucane sveane koulje ponovno stavljao ukrasnodugme s monogramom. Zakopao je prsluk i navukao sako. Walling-ham i Sinovi bili su najbolji londonski krojai. Da je odijelo izradionetko drugi, bilo bi se raspalo jo prije deset godina. Tatina nikad neumire,pomisli Seward i zlovoljno se nasmijei.Morat e se pouriti kani li stii na vlak. Gdje mu je samo ona adresa?Pohranio ju je na sigurno. Sad kad mu treba, ne moe se sjetiti kamoju je tono stavio. Podignuo je slamom ispunjeni madrac, pogledao sdonje strane klimavog stolia, kao i pod sanduke za dranje povrakoji su sluili kao stolice. Pregledao je hrpe poutje-lih novinskihizrezaka. Naslovi su govorili o Sewardovoj aktualnoj preokupaciji:stravinim priama o Jacku Trbosjeku. Fotografije s obdukcije petpoznatih rtava. Osakaene ene, rairenih nogu, kao da ekaju daprime poremeenog ubojicu. Smatrali su ga enskim mesarom - alimesar je milosrdniji prema ivotinjama koje ubija. Seward jenebrojeno puta proitao izvjetaje o obdukciji. Istrgnuti listovi papira,otrgnuti komadi kartona i rastvorene kutije za ibice, prepuni njegovihteorija i zamisli, sada su letjeli oko njega poput lia noena vjetrom.Znoj koji mu se slijevao s ela poeo ga je pei u krvavim oima.

Dovraga, kamo liga je stavio? Dobroinitelj se izloio velikojopasnosti da mu dostavi taj podatak. Seward nije mogao ni podnijetipomisao na to da bi mogao razoarati jedinog ovjeka koji jo vjerujeu njega. Svi ostali - i obitelj Harker i obitelj Holmwood - drali su daje enuo umom. Da vide ovu sobu, bio je uvjeren Seward, zakljuili bida je rije samo o jo jednoj potvrdi njihova miljenja. Pogledom Jeprelazio po zidovima s kojih je na pojedinim mjestima otpadala bukai na kojima su se vidjeli tragovi njegovih morfijem izazvanih Izljeva:

spoznaje ispisane tintom, ugljenom, vinom, ak i njegovom vlastitomkrvlju. Luak ne bi ostavljao tako oite tragove. Bio je uvjeren da eti zapisi jednog dana dokazati njegovu uraunljivost.Usred svega toga, nalazila se i stranica istrgnuta iz jedne knjige, za ziduvrena velikim lovakim noem s drkom od kosti, a ija je otricaumrljana starom, sasuenom krvlju. Na toj stranici nalazio se i portretelegantne ljepotice vrane kose. Ispod prikaza nalazio se natpis:Grofica Erzsebet Bathory, oko 1582.

Pa, naravno, tu sam je sakrio.Nasmijao se i izvukao no iz zida,


7/362


8/362


9/362

More ljubavi, Lucy.

Ljubljeni sat prinio je srcu, pa sklopio oi, da moe snatriti.

Bilo je to etvrt stoljea ranije. Seward je isti sat pridigao premasvjetlu, da lake proita urezani natpis: "More ljubavi, Lucy."Bila je ondje, uz njega. iva. "Ne svia ti se", rekla je, glumei da seduri.Nije mogao odvojiti pogled od njezinih zelenih oiju, blagih poputljetne livade. Lucy je imala neobinu naviku gledanja govornikovihusta, kao da pokuava osjetiti okus rijei koja e sljedea prijei prekonjegovih usana. Tako je udjela za ivotom. Njezin je osmijeh mogao

razgaliti i najledenije srce. Dok je tog proljetnog dana sjedio na klupiu vrtu, Seward se divio svjetlu koje joj je obasjavalo rasputenepramenove crvene kose koji su leprali na povjetarcu i blistavilom jojokruivalo lice. Miris svjeih jorgovana mijeao se sa slanim morskimzrakom u luci u Whitbyju. Sve otada, kad god bi osjetio mirisjorgovana, prisjetio bi se tog predivnog dana koji je obiljeila gorina."Budui da si na estitki napisala 'najdraem prijatelju', a ne'zaruniku'", rekao je Seward i nakaljao se prije nego to ga je glas

uspio izdati, "mogu jedino zakljuiti da si odluila ne prihvatiti mojubranu ponudu."Lucy je odvratila pogled, a u oima su joj zablistale suze. utnja jegovorila vie od bilo kakvih rijei."inilo mi se da je najbolje da za to dozna od mene", rekla je nakoncu i uzdahnula. "Pristala sam poi za Arthura."Arthur je bio Sewardov prijatelj jo iz djetinjstva. Seward ga je voliopoput brata, ali mu je oduvijek zavidio na tome to mu je sve nekako s

lakoom polazilo za rukom. Bio je zgodan i bogat, i u ivotu nijeupoznao znaenje rijei briga ili muka. Ili slomljeno srce."Tako..." Sewardu se uinilo da je glas koji je ispustio bio slinijicicanju nego govoru."Uistinu te volim", proaptala je Lucy. "Ali...""Ali ne onoliko koliko voli Arthura." Dakako da se ne moe mjeriti simunim Arthurom Holmwoodom, a nije ni onako naoit kao drugiLucyn prosac, Teksaanin Quincey P. Morris.

"Oprosti", nastavio je blaim glasom, odjednom se pribojavajui da bije mogao povrijediti. "Ovo je bilo neprimjereno."


10/362

Lucy ga je potapala po ruci, kao da se radi o dragom kunomljubimcu. "Zauvijek u biti ovdje."Promekoljio se u snu i vratio u stvarnost. Da barem moe ugledationu ljepotu u njezinim oima... Kad se posljednji put zagledao u njih,one uasne noi u mauzoleju, u njima je vidio tek bol i izmuenost.Sjeanje na krikove koji su joj se iz grla otimali dok je umirala i daljemu je bilo urezano u mozak.Iziavi iz vlaka, Seward se po pravom monsunskom pljusku uputiokroz marseilleski labirint sazdan od bijelih zgrada, proklinjui zao asu kojem je doputovao. Dakako, potraga ga je na francusku Rivijerudovela u oujku, jedinom kinom mjesecu u tom dijelu zemlje.

Probijao se prema unutranjosti, dalje od obale, povremeno seosvrui da pogleda utvrdu Saint-Jean koja se poput kamenog straa-ra izdizala u tamnoplavoj luci. A onda se u jednom trenutku okrenuo ibolje zagledao u taj provansalski grad, nastao na temeljima 2600godina starog sela. Ostataka civilizacije Grka i Rimljana, osnivaanaselja, bilo je posvuda. Sa aljenjem je razmiljao o tome kako se utoj slikovitoj oazi naao zbog jezovitog razloga. Iako to nipoto ne bibilo prvi put da se zlo ukazalo u tom gradu: tijekom proteklog

stoljea, taj su priobalni grad opsjedali i epidemije i pirati.Seward je zastao. Pred njim se izdizala tipina dvoetana medite-ranska vila s velikim drvenim kapcima i reetkama od kovanogeljeza na prozorima. Zimski mjesec koji je provirivao kroz kineoblake sablasno je osvjetljavao tradicionalne bijele zidove. Krov supokrivali crveni crepovi koji su ga podsjeali na stare panjolske kuekoje je vidio u Teksasu kad je, jednom davno, ondje posjetioQuinceyja P. Morrisa. Atmosfera je stoga bila izrazito zloslutna, ak i

prijetea, za jednu raskonu vilu na francuskoj Rivijeri. inilo se da unjoj nema ni traka ivota. Osjetio je krajnju malodunost zbogpomisli da je moda zakasnio. Jo jednom provjerio je zapisanuadresu.Da, nije se prevario.Odjednom je zauo grmljavinu konjske zaprege koja je jurilakamenom poploanom ulicom. Hitro se sklonio u vinograd nasuprotkui. Na granama nalik mrei s koje je kapala kia nije bilo groa.

Crna koija s raskonim pozlaenim ukrasima koju su vukle dvije


11/362

blistave kobile jurila je prema vrhu uzvisine. ivotinje su se naglozaustavile i bez naredbe. Seward je podigao pogled i, na svoje velikoiznenaenje, uvidio da nema koijaa.Kako je to mogue?Iz koije je izila neka krna prilika. Kobile su se stale kokati i rzati,izvijenih vratova. A onda su krenule, to je Sewarda ponovno ostavilou udu, savreno usklaeno, bez koijaa. Ona prilika visoko jepodigla tap za hodanje, drei ga u ruci koju je titila crna rukavica,dok je drugom u depu potraila klju, a onda je iznenada zastala, kaoda je neto primijetila."Dovraga", promumlja Seward sebi u bradu.Osoba na vratima nagnula je glavu, gotovo kao da je zaula Sewardovglas, te se polagano okrenula prema njemu. Seward je osjetio kako gapreplavljuju panika i val adrenalina uspio suzdrati i suspregnuti dah.Ruka u rukavici podignula se do ruba barunastog cilindra, a Sewardje morao zatomiti preneraeni krik kada je ruka uklonila cilindar i kadsu se pod njim ukazali senzualni uvojci crne kose koja se onoj pojavisputala do ramena.Osjetio je vrtoglavicu. To je ona! Dobroinitelj je bio u pravu.Grofica Elizabeta Bathory stajala je na ulazu u vilu i izgledala ba kaona onom portretu naslikanom prije vie od tri stotine godina.

I I . P O G L A V L J E

Munje su parale nebo i obasjavale kine kapi, nalik na drago kamenjerazasuto po crnom barunu. Seward je znao da bi se morao nekamoskloniti, ali nije se mogao ni pomaknuti. Samo je tako piljio, opinjen,zagledan u egzotinu - i opasnu - ljepoticu. Elizabetina svijetla koa

snano se isticala u odnosu na kosu tamnu poput noi, a kretnjama jepodsjeala na beumni sklad opasnog grabeljivca. Ledenoplave oinaas su potraile tragove kretanja na ulici u trenutku kad je jo jedanbljesak munje obasjao okolni prostor. Kad se okrenula premavinogradu, on se munjevito bacio u blato, da ga ne ugleda.Leao je suspregnuta daha, pokuavao biti posve nepomian i neobazirati se na greve u nogama. Oajniki je elio podignuti pogled,no bljesak na njegovu blijedome licu odmah bi ga odao, pa je tako

ostao priljubljen uz tlo, nosa na samo centimetar-dva od blata. Nakon,


12/362

kako mu se inilo, itave vjenosti, na koncu je smogao hrabrosti dapodigne pogled, ve gotovo oekujui da grofica Bathory eka krajnjega, poput kobre spremne za napad. No vie joj nije bilo traga.Borei se protiv sve izraenijeg straha, Seward se, popraenodvratnim mljackavim zvukom, odlijepio iz vrstog zagrljaja blata.Preglasno. Pogled mu je sijevao na sve strane. Mora se pokrenuti, alimora priekati i da mu krv ponovno pone kolati nogama. Osjeao sepoput natopljene jutene vree, u toj prevelikoj odjei koja ga je sadapritezala.Vjetar je zafijukao i on se prestraeno okrene. I dalje nigdje nikoga.Pribravi se, odluno je krenuo prema kamenoj kui -i osjetio kakomu blato prekriva bosu nogu. Osvrnuvi se, ugledao je cipelu, kojamu je ostala u blatu. Tiho opsovavi, zamalo je pao dok je balansiraona jednoj nozi i pokuavao je navui. Nastavio je hodati, posrtatignjecavom stazom, te se u jednom trenutku, spotaknuvi se, sudario spalmom. Bio je uvjeren da stvara veliku buku, ali se nadao da e kiapriguiti sve zvukove. Na koncu je doao i do stabla uz vilu. Kaokolarac je uvijek bio spretan kad se trebalo popeti na neko stablo, nopet desetljea kasnije za takvo to i nije bilo veih izgleda. No, nijebilo druge. Duboko udahnuvi, uspeo se na najniu granu.

