Otila je, kud' sad? ime da se bavim? Ko e jo da uiva u mojim glupostima, i mojim bezveznim forama, ko e da me prihvati onakvog kakav jesam? Ko jo moe da me shvati pored nje, niko, ona se deava samo jednom, ali otila je, i trebala je, nisam je zasluio, bolja je od mene, bolja je od svega to mogu zamisliti, bolja je od onoga to sam elio, elio sam samo da me neko saslua, dobio sam ljubav, dobio sam panju, dobio sam svu sreu svijeta, svu sreu svijeta na jedno vrijeme, uivao sam u tome, u tim trenucima, u tim trenucima sree sam doivio neto to ne vjerujem da se ponavlja, i te moje hladne nepromiljene rijei odnesoe sve, mada se sve to raspadalo i prije moje greke, moda je i htjela da to uradim? Moda je oekivala da ja neto zajebem da moe otii bez grinje savjesti? ta ako je samo ekala tu greku? Ne bi me to udilo, jer zato to ona mora da nastavi, mora da pomae i drugima, i dobio sam vremena vie nego ostali, ali sad plaam kaznu, i ona e isto tako trajati due, kao ta srea, sve to elim da kaem, ve su pjesme opisale, a bit u originalan u ovom tekstu, u ovom tekstu kojeg piem hladnog srca, nije imala problema da me napusti, kad bi je sreo, ne znam ta bih, moda bih samo proao, ne bih se ni pozdravljao, nema rjeenja, nema povratka, nema smisla aliti, ne vrijedi, jer koga boli briga? Kome sad da se ispovijedim? Ona je bila jedina stvar koju sam uspio uivotu, jedina stvar kojom sam se ponosio, sad mi je i to ukradeno...Istina, zajebao sam, ali zar nisam zasluio jo jednu ansu? Ja sam njoj dao drugu ansu, pa ak i treu, a ona meni ne moe ni barem drugu? Zato? Zar sam toliki olo da je ak i ona odustala od mene? Ali potpuno?Nikog nije napustila 100% kao mene, i to boli, to pee, nije lijepo, sluam neku muziku za koju sam oekivao da nikad neu sluati, nisam znao da ovako boli kad izgubi nekoga, kad izgubi i osobu koju voli, pa onda i sebe, kad ode sve? Kad sve ode, ta da radim? Da sve te stvari ponovo sabiram? Ne, uvijek sam sabirao ponovo kad se stvari pokvare, sad u pokuati napraviti nove, koje neu pokvariti, koje nisu krhke, koje nisu lomljive, i ako se stvari okonaju, to e biti moja volja. Ili pak ne, ta ako se te stvari same vrate? Ne, udario sam taku bez povratka, udario sam kraj, sad se moram penjati na drugu stranu, moda sam zapao u pogreno drutvo? Istina, sve to poinje sa nekim prijateljstvom, zajebancije, odmori, prepisivanja, to poslije pree u zagrljaje i poljupce, poela mi se sviati, i imao sam dojam da sam se ja njoj sviao, ali to je druga pria... Ja sam obino hladnokrvno udovite, koje nikoga ne voli, pa ak ni sebe, koje ne potuje nikoga i ne zna ni za ta osim drskosti, sa inteligencijom, kojeg se boje, jer znaju da e izvui deblji kraj ako se svaaju s njim, znaju da nee dobro proi ako se zavade s njim? Ne, ja sam obratno, drugaiji nego to se inim, emu svi ti brojevi i rijei koje mogu sklopiti, emu sav taj trud, ako ne znam priati s drugim ljudima, jesam li moda lud? Jesam li moda obini bolesnik koji eli da povrijedi sve i svata, koji moda nema budunosti? Ili moda obratno, moda napravi velika pomijeranja u medicini, fizici, matematici, ili bilo emu? ta ako pokrene taj isti bolesnik revoluciju? ta ako on bude dalje nego to je on sam mogao zamisliti? nita od ovoga nije