1.U odvodnoj cijevi

KAD JE obitelj Mali dobila drugog sina, svi suprimijetili da on nije mnogo veći od miša. Is-

tini za volju, dječak je u svakom smislu veoma na-likovao na miša. Bio je visok samo nekih pet cen-timetara, imao je šiljast mišji nos, mišji rep, mišjebrkove, a njegovo je ponašanje bilo ljupko i plahopoput mišjeg. Za samo nekoliko dana, nije samoizgledao kao miš nego se i ponašao poput njega –

9

nosio je sivi šeširić i mali štap. Gospodin i gospođaMali nadjenuli su mu ime Stuart, a gospodin Malimu je napravio krevetić od četiriju kvačica za rub-lje i kutije cigareta.

Za razliku od većine beba, Stuart je znao hodatičim se rodio. Kad mu je bilo tjedan dana, mogaose penjati na svjetiljke uspinjući se po žici. Gos-pođa Mali odmah je uočila da je dječja odjeća, kojumu je pripremila, neprikladna i dala se na posaosašivši mu lijepo plavo odijelo od vunene tkanines našivenim džepovima u koje je mogao staviti ma-ramicu, novac i ključeve. Svakoga jutra, prije negošto bi se Stuart odjenuo, gospođa Mali bi došla unjegovu sobu i vagnula ga na maloj vagi koja jeinače bila namijenjena vaganju pisama. Kad serodio, Stuarta se moglo poslati kao preporučenupošiljku za tri centa, ali roditelji su ga radije zadr-žali nego ga otposlali. A kad je nakon mjesec dana

Velika pustolovina Stuarta Malog

10

dobio samo devet i pol grama, majka se toliko zab-rinula da je pozvala liječnika.

Liječnik je bio oduševljen Stuartom i rekao kakoje vrlo neobično da jedna američka obitelj ima mi-ša. Izmjerio je Stuartu temperaturu i utvrdio da iz-nosi 36,5 stupnjeva Celzijusa, što je normalno zamiša. Pregledao je i Stuartova pluća i srce i ozbilj-no pregledao njegove uši posluživši se džepnomsvjetiljkom. (Rijetko koji liječnik može pregledatimišje uši a da ne prasne u smijeh.) Činilo se da jesve u redu i gospođa Mali je bila zadovoljna takopovoljnim izvješćem.

“Dobro ga hranite!” rekao je liječnik odlazeći uvedru raspoloženju.

Kuća obitelji Mali bilaje udobno stanište u bli-zini parka u gradu NewYorku. Izjutra bi zrakesunca padale kroz pro-zore okrenute prema is-toku, a svi su članoviobitelji Mali obično ra-no ustajali. Zbog svogamalenog rasta i zato štoje mogao učiniti stvari koje miševi mogu učiniti izato što ih je činio rado, Stuart je bio od velike po-moći svojim roditeljima i starijem bratu Jurici. Jed-

11

E. B. White

noga dana kad je gospođa Mali ribala kadu nakonšto se gospodin Mali okupao, ispao joj je prsten is užasom je shvatila da je pao u odvodnu cijev.

“Što ću sada?” zavapila je jedva susprežućisuze.

“Na tvome mjestu”, reče Jurica, “savio bihukosnicu u oblik udice, svezao je za konopac injome pokušao upecati prsten.” Tako je gospođaMali potražila komad konopca i ukosnicu i gotovopola sata pecala prsten. Ali, u odvodnoj je cijevibilo tamno i udica bi uvijek negdje zapela prijenego što bi dospjela do mjesta na kojemu se nala-zio prsten.

“Kako ide?” upitao je gospodin Mali ušavši ukupaonicu.

“Nikako”, uzvratila je gospođa Mali. “Prsten jetako duboko da ga ne mogu upecati.”

“Zašto ne bismo poslali Stuarta da ga potraži?”predloži gospodin Mali. “Što misliš o tome, Stuar-te, bi li želio pokušati?”