Sa stabla se uspio prebaciti na krov pred ulazom. Crepovi su biliskliski od kie. Seward se uhvatio za ukrasnu ogradu od kovanogeljeza, te stao pogledavati na sve strane, u strahu da bi se groficaBathory mogla smijati negdje u tami, zabavljajui se dok on od seberadi budalu. Uoivi nadstrenicu nad jednim od prozora na katu,urno se sklonio u njezinu sjenu, na trenutak zastajui da ponovnodoe do daha. Oslukivao je, ali nije uo nita osim bubnjanja kie,koja je pulsirala u ritmu njegova srca.

Zagledavi se kroz staklo, uvidio je da gleda u prostoriju koja jeneko zacijelo sluila kao raskona dvorana za ples. Sada, bezznakova ivota i puna mranih sjena, u njemu je izazivalafrustriranost i strah. Kao da nou gleda nekakav muzej. Ili jo gore...grobnicu.Misli su mu prekinula dva sjajna bijela lika koja su se nala u dvorani.Lebdjeli su kao da su posve prozrani, a nosili su neto to jenalikovalo na sanduk ili krinju. Ne elei se predugo zadravati na

jednome mjestu, kako ga ne bi uoili, uhvatio se za ogradu i prebacio


13/362

na susjedni balkon, te oprezno priao drugom prozoru.Jedino svjetlo dopiralo je od tek nekoliko svijea i eravica u kaminu.No i to je bilo dovoljno da Seward uoi kako su one dvije pojave, kojesu mu dotada izgledale poput duhova, zapravo prelijepe mlade ene udugim, providnobijelim haljinama. Gdje je grofica Bathory? Seward idalje nije uspijevao nadvladati uasnu slutnju da stoji iza njega. Utrenutku kad je zauo kako se naglo rastvaraju staklena vrata, uinilomu se da e mu srce iskoiti iz prsa. Grofica Bathory odlunim jekorakom stupila u dvoranu. Seward se s olakanjem povukao u tamu.Grofica je otkopala plat na vratu i nehajno ga prebacila prekoramena, tako otkrivajui impozantno tijelo. Bila je u smokingu, sukrobljenom bijelom kouljom, iroka ovratnika i izraenoj po mjeri,te crnom leptir-kravatom. Unato strogo slubenim linijama, kroja jepronaao nain da naglasi i njezinu senzualnu ensku figuru,istodobno stvarajui dojam muke snage.Dugim korakom uputila se prema onim dvjema enama. "Dragemoje", pozdravila ih je. Pod tim oputenim, gotovo usporenimglasom, Seward je prepoznao i neto daleko sablasnije. Zadrhtao jekada je grofica strastveno i u usta poljubila "ene u bijelome"."Kakvu ste mi igraku donijele?"

Plavokosa je ena golim rukama slomila lokot na kapetanskoj krinji.Bio je to okantno nehajan pokret osobe koja se doimala tako krhkom.Dramatinim pokretom podignula je poklopac, poput konobara koji sponosom pokazuje glavno jelo. Unutra se nalazila mlada ena,vezana, povezanih usta i oito uasnuta.Grofica Bathory uvukla je ruku u izmu i izvukla zakrivljenu metalnuotricu. Seward je odmah prepoznao to dri u ruci: bio je to kirurkino za amputacije.

Djevojka se razrogaenih oiju zapiljila u no. Pokretom prebrzim dabi ga Seward uoio, grofica je zamahnula prema djevojci. Konopcikojima je bila vezana, kao i povez koji joj je dotada bio na ustima,pali su na dno krinje. Grofica je postavila vrak noa pod djevojinubradu. Seward je samo vre stisnuo drak svog srebrnog noa zabacanje.Umjesto da je raskrvari, grofica je vrkom noa oprezno naveladjevojku da izie iz krinje. Seward je popustio stisak na drku.

Djevojka je jo opipavala lice i rune zglobove, da utvrdi je li je


14/362

otrica negdje porezala. inilo se da nigdje nema ni najmanjeogrebotine.Seward je gledao kako grofica obilazi mladu enu, kako joj pomnopromatra odjeu. Djevojka je na sebi imala haljinu od francuskezelenkastoplave vune koja ju je edno zakrivala od vrata do glenjeva.Osjetio je kako ga obuzima bijes kada je pomislio to u njoj zacijelovidi grofica Bathory - predivan dar koji jo samo treba odmotati.

Djevojku je stajala posve nepomino. No je zarezao tkaninu. Haljinai donje rublje s nje su otpali poput dijelova kakve slagalice, a naprofinjenoj koi ponovno nije bilo ni traga krvi. Unato izbezu-mljenim pokuajima da zadri neto od tkanine, nakon jo nekolikopoteza noem, otpalo je i sve ostalo, te je tako ostala posve obnaena.Grofica nije ni trepnula dok je poudno upijala prizor. Drhturei odstraha, djevojka se povukla u tamu, dlanovima pokuavajui sakrititijelo. ene u bijelom glasno su se nasmijale.Seward je doao do susjednog prozora, da ih bolje vidi. Odande jeprimijetio kako su se grofiini kapci suzili. Treperavo svjetlo svijeaodrazilo se na zlatnome kriiu koji je visio oko djevojina vrata.Grofica je tako brzo zamahnula noem i vratila ga da se Sewardu

uinilo da se moda uope nije pomaknuo. Ali, zveket kriia namramornome podu bio je jasno prepoznatljiv, dok se prerezani lanismotao oko njega. Djevojka je kriknula, prigueno i zapanjeno -udonjem dijelu vrata kapljica krvi zablistala joj je poput dragogkamena. ene u bijelom na nju su navalile poput pasa."Marijo, Majko Boja, zatiti je", zavapi Seward, tugaljivim, jedvaujnim glasom. Uasnuto je gledao kako ene u bijelom pridiu nagumladu enu i vjeaju je za noge, na sustav uadi i kolotura, tako da je

sada visjela sa stropa. Tamnokosi demon dodao je grofici crni konideveterokraki bi koji je na svih devet vraka imao metalne kukice.Grofiine crvene usne izvile su se u sumoran osmijeh, dok su jojnestvarne oi i dalje bile koncentrirane na onu kapljicu krvi koja jepolagano klizila niz rtvina prsa. Kratkim pokretom runog zgloba,grofica je biem udarila po koi, eljno gledajui kako krv sada venesputano tee.Seward je odvratio pogled, ali nije mogao zagluiti krikove. Stegnuo

je krii koji mu je visio oko vrata, ali ga to nije ni najmanje umirilo.


15/362

Instinkt mu je nalagao da pojuri i spasi jadnicu - no to bi svakako bilonepromiljeno. Mukarac u godinama nikako se ne moe suprotstavititim trima enama. Rastrgale bi ga.to god vidio ili osjetio, nita ti ne smije odvratiti pozornost odzadae koju mora obaviti. Tako je glasila posljednjaDobroiniteljeva poruka. Seward se na koncu dovoljno pribrao daponovno pogleda kroz prozor, da se suoi s izopaenim ludilom u vili.

Groficu Bathory sada je ve udarala ustrajnim ritmom, a metalnekukice fijukale su u letu. Od siline udaraca, djevojka se ljuljala poputklatna. Krv vie nije kapala, nego se slijevala. ene u bijelom umeuvremenu su se ispruile na podu ispod nje i otvorenim ustimahvatale dragocjene grimizne kapljice koje su na njih padale poputnekakve paklenske kie.Seward je znao da svjedoi istome ludilu. Kad sunce izie, njih e trive leati u svojim lijesovima, usnule i posve ranjive, a on e tadaimati jedinu priliku da svijet oslobodi njihova zla. Srca e im probostisrebrom obloenom otricom, odrezati im glavu, usta ispunitienjakom, a posmrtne ostatke zatim spaliti.Ipak, muilo ga je grizoduje dok je tako nemono stajao i gledao

kako mue nedunu djevojku. Dlanom je stisnuo otricu svog noa,stiskao je sve dok se i meu njegovim prstima nisu pojavile kapljicekrvi. Ako ve tu djevojku ne moe potedjeti boli, moe je barem snjom podijeliti. Djevojini su se krikovi na koncu stiali - ali su i daljesablasno odzvanjali u njegovoj glavi, u njemu budei bolne uspomenena Lucynu drugu smrt. Smrt kojoj je pripomogao i sam Seward. I sadasu ga ponovno preplavila sjeanja: bijes koji je osjetio zbog oskvrnuagroba ljubljene ene, ok koji ga je obuzeo kada je uvidio da joj je

tijelo jo toplo i ruiasto, kao da je puno ivota, pogled na Arthurakoji joj kolcem probija srce, dok stvorenje koje izgleda kao Lucyisputa krikove od kojih se ledi krv u ilama, te suze koje su munijemo klizile niz obraze dok je udovitu punio usta enjakom itrajno zatvarao grobnicu. Pa ipak, ni jedna od tih emocija nijeizazivala toliki stid kao ona koju je skrivao sve te godine, ak i predsobom - potajno zadovoljstvo koje je osjeao dok je gledao kakoArthur gubi Lucy. Ako je ne moe imati Seward, barem je nee imati

nitko drugi. Bila je to stravina emocija i sva tama koja je nakon toga


16/362

obavila njegov ivot bila je i vie nego zasluena. Prihvaanje tezavrne misije bilo je svojevrsno pokajanje.U sadanjost ga je munjevito vratila iznenadna tiina. U dvorani podnjim, mlada se ena onesvijestila od boli. Vidio je kako joj se prsa idalje nadimaju, pa je znao da je jo iva. Grofica Bathory odbacila jebi, razdraena poput make koja je uvidjela da se mi, nakon to muje slomila vrat, vie ne eli igrati. Seward je osjetiokako mu je lice odjednom postalo vlano i toplo. Dodirnuvi obrazdlanom, uvidio je da plae."Priredite mi kupku!" naredila je grofica Bathory.ene u bijelom prebacile su djevojku na metalnu vrpcu povezanu sasustavom kolotura i tako je transportirale u susjednu prostoriju.Grofica se okrenula da poe za njima i pritom hotimice nagazila nazlatni krii, te ga zgnjeila petom. Zadovoljno je krenula u susjednusobu, usput se razodijevajui, odbacujui dio po dio odjee.Seward se nagnuo preko balkona, da vidi nalazi li se ondje i drugiprozor koji gleda u tu sobu. Kia je prestajala. Njezin huk vie neepriguivati njegove korake na crepovima. Polagano i oprezno priao jesusjednom prozoru i zavirio kroz okno. Sustav prijenosnika zavravaoje tono iznad kade ureene u rimskome stilu. Deseci svijea sada su

osvjetljavali groficu Bathory koja je skladnim pokretima svlailahlae. Seward ju je sad prvi put ugledao izravno i bez zapreka - i beznajmanje krpice na tijelu. Nije bila ni slina prostitutkama s kojima sesusretao u sobicima bordela u Camdenu. Raskone obline njezinatijela, glatka i poput porculana bijela koa, veini bi promatraa tolikoodvratili pozornost da uope ne bi uoili proraunatu okrutnost unjezinim oima - no to nije bio sluaj i sa Sewardom. On je ve vidiotakav pogled.

Ipak, nita iz sumorne prolosti nije ga moglo pripremiti na sabla-stanprizor kojem e upravo svjedoiti. Mlada ena, kojoj se iz grlaotimalo otuno grgljanje, visjela je nad rubom prazne kade ukraenemozaikom. Grofica Bathory stajala je, rairenih ruku, glave zabaeneunatrag, onako velianstveno naga. Okrenula je dlanove prema gore.Bio je to znak. U tom trenutku tamnokosa ena u bijelom noktom jeprerezala djevojin vrat, te je gurnula do samog ruba, gdje ju je ekalagrofica. Seward je ugledao grofiine onjake. Razjapila je usta,

orgazmiki se kupajui u mlazu krvi.


