~ 2 ~ Julie Garwood

Spas

Julie Garwood

Naslov izvornika Saving

Grace

U drago sjećanje na

Mary Felicitu Kennedy Murphy,

Moj spas.

~ 3 ~ Spas

PROLOG

Samostan Barnslay, Engleska, 1200.

veti biskupe Hallwick, hoćete li nam objasniti hijerarhiju na nebu i na zemlji. Tko je najviše cijenjen u Božjim očima? -

upita jedan učenik. S

- Nisu li apostoli prvi u Božjoj milosti? - upita drugi učenik.

- Ne - odgovori mudri biskup. - Na prvom mjestu, iznad svih ostalih, jest arkanđeo Gabriel, zaštitnik žena i djece, naš pobornik nedužnih.

- A tko je ispod njega? - upita prvi učenik.

- Svi ostali anđeli, naravno - odgovori biskup. - Odmah su do njega apostoli, od kojih je Petar prvi među dvanaestoricom, potom slijede proroci i čudotvorci te oni dobri učitelji Božje riječi na zemlji. Posljednji su na nebu svi ostali sveci.

- Ali tko je najvažniji ovdje na zemlji, biskupe Hallwick? Tko je ovdje najblagoslovljeniji u Božjim očima?

- Čovjek - smjesta stiže odgovor. - A najviši i najvažniji među ljudima jest naš Sveti Papa.

Dvojica učenika potvrdno kimnuše u znak slaganja s tim učenjem. Thomas, onaj stariji od dvojice mladića, nagnu se naprijed s povišenja na kamenom zidu izvan samostana. Čelo mu je bilo naborano od usredotočenosti. - Sljedeći su u nizu božanske ljubavi kardinali, a potom svi ostali zaređeni Božji ljudi - ubaci se.

- Točno - složi se biskup, zadovoljan pretpostavkom svoga učenika.

~ 4 ~ Julie Garwood

- Ali tko je onda sljedeći po važnosti? - upita onaj drugi učenik.

- Vladari kraljevstva ovdje na zemlji - objasni biskup. Sjede nasred drvene klupe, raširi svoje kićeno urešene crne halje, a potom doda: - One vođe koje podebljavaju crkveno bogatstvo. Bog, naravno, više voli od onih koji skupljaju zlato za vlastita zadovoljstva. Još trojica mladića priđoše poslušati što to njihov sveti vođa

naukuje. Smjestiše se u polukrug uz biskupove noge.

- Dolaze li na red onda oženjeni, a potom neoženjeni muškarci? - upita Thomas.

- Da - uzvrati biskup. - U istom su položaju kao trgovci i šerifi, ali su ipak iznad kmetova lancima privezanih za zemlju.

- Tko je sljedeći, biskupe? - upita onaj drugi učenik.

- Životinje, započevši s onom čovjeku najodanijom, psom - odgovori biskup - i završivši s najtupavijim volom. Eto, vjerujem da sam vam dao potpunu hijerarhiju koju ćete moći ponoviti svojim učenicima jednoga dana kad se zavjetujete i postanete zaređeni Božji ljudi.

Thomas odmahnu glavom. - Zaboraviste žene, biskupe Hallwick. Gdje je njihovo mjesto u Božjoj ljubavi?

Biskup protrlja čelo, porazmislivši o tom pitanju. - Ne zaboravih žene - reče naposljetku. - One su na posljednjem mjestu u Božjoj ljubavi.

- Ispod tupastih volova? - priupita onaj drugi učenik.

- Tako je, ispod volova.

Ona trojica mladića smještena na tlu smjesta potvrdno kimnuše, u znak slaganja.

- Biskupe? - upita Thomas.

- Što je, sinko moj?

- Dadoste li nam Božju ili Crkvenu hijerarhiju?

Biskupa pitanje zaprepasti. Zamirisa mu na bogohuljenje.

~ 5 ~ Spas

- To je isto, zar ne?

Velik broj ljudi koji su živjeli u davnim stoljećima doista je vjerovao da Crkva uvijek točno tumači Božja gledišta.

Neke žene to nisu vjerovale. Ovo je priča o jednoj od njih.

PRVO POGLAVLJE

Engleska, 1206.

a će ju vijest dotući. Kelmetu, njezinu odanom poslužitelju i najodgovornijoj osobi otkako je barun Raulf Williamson

žurno napustio Englesku zbog kraljevih privatnih poslova, zapala je dužnost da svojoj gospodarici priopći tu veoma neugodnu vijest. Sluga nije odgodio taj mrzak zadatak jer je pretpostavio da će lady Johanna poželjeti ispitati dvojicu glasnika prije no što se vrate u London, bude li uopće u stanju bilo koga što upitati nakon što čuje vijesti o svojem voljenom suprugu.

T

O, da, morao je on to toj nježnoj dami priopćiti što je moguće prije. Kelmet je bio uvelike svjestan svoje dužnosti i, premda je vjerovao kako jedva čeka to obaviti, vukao se kao da su mu noge uronjene u blato do koljena dok se upućivao prema novosagrađenoj kapelici u kojoj je lady Johanna obavljala poslijepodnevnu molitvu.

Otac Peter MacKechnie, svećenik s posjeda klana Maclaurinovih u Visočju, koji je tu bio u posjetu, uspinjao se strmim usponom iz donjeg dvorišta kad ga je Kelmet spazio. Poslužitelj je nakratko odahnuo, osjetivši olakšanje, prije no što je glasno pozdravio turobnog svećenika.

~ 6 ~ Julie Garwood

- Trebam vašu uslugu, MacKechnie - viknuo je Kelmet, nastojeći nadglasati vjetar.

Svećenik je potvrdno kimnuo, a potom se namrgodio. Još uvijek nije bio oprostio poslužitelju njegovo uvredljivo ponašanje od protekla dva dana.

- Želiš li da te ispovjedim? - doviknuo mu je svećenik u čijem se teškom naglasku dalo naslutiti ruganje.

- Ne, oče.

MacKechnie je odmahnuo glavom. - Duša ti je crna, Kelmete. Poslužitelj ništa nije odgovorio na to podbadanje, već je

strpljivo pričekao da mu se tamnokosi Škot približi. Ugledao je zbunjenost u svećenikovu pogledu i shvatio da se ovaj šali s njim.

- Ima nešto mnogo važnije od moje ispovijedi - započeo je Kelmet. - Upravo sam primio vijest...

Svećenik mu nije dopustio da dovrši objašnjenje. - Danas je Veliki petak - prekinuo ga je. - Nema ničega što bi moglo biti važnije od toga. Nećeš od mene na uskrsno jutro dobiti pričest ako danas ne priznaš svoje grijehe i ne zamoliš Boga za oprost. Mogao bi započeti s tim odvratnim grijehom nepristojnosti, Kelmete. O, da, to bi bio valjan početak.

Kelmet je i dalje bio strpljiv. - Ispričao sam vam se, oče, ali vidim da mi još uvijek niste oprostili.

- Istina, nisam.

Poslužitelj se namrštio. - Kao što sam vam jučer i prekjučer objasnio, neću vam dopustiti ulazak u utvrdu zato što mi je barun Raulf izdao posebne naredbe da u njegovu odsustvu nikoga ne puštam unutra. Rečeno mi je čak da ne pustim ni brata lady Johanne, Nicholasa, u slučaju da navrati. Pokušajte razumjeti, oče. Treći sam poslužitelj ovdje u manje od godinu dana i trudim se ostati na tom položaju duže od svih ostalih.

MacKechnie je prezrivo otpuhnuo. Nije bio posve završio s bacanjem mamca poslužitelju. - Da lady Johanna nije

~ 7 ~ Spas

intervenirala, ja bih još uvijek bio utaboren izvan zidina, zar ne?

Kelmet je potvrdno kimnuo. - Točno, kampirali biste - priznao je. - Osim ako ne biste odustali od svoga bdijenja i vratili se kući.

- Nikamo ja ne idem dok ne popričam s barunom Raulfom i ne ukažem mu na istinu o pustošenju kakvo njegov vazal provodi na zemlji Maclaurinovih. Nastavlja se otvoreno ubijanje nedužnih, Kelmete, ali molim se da barun pojma nema u kakvog se zlog čovjeka žednog moći Marshall pretvorio. Priča se da je barun Raulf častan čovjek. Nadam se kako je ta hvala točna, jer ovo zvjerstvo mora se što je moguće prije ispraviti. Joj, neki Maclaurinovi vojnici čak se i sada obraćaju onoj hulji MacBainu za pomoć. Kad mu se obvežu na vjernost i imenuju ga svojim lordom1, nastupit će pravi pakao. MacBain će zaratiti s Marshallom i svim ostalim Englezima koji budu pljačkali zemlju Maclaurinovih. Ratniku gorštaku nisu strani bijes i osveta, i kladio bih se u život da će stražnjica baruna Raulfa biti u velikoj opasnosti kad MacBain sam uvidi kako zemlju Maclaurinovih silom uništavaju nevjernici koje je barun tamo postavio.

Kelmeta, koji osobno nije bio upleten u stanje Škota, zainteresirala je priča. Osim toga, svećenik mu je nesvjesno pomagao u odgađanju izvršenja mrskoga zadatka koji mu je bio povjeren. Nekoliko minuta zasigurno neće nikome nauditi, pomislio je Kelmet sam za sebe.

- Dajete naslutiti da će MacBainovi ratnici doći u Englesku?

- Ništa ja ne dajem naslutiti - uzvratio je svećenik. - Samo iznosim činjenice. Tvoj barun neće imati ni najmanjeg nagovještaja da je on tu, sve dok na svojem grlu ne osjeti MacBainovu oštricu. Naravno, tada će biti prekasno.

Poslužitelj je odmahnuo glavom. - Vojnici baruna Raulfa ubili bi ga prije nego što bi se uspio približiti pokretnom mostu.

1 U izvorniku je to riječ "laird" Uglavnom je to naziv za vlasnika posjeda u Škotskoj, vlastelina, koji je ujedno predvodnik nekog škotskog klana. Riječ "lord" ima više konotaciju plemstva.

~ 8 ~ Julie Garwood

- Ne bi imali izgleda - izjavio je uvjerljivo MacKechnie, nepokolebljivim glasom.

- Zvučite kao da je taj ratnik nepobjediv.

- Mišljenja sam da bi mogao biti. Istina, nikada nisam sreo nikoga poput njega. Ne želim te plašiti zastrašujućim pričama koje sam čuo o MacBainu. Dovoljno je reći kako ne želim da iskali svoj bijes na ovu utvrdu.

- Ništa od toga više nije važno, oče - prošaptao je Kelmet, umornim glasom.

- O, itekako je važno - obrecnuo se svećenik. - Čekat ću da se vidim s tvojim barunom, koliko god bilo potrebno. Stvar je previše opasna da bi me nestrpljenje u tom spriječilo.

Otac MacKechnie zastao je pribrati se. Znao je da se poslužitelja nije ticalo pitanje Maclaurinovih, ali kad je počeo objašnjavati, bijes koji je pozorno čuvao u sebi razlio se pa više nije mogao suspregnuti silnu ljutnju u svom glasu. Prisilio se progovoriti mnogo smirenijim tonom kad je promijenio temu razgovora.

- I dalje si grješnik, Kelmete, s dušom stare psine, ali častan si čovjek koji nastoji obaviti svoju dužnost. Bog će ti to zapamtiti kad pred njim budeš stajao sudnjega dana. Ako ne želiš da te ispovjedim sada, kakvu to onda uslugu tražiš od mene?

- Potrebna mi je vaša pomoć po pitanju lady Johanne, oče. Upravo je stigla vijest od kralja Johna.

- Da? - MacKechnie ga je potaknuo da nastavi, onda kad poslužitelj nije odmah nastavio s objašnjenjem.

- Barun Raulf je mrtav.

- Bože dragi na nebesima, nemoguće.

- Istina je, oče.

MacKechnie je hripavo prodahtao, a potom žurno načinio znak križa. Spustio je glavu, sklopio ruke i prošaptao molitvu za barunovu dušu.

~ 9 ~ Spas

Vjetar mu je mlatarao rubom crne svećeničke halje uz noge, ali MacKechnie je bio previše usredotočen na vlastite molitve da bi na to obraćao pozornost. Kelmet je pogledao prema nebu. Crne guste oblake iznad glave nosio je ustrajan zavijajući vjetar. Zvuk nadolazeće oluje bio je sablastan, zlokoban... kakav dolikuje.

Svećenik je završio s molitvom, još jednom načinio znak križa, a potom ponovno pozornost usmjerio na poslužitelja.

- Zašto mi to odmah nisi rekao? Zašto si me pustio da nastavim s pričom? Trebao si me prekinuti. Bože svemogući, što će sada biti s Maclaurinovima?

Kelmet je odmahnuo glavom. - Nemam nikakvoga odgovora za vas, oče, s obzirom na barunov posjed gore u Visočju.

- Odmah si mi trebao reći - ponovio je svećenik, još uvijek osupnut crnim vijestima.

- Nekoliko minuta više ne igra veliku ulogu - odgovorio je Kelmet. - A možda sam i odgađao taj zadatak zadržavajući se u razgovoru s vama. Vidite, zapala me dužnost da i o tome obavijestim lady Johannu i silno bih cijenio vašu pomoć. Ona je veoma mlada i neiskusna po pitanju izdaje. Srce će joj puknuti. MacKechnie je potvrdno kimnuo.

- Poznajem tvoju gospodaricu samo dva dana, ali u tako malo vremena uspio sam vidjeti da je blage naravi i čista srca. Ali svejedno ne vjerujem da bih mogao biti od velike pomoći. Čini se da me se tvoja gospodarica veoma prestrašila.

- Boji se većine svećenika, oče. Ima dobar razlog.

- Koji to?

- Njezin je ispovjednik biskup Hallwick.

Otac MacKechnie namrštio se. - Ne trebaš ništa više reći - promrmljao je s gnušanjem. - Hallwickova zla reputacija dobro je poznata i u Visočju. Nije ni čudo što se ta djevojka boji. Pravo je čudo da mi je priskočila u pomoć ustrajući na tome da me pustiš unutra, Kelmete. Sada mi je jasno da joj je za to trebalo hrabrosti. - Sirota djevojka - dodao je, uzdahnuvši. - Ne

~ 10 ~ Julie Garwood

zaslužuje izgubiti voljenoga supruga u tim osjetljivim godinama. Koliko je dugo u braku s barunom?

- U braku su više od tri godine. Lady Johanna bila je još gotovo dijete kad se udala. Oče, molim vas, pođite sa mnom do kapelice.

- Naravno.

Dvojica muškaraca hodala su jedan uz drugoga. Kelmetu je glas zastao kad je prvi progovorio. - Znam da neću imati prave riječi. Nisam siguran... kako reći...

- Budi izravan - savjetovao ga je svećenik. - Cijenit će to. Nemoj joj dopustiti da pogađa dajući joj naslutiti. Možda bi bilo pametno dovesti neku ženu da utješi tvoju gospodaricu. Lady Johanni zasigurno će, osim našega, trebati suosjećanje neke žene.

- Ne znam koga bih pitao - priznao je Kelmet.

- Samo dan prije odlaska, barun Raulf ponovno je promijenio cjelokupno osoblje. Moja gospodarica vjerojatno ne zna ni imena svoje posluge. Previše ih je. Moja je gospodarica posljednjih dana uglavnom sama - dodao je. - Veoma je ljubazna, oče, ali nije bliska sa svojom poslugom. Naučila je ne šutjeti. Nema pouzdanicu, ženu od povjerenja koju bismo u ovome trenutku mogli povesti s nama.

- Koliko je dugo barun odsutan?

- Ima tomu sada već skoro pola godine.

- I cijelo to vrijeme lady Johanna ni o kome ne ovisi?

- Ne, oče. Nikome se ne povjerava, čak ni svojemu poslužitelju - rekao je Kelmet, misleći pritom na sebe. - Barun nam je rekao da će biti odsutan nekoliko tjedana i živimo u uvjerenju kako će se svakoga dana vratiti kući.

- Kako je umro?

- Izgubio je uporište i pao sa stijene. - Poslužitelj je odmahnuo glavom. - Uvjeren sam da tu ima više od objašnjenja koje mi je dano, jer barun Raulf nije bio nespretan čovjek. Možda će kralj reći nešto više od toga lady Johanni.

~ 11 ~ Spas

- Znači nesretan slučaj - zaključio je svećenik. - Neka bude volja Božja - dodao je, gotovo kao primisao.

- Moglo bi tu biti đavoljeg posla - promrmljao je Kelmet. MacKechnie nije ništa dometnuo glede te mogućnosti.

- Lady Johanna zasigurno će se ponovno udati - izjavio je, potvrdno kimnuvši. - Naslijedit će pozamašnu svotu, zar ne?

- Dobit će trećinu posjeda svoga supruga. Čujem da su golemi - objasnio je Kelmet.

- Bi li jedan od tih posjeda mogao biti zemlja Maclaurinovih koju je vaš kralj John oteo škotskomu kralju i dao barunu Raulfu?

- Možda - dopustio je Kelmet.

MacKechnie je taj podatak pohranio za budućnost. - S obzirom na zlatnu boju kose i predivne plave oči tvoje lady, pretpostavljam da će ju svaki slobodan barun u Engleskoj poželjeti uzeti za ženu. Veoma je lijepa i, premda je veoma grješno od mene to priznati, reći ću ti da sam bio pod dojmom kad sam ju ugledao. Izgledom bi lako mogla opčarati muškarca, čak i bez imanja koje će morati ponuditi.

Stigli su do uskih stuba koje su vodile do vrata kapelice kad je svećenik završio sa svojim opaskama.

- Lijepa je - složio se poslužitelj. - Viđam odrasle muškarce kako neskriveno bulje u nju. Baruni će ju zasigurno poželjeti - dodao je - ali ne za brak.

- Kakva je to besmislica?

- Jalova je - rekao je Kelmet.

Svećenik je razrogačio oči. - Bože dragi - prošaptao je. Spustio je glavu, načinio znak križa i izgovorio molitvu za teret koji je ta draga lady nosila.

Lady Johanna također je izgovarala molitvu. Stajala je iza oltara i molila za smjernice. Odlučila je načiniti pravu stvar. U

~ 12 ~ Julie Garwood

rukama je držala smotuljak pergamenta i, kad je završila svoje obraćanje Bogu, zamotala ga je u platnenu tkaninu koja je dotad bila rasprostrta po mramornoj plohi.

Još je jednom promislila o uništenju toga prokletoga dokaza protiv kralja, a potom odmahnula glavom. Netko bi jednoga dana mogao naći taj smotuljak i, kad bi samo jedan čovjek doznao istinu o zlom kralju koji je nekoć vladao Engleskom, možda bi nit pravde mogla biti zadovoljena.

Johanna je umetnula smotuljak između dvije mramorne ploče ispod vrha oltara. Pobrinula se za to da bude skriven od pogleda i zaštićen od uništenja. Potom se još jednom nakratko pomolila, načinila naklon klecanjem i zaputila se prema prolazu. Otvorila je vrata s namjerom da iziđe.

Razgovor između oca MacKechnieja i Kelmeta u trenu je zamro.

Pogled na lady Johannu još je uvijek imao utjecaj na svećenika, koji je tu istinu priznao ne osjećajući ni najmanje grizodušje. MacKechnie se nije smatrao uhvaćen u grijehu požude zato što je zapazio sjaj u njezinoj kosi ili se malo duže negoli je potrebno zagledao u njezino ljupko lice. U njegovim mislima Johanna je jednostavno bila Božje stvorenje, predivan primjerak, u to nije bilo dvojbe, Gospodinove sposobnosti da stvori savršenstvo.

Bila je prava pravcata Saksonka, visokih jagodičnih kostiju i svjetloputa. Stasom je bila nešto malo niža od ostalih, jer je bila srednje visine, no svećeniku se činila višom zbog svojeg kraljevskog držanja.

O, da, svećenik je bio zadovoljan njezinim izgledom, a bio je siguran da je i njezin Bog bio jednako tako zadovoljan, jer imala je istinski dobro i nježno srce.

MacKechnie je bio suosjećajan čovjek. Osjećao je bol zbog okrutnoga udarca koji je već bio zadan toj dragoj ženi. Jalova žena nije imala svoju ulogu u tome kraljevstvu. Jedini njezin razlog postojanja bio joj je grubo otet. Teret koji je nosila, znajući za svoju inferiornost, nedvojbeno je bio razlogom zbog kojega ju nikada nije vidio nasmiješenu.

~ 13 ~ Spas

A sada su joj namjeravali zadati još jedan okrutan udarac.

- Bismo li mogli popričati s vama, gospo? - upitao je Kelmet. Sigurno ju je poslužiteljeva boja glasa upozorila da nešto nije

u redu. U očima joj se pojavio suzdržan pogled i samo je stisnula šake, držeći ruke niz tijelo. Potvrdno je kimnula i polako se okrenula vratiti unutra.

Dvojica muškaraca pošla su za njom. Lady Johanna okrenula se licem prema njima kad je stigla do središta crkvenog prolaza među redovima drvenih klupica. Oltar je bio točno iza nje. Četiri svijeće omogućavale su jedinu svjetlost u kapelici. Plamen je treperio pod okruglim staklenim kupolama postavljenim u razmaku od dužine ruke na dugačkoj mramornoj plohi oltara.

Lady Johanna isprsila se i sklopila ruke, ne skidajući pogled s poslužitelja. Činilo se kao da se pripremila za loše vijesti. Glas joj je bio tih poput šapta, lišen svih emocija. - Je li se moj muž vratio kući?

- Nije, lady - odgovorio je Kelmet. Preko ramena bacio je pogled na svećenika, zapazio njegovo ohrabrujuće potvrdno kimanje glavom, a potom izbrbljao: - Upravo su iz Londona stigla dvojica glasnika. Donose grozne vijesti. Vaš je suprug mrtav.

Nakon te izjave uslijedila je cijela minuta tišine. Kelmet je počeo sklapati i rasklapati ruke, čekajući da se ta vijest ukorijeni. Njegova gospodarica nije na van pokazivala nikakvu reakciju te je pomislio kako nije shvatila to što joj je on upravo priopćio.

- Istina je, gospo. Barun Raulf je mrtav - ponovio je promuklim šaptom.

Unatoč tomu, nije zapazio nikakvu reakciju. Svećenik i poslužitelj izmijenili su zabrinut pogled, a potom opet pogledali prema lady Johanni.

Odjednom su joj oči bile pune suza. Otac MacKechnie umalo je uzdahnuo od olakšanja. Shvatila je vijest.

~ 14 ~ Julie Garwood

Potom je čekao njezino poricanje, jer tijekom svih tih brojnih godina koje je proveo tješeći ožalošćene, viđao je kako se većina ljudi služi poricanjem ne bi li još malo prevarili istinu.

Njezino poricanje bilo je brzo i žestoko: - Ne! - vrisnula je. Odmahnula je glavom, tako snažno da joj se dugačka pletenica prebacila preko ramena. - Neću čuti tu laž. Neću.

- Kelmet govori istinu - ustrajao je otac MacKechnie, čiji je glas bio prigušen i smirujući.

Odmahnula je glavom, pogledavši prema njemu. - To je sigurno nekakva varka. Ne može biti mrtav. Kelmete, moraš utjerati istinu. Tko bi ti rekao takvu laž?

Svećenik je brzo iskoračio obaviti ruku oko te ojađene žene. Tjeskoba u njezinu glasu tjerala ga je da i sam zaplače.

Nije dopustila da ju se tješi. Povukla se korak unatrag, čvrsto stisnula ruke i upitala: - Je li to neka okrutna varka?

- Nije, gospo - odgovorio je Kelmet. - Ta vijest stigla je od samog kralja Johna. Postojao je svjedok. Barun je mrtav.

- Neka mu Bog dade duši vječni pokoj - intonirao je svećenik.

Lady Johanna briznula je u plač. Obojica muškaraca požurila su prema njoj. Spriječila ih je da joj priđu ponovnim uzmicanjem. Zaustavili su se, ne znajući što sada učiniti. Gledali su kako se ta neutješna žena okreće od njih. Posrćući, spustila se na koljena, prekrižila ruke preko trbuha i presavila se kao da je upravo zadobila težak udarac posred tijela.

Duša se kidala od njezinih jecaja. Muškarci su pustili da nekoliko trenutaka iskali svoju tugu, a kad je napokon bila sposobna donekle se pribrati i kad su se jecaji stišali, svećenik joj je položio ruku na rame i prošaptao nekoliko riječi, s namjerom da ju utješi.

Nije mu odgurnula ruku. MacKechnie ju je promatrao kako polako vraća dostojanstvo. Duboko je smirujuće udahnula, obrisala lice platnenom maramicom koju joj je pružio, a potom mu dopustila da joj pomogne osoviti se na noge.

~ 15 ~ Spas

Nije podignula glavu kad se obratila muškarcima: - Voljela bih sada ostati sama. Moram... pomoliti se.

Nije čekala njihov pristanak, već se okrenula i pošla do prvog reda klupica. Kleknula je na kožom podstavljeno klecalo i načinila znak križa, označivši tako početak svojih zamolbi.

Svećenik je izišao prvi. Slijedio ga je Kelmet. U trenutku dok je za sobom zatvarao vrata, njegova ga je gospodarica zazvala.

- Zakuni se, Kelmete. Zakuni se pokojnim ocem da je moj suprug uistinu mrtav.

- Kunem se, gospo. Poslužitelj je pričekao još nekoliko trenutaka vidjeti želi li

njegova gospodarica još nešto od njega, nakon čega je vrata posve zatvorio.

Johanna je još neko vrijeme ostala zagledana u oltar. Bila je prepuna uskovitlanih misli i emocija.

Bila je previše zaprepaštena da bi mogla razumno razmišljati.

- Moram se pomoliti - prošaptala je. - Moj je muž mrtav. Moram se pomoliti.

Zatvorila je oči, sklopila ruke, i napokon započela s molitvom. Bila je to obična izravna litanija koja joj je dolazila iz srca.

- Hvala ti, Bože. Hvala ti, Bože. Hvala ti, Bože.

~ 16 ~ Julie Garwood

DRUGO POGLAVLJE

Visočje u Škotskoj, 1207.

arun je očito imao želju za smrću. Lord će mu toj želji udovoljiti. B

MacBain je prije četiri dana čuo tračeve da se barun Nicholas Sanders zaputio uz posljednji strmi uspon snijegom prekrivenih brežuljaka prema posjedu Maclaurinovih. Taj Englez nije bio neznanac i zapravo se borio na MacBainovoj strani tijekom žestoke bitke protiv Engleza nevjernika koji su se ukorijenili na Maclaurinovoj zemlji. Kad je ta energična bitka bila okončana, MacBain je postao lord svojim sljedbenicima i klanu Maclaurin. Kao njihov nov voda donio je odluku da se Nicholasu omogući da ostane dovoljno dugo dok se ne oporavi od prilično teških ozljeda. MacBain je smatrao kako je tada bio veoma susretljiv te vraški milostiv, ali s dobrim razlogom. Koliko god to bilo teško priznati, barun Nicholas zapravo je tijekom te bitke MacBainu spasio život. Lord je bio ponosan čovjek. Bilo mu je teško zahvaliti, zapravo nemoguće, te tako u zahvalu za to što je lordu spasio život od engleskoga mača namijenjenog njegovim leđima, MacBain nije dopustio da Nicholas nasmrt iskrvari. Budući da nisu imali nikoga iskusnoga tko bi mu viđao rane, MacBain je osobno očistio i previo barunove ozljede. Njegova se velikodušnost na tome nije zaustavila, iako je u sebi smatrao kako je sasvim dovoljno isplatio dug.

Kad je Nicholas bio dovoljno snažan za put, MacBain mu je vratio konja i dao mu da odjene jedan od njegovih kockastih ogrtača kako bi mu osigurao siguran povratak u Englesku. Nijedan drugi klan ne bi se usudio dirnuti jednoga MacBaina, stoga je ogrtač zapravo bio bolja zaštita od lančanoga prenošenja poruke.

~ 17 ~ Spas

Istina, bio je krajnje gostoprimljiv i barun je sada namjeravao tu njegovu dobroćudnu narav iskoristiti.

Nek sve ide dođavola, zapravo će toga čovjeka morati ubiti.

Samo jedna svijetla misao nije mu dopuštala da postane ogorčen. Ovoga puta zadržat će Nicholasova konja.

- Jednom nahrani vuka, MacBain, i on će ponovno doći tu njuškati uokolo ne bi li dobio još hrane.

Zapazio je to prvi lordov zapovjednik, plavokosi ratnik širokih ramena po imenu Calum, u čijem se glasu osjećao prisilan podsmijeh. Iskra u njegovu pogledu bila je pokazatelj da ga je barunov dolazak zapravo zabavljao.

- Hoćete li ga ubiti?

MacBain je na dug trenutak pitanje razmotrio prije nego što je na njega dao odgovor. - Vjerojatno. - Glas mu je bio namjerno flegmatičan.

Calum se nasmijao. - Barun Nicholas hrabar je čovjek kad se vraća ovamo.

- Nije hrabar - ispravio ga je MacBain. - Blesav je.

- Penje se uz posljednji brežuljak noseći vaš ogrtač, onako kako se vama sviđa, MacBain.

Povikao je to Keith, najstariji među Maclaurinovim ratnicima dok je kočoperno prolazio kroz ulazna vrata.

- Želite li da ga uvedem unutra? - upitao je Calum.

- Unutra? - brektao je Keith. - Više smo vani nego unutra, Calume. Krov je izgorio u požaru i samo tri zida zasad stoje postojano. Rekao bih da smo već vani.

- Englezi su to učinili - podsjetio je Calum svoga lorda.

- Nicholas...

- Došao je ovamo kako bi zemlju Maclaurinovih oslobodio od nevjernika - podsjetio je MacBain svojega vojnika.

~ 18 ~ Julie Garwood

- Nicholas nije sudjelovao u tom uništenju.

- Ipak je on Englez.

- Nisam zaboravio. - Odvojio se od police ponad kamina na koju se naslanjao, promrmljao nekakvu psovku kad je letva pala na pod, a potom izišao van. Obojica, Calum i Keith, pratili su ga ukorak. U podnožju stuba zauzeli su položaj i stali svaki s jedne strane svoga vođe.

MacBain se izdizao iznad svojih vojnika. Bio je grdosija od čovjeka, žestoka izgleda i temperamenta, tamne crno-smeđe kose i sivkastih očiju. Doimao se zlim. Čak mu je i držanje bilo ratoborno. Noge su mu bile razmaknute i ruke sklopljene preko golemih prsa. Imao je mrgodan pogled.

Barun Nicholas zapazio je lorda čim mu se konj popeo navrh brežuljka. MacBain se doimao bijesnim. Nicholas se podsjetio kako to nije ništa neobično. Ali to mrgođenje bilo je dovoljno mračno da se barun predomisli.

- Sigurno sam lud - promrmljao je sam za sebe. Duboko je uzdahnuo, a potom pozdravio prodornim zviždukom. Usto je, da pojača dojam, dodao osmijeh i u zrak podigao stisnutu šaku u znak pozdrava.

MacBain nije bio zadivljen barunovim ponašanjem. Pričekao je da Nicholas dođe nasred gologa dvorišta prije nego što je bez riječi podigao ruku, dajući mu znak da se zaustavi.

- Dođavola, smatrao sam da sam bio posve jasan, barune. Rekao sam ti da se ne vraćaš ovamo.

- Točno, rekao si mi da se ne vraćam ovamo - složio se Nicholas. - Nisam zaboravio.

- Sjećaš li se i toga da sam rekao kako ću te morati ubiti kročiš li više ikada nogom na moj posjed?

Nicholas je potvrdno kimnuo. - Dobro pamtim pojedinosti, MacBain. Sjećam se te prijetnje.

- Nije li to onda otvoreni prkos?

~ 19 ~ Spas

- Mogao bi zaključiti da jest - odgovorio je Nicholas, nemarno sliježući ramenima.

Osmijeh na barunovom licu vraški je zbunjivao MacBaina. Je li Nicholas mislio da igraju neku vrstu igre? Je li bio toliko prostodušan?

MacBain je duboko uzdahnuo. - Skini taj moj ogrtač, Nicholas.

- Zašto?

- Ne želim proliti tvoju krv na nj.

Glas mu je podrhtavao od bijesa. Nicholas se iskreno nadao da su sve to samo prazne priče. Vjerovao je kako je što se mišića i snage tiče jednak lordu, osim toga, bio je u centimetar jednake visine. Ipak se nije želio boriti protiv toga čovjeka. Ubije li lorda, njegov bi plan propao, a ako bi lord ubio njega, nikada ne bi doznao o kakvom je vraškom planu bila riječ, sve dok ne bi bilo prekasno. Osim toga, MacBain je u bitci bio mnogo brži. Ni on se nije borio pošteno. Nicholas je zaključio da je to bila crta koju je smatrao zadivljujućom.

- Da, to je tvoj ogrtač - doviknuo je barbarinu. - Ali ta zemlja, MacBain, sada pripada mojoj sestri.

MacBain se još snažnije namrgodio. Nije mu se sviđalo čuti istinu. Koraknuvši naprijed, izvukao je mač iz korica na boku.

- Dođavola - promrsio je Nicholas kad je prebacivao nogu preko svojeg pastuha i sjahao. - S tobom ništa ne ide lako, zar ne, MacBain?

Nije ni očekivao odgovor, a nije ga ni dobio. Skinuo je ogrtač koji je nosio prebačen poput stijega preko jednoga ramena i odbacio ga na sedlo svojega konja, a potom i sam posegnuo za vlastitim mačem. Jedan od Maclaurinovih ratnika požurio je prema naprijed, odvesti konja. Nicholas nije obraćao veliku pozornost na njega, kao što se nije obazirao ni na gomilu koja se počela okupljati u krug oko dvorišta. Misli su mu bile posve zaokupljene protivnikom.

~ 20 ~ Julie Garwood

- Tvoj zet uništio je ovaj posjed i polovinu klana Maclaurin - grmio je MacBain. - Dovoljno sam dugo trpio tvoju nazočnost.

Dvojica grdosija mrko su se pogledavala. Nicholas je odmahnuo glavom. - Drži se činjenica, MacBain. Suprug moje sestre, barun Raulf, postavio je toga nevjernika Marshalla i njegove bijedne ljude odgovornima za ovaj posjed, ali kada je Raulf poginuo i moja se sestra oslobodila njegova nadzora, poslala me ovamo da zemlju oslobodim od izdajničkih vazala. Ona je vlasnica ovog posjeda, MacBain. Tvoj kralj, Lav William, zaboravio ga je trampiti od Richarda, onda kad je taj dobar čovjek bio kralj Engleske kojemu je očajnički trebao svaki novčić za križarske ratove, ali John nikada nije zaboravio ono što mu je predajom pripalo. Svoju zemlju dao je svojemu vjernomu slugi Raulfu, i sada ju, kad je on mrtav, nasljeđuje Johanna. Sviđalo se to tebi ili ne, taje zemlja sada u njezinu vlasništvu.

Izvlačenje djela iz prošlosti razbjesnilo je obojicu ratnika. Nasrnuli su jedan na drugoga poput razjarenih bikova; sudar njihovih moćnih mačeva izazvao je plave iskre i prodoran zaglušujući zvuk udaranja čelika od čelik. Buka je odjekivala niz brežuljke, prigušujući odobravajuće gunđanje gomile.

