POGLAVLJE: 109POGLAVLJE: KJAFIRUN

OBJAVLJENO U MEKKI, 6 AJETA.

SADRŽAJ:Kjafirun znači nevjernici. Ovo poglavlje kazuje, da će nevjernici zbog svojih nevaljalih djela biti povučeni na odgovornost i da će za svoja ružna djela biti kažnjeni. Ujedno pokazuje, da će Božji Poslanik Muhammed za ona velika dobra, koja je izvršio prema cijelom ljudstvu, imati najljepše plodove.

PREVOD:Bismillahir-rahmanir-rahim

1 Reci: »O nevjernici,2 ja ne obožavam što vi obožavate,3 a vi ne obožavate što ja obožavam,4 i ja ne obožavam onako kako vi obožavate,5 a vi ne obožavate onako, kako ja obožavam.6 Vama vaš din, a meni moj din«.(To jest: Vama pripada ona kazna, koju budete zaslužili, klanjajući se drugom osim Boga, a meni pripada ona nagrada, koju budem zaslužio pokoravajući se Bogu, Tvorcu svjetova).

POGLAVLJE: 110POGLAVLJE: NASR

OBJAVLJENO U MEKKI, 3 AJETA.

SADRŽAJ:Ovo poglavlje govori o onoj velikoj Božjoj pomoći, i o onom velikom uspjehu, koju je dobivao i kojeg je postizavao Božji Odabranik Muhammed, u poučavanju i širenju po Bogu objavljenih istina. Nasrun znači pomoć, i poglavlje je pod tim imenom poznato. Sin hazreti Omerov govori, da je ovo poglavlje objavljeno prigodom oprosnog hadždža, i da je Božji Odabranik, poslije objave ovog poglavlja, živio samo 80 dana. Objava ovog poglavlja, i ako spada među poglavlja, koja su objavljena nakon preselenja u Medinu, ipak se ubraja među ona, koja su objavljena u Mekki. Ovo poglavlje je zadnje, koje je potpuno i odjedamput objavljeno Pejgamberu. Ovo poglavlje, iako je objavljeno prigodom oprosnog hadždža, pokazuje i na ona vremena, kada je Božji Poslanik Muhammed mnogo godina prije bio izvrgnut u Mekki velikim neprijateljstvima, i kada se sam morao boriti, poučavajući Božje Istine. Prigodom oprosnog hadždža, kada je ovo poglavlje objavljeno,

Pejgamber je obavljao propisanu dužnost sa preko stotinu hiljada muslimana, što pokazuje veliki uspjeh Božje nauke.

PREVOD:

Bismillahir-rahmanir-rahim

1 Kad Božja pomoć i pobjeda istine dođe,2 i kad budeš vidio kako ljudi odjel po odjel stupaju u Božju vjeru,3 hvali i veličaj tvoga Gospodara Boga, i moli Ga za oprost, jer zaista On prima kajanje iskrenih pokajnika.1)1)   Desete godine po Hidžretu svijet je u odjelima primao Islam i čitava su plemena prelazila na Islam. U cijeloj Arabiji širio se je pokret za Islam i Arabija je novim životom počela živjeti. U ovo doba objavljeno ovo poglavlje, predsikazuje, da će se Božji Poslanik na skoro vratiti svome Gospodaru Bogu. Božji Odabranik Muhammed je u ovim vremenima mogao samo to, da za one, 'koji su nanovo primali Islam, moli Božji oprost. Nije imao vremena,.da se osobno o njima svima pozabavi, i da ih potpuno uputi u sve Istine, koje su njemu objavljene.

POGLAVLJE: 111POGLAVLJE: LEHEB

OBJAVLJENO U MEKKI, 5 AJETA.

SADRŽAJ:

U poglavlju pred ovim, govoreno je o najusavršenijem čovjeku, koji je u ovo-zemnom životu postigao sve ono, za što je bio po Bogu određen, i koji se je u potpunom duševnom miru preselio u vječnost. Sad ovo poglavlje pokazuje na život čovjeka, koji je za cijelo vrijeme svoga života bio poznat kao veliki protivnik Istine, i koji je zbog svoje oporosti provodio život u velikoj duševnoj patnji, kao da je vazda sjedio u plamenu vatre i tako kvrčeći se i mučeći, na koncu zaglavio. Za to ovo poglavlje i nosi naslov »Leheb«, što znači plamen. Ovo poglavlje spada među prva koja su objavljena u Mekki.