17/362

Proklete bile sve odreda i gorjele u paklu! Ogoreno je posegnuo utorbu i iz dvostrukog dna izvadio maleni samostrel, te na njegauvrstio strijelu sa srebrnim vrkom. Donese li mu ta nepromiljenaodluka smrt, nije vano. Bolje je biti mrtav nego dopustiti tomizopaenom zlu da nastavi djelovati jo i trenutak.Seward je ciljao izmeu eljeznih reetaka, pripremajui se pogoditigroficu Bathory. I upravo je tada neto ugledao. Razrogaivioi, okirano je zastao. Na stolu kraj prozora leao je veliki reklamniplakat. Blistao je sablasnim sjajem, kao da je obojen mjeseinom. Nanjemu su se jasno isticala velika reljefna slova:

"ivot i smrt kralja Rikarda III." Williama Shakespearea 7. oujka1912.

Theatre de l'Odeonrue de Vaugirard 18

Telef. 811.4220 sati

Pariz, Francuska

Avec l'acteur roumain

BASARABdans le premier role

Nehotice je ustuknuo, smetnuvi s uma zakoenost krova. Crijep sepod njegovom nogom raspuknuo, skliznuo i razbio na kamenoj stazi.

Zastao je kao paraliziran.Plavokosa ena u bijelom u velikoj se dvorani naglo okrenula im jezaula tresak izvana. Poletjela je prema vratima i prazan pogleduputila prema obzoru, ne bi li uoila kakav trag ivota. Nije ugledalanikoga. I dalje u sjeni, dola je do ugla otkud se zauo onaj zvuk. Niondje nije vidjela nita i ve se spremala vratiti u vilu kad je na tluugledala razbijeni crijep - i na njemu kapljicu svjee krvi. Ljudskekrvi. Taj prodorni miris nije bilo mogue zamijeniti s nekim drugim.

eljno je okusila krv i odmah je ispljunuta. Bila je zagaena


18/362

kemijskim sredstvima.Gmazovskom spretnou uspela se zidom, da bolje vidi to se dogaa.Na krovu je pod jednim prozorom ugledala krvlju umrljan

1 Franc. "S rumunjskim glumcem Basarabom u glavnojulozi".

srebrni no. Samo bi neiskusan lovac na vampire mogao biti tolikonaivan da nosi srebrni no.No, ena u bijelom znala je da njezina gospodarica vi.e nije nasigurnome. Jo veeras moraju pobjei iz Marseillea. Hitro se vratila ukuu.Seward je znao da grofica Bathory i njezine demonske pomagaicejutro nee doekati u Marseilleu. Nedvojbeno e pobjei u Pariz, akad jednom polete, mrtvi putuju poput munje. Ipak, zahvaljujuiplakatu koji je vidio, odmah mu je postalo jasno da je u prednosti.Sada zna njihove namjere. Grofica Bathory i njezine pratilje sutranaveer bit e u kazalitu.Dopustio je da mu se usne razvuku u sumoran osmijeh. Ondje e seodigrati ljuti boj.

I I I . P O G L A V L J E

Odreujem da vrati se i promijeni oblije", uskliknuo je mladi upolucilindru, moleivo irei ruke, govorei odlunim, ali uzdrhtalimglasom. "Takva je snaga magije i mojih ari: Ne, Fauste, ti najvei siarobnjak, ti velikom Mefistu moe odrediti: Quin regis

Mephistopheles fratris imagine."Pitanje. Oblak dima. A potom i plamen kao iz vedra neba. Jogrmljavine iz okolnih plinskih svjetiljaka. Malena skupina gledatelja uparku Luxembourg u istom je trenutku zadivljeno uzdahnula.Quincey Harker, leima okrenut publici, osjetio je kako ga pre-plavljuje val ponosa zbog vlastite domiljatosti. Zabljesnuvi sveosmijehom, odbacio je polucilindar, zalijepio lanu kozju bradicu, naglavu stavio iljati eir, preko ramena prebacio plat i, kako se inilo,

sve u samo jednom, skladno uvjebanom pokretu, poskoio i okrenuo


19/362

se tako da je doskoio na rub fontane Medici. Idealno mjesto zaprikazivanjeFausta,budui da je obitelj de Medici bila istaknutafirentinska obitelj koja je potpomagala napredne umjetnike i za kojuse odavno govorkalo da je u dosluhu sa Sotonom. Quincey, koji se natoj improviziranoj pozornici osjeao kao kod kue, uivao je ne samou vlastitoj izvedbi, ve i u vlastitoj pronicavosti.Metoda kojom se sluio zvala se apografija - mijenjao je eire i takomijenjao prikaze likova. Bila je to poznata glumaka tehnika, ali sekoristila vrlo rijetko, upravo zbog visokog stupnja vjetinekoju je iziskivala. U nju su se uputali samo najdarovitiji glumci... ilinajarogantniji.Quincey je sjene likova na fontani iskoristio da postigne zlokobnuatmosferu, irei plat i zauzimajui prijeteu pozu u kojoj je grlenim,avolskim glasom zareao: "A sada Fauste, to eli da uinim ja?"Quincey je zastao, od publike oekujui pljesak. Nije ga doekao. Toje ve bilo neobino. Podigao je pogled i uvidio da je zanimanjegledatelja privuklo neto drugo, neto na sjevernome rubu parka.Quincey se trudio da mu ta privremena smetnja ne narui kon-centraciju. Znao je da je dovoljno nadaren i za takav izazov. Ovu jepredstavu igrao i u londonskome kazalitu Hippodrome i bio je tako

dobar da je uspio osigurati poziciju broj dva, neposredno prijeglavnog izvoaa, Charlesa Chaplina, majstora fizike komedije.Tada se ve govorkalo da e Chaplin napustiti London i okuati sreuu Americi. Quincey se nadao da e se domoi njegova mjesta. NoQuinceyjev dominantni otac, Jonathan Harker, unitio je taj san takoto je potplatio upravitelja kazalita, a Quinceyja poslao u parikizatvor bez reetaka - da studira pravo na Sorboni.Quinceyja je poela obuzimati panika, budui da se malobrojna

publika poela razilaziti, odlaziti prema sjevernome dijelu parka gdjese neto oito dogaalo. Dok je provjeravao stoji li mu lana bradakako treba, Quincey je urno i punim pluima poeo recitirati jedanod Mefistovih solilokvija, ve se sputajui stubama fontane uoajnikom pokuaju da ponovno privue pozornost gledatelja."Sluga sam velikog Lucifera i za vama ne smijem po' bez doputenjanjegova. Radit' moramo tono kako kae on!"Na trenutak se uinilo da e saga njegove izvedbe zadrati publiku, no

i posljednja se nada rasprila kad se Mefisto okliznuo na vlanome


20/362


21/362

primio sam pismo s pojedinostima o tvojemu akademskomenapredovanju, tonije: njegovu izostanku, koje me neopisivo uzrujalo,te sam doznao da ponovno posveuje odvie vremenaizvannastavnim aktivnostima koje se ne odvijaju na sveuilitu. To jeneprihvatljivo. Iako posljednje tri godine nisi kod kue, to tvojumajku duboko boli, podsjetit u te da tvoj studij i boravak u Parizuplaam ja. Ne poloi li ovaj semestar, ak ni ja, sa svim vezama kojeimam, neu moi sprijeiti tvoje izbacivanje. Dakako, to bi znailo iautomatsko dokinue sredstava koja dobiva za ivot i...Quincey je prestao itati. Sve je vie ljudi kraj njega jurilo premasjeveru, a njemu je bilo drago to mu neto odvlai pozornost odoeva strogog glasa u svakoj ispisanoj rijei. Prelistao je ostatakpisma.Dobijesa! Trinaest stranica! lanovi obitelji Harker bili supoznati po opirnim pismima, ali bi za njihovim stolom redovitovladala tiina. Kraj njega je urno prola jo jedna skupina ljudi. "tose dogaa?"Ne zastavi ni naas, neki mu je mukarac preko ramena doviknuo:"Basarab! Dolazi Basarab. Ovamo! Sada!"Basarab? Quincey se prisjetio kako je nekoliko tjedana ranije uLeTempsuproitao da Basarab, veliki ekspirijanski glumac koji se

predstavljao samo pod tim imenom, treba nastupiti u Parizu. I premdaje udio za time da na pozornici vidi tog svjetski poznatog glumca,cijelu je stvar bio posve smetnuo s uma, znajui da nikako ne bimogao opravdati cijenu ulaznice u mjesenom izvjetaju o trokovimakoji je na uvid slao ocu. U prolosti je ve toliko puta lagao da je otacznao sve njegove smicalice.Kakva srea! Ili je upravo sudbina htjela da se Quincey nae ondjeupravo u trenutku Basarabova dolaska u Pariz? Odjednom je osjetio

mir i spokoj, jer je shvatio da publiku nije otjerao izvedbom.Jednostavno ga je zasjenila istinska zvijezda. Zaboravivi i rekvizite ikostime koji su ostali na fontani, u jednom je trenutku shvatio da trizajedno s gomilom, u nadi da e vlastitim oima ugledativelianstvenog Basaraba.

Quincey je iz parka iziao na Rue de Vaugirard i ondje naiao namasu ljudi koja je zaprijeila ulicu. Svi su gledali prema zgradi

Theatre de l'Odeon, bijelome zdanju iji su ulaz ukraavali stupovi u


22/362

rimskome stilu. Zahvaljujui mjeseini, mjedena slova kojima jeiznad ulaza bio ispisan naziv kazalita blistala su kao da ih iznutraobasjava neko svjetlo.Quincey se pokuao pribliiti, ostao je zatoen na krunome toku,stisnut uza sam spomenik francuskome dramatiaru Emileu Augieru.Ne dajui se smesti, uspeo se na postolje, da to bolje vidi.Benzov model tourerzaobiao je kruni tok i doao pred iroke stubekojima se ulazilo u kazalite. Voza je potrubio, tako razmiui masuljudi. Quincey se uspeo jo vie. Automobil se zaustavio tek na kojimetar od stuba, a voza ga je zaobiao i otvorio vrata putniku.Tijekom dvije godine koje je posvetio munim nastojanjima da uspijekao glumac, Quincey je spoznao da se jo od Shakespeareova doba

tu profesiju smatra pozivom grenika, pijanaca, prostitutki i protuha.Ipak, pred njim je sada bio glumac kojeg javnost doekuje kao kakvogkralja i kojeg kao da je dola vidjeti cijela Francuska.Naoiti mladi Rumunj iziao je iz automobila i zastao na irokomepragu vozila. Quincey je s fotografije uLe tempsuprepoznaoBasarabovu tamnu kosu i markantne crte lica. Glumac je nosio plat

slian platu kakav je nosio princ Edward, samo to je ovaj bioizraen od grimizno obojene koe, vrlo dekadentan za jednog glumca.Izvjestitelji s fotoaparatima na drvenim stalcima na stubama su ekalipriliku za prve snimke glumeva dolaska. Kad se okrenuo premanjima i nasmijeio, bljeskalice su se ukazale poput munja. Nekolikotrenutaka kasnije Basarab je siao s praga i krenuo kroz gomilu,ispruenih ruku i dlanova okrenutih uvis, omoguujuioboavateljima da ga dodirnu. Quincey se nasmijao kada mu je neka

ena dodirnula lakat i izgubila svijest. Kad bi barem on mogaoizazvati takve reakcije publike.Korpulentni Andre Antoine, intendant l'Odona, ekao je svojuzvijezdu na vrhu stuba. Neki mukarac s drvenom filmskom kameromstajao je kraj njega i okretao ruicu kao da se radi o verglu, dok seBasarab uspinjao stubama, da bi pred ulazom stisnuo intendantovuruku. Kraj zgodnog Basaraba, ljubazno Antoineovo lice izgledalo jepoput tokice u sreditu velike okrugle glave. Masa je klicala