Barem dvadeset minuta nijedan ratnik nije progovorio ni riječi. Borba je zahtijevala svaki gram njihove snage i usredotočenosti. MacBain je u toj bitci bio napadač, dok se Nicholas branio, sprječavajući svaki smrtonosni udarac.

MacBainovi ratnici, kao i Maclaurinovi vojnici, bili su posve zadovoljni predstavom. Nekolicina njih mrmljala je odobravajući zbog Englezovih brzih pokreta, jer bili su mišljenja da je Nicholas već pokazao svoju superiornu vještinu, čim je toliko dugo ostao na životu.

MacBain se odjednom izvio unatrag i poslužio nogom koju je podmetnuo barunu. Nicholas je pao na leđa, zakotrljao se, i brzinom mačke ponovno bio na nogama prije nego što je lord uspio iskoristiti prednost ukazane mogućnosti.

- Uistinu si prokleto negostoljubiv - dahtao je Nicholas. MacBain se osmjehnuo. Mogao je bio okončati bitku onda kad je Nicholas pao na

~ 21 ~ Spas

leđa, ali napokon je uspio samom sebi priznati kako svim srcem nije bio za tu borbu.

- Samo te moja znatiželja održava na životu, Nicholas - izjavio je MacBain, dišući otežano. Čelo mu je bilo orošeno znojem kad je u širokom luku prema dolje zamahnuo mačem.

Nicholas je izvio svoj mač uvis, dočekavši snažan udarac. - Bit ćemo u srodstvu, MacBain, sviđalo se to tebi ili ne.

Trebalo je nekoliko sekunda da mu ta izjava dopre do svijesti. Lord nije popuštao u napadu kad je upitao: - Kako je to moguće, barune?

- Postat ću ti zet.

MacBain nije pokušao sakriti iznenađenje zbog barunove besramne i zasigurno bezumne izjave. Ustuknuo je za korak i polako spustio mač.

- Jesi li ti posve poludio, Nicholas?

Barun se nasmijao. Odbacio je svoj mač u stranu. - Izgledaš kao da si upravo progutao vlastiti mač, MacBain.

To izrekavši, bacio se svom snagom, nasrnuvši glavom prema naprijed, u lordova prsa. Imao je osjećaj kao da je upravo udario u kameni zid. Zavjera ga je vraški boljela, ali pokazala se učinkovitom. MacBain je potiho progunđao. Dvojica ratnika poletjela su unatrag. MacBain je ostao bez svoga mača. Nicholas je završio ispružen navrh lorda. Bio je previše iscrpljen da se pomakne i previše ga je boljelo da bi se uopće poželio pomaknuti. MacBain ga je odgurnuo ustranu, uspio se osoviti na koljena i spremao se ponovno dohvatiti svoj mač, kad je naglo promijenio stav. Polako se okrenuo i pogledao u Nicholasa.

- Oženiti Engleskinju?

Zvučao je prestravljeno. Osim toga, bio je bez daha. Ovo potonje znatno je godilo Nicholasu. Čim ponovno uspije duboko udahnuti, hvalisat će se činjenicom da je izmorio lorda.

~ 22 ~ Julie Garwood

MacBain je ustao, a potom povukao Nicholasa, pomogavši mu da se osovi na noge. Odgurnuo ga je unatrag, kako ne bi pomislio da je taj čin bila ljubazna gesta, a potom prekrižio ruke na prsima, zahtijevajući objašnjenje.

- A koga to misliš da ću oženiti?

- Moju sestru.

- Ti si lud.

Nicholas je odmahnuo glavom. - Ako ju ti ne oženiš, kralj John dat će ju barunu Williamsu. On je zao pasji skot - dodao je, oporim vedrim glasom. - A u tom slučaju, neka ti Bog pomogne, MacBain. Oženi li se Williams njome, u odnosu na ljude koje će on ovamo poslati, Marshall će se doimati dobrim i poštenim poput djetešca.

Lord nije na van pokazao ni najmanju reakciju na tu vijest. Nicholas je protrljao bočnu stranu glave u pokušaju da ublaži probadanje prije nego što je nastavio. - Vjerojatno ćeš ubiti svakoga koga on ovamo pošalje - zapazio je.

- Naravno - odbrusio je MacBain.

- Ali Williams će samo vršiti odmazdu šaljući sve više... više... i više ljudi. Možeš li si priuštiti riskirati neprestani rat s Engleskom? Koliko će još Maclaurinovih poginuti prije nego što se to sredi? Osvrni se oko sebe, MacBain. Marshall i njegovi ljudi gotovo su sve zgrade razorili. Maclaurinovi su ti se obratili za pomoć i proglasili te svojim lordom. Ovise o tebi. Oženiš li Johannu, zemlja će službeno pripasti tebi. Kralj John ostavit će te na miru.

- Tvoj kralj odobrava to savezništvo?

- Odobrava - Nicholas je to posebno naglasio. - Zašto?

Nicholas je slegnuo ramenima. - Nisam siguran. Koliko ja znam, želi

Johannu udaljiti iz Engleske. Nekoliko je puta to napomenuo. Doimao se kao da silno želi taj brak i pristao ti je na dan vjenčanja dati zemlju Maclaurinovih. Meni će pripasti pravo na njezin posjed u Engleskoj.

~ 23 ~ Spas

- Zašto? - ponovno je upitao MacBain.

Nicholas je uzdahnuo: - Mislim da moja sestra shvaća zašto ju John želi smjestiti tako daleko... on to mjesto naziva krajem svijeta... ali Johanna mi ne želi reći koji bi to njegovi razlozi mogli biti.

- Dakle, ti bi također imao koristi od toga braka?

- Ne želim taj posjed u Engleskoj - rekao je. - To će samo značiti svake godine još više poreza, a ja već imam dovoljno posla oko obnove vlastita imanja.

- Zašto onda tražiš sestrino...

Nicholas mu nije dopustio da završi. - John razumije pohlepu - prekinuo ga je. - Pomisli li da samo štitim sestru od baruna Williamsa, mogao bi odbiti moj prijedlog da ju uda za tebe. Naravno, ustrajao je na velikoj globi, ali to sam već platio.

- Proturječiš samom sebi, barune. Ako John želi Johannu udaljiti iz Engleske, zašto bi razmatrao njezinu udaju za baruna Williamsa?

- Zato što je barun iznimno odan Johnu. Williams je njegov poslušan psić. Držao bi moju sestru pod nadzorom. - Nicholas je potom odmahnuo glavom. Tiho je prošaptao: - Moja je sestra čula neke povjerljive informacije i John ne želi da ga ponovno progone vlastiti grijesi iz prošlosti. Ah, nikada ona ne bi na sudu svjedočila ni protiv koga, pa čak ni protiv svojega kralja, jer je žena, i stoga ju nijedan službenik ne bi htio saslušati. Ali postoje baruni koji su spremni pobuniti se protiv kralja. Johanna bi sasvim sigurno mogla potaknuti njihovu gorljivost kad bi rekla sve što zna. To je slagalica, MacBain, ali što više o njoj razmišljam, to postajem sve uvjereniji da se moj kralj zapravo boji onoga što Johanna zna.

- Ako su tvoje pretpostavke točne, čudi me da ju nije dao ubiti. Tvoj je kralj sposoban za takvo prljavo nedjelo.

Nicholas je znao da nikada neće pridobiti MacBaina na suradnju ne bude li u potpunosti iskren s njim. Ponovno je potvrdno kimnuo. - Sposoban je za ubojstvo. Bio sam s Johannom kad je primila poziv da dođe u London. Vidio sam

~ 24 ~ Julie Garwood

njezinu reakciju. Vjerujem da je pomislila da ide na pogubljenje.

- Ali još je uvijek živa.

~ 25 ~ Spas

-

Kralj ju drži pod budnom paskom. Ima privatne odaje u koje joj nije dopušteno primati goste. Svaki dan živi u strahu. Želim ju udaljiti iz Engleske. Moj je odgovor udaja za tebe.

Lord je bio zadovoljan barunovom istinoljubivošću. Dao mu je znak da pođe s njim i zaputio se prema ruševinama koje je sada nazivao svojim domom. Nicholas je uskladio korak s njim.

MacBain je progovorio tihim glasom kad je zapazio: - Dakle, ti si taj koji je smislio taj mudar plan.

- Da - odgovorio je Nicholas. - I to u tren oka. Prije pola godine John ju je namjeravao udati za Williamsa, ali uspjela se oduprijeti.

- Kako?

Nicholas se nacerio. - Zahtijevala je najprije poništenje braka. MacBainovo iznenađenje bilo je očito. - Zašto bi zahtijevala poništenje? Pa muž joj je mrtav.

- Bila je to pametna taktika dobivanja na vremenu - objasnio je Nicholas. - Postojao je svjedok smrti njezina supruga, no tijelo nikada nije pronađeno. Moja je sestra rekla kralju kako se neće ponovno ni za koga udati sve dok postoji tračak nade da je Raulf još uvijek živ. Gle, nije poginuo u Engleskoj. Bio je u gradu sagrađenom na vodi, kao Johnov izaslanik, u trenutku kad se dogodila nesreća. Kralja se, naravno, ne smije odbiti, no budući da u posljednje vrijeme ima previše problema s Crkvom, odlučio je to službeno obaviti. Johanna je upravo primila papire. Dobila je poništenje.

- Tko je bio taj svjedok smrti njezina muža?

- Zašto pitaš?

- Iz čiste radoznalosti - odgovorio je MacBain. - Znaš li?

~ 26 ~ Julie Garwood

-

- Znam - odgovorio je Nicholas. - Svjedok je bio Williams. Gabriel je pohranio taj podatak negdje u primozak. - Zašto radije želiš mene nego toga engleskog baruna?

- Williams je čudovište i ne mogu podnijeti pomisao da moja sestra bude pod njegovim nadzorom. Ti si bio manje od dvaju zala. Znam da ćeš dobro postupati prema njoj... bude li te htjela.

- Kakva je to besmislica? Nije na njoj da donosi odluku. Bojim se da jest - rekao je Nicholas. - Johanna se najprije

mora naći s tobom, a tek potom odlučiti. To je bilo najbolje što sam mogao učiniti. Zapravo, ne bi se ona ni za koga udavala da može nastaviti priskrbljivati novac koji kralj od nje zahtijeva ako ostane neudana. Tako ona misli. Ja imam drukčije mišljenje. Kralj će ju udati, bilo na ovaj ili na onaj način.

- Tvoj je kralj pohlepan čovjek - rekao je MacBain. - Ili je nakana te posebne kazne da pridobije tvoju sestru na suradnju?

- Porez? - upitao je Nicholas.

MacBain je potvrdno kimnuo. - Ne - rekao je Nicholas. - John može prisiliti udovice svojih zakupaca koji zemlju dobivaju izravno od kralja na ponovnu udaju. Odluče li ostati slobodne ili same sebi izabrati muža, moraju mu svake godine platiti pozamašnu globu.

- Spomenuo si da si to već platio. Dakle, pretpostavljaš kako će me Johanna smatrati prihvatljivim?

Nicholas je potvrdno kimnuo. - Moja sestra ne zna da sam platio globu i bio bih zahvalan ako joj to ne bi spomenuo kad se sretnete.

MacBain je sklopio ruke iza leđa i ušao unutra. Nicholas ga je slijedio.

~ 27 ~ Spas

-

- Moram razmotriti taj tvoj prijedlog - izjavio je lord. - Teško je prožvakati pomisao na ženidbu s jednom Engleskinjom, a kad k tomu još dodaš činjenicu da je to tvoja sestra, gotovo je nezamislivo.

Nicholas je znao da ga on vrijeđa. Ali nije mario.

MacBain je svoj karakter dokazao tijekom bitke protiv Marshalla i njegove kohorte.

Lord je možda bio pomalo neuglađen, no ujedno je bio hrabar i častan čovjek.

- Postoji još nešto što trebaš razmotriti prije nego što doneseš odluku - rekao je Nicholas.

- Što to?

- Johanna je jalova.

MacBain je potvrdno kimnuo, dajući do znanja Nicholasu da ga je čuo, ali nekoliko trenutaka nije prokomentirao tu vijest. Potom je slegnuo ramenima. - Ja već imam sina.

Misliš na Alexa? - Da.

- Rečeno mi je da bi mu najmanje trojica muškaraca mogli biti ocem.

- To je istina - uzvratio je MacBain. - Njegova majka bila je prostituka koja je pratila vojsku. Nije znala reći ime Alexovog oca. Vjerovala je da bih to mogao biti ja. Umrla je pri dječakovu porodu. Smatram ga svojim.

- Svojataju li ga neki od tih ostalih muškaraca? - Ne.

- Johanna ti ne može podariti djecu. Hoće li u budućnosti biti važno to što je Alex nezakonito dijete?

- Neće - izjavio je MacBain, čvrstim i nepokolebljivim glasom. - I sam sam nezakonito dijete.

~ 28 ~ Julie Garwood

-

Nicholas se nasmijao. - Želiš reći kako te onda, kad sam te u žaru borbe protiv Marshalla nazvao kopiletom, nisam uvrijedio, već sam rekao istinu?

MacBain je potvrdno kimnuo. - Poubijao sam ostale koji su me tako nazvali, Nicholas. Smatraj se srećkovićem.

- Ti ćeš biti srećković odluči li se Johanna udati za tebe.

MacBain je odmahnuo glavom. - Želim ono što mi pravom pripada. Ako dobiti zemlju znači oženiti se goropadnicom, ja ću to učiniti.

- Zašto vjeruješ da je goropadnica? - upitao je Nicholas, zbunjen MacBainovim zaključkom.

- Dao si mi dovoljno naznaka o njezinu karakteru - odgovorio je MacBain. - Očito je tvrdoglava, zato što je odbila povjeriti se svojemu bratu kad ju je upitao kakve to podatke ima protiv vlastitog kralja. Treba joj muškarac koji će ju nadzirati... bile su to tvoje riječi upućene meni, Nicholas, stoga me ne gledaj tako iznenađeno... i, naposljetku, čini se da je jalova. Zvuči privlačno, zar ne?

- O, da, privlačna je.

MacBain se podsmjehnuo. - Ne uživam u svojoj budućnosti u ulozi njezina muža, ali u pravu si, lijepo ću postupati s njom. Pretpostavljam da ćemo naći način da se držimo podalje jedno od drugoga.

Lord je natočio vino u dva srebrna pehara te jedan pružio Nicholasu. Obojica su podignuli piće, nazdravili, a potom iskapili sadržaj. Nicholas je shvatio prava pravila lijepog ponašanja u Visočju. Spremno se podrignuo.

MacBain mu je odobravajući kimnuo. Pretpostavljam kako to znači da ćeš navraćati ovamo kad

god ti se prohtije?

~ 29 ~ Spas

-

Nicholas se nasmijao. MacBain je zvučao vraški bespomoćno zbog te mogućnosti.

- Trebat ću sa sobom ponijeti nekoliko ogrtača - rekao je potom. - Ne želiš da ti se nešto dogodi tvojoj nevjesti, zar ne?

- Dat ću ti ih malo više, Nicholas - uzvratio je MacBain.

- Želim najmanje tridesetoricu jahača u pratnji. Svaki od njih nosit će moje boje radi zaštite. Otpustit ćeš ih kad dođeš do Rush Creeka. Samo će tebi i tvojoj sestri biti dopušten pristup na našu zemlju. Je li jasno?

- Salio sam se glede ogrtača, lorde. Mogu se sam pobrinuti

za svoju sestru. - Postupit ćeš prema mojemu naređenju -

naredio je MacBain.

Nicholas je popustio. Potom je lord promijenio temu razgovora. - Koliko je dugo Johanna bila u braku?

- Nešto više od tri godine. Johanna bi voljela ostati neudana - rekao je Nicholas. - Ali John ne mari za osjećaje moje sestre. Drži ju u Londonu zabravljenu pod ključem. Meni je bio dopušten samo kratak posjet i John je cijelo to vrijeme bio nazočan. Kao što sam ti već spomenuo, moja je sestra neriješen problemčić za koji se on želi pobrinuti, MacBain.

MacBain se namrštio. Nicholas se iznenada osmjehnuo.

- Kako ti se čini, znajući da si ti odgovor na molitve kralja Johna?

Lordu to nije bilo zabavno. - Dobit ću zemlju - zapazio je. - Samo to mi je važno.

Nicholasu je pozornost odvukao MacBainov golem vučjak koji je uskočio kroz ulazna vrata. Zvijer je imala bijesan

~ 30 ~ Julie Garwood

-

pogled, šarenu dlaku i tamne oči. Nicholas je pomislio kako su on i pas gotovo iste težine. Pas je zapazio Nicholasa kad je okružio oko ugla i odskakutao niz stube. Potiho je prijeteći zarežao, od čega se Nicholasu dlaka nakostriješila.

MacBain je izdao brzu naredbu na gaelskom. Njegov nakaradan kućni ljubimac smjesta mu je prišao.

- Samo jedan savjet, MacBain. Sakrij tu rugobu kad ovamo dovedem Johannu. Bacit će samo jedan pogled na vas dvojicu, na mjestu se okrenuti i vratiti u Englesku.

~ 31 ~ Spas

MacBain se nasmijao. - Upamti moje riječi, Nicholas. Neće me odbiti.

Prihvatit će me.

~ 32 ~ Julie Garwood

TREĆE POGLAVLJE

e želim ga, Nicholas. Mora da si sišao s uma ako misliš da ću uopće razmotriti pomisao da postanem njegovom

ženom. N

- Izgled vara, Johanna - uzvratio joj je njezin brat. - Pričekaj dok se približimo. Sigurno ćeš zapaziti dobrotu u njegovim očima. MacBain će lijepo postupati s tobom.

Odmahnula je glavom. Ruke su joj tako silovito drhtale da je umalo ispustila uzde svojega konja. Pojačala je stisak oko kožnatog remenja nastojeći ne zuriti u toga golemoga ratnika... i onu nakaradnu životinju koja se uz njega prislanjala.

Približavali su se dvorištu opustošenog posjeda. Lord je stajao na stubi koja je vodila gore do razorene utvrde. Nije se baš doimao zadovoljnim kad ju je ugledao.

Osjetila je gađenje kad ga je ugledala. Duboko je udahnula s namjerom da se smiri, a potom prošaptala: - Kakve su mu boje oči, Nicholas?

Njezin brat nije znao.

- Zapazio si mu dobrotu u pogledu, a nisi uočio boju? Tu ga je dobila; oboje su toga bili svjesni. - Muškarci ne zamjećuju tako beznačajne stvari - branio se.

- Rekao si mi da je plemenit čovjek, blagoga glasa i vječno nasmiješen. Ali sada se ne smiješi, zar ne, Nicholas?

- Daj, Johanna...

- Lagao si mi.

- Nisam ti lagao - usprotivio se. - MacBain mi je spasio život, i to ne jednom, već dvaput, u borbi protiv Marshalla i

~ 33 ~ Spas

njegovih ljudi, što odbija čak i priznati. Ponosan je, ali častan čovjek. Moraš mi po tom pitanju vjerovati. Ne bih ti predložio udaju za njega da nisam uvjeren kako će to biti valjano zajedništvo. Johanna mu nije odgovorila. Počela ju je hvatati panika.

Pogledom je prelazila od toga golemog ratnika do one ružne zvijeri.

Nicholas je pomislio da će se ona onesvijestiti. U mislima je na brzinu pokušavao smisliti riječi koje bi mu pomogle da ju smiri.

- MacBain je onaj lijevo, Johanna.

Nije joj bila zabavna njegova šala. - Veoma je krupan muškarac, zar ne?

Njezin brat ispružio se potapšati ju po ruci. - Nije krupniji od mene - odgovorio je.

Odgurnula mu je ruku. Nije željela njegovu utjehu, a osim toga, nije željela ni da osjeti kako ona drhti, kukavički osjećajući strah.

- Većina žena voljela bi imati snažne muževe koji će ih štititi. MacBainova krupnoća trebala bi ti biti utješna i biti značajka u njegovu korist.

Odmahnula je glavom. - Ta značajka govori protiv njega - izjavila je.

Nastavila je piljiti u lorda. Činilo se kao da raste sve više pred njezinim očima. Što mu se više približavala, to je on postajao sve krupnijim.

- Zgodan je.

Izlanula je to svoje mišljenje glasom koji je zvučao poput optužbe.

- Ako tako misliš - Nicholas je odlučio složiti se s njom.

- To je još jedna značajka koja mu ne ide u korist. Ne želim biti udana za zgodnoga muškarca.

~ 34 ~ Julie Garwood

- To što govoriš nema smisla.

- Ne mora ga ni imati. Odlučila sam. Ne želim ga. Vodi me kući, Nicholas. Smjesta.

Nicholas je povukao uzde, zaustavio njezina konja, a potom ju prisilio da ga pogleda. Zbog straha koji mu je vidjela u pogledu, osjetila je bol u srcu. Samo je on znao za pakao koji je podnijela dok je bila u braku s Raulfom, i premda o tome nije govorila, znao je koliki užas osjeća u tom trenutku. Prigušenim, žestokim glasom, rekao je: - Poslušaj me, Johanna. MacBain ti nikada neće nauditi.

Nije znala može li mu vjerovati ili ne. - Nikada mu ne bih dopustila da mi naudi.

Žestina u njezinu glasu navela ga je da se odobravajući osmjehne. Raulf nije mogao pokoriti taj duh u njoj. Nicholas je to smatrao blagoslovom.

- Pomisli na sve one razloge zbog kojih bi se trebala udati za njega - rekao je. - Bit ćeš daleko od kralja Johna i njegove kohorte i oni neće doći ovamo za tobom. Bit ćeš sigurna tu.

- To i uzimam u obzir.

- MacBain mrzi Englesku i našeg kralja.

Ugrizla se za donju usnicu. - To je još jedan valjan pokazatelj u njegovu korist - priznala je.

- Ovo mjesto, koje sada izgleda tako sumorno, jednog dana postat će pravi raj, koji ćeš ti pomoći ponovno izgraditi. Potrebna si tu.

- Da, pomoći ću ponovno izgraditi - rekla je. - Osim toga, čeznem za toplim vremenom. Istina je da sam pristala doći ovamo s tobom samo zato što si me uvjerio kako je ta zemlja mnogo bliže suncu. Ne znam zašto to nisam prije shvatila. Moram priznati da mi činjenica da neću morati nositi teški ogrtač više od mjesec dana u godini uistinu zvuči vrlo primamljivo. Rekao si kako je neobično da je vrijeme tako prohladno za ovo doba godine.

~ 35 ~ Spas

Bože dragi, bio je zaboravio na tu sitnu laž. Johanna nije podnosila hladnoću i nije znala doslovno ništa o Visočju. Namjerno ju je obmanuo u nastojanju da ju sigurno izvede iz Engleske i sada je osjećao vrašku grižnju savjesti. Osim toga, podmitio je pripadnika svećenstva jer je zamolio oca MacKechnieja da sudjeluje u toj njegovoj izmišljotini.

Svećenik je imao vlastite razloge zbog kojih je želio da se Johanna uda za lorda iz klana MacBain i prešutio bi svaki put kad bi ona spomenula kako ju privlači tako topla i sunčana klima. Zapravo, svaki put kad bi ta tema bila spomenuta, on bi mrko pogledao u Nicholasa.

Nicholas je uzdahnuo. Pretpostavio je da će Johanna, kada bude gazila snijeg do koljena, shvatiti da joj je lagao. Nadao se samo da će se dotad njezino mišljenje o MacBainu smekšati.

- Hoće li me on ostaviti na miru, Nicholas?

- Hoće.

- Nisi mu ništa ispričao o godinama koje sam provela s Raulfom?

- Nisam, naravno da nisam. Ne bih prekršio riječ koju sam ti dao. Potvrdno je kimnula. - Zasigurno zna da mu ne mogu podariti djecu.

Tu temu spomenuli su barem desetak puta tijekom putovanja u brda. Nicholas nije znao što bi joj više mogao reći da ju uvjeri. - Zna, Johanna.

- Zašto mu je to bilo nevažno?

- Želio je zemlju. On je sada lord i mora staviti svoj klan iznad vlastitih interesa. Ženidba s tobom bila mu je samo način za postizanje svojega cilja.

Odgovor je bio hladan i iskren. Johanna je potvrdno kimnula. - Upoznat ću se s njim - naposljetku je pristala. - Ali ne mogu ti obećati da ću se udati za njega, tako da se smjesta prestani smješkati, Nicholas.

~ 36 ~ Julie Garwood

MacBain je već bio umoran od čekanja da mu dođe nevjesta. Pošao je niz stube u trenutku kad je ona potaknula svoga konja naprijed. Još ju uvijek nije bio na pravi način promotrio, jer je sva bila zaogrnuta crnim plaštem i kapuljačom. Ali iznenadilo ga je kako je sitna. Očekivao je mnogo krupniju ženu, s obzirom na Nicholasovu građu.

Nije mu bio važan njezin izgled. Taj brak nije bio ništa drugo doli praktičan dogovor. Pretpostavljao je da će, s obzirom na to da je bila Nicholasova sestra, biti jednako tako tamnoputa i imati kestenjastu boju kose.

Prevario se. Nicholas je prvi sjahao. Dobacio je uzde jednom vojniku i prišao Johanni, pomoći joj da se spusti na zemlju.

Bila je sićušna. Tjeme joj je sezalo samo do bratovih ramena. Nicholas ju je držao za nadlaktice i osmjehivao joj se. Bilo je očito da mu je bilo uvelike stalo do sestre. MacBain je tu njegovu bratsku odanost smatrao donekle pretjeranom.

Dok je Johanna razvezivala vezicu kojom je bio privezan njezin plašt, vojnici su se počeli redati iza svojega vođe.

Maclaurinovi ljudi zbili su se u gomilu iza svojeg lorda te lijevo od širokih stuba, dok su se MacBainovi ratnici poredali iza svoga vođe, na desnoj strani. Šest se stuba za tren oka ispunilo znatiželjnicima. Svi su oni željeli vidjeti lordovu nevjestu.

MacBain je čuo prigušeno mrmljanje očitoga odobravanja samo sekundu nakon što je Johanna skinula plašt i pružila ga svojemu bratu. MacBain je smatrao da nije ispustio nikakav zvuk, no nije bio siguran. Pogled na nju ostavio ga je bez daha.

Nicholas ni jednom riječju nije spomenuo njezin izgled, a MacBain nije bio dovoljno zainteresiran da bi ga za to upitao. Pogledao je sada u baruna i u njegovu pogledu zapazio smijeh. Zna da sam zbunjen, pomislio je u sebi. MacBain je prikrio zaprepaštenje i u potpunosti se posvetio lijepoj ženi koja mu je prilazila.

~ 37 ~ Spas

Bože, kako je ta djeva bila lijepa. Do struka duge plave kovrče njihale su se sa svakim njezinim korakom. Činilo se da ta žena nema nijednu manu. Na hrptu nosa imala je nekoliko veoma svijetlih pjegica. Svidjelo mu se to. Oči su joj bile jasne nijanse plave, ten joj je bio čist, a usne, Bože dragi, usne su joj i sveca mogle navesti na bludne misli. I to mu se svidjelo.

Nekolicina Maclaurinovih vojnika nije reagirala disciplinirano poput MacBaina. Dvojica muškaraca koja su stajala neposredno iza svojega lorda potiho su dugo zviždala izražavajući svoje divljenje. Ali MacBain se nije složio s njihovim nepristojnim ponašanjem. Napola se okrenuo, obojicu muškaraca uhvatio za vrat te su obojica poput klade poletjela preko bočne strane stubišta. Ostali vojnici morali su pognuti glavu kako bi mu se sklonili s puta.

Johanna je naglo zastala, pogledala u vojnike ispružene na tlu, a potom vratila pogled na njihovog vođu. Lord se čak nije ni doimao zapuhanim.

- Nježan muškarac? - prošaptala je Nicholasu. - To je bila laž, zar ne?

- Daj mu priliku, Johanna. Toliko njemu i meni duguješ.

Uputila je bratu nezadovoljan pogled prije nego što se ponovno okrenula prema lordu.

MacBain je iskoračio. Njegov vučjak prišao je s njim i ponovno se prislonio uz svojega gospodara.

Johanna se počela moliti za dovoljno hrabrosti da nastavi hodati. Kada je bila na nekih pola metra udaljenosti od ratnika, zaustavila se i izvela savršen naklon.

Koljena su joj tako silno drhtala da je bila zadovoljna time što nije pala na lice.

Dok joj je glava bila pognuta, čula je glasno frktanje i nekoliko povika gunđanja. Nije znala jesu li ti bučni glasovi bili zvuci odobravanja ili osude.

~ 38 ~ Julie Garwood

Lord je nosio svoj ogrtač. Imao je iznimno mišićave noge. Nastojala je ne piljiti u njih.

- Dobar dan, lorde MacBain.

Glas joj je podrhtavao. Bojala ga se. MacBain nije bio iznenađen. Od pogleda na nj više mladih žena potrčalo je natrag u sigurno očevo okrilje. Nikada nije ni razmislio o tome da pokuša promijeniti njihove reakcije, jer nije mu ni bilo posebno stalo do toga.

Ali sada mu je bilo stalo. Nikada neće navesti tu ženu da se uda za nj dok ne učini nešto da joj ublaži strah. Zabrinuto je pogledavala u njegova psa. MacBain je pretpostavio da ju je i pas prestrašio.

Nicholas baš nije bio od velike pomoći. Stajao je tamo, cereći se poput kakve lude.

MacBain je, mrko ga pogledavši, zahtijevao njegovu pomoć. Zaključio je kako to nije trebao učiniti kad je Johanna brzo ustuknula.

- Govori li ona gaelski?

MacBain je to pitanje uputio Nicholasu. Johanna je odgovorila: - Učim vaš jezik.

Nije progovorila gaelskim kad mu je odgovorila. Držala je ruke sklopljene pred sobom. Zglobovi su joj bili blijedi od čvrstoga stiska.

MacBain je zaključio kako bi ju običan razgovor mogao smiriti. - Koliko dugo učiš naš jezik?

Glava joj je bila prazna. Naravno, on je za to bio kriv. Gledao ju je intenzivno i uznemirujuće i čini se kako nijednu misao nije mogla uspjeti oblikovati. Bože dragi, čak se nije mogla sjetiti ni o čem su razgovarali.

Strpljivo joj je ponovio pitanje. - Gotovo četiri tjedna - izletjelo joj je.

Nije se nasmijao. Jedan od vojnika frktao je, zabavljajući se, ali zaustavio ga je MacBainov pogled.

~ 39 ~ Spas

Nicholas je, mršteći se, pogledavao u svoju sestru, pitajući se zašto lordu nije rekla istinu. Prošlo je skoro četiri mjeseca otkad ju je otac MacKechnie počeo podučavati. Uhvatio je paničan pogled u sestrinim očima kad je pogledala prema njemu, i tek tada shvatio. Johanna je jednostavno bila previše nervozna da bi uspijevala razborito razmišljati.

MacBain je zaključio kako mu tijekom toga važnog sastanka ne treba nikakva publika.

- Nicholas, ovdje pričekaj. Tvoja sestra i ja idemo unutra popričati.

Nakon što je izdao tu naredbu, MacBain se približio Johanni i uhvatio ju za nadlakticu. S njim je prišao i njegov pas. Nagonski je ustuknula, potom shvatila što je učinila i kako je kukavički taj uzmak morao izgledati lordu, te ponovno brzo pošla naprijed.

Ona golema zvijer zarežala je na nju. MacBain je izdao odrješitu naredbu na gaelskom i pas je smjesta prestao potiho prijeteće zavijati.

Johanna se ponovno doimala kao da će se onesvijestiti. Nicholas je znao da joj je potrebno samo malo vremena da ponovno stekne hrabrost. Koraknuo je prema naprijed. - Zašto nisi dopustio mojim ljudima i ocu MacKechnieju da prođu Rush Creek? - upitao je.

- Tvoja sestra i ja moramo se nagoditi prije nego što svećeniku bude omogućen dolazak ovamo. Tvojim ljudima nikada neće biti dopušten ulazak na našu zemlju, Nicholas. Jesi li zaboravio moje uvjete? Detaljno smo to prošli kad si posljednji put bio tu.

Nicholas se složio, potvrdno kimnuvši. Nije mogao smisliti ništa što bi ga mogao dodatno upitati.

- Otac MacKechnie bio je veoma uzrujan zbog vaše naredbe da pričeka tamo dolje - rekla je Johanna.

MacBain se nije doimao pretjerano zabrinutim zbog odvraćanja Božjega čovjeka. Slegnuo je ramenima. Reagirala

~ 40 ~ Julie Garwood

je razrogačivši oči. Tijekom tri godine braka s Raulfom naučila je bojati se svećenika; oni koje je ona poznavala bili su moćni ljudi, koji nisu opraštali. Ali MacKechnie se razlikovao od svih ostalih. Bio je dobrohotan čovjek koji je vlastiti život riskirao dolaskom u Englesku, kako bi se mogao založiti za Maclaurinove.

Nije željela da ga sada uvrijede. - Otac MacKechnie veoma je iscrpljen od dugoga puta, milorde, i zasigurno bi mu dobro došla hrana i piće za okrjepu. Molim vas, pokažite mu vašu gostoljubivost.

MacBain je potvrdno kimnuo. Obratio se Calumu: - Pobrini se za to - naredio je.

Pomislio je kako će pristanak na njezinu zamolbu ublažiti strah koji je osjećala od njega. Na kraju krajeva, upravo je dokazao da može biti susretljiv. Ali ona se još uvijek doimala spremnom poskočiti. Dođavola, bila je bojažljiva. Njegov kućni ljubimac nije mu baš u tom slučaju bio od pomoći. Nastavila je zabrinuto pogledavati dolje prema psu, i svaki put kad bi se u nj zagledala, pas bi zarežao na nju.

MacBainu je na pamet palo zgrabiti ju, prebaciti preko ramena i unijeti unutra, no potom se predomislio. Pomisao na to zabavljala ga je, ali nije se osmjehnuo. Ostao je strpljiv, pružio ruku prema njoj i jednostavno pričekao da vidi što će ona učiniti. Iz njegova pogleda bilo joj je jasno da je pretpostavio kako ga se boji te da ga je njezina bojažljivost ujedno zabavljala. Prisilila se duboko udahnuti, a potom stavila ruku u njegovu.

Sav je bio golem. Ruka mu je bila barem dvostruko veća od njezine i nedvojbeno je morao osjetiti njezino drhtanje. Ipak je on bio lord. Nagađala je kako nikada ne bi dospio na taj položaj da usput nije stekao džentlmensko ponašanje te je stoga pretpostavila kako on neće spomenuti sramotno stanje u kojem se nalazila.

- Zašto drhturiš?

Pokušala je izvući ruku iz njegove. Nije ju pustio. Sada ju je imao i nije ju namjeravao pustiti da ode.

~ 41 ~ Spas

Prije nego što je Johanna uspjela smisliti odgovarajuće objašnjenje na pitanje koje joj je postavio, on se okrenuo, povukao ju uza stube i uvukao kroz vrata.

- Zbog vašeg neobičnog vremena - izletjelo joj je.

- Čega našeg? - Doimao se zbunjenim.

- Nije važno, lorde.

- Objasni mi, što si time mislila reći - naredio je.

Uzdahnula je. - Nicholas mi je objasnio kako je ovdje toplo tijekom čitave godine... mislila sam da vam je rekao za njegovu... - Zaustila je reći laž, a potom se predomislila. Možda lord ne bi shvatio koliko je bila smiješna ta bratova besramna izmišljotina o Visočju.

- Što njegovo? - priupitao je MacBain, znatiželjan zbog toga što se odjednom zarumenjela.