“Da, bih”, uzvrati Stuart, “ali mislim da bih pri-je trebao navući stare hlače. Dolje je sigurno mo-kro.”

“To bi bilo to”, reče Jurica, kojemu je bilo malokrivo što njegova ideja s udicom nije upalila. Takoje Stuart uskočio u svoje stare hlačice i pripremaose spustiti u odvodnu cijev u potrazi za prstenom.

Velika pustolovina Stuarta Malog

12

Odlučio je ponijeti ko-nopac koji će otac držatiza jedan njegov kraj. “Ka-da triput povučem konopac, izvuci me”, rekao je.I kad je gospodin Mali kleknuo u kadu, Stuart jespretno skliznuo u odvodnu cijev i izgubio se izvida. Nakon približno minute, konopac se triputzatresao i gospodin Mali ga je pažljivo izvukao. Nanjegovu je kraju bio Stuart s prstenom sigurnoprebačenim oko vrata.

“O, moj hrabri sinčiću!” ponosno će gospođaMali ljubeći Stuarta i zahvaljujući mu.

“Kako je bilo dolje?” upita gospodin Mali, koje-ga je uvijek zanimalo kako je na mjestima na koji-ma on nije bio.

“Sasvim dobro”, reče Stuart.

13

E. B. White

Ali, istina je bila da je od prljavštine u odvodnojcijevi bio sav sluzav i da se hitno morao okupati ipoškropiti se s nekoliko kapi majčina parfema odljubica kako bi se ponovno dobro osjećao. Svi su uobitelji prosudili da je zadatak izvrsno obavio.

Velika pustolovina Stuarta Malog

14

2. Kućni problemi

STUART JE bio od koristi i u ping-pongu. Ping--pong je bio omiljena igra obitelji Mali, ali lop-

tice bi se uvijek otkotrljale ispod stolaca, divana i ra-dijatora, a to je značilo da su se igrači neprestanomorali saginjati i tražiti ih. Stuart je ubrzo naučiohvatati loptice i bilo je veliko olakšanje vidjeti gakako se izvlači ispod vrućeg radijatora, gurajući izsve snage pred sobom lopticu dok mu se znoj cije-dio niz lice. Loptica je, naravno, bila visoka goto-vo koliko i on, pa je morao upregnuti sve snagekako bi je kotrljao ispred sebe.

U dnevnoj sobi obiteljiMali nalazio se veliki glaso-vir koji je bio u dobru sta-nju, osim što je jedna odtipki bila gotovo slijepljenai nije se dizala kako treba.Gospođa Mali je rekla kakoje tome vjerojatno razlog

15

vlažna klima, ali ne shvaćam kako je to moglo bitizbog vlage, jer se tipka teško dizala već četiri go-dine, a u tom je razdoblju bilo mnogo sunčanih ilijepih dana. Kako god bilo, tipka se sporo dizala izaista smetala svakome tko bi pokušao svirati naglasoviru. Posebno je živcirala Juricu kad bi sviraoPles s maramom koji je bio prilično živahna skladba.Upravo se Jurica sjetio da bi se Stuarta moglo

smjestiti u drveno krilo glasovira kako bi u sekun-di, kad on prstom pritisne tipku, gurnuo polugu spokretnim batićem. To nije bio lak posao za Stuar-ta, jer je morao biti skutren među batićima pres-vučenim u pust i dobro paziti da ga oni ne udarepo glavi. Unatoč svemu, Stuartu se taj posao svi-đao: bilo je uzbudljivo spretno se izmicati u unut-rašnjosti glasovira, i to uza zaglušnu buku. Katkad

Velika pustolovina Stuarta Malog

16

bi se, nakon dulje svirke,promolio posve gluh,kao da je nakon dugogaputa upravo izišao izzrakoplova. Trebalo muje neko vrijeme da sepribere.