Basarabovo ime. Obuzet silnom energijom koja ga je okruivala,


23/362

Quincey je u jednom trenutku uvidio da i on vie: "Basarab! Basarab!Basarab!"Nije ni udo to ga ljudi oboavaju, razmiljao je Quincey. ak je injega obuzelo svojevrsno strahopotovanje. Basarab nije izgovorio nirije, a ipak je imao potpun nadzor nad svima. Kako je samo zacijeloudesan na pozornici. Zasigurno unosi pravi ivot u Shakespeareoverijei.Basarab je dao znak Antoineu i njih dvojica uli su u zgradu kazalita.Masa se jo neko vrijeme zadrala pred ulazom, kao da oekuje bis.Neki sitni mukarac u jednom je trenutku iziao i objavio da eblagajna raditi cijelu veer, prodavati ulaznice za izvedbeRikarda III.Svjetina je izbezumljeno pojurila prema vratima. Quincey je osjetiokako ga obuzima maloduje. Sada to vie nikako nee moi izbaciti izmisli. Oajniki je htio vidjeti Masaraba na pozornici, ali nije imao nifranak vika. Novac koji je dobivao od oca bio je tono proraunat danamiri osnovne trokove - kako Quincey ne bi troio na ono to biJonathan Harker smatrao glupostima.Dovraga sve! Sto je ivot bezkazalita?Quincey prebroji novie koje je zaradio tijekom prethodnog nastupa.Dovoljno je mlad da se izloi riziku, ak i ako to znai da mora

posegnuti za oevim novcem za ivot i potroiti posljednji novi, aki ako to znai da e morati trpjeti oev gnjev. Sutra naveer nazoit eBasarabovoj premijeri u l'Odeonu.

I V . P O G L A V L J E

Seward je tim vodama posljednji put plovio prije trideset godina i toza dana. amcem koji je "pribavio" doveslao je u luku mjesta

Villefranche-sur-Mer, nakon to je iz Marseillea u Antibes doputovaozaprenim kolima. Da ga uhvate, in bi svakako okvalificirali kaokrau.Mora se nekako domoi Pariza. Iako je imao dovoljno novca zaeljezniku kartu, vlak iz Marseillea polazi tek u deset ujutro, a uPariz stie u jedanaest naveer. Od najvee je mogue vanosti bilo dau Theatre de l'Odeon doe najkasnije do osam sutradan naveer.Privezavi amac, jo je nekoliko trenutaka posrtao po drvenome

molu, dok mu se noge nisu naviknule na vrsto tlo. Razvedrio ga je


24/362


25/362

ostao bez svega: bolnice, prakse, obitelji. U skorije vrijeme vidjeli suse u ljeto etiri godine ranije, nadomak Le Mansu, na dogaaju velikepovijesne vanosti: priredbe na kojoj su braa Wright uspjenoprikazala mogunosti svog leteeg stroja. Niz letova trajao je tek podvije minute, no u Europi je otpoelo novo doba. Seward jeodmahivao glavom, ponovno zateen brzinom kojom se mijenjaosvijet oko njega. Francuzi moda imaju zastarjeli eljezniki sustav,ali ulau velika sredstva u utrku za nebo.itavo tijelo poela mu je obuzimati apstinencijska premorenost.Osjeao je sve porezotine i modrice, tragove pada s krova vile. Stari.Odvano se odupirao potrebi da uzme dozu, uvjeren da e u borbikoja je pred njim morati biti posve priseban.

S vrha uzvisine ugledao je dobro poznat prizor: Henrijevu larmusmjetenu u podnoju Alpa. Neko plodonosan vinograd bio jepreoran radi ureenja sletne staze. U staji su se sada nalazili zrako-plovi i radionica, a ne stoka. Na krovu staje vie nije bilo vjetrulje, azamijenio ju je radiotelegrafski toranj.Na Henrijevu kuhinjskom prozoru treperilo je svjetlo."Hvala Bogu, prijatelj mi je kod kue."

"Jack Seward!" Henri Salmet otvorio je vrata svoje skromne kue. "Iliono to je ostalo od tebe!Mon dieu, to ti se dogodilo s rukom?""Bonsoir, Henri", ree Seward. Spustivi pogled, uvidio je da je krvve natopila rupi. "Znam da je ve kasno, ali..."Odmah je primijetio da se Henri gotovo i nije promijenio.Dugakiusukani brkovi samo su jo malo dulji. Bila je to posljednjalijenikova misao: ve trenutak kasnije podlegao je umoru ionesvijestio se.

Sewardove oi otvorilo je danje svjetlo. Bio je obliven znojem. Kon-centrirao je pogled na svjei zavoj kojim mu je bila omotana ruka.Morao je doi do kazalita. Seward naglo ustane i posrui izie izsobe."Henri!" zazove. "Koliko sam ve dugo...?"Uavi u kuhinju, ugledao je Henrija, njegovu suprugu, Adeline i trojedjece koja su u meuvremenu, otkako ih nije vidio, dosta poodrasla.Djeca su se poela smijuljiti im su ga ugledala. Seward ba nije bio u

najpristojnijem izdanju. Osjeao je kako mu krv navire u lice.


26/362


27/362

osobe na ovoj privatnoj telegrafskoj postaji u kazalitu l'Odeon.Potanski broj je na kartici."Henri je ve tipkao. "A poruka...?"

BRZOJAV - Dr. Jack Seward Basarabu, Theatre l'Odon, ParizGROFICA BATHORY JE U PARIZU. BUDITE NA OPREZU.

Ve nekoliko trenutaka kasnije, uputili su se prema monoplanuHenrija Bleriota. Sewardu se izdaleka uinilo da nalikuje na nekiizum Leonarda da Vincija, nainjen od papirmaea i niti. Odmah jeuoio da je trup izraen od perploe. Dva kotaa za bicikl podupiralasu kabinu, dok je propeler imao samo dvije lopatice. "Eto, to ti je to",ree Henri ozareno. "Pedeset konjskih snaga, moe dosei visinu oddvije tisue stopa2."Sewardu je odgovor zapeo u grlu u trenutku kada mu je Henrijev sinuzeo lijeniku torbu i vezao je u prtljanom pretincu, a potom mupomogao da sjedne na stranje sjedalo. Seward je ve gotovoomamljen od sree gledao kako se Henri poljupcem oprata od

supruge i dviju mladih keri, te odvano koraa prema zrakoplovu.Nije mogao vjerovati da e za koji trenutak ve biti u zraku."Stavi naoale!" dovikne mu Henri, pa takoer stavi velike letakenaoale. Seward se poveo za njegovim primjerom. "I usta neka tibudu zatvorena dok polijeemo. Osim ako voli jesti muhe."Henrijev sin okrenuo je propeler, a motor je malo-pomalo oivio.Mehaniar je pridignuo rep zrakoplova i Henri je pokrenuo letjelicu.Ovo moda uope nije bila najpametnija ideja,pomisli Seward dok je

gledao kako se letjelica sve bre primie rubu opasne strmine.Uasnuto je stisnuo zube. No samo koju sekundu prije nego to bidoao do ruba, zrakoplov je nimalo skladno poskoio uvis, zbog egase Sewardu uinilo da su mu se svi unutarnji organi spustili u noge.Pogledavi prema obali, prepoznao je dobro poznati obris dvorca d'If,glasovitog zatvora ispred obale Marseillea. Od Marseillea do Villefranchea-sur-Mera veslao je nekoliko dugih sati. A sada se ondje naaonakon samo nekoliko minuta. Znao je da grofica Bathory, kao i svi

nemrtvi, uivaju u sposobnosti letenja. Sad u tome uiva i on.


28/362

etiri sata kasnije nali su se na polju jednog farmera u Vichyju iondje napunili gorivo. Sva trojica morali su dobro uprijeti da bavu

2 Oko 600 m.

benzina iz sue dokotrljaju na polje na koje je sletio Henrijev zrako-plov. Nakon muka koje su proivjeli vraajui je u uspravan poloaj,Seward je trebao runom pumpom prebaciti gorivo u rezervoarletjelice. Farmer je vrsto drao crijevo crpke u otvoru rezervoara ipomno motrio razinu goriva. Od isparavanja goriva i parafina pekle suga oi. Okrenuvi glavu na drugu stranu, ugledao je Henrija, koji jeobilazio letjelicu, provjeravao sve vijke, na krhkoj drvenojkonstrukciji traio moebitne tragove oteenja. Sewardove su misliubrzo odlutale, a pozornost mu je privukla sjena letjelice koja sepolagano pomicala kako je sunce prelazilo zenit. Sjena krila nali-kovala je divovskome imiu koji leti nisko nad tlom. I upravo tadaponovno ga je obuzela tama."Nemoj prestajati, pumpaj dalje!" doviknuo mu je Henri. "Moramopoletjeti prije nego to vjetar skrene. Budemo li letjeli u vjetar,

neemo imati dovoljno goriva do Pariza. Ne znam za tebe, mon frere,ali ja ne bih volio okonati sudbinu sudarom sa stajom nekogneznanca."Benzin je poeo curiti iz otvora rezervoara. Henri Sewardu rukompokae da prestane pumpati i povie: "C'est tout!"Seward se trgne iz mranih misli.

V . P O G L A V L J E

Nakon to se zrakoplov zaustavio na panjaku jedne farme konja,Seward je odvezao pojasove, strovalio se na zemlju i poljubio je."Dok sam iv, vie neu letjeti", rekao je drhtavim glasom kada jemotor prestao raditi. Podignuo je pogled i ugledao Henrija Salmetakoji je na trupu letjelice plesao poput malog djeteta na boino jutro."Prema mojoj procjeni, od posljednje popune goriva preletjeli smoetiristo kilometara", usklinuo je ovaj. "Uspjeli smo!" Henri je poeo

naglas raunati. "Hm, koliko bi sada jo bilo etiristo kilometara od


29/362

Pariza?""London, ini mi se", rekao je Seward sumorno, prisjeajui se svogdoma dok je uzimao lijeniku torbu."Sad kada pouzdano znam da mogu preletjeti toliku udaljenost,otputovat u u London i organizirati doek s novinarima, tako dadokumentiraju da sam postao prvim ovjekom koji je preletio LaManche i letio od Londona do Pariza. Postat u tres fameux! A sadamoram brzo do grada i kupiti mnogo goriva. Kako u ga, dovraga,uope dopremiti ovamo?""Hvala na svemu, Henri", ree Seward i nasilu se nasmijei."Bon chance, mon ami."Henri ga je poljubio u oba obraza i dramatino mu stisnuo ruku.