- Rekao je kako tako hladni vjetrovi nisu ovdje uobičajeni - rekla je.

MacBain umalo nije prasnuo u smijeh. Na vrijeme se zaustavio. Vrijeme je zapravo bilo neuobičajeno toplo za to doba godine.

Nije se čak ni osmjehnuo. Ta je djevojka već bila pokazala svoju nježnu narav i pretpostavio je kako ruganje njezinoj naivnosti ne bi ublažilo njezin stav prema njemu.

~ 42 ~ Julie Garwood

-

A ti vjeruješ u sve ono što ti brat kaže? - upitao je.

- Vjerujem, naravno - odgovorila je, kako bi mu dala do znanja da je u potpunosti odana svojemu bratu.

- Shvaćam.

- Hladnoća je razlog zbog kojega drhtim - rekla je u nedostatku bolje laži.

- Ne, nije. - Jest.

- Bojiš me se.

Čekao je da mu ponovno nešto slaže. Iznenadila ga je istinom. - Bojim - izjavila je. - Bojim vas se. A bojim se i vašeg psa.

- Zadovoljan sam tvojim odgovorima.

- Drago vam je zbog spoznaje da vas se bojim?

Osmjehnuo se. - Znao sam već da strahuješ od mene, Johanna. Drago mi je zbog toga što si to priznala. Mogla si slagati.

- Znali biste da lažem. - Bih.

Zvučao je užasno bahato, ali nije bila uvrijeđena... očekivala je bahatost kod tako krupnog muškarca zlokobnog izgleda kakav je bio taj ratnik. Shvatila je kako se držala za njega i smjesta se oslobodila. Potom se okrenula baciti pogled po ulazu. S desne strane bile su široke stube s urešeno izrezbarenom drvenom ogradom. Iza stuba vodio je hodnik. S desne strane ulaza bila je velika dvorana. Bila je sva u ruševinama. Johanna je stala na najvišu stubu i zagledala se u tu pustoš. Zidovi su bili nagorjeli od požara, a krov iznad dvorane, ono malo što je od njega preostalo, visio je u dugačkom komadu koji je počivao uz čađave bočne strane. Miris ustajalog dima još se uvijek pronosio zrakom.

~ 43 ~ Spas

-

Johanna je sišla niz stube i prešla na drugi kraj prostorije. Toliko su ju rastužile ruševine koje je vidjela da bi najradije bila zaplakala.

MacBain je zapazio kako joj se izraz lica mijenja dok se osvrtala po prostoriji.

- To su učinili ljudi moga muža, zar ne? - Jesu.

Okrenula se pogledati ga. Zapravo, bilo mu je drago vidjeti tugu u njezinim očima. Ta je žena imala savjest.

- Užasna je nepravda ovdje počinjena. Istina - složio se. - Ali nisi ti za nju odgovorna.

- Mogla sam se pokušati založiti kod svoga muža...

- Ne vjerujem da bi te poslušao... - izjavio je MacBain. - Reci mi nešto, Johanna. Je li on znao da njegov vazal ovdje čini takvu pustoš ili je bio neupućen?

- Znao je za što je sve Marshall sposoban - odgovorila je. MacBain je potvrdno kimnuo. Sklopio je ruke na leđima i nastavio piljiti u nju. - Pokušala si ispraviti tu nepravdu - zapazio je. - Poslala si ovamo svoga brata za Marshallom.

- Vazal mojega muža postao je polubog. Nije želio ni čuti vijest da je Raulf mrtav i da on tu više nije potreban.

- On tu nikada nije ni bio potreban. - MacBainov glas poprimio je oštar ton.

Potvrdno je kimnula, složivši se. - Ne, nikada tu nije ni bio potreban.

Uzdahnuo je. - Marshall je spoznao moć. Veoma malo ljudi od toga može odustati.

- Bi li ti mogao?

~ 44 ~ Julie Garwood

-

Njezino ga je pitanje iznenadilo. Zaustio je odgovoriti joj potvrdno, bih, naravno da bih mogao, ali bio je nov na mjestu lorda i iskreno nije znao bi li mogao odstupiti ili ne.

- Još moram proći kušnju - priznao je. - Nadam se da bih, ako bi to bilo dobro za klan, mogao učiniti sve što bi se od mene zahtijevalo, ali ne mogu to sa sigurnošću tvrditi dok se ne suočim s takvim izazovom.

Zadivila ju je njegova iskrenost te se osmjehnula. - Nicholas je bio bijesan na tebe zato što je Marshall šmugnuo, a ti ga nisi pustio da pođe za njim. Rekao je kako ste se vas dvojica posvađali, nakon čega si ga udario tako da je utonuo u pravi san. Kad je otvorio oči, Marshall je bio sklupčan pokraj njegovih nogu.

MacBain se osmjehnuo. Nicholas je zasigurno ublažio tu krvavu priču.

- Udat ćeš se za mene, Johanna.

Zvučao je značajno. Sada se nije osmjehivao. Johanna se pripremila na njegov bijes, a potom sporo odmahnula glavom.

Objasni mi razlog svojega oklijevanja - naredio je. Ponovno je odmahnula glavom, gledajući prema njemu.

MacBain nije bio naviknut na to da mu se proturječi, ali nastojao je prikriti nestrpljivost. Znao je da baš nije veoma vješt u razgovoru sa ženama. Zasigurno nije znao kako se udvarati slabijem spolu i znao je da će ovim razgovorom nešto uprskati.

Zašto je, zaboga, Johanni bilo omogućeno da odluči prva? Nicholas joj je jednostavno mogao reći da će se udati i tu bi toj priči bio kraj. U tom slučaju ovaj se razgovor ne bi ni vodio. Neka sve ide dođavola. Trebali bi već biti usred vjenčanoga obreda i razmjenjivati bračne zavjete.

- Ne sviđaju mi se bojažljive žene.

~ 45 ~ Spas

-

Johanna se isprsila. - Nisam bojažljiva - izjavila je. - Naučila sam biti oprezna, milorde, ali nikada, ama baš nikada nisam bojažljiva.

- Shvaćam. - Nije joj vjerovao.

- Meni se ne sviđaju krupni muškarci, čak ni oni zgodni.

- Smatraš me zgodnim?

Kako mu je uspjelo njezine riječi pretvoriti u kompliment? Osim toga, doimao se iznenađenim, kao da uistinu nije bio svjestan vlastite privlačnosti. - Pogrešno si me shvatio - rekla mu je. - To što si zgodan, značajka je koja ne ide u tvoju korist. - Nije se obazirala na izraz nevjerice koji mu se pojavio na licu, već je ponovila: - Posebno mi se nimalo ne sviđaju krupni muškarci.

Znala je da zvuči smiješno. Ali nije marila. Nije se sada namjeravala povući. Izravno ga je pogledala u oči, sklopila ruke na trbuhu i namršteno ga pogledala. Vrat joj se umalo ukočio od takvoga položaja.

- Što kažeš na moje mišljenje, milorde?

Izazivala ga je svojim držanjem i bojom glasa. Sada mu je hrabro pružala otpor. Odjednom je osjetio snažan poriv da se ponovno nasmije.

Ali samo je uzdahnuo. - Glupa razmišljanja - rekao joj je, što je više moguće izravnije.

- Možda - složila se. - Ali to ne mijenja ono kako se osjećam.

MacBain je zaključio da je dosta vremena protratio na taj razgovor. Bilo je krajnje vrijeme da ona shvati što će se dogoditi.

Činjenica je da nećeš otići odavde. Ostat ćeš sa mnom, Johanna. Sutra ćemo se vjenčati. To je činjenica.

~ 46 ~ Julie Garwood

-

- Oženit ćeš me protivno mojoj volji?

- Hoću.

Dođavola, ponovno je izgledala užasnuto. Njezina reakcija nije mu odgovarala. Ponovno se pokušao poslužiti razumom ne bi li ju naveo na suradnju. Na kraju krajeva, nije on bio nikakav ljudožder. Mogao je biti razuman.

- Jesi li se u nekoliko posljednjih trenutaka predomislila i sada se želiš vratiti u Englesku? Nicholas mi je rekao da ti je odgovaralo otići iz Engleske.

- Ne, nisam se predomislila, ali...

- Možeš li si priuštiti platiti globu koju tvoj kralj zahtijeva ako ostaneš neudana?

- Ne.

- Je li u pitanju barun Williams? Nicholas mi je spomenuo da te taj Englez želi uzeti za ženu. - Nije joj ostavio vremena za odgovor. - Nije važno. Neću te pustiti da odeš. Nijedan drugi muškarac neće te imati.

- Ne sviđa mi se barun Williams.

- Iz gnušanja u tvojem glasu zaključujem da je i taj barun nekakav zgodan div.

- Zgodan je samo ako svinje smatraš privlačnima, milorde. I sitan je, s još sitnijim mozgom. Posve mi je neprihvatljiv.

- Shvaćam - otegnuto je izgovorio MacBain. - Dakle, ne sviđaju ti se ni sitni ni krupni muškarci. Jesam li to dobro shvatio?

- Rugaš mi se.

- Ne, rugam se tvojim glupim izjavama. Nicholas je jednako krupan kao ja - podsjetio ju je.

~ 47 ~ Spas

-

- Točno, ali moj mi brat nikada ne bi naudio.

Istina je bila izrečena. Izbrbljala je te riječi prije nego što se uspjela zaustaviti. MacBain je izvio obrvu, reagirajući na tu izrečenu izjavu.

~ 48 ~ Julie Garwood

Johanna je odvratila pogled, zagledavši se u pod, no on je dotada uspio zapaziti kako se zarumenjela.

- Molim te, pokušaj shvatiti, lorde. Da me štene ugrize, imala bih prilične izglede preživjeti, ali da me ugrize vuk, ne vjerujem da bih imala ikakvih izgleda.

Silno se trudila biti hrabra, no to joj, nažalost, nije uspjelo. Njezin užas bio je stvaran i prema MacBainovu nagađanju, potjecao je iz proživljenoga iskustva.

Nastupilo je poduže zatišje. MacBain je piljio u nju. Bila je zagledana u pod.

- Je li te tvoj muž...?

- Ne želim razgovarati o njemu.

Dobio je odgovor. Načinio je korak prema njoj. Nije ustuknula. Položio je ruke na njezina ramena i naredio joj da podigne pogled. Polako ga je poslušala.

Kad se oglasio, prigušeno je grubo prošaptao: - Johanna?

- Da, milorde?

- Ne grizem.

ČETVRTO POGLAVLJE

jenčali su se sljedećeg poslijepodneva. MacBain je pristao pričekati toliko dugo, kako bi se otac

MacKechnie mogao pripremiti za svečanost. Bilo je to jedino čemu se bio spreman prilagoditi. Johanna se željela vratiti u tabor i prenoćiti u vlastitom šatoru, u blizini svojega brata, svećenika i njoj odanih ljudi. Lord MacBain nije htio ni čuti za to. Naredio joj je da prespava u jednoj od onih nanovo

V

~ 49 ~ Spas

sagrađenih kućica duž brijega, u jednoj maloj jednosobnoj izbi sa samo jednim prozorom i kamenim ognjištem.

Johanna do vjenčanja više nije vidjela lorda, kao ni svojega brata, sve do onoga trenutka kad je došao po nju. MacBain je pred njezina vrata postavio dvojicu stražara. Bojala se upitati jesu li vojnici tamo kako bi spriječili nekoga izvana da uđe ili nju da ode.

Nije dobro spavala. U mislima joj se jedna briga nizala za drugom. Što ako se ispostavi da je MacBain poput Raulfa? Bože dragi, bi li mogla još jednom preživjeti pakao? Zbog mogućnosti da bi se mogla udati za još jedno čudovište, rasplakala se, samosažalijevajući se. Smjesta se posramila. Nije li, na kraju krajeva, ipak bila kukavica? Nije li Raulf bio u pravu kad joj se izrugivao?

Ne, ne, bila je snažna žena. Mogla se nositi sa svime što joj se našlo na putu. Neće se prepustiti strahu ni dopustiti da ima tako nisko mišljenje o sebi. Vrijedila je ona, dođavola... zar ne? Johanna je vjerovala kako je nakon Raulfove smrti vratila vjeru u sebe. Prvi put u nešto više od tri godine živjela je bez straha. Dani su joj bili ispunjeni blaženim spokojem. Čak i onda kada ju je kralj John odvukao na svoj dvor, pustio ju je na miru u njezinim privatnim odajama. Nitko ju nije gnjavio. Točno pred njezinim vratima bio je vrt. U njemu je provodila većinu dana.

Ali taj spokojan predah bio je okončan i sada su ju prisiljavali ući u drugi brak. Razočarat će lorda. Što će on tada učiniti? Hoće li ju pokušati navesti da se osjeća neukom i bezvrijednom? Bogme, neće to dopustiti. Raulfovi napadi bili su tako mudro zamaskirani i ona je bila veoma mlada i djetinje naivna tako da je, tek kada je bilo gotovo prekasno, shvatila što je činio. Polako i podmuklo vršio je napad na njezin karakter, k tomu još nemilosrdno. Nastavljalo se to iz dana u dan, sve dok nije imala osjećaj da je svu svjetlost iz nje isisao.

Tada mu se pokušala oduprijeti. Bio je to početak batinanja.

Johanna se prisilila spriječiti naviranje sjećanja. Zaspala je, moleći da se dogodi čudo. Nicholas je oko podneva došao po

~ 50 ~ Julie Garwood

nju. Bacio je pogled na njezino blijedo lice i odmahnuo glavom.

- Zar imaš tako malo povjerenja u bratovu prosudbu? Rekao sam ti da je MacBain častan čovjek - podsjetio ju je. - Nemaš razloga bojati ga se.

Položila je ruku na bratovu nadlakticu i pošla uz njega. - Imam povjerenja u tvoju prosudbu – prošaptala je.

U glasu joj se nije osjećalo da je u to uvjerena, ali nije bio uvrijeđen. Shvaćao je njezin strah. Sjećanje na ono kad ju je vidio pretučenog lica kad je navratio posjetiti ju, onda kad ju Raulf nije imao vremena sakriti, u trenu je u njemu ponovno izazvalo bijes.

- Molim te, ne mršti se, Nicholas. Nastojim pobijediti strah. Bit će sve u redu.

Nicholas se osmjehnuo. Nije mogao vjerovati da njegova sestra u tom trenutku pokušava njega utješiti.

- Hej, bit će sve u redu s tvojim brakom - rekao je. - Znaš li da ćeš, osvrneš li se oko sebe, načas zapaziti karakter tvoga budućeg supruga. Gdje si spavala sinoć?

- Znaš ti dobro gdje sam spavala.

- U novoj novcatoj kućici, je li točno?

Nije joj ostavio vremena za odgovor. - Odavde mogu vidjeti još tri, sve izgledaju nanovo sagrađene. Drvo još nije dotrajalo.

- Što mi to pokušavaš reći?

- Sebičan muškarac najprije bi pomislio sebi ugoditi, zar ne?

- Točno.

- Vidiš li novu utvrdu? - Ne. - Calum je glavni McBainov zapovjednik nad MacBainovim

ratnicima, Johanna, i on mi je rekao kako su te kućice namijenjene najstarijima iz klana. Oni imaju prednost, jer

~ 51 ~ Spas

njima je najpotrebnija vatra koja će ih zagrijati i krov nad glavom noću. MacBain sebe stavlja na zadnje mjesto. Razmisli o tome, Johanna. Saznao sam da postoje dvije spavaće sobe na istočnoj strani, ponad stuba, unutra u utvrdi. Nijedna nije uništena u požaru. Ali MacBain u njima nije proveo ni jednu jedinu noć. Spava vani s ostalim vojnicima. Ne govori li ti to nešto o karakteru toga čovjeka?

Njezin osmijeh bio mu je jedini potreban odgovor. Boja joj se ponovno vratila u lice. Nicholas je zadovoljno kimnuo.

Gotovo su bili došli do ruba dvorišta kad su ugledali gomilu žena i muškaraca koji su radili oko priprema za vjenčanje. Budući da je kapelicu progutao požar, vjenčanje se trebalo održati u dvorištu. Improvizirani oltar koji se sastojao od široke, ravne, drvene daske bio je oslonjen navrh dvije bačve svijetloga piva. Jedna je žena preko te daske prostirala bijelu platnenu tkaninu. Otac MacKechnie čekao je da prekrivač bude postavljen, a potom na sredinu stavio lijep zlatni kalež i tanjur. Druge dvije žene klečale su na zemlji ispred bačava, aranžirajući bukete cvijeća ispred drveta.

Johanna je ponovno krenula naprijed. Nicholas ju je uhvatio za ruku, s namjerom da ju zaustavi.

- Postoji još nešto što trebaš znati - započeo je. - Da?

- Vidiš li ono dijete koje sjedi na najvišoj stubi? Okrenula se pogledati. Dječačić kojemu zasigurno nije bilo više od četiri, pet ljeta, sjedio je sam na najvišoj stubi. Laktovima podbočen o koljena, rukama je pridržavao glavu. Promatrao je kako teku pripreme. Doimao se strašno nesretan.

- Vidim ga - rekla je Johanna. - Izgleda napušteno, zar ne, Nicholas?

Njezin se brat osmjehnuo. - O, da - složio se.

- Tko je on?

- MacBainov sin.

Umalo se srušila. - Što njegovo?

~ 52 ~ Julie Garwood

- Tiše, Johanna. Ne želim da netko načuje ovaj razgovor. Taj dječak pripada MacBainu. Naravno, nagađa se kako možda i nije njegov sin, ali MacBain je jasno dao do znanja da ga prihvaća. Bila je previše iznenađena da bi uopće progovorila.

- Zove se Alex - zapazio je Nicholas, u nedostatku nečega boljega za reći. - Čini mi se da sam te donekle šokirao, Johanna.

- Zašto mi to prije nisi rekao? - Nije mu ostavila vremena da joj odgovori.

- Koliko je dugo MacBain bio u braku?

- Nije bio.

- Ne razumijem...

- O, da, razumiješ. Alex je nezakonito dijete.

- Ah.

Nije znala što misliti o tome. - Dječakova majka umrla je pri porodu - dodao je Nicholas. - Mogla bi baš sve znati, sestro. Ta žena bila je prostitutka koja je pratila vojnike u taborima. Postoje još barem trojica muškaraca koji bi mogli tvrditi da je dječak njihov.

Osjećala je iskrenu sućut prema mališanu. Okrenula se ponovno ga pogledati. Bilo je to ljupko dijete tamne kovrčave kose. Iz daljine koja ih je razdvajala nije mu mogla razaznati boju očiju. Kladila bi se da su bile sivkaste, kao u njegova oca.

- Johanna, važno je da znaš da je MacBain toga dječaka priznao za sina.

Okrenula se prema svojemu bratu. - Čula sam te, oba puta kad si spomenuo tu činjenicu.

- I?

Osmjehnula se. - Što i, Nicholas?

- Hoćeš li ga prihvatiti?

~ 53 ~ Spas

- O, Nicholas, kako me takvo što možeš pitati? Naravno da ću ga prihvatiti. Kako bi mogla ne prihvatiti ga.

Nicholas je odahnuo. Njegova sestra nije shvaćala kako je u tom okrutnom svijetu. - To je kost razdora među Maclaurinima - objasnio je. - MacBainov otac bio je lord Maclaurin. Pao je u samrtničku postelju, nikada ne priznavši svoga sina.

- Dakle, čovjek za kojega ću se udati također je nezakonito dijete?

- Da. - Pa ipak su ga Maclaurinovi proglasili svojim lordom?

Nicholas je potvrdno kimnuo. - Zamršeno je to - priznao je. - Bila im je potrebna njegova snaga. On doista nosi očevu krv pa su sasvim zgodno zaboravili da je rođen kao kopile. Ali taj dječak...

Nije više progovorio ni riječ. Ostavit će njoj da sama donese zaključke. Johanna je odmahnula glavom. - Pretpostavljaš li da je mališan uzrujan zbog vjenčanja?

- Reklo bi se da je uzrujan zbog nečega.

Pozornost im je svojim mahanjem privukao otac MacKechnie. Nicholas je uhvatio Johannu za lakat i pošli su prema naprijed. Nije mogla odvratiti pogled od onoga djeteta. Bože, kako je jadno i izgubljeno izgledalo.

- Spremni su - izjavio je Nicholas. - Evo, stiže MacBain. Lord je prešao preko dvorišta i zauzeo svoje mjesto ispred oltara. Ruke su mu bile spuštene niz tijelo. Svećenik je prišao i stao pokraj njega. Ponovno je dao znak Johanni da priđe.

- Ne mogu to učiniti, ne bez...

- Sve će biti u redu.

- Ne shvaćaš - prošaptala je, osmjehujući se. - Tu me pričekaj, Nicholas. Odmah se vraćam.

~ 54 ~ Julie Garwood

Svećenik je mahnuo Johanni. Uzvratila mu je mahanjem, smiješeći se. Potom se okrenula i udaljila. - Johanna, za ljubav Božju...

Nicholas je to promrmljao u zrak. Gledao je za svojom sestrom dok se probijala kroz gomilu. Kada se zaputila prema stubama, konačno je shvatio što je pošla obaviti.

Nicholas je svratio pogled na MacBaina. Izraz njegova lica nije mu odavao misli. Svećenik je izvijao vratom vidjeti gdje je Johanna, a potom se okrenuo prema MacBainu i trknuo ga laktom.

Johanna je usporila korak kad se približila stubama jer nije željela da mališan pobjegne prije nego što ona stigne do njega.

Vijest da MacBain ima sina ispunila ju je radošću i osjećajem olakšanja. Napokon je dobila odgovor na pitanje koje ju je mučilo. MacBain očito nije mario za to što je bila jalova, budući da je već imao nasljednika, bio on nezakonito dijete ili ne.

Grižnja savjesti koju je osjećala spala joj je s pleća poput teškoga ogrtača.

MacBain se nije uspio suzdržati od mrštenja. Dođavola, nije želio da ona dozna za dječaka prije vjenčanja, da se ne predomisli. Znao je da su žene osebujne u svojim stavovima i bio je uvjeren kako nikada neće moći u potpunosti shvatiti njihov način razmišljanja. Činilo se da se one ne slažu s tako neobičnim stvarima. Većina njih, koliko je čuo, ne prihvaća ljubavnice, a neke žene ostalih ratnika koje je poznavao nisu prihvaćale ni kopilad. MacBainu je svakako bila namjera natjerati Johannu da prihvati njegova sina, ali nadao se najprije nju udomiti. Alex ju je uočio dok mu se približavala i smjesta zagnjurio lice u ruke. Koljena su mu bila koščata i umrljana blatom. Kad je provirio pogledati ju, ugledala mu je oči. Nisu bile sivkaste poput očevih, već plave.

Johanna je zastala na najnižoj stubi i obratila se dječaku. MacBain je krenuo za svojom nevjestom, a potom se

~ 55 ~ Spas

predomislio. Prekrižio je ruke na prsima i jednostavno čekao da vidi što će se dogoditi. Nije on bio jedini koji je promatrao.

Tišina je zavlada dvorištem dok se svaki pripadnik MacBainova i Maclaurinova klana okrenuo pogledati.

- Razumije li dječak engleski? - upitao je otac MacKechnie.

- Ponešto - odgovorio je MacBain. - Rekla mi je da ste ju podučavali gaelski. Je li naučila dovoljno da popriča malo s Alexom?

Svećenik je slegnuo ramenima: - Možda - dopustio je.

Johanna je nekoliko trenutaka razgovarala s dječakom. Potom mu je pružila ruku. Alex je skočio na noge, skakućući sišao niz stube i stavio ruku u njezinu. Sagnula se, uklonila mu kosu iz očiju, namjestila ogrtač da mu ne spadne preko ramena i povukla ga za sobom.

- On to shvaća - prošaptao je MacKechnie.

- Što on to shvaća? - priupitao je Calum. Svećenik se osmjehnuo. - Prihvaćanje.

MacBain je potvrdno kimnuo. Johanna je stala uz Nicholasa i ponovno ga uhvatila za ruku. - Sada sam spremna - izjavila je. - Alex, idi stani uz svojega oca - uputila ga je. - Dužnost mi je doći k vama dvojici.

Dječačić je potvrdno kimnuo. Potrčao je duž staze i zauzeo mjesto s očeve lijeve strane. MacBain je spustio pogled na svoga sina. Izraz lica bio mu je suzdržan pa Johanna nije mogla zaključiti je li zadovoljan ili uzrujan. Pogled mu je počivao na njoj, ali kad se zaputila prema njemu, rasklopio je ruke i spustio ih dotaknuti tjeme svojega sina.

Nicholas ju je predavao na vjenčanju. Nije se opirala kad joj je ruku stavio u MacBainovu. Bio je vraški ponosan na svoju sestru. Znao je da je nervozna, ali nije se pokušavala privijati uz njega. Nalazila se između dvojice ratnika; s desne strane bio je njezin budući suprug, a s lijeve strane brat. Johanna je stajala uspravno, držeći glavu visoko, i gledala ravno pred

~ 56 ~ Julie Garwood

sebe. Na sebi je imala bijelu, do gležnja dugačku haljinu i njoj pristajući haljetak do koljena. Četvrtast izrez oko vrata na njezinoj vjenčanici bio je ukrašen blijedo ružičastim i zelenim nitima izrađenim u obliku profinjenih ružinih pupoljaka.

I ona je mirisala poput ruža. Miris je bio blag, no ipak veoma privlačan MacBainu. Otac MacKechnie s kuta je oltara uzeo buketić cvijeća koji joj je predao prije nego što je žurno otišao na drugu stranu, započeti s misom.

MacBain nije skidao pogleda sa svoje nevjeste. Bila je krajnje ženstveno stvorenje, istini za volju, ni sam nije znao što će s njom. Najviše se brinuo kako neće biti dovoljno snažna da izdrži tako težak život. Prisilio se odagnati tu zabrinutost. Zapala ga je dužnost pobrinuti se da ona preživi. Štitit će ju od opasnosti, a bude li ju trebalo razmaziti, onda će se, bogme, pobrinuti za to da bude razmažena. Zasada nije imao blagoga pojma kako, ali inteligentan je on čovjek. Naći će već način. Neće joj dopustiti da prlja ruke ni da radi nekakav mukotrpan posao. Zahtijevat će od nje da se ama baš svakoga dana odmara. Vođenje brige o njoj bilo je najmanje što je mogao učiniti u zahvalu za zemlju koju mu je dala, što je nedvojbeno bio jedini razlog zbog kojega se sada brinuo da joj ugodi.

Vjetar joj je otpuhao pramen kose na lice. Ispustila mu je ruku kako bi taj pramen prebacila preko ramena. Bila je to profinjena, ženstvena reakcija. Činilo se da joj hrpa kovrčave zlatne kose lebdi niz leđa. Ruka joj je tako silno drhtala te su latice iz kite cvijeća koju je pridržavala uz struk brzo otpadale.

Kad ga nije ponovno uzela za ruku, toliko se zabrinuo da ju je zgrabio i čvršće privukao uz sebe. Nicholas je zapazio taj posjednički pokret i osmjehnuo se.

Svečanost se sasvim lijepo odvijala sve dok otac MacKechnie nije od nje zatražio da se obveže voljeti, poštovati i slušati svojega supruga. Dugo je razmatrala njegov zahtjev, a potom odmahnula glavom i okrenula se prema mladoženji.

Dala mu je znak da se sagne i propela se na vrhove prstiju kako bi mu mogla prošaptati na uho.

~ 57 ~ Spas

- Pokušat ću te voljeti, milorde, i sasvim ću te sigurno poštovati, jer ćeš mi biti muž, ali ne vjerujem da ću ti baš biti posve poslušna. Shvatila sam da mi potpuna pokornost ne odgovara.

Uvrtala je latice na stapkama cvjetova dok je objašnjavala svoj stav. Nije ga mogla gledati u oči, već se zagledala u njegovu bradu, u iščekivanju njegove reakcije.

MacBain je bio previše iznenađen time što mu je upravo rekla da bi zapazio koliko je bila zabrinuta. Morao se prisiliti da se ne nasmije.

- Šališ li se ti to sa mnom?

Nije prošaptao pitanje. Budući da nije bio previše zabrinut zbog toga što će netko načuti njihov razgovor, neće ni ona brinuti. Glas joj je u svakom pogledu bio jednako snažan poput njegova kad mu je dala odgovor.

- Šaliti se s tobom usred davanja bračnih zavjeta? Ne šalim, milorde. Vrlo sam ozbiljna. To su moji uvjeti. Prihvaćaš li ih?

Tada se nasmijao. Jednostavno se više nije mogao suzdržati. Njezina provala hrabrosti bila je kratkotrajna. Osjećala se posramljenom i poniženom, ali tema je bila previše važna da bi se olako prešlo preko nje.

Preostalo je bilo samo još jedno. Isprsila se, naglo izvukla ruku iz njegove i gurnula mu onaj buket cvijeća. Potom se naklonila svećeniku, okrenula i udaljila.

Poruka je bila jasna. Ali bilo je nekoliko Maclaurinovih vojnika koji su sporo kopčali.

- Odlazi li ta djevojka? - To pitanje prošaptao je Keith, zapovjednik nad Maclaurinovim vojnicima, dovoljno glasno da su ga svi mogli čuti.

- Ona odlazi, MacBain - povikao je neki drugi vojnik.

- Čini se da odlazi - ubacio se otac MacKechnie. - Jesam li rekao nešto što joj se nije svidjelo?

~ 58 ~ Julie Garwood

Nicholas je pošao za svojom sestrom. MacBain ga je čvrsto uhvatio za nadlakticu i odmahnuo glavom, pogledavši ga. Gurnuo je onaj buket barunu, nešto potiho promrmljao, a potom pošao za svojom nevjestom.

Gotovo je bila stigla do ruba čistine prije nego što ju je MacBain sustigao. Dograbio ju je za ramena i okrenuo. Nije željela podići pogled prema njemu. Rukom joj je silom pridigao bradu.

Pripremila se na njegovu ljutnju. Zasigurno će se okomiti na nju. Ali jaka je ona žena, podsjetila se. Izdržat će njegov bijes.

- Hoćeš li me pokušati slušati?

Zvučao je očajnički. Zaprepastio ju je njegov stav te se osmjehnula. Na kraju krajeva, ipak ona nije bila toliki slabić, pomislila je u sebi. Samo se suprotstavila lordu i prisilila ga na pregovore. Nije bila uvjerena da je mnogo postigla, ali sasvim sigurno ništa nije izgubila.

- Hoću, pokušat ću - obećala je. - S obzirom na okolnosti - žurno je dodala.

Zakolutao je očima pogledavši prema nebesima. Zaključio je kako si je dopustio sasvim dovoljno vremena potrošiti na tu temu. Zgrabio ju je za ruku i poveo natrag do oltara. Morala je trčati kako bi uspjela održati korak s njim.

Nicholas se prestao mrštiti kad je na licu svoje sestre ugledao osmijeh. Naravno, silno ga je zanimalo oko čega se prepirka vodila, no pomislio je kako će ipak, prije nego što uspije doznati, morati pričekati završetak obreda vjenčanja.

Ali na kraju nije morao čekati. Johanna je prihvatila buket od svojega brata i ponovno se okrenula prema svećeniku.

- Ispričavam se zbog prekida, oče - prošaptala je. Svećenik je potvrdno kimnuo. Ponovno je od nje zatražio da se obveže na ljubav, poštivanje i poslušnost svojemu suprugu. Ovaj put dodao je riječ molim.

~ 59 ~ Spas

- Voljet ću, poštovati i pokušati biti poslušna svomu mužu, s obzirom na okolnosti - odgovorila je.

Nicholas se nasmijao. Sad mu je bilo jasno oko čega je nastao spor.

Maclaurinovi i MacBainovi zajednički su se zgranuli. Bili su užasnuti.

Njihov lord bacio je pogled po okupljenima i pogledom ih ušutkao. Potom se, namršten, okrenuo prema svojoj nevjesti. - Poslušnost i podređenost nisu nužno jedno te isto - obrecnuo se.

- Mene su učili da jesu - branila se.

- Pogrešno su te učili.

Bio je tako zastrašujuće namrgođen da je ponovno počela strahovati. Bože dragi, jednostavno to nije mogla prebroditi. Nije imala dovoljno snage za to.

Ponovno je buket cvijeća gurnula prema MacBainu i okrenula se poći. Lord je tresnuo cvijeće u Nicholasove raširene ruke i dograbio Johannu prije negoli je uspjela pobjeći.

- O, ne, ne možeš - promrmljao je. - Nećemo opet kroz to prolaziti.

Kako bi dokazao da uistinu misli to što je upravo izjavio, prebacio je ruku preko njezinih ramena i usidrio ju uz sebe. - Okončat ćemo to prije mraka, Johanna.

Osjećala se poput glupače. Svećenik ju je gledao pogledom koji je davao naslutiti kako smatra da je pomahnitala. Duboko je udahnula, ponovno uzela cvijeće od svoga brata, a potom rekla: - Molim vas da mi još jednom oprostite zbog prekida, oče. Molim vas, nastavite.

Svećenik je platnenom maramicom pokupio znoj s čela, a potom pozornost posvetio mladoženji. Johanna gotovo nije ni obraćala pozornost na svećenikovo propovijedanje o odlikama dobrog supruga. Bila je previše zaokupljena razmišljanjem o tome kako prevladati svoju neugodu. Zaključila je da joj je već

~ 60 ~ Julie Garwood

dosta te silne zabrinutosti. Donijela je odluku, i to je bilo to. Kratko se pomolila i odlučila svoje strahove staviti u Božje ruke. Neka se On brine.

Zaključila je kako je to bio razuman plan. Ali ipak je od Njega željela dobiti nekakav znak da će na kraju ipak sve ispasti dobro. Na tu se pomisao osmjehnula. Bila je strašno maštovita. Bila je žena, a samim time i posljednja u nizu božanske ljubavi, ili joj je tako opetovano govorio biskup Hallwick. Bog zasigurno nije imao vremena slušati njezine beznačajne brige te je vjerojatno počinila grijeh taštine nadajući se bilo kakvom znaku.

Kratko je uzdahnula. MacBain je čuo njezin uzdah i okrenuo se pogledati ju. Podignula je pogled prema njemu i slabašno se osmjehnula.

Sada je na MacBainu bio red da odgovori na svećenikova pitanja. Počeo je s imenom i titulom. Zvao se Gabriel.

Bog joj je dao znak. Johanna je razrogačila oči i pomislila da je možda zinula od iznenađenja.

Brzo se pribrala, što se tiče osjećaja, ali misli nije mogla nadzirati. Vrvjele su od pitanja. Je li mu majka namjerno dala ime po jednom od najvećih anđela, onome koji je u božanskoj ljubavi bio najcjenjeniji? Johanna se dobro sjećala satova vjeronauka o tom arkanđelu. Bio je poznat kao zaštitnik žena i djece. Sjećala se divnih priča koje su se prenosile s koljena na koljeno o tom najveličanstvenijem od svih anđela. Njezina majka uvijek joj je govorila kako će Gabriel uvijek paziti na nju. Bio je to jedan od njezinih posebnih arkanđela koje je zazivala upomoć, u gluho doba noći kad su joj se noćne more polako šuljale u snove. Taj arkanđel bio je pobornik nedužnih i osvetnik zla.

Odmahnula je glavom. Bila je samo odveć romantična. Nije bilo nikakve simbolike u imenu njezina supruga. Njegova majka vjerojatno je bila maštovito raspoložena kad se rodio. Osim toga, postojala je mogućnost da je ime dobio po nekom od svojih rođaka.