Gospodin i gospođa Mali često su tiho razgova-rali o Stuartu kad on ne bi bio u blizini, jer se jošnisu posve oporavili od šoka i iznenađenja daimaju miša u obitelji. Bio je on tako malen, a svo-jim je roditeljima zadao i nekih problema. U jed-nome je gospodin Mali bio odlučan: u obiteljskimrazgovorima ne smije se spominjati riječ miš. Za-povjedio je gospođi Mali da iz dječje pjesmariceistrgne stranice s pjesmicom Vidi kako trče tri slije-pa miša.

“Ne želim da si Stuart napuni glavu mušica-ma”, rekao je gospodin Mali. “Bilo bi mi strašnoda mi sin raste u strahu kako će mu farmerovažena odrezati rep nožem za rezanje mesa. Zbogtakvih stvari djeca loše sanjaju kad uvečer pođu upostelju.”

“Točno,” složi se gospođa Mali, “a mislim da bibilo dobro i razmisliti o pjesmici: U noći pred Božić ukući se ništa nije micalo, ni mišji brk, ni mravlje ticalo.Mislim da bi Stuarta moglo zbuniti da čuje kako semiševi spominju na tako omalovažavajući način.”

17

E. B. White

“U pravu si”, njezin će suprug, “ali što da kaže-mo kada dođemo do tog stiha u pjesmi? Jer, neštomoramo reći. Ne možemo jednostavno reći: U no-ći pred Božić u kući se ništa nije micalo. To ne zvučipotpuno, treba pronaći stih koji daje isti smisaokao i mišji brk.”

“Na primjer, mačji brk?” upita gospođa Mala.“Ne, mačke su ponekad mišji neprijatelji”, reče

gospodin Mali.“Onda najbolje zvrk”, primijeti Jurica koji je na

drugom kraju sobe slušao razgovor.Na kraju je ipak bilo odlučeno da je najbolje

mišji brk zamijeniti mačjim, pa je gospođa Mali,kad se približio Božić, brižno precrtala mišji i upi-sala mačji, a Stuart je bio uvjeren da su to izvorneriječi pjesmice:

U noći pred Božić u kući se ništa nije micalo,ni mačji brk, ni mravlje ticalo.

Gospodina Malog najviše je zabrinjavala mišjarupa u ostavi. Napravio ju je neki miš još prijenego što se obitelj Mali nastanila u kući, a ništanije bilo učinjeno da se ona zapuši. Gospodin Malinije imao pojma kakve osjećaje Stuart zapravo gajiprema toj rupi. Nije znao kamo ona vodi, a osjećao

Velika pustolovina Stuarta Malog

18

je nelagodu pri pomisli da bi Stuart jednoga danamogao poželjeti u nju se zaputiti.

“Napokon, on doista izgleda kao pravi miš”,rekao je gospodin Mali svojoj supruzi. “A dosadnisam sreo miša koji ne bi volio šmugnuti u rupu.”

19

E. B. White

3.Umivanje

STUART JE bio ranoranilac: gotovo bi uvijek ujut-ro prvi ustao. Volio je pomisao da se prvi pro-

teže; uživao je u miru sobâ u kojima su knjigemirno stajale na policama, volio blijedu svjetlostkoja je padala kroz prozore i svjež miris dana.Zimi, bilo bi još posve mračno kada bi on iskočioiz postelje napravljene od kutije za cigarete i pone-kad bi drhtao od hladnoće dok bi stajao u pidžamii izvodio jutarnje vježbe. (Kako bi ostao u dobrojformi, Stuart je svakog jutra deset puta rukamadoticao vrške nožnih prstiju. Vidio je svog brataJuricu kako izvodi istu vježbu, a Jurica mu je ob-jasnio da na taj način mišići ostaju čvrsti i da je toizvrsna vježba za trbuh.)