bitno, jer na sva ova pitanja je isti odgovor: ONA. Zbog nje nisam bio savren, ali sam bio bolji, nisam je zasluio, nije ni niko drugi, ona je proivila mnogo, i proivljava kroz mnogo, i ne moe jo mene da uzdrava na leima, treba joj odmor, prostor, moda sam samo dosadio? Obeanja su bila pusta, sad su samo surove lai koje dolaze tek sada do mene, pisao sam joj sve i svata, i ona je meni, zna o meni vie nego ja sam, osjeao sam prema njoj tako jaku ljubavda sam mislio da nee nikada zavriti, ali osjeaji me varaju, to tek sada znam. ta se sve o njoj moe napisati, podcijenjivala je sebe, i bila je sa raznim debilima i glupaama, i to je tek nedavno shvatila, i onda je otila, napustila me, vraam vremena kao da je pjesma, ubijam taj replay, ali daba, rekla je sama, nemoj se truditi, preao si granicu. Da, preao sam, preao sam je mnogo puta, ali nije mi vjerovala, i rekla mi je da je nemogue da ja to uradim, zar sam se tako dobrim inio? Koliko god da sam se dobrim inio, ona je bolja, bolja od svih mojih granica to sam sebi postavio, postigla je mnogo vie ve sad', ta li e biti poslije, izgubit u se, poludjet u, jer vie se ne radi o ostalima i nama, nego o meni i njoj, doli smo do tog kruga, kad smo se poeli svaati, kada smo se poeli raspravljati, shvatila je da nisam ni blizu njen tip, i te su me rijei sjekle kao da je neko proao kroz mene, zar stvari tako naglo zavravaju? zar se to moe tek tako zavriti? Ali otila je, sve se sruilo, pobjegla je, da ne bi ostala tu, kao ja, bjeala je od mene, ali ko zna, moda se vrati, ekat u ovdje, u tim ruevinama nae tvrave, i zarobljen sam u toj tvravi, i nema izlaza, dok me ona ne izvadi. Kad smo se tek upoznali, bio sam drugaiji, nisam znao da e biti toliko sree i ljubavi, u isto vrijeme se vraaju i bol i srea, u jednakoj snazi,koliko sam sretan toliko me zaboli, ali to je prolost,smijeno je, ta se sve moe desiti s ovjekom, zbog par rijei koje nije ni on sam mislio, nego samo taj jedan trenutak, koji je

promijenio sve, promijenio je mene, i sad opet ne znam nita, ni ko sam, ni ta sam, mada sve vie i vie sam upuen da sam niko i nita, zato to opet nikom ne znaim, niko me ne poznaje, ne zna moje mogunosti, ne zna ta mogu da uradim, mogao sam svata, ali nita nisam, samo zato to nisam udovite kakvim me smatraju, ali pokajat e se oni koji me upoznaju, jer znat e kakav sam, i kajat e se to ranije nisu znali, to ranije nisu shvatali koliku ja mo imam u svojoj glavi. Ali na kraju nije vano, na kraju nita nije vano, nikome ne znae moje prie i matanja, sve je to prazno i besmisleno, ni sad ne znae, ali moda e nekada i znaiti, moda e neki ljudi shvatiti, kao to je ona shvatila. Neu vie ponavljati iste greke, nakon toliko vremena vie ih ne ponavljam, nemam vie snage za oaj i tugu, elim da budem sretan, elim da ivim, elim da uspijem, da opet postignem one suze radosnice u neijim oima, da opet neko da me zagrli kad najmanje oekujem, da me opet neko poljubi ba kad mi to treba, ali do uspjeha ima svaega, i zavisti, i tuge, i boli, na kraju doe ona srea, ona srea koja pobijedi sve ovo, besmislenost vie nee biti dio mene, jer tog trenutka kada shvatim da sam uspio, neu vie biti niko i nita, i onda u ja da shvatim, da nita nije besmisleno, ali