Seward ga je jo nekoliko trenutaka gledao kako urno odlazi premacesti. Znao je da moda vie nikad nee vidjeti prijateljevo vedro lice.Kako nije uspio smisliti nita vanije i smislenije, do-mahnuo mu je ijednostavno doviknuo: "Zbogom, prijatelju stari!"Seward se okrenuo u suprotnome smjeru i pogledao na depni sat.Ima tek toliko vremena da naas svrati u svoju sobu, pokupi arsenal,pa pojuri na jug, prema kazalitu. S groficom Bathory i njezinim

harpijama suoit e se posve oboruan. Dok se sunce sputalo, ujednom je trenutku zastao i zagledao se u velianstvenu boju neba.Predugo je takvu prirodnu rasko shvaao zdravo za gotovo, iviosamo u tami. Te je veeri bio sretan jer e, zavrio sraz ovako ilionako, napokon uivati uz Boga, u Njegovu svjetlu.Quincey je u l'Odeon doao ranije, da kupi ulaznicu, te je sadapolagano koraao predvorjem starog zdanja. Zidove su ukraavalebiste, medaljoni i portreti glumaca. Upijao je sva lica, odmah prepo-

znavi i veliki portret Sare Bernhardt u pozlaenome okviru. Ispodfotografije bilo je ispisano ime i njezina neslubena titula:La reine del'Odeon. Quincey je zastao ispred fotografijesira Henryja Irvinga,snimljene tijekom turneje sHamletom. Irvinga je veina smatralanajveim glumcem koji je ikad tumaio Shakespeareove tekstove.Veina se glumaca darom slui da emocije u publici pobudi snagomvlastitih emocija. Stoga ekaju prilike da gledatelje dirnu u srce. Sdruge strane, Irving je liku prilazio s intelektualnoga gledita, u obzir

uzimajui i autorove nakane i osobnu prolost lika. Iako su ga drugi


30/362

glumci silno ismijavali, Irvingov je novi pristup osvojio publiku.Veina novina slino se izjasnila i u vezi s Basarabom: jedan jekritiar ak oduevljeno ustvrdio kako je Basarab odsira HenryjaIrvinga preuzeo naslov "najveeg glumca na svijetu".Quincey je tek tada shvatio da u ruci i dalje dri omotnicu koju je biotako pomno pripremio. Bio je kupio skupi pisai papir i jednomulinome slikaru dao nekoliko franaka da mu omotnicu ukrasicrvenim kazalinim maskama. Skladnim kaligrafskim znakovima, atom umijeu pouila ga je majka, Quincey je omotnicu naslovio:Basarabu - od post, gdina. Quinceyja Harkera.Nakon to je danranije svjedoio izbezumljenosti oboavatelja, Quincey je znao da senjegovo pismo nekako mora istaknuti u masi ostalih pisama koja

Basarab svakako svakodnevno prima. Nadao se da e ostaviti dojamda je vano, ali da nee izgledati pretjerano napadno.U tom trenutku Quincey je ugledao niskog postarijeg mukarca uodori, koji je u jednoj ruci drao mnotvo kljueva, a u drugojelektrinu baterijsku svjetiljku. Znao je da to mora biti glavni vratar."Oprostite", ree, pa prui omotnicu prema njemu. "Smijem li vaszamoliti da ovo dostavite u garderobu?"

im je proitao ime na omotnici, mukarac u uniformi odmahnuo jeglavom i kratko rekao: "Ne".Quincey stane grozniavo razmiljati. "U redu, onda molim da meodmah odvedete do monsieura Antoinea.""Andrea Antoinea? Ne smijemo mu smetati.""ini mi se da bi intendanta itekako zanimalo zato Basarab veerasnee nastupiti."Mukarac se bolje zagleda u Quinceyja. "O emu vi to?"

"MonsieurBasarab oekuje ovo pismo. Toliko je uznemiren da sebojim da nee biti u stanju nastupiti ne dobije li...""U redu," prekine ga ovaj, pa isprui ruku, "odnijet u mu...""Merci."Quincey mu je predao omotnicu, no ovaj nije spustio ruku,ve je ekao da mu da i neto novca. Nakon toga se udaljio. Quinceynije ni trepnuo kada je trebalo slagati.Quincey se okrenuo i ugledao mnotvo bogatih i profinjenih graana,u najsveanijoj odjei, kako ulaze u raskono predvorje. Znao je da ih

je veina dola vie da ih vide nego da pogledaju predstavu. Mnogi


31/362

meu njima smatrali su, ba kao i njegov otac, da su glumci protuhe ibezbonici.Licemjeri. A meu njima je jo najgori njegov otac. Kaoda je zaboravio da mu je otac bio postolar, da je bio tek pravnislubenik kojem se osmjehnula srea, pa je po smrti vlasnika,gospodina Hawkinsa, naslijedio pravnu tvrtku. Vii partner, gospodinRenfield, koji ju je po svim oekivanjima trebao naslijediti, ubio se ujednoj umobolnici. Quincey odjednom osjeti neoekivanu hladnou,kao da se temperatura u tom prostoru iznenada spustila. Pogledao jeuokolo, pitajui se odakle je uope mogao doprijeti tako hladanzapuh, kad mu je pogled zapeo za izrazito uoljivu pojavu. Upredvorje je ula neka ena, via od praktiki sviju. Ljudi oko njeprijekorno MI je pogledavali. Bila je u mukoj odjei, u izrazitoskladno skrojenom smokingu.Elizabeta Bathory gotovo nije mogla vjerovati da se nala u zgradiTheatre de l'Odeona. Poloila je dlan na pozlaeni stup i pogledalauokolo. Posljednji put ovdje je bila 18. oujka 1799. godine. Oneveeri kad je izbio veliki poar. Obnovljena zgrada sada joj se uinilamanjom. Podigla je pogled prema oslikanom staklu na stropu, osvi-jetljenom novom elektrinom rasvjetom. Slika je, u Michelangelovustilu, prikazivala rasplesane ene koje kao da su lebdjele u zraku. Dio

njih bio je u djevianskobijelim irokim haljinama, edna aneoskogizgleda, no veina ih je bila obnaena, u razliitoj mjeri. Ipak,izgledale su prije kao djevojice nego kao ene koje mogu osjetitiudnju. Dakako, umjetnik nije shvaao da su ene i spolna bia, te daimaju potrebe ba kao mukarci. Samo bi bogobojazan mukaracprikazao enu s toliko prijezira.Oi grofice Bathory zadrale su se na djevi vrane kose koja je tralatako da se bijela haljina nehajno vukla za njom, kao da je nita na

svijetu ni najmanje ne brine. Na temelju vlastite mrane prolosti,grofica Bathory dobro je znala da takva stvorenja ne postoje.Petnaestogodinja Elizabeta Bathory preneraeno se lecnula kad joj jes tijela strgnuta vjenanica ureena dragim kamenjem. Uasnutimoima pogledala je mukarca koji ju je hvatao za grudi - svogsupruga, grofa Ferenca Nadasdyja, debelog i pijanog neotesanca odnje starijeg vie od dvadeset godina."Ti si mi ena... I kao takva ima obavezu pred Bogom dopustiti da

konzumiram brak...Bathory!"blebetao je pijano, odvratnog daha


32/362

natopljenog kiselim vinom. Nain na koji je naglasio njezino prezimepotvrdio je da je i dalje bio bijesan zbog injenice da joj je doputenoda ga zadri, budui da je njezina obitelj bila monija od njegove.Kako se nije pomaknula dovoljno brzo, nadlanicom ju je raspalio policu, svom snagom krupnog tijela. Tako joj je peatnjakom razrezaousnu. Pokuala je kriknuti, no gad joj je dlanom pokrio usta. I dalje jeosjeala smrad stajskoga gnoja, jer mu nije palo na pamet da podolasku iz polja opere ruke. Tada je prvi put u ivotu okusila krv, i tovlastitu.

U mladosti je proitala nebrojene knjige i pjesme napisane namaarskome, latinskome i njemakome. U njima se o ljubavi uvijekgovorilo romantino, kao o bajci koja poinje i zavrava udesnimpoljupcem. Kao petnaestogodinjakinja nije imala pojma to je spolniodnos niti koliko boli gubitak djevianstva. U takvim je stvarimatrebalo postupati njeno i obzirno. Svaka djevojica sanja o vjenanju.No, u sluaju grofice Bathory, taj se san pretvorio u nonu moru izkoje se nije mogla probuditi.Bio je to dogovorni brak koji je trebao uvrstiti vojno saveznitvo ivlast nad posjedima. Ljubavi u tome nije bilo mjesta. U oima grofa

Nadasdyja bila je tek neposluna drebica koju treba silom ukrotiti.Svi otvori njezina tijela postali su njegovom igrakom. Njezino tijelobilo mu je poput papira koji moe guvati i trgati.Nakon to je debeli neotesanac napokon utonuo u pijani san, groficaBathory iskrala se iz brane lonice i pokuala pobjei u no. DvoracCsejte, koji je dobila kao vjenani dar, nalazio se duboko uKarpatima. Za razliku od ivahnog i poticajnog imanja u Nyirbatoru,u Maarskoj, na kojem je odrasla, taj je slikoviti kraj izgledao poput

pastoralne tapiserije malenih polja i vijugavih kamenih zidova. Samise dvorac nalazio visoko meu nazubljenim liticama ledompokrivenih planina. Bio je svibanj, no na toj je nadmorskoj visini bilohladno kao usred zime. Grofica Bathory stajala je naga, posveizloena ledenome zraku koji joj je hladio rane, dok joj se krv ledilana koi. I umrijeti od smrzavanja svakako bi bilo bolje nego ivjeti sonim grotesknim udovitem kojem su je dali. No ak ni u tome Bognije pokazao ni traka milosra. Sluge su istrale iz dvorca i pokrile je

dekama. Oduprla se, no primirili su je silom i vratili gospodaru. Nije


33/362

mogla pobjei. Grofica Bathory postala je zatoenicom vlastitogivota."to je bilo, gospodarice", upitala je zabrinuto ona svjetlokosa ena ubijelom. Njezin dodir groficu je vratio u stvarnost.Nije odgovorila, no kako se bijes u njoj pojaavao, osjeala je kako jesve vie progoni lanost te blaeno neuke tamnokose djevojke kojatri na stropnoj slici.Kau da krv trai krv, no za sve postoji pravovrijeme. Tek sam se poela osveivati.

* * *Je li mogue da Seward ve gotovo puna dva dana nije uzeo "lijek"?Ruke su mu nekontrolirano drhtale. Vremena je sve manje. Morahitno uzeti morfij, jer e mu inae biti zlo, bit e toliko slab da neemoi uspjeno napasti groficu Bathory.Sa zahvalnou je utvrdio da mu je Dobroinitelj ostavio besplatnuulaznicu - mjesto u dijelu gledalita uz orkestar - koja ga je podimenom ekala na blagajni. Bit e da je Dobroinitelj primio brzojav ipredvidio to e mu zatrebati. U stanju koje se ubrzano pogoravalo,neprimjetan ulazak u kazalite bez ulaznice bio bi neizvediv.Naalost, unato izvrnome mjestu, nee imati mogunost da u

predstavi uiva kao gledatelj. Obilno se znojio i ve osjeao muninukad je posrui stigao do vrata iznad kojih je pisalo: "Personelles duTheatre seulement". Bila su zakljuana. Upravo se spremao potraitineka druga vrata koja vode do garderoba kad je u stranjem dijeludvorane ugledao groficu Bathory i one dvije ene u bijelom.Jo nije spreman! Provirio je iza jednog romanikog stupa, za koji sevlanim dlanovima bio uhvatio kako bi se lake odrao na nogama.Vidio je da grofica gleda u strop, pa je tako, pogledavi u tom smjeru,

ugledao velianstvenu sliku izraenu u renesansnome stilu. Pozornostmu je privukao jedan blijedi naslikani lik. Ta je djevojka bila via odostalih ena na slici, a prodorne plave oi silno su se isticale ukombinaciji s dugom i gustom crnom kosom. Tamnokosa Afrodita,savrena zamjena za groficu Bathory. inilo se kao da je Sudbinaodredila da to kazalite postane idealnim mjestom na kojem ebesmrtna doekati kraj.Prenuo se od zveckanja kljueva. Okrenuo se i ugledao nekog niskog

mukarca koji mu se pribliavao s omotnicom ukraenom crvenim


34/362

ilustracijama. Doimao se nervoznim dok je otkljuavao vrata krozkoja je potom i uao. Seward je vrata pridrao vrkom cipele prijenego to su se zatvorila. Dobro pazei da ga nitko ne vidi, uao jenehajno kao da ondje radi ve godinama.Napola odjeveni sudionici predstave jurili su amo-tamo. Mukarci suna pozornicu iznosili kamenje od papirmaea. Neka je krojaicauvrivala kostim glumcu koji je ugrijavao glas. Seward morapronai sigurno utoite prije nego to ga otkriju i izbace."to vi radite ovdje?" zauo se neiji glas s ruskim naglaskom.