PREVOD:

Bismillahir-rahmanir-rahim1 Da propadnu obje ruke Ebu Lehebove, a on je već propao.1) 2 Nije mu koristio njegov imetak i ono što je zaradio.

3 Sigurno će biti pržen u rasplamsaloj vatri.4 A i njegova žena, ona koja nosi drva,5 na njezinu je vratu konopac od palminih vlakanaca (od hurminog lika).2)

1) Desete godine po Hidžretu svijet je u odjelima primao Islam i čitava su plemena prelazila na Islam. U cijeloj Arabiji širio se je pokret za Islam i Arabija je novim životom počela živjeti. U ovo doba objavljeno ovo poglavlje, predsikazuje, da će se Božji Poslanik na skoro vratiti svome Gospodaru Bogu. Božji Odabranik Muhammed je u ovim vremenima mogao samo to, da za one, 'koji su nanovo primali Islam, moli Božji oprost. Nije imao vremena,.da se osobno o njima svima pozabavi, i da ih potpuno uputi u sve Istine, koje su njemu objavljene.2) čovjeku, koji je veoma nasrtljiv i koji je osoran, Arapi kažu Ebu Leheb  otac plamena. Ovim namjeravaju reći, da je on veliki zločinac. Arapi ovako lošim i štetnim ljudima kažu Ebuš-šer — otac zla. Hazreti Muhammedov stric Abdul Uzza, bio je poznat pod ovim nadimcima. Možda je to dobio i zbog toga, što je bio veliki protivnik Božjeg Odabranika Mu-hammeda. Priča se, da je Ha,zreti Muhammed jednoga dana pozvao rodbinu na neko mjesto i tumačio im Božje Istine. Abdul Uzza — Ebu Leheb, skočio je na noge i doviknuo Hazreti Pejgamberu: »Tebben leke e li haza deavtena?« (»Propao ti, zar si nas radi ovoga zvao?«). Ebu Leheb je za Pejgamberom išao na svako mjesto, na koje bi Pejgamber išao. Govorio bi: »Ovo je naš rođak, koji je poludio, i hoće da nas odvrati od bogova naših očeva«. Kad su Kurejšije na Bedru bili poraženi, i kad je Ebu Leheb čuo za taj poraz, nakon sedam dana je umro. »Da propadnu obje ruke Ebu Lehebove«, misli se, da on sav propadne, što se iz istog ajeta razumije. Ovo stanje Ebu Lehebovo pokazuje na svršetak svakog onog, koji je neprijatelj Boga i Božjih Istina.2)Ovdje se kaže, da je Eto u Lehetoova žena Ummi Džemila, sestra Ebu I Sufjanova, nosila drva. Pod ovim se ima razumjeti, da je ona raspaljivala neprijateljstvo prema Islamu, i da je u tom pogledu veliku smutnju pravila. Imami Buharija prima ono, što je rekao Imami Mudžahid, da se pod nošenjem drva imaju razumjeti one potvore i one klevete, koje je ona širila protiv Pejgambera. »Na njenu je vratu konopac od palminih vlakanaca«, ima se razumjeti, da je to kazna sa njene grijehe. Priča se, da je ova žena sakupljala trnje i vezala ga, pa onda bacala na put, kuda bi Božji Poslanik prolazio.

POGLAVLJE: 112POGLAVLJE: IHLAS

OBJAVLJENO U MEKKI, 4 AJETA.