~ 61 ~ Spas

Nije se mogla uvjeriti. Pretpostavila je kako je zbog nedostatka sna bila lakim plijenom takvih misli. Ali još sinoć molila se da se dogodi neko čudo te je još prije samo nekoliko trenutaka poželjela nekakav znak koji bi ju uvjerio kako će sve biti u redu.

Johanna je vidjela crtež Gabriela u ugljenu koji je nacrtao jedan svet čovjek. Još se uvijek sjećala svake njegove pojedinosti. Arkanđeo je bio prikazan kao divovski ratnik s blještećim mačem u ruci. Imao je krila.

Muškarac koji je stajao pokraj nje nije imao krila, ali nedvojbeno je bio divovski ratnik, s mačem uz tijelo.

I zvao se Gabriel. Nije li to ipak, na kraju krajeva, Bog odgovorio na njezinu molitvu?

PETO POGLAVLJE

jegova mama trebala ga je nazvati Luciferom. Johanna je do kraja dana došla do toga zaključka. Barbarin ili

Divljak bila bi odgovarajuća zamjenska imena, pomislila je sama za sebe. S obzirom na njegove arogantne i bahate naredbe, u njezinu suprugu bio je sam đavo. Osim toga, taj je čovjek u potpunosti bio lišen svakog uljudnog ophođenja.

N

Nije li znao da se nije pristojno svađati na dan vlastitoga vjenčanja?

O, Gabriel je započeo posve zadovoljan. Čim je otac MacKechnie udijelio posljednji blagoslov i misa završila, njezin novopečen suprug okrenuo ju je prema sebi. Dali su joj lijep šaren ogrtač. Odgovarao je onome kakav je on nosio. Prebacio je tu dugačku usku tkaninu preko njezina desnog ramena. Drugi ogrtač, u posve drukčijim nijansama, prebačen joj je preko lijevog ramena. Onaj prvi, objasnio joj je njezin suprug,

~ 62 ~ Julie Garwood

ogrtač je MacBainovih, a onaj drugi Maclaurinovih. Pričekao je da ona potvrdno kimne u znak da je razumjela, a potom ju je privukao u zagrljaj i poljubio poljupcem koji oduzima dah.

Očekivala je samo brz usputan poljubac. Pomahnitala je. MacBainove usne bile su čvrste i strasne. Od vreline koju je njegov strastven poljubac zapalio, obrazi su joj se zarumenjeli. Pomislila je odmaknuti se, no potom od te zamisli odustala. Taj ju je poljubac bio toliko obuzeo da nije imala snage, a ni želje to učiniti.

Smijeh iz pozadine napokon je privukao Gabrielovu pozornost. Naglo je prekinuo poljubac, zadovoljno kimnuo kad je zapazio zbunjen izraz lica svoje nevjeste, a potom pozornost posvetio svećeniku.

Ona se nije uspjela tako brzo pribrati. Naslanjala se uz bok svojega supruga.

Otac MacKechnie požurio je pred oltar, čestitati im. - Dakle, bio je to baš lijep obred vjenčanja - izjavio je.

Alex se ugnijezdio između svojega oca i Johanne. Osjetila je kako ju poteže za suknje i osmjehnula se djetetu.

Svećenik joj je ponovno privukao pozornost svojim grohotnim smijehom. - Na trenutak mi se učinilo da to nećemo uspjeti obaviti.

Obojica, njezin suprug i svećenik, pogledali su u Johannu. Uzvratila im je smiješkom. - Ja nisam nikada posumnjala u to - zapazila je. - Kad nešto odlučim, onda to i učinim.

Nijedan od te dvojice muškaraca nije se doimao kao da je povjerovao u to hvalisanje. Svećenik je povukao Alexa, odvojivši ga od Johanninih suknji, i odveo ga da stane s očeve lijeve strane. - Hoćemo li započeti s čestitanjima? - predložio je. - Klan će poželjeti istupiti i poželjeti vam svako dobro.

Gabriel nije skidao pogleda sa svoje nevjeste. Ponašao se kao da joj želi nešto reći, ali to ne uspijeva izustiti.

- Jesi li mi želio nešto reći, Gabriele?

~ 63 ~ Spas

- Ne zovi me tako. Ne sviđa mi se to ime.

- Ali lijepo je.

Progunđao je. Nastojala je ne uvrijediti se na taj prilično barbarski ton. - Trebao bi se ponositi što imaš tako veličanstveno ime.

Ponovno je progunđao. Odustala je. - A kako bih te trebala zvati? - upitala ga je, nastojeći mu udovoljiti.

- Lord - predložio je.

Nije izgledalo kao da se šali s njom. Nije namjeravala pristati na taj njegov prijedlog. Bilo je smiješno da se supružnici koriste takvim službenim imenima. Odlučila je na diplomatski način zadobiti njegovu suradnju, jer bila je uvjerena da sada prkosom ništa ne bi mogla postići.

- Ali što kad smo sami? - upitala je. - Smijem li te tada zvati Gabriel?

- Ne.

- Pa kako...

- Ako mi se baš moraš obraćati, zovi me... zovi me MacBain. Da, to ime može.

- Ako ti se moram obraćati? Imaš li ti uopće pojma kako bahato zvučiš?

Slegnuo je ramenima. - Ne, ali lijepo od tebe kad kažeš da sam bahat.

- Ne, nije lijepo. Nije više želio raspravljati na tu temu. - Bila si u pravu što si

uključila dječaka.

Zbog toga što je zvučao tako grubo i zbog toga što je još uvijek reagirala na smiješan prijedlog da ga zove MacBain, trebala joj je cijela minuta da shvati kako joj on zapravo zahvaljuje.

~ 64 ~ Julie Garwood

Nije znala kako mu na to odgovoriti. Potvrdno je kimnula, a potom rekla: - Trebalo ga je dobro okupati prije svečanosti.

MacBain je nastojao prikriti smiješak. Zapravo, nije joj trebao dopustiti da izrazi tako otvoren prijekor, ali istinu govoreći, bilo mu je drago vidjeti da u njoj ima još malo duha te ju zbog toga nije prekorio.

- Pobrinut ću se da bude okupan sljedeći put.

U tren oka pogodila ju je njegova bodlja. Nije joj promaknuo dublji smisao te izjave, da će se on ponovno ženiti.

- Voliš imati posljednju riječ, lorde, zar ne?

- O, da - priznao je, nacerivši se.

Alex je, zapazio je njegov otac, ushićena lica gledao u Johannu. Svećenik ga je sklonio ustranu zbog čestitara, ali on se opet nekako uspio provući i uvući pokraj Johanne.

Njegova je nevjesta u tren oka pridobila dječaka. MacBain se zapitao koliko će vremena njemu trebati da nju osvoji. Bila je to glupa pomisao. Čemu uopće mariti za njezine osjećaje prema njemu? Taj brak omogućio mu je zemlju i jedino je to bilo važno.

Jedan po jedan istupili su vojnici iz oba klana, predstaviti se Johanni i čestitati svojemu lordu. Žene su istupile nakon njih. Jedna mlada crvenokosa dama, koja se predstavila kao Leila iz klana Maclaurin, pružila je Johanni prekrasan buket ljubičastih i bijelih cvjetova. Zahvalila se toj ženi na daru i pomislila to cvijeće pridodati onoj kitici koju je čvrsto stiskala u drugoj ruci. Kad je ugledala što je učinila s cvijećem koje joj je dao svećenik MacKechnie, prasnula je u smijeh. Cvjetovi su nestali. Je li tijekom cijeloga obreda u ruci držala samo buket stapki?

Kad su završili s predstavljanjem, Alex je bio uzvrpoljen. Žene su žurno hodale amo-tamo prelazeći preko dvorišta, noseći poslužavnike s hranom koju su stavljale na stolove koje su muškarci postavljali. Gabriel je bio zadubljen u razgovor s dvojicom vojnika iz klana Maclaurin.

~ 65 ~ Spas

Johanna se okrenula prema Calumu i Keithu. - Na livadi ispod nalazi se šest konja - započela je.

- Jedan od njih bit će moj - izletjelo je Alexu.

Začuvši komentar svojega sina, MacBain se okrenuo i pogledao u Johannu. Osmijeh mu je bio đavolski. - Dakle, tako si ga pridobila - zapazio je.

Nije se obazirala na svoga supruga, već je pozornost usmjerila na vojnike. - Oni su svadbeni dar mojemu mužu... i Alexu - žurno je pridodala. - Hoćete li, molim vas, poslati nekoga da ode po njih?

Vojnici su se naklonili i otišli pobrinuti se da zadatak bude obavljen.

Alex je potegnuo Johannu za rub njezina haljetka, kako bi joj privukao pozornost.

- Je li papa tebi dao dar?

Njegov otac odgovorio mu je na pitanje. - Ne, nisam, Alex. Suprotstavila mu se. - Jest, Alex.

- Što ti je dao? - upitao je dječačić.

MacBaina je također zanimalo što mu je to imala reći. Osmjehivala se Alexu.

- Dao mi je sina.

MacBain je ostao zatečen njezinom izjavom. Njegovomu sinu nije bilo baš jasno što je time željela reći.

- Ali ja sam njegov sin - izjavio je. Upirao je prstom na svoja prsa kako bi bio siguran da će ga ona razumjeti.

- Točno - odgovorila je Johanna.

Dječak se osmjehnuo. - Je li sin bolje od šestero konja?

- Naravno.

- Bolje čak i od stotinu?

~ 66 ~ Julie Garwood

- Bolje.

Alex se sada uvjerio u svoju važnost. Sav se napuhao od ponosa.

- Koliko imaš godina? - upitala je Johanna. Zaustio je odgovoriti, a potom zatvorio usta. Prema

zbunjenom izrazu njegova lica, pretpostavila je da ne zna. Okrenula se prema svojemu suprugu ne bi li od njega dobila odgovor. Slegnuo je ramenima. Očito ni sam nije znao.

Bila je zgranuta. - Ne znaš koliko ti sin ima godina?

- Mlad je - odgovorio je MacBain.

Alex je odmah potvrdno kimnuo u znak slaganja s izjavom svoga oca. - Mlad sam - ponovio je. - Papa, mogu li ići pogledati konje?

Gabriel je potvrdno kimnuo. Njegov sin pustio je Johannin haljetak i potrčao za Calumom i Keithom.

Otac MacKechnie bio je svjedokom prizora između djeteta i Johanne. - Dečkić je očaran njome, zar ne? - zapazio je, obrativši se lordu, pogledom prateći Alexa koji je trčao preko dvorišta.

- Ucijenila ga je - lijeno je odgovorio MacBain.

- Jesam, ucijenila sam ga - složila se Johanna.

- Muškarce se tako lako ne pridobiva - zapazio je njezin suprug.

- Ne zanima me pridobiti nijednoga muškarca, lorde. Molim vas, ispričajte me. Htjela bih malo popričati sa svojim bratom.

Bio je to divan način da se udalji, što je posve pokvario Gabriel koji ju je zgrabio za ruku i povukao natrag.

Nicholas je morao prići k njoj. Naravno, bio je okružen ženama, što nije bilo nikakvo čudo s obzirom na njegov lijep izgled i urođen šarm te je Johanna morala nekoliko trenutaka

~ 67 ~ Spas

pričekati da njezin brat uoči znak koji mu je davala i odvoji se od svojih obožavateljica.

Nicholas se najprije obratio MacBainu. - Za mjesec-dva poslat ću ovamo ljude da pomognu pri obnovi.

MacBain je odmahnuo glavom. - Nećeš ti ovamo slati nikakve vojnike. Ubit ćemo ih istoga trena kad kroče na našu zemlju.

- Tvrdoglav si, MacBain.

- Kolika je bila globa koju ste platili vašem kralju?

- Koja globa? - upitala je Johanna. Ni Nicholas ni Gabriel nisu se osvrnuli na njezino pitanje.

Njezin brat rekao je Gabrielu iznos. Gabriel je izjavio da će barunu nadoknaditi trošak.

Johanna je naposljetku skopčala. Okrenula se prema svojemu bratu.

- Želiš reći kako je naš kralj od tebe zahtijevao da platiš globu? Zašto, Nicholas?

- Zbog toga što smo ti našli supruga, Johanna. Pristao je... uz naknadu.

- A što da sam pristala udati se za onoga kojega je on izabrao? - poticala je.

- Williamsa? - priupitao je Nicholas. Potvrdno je kimnula.

- U tom slučaju, naravno, ne bi bilo nikakve globe.

- Lagao si mi. Rekao si mi da nemaš dovoljno novca da mi posudiš kako bih platila porez Johnu i još godinu dana mogla ostati slobodna.

Nicholas je uzdahnuo. - Jesam, lagao sam ti - priznao je. - Odgađala si neizbježno i bio sam zabrinut za tvoju sigurnost. Dođavola, bila si zatočenica u Londonu. Nisam mogao biti siguran da ćeš još dugo biti na sigurnom. Osim toga, brinuo

~ 68 ~ Julie Garwood

sam da bi John zemlju Maclaurinovih mogao dati nekom drugom.

Znala je da je u pravu. Osim toga, znala je da ju voli i da mu je na umu bila samo njezina sigurnost. - Opraštam ti zbog obmane, Nicholas.

- Idi kući, barune. I ne vraćaj se. Svoju si dužnost obavio. Sada sam ja odgovoran za Johannu.

Johannu je zaprepastila okrutnost njezina supruga.

- Sada? - izletjelo joj je. - Želiš da se sada vrati kući?

- Sada - ponovio je njezin suprug.

- Moj brat...

- Nije on tvoj brat.

Razbjesnilo ju je njegovo ponašanje i najradije bi bila vrisnula. Njezin suprug više joj nije posvećivao ni najmanju pozornost. Njegov pogled bio je uperen u Nicholasa.

- Trebao sam znati - rekao je. - Ne izgledate poput brata i sestre. Kada je Johanna svećeniku rekla svoje puno ime i prezime, shvatio sam da niste u srodstvu. Tvoji osjećaji prema njoj...

Nicholas nije dopustio MacBainu da nastavi. - Veoma si pronicljiv - prekinuo ga je. - Johanna nema nikakve sumnje, lorde. Pusti to.

- Lorde...

- Ostavi nas, Johanna. Ovaj te se razgovor ne tiče.

Ton njegova glasa davao je naslutiti da se ne upušta u prepirku. Počela je uvrtati latice na svježem buketu dok je promatrala mrka lica obojice muškaraca.

Nije morala donijeti odluku, ostati ili otići. Otac MacKechnie čuo je dovoljno da zna kako se sprema tuča. Uhvatio je Johannu za nadlakticu, hineći optimizam, i rekao: - Povrijedit ćeš ove žene ne probaš li njihove delikatese. Pođi sa mnom. Bit će u strahu sve dok ne dobiju barem malu pohvalu od

~ 69 ~ Spas

svoje nove gospodarice. Sjećaš li se kako zahvaliti na gaelskom?

Svećenik ju je napola odvlačio i napola gurao laktom udaljavajući ju od te dvojice muškaraca. Johanna se nije prestajala osvrtati preko ramena, želeći vidjeti što se događa. Nicholas se doimao bijesnim. MacBain također. Zapazila je kako je uglavnom njezin suprug taj koji govori. Nicholas je bacio pogled prema njoj, uočio da ga ona gleda te potom rekao nešto MacBainu. Njezin suprug potvrdno je kimnuo. Dvojica su se muškaraca okrenuli i nestali niz obronak.

Nije vidjela nijednog od njih dvojice sve dok sunce nije iščezavalo s neba. Glasno je s olakšanjem odahnula kad je ugledala svojega supruga i brata kako se vraćaju uz brijeg. Nebo iza njih bilo je prošarano narančastim prugama zalazećeg sunca. Njihove siluete, koje su zbog udaljenosti i sunčeve varke izgledale crne, doimale su se mistično. Izgledalo je kao da niču iz zemlje, poput moćnih nepobjedivih božanskih ratnika. Kretali su se veoma graciozno.

Bili su to najspremniji ratnici kakve dotad nije vidjela u životu. Arkanđeo Gabriel nedvojbeno se osmjehivao tome dvojcu. Na kraju krajeva, zasigurno su bili stvoreni na njegovu sliku.

Johanna se osmjehnula zbog svojih maštarija. Potom im se dobro zagledala u lica. Užasnuto se zgranula. Nicholasu je nos bio krvav. Desno oko bilo mu je natečeno i zatvoreno. Činilo se da ni MacBain nije bio u nimalo boljem stanju.

Iz posjekotine visoko na čelu slijevala mu se krv. Iz još jedne posjekotine, iz kuta usana, curkala je krv.

Nije znala na koga prvoga viknuti. Nagonski je pomislila potrčati Nicholasu i očitati mu pravu bukvicu dok je odmjeravala zadobivene ozljede, ali kad je zadignula rubove svojih sukanja i potrčala, shvatila je da bi najprije trebala prići Gabrielu. On joj je sada bio suprug i trebao bi joj biti prvi na pameti. Osim toga, činjenica je bila da bi on, uspije li ga smiriti, možda bio spremniji poslušati razum i dopustiti njezinu bratu da ostane još koji dan.

~ 70 ~ Julie Garwood

- Tukli ste se.

Uzviknula je tu optužbu kad je prišla svome suprugu.

Smatrao je kako nema potrebe složiti se s tom tvrdnjom. Bilo je vraški očito da su se tukli i nije posebno mario za srdžbu u njezinu glasu.

Johanna je izvukla platnenu maramicu koju je držala zaguranu u rukavu haljine i propela se na vrhove prstiju potapkati posjekotinu, kako bi uspjela vidjeti koliko je duboka ozljeda. Nježno mu je uklonila kosu da joj ne smeta.

Naglo je zabacio glavu unatrag. Nije bio naviknut na to da netko vodi brigu o njemu te nije znao kako reagirati.

- Ne mrdaj, milorde - naredila je. - Neću ti nauditi. MacBain je stajao kao ukopan, dopustivši joj da drami nad njim. Dođavola, bilo mu je drago. Ne zato što se ponašala zabrinutom za nj u danom trenutku, već zbog toga što mu je pristupila prvom. - Jeste li riješili to što vas je mučilo? - upitala je.

- Ja jesam - odgovorio je MacBain. Zvučao je osorno.

Pogledala je prema svojemu bratu: - A ti, Nicholas?

- Jesam. - Glas mu je bio jednako razdražljiv poput glasa njezina supruga.

Ponovno se okrenula prema svojemu suprugu. - Zašto si namjerno provocirao Nicholasa? Znaš da je on moj brat - dodala je, kimnuvši. - Moji su ga roditelji prihvatili kad je imao samo osam godina. Već je bio tamo kad sam rođena i bratom ga zovem od trenutka kad sam progovorila. Duguješ mu ispriku, mužu.

MacBain se oglušio na njezin prijedlog. Zgrabio ju je za zapešće kako bi mu prestala pipkati posjekotinu, a potom se okrenuo prema Nicholasu.

- Oprosti se sada - naredio je. - Više ju nećeš vidjeti.

- Ne! - vrisnula je Johanna. Otrgnula se suprugu i pritrčala bratu. Bacila mu se u naručje.

~ 71 ~ Spas

- Nisi mi rekao istinu o njemu - prošaptala je. - Nije on nježan čovjek. Krut je i okrutan. Ne mogu podnijeti pomisao na to da te nikada više ne vidim. Volim te. Zaštitio si me onda kad nitko drugi nije. Vjerovao si u mene. Nicholas, molim te, povedi me kući sa sobom. Ne želim ovdje ostati.

- Tiho, Johanna. Sve će biti u redu. MacBain ima dobar razlog zbog kojega želi držati mene i moje ljude podalje odavde. Nauči se vjerovati mu.

Nicholas je izdržao MacBainov pogled dok je svojoj sestri davao naputke.

- Zašto ne želi da se vratiš?

Nicholas je odmahnuo glavom. Njegova šutnja govorila je da joj ne namjerava objasniti. - Koju poruku želiš da prenesem majci? Posjetit ću ju sljedeći mjesec.

- Idem kući s tobom.

Osmijeh njezina brata bio je prepun nježnosti. - Sada si udana. Ovo je tvoj dom. Moraš ostati sa svojim mužem, Johanna.

Nije ga puštala. Nicholas se prignuo, poljubio ju u čelo, a potom odvojio njezine ruke od sebe. Nježno ju je odgurnuo prema njezinu suprugu.

- Postupaj lijepo s njom, MacBain, ili ću se, tako mi svega što je sveto, vratiti ovamo i ubiti te.

- Na to ćeš imati pravo - odgovorio je MacBain. Prošao je pokraj Johanne i pljesnuo rukom u Nicholasovu.

- Ti i ja smo se dogovorili. Mene moja riječ obvezuje, barune.

- A mene obvezuje moja riječ, lorde.

Dvojica muškaraca potvrdno su kimnula. Dok je tamo stajala gledajući za bratom koji odlazi, Johanni su se niz lice slijevale suze. Konj mu je već bio spreman. Nicholas je zajahao svoga

~ 72 ~ Julie Garwood

pastuha, a potom odjahao niz brijeg i izgubio se iz vida. Nijednom se nije osvrnuo.

Kad se okrenula, Johanna je spazila da je i njezin suprug otišao. Odjednom je ostala sama. Stajala je na rubu čistine osjećajući se sumorno i opustošeno, poput okruženja oko sebe. Nije se pokrenula sve dok sunce nije nestalo s obzora. Naposljetku joj je pozornost privukao hladan vjetar koji je prodirao do kosti. Zadrhtala je od hladnoće i protrljala nadlaktice te se polako zaputila natrag prema dvorištu. Nijednog Skota nije bilo na vidiku, ili je barem tako mislila, sve dok se nije našla nasred čistine. U tom trenu ugledala je svojega supruga. Bio je naslonjen na vrata utvrde i promatrao ju.

Johanna je obrisala suze s lica, popravila izgled i požurila naprijed. Popela se uza stube imajući samo jedno na umu. Koliko god to vjerojatno bilo djetinjasto, odlučila je reći mu koliko joj je mrzak.

Ali nije imala prigodu. MacBain je pričekao dok mu se nije posve približila, a potom ju privukao u naručje. Držao ju je čvrsto priljubljenu uz svoja prsa, spustio bradu da mu počiva na njezinu tjemenu i grlio ju.

Taj ju je čovjek zapravo nastojao utješiti. Njegovi postupci posve su ju zbunili. Na kraju krajeva, on je bio taj koji joj je prouzrokovao sve to uzrujavanje. A sada ju je isti taj nastojao smiriti.

Dođavola, djelovalo je. Znala je da je previše iscrpljena od dugog i teškog dana te je to zacijelo bio razlog zbog kojega se nije ni pokušala odvojiti od njega. Bio je predivno topao; samoj je sebi rekla kako joj je potrebna ta njegova vrelina da odagna onu hladnoću. Još mu je uvijek namjeravala zagorčati život, ali pričekat će najprije da se utopli.

Gabriel ju je nekoliko trenutaka držao, strpljivo čekajući da se ona pribere.

Naposljetku se odmaknula od njega. - Tvoja grubost prema mojemu bratu učinila me veoma nesretnom, milorde.

~ 73 ~ Spas

Nadala se nekakvoj isprici. Nakon trenutka čekanja, shvatila je da ju neće dobiti.

- Željela bih sada otići na počinak - izjavila je. - Veoma sam pospana. Hoćeš li mi, molim te, pokazati kako ću se vratiti do svoje kućice? Nisam sigurna da po ovom mraku znam put do nje.

- Kućica u kojoj si sinoć spavala pripada jednom od MacBainovih. Nećeš više tamo spavati.

- Nego gdje? - Unutra - odgovorio je. - Dvije su prostorije iznad stuba.

Maclaurinovi su uspjeli zaustaviti vatru prije nego što je stigla do stubišta.

Sirom je otvorio vrata, dajući joj znak da uđe. Nije se pomaknula s mjesta.

- Smijem li te nešto upitati, milorde?

Pričekala je da on potvrdno kimne, a potom rekla: - Hoćeš li mi jednoga dana objasniti zašto si otjerao mojega brata i naredio mu da se više nikada ne vrati?

- S vremenom ćeš shvatiti - odgovorio je. - Ali, ne shvatiš li, rado ću ti objasniti.

- Hvala ti.

- Znam ja biti učtiv, Johanna.

Nije prezrivo otpuhnula, jer ne bi bilo damski. Pogled njezinih očiju govorio je da mu ne vjeruje. - Oslobodio sam tvoga brata tereta, ženo.

- Ja sam mu bila taj teret?

Gabriel je odmahnuo glavom. - Ne, nisi ti bila njegov teret - odgovorio je. - Ulazi sada unutra.

Odlučila je poslušati njegovu naredbu. U podnožju stuba stajala je žena koja joj je nakon obreda vjenčanja dala onaj svjež buket cvijeća.

~ 74 ~ Julie Garwood

- Johanna, ovo je...

Nije dopustila svojemu suprugu da završi. - Leila - rekla je. - Hvala ti još jednom na prelijepom cvijeću. Uistinu je bilo veoma uviđavno od tebe.

- Nema na čemu, gospo - odgovorila je ta žena. Glas joj je bio blag i pjevan i ljubazno se osmjehivala. Kosa joj je bila vatreno crvena i u svakom pogledu jednako tako očaravajuća. Johanna je pretpostavila da su otprilike istih godina.

- Je li vam bilo teško ostaviti obitelj i prijatelje i doći ovamo? - upitala je Leila.

- Nisam imala bliskih prijatelja - odgovorila je Johanna.

- A što je s vašom poslugom? Naš će lord zasigurno dopustiti da dovedete vašu sluškinju. Johanna nije znala kako odgovoriti na to pitanje. Jedva da je

poznavala svoju poslugu. Raulf je poslugu mijenjao svakoga drugoga mjeseca. U početku je vjerovala kako je samo previše zahtjevan. Poslije je tek shvatila. Želio ju je držati izdvojenu, bez osobe kojoj bi se mogla povjeriti. Trebala je samo o njemu ovisiti. Nakon njegove smrti bila je primorana otići u London i nije se ni s kim družila dok je poput zatočenice bila na dvoru kralja Johna.

- Ne bih dopustio dolazak nijednoj drugoj Engleskinji ovamo - rekao je MacBain kad je Johanna oklijevala u davanju odgovora.

- Radije su ostale u Engleskoj - ubacila se Johanna. Leila je potvrdno kimnula, a potom se okrenula i pošla uza stube. Johanna ju je slijedila.

- Mislite li da ćete tu biti sretni? - upitala ju je preko ramena.

- O, da - odgovorila je Johanna, moleći se da je u pravu. - Bit ću sigurna tu.

~ 75 ~ Spas

MacBain se namrgodio. Johanna pojma nije imala koliko je taj komentar govorio o njezinoj prošlosti. Stajao je u podnožju stuba, promatrajući svoju nevjestu.

Leila nije bila onoliko pronicljiva kao njezin lord. - Ali pitala sam vas hoćete li biti sretni - rekla je, dok joj se u glasu pomalo osjećao smijeh. - Naravno da ćete biti sigurni tu. Naš će vas lord zaštititi.

Johanna je pomislila kako se može sama za sebe brinuti. Ali nije to rekla Leili, jer nije željela da ta žena pomisli kako je nezahvalna zbog toga što će uživati lordovu zaštitu. Osvrnula se pogledati u svoga supruga.

- Laku noć, milorde.

- Laku noć, Johanna.

Johanna je ostatak stuba išla za Leilom. Odmorište je na lijevoj strani bilo djelomično prepriječeno naslaganim drvenim sanducima kako nitko ne bi pao u veliku dvoranu ili hodnik ispod. Sučelice njemu nalazio se jedan uzak hodnik.

U brončanim držačima uza zid bile su visoko postavljene svijeće koje su osvjetljavale put. Leila je Johanni počela pričati o utvrdi i zamolila ju da pita sve što joj padne na pamet. Druga žena, po imenu Megan, čekala je u prvoj prostoriji, s kupkom spremnom za Johannu. Imala je tamnosmeđu kosu i oči boje lješnjaka. Ona je također nosila ogrtač Maclaurinovih.

Osmijeh joj je bio srdačan poput Leilinoga. Ležeran način na koji su ju prihvatile pomogao je Johanni da

se opusti. Kupka joj je godila. Rekla im je kako su bile uviđavne kad su pomislile da će uživati u raskoši.

- Naš lord naredio je kupku za vas - objasnila je Megan.

- Budući da je jedan MacBain sinoć zbog vas odustao od svoje postelje, bio je red na Maclaurinove da nešto učine za vas.

- Jedino je to bilo pošteno - dodala je Leila.

~ 76 ~ Julie Garwood

Prije nego što ju je Johanna uspjela upitati što je time mislila reći, Megan je prešla na drugu temu razgovora. Poželjela je razgovarati o vjenčanju. - Izgledali ste mi prelijepo, gospo. Jeste li sami izradili vez na haljini? Bila je predivna.

- Naravno da nije sama izradila - rekla je Leila. - Njezina sluškinja...

- Ali jesam, ja sam vezla - ubacila se Johanna.

Razgovor se nastavio tijekom kupanja. Johanna je naposljetku poželjela djevojkama laku noć i sišla niz hodnik do druge odaje.

U prostoriji je bilo toplo i veoma ugodno. Uz vanjski zid bilo je ognjište, a duž zida sučelice golem krevet preko kojega je bio prebačen ogrtač MacBainovih. Prozor je gledao na livadu ispod. Debeli krzneni prekrivač koji je zastirao prozor sprječavao je prolaz noćnim vjetrovima, i ta zaštita, uz vatru koja je plamtjela na ognjištu, činila je tu prostoriju još privlačnijom.

Krevet ju je cijelu progutao. Pretpostavila je da bi četvero ljudi moglo spavati ispod pokrivača, jedno do drugoga, da se ne dotaknu. Stopala su joj bila hladna, ali to je bila jedina nelagoda koju je osjećala. Pomislila je ustati iz kreveta i potražiti par vunenih čarapa, a potom zaključila da bi to ipak zahtijevalo prevelik napor. Vjerojatno je trebala odvojiti vremena i splesti pletenicu, pomislila je, glasno zijevnuvši. Ujutro će joj sva kosa biti zamršena. Zaključila je da je ipak previše umorna da bi sada marila za to. Sklopila je oči, pomolila se i pokušala zaspati.

Vrata su se otvorila baš u trenutku kad je tonula u san. Svijest joj nije registrirala što se događa sve dok nije osjetila kako se jedna strana kreveta uleknula. Polako je otvorila oči. U redu je, rekla je samoj sebi. Na bočnoj strani njezina kreveta sjedio je Gabriel, a ne neki uljez.

Skidao je čizme. Nastojala je ne dizati uzbunu. - Što to radiš, milorde?

~ 77 ~ Spas

Glas joj je bio pospan šapat. Osvrnuo se preko ramena, odgovoriti joj. - Spremam se leći u krevet.

Ponovno je sklopila oči. Pomislio je kako je ponovno usnula. MacBain je sjedio tamo nekoliko trenutaka, piljeći u nju. Počivala je na svojoj strani, licem okrenuta prema njemu. Njezina poput zalaska sunca zlaćana kosa bila joj je razasuta preko ramena poput pokrivača. Izgledala mu je prelijepo. Usto još nedužna i krhka. Bila je mnogo mlađa nego što je pretpostavljao da bi mogla biti. Nakon što su on i Nicholas razriješili međusobne razmirice i barun mudro pristao poslušati njegove naredbe, upitao ga je koliko točno godina ima njegova sestra. Nicholas se nije mogao sjetiti datuma njezina rođenja, ali rekao je da je bila tek djevojčurak kad su roditelji primili naredbu od kralja Johna da ju udaju za njegova omiljenoga baruna.

Johanna se odjednom naglo uspravila u krevetu. - Tu? Tu misliš spavati, milorde?

Gušila se postavljajući to pitanje. Potvrdno je kimnuo, pitajući se zašto je izgledala tako uspaničareno?

Zinula je. Bila je previše zaprepaštena da bi progovorila. Gabriel je ustao, razvezao komad kože koji je pridržavao njegov ogrtač da ne spadne, a potom tu kožnatu traku odbacio na obližnji stolac. Njegov ogrtač pao je na pod.

Bio je gol golcat. Čvrsto je stisnula oči. - Gabriel... - tiho mu je prošaptala ime.

Sklopila je oči, ali tek nakon što ga je posve vidjela straga. Bilo je dovoljno da osjeti kako će se onesvijestiti. Taj čovjek bio je preplanuo od vrata do gležnjeva. Kako je, zaboga, to bilo moguće? Je li hodao uokolo bez krpice na sebi tijekom ono nekoliko sunčanih sati?

Nije ga to namjeravala upitati. Osjetila je kako odgrće pokrivač, a potom ponovno osjetila ugibanje kreveta kad se ispružio uz nju. Posegnuo je za njom.

~ 78 ~ Julie Garwood

Osovila se na koljena i okrenula prema njemu. Ležao je na leđima i nije se ni trudio pokriti se. Dograbila je deku i prebacila ju cijelu preko njegova međunožja. Osjećala je kako joj se lice žari od nelagode.

- Nasamaren si, milorde. O, da, i te kako! - izlanula je, gotovo vičući. Gabriel nije znao što ju je, zaboga, spopalo? Doimala se

prestravljenom. Oči su joj bile pune suza i ne bi ga bilo iznenadilo da je počela jecati.

- Kako sam to nasamaren? - Namjerno je govorio smirenim tihim glasom. Stavio je ruke pod glavu i ponašao se kao da na raspolaganju ima sve vrijeme ovoga svijeta dok je čekao na njezin odgovor.

Njegov ležeran stav pomogao joj je da se primiri. Duboko je udahnula, a potom rekla: - Moj ti brat nije rekao. Rekao je da je objasnio... O, Bože. Tako mi je žao. Trebala sam se uvjeriti da znaš. Kad sam doznala da već imaš sina, mislila sam da znaš za mene i da to nije važno. Imao si nasljednika. Ti...

Gabriel se ispružio i rukom joj prekrio usta. Niz lice su joj se slijevale suze. Nastojao je da mu glas zvuči umirujuće kad je rekao. - Tvoj je brat častan čovjek.

Potvrdno je kimnula. Odmaknuo je ruku s njezinih usta, a potom ju nježno privukao uz sebe. - Jest, Nicholas je častan čovjek - prošaptala je.

Bočna strana njezina lica počivala mu je na ramenu. Mogao je osjetiti njezine suze dok su mu padale na kožu.

- Nicholas me ne bi nasamario.

- Nisam ni mislila da bi. - Zvučala je smeteno.

Dugo je potrajalo dok je čekao da mu kaže što ju to muči.

- Možda ti je zaboravio reći... ili mislio da ti je rekao.

- Što mi je to zaboravio reći?

- Ne mogu imati djecu.

~ 79 ~ Spas

Pričekao je da ona nastavi. - Pa? - upitao je kad više nije rekla ni riječi.

Zadržavala je dah, u očekivanju njegove reakcije. Mislila je da će biti bijesan. Ali činilo se da nije bio. Nehajno ju je gladio po ruci. Bijesan čovjek ne bi ju milovao, već bi ju udario.

Johanna je zaključila da ju nije razumio. - Jalova sam - prošaptala je. - Mislila sam da ti je Nicholas to rekao. Ako želiš poništiti brak, uvjerena sam da će se otac MacKechnie pobrinuti za podnesak zahtjeva.