Seward se okrenuo tako brzo da mu se pogled naas zamutio. Ve suga otkrili?Krvave, umorne oi usmjerio je prema Rusu, koji se bio zapiljio uniskog mukarca s kljuevima - oito glavnog vratara ili podvor-nika.Seward je ipak na sigurnome... barem zasada. Ne elei daljeiskuavati sreu, sklonio se u sjenu visokog prijestolja koje e sekoristiti u predstavi.Vratar je podignuo pogled prema krupnome Rusu i rekao: "Imampismo za monsieura Basaraba. Navodno ga oekuje.""Ja u mu odnijeti." Rus mu je jednim pokretom preoteo ukraenu

omotnicu. Zatim je odlunim korakom krenuo prema vratimaobiljeenima zvijezdom i imenomBasarab, dok se vratar urnopovukao odakle je i doao. Rus je pokucao i omotnicu gurnuo ispodvrata. Ve gotovo na rubu nesvijesti od silne potrebe za morfijem,Seward se i dalje skrivao iza prijestolja. Sve bre ponestajalo mujesnage. Podignuo je pogled prema gredama, prepunima uadi, koloturai vrea s pijeskom. Zov Sudbine ekat e gore, no prvo mujepotreban poticaj.

Dok je nenametljivo vadio lijeniku torbu koju je dotada skrivao podkaputom, prisjetio se prikladnog navoda iz komada koji e glumciubrzo zaigrati na pozornici. "Nek tlapnje i snovi ne preplae namdue. Savjest tek je rije kojom kukavice se slue." Skriven nasigurnome, na podu iza prijestolja, zategnuo je gumenu vrpcu okoovjeene nadlaktice. Potom je staklenu pricu ispunio morfijem. Samopola doze ovaj put. Tek toliko da smirim muninu. Seward je znao dase time izlae jo veoj opasnosti, ali vie nije mogao funkcionirati

bez morfija. Osjeao je kako mu poinje kolati ilama. Ve nakon


35/362

nekoliko minuta posve je ovladao tijelom, a kad mu se uinilo da ega noge sluati, poeo se uspinjati na grede iznad pozornice.Dok se na pozornici pod njim bude odvijao Rat rua, uz pomodrvenih maeva i umjetne krvi, Seward e pripremiti poprite zaistinski krvavu bitku. Izvukao je oruje iz skrivenog depa u kaputu.Figure su posloene i partija je sada poela.

V I . P O G L A V L J E

Bilo je dvadeset minuta do devet. Samo su dvije minute prole otkakoje Quincey posljednji put izvukao sat i provjerio vrijeme. Zavjesa setrebala podii tono u osam i publika je sada ve postajala nemirnom.Budui da je imao iskustva s radom u kazalitu, Quincey je biosvjestan svih moguih komplikacija koje mogu odgoditi poetakpredstave. Poele su ga obuzimati uasne misli. to ako Basarab nemoe nastupiti? Moda nekoj nesretnoj zamjeni velikoga glumca sadaprilagouju kostim. U uobiajenim okolnostima, bila bi to prava sreaza mladoga glumca, no te je veeri publika kupila ulaznicu da vidiBasaraba. Quincey je platio visoku cijenu da ga vidi. Zamjenu nitko

ne bi doekao s radou. Nije li glavni glumac u stanju nastupiti, svee biti uzaludno.Neki se gospodin supruzi potuio na francuskome, jeziku kojim jeQuincey izvrsno vladao: "Taj je Basarab uasan ba kao i onaEngleskinja, Sarah Bernhardt. Gledao sam je kad je s poetkomkasnila gotovo cijeli sat. Jedan Francuz nikad ne bi..."Quincey se upravo spremao rei neto u obranu britanskih glumacakada su se svjetla poela gasiti i dvoranom je zavladala tama. Quincey

je oekivao da e se sada pojaviti reflektorsko svjetlo, no nije sedogodilo nita. Gledatelji su se nervozno mekoljili. I dalje nita.Quincey je piljio u tamu, nadao se da e negdje neto razabrati.

Bez najave krunom dvoranom nalik na amfiteatar odjeknuo jeprigueni bariton: "Ovo zima je naeg nezadovoljstva, zima koju uvelianstveno ljeto pretvorio je ovaj sin kue York."Upalilo se samo jedno svjetlo u podu pozornice i sablasno osvijetlilo

blijedo Basarabovo lice. Njegove prodorne crne oi ispod tamnih su


36/362

obrva fiksirale publiku. Quincey je sa strahopotovanjem promatraotu vie nego dojmljivu transformaciju onog zgodnog glumca ustranog i ogavnog Rikarda III. Bio je, dakako, sav u crnome,nepokretne lijeve ruke i s grbom na leima. Unato kostimu i minki,po dranju i tonu jasno se vidjelo da je lik na pozornici praviaristokrat."Ali ja nisam stvoren za tate igre, niti da dodvoravam se zalju-bljenom zrcalu..."Svjetlo je postupno jaalo. Quincey je jasno vidio bol u Basarabo-vimoima. Nije tek recitirao Shakespeareove rijei, ve je prenosio i mislii znaenje ugraene u njihove temelje."I ne elim samo tako kratiti vrijeme, osim kad motrim svoju sjenu nasuncu i raspredam o vlastitoj izoblienosti."Basarab je zautio, svu pozornost sada usmjerivi na jedno mjesto uloi. Quincey pogleda u tom smjeru i odmah prepozna onu enu usmokingu iz predvorja. "I stoga - budui da ljubavnikom bit' ne mogu- odluih zlikovcem postati..."Grofica Bathory iznenadila se uvidjevi da Basarab tako intenzivnogleda u njezinu smjeru. S obzirom na to da mu smetaju jaka kazalinasvjetla usmjerena prema njemu, moe li je uistinu vidjeti ili je sve

plod istog sluaja? Ledenim pogledom netremice ga je promatrala.Ona tamnokosa ena u bijelom proaptala je: "Je li to on,gospodarice?""On je", odgovorila je grofica, i ne trepnuvi. Shvativi da taj nadmenigad izvodi cjelovitu verziju te uasne drame, noktima je prela ponaslonu za ruku, tako snano da su sitni komadii oguljenog drva palina pod. etiri sata tih besmislica bit e daleko munije od svihpomagala za muenje koje je pribavila od panjolskih inkvizitora.

Postupci glumaca na pozornici bili su joj u mnogoemu odvie bliski.

Ferenc Nadasdy nije bio inteligentan ovjek. Elizabeta je ubrzospoznala da u njega nema misli s ishoditem iznad pojasa. Upravozbog tog njegova nedostatka na koncu ga je uspjela nadmudriti.Uljuljkala ga je u laan osjeaj sigurnosti, pretvarajui se da uiva unjegovu spolnom sadizmu i nasilnoj razvratnosti. Tri godine nakonvjenanja, u nadi da e ga se zauvijek rijeiti, njegovu je tatinu

okrenula protiv njega, te manipulacijama navela grofa da osobno


37/362

preuzme zapovjednitvo nad maarskim jedinicama u ratu protivOsmanlija. Pobjedom u ratu proslavit e prezime Nadasdy, rekla muje, uvjeravajui ga da e nakon njegove pobjednike povorke popovratku iz rata pred cijelom obitelji promijeniti prezime i otada bitigrofica Nadasdy.Za grofova izbivanja, njegovi su je uvari u poetku stalno drali naoku, no nadmudrila je i njih, navevi ih da pomisle kako je viezanima voenje imanja nego bijeg. Pomagala je maarskim islovakim seljacima, osiguravajui im ak i medicinsku pomo. Unekoliko sluajeva zauzela se za obespravljene ene, meu njima ienu ijeg su supruga zarobili Osmanlije i enu iju su ker silovali,te je tako zanijela. Svake se noi, sama u spavaoj sobi, molila Boguda joj suprug pogine na bojinici.Kao poklonica znanosti i astronomije, grofica Bathory ekala jepogodan trenutak. U noi pomrine Mjeseca, kad je na svojoj straniimala i potpunu tamu, odjenula je crni plat s kapuljaom i iezla izdvorca. Uz pomo seljaka iju je odanost kupila suprugovim imetkomi vlastitom proraunatom velikodunou, pobjegla je i sklonila se kodsvoje tetke Karle.Karla je navodno bila pobona ena. Elizabeta se nadala da e u

sigurnosti tetkina doma napokon pronai utjehu, ljubav i zatituBojeg zagrljaja.Tetka Karla ponosila se mranim izgledom matrone. Uvijek je imalaurednu odjeu, od glave do pete posve crnu, a jedini ukras bio jeveliki zlatni kri koji je nosila oko vrata. Mlada Elizabeta Bathoryjednostavno je zakljuila da tako oplakuje jednog od svojih supruga.Tetka Karla udavala se etiri puta, a svakog od supruga na koncu jesnala uasna i neobjanjiva smrt. Kad se Elizabeta Bathory kod nje

pojavila u grimiznoj haljini od baruna, umjesto da srdano pozdravineakinju, tetka Karla samo je prijezirno dobacila: "Jarke su boje zaohole ljude. A oholost je jedan od sedam smrtnih grijeha. Bog na tone bi gledao blagonaklono."Iako se u javnosti drala hladno i strogo, tetka Karla privatno je bilaneusporedivo ljubaznija i obzirnija. Pozorno je sluala neaki-njinupriu i tjeila je. Njih su se dvije zbliile, ak toliko da je tetka Karlajedne veeri, uz kako se inilo, litre i litre vina, priznala da je ubila

sve supruge jer su otkrili stvarni razlog zbog kojeg je odbijala s njima


38/362

biti u postelji. Stvar nije bila u tome da je tetka Karla toliko voljelaBoga da je Bibliju tumaila doslovno, te smatrala da tjelesna ljubavima tek jednu svrhu: stvoriti potomke. Istina je bila da je mukarcinisu ni najmanje uzbuivali. Tetka Karla do zadovoljstva je mogladoi jedino sa enama.Elizabeta Bathory zagledala se u kri na Karlinu vratu, okirana timubilakim licemjerjem. Ipak, zbog Karlina priznanja, velik diovlastitoga ja koji nije shvaala postao joj je daleko jasnijim. Kaomlada dama u razvoju, grofica Bathory "igrala" se s nekoliko mladihslukinja, sve dok je u tome jednom nije otkrila majka, koja ju jeestoko ukorila. Roditelji su pozvali sveenika, da moli s grenomkeri. Ubrzo potom dogovoren je i ostvaren brak s Nadasdyjem.Uoivi smetenost na prelijepom licu mlade Elizabete Bathory, tetkaKarla tjeila ju je i milovala po kosi, sa udnjom zagledana umorskoplave oi. I prije nego to se mlada Elizabeta snala, Karla juje ve ljubila u usta.Grofica Bathory ju je odgurnula. Odvratna joj je bila i sama pomisaoda na taj nain dodiruje postariju tetku. "Ne stoji li u Bibliji da suubojstvo i takve elje grijeh? Ne grijei li duu pred Bogom?"Karla je ustala, puna pravednikog gnjeva. "Kako si samo glupa i

naivna. Dijete moje, nisam mogla riskirati i dopustiti da me netko odmueva razotkrije! U najboljem bih sluaju ostala bez imovine i bezigdje iega morala bih pobjei u divljinu, ali tek nakon to bi mi ukou utisnuli uareni znak namijenjen hereticima. U najgorem sluajuspalili bi me na lomai. Nisam nikoga ubila, bila je to samoobrana,plod nagona za preivljavanjem! Bilo bi ti pametnije da me tako neosuuje. Po meni, ti ima tri mogunosti. Ostani sa mnom i voli me,pa u te zatititi od supruga. Moe otii i u neki samostan i dopustiti

da ta neviena ljepota propada i vene, dok ne postane starom,debelom i naboranom enom kakva sam ja. Ili se moe vratiliokrutnome Nadasdyju. Na tebi je da odabere."Elizabeti Bathory trebalo je vremena da se pribere i sredi misli, notetka Karla nije bila strpljiva osoba. Nije bilo druge: morala jepopustiti pred svim tetkinim eljama.Elizabeta Bathory dotada nije iskusila takvu tjelesnu ljubav. Zato je isuprug ne bi mogao tako dodirivati? Kad je prvi put u ivotu doivjela

vrhunac sladostraa, vie uope nije razmiljala o tome to ini, kao


39/362

ni s kime. I tako je na koncu dola do svoga pravoga ja. Kako netotoliko ugodno moe biti grijeh? Nije li ljubav Boja odlika? I upravotada poela je njezina pobuna protiv Boga.