SADRŽAJ:Po sadržaju sa ovim poglavljem Kur'an se završava, jer ovim poglavljem se potpuno utvrđuje Božje jedinstvo, a sa ona dva poglavlja, koja dolaze iza ovog pokazuje se kako će ljudi tražiti utočišta i zaštite kod Svevišnjeg Boga. Ovo poglavlje, koje se zove Ihlas jest srž i jezgra cijelog Kur'ana. Ono utvrđuje Božje jedinstvo i vjerovanje samo u jednoga Boga, Stvoritelja svega, najjačim i najpribranijim riječima. I ovo je poglavlje jedno od onih, koja su u prvom periodu objavljena. Njima se pobijaju sve vrste idolopoklonstva, kršćansko trojstvo, kao i svako vjerovanje, u kojem se Bogu drug zamišlja. Ihlas znači čist i spašen biti. Svaki čovjek, koji primi ovaj način vjero. vanja, biće mu duša čista i spašena, jer će vjerovati samo u jednoga Boga, Tvorca svega.PREVOD:Bismillahir-rahmanir-rahim

1. Reci: »Onaj, koji sve stvara i kome se sve klanja, jest samo jedan Allah.2 Sva veličina i moć je samo u Allaha.3 On nije rodio, niti je rođen,4 i Njemu nije niko jednak, niti to može biti.1) 1) Sva poglavlja, koja su objavljena u Mekki, pokazuju i opisuju sve greške pojedinih izmišljenih vjera, kao i pogreške kršćanstva. U ovom poglavlju se utvrđuje Božje iedinstvo a zatim se osuđuje svako vjerovanje, u kojemu se Bogu drug zamišlja, i proglasu je se neispravnim. Naročito se ističe neosnovanost kršćanskog trojstva. U drugom odlomku riječ »samedun« znači, Bo(g je onaj, kome se u svakoj potrebi i nuždi obraćaju ljudi. Prema tome Bog uzdržaje sve i sve ovisi o Njemu, i nema nikog i ničeg, da neovisno od Boga može opstojati. Za vrijeme Pejgamberova poslanstva u Indiji se je vjerovalo, da materija i duša neovisno od Boga opstoje. Ove riječi dakle, i njima odgovor daju. U trećem odlomku daje se jasan odgovor kršćanima, koji Boga zamišljaju kao oca i sina, a i idolopoklonicima, koji su anđele vjerovali i držali za Božje kćeri. U četvrtom odlomku daje se odgovor svima vjerama, koje vjeruju u inkarnaciju i u to, da čovjek može postati Bog. Osim toga, ovo poglavlje pobija i sve vrste širkja. Širkj znači zamišljati Bogu druga, ma na koji način. Ovo ovako zamišljanje može da se ispoljava u četiri oblika: prvo, vjerovanje u više bogova,

drugo, vjerovanje, da neki ljudi, ili neke stvari, imaju ona svojstva, koja samo u Boga imaju, treće, vjerovanje da neko drugi može vršiti i one stvari, koje samo Bog radi i četvrto, vjerovanje, da se svaka stvar može Bogu pripisivati. Na primjer, pogani su govorili: »Da je Bog htio, mi se ne bi klanjali drugim bogovima, i mi bismo bili na pravom putu«, čime su omalovažavali Božje darove: um i razum, kao i Božje Objave. Dakle, ova četiri odlomka pobijaju sve četiri vrste širka.

POGLAVLJE: 113POGLAVLJE: FELEK

OBJAVLJENO U MEKKI, 5 AJETA.

SADRŽAJ:Ovo poglavlje kao i iduće pokazuje, kako treba da se ljudi utječu Bogu i da traže Njegovu zaštitu od svega onoga, što ih može baciti u zabludu. I ova dva zadnja poglavlja su objavljena u Mekki. Kur'an počinje sa »Bismil'lahir'rahmanir'rahim«, što znači: Počinjem u ime Boga, Sveopćeg Dobročinitelja i milostivoga, i time je pružena pouka, da u svakom dobrom poslu treba tražiti Božju pomoć. Kur'an se svršava sa poglavljem Felek — zora, svjetlo, i sa Nas — ljudi, u kojima se opisuje kako će ljudi tražiti Božju zaštitu.