opet, to je u budunosti, ovaj sad osjeaj, ne vjerujem da je se neko ikad ovako osjeao, pun boli i mrnje prema sebi, izgubljen, bez ikakvog traga i glasa o osobi koja mu je bila vod, koja mu je bila jedina stvar koju je vidio od ostalih. Na kraju ostaje sam, zato je najbolje da prije kraja stekne iskustvo da si sam, da nema nikoga, ja sam to stekao, nikom vie neu vjerovati, ali opet kad se sjetim naih obeanja, da u joj se javljati najdebilnijom porukom "BOO !", i mislio sam da joj je to bezveze, ali me zagrlila i zaplakalai ree : "Ko e me prepadat' kad mi se javlja sa boo".Zanijemio sam, utonuo sam u tu neku dimenziju gdje nita ne postoji, osim te reenice, pa sam jepoljubio i obeao da u ja. I na kraju nita od toga, ali ima ono jedno za koje se drim, da emo se uvijek pozdravljati kad se sretnemo, bilo gdje, a ja sam obeao da u stati i priati, ali to je druga stvar, bar ostaje da emo se pozdravljati, i ono da u je pozvati na svadbu, i da e ona mene pozvati, sve su to sitnice, ali opet male stvari se broje, iako je to prazno, barem u tom trenutku, to ima znaaj, koji tek kasnije dolaze, jer se njih dri, jer samo njih i ima na kraju, ovo je prva no bez nje, i ve mi fali, bit e teko ali, ta je tu je, nemam hrabrosti da joj se opet javim,nakon svega mislim da bi to bilo besmisleno, a obeao sam da te stvari vie neu raditi, besmislene stvari. Ali ta ako to nije besmisleno? ta ako postoji mogunost da mi oprosti? ta ako postoji mogunost da sam ja samo pretjerao? Na kraju jedan veliki upitnik, na kraju krajeva sve ostaje nepoznato, niko ne zna nita, iako postoji dosta njih koji ele znati, poput mene, na kraju veliko zato? Zato sam sebi to radio? Zato sam to njoj uradio? Zato sam to nama uradio? Vie nema "nas". "Mi" smo zavrili, sad postojimo samo ja i ona, i to je ono to mi je teko da se suoim s time, ali samo da je ona u redu, jer ako njoj nita ne fali, ne fali ni meni. Volim je... Volim je svim srcem ali ona ne shvata, da je toliko daleko dola. Moda i shvata, moda ima jo ovakvih to idu za njom poput mene, ta joj znai jo jedan u nizu? ta ako ovi ostali misle kao ja? Ne postoje izbori u ivotu, sve je jedna linija, linija u jednom pravcu, vektor, vektor bez kraja, vektor bez imena, i vektor koji ima svoj kraj, to prkosi injenici da je vektor, ali injenica je injenica, ne teorija, ne treba se razmiljati zato nismo uradili drugu stvar? Sudbina postoji, ali je ne krojimo mi, jer to ne bi bila sudbina da je mi krojimo, nekad smo sretni nekad nismo, imamo uspone i padove, ali ja ih vie nemam, ne elim da pokuavam da ustajem, i kad ustanem da opet padnem, zato u samo ekati, ne nastavljati, ekat u da se vrati, i ako se ikadavrati, neu praviti iste greke, jer je srce umorno od tih greki, i ne elim da budem umoran, hou da se odmorim. Postoji mnogo teorija i injenica koje sam donio, ali postoji samo jedna injenica u koju sam siguran : nema nikoga poput nje. Ona je najblia savrenstvu, i ona mi je sve to elim i o emu razmiljam, i prokockao sam svoju ansu, zato u ekati drugu, jer ljudi zasluuju drugu ansu, niko nije savren zar ne? Niko nije roen nauen, a na grekama se ui, i to svojim,to dovodi zakljuak da sam zasluio drugu ansu, i ekat u je, i kad je dobijem, neu je prokockati.