Grofica Bathory iznenada se trgnula od gromoglasnog povika spozornice. Vie ni na trenutak ne moe ostati ondje, sluati i gledati.Stoga je ustala."Gospodarice, to se dogodilo?" upitala je plavokosa ena u bijelom.Oi grofice Bathory nisu se odvajale od lika sveenika, Christo-pheraUrswicka. "Moram otii odavde.""A Basarab?""Znate to vam je initi. Nemojte me iznevjeriti."

Quincey nije imao pojma kakvu e mu neoekivanu sreu donijeti taveer u kazalitu. Dotada nigdje nije gledao cjelovitu produkcijuRikarda IIIi nije mogao ni zamisliti da bi mogla biti tako spekta-kularna. Kostimi su izgledali autentino, scenografija je bila pomnodotjerana i grandiozna, izvoai velianstveni. Najudesniji je bio

Basarab, koji je makijavelistiki nastrojenog kralja igrao tako uvjer-ljivo da je Quincey naas zaboravio da gleda glumca na djelu. IzBasarabovih usta stihovi su zvuali tako prirodno, kao neto toovjeku pada na pamet samo od sebe. Quincey je cijelu dramu joprije vie godina nauio napamet, no to su tada bile tek rijei otisnutena stranici. Te su rijei sada ivjele i disale.Predstava se primicala vrhuncu. Basarabovo dranje obiljeavalo jetoliko kajanje da je Quincey istinski vjerovao da se pokajao za sva

zlodjela. Jasno je osjeao traginost lika koji je shvatio da jeprekasno.

Kao kralj Rikard, Basarab je gromoglasno iziao na pozornicu,vitlajui maem. "Konja! Konja mi dajte! Kraljevstvo za konja!"Ouinceyjevo je srce udaralo poput ratnog bubnja. Uope nije biosvjestan injenice da naslon sjedala ispred sebe dri tako snano da

nesretnog gledatelja ispred sebe gotovo povlai unatrag. Dvoranom se


40/362

prolomio ratni pokli. Nekolicina glumaca u ulozi vojnika napala jeBasaraba, koji je monim maem zamahivao vjeto i okretno poputpravog viteza i ratnika. Posve izgubljen u tom prizoru, Quincey samoto nije ustao i poeo klicati kad se pojavilo jo vojnika. inilo se daje kralja Rikarda napala prava mala vojska od stotinjak ljudi. Quinceyje sa strahopotovanjem gledao najudesniju koreografiju s maevimakoju je ikad vidio. Nije bilo rijei kojima bi mogao opisati nesmiljeniprikaz borbe kojom je okonana vladavina dinastije Plantagenet.Jedva je priguio krik kada je Richmond zario ma u kraljeva prsa.Svi likovi na pozornici istog su se trenutka zaustavili, ostalinepomino stajati dok su se svjetla, osim onog jednog, ugraenog usamu pozornicu, gasila. Quincey je znao da komad zavrava smrukralja Rikarda, ali je bio zateen kao i svi ostali gledatelji. inilo seda nitko ne die. Basarab je posrnuo i, udesno glumei, umro.Publika je izbezumljeno pljeskala, ak toliko da se Richmondovzavrni solilokvij uope nije uo. Najglasnije je klicao Quincey.Basarab se vratio na pozornicu, jo se jednom naklonio, a onda u oipogledao Quinceyja koji je mahnito pljeskao. Mladi je osjetio kakomu srce jo snanije kuca od silnog ushita. Basarab je potom pogledaoprema loi one ene u smokingu. Nje nije bilo. Tko su te ene?

Basarab ih poznaje? Kad je ponovno pogledao na pozornicu, zastor seve bio spustio, odvojivi Basaraba od zadivljenih gledatelja. Jedva jeekao da se s tim velianstvenim ovjekom i osobno upozna.Quincey sada vie nije ni najmanje sumnjao. Mjesto mu je u kazalitu.Mora se to prije probiti do garderobe i utvrditi je li Basarab dobionjegovo pismo. Priekao je da se gledatelji ponu razilaziti i tek tadapokuao izii u prolaz u gledalitu. Kad je poeo izlaziti iz reda, uoioje glavnog vratara koji ga je pokazivao intendantu Antoineu. Ovaj je

doao do zavretka prolaza i tako Quinceyju presjekao put."Allons",proape Antoine. "MonsieurBasarab sada e vas primiti."

V I I . P O G L A V L J E

Quincey se osjeao poput suvremenog Tezeja dok je s intendantomprolazio pravim labirintom prolaza koji su vodili do garderoba u

raskonome kazalitu l'Odeon. Usput je vidio "konje", glumce koji su


41/362

sada nalikovali kentaurima i jo se uvijek nastojali osloboditi pomnoizraenih kostima. Svako malo kraj njih bi projurila i neka napolaodjevena glumica tijela kao u kakve nimfe. Antoine se zaustavio predvratima na kojima je bilo ispisano Basarabovo ime.Kratko je pokucao. "Excusez-moi, monsieurBasarab? Sa mnom jemladi gospodin."Nekoliko dugih trenutaka nije se ulo nita. Kad je Quincey vepomislio kako na koncu ipak nee upoznati Basaraba, iz prostorije jeodjeknuo sad ve poznati bariton. "Neka ue."Quincey je duboko udahnuo, pokuao smiriti ivce, te je uao.Basarab je sjedio pred zrcalom i itao Quinceyjevo pismo. Nijepodignuo pogled, ali ga je, i dalje itajui, ljubazno pozvao pokretomruke i rekao: "Uite, molim."Uavi koliko je mogao urnije, Quincey je za sobom zatvorio vrata ipogledom obuhvatio prostranu garderobu. U jednom kutu bile suuredno naslagane parobrodske krinje, visoke poput omanje utvrde.Po zidovima su simetrino bili rasporeeni uokvireni plakati ranijihBasarabovih produkcija. Raskono pokustvo ukraavalo je prostor,daleko luksuzniji od uobiajenih obinih i neusklaenih stolica nakakve se inae nailazi u glumakim garderobama. Uz maleni i

elegantni stoli pripremljen za posluivanje aja nalazio seekstravagantan kau u egipatskome stilu. Basarab je i dalje itao.Quincey se pitao ita li pismo sada prvi put."Ispriavam se, gospodine Harkeru", ree Basarab srdano. "Vae mepismo uistinu iznenadilo. Zapravo sam toliko poaen da sam gadrugi put htio proitati pomno, od rijei do rijei."Kao da mu ita misli. Quincey brzo ree: "Ne mogu vjerovati dastojim pred vama. Ne mogu to ba objasniti, ali kad vas vidim, itav

moj ivot odjednom poprima posve novi smisao."Quincey se ve pitao je li uope mogao izgovoriti neto gluplje, no nanjegovo veliko iznenaenje, Basarab se srdano nasmijeio."Ispriavam se na neuljudnosti", nasmijao se Basarab. "Otac bi me seodrekao. Molim vas, sjednite, pa emo popiti aj."Quincey se gotovo bojao sjesti na profinjeni antikni egipatski kau, alinije htio uvrijediti domaina. Spustio se na rub, a Basarab je ulio aj udvije elegantne staklene alice. Quincey je oprezno podignuo alicu i

zagledao se u posrebreno postolje i ruicu s urezanim inicijalima I. L.


42/362

Isti monogram nalazio se i na ajniku, posudi za mlijeko, kao i posudiza eer. Quincey se pitao tko je I. L."Ivan Lebedkin", ree Basarab.Quincey ga preneraeno pogleda. Ponovno je imao dojam da muglumac ita misli. Tek je tada uvidio da prstom nesvjesno prelazi poslovima na alici. Basarab nije vidovit, nego samo izvrsno uoavapojedinosti u ovjekovu ponaanju. A to je nesumnjivo jedan odrazloga zbog kojih je tako izvrstan glumac.Basarab nastavi: "Bio je carev ispitiva kakvoe dragocjenih kovina.Njegovi inicijali potvruju da se uistinu radi o srebru.""Carev...?""Da. Ovaj servis, kao i sam aj, lapsang souchong, dar su caraNikolaja. Uivajte.Na zdarovja", nazdravio je Basarab. Upravo sespremao otpiti gutljaj napitka kada je uvidio da mu smeta nos, tonijenos Rikarda III. Nasmijeio se i odloio alicu. "Ispriavam se, samotrenutak."Kada se Basarab vratio do toaletnog stolia, Quincey se nije mogaosuzdrati da ne pomisli koliko je svijet neobian. Samo dan ranije bioje zatoen na Sorboni. Sada pije aj - koji je odabrao ruski monarh - snajslavnijim glumcem u Europi.

"Vas sam ve vidio, gopodine Harkeru", ree Basarab, pa skineumjetni nos, izraen od pogrebnikog voska."Doista?" Quincey se upitao sjea li ga se jer je sino visio s onogkipa."Iz londonskog Hippodromea. Vaa monodrama... Igrali steFausta."Quincey je zakaljao tako iznenadno da mu je aj zamalo izletio kroznosnice. Veliki Basarab bio je prije vie od godine dana u onom

malom, skromnom varijeteu? "Gledali ste me na pozornici?""Da, i bili ste vrlo zabavni. Vrlo originalni, a to nije mala stvar uovom poslu. Kasnije sam otiao u garderobu, da vam estitam, nozatekao sam vas usred svae s jednim starijim gospodinom."Tono je znao o kojoj se veeri radilo. Te je veeri u publici bio injegov otac, Jonathan Harker. Quincey je to doznao tek kad je vebilo prekasno. Nakon predstave pokuao se neprimjetno iskrasti, nootac je ve bio doao do prostora s garderobama, te je vikao na

intendanta.


43/362

"... I ako mislite da mi moete stati na put..." "Oe, molim te!""Pokupi stvari, Quincey!" proderao se Jonathan. "Ovamo se vie nevraa.""Ne moe mi zabraniti...""Ne mogu ti dopustiti da nastavi s ovim. Previe privlai pozor-nost... na pozornici si izloen... to nije sigurno.""Izloen emu? Nisam dijete. Mogu sam odluiti to u raditi.""U redu. Ako tako eli, u redu. Ali odabere li taj put", nastavio jeJonathan i stiao ledenohladni glas, "morat e preivljavati kao i tvojikolege, bez moje financijske pomoi."Quincey je htio ostati odluan, no jo nipoto nije imao financijskemogunosti da prihvati oev izazov. Morao je priznati poraz. Odgovorna oevo pitanje bila je utnja."Tako sam i mislio", povikao je Jonathan. "Dok ivi od mojeg novca,bit e kako ja kaem."

Stariji Harker nije gubio vrijeme i odmah je stupio u vezu sa starimpoznanicima i kolegama, traei nimalo svakodnevne usluge. Vesljedei tjedan Quincey se naao na Sorboni.