PREVOD:Bismillahir-rahmanir-rahim

1 Reci: »Utječem se Bogu i tražim zaštitu u Boga Gospodara zore,1) 2 od onoga zla, kojeg je On stvorio, 3 od zla noći, kad nastupi njena tmina,2) 4 od zla onih, koji pusu u uzlove, (od zla onih, koji najpostojaniju volju pokreću svojim gadnim poukama)3) 5 i od zla zavidnika kad pozavidi.4)

 

!) Riječ »Felekun« znači svitanje dana. Ovo nam pokazuje, da će svjetlo Istine, koje je u velikoj tmini bilo, pokazati se u vrlo sjajnom obliku. Bog, koji je stvorio zoru i koji je njen gospodar, pokazuje nam, da će Islam malo po malo obasjati cijeli svijet, i da će Božji nauk, kojeg je poučavao Božji Odabranik Muhammed, konačno pobijediti.2) Noć sa velikom tminom, jest ono vrijeme, kad su istina i pravi put bili zastrti raznim zabludama.3) Način prevoda, koji smo ovdje poprimili, vrlo je blizu onome, kojeg zastupa Ebu Muslim. Imami Fahruddini-Razi ovakovo tumačenje priznaje ispravnim. Ovaj odlomak pokazuje na drugu vrstu poteškoće, koja se ispoljavala pri poučavanju i širenju Istine. Prva je poteškoća bila, da su

istina i pravi put bili zastrti veoma žestokom tminom nevjerstva, a druga poteškoća jest to, kad se počela odstranjivati noćna tmina i mrak zabluda, pojavili su se ljudi, koji su svojim gadnim izmišljotinama utjecali na zdrav razum i čvrstu volju pojedinaca. Bog nam pokazuje, kako treba da se čuvamo od tih šejtana u Čovječijem obliku.4) Ovaj odlomak nam pokazuje, na treću vrstu poteškoća pri širenju i poučavanju Istine. Kada Istina prvu i drugu poteškoću nadvlada i kada ona svojim sjajem i uspjehom zavlada, onda se pojave zavidnici, kojima smeta pobjeda istine i nastoje da tu pobjedu ograniče. Ovo poglavlje dakle, pokazuje ove vrste poteškoća i propisuje načine za širenje istinske Božje nauke, kao i potrebu da se u svemu obraćamo Bogu, i da Ga molimo za pobjedu Istine.

POGLAVLJE: 114POGLAVLJE: NAS

OBJAVLJENO U MEKKI, 6 AJETA.

SADRŽAJ:

Ono što je napisano pred prošlim poglavljem vrijedi i za ovo poglavlje. Nasun znaci ljudi.

PREVOD:Bismillahir-rahmanir-rahim

1 Reci: »Tražim zaštitu u Boga, Gospodara ljudi, 2 vladara ljudi, 3 Boga ljudi, 4 od zla onoga, koji nagovara na ružna djela, ali koji brzo uzmiče, 5 koji svoj tajni glas stavlja u ljudska prsa, 6 bio taj od nevidljivih zlih duhova, ili od ljudi«.1)

 1)Ovo poglavlje upotpunjava prijašnje. U prijašnjem su opisane one tri opasnosti, koje su stajale na putu Istini, a ovdje se pokazuje na četvrtu opasnost, koja je veoma velika. Ova opasnost jest, da se na ljudsko srce stavljaju zle misli i ružna djela, a da čovjek ne vidi, od koga to dolazi. Ljudi, koji se predaju .svome životinjskom nagonu i svojoj strasti, mogu da podlegnu ovim zlim savjetima i da padnu u provaliju ružnih djela. Ovo poglavlje nas poučava, kako da se spasimo zla vidljivih i nevidljivih zloduha, a to je, da vazda o Bogu mislimo i da Njegovu zaštitu molimo. Nevidljiva snaga, koja navraća na zlo, a koju mi zovemo šejtan, potiče nas na ružna djela samo tajnim glasom, dok šejtan u čovječijem obliku potegne nas i za ruku i dovikne nam: »Hajde, da i ovo uradimo,' eto vidiš i drugi rade, pa im

ništa nije.« Zato nas ovo poglavlje upozorava, da se ne družimo sa pokvarenim ljudima, koji nas navraćaju na gadne poslove i na pogane misli.