- Nicholas mi je rekao za to, Johanna. Ponovno se naglo uspravila u krevetu. - Rekao ti je? -

Doimala se posve zbunjenom. - Pa zašto si onda tu?

- Tu sam zato što sam ti muž i zato što nam je ovo prva bračna noć. Običaj je dijeliti postelju.

- Znači li to kako večeras misliš tu spavati?

- Dođavola, mislim, nego što - odgovorio je. Doimala se u nevjerici. - I svih ostalih noći - izjavio je.

- Zašto?

- Zato što sam tvoj muž - objasnio je.

Ponovno ju je privukao naniže, uz sebe, zakotrljao se na bok i nadvio nad njom. Nježno joj je uklonio kosu s lica.

Dodir mu je bio nježan i smirujući. - Jesi li tu samo da bi spavao, milorde?

- Nisam.

- Znači želiš...

- Da - rekao je, uzrujan njezinim prestravljenim izgledom.

- Zašto?

Doista nije shvaćala. Bio je ponosan na vlastitu moć opažanja, ali nije mogao kontrolirati ogorčenost prema njoj. - Johanna, nisi li tri godine bila u braku?

~ 80 ~ Julie Garwood

Nastojala je ne gledati mu u oči. Nije to bio lak zadatak. Uistinu su bile posebno lijepe. Cisto sive. Imao je lijepe visoke jagodične kosti i ravan nos. Bio je uistinu zgodan vražićak i premda je pokušala ne mariti, srce je reagiralo na njegovu blizinu. Sada je užurbano kucalo. Osim toga, privlačno je mirisao. Miris je bio jasan, muški. Kosa mu je bila vlažna. Gabriel se okupao prije dolaska u krevet.

Nije trebala pomisliti kako je to lijepo. Ali pomislila je. Doista je trebala obuzdati svoje nedisciplinirane misli. Ne bi trebalo biti važno ni kako izgleda ni kako miriši.

- Hoćeš li mi odgovoriti prije svitanja?

Prisjetila se pitanja koje joj je postavio. - Bila sam u braku tri godine.

- Pa kako me onda možeš pitati želim li spavati s tobom? Njegova zbunjenost nije joj imala nikakvog smisla. - Zbog čega? Ne mogu ti rađati djecu.

- To si već spomenula - obrecnuo se. - Postoji drugi razlog zbog kojega želim spavati s tobom.

- Koji to? - upitala je sumnjičavo.

- Postoji zadovoljstvo u bračnom činu. Nisi li ga nikad prije doživjela?

- Nije mi poznato zadovoljstvo, milorde, ali zato mi je jako dobro poznato razočaranje.

- Misliš li da ću ja biti razočaran ili da ćeš ti biti razočarana?

- Oboje ćemo biti razočarani - rekla je. - A potom ćeš ti biti bijesan. Uistinu bi bilo bolje da me ostaviš na miru.

Nije se namjeravao složiti s njezinim prijedlogom. Ponašala se kao da je već sve imala smišljeno. Nije trebao ni pitati otkuda joj takvo mišljenje. Bilo mu je očito da je njezin prvi suprug očajno ružno postupao prema njoj. Bila je tako prokleto nedužna i ranjiva. MacBain je pomislio kako je šteta što je Raulf mrtav. Volio bi ga sam ubiti.

~ 81 ~ Spas

Naravno, nije mogao promijeniti njezinu prošlost. Mogao se jedino usredotočiti na sadašnjost i njihovu zajedničku budućnost. Sagnuo se i poljubio ju u čelo. Bilo mu je drago kad se nije lecnula ni pokušala okrenuti na drugu stranu.

- Večeras ćeš prvi put...

Namjeravao joj je objasniti kako će to biti njihov prvi put te da će to za njih oboje biti nov početak, ali Johanna ga je prekinula. - Nisam djevica, milorde. Raulf je tijekom prve godine braka često dolazio u moj krevet.

Ta izjava potaknula mu je znatiželju. Nagnuo se unatrag, pogledati ju. - A nakon prve godine?

- Odlazio je drugim ženama. Bio je silno razočaran sa mnom. Nema li nekih drugih žena kojima bi ti mogao otići?

Zvučala je oduševljeno s obzirom na tu mogućnost. Nije znao bi li trebao biti uvrijeđen ili bi ga to trebalo zabavljati. Većina žena nije s drugima željela dijeliti supruga. Johanna se doimala kao da jedva čeka istrčati van i pribaviti mu ljubavnicu. Dođavola, vjerojatno bi i od svoje strane kreveta odustala.

- Ne želim nijednu drugu ženu.

- Zašto ne?

Imala je bahatosti izgledati nezadovoljno. Bilo mu je teško povjerovati u tako bizaran razgovor. Nacerio se i odmahnuo glavom. - Tebe želim - bio je ustrajan.

Uzdahnula je. - Pretpostavljam da imaš pravo na to.

- Da, imam.

Odgrnuo je pokrivače. Naglo ih je povukla i vratila natrag. - Samo trenutak, molim te - rekla je. - Htjela bih ti postaviti jedno važno pitanje prije nego što počneš.

Namrštio se zbog njezina zahtjeva. Premjestila je pogled na njegovu bradu da ne vidi koliko je prestrašena postala očekujući njegov pristanak ili poricanje.

~ 82 ~ Julie Garwood

- Kako glasi tvoje pitanje?

- Želim znati što će se dogoditi kad se razočaraš? Usudila se nakratko podići pogled do njegovih očiju, a potom žurno dodala. - Željela bih se pripremiti.

- Neću se razočarati.

Nije se doimala da mu vjeruje.

- Ali kad se razočaraš - ustrajala je.

Ostao je strpljiv. - Onda neću imati koga kriviti, osim samoga sebe.

Dug trenutak piljila je u njega prije nego što je popustila smrtni stisak kojim je čvrsto držala pokrivač. Dok ju je gledao, sklopila je ruke navrh trbuha i sklopila oči. Rezigniran izraz na njezinu licu naveo ga je da razočarano odmahne glavom.

Pretpostavio je da je bilo neizbježno. Gabriel je namjeravao ostvariti svoj naum, a ona je bila dovoljno inteligentna da to zna.

Nije bila posve uspaničena. Prisjećala se boli koja je bila sastavni dio čina parenja. Premda zasigurno nije jedva čekala tu iznimno groznu nelagodu, neće biti nepodnošljivo. Neće ju ubiti. Već je pretrpjela tu muku, podsjetila se, pa može ponovno. Preživjet će.

- U redu, milorde, spremna sam.

Gospode, kako je ta žena bila neugodna. - Ne, Johanna - uzvratio joj je, tihim i grubim šaptom.

Posegnuo je za vrpcom koja joj je pridržavala spavaćicu i razvezao ju. - Još nisi spremna, ali bit ćeš. Moja je dužnost navesti te da me poželiš i neću te uzeti dok to ne učiniš.

Nije pokazala nikakvu reakciju na van glede njegova obećanja. Istina, izgledala je kao da su ju upravo položili u drveni lijes. Jedino što je nedostajalo bio je cvijet stisnut među njezine ukočene prste, zaključio je MacBain. Onda bi zasigurno znao da je mrtva i da će ju ubrzo spustiti u zemlju.

~ 83 ~ Spas

Odlučio je promijeniti pristup. Njegova je nevjesta trenutačno bila uznemirujuće blijeda i napeta poput strune na njegovu luku. Bila je na oprezu. Ta činjenica nije ga baš pretjerano brinula, jer razumio je njezine razloge, iako ona nije. Morat će pričekati dok se ona barem malo ne smiri. Potom će započeti sa svojim nježnim napadom. Njegova strategija nije bila zamršena. Jednostavno će ovladati njome. Nadao se kako neće ni shvatiti što joj se događa, sve dok ne bude prekasno. Njezini će oklopi spasti, i kada jednom razbukta strast, neće u njezinim mislima više biti mjesta za strah.

Već je bio shvatio kako je njegova žena nježna dama. Izraz na njezinu licu dok je razgovarala s njegovim sinom prije vjenčanja rekao mu je da je sućutna i brižna žena. Nije znao je li bila strastvena, ali odlučio je i to doznati prije nego što netko od njih dvoje napusti krevet.

MacBain se sagnuo, poljubio ju u čelo, a potom se zakotrljao na leđa i sklopio oči.

Dugo je prošlo prije nego što je shvatila da će on zapravo zaspati. Okrenula se i zagledala u nj. Zašto joj je omogućio taj predah?

- Jesam li te već razočarala, milorde?

- Nisi.

Nastavila ga je promatrati, očekujući daljnje objašnjenje. Nije progovorio ni riječi, ne želeći joj zadovoljiti znatiželju.

~ 84 ~ Julie Garwood

-

Jesam li te već razočarala, milorde?

- Nisi.

- Što želiš da učinim? - upitala je.

- Skini spavaćicu sa sebe.

- A potom?

- Odspavaj. Večeras te neću dotaknuti.

Oči su mu bile sklopljene te stoga nije zapazio promjenu izraza njezina lica. Ali čuo je kako je uzdahnula. Pretpostavio je da je to učinila zbog osjećaja olakšanja i nije si mogao pomoći, već je postao pomalo razdražljiv kad je ta žena bila u pitanju. Dođavola, bit će to veoma duga noć prije nego što postigne zadovoljenje.

Nije uspijevala dokučiti nikakav smisao iz te njegove naredbe. Ako ju namjerava ostaviti na miru, zašto mu je bitno ima li ona na sebi spavaćicu ili nema? Možda je ta naredba bila samo njegov način da spasi obraz, pomislila je sama za sebe. Nije se namjeravala prepirati s njim, ne sada, ne nakon što joj je dao taj predivan dar.

Budući da su mu oči bile sklopljene, nije morala biti zabrinuta zbog čednosti. Ustala je iz kreveta, skinula spavaćicu, uredno ju premotala, a potom otišla do druge strane kreveta odložiti odjeću na stolac koji je bio uz krevet. Njegov ogrtač bio je na podu. Podignula ga je, premotala i stavila navrh svoje spavaćice.

Zrak u prostoriji postao je veoma hladan i osjećala je mrzle podne daske uz svoja bosa stopala. Požurila je zavući se pod pokrivače prije nego što joj se nožni prsti ne pretvore u led.

~ 85 ~ Spas

Vrelina njegova tijela privukla ju je bliže njemu, ali pazila je da ga ne dotakne. Legla je na bok, okrenuvši mu leđa i polako mu se sve bliže i bliže primicala.

Dugo joj je trebalo da se opusti. Bojala se vjerovati mu, no jednako tako bojala se ne vjerovati mu, jer on je sada bio njezin suprug i zasluživao je njezino povjerenje, naravno, sve dok ne dokaže da ga ne zavrjeđuje. Nicholas je imao povjerenja u njega. Njezin je brat, uz njezina oca, bio najčasniji čovjek kojeg je poznavala. Povrh toga, Nicholas je bio izvrstan u procjeni nečijega karaktera. Ne bi joj on predložio da se uda za toga lorda da nije vjerovao u to da je Gabriel dobar i pošten čovjek. Tomu u prilog išla je činjenica da ju njezin suprug nije uzeo na silu. Joj, zapravo je bio veoma susretljiv.

Vrelina njegova tijela isijavala je uz njezina leđa. Bio je to divan osjećaj. Pomaknula se još samo malo bliže, sve dok donjim dijelom bedara nije dotaknula gornji dio njegovih. Trenutak poslije čvrsto je spavala.

Gabriel je zaključio da će zauzeti visoko mjesto gore na nebu, bez obzira na to koliko smrtni bili njegovi grijesi iz prošlosti. I sve to zbog uviđavnosti koju je večeras pokazao prema svojoj nevjesti. U očekivanju, čelo mu se orosilo hladnim znojem. Valjati se u vrućem ugljenu ne bi bilo nimalo bolnije od ovoga iščekivanja, zaključio je. Vjerovao je da može podnijeti svu količinu tjelesne boli, ali ležanje uz nju, s požudnim mislima koje su mu prolijetale kroz glavu, od ove je noći učinilo vraški izazov. Nije mu mnogo pomagala u tome. Bilo je to najslađe mučenje koje je u životu iskusio i morao je čvrsto stisnuti vilicu na tu provokaciju.

Vatra se pretvorila u žar na ognjištu i bila je već poprilično prošla ponoć prije nego što je odlučio kako je čekao dovoljno dugo. Podvukao je ruku oko Johannina struka i sagnuo se onjušiti joj vrat. Lecnula se i probudila. Potpuno se ukočila, ali samo za trenutak-dva, a potom stavila ruku povrh njegove koja je počivala neposredno ispod njezinih grudi. Pokušala mu je odmaknuti ruku. Nije se pomaknuo. Bila je mamurna od sna

~ 86 ~ Julie Garwood

-

i vlažni poljupci koje je spustio na njezin vrat zapravo su ju naveli da zadrhti od vreline, ne od hladnoće. Bio je to tako dobar osjećaj da bi uopće brinula. Ali kako bi bila sigurna da on ne pomisli da će mu biti dopušteno još slobode, provukla je prste kroz njegove tako da ne može pomaknuti ruku.

Znao je kakav joj je plan. Nije se dao smesti. Najprije joj je zubima, a potom jezikom, draškao ušnu školjku, dok je nježno izvukao ruku iz njezina stiska, te joj polako zglobovima počeo milovati donju stranu bujnih grudi.

Osjećaji koji su joj prolazili kroz tijelo bili su iznimno ugodni i iznenađujući. Čudno, ali njegov dodir činio ju je nemirnom pa je poželjela još malo. Dah mu je bio opojan i osjećala je njegovu toplinu na svojoj koži. Nagonski se nastojala odmaknuti od njega, no istodobno se pokušavala joj više približiti. Tijelo joj se suprotstavljalo vlastitim mislima. Sve dok nije osjetila njegov ukrućen ud, što je bio očit dokaz da se uzbudio. Obuzela ju je drhtavica uslijed panike. Okrenula se prema njemu. Zahtijevat će od njega da održi danu riječ. Obećao je da ju te noći neće dotaknuti. Sasvim sigurno nije zaboravio.

Obećao si da me večeras nećeš dotaknuti. Poljupcem joj je odagnao namrštenost s čela. - Nisam zaboravio.

- Pa...

Poljubio ju je u hrbat nosa. Johanna se odjednom našla okružena njegovom vrelinom. Pritisnuo ju je uz krevet svojim tijelom i pokrio od glave do pete. Njegova čvrsta bedra počivala su između njezinih. Njegov nabrekli ud bio je prisno prislonjen uz mekane kovrče koje su zaklanjale srž njezine ženstvenosti. Osjećaj njegova čvrstog tijela uz njezino naveo ju je da prostenje od straha i zadovoljstva.

- Gabriele...

~ 87 ~ Spas

Provukao je prste kroz njezinu kosu i uzeo joj lice između ruku. Nadvijao se nad nju, sve dok od nje nije bio udaljen samo nekoliko centimetara. Pogled mu je bio usmjeren na njezine usne.

- Prošla je ponoć, Johanna. - Održao sam riječ koju sam ti dao.

Nije joj ostavio vremena da se usprotivi ili uspaniči. Ušutkao ju je poljupcem. Usne su mu bile nesmiljene i strastvene kad ih je spustio navrh njezinih. Jezikom je kliznuo unutra, osloboditi ju svakog dokaza koji bi mogla poželjeti dati.

Gabriel je želio da ona zaboravi na sve strahove prije nego što joj zavladaju mislima. Bez obzira na to koliko ju je želio, znao je da ju nikada ne bi uzeo na silu. Ne bude li Johanna večeras uspjela prevladati svoje strahove, čekat će i ponovno pokušati sutra... i sutra...i sutra. S vremenom će zacijelo naučiti da mu može vjerovati, a potom se, nadao se, osloboditi toga što ju je sputavalo.

Poljubac nije bio nježan, već proždrljiv i pohotan. Nije mu se opirala, već ga je zapravo ljubila jednakom žestinom. Iz dubine grla potiho je zaječao od zadovoljstva kad je njezin jezik bojažljivo okrznuo njegov.

Taj seksi zvuk odobravanja učinio ju je još malo smionijom. Bila je toliko obuzeta vlastitim reakcijama na uzbuđujuću ljubavnu igru da gotovo nije ni mogla razmišljati. Jednom nemirnom kretnjom protrljala je stopala uz njegove noge i pokušala se prisjetiti disati.

Imala je okus kakav je maštao da će imati. Usne su mu iznova klizile preko njezinih i dugo nije prelazio u napad preko njezine obrane. Jezikom je vodio ljubav s njezinim usnama, polako prodirući, a potom se povlačeći, prisiljavajući ju da odgovori na njegovo namjerno draškanje.

Namjeravao je ovladati njome, i bila je svladana. U trenu je drhtala od želje. Kad je premjestio ruke na njezine grudi i palčevima prešao preko osjetljivih bradavica, tiho je zaječala od zadovoljstva. Nije se mogla zaustaviti i izvijala se uz

~ 88 ~ Julie Garwood

-

njegove ruke, namjerno pokušavajući dobiti još malo toga slatkog mučenja.

Morao ju je navesti da ga obujmi. Ruke su joj bile stisnute u šake niz tijelo, sve dok nije odvojio usne od njezinih i rekao joj što želi da mu učini.

Ni dalje nije surađivala. Podigao je glavu pogledati ju. Potom joj se osmjehnuo, onako čisto muški, zadovoljno. Johanna se doimala omamljenom onim što joj se događalo. U pogledu joj je bila strast. Ponovno je spustio glavu. Još ju je jednom poljubio u usta i jezici su im se u toj bitci isprepleli, želeći joj dati do znanja da je zadovoljan njome, a potom ju je uzeo za ruke i obavio ih sebi oko vrata.

- Privij se uz mene - naredio je grubim šaptom. - Privuci me k sebi.

Imao je stisak ratnika. Gabriel je polako ljubio put do njezinih prsa. Dlanovima joj je milovao grudi, a potom se sagnuo uzeti jednu bradavicu u usta. Reagirajući, zarila mu je nokte u ramena. Progunđao je od sirovog zadovoljstva.

Gabriel je imao potpun nadzor nad ljubavnom igrom, ali kad mu je ruka kliznula niz njezin ravan i gladak svilenkast trbuh te se spustila još malo niže prisno ju dodirnuti, onda kad je počeo milovati njezinu vrelinu, izgubio je prisebnost. Nabori skriveni ispod mekanih kovrča bili su ljepljivi, vlažni i nevjerojatno strastveni. Trljao je palcem osjetljivu kvržicu njezina tijela, dok je prstima sporo prodirao u nju.

Vrisnuh je tada od straha jer je žestina njegova zadovoljstva u silini kojom je ušao u nju za nju bila nova i previše zastrašujuća da bi ju mogla razumjeti i kontrolirati. Pokušala mu je odgurnuti ruku, iako joj se tijelo protivilo toj reakciji i nemirno privijalo uz njega.

~ 89 ~ Spas

Bože dragi, vlastite su joj misli bile nepoznate. - Gabriele, što se to događa sa mnom?

Zarila je nokte u njegovu ključnu kost i glava joj se zakotrljala u stranu dok je nastavljao s vođenjem ljubavi. Premjestio se, kako bi ju mogao umiriti još jednim poljupcem.

Sve je u redu - prošaptao je, glasom koji je zvučao bez daha. - Sviđa ti se taj osjećaj, zar ne?

Nije joj ostavio vremena da mu odgovori. Ponovno je posjednički zaposjeo njezine usne. Jezikom je prodro unutra dok je prstima ulazio sve dublje u njezine uske korice.

Potpuno je izgubila kontrolu nad sobom. Strast kakvu dotad nije poznavala zapalila joj je utrobu i poput požara joj se munjevito proširila tijelom. Privila se uz svojega supruga, stenjući sad i zahtijevajući svojim sporim erotskim kretnjama da okonča to neizmjerno blaženstvo.

Ali on se još uvijek suzdržavao. Pritisak koji se u njemu stvarao bio je gotovo nepodnošljiv. Mislio je samo na to kako uroniti u tu njezinu mameću vrelinu. Borio se protiv pobješnjele želje i nastavio voditi ljubav s njom, usnama i prstima. Kad se naposljetku stegnula oko njega znao je da je na putu oslobađanja. U trenu je ponovno promijenio položaj pa je sada njegov ukrućen ud bio prislonjen uz njezin uzak otvor. Oslonio se na laktove, uhvatio ju za bradu i tražio od nje da ga pogleda.

- Izgovori moje ime, Johanna.

Glas mu je zvučao oporo i ljutito. Silina u izrazu njegova lica ukazivala je na to da se suzdržava.

- Gabriel - prošaptala je.

Poljubio ju je, kratko i snažno. Odvojio je usne od njezinih i zagledao joj se u oči, zahtijevajući: - Sada i zauvijek. Reci te riječi, ženo, sada ih reci.

Svaki živac u njezinu tijelu vrištao je za opuštanjem. Zgrabio ju je za ramena, iščekujući njezino obećanje. - Sada i zauvijek, Gabriele.

~ 90 ~ Julie Garwood

-

Spustio je glavu na njezino rame. Jednom snažnom kretnjom do kraja je uronio u nju. Okružila ga je tečna vrelina. Bože dragi, bila je uska i tako prokleto strastvena da je jedva uspijevao izdržati tu slatku agoniju.

Nije mogao ostati miran u njoj, ostavljajući njezinu tijelu vremena da se privikne na njegovu najezdu i negdje u primozgu brinuo je da bi ju mogao povrijediti, ali bio je nemoćan pred sveobuhvatnom željom vlastitoga tijela. Njegova prodiranja nisu bila odmjerena, već snažna i silovita. Podignula je koljena kako bi ga primila još dublje u sebe. Obavila ga je, stisnula. Zaječao je zadovoljno poput životinje. Bila je to posebna agonija. Podivljala je u njegovu naručju. Privijala se uz svojega supruga i na njegove zahtjeve odgovarala izvijajući se uz njega. Njezina bedra stezala su se oko njega i izluđivalo ga je njezino nježno i nevjerojatno seksi stenjanje. Nikada dotad u životu nije doživio takvu strast. Nije se nimalo ustezala. Njezina posvemašnja predaja ubrzala je njegovu. Nije želio kraj. Polako se povukao, sve dok se nije gotovo odvojio od nje, a potom ponovno zaronio u nju.

Gabriel sada nije mislio ni na što drugo, osim na to da ju dovede do potpunog ispunjenja i nađe vlastito. Disao je oporo i isprekidano i kad je osjetio drhtaje njezina vrhunca i čuo kako ga s mješavinom čuđenja i straha zaziva imenom, nije se više mogao suzdržati. Prosuo je svoje sjeme u nju, glasno i pohotno zaječavši.

Činilo se da će se Johannino tijelo rasprsnuti od orgazma. Pomislila je da će umrijeti. Nikada ni u najsmjelijim maštanjima nije mogla ni pomisliti da je takvo blaženstvo moguće. Bilo je to najpotresnije i najčudesnije iskustvo.

Zapravo, samoj sebi dopustila je slobodu da se potpuno preda Gabrielu. Gospode dragi, zaprepastila ju je nagrada koju je dobila. Njezin suprug grlio ju je čvrsto uz sebe i držao ju na

~ 91 ~ Spas

sigurnom tijekom te pobješnjele oluje i prava ljepota njihova vođenja ljubavi natjerala joj je suze na oči.

Bila je previše iscrpljena da bi plakala. Nedvojbeno je bio iscrpio svu snagu iz nje. Klonuo je navrh nje. Pomislila je kako je i ona njemu možda oduzela svu snagu. Ali nije ju zgnječio svojom težinom. Shvatila je tada da su mu ruke još uvijek priljubljene uz njezino tijelo. Iako se činio tjelesno iscrpljen, ipak je tražio način da ju zaštiti.

Oko njih se zrakom pronosio miris njihova vođenja ljubavi. Srca su im luđački udarala.

Gabriel se prvi oporavio. Smjesta mu je na umu bila njegova žena. Bože, je li joj naudio?

- Johanna? - Prisilio se vratiti snagu u ruke i pridići, kao bi ju mogao pogledati. Zabrinutost u njegovu pogledu bila je očita. - Jesam li te...

Smijehom ga je spriječila da upita. U tome zvuku bilo je toliko radosti da se jednostavno morao osmjehnuti zauzvrat.

- O, da jesi - prošaptala je.

Ta je žena za njega bila zagonetka. - Kako se možeš smijati i plakati istodobno?

- Ne plačem.

~ 92 ~ Julie Garwood

Ovlaš joj je vršcima prstiju preko jedne jagodične kosti obrisao suze. - O, da, plačeš. Jesam li te povrijedio?

Sporo je odmahnula glavom. - Nisam znala da to između muškarca i žene može biti tako. Bilo je prelijepo.

Na te riječi bahato je zadovoljno kimnuo. - Strastvena si žena, Johanna.

- Nisam ni znala da sam... sve do večeras. Gabriele, beskrajno sam uživala. Naveo si me da...

Nije mogla naći pravu riječ kojom bi opisala kako se osjećala. Rado joj je predložio. - Sagorim?

Potvrdno je kimnula. - Nisam znala da se neki muževi vole ljubiti i milovati prije parenja - rekla je.

Sagnuo se, poljubio ju u usta, a potom se zakotrljao na leđa, udaljivši se od nje. - To se zove predigra, ženo.

- Lijepo je - prošaptala je, uzdahnuvši. Raulfova zamisao predigre bila je odgrnuti pokrivač. Johanna je odmah odagnala to sjećanje. Nije željela kvariti ljepotu onoga što joj se upravo dogodilo ružnim slikama iz svoje prošlosti.

Nije željela da Gabriel zaspi. Istini za volju, željela je da ponovno vodi ljubav s njom. Nije mogla vjerovati vlastitoj smionosti i morala je odmahnuti glavom pri pomisli na vlastito iznenađujuće bludno ponašanje.

Johanna je navukla pokrivač i sklopila oči. Počela ju je izjedati jedna uznemirujuća misao. Sada kad su završili s parenjem, ne bi li jedno od njih trebalo otići? Raulf je uvijek dolazio u njezin krevet i, nakon što bi završio s njom, smjesta odlazio. Budući da se Gabriel ponašao kao da namjerava zaspati, zaključila je kako je njezina dužnost da ga ostavi.

Željela je ostati, ali pomisao na to da će joj on narediti da ode vrijeđala bi joj ponos. Pretpostavila je kako bi bolje bilo ne dati mu priliku da joj naredi da ode. Johanna se nekoliko trenutaka borila protiv zabrinutosti.

~ 93 ~ Spas

Gabriel je imao vlastite uznemirujuće misli. Njegov lukav plan da svlada svoju nevjestu, kad joj slomi otpor, okrenuo se protiv njega. Dođavola, svladala je ona njega. Nikada ni s jednom ženom nije u potpunosti izgubio kontrolu niti se ikada osjećao tako ranjivim. Upitao se što bi ona učinila da zna da nad njim ima takvu moć. Na samu se tu pomisao namrštio.

Johanna je došla do ruba kreveta. Posegnula je za svojom kućnom haljinom prije nego što je ustala. Dok se odijevala, leđima je bila okrenuta svojemu suprugu. Uto se sjetila da su joj cipele ostale tamo negdje blizu vrata.

Još je uvijek oklijevala otići. Samu sebe nije mogla razumjeti. Odjednom se osjećala očajno i usamljeno. Nije mogla ni pretpostaviti zašto je poželjela zaplakati. Njihovo vođenje ljubavi bilo je divno, ali sada ju je preplavila nova neizvjesnost. Ne, nije shvaćala tu promjenu u sebi, ali pomislila je kako će ostatak noćnih sati imati vremena razmišljati o tome. Nije vjerovala da će uopće uspjeti zaspati i do svitanja će se dovesti u stanje iscrpljenosti.

Gabriel se doimao kao da je već zaspao. Nastojala je biti što je moguće tiša dok se upućivala prema vratima. Upravo je posezala za zasunom kad ju je zaustavio.

- Kamo si se to zaputila?

Okrenula se pogledati ga. - U drugu prostoriju, milorde.

Pretpostavila sam da želiš da tamo spavam. - Vrati se ovamo,

Johanna.

Sporo je prišla do njegove strane kreveta. - Nisam te namjeravala probuditi.

- Nisam spavao.

Posegnuo je za pojasom na njezinoj kućnoj haljini. Glas mu je zvučao tek blago znatiželjno kad je upitao. - Zašto želiš spavati sama?

- Ne želim - izletjelo joj je.

Poslužio se rukavima njezine kućne haljine da ju skine s nje.

~ 94 ~ Julie Garwood

Drhturila je od hladnoće. Zabavljalo ga je zapaziti to. Mislio je kako je u prostoriji prokleto vruće. Tada je odgrnuo pokrivač i jednostavno pričekao da se ona ponovno uvuče u krevet.

Nije oklijevala. Popela se na svoga supruga. Gabriel ju je obgrlio i privukao bliže. Bočna strana lica počivala joj je na njegovu ramenu. Navukao je pokrivač, glasno zijevnuo, a potom rekao: - Svake noći spavat ćeš tu sa mnom, u ovom krevetu. Jesi li me razumjela, Johanna?

Lupila ga je u bradu kad je potvrdno kimnula. - Je li u Visočju običaj da muž i žena spavaju zajedno?

Dao joj je okolišajući odgovor. - Bit će, kad smo ti i ja u pitanju.

- Dobro, milorde.

Zadovoljio ga je njezin prošaptan pristanak, tako olako dan. Pojačao je stisak oko svoje supruge i sklopio oči.

- Gabriele?

Promrmljao je odgovor.

- Je li ti drago što si me uzeo za ženu?

Istoga trena kad su joj te riječi sišle s usana, požalila je što je to upitala. Sada će znati kako se osjećala ranjivom i kako je, zapravo, bila užasno nesigurna.

- Zemlja sada pripada meni. To mi predstavlja zadovoljstvo.

Bio je okrutno iskren čovjek. Pomislila je kako bi se vjerojatno trebala diviti toj njegovoj karakternoj crti. Ali nije se divila, ne večeras. Poželjela je da joj je slagao i rekao kako je sretan što ju ima za ženu. Bože, postajala je sve gluplja. Nije željela biti udana za muškarca koji bi joj otvoreno lagao. Ne, naravno da nije željela.

Znala je da to nema nikakvog smisla. Sigurno je iscrpljenost bila razlogom zbog kojeg je imala tako glupe i nevažne misli. Što ju je bilo briga želi li ju on ili ne želi? Dobila je točno ono

~ 95 ~ Spas

što je namjeravala dobiti kad se uda za nj. Oslobodila se pipaca kralja Johna. Da, bila je slobodna... i sigurna.

Dobila je točno ono za što se cjenkala, a jednako tako prošao je i on. Zemlja je sada pripadala njemu.

- Previše si mekana. Možda sam trebao izabrati neku snažniju ženu, grublje kože.

Umalo je bila zaspala kad je začula taj komentar. Budući da nije znala što mu odgovoriti, prešutjela je.

Ubrzo je ponovno progovorio: - Previše si nježna za život ovdje. Ne vjerujem da ćeš preživjeti cijelu godinu. Vjerojatno sam trebao izbrati neku mnogo robusniju, bezosjećajnu ženu. O, da, nećeš ti izdržati cijelu godinu tu.

Nije zvučao posebno uznemiren tom mogućnošću. Nastojala se ne obazirati na tu uvredu. Nije ga namjeravala pokušati razuvjeriti. Tvrditi kako je doista veoma snažna žena koja može podnijeti jednako koliko svaka druga žena u Visočju bilo bi beskorisno. Gabriel je već bio stvorio vlastito mišljenje i samo će mu zajednički provedeno vrijeme pokazati da ona baš nije proljetni cvijetak. Doista je bila izdržljiva. Samoj je sebi već dokazala da je borac za preživljavanje. S vremenom će to i njemu dokazati.

- Bojažljiva si, djevojko. Vjerojatno sam trebao izabrati neku mnogo snažniju ženu.

Zahtijevalo je veliku snagu volje ne reći ništa. Postavila mu je samo jedno obično pitanje. Kratko da ili ne bilo bi dovoljan odgovor. Činilo se kako on uživa u navođenju njezinih mana. Mogla mu je u glasu čuti smijeh. Shvaćala je da je njezin suprug bio pomalo nepristojan.

- Imaš glupa razmišljanja. Možda sam trebao izabrati ženu koja bi se uvijek slagala sa mnom.

Razdražljivo je počela lupkati prstima po njegovim prsima. Stavio je ruku na njezine prste kako bi ju spriječio u toj radnji.

~ 96 ~ Julie Garwood

Johanna je glasno zijevnula. Bio je to namjeran nagovještaj kojim mu je davala do znanja da ju pusti da spava. Obziran muž smjesta bi prestao s litanijom svojih uvreda.

Gabriel nije bio baš posebno obziran. - Najmanja te sitnica prestraši - zamijetio je, prisjetivši se izraza njezina lica kad je prvi put ugledala njegova vučjaka. - Možda sam ipak trebao izabrati ženu koje bi se moj pas bojao - dodao je.

Omamila ju je vrelina koja je isijavala iz njegova tijela. Prebacila je jednu nogu preko njegovih bedara i privukla se bliže.

- Upola si premršava - rekao je potom Gabriel. - Prvi će te sjeverac otpuhati. Možda sam ipak trebao izabrati neku krupniju, jedriju ženu.

Bila je previše pospana da bi se upustila u raspravu sa svojim suprugom. Bijes joj je oduzeo previše koncentracije. Johanna je utonula u san slušajući kako njezin suprug nastavlja nabrajati njezine bezbrojne mane.

- Strašno si naivna, ženo - rekao je kad se prisjetio da mu je rekla kako ju je privukla topla klima tijekom cijele godine. Povjerovala je u tu bratovu besramnu laž.

- O, da, baš si naivna - ponovio je. Dugo je vremena prošlo prije nego što je Gabriel odlučio

napokon joj odgovoriti na pitanje. - Johanna?

Nije mu odgovorila. Sagnuo se i poljubio ju u tjeme, a potom prošaptao: - Istina, drago mi je što sam te uzeo za ženu.

~ 97 ~ Spas

ŠESTO POGLAVLJE

ohannu je probudio zvuk kucanja. Uslijedio je tresak. Pomislila je da se krov urušio. Naglo se uspravila u krevetu

u trenutku kad su se vrata otvorila i u prostoriju ušao Gabriel. Dograbila je pokrivače i navukla ih preko prsa.

J

Znala je kakav je prizor predstavljala. Kosa joj je visjela niz lice, priječeći joj pogled. Jednom rukom čvrsto je stiskala pokrivače, dok je drugom rukom zabacila kosu preko ramena.

- Dobro jutro, lorde MacBain.

Smatrao je njezin pokušaj da bude čedna zabavnim, s obzirom na činjenicu da joj je sinoć milovao svaki centimetar tijela. Osim toga, bila je zajapurena.

- Nakon onoga sinoć, mislim da ti ne treba biti neugodno od mene, Johanna.

Potvrdno je kimnula. - Nastojat ću ne osjećati nelagodu - obećala je.

Gabriel je prišao podnožju kreveta. Sklopio je ruke iza leđa i namrštio se pogledavši ju. Uzvratila mu je osmijehom.

- Nije jutro - izjavio je - već poslijepodne. Iznenađeno je razrogačila oči. - Bila sam iscrpljena - izletjelo joj je, braneći se zbog toga što je pola dana prespavala.

- Obično sam budna u zoru, milorde, ali putovanje ovamo bilo je veoma zamorno. Kakvo to snažno kucanje čujem? - To pitanje dodala je nastojeći odvratiti temu s njezine lijenosti.