Quincey se namrti prema alici s egzotinim ajem. Veer je bilasavrena, sve do trenutka kada je neizmjernu sreu umrljalo sjeanjena taj susret s ocem."Tjera vas da zavrite pravo? U tom sluaju pretpostavljam da je i vaotac odvjetnik.""Kako, molim? Oh, da", odgovori Quincey, tek sada uvidjevi da jevjerojatno naglas izgovarao misli."Sada mi je jasno zato vas sve otada nisam ni vidio, ni to o vama

uo. Otac koji eli da sin ide njegovim stopama nipoto nije rijetkost.Naalost, stara je to pria, stara koliko i svijet. Moda imate bratakojeg zanima pravo i koji bi vas mogao zamijeniti u toj ulozi?""Jedinac sam. Nitko mi ne moe pomoi s tim teretom.""Ipak se moete smatrati sretnim", ree Basarab. "Mogli ste imatimlaeg brata koji bi svima bio miljenik. Usporedbe meu braomuvijek izazivaju suparnitvo."Quinceyju nikada nije ni palo na pamet da bi Basarab mogao imati

brata. U javnosti nije bilo gotovo nikakvih informacija o njegovu


44/362

privatnom ivotu. Nakaljavi se, oprezno je rekao: "Pretpostavljamda va brat nije glumac.""Ispravan zakljuak. On i ja dvije smo suprotnosti", odgovoriBasarab. Rukom je pokazao prema kruni koju je nosio na pozornici. "Rekao bih da su ak i kralj Rikard i njegov brat imali bolji odnos... ne,ak i Abel i Kain."Quincey se nasmijao zajedno s njim. Glumac se potom nasmijeio."Sudbina svakako na neobian nain spaja ljude." Upravo kada sespremao otpiti gutljaj aja, s hodnika se zauo sablastan krik. Basarabposkoi na noge.Netko je snano udario po vratima, a zatim se zauo muki glas:"Gospodine Basarab! Spasite se!"

* * *

Kako je u prostoru iza pozornice ostalo vrlo malo ljudi, dvije ene ubijelom beumno su prole hodnikom i zaustavile se pred vratima sazlatnom zvijezdom. Pognutih glava i s poudnim osmijehom,oblizivale su usne i vadile sablje. Oi su im postale crne, onjaci seproduljili. Tamnokosa je posegnula za ruicom na vratima, dok jesvjetlokosa harpija unula, poput velike se make spremajui za

napad.

Odjednom se s visine stutila vrea s pijeskom koja je pogodilaplavokosu enu, tako da je bradom udarila o pod. Istog trenutkaSeward se obruio, drei se za jedan od brojnih konopaca koji suvisjeli s greda i prolaza meu njima. Naavi se u njihovoj blizini, poenama u bijelom prolio je svetu vodicu iz staklene boice obiljeenekriem. Koa im je poela cvrati i na njoj su se pojavili mjehuri.

Uasni krikovi odjekivali su hodnikom.Dok su ene u bijelom bjeale, nekontrolirano maui rukama od boli,Seward se spustio pred Basarabovim vratima i svom snagom udarioakom po njima. "Gospodine Basarab! Spasite se!"

Basarab se okrenuo prema Quinceyju i pokazao prema velikimputnim krinjama. "Za svaki sluaj, sklonite se iza njih."Quincey ga je hitro posluao. S druge strane vrata dopirali su krikovi i

zvukovi pomutnje. Basarab je epao veliki elini ma koji se


45/362

nalazio iza njegova stola. Da nije znao o emu se radi, Quincey bi sebio zakleo da je otrica prava i smrtonosna, a ne tek beskorisnikazalini rekvizit. Basarab je svom snagom rastvorio vrata, uzdignuoma i izjurio na hodnik, pripravan za borbu. No, osim nekolikouasnutih radnika, inilo se da ondje nema nikoga, te da nema niopasnosti. Glumac je pogledao vreu s pijeskom, a zatim brzo premagredama ispod stropa.Pogledavajui lijevo-desno, krenuo je dalje, oprezno kao da oekujenovi napad: jesu li oni krikovi i lupa na vratima bili tek taktikavarka?Quincey se pitao kakve sve tajne zapravo skriva Basarab.

* * *Seward je pojurio za enama u bijelom, te ih sustigao na pozornici,iza sputenog zastora. Ugledavi sjenu na podu, sagnuo se upravo utrenutku kada mu je kraj glave fijuknula jedna sablja. Svjetlokosidemon na njega je nasrnuo iz suprotnog smjera.Izvukavi no s drkom od kosti iz korica, Seward je naciljao njezinosrce i zamahnuo. Refleksima i brzinom koji su daleko nadmaivali

spretnost bilo kojeg ovjeka, ena u bijelom uspjela se izmaknutiotrici, koja joj se tako umjesto u srce zarila duboko u rame.Tamnokosa vampirica epala je Sewarda za grlo, ali je pritomnehotice dotaknula i srebrni lani koji je nosio oko vrata, a na kojemje visio niz malenih vjerskih obiljeja. Vrua para iknula je iz rukepune mjehura na mjestu kojim je dodirnula lani, a Seward je osjetiokako ga obuzima zlurada srea. Lani je nosio upravo zbog takvihsituacija. Ranjene su vampirice pobjegle, izletjele kroz veliki zastor, a

Sewarda je ispunio ponos. Barem zasad, slabani je starac stekaoprednost.

ene u bijelom probile su se kroz kazalini zastor od crvenog barunai s pozornice skoile u gledalite, preskaui, poput divljih maaka, nasve etiri, sa sjedala na sjedalo. Seward je skoio s pozornice, ali jepri doskoku uganuo gleanj. Nastavio je za njima, epajui prolazomizmeu sjedala.

Glavni vratar, za kojim je Seward ranije uao u prostor iza pozornice,


46/362

pojavio se na poetku prolaza i, razumljivo, zbunjen upitao: "Qu'est-ce qui ce passe?"Svjetlokosa ena samo ga je odgurnula u stranu, tako da je svomsilinom tresnuo o jedan stup. U trku je izvukla no iz ramena. Sewardje na trenutak zastao kraj onog mukarca, no im je utvrdio da nijeodvie ozbiljno ozlijeen, nastavio je potjeru.Seward je zastao na vrhu stuba pred ulazom u Theatre de l'Odeon. Izusta mu se dizala para nastala pri srazu vrueg daha i ledenog zraka.Kroz gustu maglu koja je obavila Pariz jedva je razabirao obrise enau bijelome na suprotnoj strani ulice. Ipak, po svjetlucanju njihovihelinih noeva pod plinskim svjetiljkama bilo mu je jasno da gaekaju u zasjedi ispod spomenika na ijem je stupu bilo postavljenoneko poprsje. Konano je doao i njegov trenutak. U elji da skupihrabrost, pomilovao je ljubljeni depni sat. Jednu od tih vampiricaubit e u ime Lucy, dok e druga umrijeti u spomen na onu jadnicukoju su ubile u Marseilleu. Seward isue ma. Ponovno je Bojiluak. Boji vojnik.Uz ratni pokli, Seward je podignuo ma visoko iznad glave i sjuriose kamenim stubama neoekivano brzo i energino, ne obazirui se nabolni gleanj. Dvije su vampirice gledale kako juri prema njima i nisu

se ni pokuavale pomaknuti. Nasmijeile su se kad je doao do zadnjestube i iziao na Rue de Vaugirard.Zaulo se njitanje i Seward se naglo okrenuo, te tako uvidio kolikomu je strategija bila pogrena. Toliko se koncentrirao na napad na tadva pijuna da je posve smetnuo s uma injenicu da crna kraljica moenapasti iz bilo kojeg smjera. Koija bez koijaa iz magle je brzonadirala prema njemu. Kako nije stigao reagirati, uas se naao podkopitima i kotaima.

Dok je tako leao, nagnjeen i izubijan, odmah je shvatio da jeiznevjerio ne samo Dobroinitelja, nego i Boga. Stid koji ga je obuzeonadjaavao je ak i bol u slomljenome tijelu. Kroz suze koje su muarile oi vidio je kako su ene u bijelom spretno dostigle koiju utrku i bez potekoa u nju uskoile. Onaj tamnokosi demon okrenuose i jo mu se nasmijao, pa tek zatim uao u koiju.Seward je na tlu, malo dalje, ugledao svoj sat. Pokuao ga je uzeti, noim se pomaknuo, bol je postala nepodnoljivom. Iskaljavao je krv,

pokuavao zatomiti krikove. Nad njim se ukazao neki mukarac i


47/362

Seward mu je pokuavao pokazati da mu doda sat. Ovaj je pogledao upokazanome smjeru i uzeo dragocjenu napravu, a zatim tiho, nafrancuskome, rekao: "Ovo ti nee trebati ondje kamo ide."Dok je ivot u njemu pomalo kopnio, Seward je nemono gledao kakose onaj mukarac trkom udaljava s njegovom dragocjenou.

V I I I . P O G L A V L J E

Antoine je pourivao Quinceyja i tako su zajedno izili na glavnavrata. Mladi se ondje okirao ugledavi unakaeno tijelo mukarcakoji je u lokvi krvi leao na kamenom poploanoj ulici. Pjeaci su sebili ustrali, dozivajui policiju i lijenika."Boe moj," uskliknuo je Quincey, "to se dogodilo?"Sa svih strana ule su se zvidaljke, a policajci su jurili prema mjestunesree. Antoine je povukao Quinceyja niza stube, u pokuaju da gato prije udalji od svega. "Koliko sam shvatio, neki je luak ukazalitu napao dvije ene."Quincey je vidio kako se neki skitnica nagnuo nad rtvu, a silno ga jeuzbunilo kada je vidio da je ozlijeenome ovjeku oduzeo sat ipobjegao. Bez imalo razmiljanja povikao je: "Lopov!" i pojurio za

bjeguncem, proguravi se kraj Antoinea.Bilo je prekasno. Kradljivac je otrao ulicom, izvan Quinceyjevadomaaja. Uzrujan zbog proputene prilike za pokazivanje junatva,Quincey se morao pridruiti ostalim mirnim prolaznicima koji supolicajcima pokazivali kamo je otrao lopov. Ve za nekoliko trenu-taka dvojica su policajaca uhvatila i privela protuhu, te mu oduzelasrebrni sat.Antoine je uhvatio Quinceyja za nadlakticu i poeo ga odvlaiti.

"Gospodin Basarab zaduio me za to da vas u sigurnim uvjetimadopremim do Sorbone. Odmah poite sa mnom, mladiu, ovo nipotonije mjesto za vas."Poput Antoinea, ni Quincey se ne bi usudio usprotiviti Basarabo-vimnalozima. Dok su se probijali kroz okupljenu masu, proaptao je: "Ato e biti s gospodinom Basarabom?""Ne moemo valjda oekivati da e i tako slavna javna figura kao toje Basarab dopustiti da je na neki nain povezuju s takvom

tragedijom, zar ne? Pomislite samo kako bi to djelovalo na njegov


48/362

ugled."Quincey je kimnuo, ali se ipak i dalje pitao to se uistinu dogodilo uzgradi kazalita i zato je veliki glumac ostao ondje iako bi unutra idalje mogla vrebati opasnost. Policajci su sada raiavali mjestonesree, kako bi ozlijeeni lake disao. Quincey se osvrnuo, te jenapokon ugledao i rtvino lice. Uinilo mu se neobino poznatim.

Podignuvi pogled prema nonome nebu, Seward je uvidio da vie neosjea bol. S posljednjim izdahom izgovorio je tek jednu rije.

"Lucy."

Crna koija bez koijaa munjevit

Documents

122787719 Dacre Stoker Ian Holt Drakula Nemrtvi