Nakon vježbanja, Stuart bi uskočio u svoj lijepivuneni kućni haljetak, čvrsto svezao konopac okopojasa i uputio se prema kupaonici, tiho se šulja-jući kroz dugački mračni hodnik pokraj sobe svojemajke i oca, prošao bi pokraj ostave u kojoj je sta-

21

jao usisavač za prašinu, pokraj Juričine sobe i daljedo vrha stuba, dok ne bi stigao u kupaonicu.

Naravno, i u kupaonici je bio mrak, ali Stuartovje otac brižno svezao dug konopac na lančić za pa-ljenje svjetiljke. Konopac se spuštao gotovo dozemlje. Uspevši se na prste, najviše što je mogao,i objesivši se na njega svom težinom, Stuart biuspio upaliti svjetlo. Ljuljajući se tako na konop-cu, dok mu se dugačak kućni haljetak vijorio okogležnjeva, izgledao je poput maloga starog fratrakoji navlači uže zvona u opatiji.

Da bi dosegao umi-vaonik, Stuart se moraouspeti na male ljestvenačinjene od užeta kojeje otac tamo privezao zanjega. Jurica je obećaoda će Stuartu izraditimali umivaonik, prim-jeren njegovoj visini, ina nj učvrstiti malu gu-menu cijev kroz koju ćevoda moći otjecati; aliJurica je uvijek govorioda će nešto učiniti, aonda bi na to zaboravio.Tako se Stuart svakogajutra uspinjao ljestvama

Velika pustolovina Stuarta Malog

22

od užeta do obiteljskog umivaonika kako bi umiolice i oprao ruke i zube. Gospođa Mali mu je naba-vila četkicu za zube za lutke, sapun za lutke, ručnikza lutke i češalj za lutke – kojim se Stuart služio dabi počešljao brkove. Te bi stvarčice on nosio u dže-pu svoga kućnog haljetka i kad bi stigao do vrhaljestava, izvadio bi ih, poslagao u urednom nizu ilatio se zadatka otvaranja vode. Za tako malo stvo-renje otvaranje slavine nije bio lak posao. Jednogadana, nakon nekoliko neuspjelih pokušaja, razgova-rao je o tome s ocem.

“Uspijem dohvatiti slavinu”, objasnio je, “ali jene uspijevam okrenuti, jer se nemam o što odup-rijeti nogama.”

“Da, znam”, uzvrati otac, “u tome je sva ne-volja.”

Jurica, koji je kad god je mogao slušao o čemuse razgovara, reče da bi, prema njegovu mišljenju,Stuartu trebalo napraviti podupirače za noge. I,nakon toga, potražio je nekoliko daščica, doniopilu, čekić, odvijač, šilo i nekoliko čavala i stvoriosilni nered u kupaonici, izrađujući, kao što je re-kao, podupirače za Stuartove noge. Ali, ubrzo muje nešto drugo odvuklo pozornost pa je nestao os-tavivši alat posvuda uokolo na podu kupaonice.

23

E. B. White

Promotrivši pometnju koja je nastala, Stuart seponovno obrati ocu: “Možda bih mogao nečimeudariti po slavini i na taj je način okrenuti.”

Tada je otac dao Stuartu vrlo mali lagani čekić,načinjen od drveta, i Stuart je shvatio da će, za-mahne li njime triput oko glave i potom naglotresne po ručki slavine, dobiti tanak mlaz tekućevode – dovoljan da opere zube, ali i da malo smo-či kućni haljetak. Tako bi svakoga jutra, nakon štobi se uspeo do umivaonika, uhvatio svoj čekić injime udario po slavini, a ostali bi članovi doma-ćinstva drijemajući u svojim krevetima, čuli jasnoi oštro tup, tup, tup Stuartova čekića, poput zvuko-va udaljenog kovača koji im objavljuje da je danpočeo i da Stuart pokušava oprati zube.

Velika pustolovina Stuarta Malog

24

VRUĆ

E