- Ljudi rade na novom krovu iznad velike dvorane.

Zapazio joj je tamne podočnjake ispod očiju. Koža joj je bila blijeda. Bilo mu je žao što ju je probudio. Potom je čekićanje

~ 98 ~ Julie Garwood

ponovno otpočelo i shvatio je da bi ju ta buka svakako razbudila. Gabriel je zaključio kako nije trebao dopustiti da danas započnu s radovima na krovu. Njegovoj nevjesti bio je potreban odmor, a ne nešto što će ju uznemiriti.

- Jesi li nešto trebao, milorde?

- Htio sam ti dati naputke.

Ponovno se osmjehnula, što je, nadala se, bio znak da je spremna preuzeti sve obveze koje joj je želio dati.

- Danas ćeš odjenuti ogrtač MacBainovih. Sutra ćeš ga promijeniti i odjenuti Maclaurinove boje.

- Hoću?

- Hoćeš.

- Zašto?

- Ovdje si gospodarica obaju klanova i moraš nastojati ne uvrijediti nijednu stranu. Bila bi uvreda nositi moje boje dva dana zaredom. Shvaćaš?

Bio je uvjeren da je bio posve jasan. - Ne - odgovorila je. - Ne shvaćam. Nisi li ti lord obaju klanova? - Jesam.

- Dakle, svi te smatraju svojim vodom?

- Točno.

Zvučao je užasno bahato. Tako je i izgledao. Njegova nazočnost bila je... naređivačka. Prilično se nadvio nad krevet. A bio je tako nježan sinoć. Sjećanje na njihovo vođenje ljubavi navelo ju je da uzdahne.

- Jesi me sada shvatila? - upitao je, zbunjen razrogačenim pogledom koji mu je upućivala.

Odmahnula je glavom, nastojeći razbistriti misli. - Ne, još uvijek ne shvaćam - priznala je. - Ako si...

- Nije tvoje da shvatiš - izjavio je.

~ 99 ~ Spas

Skrila je ogorčenje. Činilo se da želi njezin pristanak. Neće mu ga dati. Jednostavno je nastavila piljiti u nj i čekati njegovu sljedeću besramnu opasku.

- Dat ću ti još jedan naputak - rekao je Gabriel. - Ne želim da se zamaraš nikakvim poslom. Želim da odmaraš.

Bila je uvjerena da ga nije dobro čula. - Odmaram? - Da.

- Zašto, zaboga? Namrštio se ugledavši izraz nevjerice na njezinu licu. Njemu

je bilo očito zbog čega bi se trebala odmoriti. Ali ako je željela čuti njegov razlog, dat će joj ga.

- Trebat će ti vremena da se oporaviš.

- Od čega oporavim?

- Od putovanja ovamo.

- Ali već sam se oporavila, milorde. Prespavala sam jutro i sada sam posve odmorna.

Okrenuo se poći. - Gabriele? - zazvala je, nastojeći ga zaustaviti.

- Zamolio sam te da me ne zoveš tim imenom.

- Sinoć si zahtijevao da te zazovem imenom - podsjetila ga je.

- Kada?

Smjesta se zarumenjela. - Kad smo se... ljubili. Prisjetio se. - To je bilo nešto drugo - rekao joj je.

- Što? Ljubiti me ili zahtijevati da ti izgovorim ime? Nije joj odgovorio.

- Gabriel je lijepo ime.

- Dosta rasprave o tome - izjavio je.

Nije znala kako protumačiti njegovo ponašanje. Odlučila je privremeno staviti pitanje njegova imena na stranu. Posegnuo

~ 100 ~ Julie Garwood

je za zasunom na vratima i poželjela ga je nešto upitati prije odlaska. - Smijem li poslijepodne poći u lov?

- Upravo sam objasnio kako želim da se odmoriš. Nemoj me tjerati da se ponavljam.

- Ali to nema nimalo smisla, milorde.

Okrenuo se i prišao bočnoj strani kreveta. Doimao se blago razdražljivim.

Nije ju zastrašio. Odjednom je shvatila i zauzvrat se osmjehnula. Nije razumjela zašto se tako osjeća, ali osjećala se. Osim toga, govorila je ono što joj je bilo na umu i prvi je put, nakon dugo, dugo vremena, bila zadovoljna. Osjećala se... oslobađajuće.

- Već sam objasnila da sam se oporavila od putovanja ovamo - podsjetila ga je. Obuhvatio joj je vilicu i zabacio glavu kako bi ga morala

pogledati u oči. Umalo se osmjehnuo kad je zapazio njezino nezadovoljstvo.

- Postoji još jedan razlog zbog kojega želim da se odmoriš - izjavio je.

Obzirno mu je maknula ruku. Osjećala je ukočenost u vratu gledajući u njega. - A koji bi to tvoj razlog mogao biti, milorde?

- Slabašna si.

Odmahnula je glavom. - To si mišljenje i sinoć izrazio, mužu. Nije bilo istinito sinoć, a nije ni sada.

- Slabašna si, Johanna - ponovio je, ne obazirući se na njezino protivljenje. - Trebat će ti vremena da ponovno vratiš snagu. Svjestan sam tvojih ograničenja, čak i onda kad ih ti sama nisi svjesna.

Nije joj ostavio vremena za prepirku oko njegove odluke. Sagnuo se, poljubio ju, a potom izišao iz prostorije.

Čim su se vrata za njim zatvorila, zbacila je pokrivače i ustala iz kreveta.

~ 101 ~ Spas

Kako je njezin suprug tako brzo mogao stvarati takva nepopustljiva mišljenja o njezinu karakteru? Jednostavno nije mogao znati njezina ograničenja. Nedovoljno ju je dugo poznavao. Bilo je nerazumno od njega donositi bilo kakve zaključke o njoj.

Johanna je nastavila razmišljati o svojem suprugu dok se umivala i odijevala. Otac MacKechnie objasnio joj je što se od nje očekuje da nosi ispod ogrtača. Odjenula je narodnu haljinu gorštaka, bijelu bluzu dugih rukava i suknju, a potom prebacila ogrtač MacBainovih. Oko struka je namjestila savršene nabore, prebacila jedan kraj dugačkoga komada materijala preko svojega desnog ramena, tako da joj je ogrtač prekrivao srce i pričvrstila taj odjevni predmet uskim smeđim kožnatim remenom.

Pomislila je raspakirati svoj luk i strijelu i u potpunosti se oglušiti na naredbu svoga supruga, no potom se predomislila. Otvoren prkos Gabrielu se vjerojatno ne bi svidio. Već je shvatila da je on ponosan čovjek i bila je uvjerena kako ništa ne bi uspjela postići izazivanjem njegove odluke.

Ali uvijek je postojalo više od jednoga ulaza u dvorac. Njezina joj je majka to znala prišapnuti kao podsjetnik onda kad se Johanna prepirala sa svojim ocem. Johannina majka bila je mudra žena. Naravno, bila je odana svojemu suprugu, ali tijekom godina naučila je kako izbjeći njegova tvrdoglava raspoloženja. Johanna je učila iz majčina primjera. Ta draga žena bila je puna mudrih izreka koje je prenijela svojoj kćeri. Nikada nije pokušala izmanipulirati svojega supruga, objasnila je, jer manipuliranje bi bilo nečasno, a cilj, na kraju krajeva, nije uvijek opravdavao sredstvo. Ali bila je veoma mudra i obično bi našla način da umiri svakoga u svojem kućanstvu.

Bez majčina znanja, Johannu je otac često odvodio ustranu kad bi se sporječkala s majkom. I on joj je imao dati savjet o profinjenim načinima kojima se koristio kad bi njegova supruga bila u jednom od onih svojih tvrdoglavih raspoloženja. Prijedlozi Johannine majke imali su daleko više smisla od preporuka njezina oca. Ali od oca je, ipak, naučila nešto mnogo važnije. Volio je svoju suprugu i učinio bi sve što je bilo

~ 102 ~ Julie Garwood

u njegovoj moći da ju usreći. Samo nije želio da njegova supruga to dozna. Njih dvoje igrali su igru u kojoj su oboje bili pobjednici. Johanna je njihov brak smatrala pomalo neobičnim, no oni su bili veoma sretni zajedno pa je smatrala kako je jedino to bitno.

Johanna je samo željela živjeti tihim i mirnim životom. Da bi postigla svoj cilj, trebala se samo pobrinuti za to da se suprugu sklanja s puta. Neće se uplitati u njegove poslove i sasvim će se sigurno pokušati dobro slagati s njim. Zauzvrat je očekivala da će se on nastojati dobro slagati s njom i sklanjati joj se s puta. Nakon godina koje je provela s Raulfom, Johanna je svim srcem vjerovala da bi ju usrećilo to da ju ostavi na miru.

Posvetila se uređivanju prostorije. Pospremila je krevet, pomela pod, raspakirala odjeću i odložila ju u komodu, a potom tri svoje torbe zagurala pod krevet. Zurila se izići van jer ispostavilo se da je dan bio bajkovit. Kad je razvezala krzno koje je prekrivalo prozor, sunčeva svjetlost preplavila je prostoriju. Zrakom se pronio miris Visočja. Pogled je oduzimao dah. Livada ispod bila je zelena poput smaragda. Brežuljci iza bili su gusto pošumljeni divovskim borovima i hrastovima. Krajolik je bio prošaran mrljama raznih boja: crveni, ružičasti i ljubičasti divlji cvjetovi načičkali su se duž staze, koja je, kako se doimalo, vijugala vodeći do samih nebesa.

Nakon što je nešto malo pojela, Johanna je odlučila povesti maloga Alexa sa sobom u šetnju po livadi, gore do one staze iza. Nabrat će punu suknju cvijeća koje će staviti na dasku ponad kamina.

Ispostavilo se da je naći dječačića bio pravi izazov. Sišla je niz stube i zastala kod ulaza u veliku dvoranu, čekajući da ju netko od vojnika zapazi. Četvorica muškaraca u daljini razbijala su zid, a još trojica bila su gore na krovu, postavljala grede.

Čini se kako su ju svi odjednom zapazili. Kucanje je prestalo. Budući da su sad svi piljili u nju, izvela je kratak naklon

~ 103 ~ Spas

klecanjem u znak pozdrava prije nego što je upitala znaju li gdje bi mogao biti Alex.

Nitko joj nije odgovorio. Osjećala se iznimno bojažljivo. Ponovila je pitanje, ali pogled je zadržala na vojniku koji je stajao ispred ognjišta. Osmjehnuo se, počešao po bradi, a potom slegnuo ramenima okrenuvši se prema njoj.

Naposljetku joj je Gabrielov glavni zapovjednik objasnio: - Ne razumiju vas, gospo.

Okrenula se prema vojniku i osmjehnula. - Govore samo gaelski, milorde?

- Točno - odgovorio je. - Govore samo gaelski. Nemojte me, molim vas, nazivati milordom. Ja sam tu samo vojnik. Bit će dovoljno samo Calum.

- Kako želiš, Calume.

- Draga ste djevojka koja nosi naš ogrtač.

Doimalo se da mu je nelagodno kad joj je uputio kompliment. - Hvala - odgovorila je, pitajući se što mu je značila riječ draga. Ponovno se okrenula prema muškarcima koji su ju promatrali i postavila im pitanje na gaelskom. Mrštila se usredotočeno. Jezik je bio težak, zapravo, lomila je jezik kad je u sebi osjećala takvu nervozu, ali kad je završila s pitanjem, samo se jedan postariji čovjek otvoreno lecnuo. Ostali su se osmjehnuli.

Ali nitko joj nije odgovorio. Svi su se okrenuli i zagledali u rub njezine haljine. Spustila je pogled vidjeti što nije u redu. Potom se okrenula Calumu, nadajući se objašnjenju. Po njegovu iskričavom pogledu zapazila je da se zabavlja.

- Pitali ste ih jesu li vidjeli vaša stopala, gospo.

- Namjeravala sam pitati jesu li vidjeli Gabrielova sina - objasnila je.

Calum joj je rekao pravu riječ kojom se željela poslužiti. Ponovno se okrenula i ponovila pitanje.

~ 104 ~ Julie Garwood

Muškarci su odmahnuli glavama. Zahvalila im je na ukazanoj pozornosti i okrenula se poći. Calum je požurio pred nju, otvoriti joj vrata.

- Moram poraditi na naglasku - izjavila je. - Mogla sam po izrazu jednoga od te gospode vidjeti da sam nešto zbrljala.

Da, nešto je zbrljala, pomislio je Calum sam za sebe. Ipak se nije namjeravao složiti s njom jer ju nije želio povrijediti.

- Ti ljudi cijene činjenicu da se trudite, gospo.

- To je zbog naglaska, Calume - zaključila je Johanna. - Još to nisam sasvim pohvatala. Taj je jezik vrlo izazovan - dodala je. - Mogao bi mi pomoći ako želiš.

- Kako? - upitao je.

- Odsada pa nadalje govori mi samo na gaelskome kada mi se budeš obraćao. Vjerujem da ću tako mnogo brže pohvatati bude li vaš jezik jedini koji čujem.

- Naravno - složio se Calum na gaelskom.

- Oprosti, što si rekao.

- Rekao sam naravno, gospo - objasnio je Calum. Osmjehnula se. - Jesi li vidio Alexa?

Odmahnuo je glavom. - Mogao bi biti dolje kod konjušnica - rekao je. Progovorio je na gaelskom i pokazao joj u smjeru staja, pokušavajući joj pomoći da shvati to što joj je upravo rekao.

Zato što je bila usredotočena na ono što joj je govorio gotovo da nije ni obraćala pozornost na ono što se u dvorištu događalo. Posvuda su bili vojnici, ali nije zapazila što su radili.

Naposljetku je odgonetnula što joj je Calum rekao, na brzinu se zahvalila i potrčala preko dvorišta.

Odjednom se našla usred borbene vježbe. Calum ju je dograbio za ramena i u tren oka povukao unatrag. Umalo ju koplje nije presjeklo popola.

~ 105 ~ Spas

Jedan vojnik iz klana Maclaurin glasno je opsovao. Gabriel je borbu gledao s druge strane dvorišta. Ugledao je kako je koplje umalo promašilo njegovu ženu i odmah glasno naredio prestanak vježbe.

Johanna je bila užasnuta vlastitim ponašanjem. Takva nepažnja bila je sramotna. Podignula je ono koplje koje je vojnik ispustio i pružila ga tome čovjeku. Lice mu je bilo žarko crveno. Nije znala je li zbog nelagode ili od bijesa.

- Molim vas, gospodine, oprostite. Nisam gledala kamo idem.

Tamnokos vojnik kratko joj je potvrdno kimnuo. Calumove ruke još su uvijek bile na njezinim ramenima. Nježno ju je povukao unatrag.

Okrenula se zahvaliti mu na brzini kojom joj je priskočio upomoć. Ugledala je kako joj prilazi suprug. Osmijeh joj je zastao kad mu je ugledala izraz lica.

Svi vojnici piljili su u nju. Ratnici klana MacBain osmjehivali su se. Oni iz klana Maclaurinovih mrštili su se.

Zbunila ju je ta podijeljena reakcija. Potom je Gabriel stao pred nju, spriječivši joj pogled. Pozornost mu je bila usmjerena na Caluma. Nije rekao ni riječi, samo je namršteno pogledao vojnika. Johanna je shvatila da ju Calum još uvijek čvrsto drži. Onoga trenutka kad je vojnikov stisak popustio, lord je pozornost i mrštenje usmjerio na nju.

Srce joj je od straha počelo ubrzano kucati. Očajnički je nastojala ostati pribrana. Nije mu namjeravala dati do znanja koliko je bila prestrašena.

Odlučila je da mu neće dati vremena da ju ukori. - Bila sam veoma nepažljiva, milorde, zgriješila sam. Mogla sam poginuti. - Odmahnuo je glavom. - Nisi mogla poginuti. Vrijeđaš Caluma dajući naslutiti da je mogao dopustiti da budeš povrijeđena.

Nije imala namjeru prepirati se sa svojim suprugom. - Nisam mislila nikoga uvrijediti. - Okrenula se prema Calumu. - Molim

~ 106 ~ Julie Garwood

te, prihvati moju ispriku. Samo sam željela ublažiti suprugov bijes time što sam prva priznala vlastitu glupost.

- Imaš li problema s vidom? - upitao je Gabriel.

- Nemam - odgovorila je.

- Pa kako onda, zaboga, nisi vidjela da se moji ljudi bore s oružjem?

Njegov očaj pogrešno je protumačila kao bijes. - Objasnila sam, milorde. Nisam obraćala pozornost.

Njezin suprug nije pokazao nikakvu reakciju na njezino objašnjenje. Jednostavno je nastavio piljiti u nju. Čekao je da se ona smiri. Vidjeti svoju suprugu tako blizu smrti, vraški ga je prestrašilo. Trebat će mu duže vremena da se oporavi.

Cijela jedna minuta protekla je u tišini. Johanna je pomislila kako joj suprug smišlja kaznu.

- Ispričavam se što sam te omela u važnom poslu - rekla je. - Ako me želiš udariti, molim te, učini to odmah. Čekanje postaje nepodnošljivo.

Calum nije mogao vjerovati tome što je upravo čuo. - Gospo...

Bio je spriječen reći nešto više kada ga je Gabriel ušutkao podigavši desnu ruku.

Istoga trenutka kad se njegova ruka pokrenula, ona je ustuknula. Bio je to zaštitnički potez naučen iz prethodnih lekcija. Shvatila je što je učinila i smjesta se vratila naprijed.

Njezin je suprug najbolje shvatio kako nije namjeravala pustiti da se povijest ponovi. - Upozorit ću te, milorde. Ne mogu te spriječiti da me udariš, ali istoga trena kad to učiniš, napustit ću ovaj posjed.

- Ne mislite valjda da bi naš lord...

- Ne miješaj se u ovo, Calume.

~ 107 ~ Spas

Gabriel je naredbu izdao oporim glasom. Bio je bijesan zbog uvrede koju mu je njegova supruga upravo zadala, ali neka sve ide dođavola, strah je bio stvaran. Morao se podsjetiti da ga ona ne poznaje dobro te da je stoga preuranjeno donijela krive zaključke.

Uhvatio je Johannu za ruku i krenuo uza stube, a potom začuo kucanje i smjesta promijenio smjer. Želio je imati intimu za taj važan razgovor.

Zapela je za stubu kad je njezin suprug skrenuo, potom se uspravila i požurila ići ukorak s njim. Calum je odmahivao glavom dok je gledao kako njegov lord za sobom vuče njegovu gospodaricu. Nije se on namrštio zbog nespretnosti lady Johanne, već zbog njezina bljedila. Je li vjerovala da ju njezin lord odvodi na neko intimno mjesto na kojem ju može pretući bez svjedoka?

Keith, onaj crvenokosi vođa Maclaurinovih vojnika, prišao je do Caluma. - Zašto se mrštiš? - upitao je.

- Zbog lady Johanne - odgovorio je Calum. - Netko joj je napunio glavu mračnim pričama o našem lordu. Mislim da ga se boji. Keith je prezrivo otpuhnuo. - Neke žene već govore da se

ona boji vlastite sjene. Dale su joj nadimak - dodao je. - Nakon samo jednog pogleda na nju nazvale su ju Hrabra. Žalosno je, to njihovo ruganje, jer procjenjuju je, a nisu joj ni pružile pravu mogućnost.

Calum je bio bijesan. Nazivajući ju Hrabrom, naravno, mislile su posve suprotno... bile su uvjerene da je kukavica. - Bolje da MacBain ne dozna za to - upozorio je. - Tko je prvi započeo s tim bogohuljenjem?

Keith mu nije imao namjeru reći ime. - Jedna žena iz klana Maclaurin. Nije važno koja - ustvrdio je.

- Ime je dobila slučajno. Način na koji je lady Johanna zadrhtala kad je ugledala lordova psa naveo je neke žene da se počnu zlobno smješkati i onaj prestrašen pogled u

~ 108 ~ Julie Garwood

njezinim očima svaki put kad bi MacBain progovorio naveo ih je na zaključak kako je...

Calum ga je prekinuo. - Možda jest bojažljiva, ali zasigurno nije kukavica. Bolje ti utjeraj svojim ženama strah od Boga, Keith. Misle da su strašno pametne s tom svojom igrom. Čujem li to ime od bilo koga iz klana Maclaurinovih, osvetit ću se.

Keith je potvrdno kimnuo. - Tebi je lakše prihvatiti ju - rekao je. - Ali Maclaurinovi ne opraštaju tako lako. Ne zaboravi, njezin prvi muž uništio je sve što smo tako marljivo gradili. Trebat će im vremena da to zaborave.

Calum je odmahnuo glavom. - Jedan gorštak nikada ne zaboravlja. Ti to znaš jednako dobro kao ja.

- Dakle oprostiti - predložio je Keith.

- Ona nema nikakve veze sa zlodjelom koje je ovdje počinjeno. Ne treba ničiji oprost. Podsjeti te žene na tu važnu istinu.

Keith je u znak slaganja potvrdno kimnuo. Iako nije vjerovao da će njegovo podsjećanje bilo što promijeniti. Te žene bile su se okomile protiv nje i nije mogao ni pojmiti što bi im to mogao reći da promijene mišljenje.

Obojica ratnika zadržala su pogled na njihovu lordu i njegovoj nevjesti, gledajući za njima sve dok nisu nestali niz brežuljak.

Gabriel i Johanna bili su sada posve sami, ali on se još nije zaustavio. Nastavio je hodati sve dok nisu došli do livade. Želio se riješiti bijesa prije nego što joj se obrati.

Naposljetku se zaustavio. Potom se okrenuo i pogledao ju. Nije ga željela pogledati. Pokušala je izvući ruku iz njegove, ali nije ju puštao.

- Ozbiljno si me uvrijedila kad si dala naslutiti da bih ti naudio. Iznenađeno je razrogačila oči. Zvučao je toliko bijesno da bi mogao ubiti nekoga. Ali uvrijedilo ga je to što je pomislila da će ju udariti.

~ 109 ~ Spas

- Imaš li mi što reći, ženo?

- Prekinula sam te u obuci.

- Da, jesi!

- Umalo sam izazvala da me vojnik ozlijedi.

- Točno!

- Doimao si se veoma bijesnim.

- Bio sam bijesan!

- Gabriele? Zašto vičeš? Uzdahnuo je. - Volim vikati.

- Vidim.

- Pomislio sam kako ćeš mi s vremenom naučiti vjerovati. Promijenio sam mišljenje. Vjerovat ćeš mi - naredio je. - Počevši odsad, od ovoga trenutka.

Učinio je da to zvuči posve jednostavno. - Ne znam je li to moguće, milorde. Povjerenje se mora zaslužiti.

- Onda sada odluči da ga zaslužujem - naredio je. - Reci mi da imaš povjerenja u mene. I misli to, dođavola.

Znao je da traži nemoguće. Ponovno je uzdahnuo.

- Nijednom čovjeku ovdje nije dopušteno udariti ženu. Samo bi kukavica ružno postupio prema ženi, Johanna. Nijedan od mojih ljudi nije kukavica. Nemaš razloga strahovati od mene ili od bilo koga drugoga ovdje. Oprostit ću ti zbog uvrede jer nisi znala, ali ubuduće neću biti tako tolerantan. Bolje ti je dobro to zapamtiti.

Zagledala mu se u oči. - Ali ako te u budućnosti ipak uvrijedim? Što ćeš učiniti?

Nije imao blagoga pojma, no to joj nije imao namjeru priznati. - Neće se ponoviti.

Johanna je potvrdno kimnula. Imala je namjeru okrenuti se i vratiti u dvorište, no potom se predomislila.

~ 110 ~ Julie Garwood

Njezin suprug zaslužio je ispriku. - Katkada reagiram brzopleto prije nego što dobro promislim. Shvaćaš li, milorde? Čini se nagonski. Doista ću se potruditi imati povjerenja u tebe i zahvaljujem ti na strpljenju.

Po načinu na koji je kršila ruke mogao je zaključiti da joj je to priznanje teško palo. Glava joj je bila pognuta i zvučala je zbunjeno kad je dodala: - Ne shvaćam zašto očekujem najgore. Nikada se ne bih bila udala za tebe da sam vjerovala kako ćeš prema meni ružno postupati, ali čini se da ima jedan sićušan djelić mene koji se opire vjerovanju.

- Draga si mi, Johanna. - Jesam li?

Osmjehnuo se zbog iznenađenja u njezinu glasu. - Jesi - ponovio je. - Znam da ti to priznanje nije palo lako. Kamo si to mislila poći kad si pokušala protrčati kroz koplje? - Dodao je to pitanje nastojeći promijeniti temu razgovora. Njegova supruga doimala se kao da bi svakoga trenutka mogla zaplakati te joj je želio pomoći da se smiri.

- Naći Alexa. Mislila sam kako bismo mogli prošetati i razgledati posjed.

- Naredio sam ti da se odmaraš.

- Namjeravala sam se odmoriti šetnjom. Gabriele, netko iza tebe puže na sve četiri.

Prošaptavši to, približila se svojemu suprugu. Nije se ni osvrnuo pogledati. Nije ni trebao.

- To je Auggie - objasnio je.

Johanna je prišla svome suprugu i stala uz njega kako bi izbliže mogla pogledati toga čovjeka. - Što on to radi?

- Kopa rupe.

- Zašto?

- Koristi se svojom alatkom za bacanje kamenja u rupe. Uživa u toj igri.

- Je li lud? - prošaptala je, da ju starac ne bi načuo.

~ 111 ~ Spas

- Neće ti nauditi. Pusti ga. Zaslužio je dokolicu. Njezin ju je suprug uzeo za ruku i ponovno se počeo uspinjati uz brijeg. Johanna se nastavila osvrtati preko ramena, bolje pogledati onoga čovjeka koji je puzao preko livade. - On je MacBain - izletjelo joj je. - Nosi tvoj ogrtač.

- Naš ogrtač - ispravio ju je njezin suprug. - Auggie je jedan od nas - dodao je. - Johanna, Alex nije tu. Rano jutros odveli su ga k obitelji njegova ujaka.

- Koliko ga dugo neće biti?

- Dok ne završe zid. Kad posjed bude siguran, Alex će se vratiti kući.

- A koliko će dugo to trajati? - priupitala je. - Sinu je potreban otac, Gabriele.

- Svjestan sam svojih dužnosti, ženo. Ne trebaš me ti upućivati.

- Ali smijem iznijeti svoje mišljenje - usprotivila se. Slegnuo je ramenima.

- Jesi li započeo s radovima na zidu? - upitala je.

- Napola je završen.

- Pa koliko će onda još trebati prije...

- Još nekoliko mjeseci - odgovorio je. - Ne želim da odlaziš u brda bez prave pratnje - dodao je mršteći se. - Previše je opasno.

- Je li previše opasno za sve žene ili samo za mene? Ništa nije odgovorio. Dakle, imala je odgovor. Bila je ogorčena. - Objasni mi, koje su to opasnosti.

- Neću.

- Zašto?

- Nemam vremena. Samo poslušaj moje naredbe i prilično ćemo se dobro slagati.

~ 112 ~ Julie Garwood

- Naravno da ćemo se dobro slagati budem li poslušno izvršavala svaku tvoju naredbu - promrmljala je. - Iskreno, Gabriele, ne vjerujem...

- Konji su zdravi.

Rečenica kojom ju je prekinuo odvratila joj je pozornost. - Što si rekao?

- Onih šest konja koje si mi dala zdravi su. Uzdahnula je. - Raspravu smo o poslušnosti završili, zar ne?

- Jesmo, završili smo. Nasmijala se. Nacerio se. - Trebala bi to češće činiti.

- Što to?

- Smijati se.

Stigli su do ruba dvorišta. Gabrielovo ponašanje drastično se promijenilo. Izraz lica bio mu je prekaljen. Pomislila je kako je taj ozbiljan izgled namijenjen njegovoj publici. Svi su vojnici gledali.

- Gabriele?

- Da? - Zvučao je nestrpljivo.

- Smijem li ti sada reći svoje mišljenje?

- Koje to?

- Nerazumno je i opasno koristiti dvorište za obuku. Odmahnuo je glavom, obrativši joj se. - Nije bilo opasno, sve do jutros. Želim da mi nešto obećaš. - Da?

- Nikada više nemoj zaprijetiti da ćeš me napustiti.

Iznenadila ju je žestina njegova zahtjeva. - Obećajem - odgovorila je.

Gabriel je potvrdno kimnuo, a potom se udaljio. - Nikada te neću pustiti da odeš. Jasno ti je to, zar ne?

Nije očekivao odgovor. Johanna je ostala tamo nekoliko trenutaka stajati dok je gledala kako se njezin suprug ponovno

~ 113 ~ Spas

priključuje obuci. Gabriel je dokazivao da je kompliciran muškarac. Nicholas joj je rekao da će se lord oženiti njome kako bi se domogao zemlje. Ali Gabriel se ponašao kao da mu je možda i do nje bilo stalo.

Ponadala se da je njezina pretpostavka bila točna. Mnogo će se bolje slagati bude li mu se sviđala.

Zapazila je da Gabriel razgovara s Calumom. Vojnik je pogledavao u njezinu smjeru, potvrdno kimnuo, a potom se zaputio prema njoj. Nije pričekala doznati kakvu je to naredbu njezin suprug dao svojemu glavnom zapovjedniku. Okrenula se i potrčala niz brežuljak do livade. Zaintrigirao ju je onaj MacBainov vojnik po imenu Auggie. Poželjela je doznati kakva je to igra za koju je bilo potrebno kopati rupe u zemlji.

Taj postariji muškarac imao je hrpu sijede kose. Ustao je kad ga je zazvala. Duboke bore oko njegovih usana i očiju navele su ju da pretpostavi kako sigurno ima barem pedeset godina. Možda čak i više. Imao je lijepe bijele zube, prelijepe smeđe oči i topao srdačan osmijeh. Prije nego što mu se obratila, Johanna se kratko naklonila klecanjem, a potom se predstavila na gaelskom.

Stisnuo je oči i zatvorio ih te načinio grimasu kao da ga je strašno zaboljelo. - Skrnaviš naš lijep jezik, djevojko - izjavio je.

Govorio je brzo, riječi su mu se spoticale jedna o drugu i naglasak mu je bio snažan, baš kao što je jako bilo varivo njezine majke. Johanna nije razumjela ni riječi koju je izrekao. Auggie je bio prisiljen triput ponoviti svoju uvredu prije negoli je shvatila njezino značenje.

- Molim vas, gospodine, recite mi koje riječi pogrešno izgovaram.

- Prilično ih dobro sve pokvariš.

- Voljela bih naučiti taj jezik - ustrajala je, ne obazirući se na njegov komičan izraz lica zbog njezina naglaska.

~ 114 ~ Julie Garwood

- Trebat će mnogo discipline da jedna Engleskinja tečno progovori - rekao je. - Trebala bi se usredotočiti. Ne vjerujem da vi Englezi imate tu sposobnost.

Johanna nije razumjela mnogo od onoga što je rekao. Auggie se dramatično lupio po čelu. - Tako mi svega što je sveto, tebe moje uvrede zabavljaju, djevojko. Ne razumiješ ni riječi od onoga što govorim.

Pročistio je grlo i progovorio ponovno, ali ovaj put na francuskom. Zadivljujuće je vladao tim jezikom i naglasak mu je bio besprijekoran. Johanna je bila pod dojmom. Auggie je bio obrazovan čovjek.

- Vidim da sam te iznenadio. Jesi li procijenila da sam priprost?

Pokušala je odmahnuti glavom, a potom se zaustavila. - Puzali ste na koljenima i kopali rupe. Istina, preuranjeno sam donijela zaključak da ste pomalo...

- Lud?

Potvrdno je kimnula. - Ispričavam se, gospodine. Kad ste naučili govoriti...

Prekinuo ju je. - Davno j' to bilo, prije mnogo godina - objasnio je. - A sad mi reci što si htjela, prekinuvši me usred moje igre?

- Pitala sam se kakva je to igra - rekla je. - Zašto kopate rupe?

~ 115 ~ Spas

Zato što ih nitko neće iskopati umjesto mene. Frktao je od smijeha nakon što joj je, šaleći se, odgovorio.

- Ali koji vam je razlog? - Nije se dala smesti.

- Za igru koju igram potrebne su rupe da bi u njih upalo kamenje ako točno naciljam. Koristim se svojim priborom poput palice i oblutaka koje udaram. Želiš li probati, djevojko? Ta mi je igra u krvi. Možda ćeš se i ti njome zaraziti.

Auggie ju je uhvatio za nadlakticu i povukao do mjesta na kojem je ostavio svoje stvari. Pokazao joj je kako treba držati drvenu motku. Kad je namjestila ramena i noge na način na koji je on to od nje zahtijevao, ustuknuo je dati joj dodatne upute.

- A sada dobro raspali. Naciljaj u onu rupu ravno ispred. Osjećala se smiješnom. Auggie je ipak bio pomalo luckast.

Ali usto je bio drag čovjek i činilo se da ga raduje njezino zanimanje za ono što je radio. Nije ga namjeravala povrijediti.

Udarila je okrugli kamen. Otkotrljao se do ruba rupe, zateturao se, a potom upao u nju.

U trenu je poželjela pokušati ponovno. Auggie je blistao od zadovoljstva. - Zarazila si se - izjavio je kimnuvši.

- Kako se zove ta igra? - upitala je kad je kleknula podići oblutak. Ponovno se vratila na početni položaj, pokušala se prisjetiti pravog držanja, a potom pričekala da joj Auggie odgovori.

- Ta igra nema naziva, ali potječe iz pradavnih vremena. Kad savladaš moje rupe na kratkoj udaljenosti, djevojko, povest ću te dolje do sljemena pa možeš probati izdaleka. Ali morat ćeš odraditi svoj dio i naći vlastito kamenje. Naravno, što oblije, to bolje.

Johanna je u drugom pokušaju promašila. Auggie joj je rekao da se nije usredotočila. Naravno, morala je ponovno pokušati.

~ 116 ~ Julie Garwood

-

Namjera joj je bila ugoditi mu i pogoditi rupu. Nije ni shvatila da su sada razgovarali na gaelskom.

Velik dio poslijepodneva provela je s Auggiejem. Calumu je očito bio dodijeljen zadatak da pazi na nju. Svako malo pojavljivao se na vrhu brežuljka uvjeriti se da je ona još uvijek tamo. I da nije u nekom nestašluku, pretpostavljala je. Nakon nekoliko sati Auggie je prekinuo igru i dao joj znak da pođe do suprotne strane livade, tamo gdje je ostavio svoj pribor. Uhvatio ju je za nadlakticu i progunđao kad se spustio na zemlju. Potom joj je dao znak da sjedne pokraj njega. Pružio joj je kožnatu vrećicu.

- Posluži se poslasticom, djevojko - izjavio je. - To je uisgebreatha.

- Dašak života - prevela je.

- Ne, voda života, djevojko. Imam vlastiti kotao za pravljenje pića. Sâm sam ga napravio nakon što sam proučio jedan na MacKayevom posjedu. Naš mi je lord dopustio da ga ponesem sa sobom kad smo došli k Maclaurinovima. Znaš, svi smo mi izopćenici, svi do jednoga. Bio sam Maclead prije nego što sam se zavjetovao MacBainovima.

Johanna je bila zaintrigirana. - Izopćenici? Ne razumijem što želite reći, gospodine.

- Svi smo mi zbog nekog razloga izbačeni iz vlastitog klana. Sudbina tvojeg supruga određena je onoga dana kad se rodio kao kopile. Kad je postao odrastao čovjek, sve nas je okupio i obučio one mlađe da postanu pravi ratnici. Naravno, svaki je od nas nadaren. Kušat ćeš moje ako prestaneš oklijevati. I sam ću malo kušati.

Bilo bi nepristojno odbiti poziv. Johanna je podignula vrećicu, odvrnula zatvarač i potegnula gutljaj tekućine.

~ 117 ~ Spas

Pomislila je kako je progutala tekuću vatru. Zgranula se, a potom zakašljala. Auggie se naslađivao njezinom reakcijom. Najprije se lupio po koljenu, a potom lupio nju između lopatica kako bi ponovno valjano prodisala.

- Prilično ujeda, zar ne?

Uspjela je samo potvrdno kimnuti. - Pođi sada kući, djevojko - naredio je. - Lord MacBain pitat će se gdje si.

Johanna je ustala, a potom pružila ruku, pomoći Auggieju. - Hvala vam za divno poslijepodne, Auggie.

Starac se osmjehnuo. - Poprimila si moj naglasak, djevojko. To mi je drago. Pametnica si ti, zar ne? Sigurno ti kap gorštačke krvi teče žilama.

Znala je da ju zadirkuje. Naklonila se i okrenula poći. - Biste li željeli sutra poći do sljemena, Auggie? - doviknula je preko ramena.

- Mogao bih - uzvratio joj je. Hoćete li me povesti sa sobom ako budete išli? Johanna se

nije prestala osmjehivati. Dan je na kraju ispao savršen, s obzirom na to da je započela s izazivanjem svojega supruga, ali taj mali incident nije bio strašan, dok je ostatak poslijepodneva bio divan. Doznala je nešto važno o svojem suprugu. Mogao je svladavati svoju narav. Bijes nije imao kontrolu nad njim.

To je bilo otkriće. Dok se uspinjala uz brijeg, Johanna je razmišljala o značenju toga. Calum ju je čekao. Pozdravio ju je naklonom glave, a potom se, hodajući uz nju, vratio do utvrde.

- Vidio sam da ste igrali Auggiejevu igru - zapazio je vojnik.

- Baš je bilo zabavno - odgovorila je Johanna. - Znaš, Calume, vjerujem da je Auggie jedan od najzanimljivijih ljudi koje sam u životu upoznala, osim mojega oca, naravno.

Calum se osmjehnuo zbog njezina oduševljenja. - Osim toga, Auggie me podsjeća na mojega oca. Priča iste sočne priče o prošlim vremenima i svoje istine zalijeva legendama, baš kao

~ 118 ~ Julie Garwood

-

što je to uvijek činio moj otac. - Misleći joj dati kompliment, Calum je dodao: - Auggieju bi bilo drago da ga usporedite s vašim ocem.

Nasmijala se. - Bio bi uvrijeđen - pretpostavila je. - Moj je otac bio Englez, Calume. Auggie preko te činjenice ne bi prešao. - Potom je promijenila temu razgovora. - Sigurno imaš važnijeg posla nego motriti na mene. Očekuje li moj muž od tebe da me svakog dana pratiš uokolo?

- Nema važnije obveze od štićenja moje gospodarice, gospo - odgovorio je vojnik. - Ali sutra je Keithov red da pazi na vas.

- Keith je glavni zapovjednik Maclaurinovim vojnicima, zar ne?

- Točno. Odgovoran je samo našem lordu.

- A ti si glavni zapovjednik nad MacBainovin vojnicima.

- Tako je.

- Zašto?

- Što zašto, gospo?

- Zašto ne postoji samo jedan zapovjednik nad obje vojske, MacBainovih i Maclaurinovih?

~ 119 ~ Spas

-

Možda biste to pitanje trebali postaviti vašem mužu - predložio je Calum. - Ima prave razloge zbog kojih je Maclaurinovima dopustio da imaju vlastitoga vođu.

- Hoću, pitat ću ga - rekla je. - Zanima me naučiti sve što mogu o zemlji i ljudima ovdje. Gdje je moj muž?

- U lovu - odgovorio je Calum. - Svakoga trena trebao bi se vratiti. Jeste li svjesni toga, gospo, da razgovaramo na gaelskom? Vaše poimanje našeg jezika zadivljujuće je s obzirom na činjenicu da ste ga učili samo nekoliko kratkih tjedana prije dolaska ovamo.

Odmahnula je glavom. - Ne, Calume, učila sam ga intenzivno skoro četiri mjeseca pod nadzorom oca MacKechnieja. Bila sam malo nervozna kad sam upoznala tvoga lorda, premda sumnjam da si zapazio, jer veoma vješto skrivam vlastite reakcije. Kad me upitao koliko sam dugo učila gaelski, bila sam malčice nervozna pa mi je odgovor pobjegao. Prema grimasi koju povremeno načiniš, vidim da još uvijek nisam svladala naglasak.

Čudno, ali čim je Calum spomenuo da govori gaelski, počela se saplitati od riječi i prilično pogrešno izgovarati.

Tek što su prešli preko dvorišta, Calum je ugledao lorda.

- Eno vam muža, gospo.

Johanna se okrenula pozdraviti Gabriela. Požurila je dovesti u red izgled. Prebacila je pramen kose preko ramena, uštipnula se za obraze da se zarumeni i namjestila nabore na svojem ogrtaču. Uto je zapazila u kakvom su joj stanju ruke. Bile su umrljane blatom nakon poslijepodneva provedenog u kopanju s Auggijem. Budući da nije bilo vremena da ih sada opere, sakrila ih je iza leđa.

Tlo je poprilično podrhtavalo kad je skupina ratnika na konjima jašući pristizala uz posljednji obronak. Vojnike je predvodio Gabriel. Jahao je jednog od konja koje mu je darovala kao vjenčani dar. Kobila koju je izabrao bila je

~ 120 ~ Julie Garwood

-

temperamentnija od ostalih. Prema Johanninoj procjeni, bila je najljepša. Dlaka joj je bila bijela poput svježe napadalog snijega, ni s jednim biljegom na njoj. Bila je mnogo krupnija od ostalih konja i snažnijih mišića pa je sasvim lako nosila Gabrielovu težinu.

- Jaši mojega najdražeg konja - rekla je Johanna Calumu.

- Ljepotica. Zna to i ona - rekla je Johanna. - Rachel je užasno tašta.

Voli se propinjati. To je način na koji se razmeće.

- Razmeće se zato jer je ponosna što nosi našega važnoga lorda - izjavio je Calum.

Pomislila je da se šali s njom. Prasnula je u smijeh, a potom zapazila da se Calum nije čak ni zacerekao. Shvatila je da je ozbiljan.

Calum nije znao što je smatrala smiješnim. Okrenuo se upitati ju, ugledao blatnjave mrlje koje je bila razmazala po obrazima i zauzvrat se osmjehnuo.

Gabrielov je pas iza utvrde potrčao prema svojemu gospodaru. Golema zvijer prestrašila je kobilu. Rachel se pokušala istodobno propeti na stražnje noge i iznenada skočiti. Gabriel ju je uspio dovesti pod kontrolu i sjahati. Jedan od vojnika odveo je konja.

Psina je jurnula naprijed. U jednom skoku položio je prednje šape na Gabrielova ramena. Pas je sada bio gotovo jednake visine kao njegov gospodar i izgledao jednako tako divlji. Dok ih je promatrala, Johanni su klecala koljena. Na svu sreću pas je pokazivao veliku ljubav prema svojemu gospodaru. Ustrajno je pokušavao liznuti Gabriela po licu. Njezin suprug okrenuo je glavu prije nego što ga je njegov ljubimac uspio okupati. Zvučno ga je potapšao od dragosti. S guste sive dlake poletjela je prašina. Gabriel je naposljetku uspio spustiti psa i okrenuo se prema svojoj supruzi.

121 Spas

-

Dao joj je znak da pride. Pitala se očekuje li on od nje da mu položi ruke na ramena i pozdravi ga poljupcem. Ta ju je pomisao zabavljala. Koraknula je naprijed, a potom se naglo zaustavila kad je ona životinja zarežala na nju.

Gabriel će morati prići k njoj. Držala je psa na oku, oprezna sada dok joj je suprug prilazio. Zapazila je kako se pas prikačio za Gabriela i prilazio zajedno s njim.

Gabriela je zabavljala njezina bojažljivost. Taj joj je pas očito ulijevao strah. Nije mogao zamisliti zašto. Čuo je potmulo režanje. Čula ga je i njegova supruga. Ustuknula je za korak. Gabriel je svojemu psu naredio da prestane praviti buku.

Nekoliko Maclaurinovih vojnika još je uvijek sjedilo na konjima. Promatrali su svojega lorda i njegovu suprugu. Nekolicina ih se nacerila kad su zapazili kako se ona boji psa. Ostali su odmahivali glavama.

- Je li lov dobro protekao, milorde? - upitala je Johanna.

~ ~

Jest.

- Je li bilo dovoljno žita za uzeti? - upitao je Calum.

- Više nego dovoljno - odgovorio je Gabriel.

- Išli ste u lov na žito? - upitala je Johanna, pokušavajući shvatiti.

- I još nekoliko ostalih nužnih potrepština - objasnio je njezin suprug. - Na licu ti je blato, ženo. Što si to radila?

Pokušala je obrisati prljavštinu. Gabriel ju je uhvatio za ruke i pogledao ih.

- Pomagala sam Auggieju kopati rupe.

- Ne želim da moja žena prlja ruke.

~ 122 ~ Julie Garwood

-

Zvučao je kao da joj nešto važno naređuje. Činilo se da njezin suprug nije samo malo razdražen zbog nje.

- Ali upravo sam objasnila...

- Moja žena ne radi obične poslove.

Bila je ogorčena. - Imaš li više od jedne, milorde?

- Čega više od jedne?

- Žene?

- Naravno da nemam.

- Onda će izgledati kako tvoja žena uistinu prlja ruke - rekla je. - Žao mi je ako time nisi zadovoljan, iako doista ne vidim zašto. Mogu ti reći da sam sigurna kako ću ih ponovno zaprljati.

Nastojala se poslužiti logikom kako bi ga smirila, ali nije bio raspoložen za razumno ponašanje. Odmahnuo je glavom, mrko ju pogledavši. - Nećeš - naredio je. - Ovdje si gospodarica, Johanna. Nećeš se spuštati na takve zadatke.

Nije znala bi li se trebala nasmijati ili namrštiti. Ali odlučila je samo uzdahnuti. Taj čovjek imao je nekakve čudne stavove.

Činilo se da je očekivao nekakav odgovor. Odlučila je pokušati ga umiriti.

- Kako želiš, milorde - prošaptala je, odlučna ne pokazati svoju iznenadnu razdražljivost.

123 Spas

Trudila se biti pokorna, zaključio je Gabriel. Pomislio je kako ju to vjerojatno uništava. Imala je onaj ubilački pogled u očima, ali zadržala je smiren smiješak i glas joj je zvučao ponizno.

Johanna se okrenula prema Calumu. Nije se obazirala na cerek na njegovu licu. - Gdje se žene kupaju?

- Iza utvrde je bunar, gospo, ali većina njih kupa se na Rush Creeku.

Calum ju je namjeravao otpratiti, ali taj zadatak preuzeo je Gabriel. Dograbio ju je za ruku i povukao za sobom.

- Ubuduće će ti vodu donositi - rekao je.

- Ubuduće bi mi bilo drago da ne postupaš sa mnom kao s djetetom.

Nije mogao povjerovati bijesu koji je čuo u njezinu glasu. Na kraju krajeva, Johanna ipak nije bila baš tako bojažljiva.

- Osim toga, bilo bi mi drago da me ne koriš pred svojim vojnicima.

Potvrdno je kimnuo. Njegov brz pristanak ublažio je njezinu razdražljivost.

Njezin suprug pravio je duge korake. Zaobišli su iza ugla i zaputili se niz obronak. Duž brijega nizale su se kolibe, kojih je još više bilo nanizano u širokom krugu u podnožju. Na sredini je bio bunar. Nekoliko žena iz klana Maclaurin stajalo je u redu s kantama i čekalo da dođu na red po svježu vodu. Nekoliko ih je pozdravilo svoga lorda. Kimnuo je i nastavio svojim putom.

Neposredno iza tih koliba u nizu bio je zid. Johanna se željela zaustaviti i pogledati ga. Gabriel joj to nije dopustio. Prošli su kroz otvor te mamutske građevine i nastavili dalje.

Johanna je morala trčati kako bi uskladila korak sa svojim suprugom. Kada su stigli do drugog obronka, ostala je bez daha. - Daj uspori, Gabriele. Nisu moje noge duge poput tvojih.

Smjesta je usporio korak. Ali nije joj ispustio ruku. Nije se ni pokušala odvojiti. U pozadini je čula ženski smijeh i zapitala se što im je to bilo toliko zabavno.

~ 124 ~ Julie Garwood

Rush Creek bio je širok i dubok potok. Tekao je duž cijele planine, objasnio joj je njezin suprug, od vrha do jezerca u podnožju, tamo gdje je njihova zemlja graničila s teritorijem Gillevreyevih. Vodeni su put s obje strane omeđivala stabla i divljeg cvijeća bilo je u izobilju te se činilo kao da raste iz vode, baš kao i duž obala. To je područje svojom ljepotom oduzimalo dah.

Johanna je kleknula na obalu, nagnula se naprijed i oprala ruke. Voda je bila dovoljno bistra da ugleda dno. Gabriel je kleknuo pokraj nje, zagrabio pregršt svježe vode i polio ju po zatiljku. Odnekud se iz šume pojavio kućni ljubimac njezina supruga, prišao do nje, jednom zarežao, a potom počeo piti vodu iz potoka.

Johanna je namočila svoju platnenu maramicu i umila se. Gabriel se naslonio i promatrao ju. Svaki njezin pokret bio je graciozan. Bila mu je zagonetka i pretpostavljao je kako su njegova znatiželja i očaranost njome proizlazile iz činjenice da nikada s nekom ženom nije proveo izvjesno vrijeme.

Johanna uopće nije obraćala pozornost na svojega supruga. Ugledala je nešto što joj se učinilo savršeno zaobljenim kamenom na dnu potoka, zaključila kako bi ga Auggie iskoristio za svoju igru, i posegnula za njim.

Potok je bio mnogo dublji nego što je procijenila. Bila bi pala naglavce da ju njezin suprug nije dohvatio i povukao unatrag.

- Uobičajeno je skinuti odjeću prije kupanja - rekao je cinično.

Nasmijala se. - Izgubila sam ravnotežu. Pokušavala sam dohvatiti kamen koji mi je privukao pogled. Hoćeš li mi ga ti izvaditi?

Nagnuo se pogledati. - Tu ima najmanje stotinu kamenčića, ženo. Koji ti se od njih sviđa?

Pokazala je. - Onaj savršeno okrugao - odgovorila je.

Gabriel se ispružio, podigao kamen i pružio joj ga. U znak zahvalnosti osmjehnula mu se. - Taj će se svidjeti Auggieju - izjavila je.

~ 125 ~ Spas

Johanna se povukla natrag prema obraslom obronku, ušuškala noge pod svoj ogrtač i spustila onaj kamen u krilo. Lagan povjetarac pirkao je kroz stabla. Zrakom se pronio miris bora i ranoga vrijeska. Područje je bilo mirno i zaklonjeno.

- Škotska je veoma lijepa - rekla je.

Odmahnuo je glavom. - Ne Škotska - ispravio ju je. - Visočje je lijepo. Činilo se da se Gabriel ne žuri vratiti svojim obvezama.

Naslonio se leđima na borovo stablo, prekrižio jedan gležanj preko drugoga i namjestio pokraj sebe mač, da ga ne bi ogrebao. Njegov pas prešao je na drugu stranu i protegnuo se uz njega.

Johanna je nekoliko trenutaka netremice gledala u svoga supruga prije nego što je ponovno progovorila. Taj je čovjek imao sposobnost da ju očara. Pomislila je kako ta reakcija proizlazi iz činjenice da je bio mrga od čovjeka. Zasigurno je bio visok poput Nicholasa, ali je bio daleko mišićaviji. Barem je ona imala takvo mišljenje.

- Reci mi o čemu razmišljaš.

Trgnula se na suprugovu naredbu. - Nikada nisam vidjela Nicholasa bez košulje. O tom sam razmišljala. Mislim da si mnogo mišićaviji od moga brata, ali budući da njega nisam vidjela... O glupostima razmišljam, mužu.

- O, da, to su baš gluposti. - Nije se uvrijedila kad se složio. Njegov spor cerek govorio joj je da ju zadirkuje. Gabriel se, sklopljenih očiju i s blagim osmijehom na licu, doimao veoma zadovoljan. Uistinu je bio privlačan muškarac.

Johanna je zapazila kako mu njegov ljubimac gurka ruku i smjesta biva nagrađen kratkim milovanjem.

Njezin ju suprug više nije zabrinjavao. Ne samo što je uspijevao kontrolirati svoju narav, već je u sebi imao i nježnu crtu.

Način na koji je njegov pas reagirao prema njemu mnogo joj je govorio o njegovu karakteru.

~ 126 ~ Julie Garwood

Gabriel ju je uhvatio kako zuri u nj. Zarumenjela se od nelagode i svratila pogled na svoje krilo. Nije još željela otići. Uživala je u ovom kratkom predahu sa svojim suprugom. Odlučila ga je navesti na daljnji razgovor prije nego što on uspije predložiti da se vrate.

- Nisu li Škotska i Visočje jedno te isto, milorde? - Jesu i nisu - odgovorio je. - Ne smatramo se Škotima, kako nas vi Englezi volite nazivati. Ili smo gorštaci ili ravničari.

- Prema boji tvoga glasa, kad si rekao ravničari, pretpostavljam da baš ne volite posebno te ljude.

- Ne, ne volimo ih. - Zašto?

- Zaboravili su tko su - objasnio je. - Postali su Englezi. - Ja sam Engleskinja - izlanula je taj podsjetnik prije nego što se uspjela zaustaviti.

Zvučala je zabrinuto. Osmjehnuo se. - Svjestan sam te činjenice.

- Znam, naravno da si svjestan - složila se. - Možda ćeš s vremenom zaboraviti.

- Teško.

Nije znala šali li se on to s njom ili ne. Odlučila je promijeniti temu razgovora na neku manje osjetljivu.

- Auggie nije lud.

- Ne, nije. Maclaurinovi vjeruju u tu glupost, ali ne i MacBainovi.

- Zapravo je veoma pametan, mužu. Ona igra koju je smislio vrlo je zabavna. Moraš ju jednom probati. Zahtijeva vještinu.

Složio se, potvrdno kimnuvši, samo da bi ju umirio. Njezinu obranu starca smatrao je vrijednom divljenja. - Nije Auggie izmislio tu igru. Ona postoji od davnina. Nekada davno korišteno je kamenje, ali ljudi su nekad rezbarili i kugle iz komada drveta. Nekima su još draže bile kožnate lopte koje su punili mokrim perjem.

~ 127 ~ Spas

Johanna je taj podatak pohranila za buduću uporabu. Možda bi mogla napraviti nekoliko kožnatih lopta Auggieju.

- Kaže da sam se zarazila.

- Bože, pomozi nam - otegnuto je izgovorio Gabriel. - Auggie tu igru igra po cijeli dan, svakodnevno, po suncu i po kiši.

- Zašto si bio uzrujan zbog malo prljavštine na mojim obrazima i rukama?

- Već sam objasnio svoj položaj. Sada si mi žena pa se shodno tomu moraš i ponašati. Postoji suparništvo između Maclaurinovih i MacBainovih. Sve dok se klanovi ne naviknu na zajednički život u miru, moram pokazati samo snagu, a ne ranjivost.

- Činim li te ja ranjivim?

- Da, činiš. - Zašto? Želim razumjeti - rekla mu je. - Je li to bilo zbog

prljavštine ili zbog toga što sam poslijepodne provela s Auggijem?

- Ne želim da klečiš, Johanna. U svakom se trenutku moraš ponašati kako dolikuje. Moja žena neće obavljati obične poslove.

- To svoje mišljenje već si spomenuo.

- Nije to mišljenje - usprotivio se. - To je naredba. Nastojala je ne pokazati mu kako je postajala nezadovoljna. - Istina, iznenađena sam time što polažeš pozornost na vanjštinu. Ne činiš se od one vrste ljudi koji mare za tuđe mišljenje.

- Ni najmanje mi nije stalo do mišljenja drugih - uzvratio je, iziritiran njezinim zaključkom. - Ali stalo mi je da budeš na sigurnom.

- Kakve veze ima moja sigurnost s mojim ponašanjem? Gabriel joj nije odgovorio.

- Trebao si se oženiti s nekom iz klana Maclaurin. Time bi riješio problem ujedinjavanja klanova, zar ne?

~ 128 ~ Julie Garwood

- Trebao sam - složio se. - Ali nisam. Oženio sam tebe. Oboje ćemo morati učiniti najbolje što možemo od toga, Johanna.

Zvučao je rezignirano. Još je uvijek bio ugodno raspoložen i odlučila je ponovno promijeniti temu razgovora pitanjem kojim ga zasigurno neće bocnuti.

- Zašto se ne sviđam tvojemu vučjaku?

- Zna da ga se bojiš.

Nije raspravljala o toj istini. - Kako se zove?

- Dumfries.

- Pas je naćulio uši kad mu je njegov gospodar izgovorio ime. Johanna se na to osmjehnula. - Posebno ime - zapazila je. - Odakle ti?

- Našao sam toga psa uz posjed Dumfriesovih. Bio je upao u glib. Izvukao sam ga - dodao je. - Otada je sa mnom.

Johanna se još bliže primaknula Gabrielu. Polako je ispružila ruku podragati životinju. Pas ju je krajičkom oka motrio i kad ga se spremala dotaknuti, ispustio je prijeteći sablastan zvuk. Brzo je povukla ruku. Gabriel ju je uzeo za nadlakticu i prisilio dotaknuti psa. Pas je nastavio s onom užasnom bukom, ali joj nije odgrizao ruku.

- Jesam li te povrijedio sinoć?

Promjena teme razgovora navela ju je da zatrepće. Sagnula je glavu da on ne vidi kako se u trenu zarumenjela, a potom prošaptala: - Nisi me povrijedio. Pitao si me to nakon što smo...

Gabriel joj je pridigao bradu. Pogled u njezinim očima naveo ga je da se osmjehne. Zabavljao ga je njezin osjećaj posramljenosti.

Od njegova pogleda srce joj je brže zakucalo. Pomislila je da bi ju mogao poželjeti poljubiti. Nadala se da hoće.

- Hoćeš li poželjeti ponovno voditi ljubav sa mnom, milorde?

- Želiš li da to učinim? - upitao je. ~ 129 ~ Spas

Na dug mu se trenutak zagledala u oči prije nego što mu je odgovorila. Nije joj namjera bila pokušavati biti sramežljiva ni pametna. Na taj način samo bi nešto zabrljala, zaključila je, jer nikada nije savladala umijeće očijukanja poput ostalih mladih dama dok su živjele u Londonu, vodeći uzvišen život na dvoru.

- Da - prošaptala je, načinivši grimasu u sebi zbog podrhtavanja glasa. - Voljela bih da opet sa mnom vodiš ljubav. Uopće nije bilo loše, milorde.

Gabriel se nasmijao njezinoj šali. Zapazio je kako se ona zarumenjelost pretvorila u zažarenost, poput vatre. Ali ipak ju njezina nelagoda nije spriječila da mu kaže istinu. Odvojio se od debla i sagnuo se poljubiti ju. Njegove usne okrznule su njezine u nježnom milovanju. Uzdahnula je u njegova usta i položila ruke na njegova ramena.

Samo mu je taj poticaj bio potreban. Prije nego što je shvatio što namjerava, podigao ju je u krilo, obujmio oko struka i ponovno poljubio. Usne su mu prekrile njezine i jezik mu je kliznuo unutra kušati, milovati i izluditi ju. Postala je slabašna u njegovu naručju. Privijala se uz njega, ljubeći ga jednako tako silovito. Johanna je bila pomalo zaprepaštena zbog brzine kojom je njezino tijelo reagiralo na njezina supruga. Srce joj je počelo mahnito kucati; osjećala je jezu kroz noge i ruke i zaboravljala disati.

Gabriel je bio potresen zbog vlastite reakcije prema svojoj supruzi. Nije uspijevala ni djelić sebe suspregnuti. Vjerovao je da je imala povjerenje u njega i znala da je sigurna s njim, jer inače ne bi sebi dopustila ponašati se tako nesputano. Njezina strastvena reakcija razbuktala je njegovu i, tako mu Bog pomogao, činilo se da ni sam nije uspio smoći dovoljno kontrole da se suzdrži.

Dovraga, bio bi ju uzeo tamo na licu mjesta da nije prekinuo to slatko mučenje. Odjednom se naglo odvojio. Nije joj se trebao zagledati u oči. Bile su mutne od strasti.

Dođavola, morao ju je ponovno poljubiti. Oboje su bili potreseni kad je napokon rekao dosta vođenju ljubavi. Disao je otežano, baš kao i ona.

~ 130 ~ Julie Garwood

- Navodiš me da se zaboravim, milorde.

Smatrao je to komplimentom. Podigao ju je sa svoga krila te potom i sam ustao. Johanna je još uvijek bila potresena. Lice joj je bilo zajapureno i ruke su joj drhtale kad je zagladila kosu u pletenicu. Silno se zabavljao promatrajući ju kako svoj izgled nastoji dovesti u red.

Žene se lako uzbude, zaključio je. Ova brže od mnogih.

- Kosa mi je pravi užas - promucala je kad je zapazila njegov osmijeh. - Naumila sam ošišati ju... naravno, s tvojim dopuštenjem.

- Što ti činiš sa svojom kosom ni najmanje me se ne tiče. Ne treba ti moje dopuštenje. Imam ja važnijih stvari za razmišljanje.

Brzinskim poljupcem ublažio je svoj prijekor. Potom se sagnuo, podigao kamen koji je poželjela dati Auggieju i pružio joj ga. Morao joj je oblutak staviti u ruku. O, bila je poprilično uzbuđena. Dođavola, godilo mu je to.

Namignuo je svojoj supruzi i okrenuo se poći niz brijeg.

Johanna je izravnala nabore na svojem ogrtaču, a potom požurila sustići ga.

Nije se mogla prestati smješkati. Znala je da su njegovi poljupci stvorili kašu od njezinih misli. Zaključila je to po izrazu njegova lica koji je odavao čisto muško zadovoljstvo, ali nije marila za tu njegovu bahatost.

Sve će biti u redu. Johanna je mnogo puta uzdahnula dok se uspinjala uz brijeg. Da, pomislila je sama za sebe, donijela je pravu odluku kad je pristala udati se za Gabriela. Johanna je bila tako dobro raspoložena da gotovo nije ni marila za Dumfriesovo prijeteće režanje svaki put kad bi se približila Gabrielu. Čak joj ni ta moćna zvijer neće pokvariti dobro raspoloženje.

Rukom je okrznula suprugovu. Nije uočio znak te ga je ponovno trknula laktom, no ni tada nije shvatio. Odustala je od pokušaja da to učini na suptilan način pa ga je uhvatila za ruku.

~ 131 ~ Spas

Ponašao se kao da nije ni bila prisutna. Pogled mu je bio uperen prema vrhu brijega i pretpostavila je kao su mu misli već bile usmjerene na obveze koje ga čekaju. Nije marila za njegovu nepažnju i kad su stigli do niza radničkih koliba, izvukla je ruku. Pomislila je kako on pred klanom neće željeti pokazivati svoju naklonost, no Gabriel ju je iznenadio kad ju je ponovno zgrabio za ruku. Nježno joj je stegnuo prste, a potom ubrzao korak pa je sada ponovno morala potrčati da ga sustigne.

Gospode, bila je sretna. O, da, učinila je pravu stvar. Udala se za dobrodušnog čovjeka.

~ 132 ~ Julie Garwood

SEDMO POGLAVLJE

stina je bila to da se udala za grotesknog monstruma. Johanna je do toga depresivnog zaključka došla nakon triju

dugih mjeseca života sa svojim suprugom. Gabriel je očigledno bio zao. Bio je pretjerano tvrdoglav i strašno samoživ te posve nerazuman u pogledu svojih naredaba. To su bile te njegove bolje strane karaktera. Ponašao se prema njoj kao prema invalidnoj osobi. Nije joj bilo dopušteno prst podići, sve joj se na noge donosilo i netko od njegovih ljudi uvijek ju je pratio. Trpjela je te gluposti dobra dva mjeseca prije nego što je razdražljivost prevladala. Tada se usprotivila, ali bilo je bezuspješno. Gabriel ju nije želio slušati. Njegove zamisli o braku nisu mogle biti bizarnije. Želio ju je držati pod ključem i, istini za volju, svaki put kad je izišla udahnuti malo svježeg zraka, nastojao ju je brzo potjerati unutra.

I

Večere su bile nepodnošljive. Od nje se očekivalo da bude dostojanstvena tijekom objeda dok je oko nje vladao nered. Nijedan od tih muškaraca s kojima je objedovala nije se znao pristojno ponašati. Bili su glasni, nepristojni, i stvarali groznu odvratnu buku.

To su im bile bolje strane karaktera. Johanna nije kritizirala vojnike. Imala je osjećaj da bi bolje bilo kada bi se uspjela držati podalje od klana, kad god je to bilo moguće. Smatrala je kako neuplitanje znači mir, a to je bio jedini cilj koji je čeznutljivo željela postići.

Budući da joj Gabriel još uvijek nije dopuštao odlazak u lov, većinu dana provodila je sama. Pretpostavljala je kako njezin suprug vjeruje da je previše krhka za napornu vježbu dizanja luka i strijele i kako se, za ime Boga, uopće može raspravljati o tako smiješnom razmišljanju. Kako ne bi zahrđala, izradila je metu na deblu stabla u podnožju brežuljka gdje je vježbala s lukom i strijelom. Uistinu je dobro baratala tim oružjem i

~ 133 ~ Spas

ponosno se hvalisala kako je zapravo jednom ili dvaput u gađanju mete nadmašila Nicholasa.

Nitko ju nije uznemiravao dok je vježbala. Žene su ju uglavnom ignorirale. One iz klana Maclaurin bile su otvoreno neprijateljski raspoložene prema njoj. Nekolicina mladih žena slijedila je primjer svojeg neizgovorenog vođe, visoke kršne žene rumenih obraza i svijetle plave kose po imenu Glynis. Prezrivo je nimalo damski otpuhivala svaki put kad bi Johanna prošla pokraj nje. Johanna je vjerovala kako Glynis ipak nije zla žena. Jednostavno je imala loše mišljenje o svojoj gospodarici. Ako je njezina pretpostavka bila točna, Johanna je zaključila da ne može za to kriviti tu ženu. Dok je Glynis s ostalim ženama radila u polju iza niza stabala obrađujući plodna polja i uzgajajući usjeve, Johanna je dokono šetala po posjedu, odajući dojam, u to je bila uvjerena, lijene kraljice dvorca.

Ne, Johanna nije svaljivala krivnju na te žene zbog toga što su ju prezirale. Gabriel je djelomično bio odgovoran za njihovo mišljenje o njoj jer joj nije dopuštao da se druži ni s jednom od njih, ali Johanna je bila dovoljno iskrena sama prema sebi da prizna kako je dopustila to razdvajanje i nije učinila ništa da promijeni mišljenje tih žena o njoj. Nije se pokušala sprijateljiti ni s jednom od njih, zapala je u stare navike i nije našla vremena da preispita vlastite motive.

Ni u Engleskoj nije imala bliskih prijatelja, zbog toga što joj to njezin suprug nije dopustio. Ali tu u Visočju sve je bilo drukčije, podsjetila se. Klan nije namjeravao nestati ili odseliti se.

Nakon tri mjeseca samoće morala je priznati da joj je život, premda spokojan, ujedno bio usamljen i dosadan. Željela se uklopiti. Jednako tako važna bila je činjenica da je željela pomoći u obnovi onoga što je njezin prvi muž uništio. Gabriel je bio previše zauzet reorganizacijom da bi brinuo za njezine probleme. A ona se svomu suprugu nije žalila. Taj je problem sama morala riješiti.

Kad je Johanna imenovala tu dvojbu, brzo se bacila na njezino rješavanje. Više se nije željela odvajati od klana i nastojala se priključiti kad god je to bilo moguće. Po prirodi je bila sramežljiva, gotovo bolno sramežljiva, ali prisilila se

~ 134 ~ Julie Garwood

pozdraviti svaku ženu koja bi pokraj nje žurno prošla. Žene iz klana MacBain uvijek bi joj odgovorile smiješkom ili nekom ljubaznom riječju, dok se većina žena iz klana Maclaurin pretvarala da ju nisu čule. Naravno, bilo je iznimaka. Činilo se da se sviđala Leili i Megan, dvjema ženama iz klana Maclaurin koje su joj pomagale oko kupke prve bračne noći, ali ostale su odbijale svaki njezin pokušaj za sklapanjem prijateljstva.

Bila je zbunjena njihovim stavom. Nije znala što bi mogla učiniti da promijeni njihovo mišljenje o sebi. U utorak je to pitanje postavila Keithu, kad je bio njegov red da pazi na nju.

-Željela bih čuti tvoje mišljenje, Keith, o nečem što me muči. Čini se da ne mogu naći način da me žene iz klana Maclaurin prihvate. Imaš li mi ti kakav prijedlog ponuditi?

Keith se češkao po bradi dok ju je slušao. Mogao je vidjeti da je uzrujana odnosom njegova klana prema njoj, ali oklijevao je objasniti joj razlog, jer znao je da bi ju time povrijedio.

Nakon nekoliko dana koje je proveo štiteći ju, njegov se vlastiti stav smekšao. Još je uvijek bila pomalo bojažljiva, ali zasigurno nije bila kukavica, kako su neke žene iz klana Maclaurin vjerovale.

Johanni nije promaknulo njegovo oklijevanje. Pomislila je kako on ne želi razgovarati o problemima zbog toga što su se nalazili blizu ostalih pripadnika klana pa ih je netko mogao čuti.

-Hoćeš li prošetati sa mnom uz brijeg?

-Naravno, gospo.

Nijedno nije progovorilo ni riječi više, sve dok nisu odmaknuli podalje od dvorišta. Naposljetku je Keith prekinuo šutnju. - Gorštaci dugo pamte, lady Johanna. Ako ratnik pogine, a nije osvetio neku uvredu, ipak umire spokojan, jer zna da će jednoga dana njegov sin ili unuk ispraviti tu nepravdu. Krvne osvete nikada nisu zaboravljene, ni grijesi oprošteni.

~ 135 ~ Spas

Nije imala blagoga pojma o čemu on to govori. Ali doimao se strašno iskrenim. - Važno je ne zaboraviti, Keith?

-Jest, gospo.

Ponašao se kao da je završio s objašnjenjem. Razočarano je odmahnula glavom. Još mi uvijek nije jasno što mi to pokušavaš reći. Molim te, pokušaj ponovno.

-Dobro - odgovorio je vojnik. - Maclaurinovi nisu zaboravili što su ljudi vašega supruga ovdje učinili.

-Pa na mene svaljuju krivnju, zar ne?

-Neki od njih doista krivnju svaljuju na vas - priznao je. - Ne morate se brinuti zbog odmazde - dodao je žurno. - Osveta je muška igra. Gorštaci ne diraju žene i djecu. Osim toga, činjenica je da bi vaš suprug ubio svakoga tko bi se usudio dotaknuti vas.

-Ne brine mene moja sigurnost - odgovorila je. - Mogu se sama brinuti za sebe. Ali ne mogu se boriti protiv sjećanja. Ne mogu promijeniti ono što se tu dogodilo. Ne trebaš izgledati tako sumorno, Keith. Vjerujem da sam nekolicinu tih žena pridobila. Čula sam kako me jedna od njih naziva hrabrom. Ne bi se tako pohvalno izrazila o meni da joj se ne sviđam.

-Ta pohvala uopće nije pohvala - izjavio je Keith, u čijem se glasu osjećao bijes. - Ne mogu vam dopustiti da u to povjerujete.

-Što mi to sada pokušavaš reći? - upitala je ogorčeno. Dobiti izravan odgovor od jednog Maclaurinova vojnika pokazalo se teškim zadatkom. Johanna je strpljivo čekala da on sam u sebi razriješi to što ga muči.

Keith je glasno uzdahnuo. - One Auggieja nazivaju pametnim.

Potvrdno je kimnula. - Auggie je veoma pametan - složila se.

Odmahnuo je glavom. - Uvjerene su da je lud.

-Pa zašto bi ga onda, za boga miloga, nazivale pametnim?

~ 136 ~ Julie Garwood

-Zato što on to nije.

Izraz njezina lica još mu je uvijek govorio da nije shvatila. - Vašeg supruga nazivaju milostivim.

-Njihovomu lordu godilo bi da čuje takvu pohvalu.

-Ne, gospo, ne bi mu godilo.

Još uvijek nije shvaćala. Keith je pomislio kako bi bila okrutna šteta ne reći joj istinu i ostaviti ju u neznanju. - Vaš suprug bio bi bijesan kad bi pomislio da Maclaurinovi istinski vjeruju da je milostiv. Vidite, te žene daju ono ime koje najmanje odgovara. Glupa je ta igra koju igraju. Zapravo, vjeruju da je njihov lord nemilosrdan. To je razlog zbog kojega mu se dive - dodao je, potvrdno kimnuvši. - Vođa ne želi da bude poznat kao milostiv ili dobrodušan. On bi na to gledao kao na slabost.

Sporo se uspravila. Polako je počela shvaćati kakvu su to igru igrale te žene.

-Ako je to što kažeš istina, to znači da Auggieja smatraju ...

-Tupastim.

Napokon je shvatila. Keith je zapazio kako joj se u očima pojavljuju suze prije nego što se zakrenula od njega. - Znači, misle kako nisam hrabra, nego kukavica. Sada mi je jasno. Hvala ti što si našao vremena da mi to objasniš, Keith. Znam da ti nije bilo lako.

-Gospo, molim vas, recite mi ime te žene koja vas je nazvala...

-Neću - rekla je i odmahnula glavom. Nije mogla pogledati u vojnika. Bilo joj je neugodno... i bila je posramljena. - Hoćeš li me, molim te, ispričati. Mislim da ću se sada vratiti unutra. Nije ni pričekala da joj dade dopuštenje, već se okrenula i požurila niz brijeg. Odjednom se zaustavila i okrenula prema vojniku. - Molila bih te da ovaj razgovor ne spominješ mojemu mužu. Nema potrebe da brine oko nekakve nevažne stvari poput glupe igre koju neke žene igraju.

~ 137 ~ Spas

-Neću mu spomenuti - pristao je Keith. Donekle je osjetio olakšanje zbog toga što od njega nije tražila da taj razgovor ponovi pred lordom, jer znao je da bi se vraški proveli kad bi MacBain doznao za tu uvredu. Činjenica da je takvo okrutno ponašanje poteklo od žena iz klana Maclaurin razbjesnilo je vojnika. Kao njihov vođa osjećao je težak teret suprotstavljenih obveza. Naravno, obvezao se na odanost MacBainu i život bi dao za sigurnost njihova lorda. To obvezivanje odnosilo se i na njegovu suprugu. Učinio bi sve što se od njega tražilo da zaštiti lady Johannu da joj netko ne naudi.

No ujedno je bio vođa svih pripadnika svoga klana i kao takav osjećao je da bi probleme Maclaurinovih trebali rješavati Maclaurinovi, a ne MacBainovi. Reći njegovome lordu za okrutno ponašanje žena iz klana Maclaurin prema njegovoj supruzi, značilo bi osjećati se izdajnički. Keith je znao da svu tu smutnju izaziva Glynis i njezine pajdašice. Odlučio je naći vremena i odlučno popričati s tim ženama. Naredit će im da se prema svojoj gospodarici odnose s dužnim poštovanjem, koje je njezin položaj zahtijevao.

Johanna se popela do svoje spavaće sobe u kojoj je provela ostatak poslijepodneva. Raspoloženje joj se mijenjalo iz bijesa u samosažalijevanje i obratno. Nedvojbeno je patila zbog povrijeđenosti koju su izazvale te žene svojom okrutnošću. Ali nije to bio pravi razlog zbog kojeg je plakala. Ne, ono što je Johannu uistinu mučilo bila je vjerojatnost da su one bile u pravu. Je li ona uistinu bila kukavica?

Nije na to imala nikakav odgovor. Poželjela je ostati skrivena u svojoj sobi, ali prisilila se sići dolje na večeru. Gabriel će se vratiti kući iz lova. Keith će također biti dolje i nije željela da nijedan od njih dvojice primijeti da ju nešto muči.

Dvorana je bila krcata vojnicima. Većina njih već je sjedila za dva dugačka susjedna stola na desnoj strani prostorije. Miris mladoga drveta i miris trske na podu koja je mirisala na borovinu miješao se sa sočnim mirisima hrane koju su u dvoranu unijeli na divovskim pladnjevima načinjenim od dva dana starog crnog kruha.

~ 138 ~ Julie Garwood

Nitko nije ustao kad je ušla u dvoranu. Mučio ju je taj previd, ali nije vjerovala da su ti ljudi namjerno bili tako nepristojni. Nekolicina joj je mahnula kad su ju ugledali. Vojnici jednostavno nisu shvaćali da trebaju ustati kad dama uđe u prostoriju.

Pitala se što će to navesti te dvije skupine ponosnih i dobrih ljudi da se uistinu osjećaju kao jedan klan. Tako su se silno trudili držati odvojeno. Kad bi netko od Maclaurinovih vojnika ispričao vic, samo su se Maclaurinovi vojnici smijali. Nitko od MacBainovih nije se ni osmjehnuo.

Osim toga, sjedili su za odvojenim stolovima. Gabriel je sjedio na začelju jednog stola i na svim tim stolcima, osim onoga s njegove desne strane koji je bio rezerviran za nju, sjedio je netko iz klana MacBain. Svi Maclaurinovi sjedili su za drugim stolom.

Večeras ju Gabriel gotovo nije ni primijetio. U rukama je držao smotuljak pergamenta i mrštio se dok je čitao poruku koja je na njemu bila napisana.

Johanna nije prekidala svoga supruga. Njegovi ljudi nisu bili tako uviđavni.

-Što hoće ti Gillevreyevi? - upitao je Calum svoga lorda.

-Gospo, to je lord klana južno od nas - objasnio joj je Keith, proderavši se s drugoga stola. - Poruka je stigla od njega - dodao je. Potom je pozornost usmjerio na svojega lorda. - Što hoće taj starac?

Gabriel je završio s čitanjem poruke, a potom smotuljak ponovno zarolao. - Poruka je za Johannu.

Iznenađeno je razrogačila oči. - Za mene? - upitala je, posegnuvši za smotuljkom.

-Znaš čitati? - upitao je Gabriel.

-Znam - odgovorila je. - Ustrajala sam na učenju. -Zašto? - upitao je njezin suprug.

Slegnula je ramenima. - Zato što je bilo zabranjeno - prošaptala je. Nije mu rekla kako joj se Raulf svaki put iznova

~ 139 ~ Spas

podrugivao govoreći joj da je previše neuka da bi nešto vrijedno naučila te da se osjećala potaknutom da mu dokaže da nije u pravu. Bio je to tih prkos s njezine strane, jer Raulf nikada nije doznao da je savladala težak zadatak čitanja i pisanja. Njezin se učitelj previše bojao Raulfa da bi mu to rekao.

Gabriel nije dao Johanni onaj smotuljak u ruku. Žestoko se namrštio kad ju je upitao: - Poznaješ li nekog baruna po imenu Randolph Goode?

Ruka joj se zaledila u pokretu. Usred otkucaja srca, lice joj je problijedjelo. Osjećala je da će se onesvijestiti i brzo udahnula, pokušavajući se smiriti.

-Johanna - potaknuo ju je, kad mu nije odmah odgovorila.

-Poznajem ga.

-Poruka je od Goodea - rekao je Gabriel. - Gillevrey mu ne dopušta prijelaz preko njegove granice, osim ako mu ja dopustim da dođe ovamo. Tko je taj čovjek, i što hoće?

Johanna je jedva uspijevala prikriti uzrujanost. Više od svega poželjela je ustati i potrčati, ali othrvala se tome kukavičkom porivu.

-Ne želim razgovarati s njim.

Gabriel se zavalio na naslon stolca. Uspio je zapaziti njezin strah i osjetiti paniku. Nije mu se svidjela njezina reakcija na tu vijest. Nije li joj bilo jasno da je na sigurnom? Dođavola, neće dopustiti da joj se bilo što dogodi.

Uzdahnuo je. Shvatio je da ona to očito nije znala. S vremenom će naučiti da će ju on i njegovi ljudi zaštititi da joj netko ne naudi. Osim toga, naučit će mu vjerovati pa onda nimalo neće strahovati zbog poruka iz Engleske.

Gabriel je znao da je bahat, ali nije mario. Trenutno je više od svega želio umiriti svoju suprugu. Nije mu se sviđalo vidjeti ju prestrašenu. Usto je imao još jedan motiv. Želio je doznati istinu.

-Je li te taj barun na neki način povrijedio? ~ 140 ~

Julie Garwood

-Nije.

-Tko je on, Johanna? -Ne želim razgovarati s njim - ponovila je. Glas joj je drhtao

od uzbuđenja.

-Želim znati...

Nije dovršio pitanje kad je odmahnula glavom prema njemu.

Posegnuo je za njom i uhvatio ju za bradu, želeći ju primorati

da mu ne uskrati odgovor. - Slušaj me - naredio je. - Ne moraš

ga ni vidjeti ni popričati s njim.

Obećao joj je to tihim, strastvenim glasom. Doimala se sada opreznom i nesigurnom. - Misliš li to ozbiljno? Nećeš mu dopustiti da dođe ovamo?

-Mislim ozbiljno.

Vidno se opustila. - Hvala ti.

Gabriel ju je pustio i ponovno se zavalio na naslon stolca.

-Odgovori mi sada na pitanje - ponovno je naredio. - Tko je, za boga miloga, barun Goode?

Svi vojnici u predvorju sada su se bili utišali, gledali su i slušali. Svima im je bilo očito da je njihova gospodarica bila prestrašena i bili su znatiželjni doznati zašto.

-Baron Goode moćan je čovjek iz Engleske - prošaptala je. - Neki kažu da je moćan koliko sam kralj John.

Gabriel je želio da nastavi. Dugo je vremena prošlo prije nego što je shvatio kako mu ona ne namjerava ništa više reći.

-Je li on kraljev omiljen barun? - priupitao je.

-Nije - odgovorila je Johanna. - On mrzi Johna. Još je mnogo ostalih baruna koji dijele Goodeovo mišljenje o njihovu vladaru. Udružili su se, a neki kažu da im je Goode vođa.

-Govoriš o ustanku, Johanna.

Odmahnula je glavom i spustila pogled sebi u krilo. - Tiha pobuna, milorde. Engleska je sada u previranju i mnogi baruni

~ 141 ~ Spas

misle da je Arthura trebalo imenovati kraljem. Arthur je bio Johnov nećak. Njegov otac, Geoffrey, bio je Johnov stariji brat. Umro je nekoliko mjeseci prije sinova rođenja.

Calum je nastojao pratiti njezino objašnjenje, no sada se zbunjeno mrštio. - Gospo, želite li vi to nama reći da je, kad je kralj Richard umro, Geoffrey trebao postati kralj?

-Geoffrey je bio stariji od Johna - odgovorila je. - Bio je sljedeći u nizu, jer kao što znate, Richard nije imao vlastitih sinova. Ali Geoffrey je već bio mrtav. Neki vjeruju da je zakonski nasljednik trebao biti njegov sin. Čak su demonstrirali podupirući Arthura i njegov slučaj.

-Znači baruni se bore oko pitanja krune - izjavio je Gabriel, na što je Johanna potvrdno kimnula. - Baruni podbadaju kralja kad god im se za to ukaže mogućnost. Tijekom nekoliko posljednjih godina, John je stvorio brojne neprijatelje. Nicholas vjeruje kako će jednoga dana doći do prave pobune. Goode i ostali sada traže pravi razlog da Johna liše zemlje. Ne žele čekati. John se pokazao groznim kraljem - dodala je šaptom. - Nema grižnju savjesti, čak ni prema članovima vlastite obitelji. Znate li da se okrenuo protiv vlastitog oca i priključio francuskom kralju tijekom nereda? Henry je umro slomljena srca, jer je uvijek mislio kako mu je od sve njegove djece John najodaniji.

-Od koga ste sve to doznali? - upitao je Calum.

-Od svoga brata Nicholasa.

-Još uvijek nisi objasnila zašto bi Goode želio razgovarati s tobom - podsjetio ju je Gabriel.

-Možda misli da mu mogu pomoći u slučaju svrgavanja Johna s prijestolja. Čak i da mogu, ne bih mu pomogla. Sada to više ne bi imalo nikakvog smisla. Neću uvlačiti svoju obitelj u tu borbu. Nicholas i moja majka propatili bi kad bih rekla...

-Što kad bi rekla? - priupitao je njezin suprug.

Nije mu odgovorila. Calum ju je gurnuo laktom, želeći joj svratiti pozornost.

~ 142 ~ Julie Garwood

-Želi li Arthur krunu? - upitao je.

-Želio je - odgovorila je. - Ali ja sam samo žena, Calume. Ne zamaram se političkim igrama Engleske. Pojma nemam zašto barun Goode želi razgovarati sa mnom. Ne znam ništa što bi moglo pomoći u svrgavanju

Johna s prijestolja. Lagala je. Gabriel u to nije nimalo dvojio. Osim toga, očito je

bila prestravljena.

-Goode ti želi postaviti neka pitanja.

-O čemu? - upitao je Calum kad njegova gospodarica na to nije rekla ni riječi.

Gabriel nije skidao pogleda sa svoje supruge kad mu je odgovorio. - O Arthuru - zapazio je. - Uvjeren je sada kako je kraljev nećak zapravo ubijen.

Johanna je pokušala ustati. Gabriel ju je uhvatio za ruku i primorao da ostane na mjestu. Mogao je osjetiti kako drhturi.

-Neću razgovarati s Goodeom - povikala je. - Arthur je nestao prije četiri godine. Ne shvaćam otkuda barunu ponovno zanimanje za boravište kraljeva nećaka. Nemam mu što reći.

Već mu je rekla više nego što je namjeravala. Kad je govorila o Arthuru, koristila se otkrivajućim riječima poput bio je i želio je.

Johanna je već znala da je kraljev nećak bio mrtav. Gabriel je mislio da ona možda također zna kako je umro i tko je počinio to gnjusno nedjelo. Razmotrio je sve posljedice pokažu li se njegove pretpostavke točnima, a potom odmahnuo glavom.

-Engleska je miljama udaljena od nas - izjavio je. - Neću nikakvim barunima dopustiti dolazak ovamo. Nikada ne kršim danu riječ, Johanna. Nećeš razgovarati ni s jednim od njih.

Potvrdno je kimnula. Calum je zaustio postaviti još jedno pitanje, ali ga je u tom spriječio lordov mrk pogled.

~ 143 ~ Spas

-Završavamo raspravu o tome - naredio je. - Želim čuti izvješće o tome kako napreduju radovi na zidu, Calume.

Johanna je bila veoma uzrujana da bi slušala razgovor. Osjećala je mučninu u želucu i gotovo nije mogla ni sažvakati komad sira. Na ponudi je bila dabrovina i ostatci usoljenoga lososa, ali znala je da bi povratila pokuša li samo još malo nečega pojesti.

Piljila je u hranu i pitala se koliko će još dugo morati sjediti tu prije nego što se bude mogla ispričati i ustati od stola.

-Trebala bi nešto pojesti - rekao joj je Gabriel. -Nisam gladna - odgovorila je. - Nisam naviknuta jesti tako

goleme obroke pred počinak, milorde - objasnila je u znak isprike. - U Engleskoj se ručak obično poslužuje između deset sati i podneva i nekakav laganiji obrok ponudi se tijekom ostatka dana. Trebat će vremena dok se ne naviknem na promjenu. Hoćete li me sada ispričati? Rado bih pošla gore na kat.

Gabriel je potvrdno kimnuo, u znak dopuštenja. Budući da je Calum piljio u nju, poželjela mu je laku noć, a potom ustala i pošla prema ulazu. S lijeve strane stuba ugledala je Dumfriesa koji se izležavao i u trenu promijenila put te načinila širok polukrug kako bi zaobišla životinju. Zadržala je pogled na psu, sve dok nije prošla pokraj njega, a tek onda ubrzala korak.

Dugo se spremala za počinak. Obavljanje takvih običnih, jednostavnih rituala činilo ju je smirenijom i omogućavalo joj veću kontrolu nad njezinim strahovima. Prisilila se usredotočiti na svaki zadačić. Ubacila je dvije cjepanice u vatru na ognjištu, okupala se, a potom sjela očetkati kosu. Mrzila je tu obvezu. Činilo joj se da cijelu vječnost traje raščešljavanje svih tih zapletaja. Koža na tjemenu boljela ju je od te goleme težine i kad je završila s češljanjem, bila je previše umorna da kosu splete u pletenicu.

Johanna je obavila sve zadatke pa je pokušala razmišljati o ostalim svjetovnim stvarima jer je vjerovala da će strah, bude li ga uspjela spriječiti, na kraju nestati.

~ 144 ~ Julie Garwood

-Gabriel je u pravu - prošaptala je. - Engleska je miljama udaljena odavde.

Na sigurnom sam, pomislila je, a Nicholas i mama nastavit će sigurno živjeti u Engleskoj sve dotle dok ja ne progovorim.

Johanna je odložila četku za kosu i načinila znak križa. Najprije se pomolila za hrabrost, potom za božansko vođenje, a posljednju molitvu izgovorila je za muškarca koji je trebao biti kralj. Pomolila se za Arthura.

Gabriel je ušao u prostoriju u trenutku kad je završavala s molitvama. Zatekao je svoju suprugu kako sjedi na rubu kreveta zagledana u plamen u kaminu. Stavio je zasun na vrata, skinuo čizme, a potom prišao suprotnoj strani kreveta. Ustala je i okrenula se licem prema njemu. Doimala mu se silno tužnom.

-Nicholas mi je rekao da te se kralj John boji. Spustila je pogled na pod. - Otkuda mu to? - Johanna? Podignula je pogled prema njemu. - Da?

-Naposljetku ćeš mi reći što znaš. Neću zahtijevati. Čekat ću. Kad budeš sigurna da mi se možeš povjeriti, povjerit ćeš mi se.

-Što ti reći, milorde?

Uzdahnuo je. - Reći ćeš mi zbog čega taj tvoj smrtni strah. Pomislila je usprotiviti se, a potom se predomislila. Nije željela lagati Gabrielu.

-Sada smo u braku - rekla je. - Nije samo tvoja dužnost štititi me, Gabriele, već je i moja dužnost zaštititi tebe, kad god mogu.

Nije mu bilo jasno što mu namjerava reći tom nečuvenom opaskom. Njega zaštititi? Dođavola, sve je izokrenula. Od njega se očekivalo da zaštiti nju i pazi na vlastita leđa. Pobrinut će se da dugo ostane na životu kako bi mogao voditi brigu o njoj i o Alexu.

-Žene ne štite svoje muževe - zaključio je naglas.

-Ova žena štiti - uzvratila je.

~ 145 ~ Spas

Namjeravao se upustiti u prepirku s njom, ali odvratila mu je pozornost. Nije rekla ni riječi. Samo je raskopčala pojas svoje kućne haljine i skinula ju. Ispod nije imala ništa na sebi.

Duboko u grlu zastao mu je dah. Bože dragi, kako je bila lijepa. Koža joj je, zbog vatre u pozadini, imala zlaćan odsjaj. Nije bilo ni jedne jedine mane koja bi nagrdila njezinu privlačnost. Grudi su joj bile bujne, struk uzak, a noge duge.

Gabriel se nije sjećao svoga skidanja odjeće. Izdržao je njezin pogled dugo ju u tišini promatrajući, sve dok mu srce u prsima nije tako snažno zalupalo i disanje postalo otežano zbog uzbuđenosti.

Johanna se borila protiv osjećaja srama. Znala je da se zarumenjela, jer osjećala je kako joj se lice žari.

Oboje su istodobno posegnuli za pokrivačima. A potom jedno za drugim. Johanna je još uvijek bila na koljenima kad ju je Gabriel privukao u naručje. Zakotrljao ju je na leđa, pokrio svojim tijelom, i poljubio.

Obujmila ga je oko vrata i privila ga bliže. Očajnički je žudila za njegovim dodirom. Željela ga je večeras. Bila joj je potrebna njegova utjeha i prihvaćanje.

Njemu je bilo potrebno zadovoljstvo. Grubo joj je milovao ramena, leđa, bedra. Palio ga je osjećaj koji je izazivao dodir njezine svilenkaste kože.

Johannu nije trebalo nagovarati da mu odgovori. Nije ga prestajala maziti. Tijelo mu je bilo veoma čvrsto, koža predivno topla, a način na koji je s njom usnama i rukama vodio ljubav u tren ju je oka uzbudio i doveo do grozničavog stanja.

Bilo je nemoguće biti sputan s Gabrielom. Bio je zahtjevan ljubavnik, grub i nježan istodobno. Zapalio je vatre u njoj svojim prisnim milovanjima i kada su njegovi prsti ušli u nju i kad je palcem protrljao po najosjetljivijoj kvržici ispod njezinih glatkih nabora, podivljala je.

Uzeo joj je ruku i stavio ju na svoj nabrekao ud. Stegnula ga je; u dubini je grla zaječao. Prošaptao je erotsku pohvalu i uputio ju kako želi da ga miluje.

~ 146 ~ Julie Garwood

Gabriel nije veoma dugo mogao podnijeti tu slatku agoniju. Grubo joj je odvojio ruke sa sebe, zadigao joj bedra i ušao duboko u nju. Vrisnula je od zadovoljstva. Noktima mu je grebala ramena i izvijala se uz njega kako bi ga još dublje primila. Umalo je tu, na licu mjesta, prosuo svoje sjeme u nju. Bio mu je potreban svaki gram snage koji je posjedovao da se suzdrži. Spustio je ruku između njihovih sljubljenih tijela i mazio ju prstima, sve dok ju nije zadovoljio. Potom je samom sebi dopustio da svrši.

Orgazam ga je potpuno obuzeo. Zaječao je uslijed sirovog zadovoljstva kad je svoje toplo sjeme istresao u nju. Nastavila ga je zazivati imenom, i nazvala ga Božjim.

Gabriel je klonuo navrh svoje supruge, glasno i zadovoljno zagroktavši. Ostao je u njoj, ne želeći napustiti to blaženstvo koje je upravo iskusio.

Ni Johanna se još nije željela osloboditi svojega supruga. Osjećala se dragocjenom dok ju je privijao uz sebe. Osim toga, osjećala se sigurnom... i gotovo voljenom.

Njegova težina ubrzo je postala neizdrživa. Naposljetku ga je morala zamoliti da se pomakne, kako bi mogla propisno udahnuti.

Nije znao ima li dovoljno snage za to. Ta ga je pomisao zabavljala. Zakotrljao se na svoju stranu, povukavši ju sa sobom, a potom navukao pokrivače i sklopio oči.

-Gabriele? Nije joj odgovorio. Bocnula ga je u prsa nastojeći mu privući

pozornost. Reagirao je gunđanjem.

-Bio si u pravu. Slabić sam.

Pričekala je da čuje njegovo slaganje. Ništa nije rekao. - Sjeverac bi me vjerojatno mogao otpuhati - rekla je, ponavljajući riječi koje je izgovorio njihove prve bračne noći.

Nije se oglasio. - Možda sam čak malčice bojažljiva.

Prošlo je nekoliko trenutaka prije nego što je ponovno progovorila. - Ali ono ostalo nije istina. Neću im dopustiti da bude.

~ 147 ~ Spas

Sklopila je oči i izgovorila svoje molitve. Gabriel je pomislio da je zaspala. Namjeravao je i sam isto to učiniti. Potom je do njega dopro njezin glas; blag šapat, ali pun uvjerenja.

-Nisam kukavica.

~ 148 ~ Julie Garwood

OSMO POGLAVLJE

ko te se usudio nazvati kukavicom? Gromoglasan glas njezina supruga T

Johannu je trgnuo iz čvrstog sna. Otvorila je oči i pogledala ga. Gabriel je stajao uz svoju stranu kreveta i mrko gledao u nju. Bio je posve odjeven i doimao se bijesnim.

Zijevnuvši, zaključila je da ga treba smiriti. Uspravila se u sjedeći položaj u krevetu i odmahnula glavom prema njemu: - Nitko me nije nazvao kukavicom - rekla mu je pospanim glasom.

-Pa zašto si onda rekla...

-Mislila sam da trebaš znati... - objasnila je. - Trebalo mi je da izgovorim te riječi.

Izgubio je oštricu svoje ljutnje. Odbacila je pokrivač i počela se izvlačiti iz kreveta. Gabriel ju je spriječio navukavši pokrivač i naredio joj da se vrati u krevet.

-Danas ćeš se odmarati - naredio je.

-Dovoljno sam se dugo odmarala, milorde. Vrijeme je da počnem s obavljanjem dužnosti koje imam kao tvoja žena.

-Odmaraj!

Gospode, kako je bio tvrdoglav. Njegova stegnuta vilica govorila joj je da bi bilo besmisleno prepirati se s njim. Nije imala ni najmanju namjeru cijeli se dan izležavati u krevetu, no nije željela o tome raspravljati sa svojim suprugom.

Okrenuo se poći. Zaustavila ga je pitanjem: - Kakvi su ti planovi za ovaj lijep dan?

-Ići ću u lov po još namirnica.

~ 149 ~ Spas

-Kao što je žito? - upitala je. Ustala je iz kreveta i posegnula za svojom kućnom haljinom.

-Kao što je žito - složio se Gabriel.

Johanna je odjenula kućnu haljinu i zavezala pojas oko struka. Promatrao ju je dok je izvlačila kosu ispod ovratnika. Pokret joj je bio ženstven i graciozan.

-Kako se to love usjevi?

-Krademo ih.

Glasno se zgranula. - Ali to je grijeh - izletjelo joj je. Gabriela je silno zabavljao užasnut izraz lica njegove supruge. Činilo se da ju je krađa uzrujala. Nije mogao pojmiti zašto.

-Dozna li kojim slučajem otac MacKechnie za ovo, tur će ti isprašiti.

-MacKechnie se još nije vratio. A dotada će svi moji grijesi biti počinjeni.

-Sigurno se šališ.

-Ne mogu biti ozbiljniji, Johanna.

-Gabriele, ne činiš ti samo grijeh krađe - poučila je - već činiš i grijeh s predumišljajem.

Doimala se kao da očekuje nekakav odgovor. Slegnuo je ramenima. Odmahnula je glavom, gledajući prema njemu.

-Nije tvoje da me kritiziraš, ženo.

Očekivao je ispriku, no umjesto toga, dobio je suprotno.

-O, da, moje je da te kritiziram, milorde, kad je tema razgovora tvoja duša. Moje je da te poučim, jer sam ti žena, a samim time moram brinuti o tvojoj duši.

-To je smiješno - uzvratio je.

Ponovno se zgranula. Umalo se nasmijao, no na vrijeme se zaustavio. - Smatraš smiješnim to što brinem o tebi?

-Brineš li?

~ 150 ~ Julie Garwood

-Brinem, naravno.

-Onda to znači da počinješ gajiti osjećaje prema meni?

-Nisam to rekla, milorde, izvrćeš moje riječi protiv mene. Brinem za tvoju dušu.

-Nije mi potrebna ni tvoja zabrinutost ni tvoje prodike.

-Ženi je dopušteno da izrazi svoje mišljenje, zar ne? - Jest - složio se. - Naravno, onda kad se to od nje traži. Oglušila se na to ograničenje. - Moje je mišljenje da bi se trebao trampiti za to što ti je potrebno.

Nije mogao kontrolirati svoju ogorčenost. - Nemamo ništa vrijedno čime bismo mogli trgovati - rekao joj je. - Osim toga, ako ostali klanovi ne mogu zaštititi ono što posjeduju, zaslužuju da im se te potrepštine uzmu. Tako mi to radimo, ženo. Naviknut ćeš se.

Završio je raspravu na tu temu. Ona nije. - Kakvo opravdanje...

-Odmaraj! - naredio je Gabriel kad je za sobom zatvorio vrata.

Bila je udana za tvrdoglavoga muškarca. Johanna je zaključila kako više neće načinjati temu krađe. Gabriel je bio u pravu. Nije bilo njezino da poučava njega ni ostale pripadnike klana. Ako žele vječnost provesti u paklu, neka ju provedu. Što bi nju bila briga za to?

Johanna je jutro provela vježbajući gađanje lukom i strijelom. Poslijepodne je provela igrajući Auggiejevu besmislenu igru u kojoj je ipak nalazila silno zadovoljstvo.

Auggie joj je postao jedini pravi prijatelj. Razgovarao je s njom samo na gaelskom i shvatila je da joj je bilo mnogo lakše govoriti tim jezikom kada je bila opuštenija. Starac je bio strpljiv i pun razumijevanja prema njoj i odgovarao joj je na svako pitanje koje bi mu postavila.

Rekla mu je kako se uzrujala zbog Gabrielove krađe. Auggie nije pokazao sućut, već je, zapravo, podržao lordovu prepredenost.

~ 151 ~ Spas

Stajali su na sljemenu i gađali s velike udaljenosti dok su razgovarali o njezinoj zabrinutosti. Većina kamenja rasprsnula se od siline udaraca.

-Englezi su nam uništili zalihe. Naš će se lord pobrinuti za to da klan ne bude gladan ove zime - izjavio je. - Kako to možeš nazvati grijehom, djevojko?

-Ali krade - uzvratila je.

Auggie je odmahnuo glavom: - Bog će razumjeti.

-Postoji više od jednoga ulaza u dvorac, Auggie. Gabriel bi trebao iznaći neki drugi način da nahrani klan. Starac je pozicionirao svoj pribor naspram okrugloga

kamena, razmaknuo noge i zamahnuo. Zaškiljio je jer mu je smetala svjetlost, da vidi koliko je daleko odbacio kamen, potom zadovoljno kimnuo i ponovno se okrenuo prema svojoj gospodarici.

-Moj je kamen odletio triput dalje od strijele. Pobijedi me, ratničice. Vidi možeš li dobaciti svoj kamen uz moj.

Johanna se usredotočila na igru. Izmamila je iznenadan poklič smijeha od Auggieja kad je uspjela dobaciti do njegove udaljenosti. Njezin kamen pao je samo nekoliko centimetara dalje od njegova.

-Imaš žicu za ovu igru, djevojko - pohvalio ju je Auggie. - Bit će bolje da se sada vratimo. Zadržao sam te u obavljanju tvojih zadataka dulje nego što imam pravo na to.

-Nemam ja nikakvih obveza - izlanula je. Zagurala je svoj pribor pod ruku i okrenula se prema svojemu prijatelju.

-Pokušala sam preuzeti vođenje kućanstva, ali nitko me ne sluša. MacBainovi su ipak mnogo ljubazniji. Osmjehuju se dok ih poučavam, a potom se bace na posao, nimalo ne mareći za ono što sam im rekla. Posluga Maclaurinovih daleko je nepristojnija, znaju čak biti neugodni. Nimalo se ne obaziru na mene.

-Što naš lord kaže na njihovo ponašanje?

~ 152 ~ Julie Garwood

-Nisam mu rekla. Neću mu ni reći, Auggie. Tu dvojbu ja trebam riješiti, a ne on.

Auggie je uhvatio Johannu za nadlakticu i zagledao se niz strm brežuljak. - Sada si već dovoljno dugo tu?

-Gotovo dvanaest tjedana.

-Zasada si zadovoljna, zar ne?

Potvrdno je kimnula. - Bila sam zadovoljna.

-Zašto?

To ju je pitanje iznenadilo. Slegnula je ramenima. - Dolazak ovamo učinio me je... slobodnom. I sigurnom - žurno je dodala.

-Bila si poput golubice slomljena krila - rekao je Auggie. Potapšao ju je po ruci prije nego što je nastavio. - Nikada nisam vidio nekoga bojažljivijega od tebe.

-Sada nisam bojažljiva - uzvratila je. - Barem kada sam s tobom.

-Zamjećujem promjene kod tebe. Ostali ih ne vide. Vjerujem da će s vremenom shvatiti da imaš petlju.

Nije znala je li ju pokudio ili pohvalio. - Ali ta krađa, Auggie? Što bih trebala učiniti po pitanju svojega muža?

-Pusti zasad tako kako je - predložio je. - Istina, ne mogu se uzrujati zbog tako sitne krađe. Moj lord obećao mi je donijeti ječam i jedva čekam dobiti ga, bio to grijeh ili ne bio.

Treba mi za spravljanje moga napitka - dodao je kimnuvši. - Englezi su mi popili sve zalihe, djevojko. - Frktao je od smijeha, sagnuo se bliže njoj i prošaptao: - Ali ipak nisu došli do bačava sa zlatnom tekućinom.

-Što su bačve sa zlatnom tekućinom?

-Sjećaš li se onoga prijeloma u borovima tamo iza sljemena?

-Sjećam.

-Odmah je tamo iza špilja - izjavio je. - Puna je hrastovih bačava.

~ 153 ~ Spas

-Ali što je u tim bačvama?

-Voda života - izjavio je. - Piće staro desetak, a sada već možda i petnaestak godina. Kladim se da bi trebalo imati zlatan okus. Jednoga dana odvest ću te tamo da sama pogledaš. Jedini razlog zbog kojega je ostalo netaknuto jest taj što Englezi nisu znali da je tamo.

-Zna li moj suprug za tu špilju?

Auggie je dugo razmišljao o tom pitanju prije nego što je odgovorio. - Ne sjećam se da sam mu rekao - priznao je. - A ja sam jedini koji se sjeća da su stare starješine Maclaurinovih tamo pohranili te bačve. Naravno, nisu o tom pričali, ali jednoga sam ih dana pratio bez njihova znanja. Znam se ja pritajiti kad hoću - dodao je, potvrdno kimnuvši.

-Kad si zadnji put bio u toj špilji?

-Prije nekoliko godina - rekao joj je Auggie. - Primjećuješ li, Johanna, da igraš prilično dobro kad nosiš MacBainov ogrtač, a kad nosiš Maclaurinove boje, ništa ne uspijevaš pogoditi?

Naravno, govorio je besmislice. Volio ju je zadirkivati. Pomislila je kako je to bio njegov način da joj pokaže naklonost.

Čim su stigli do dvorišta, Auggie je pošao niz brijeg. Ugledala je Keitha, naklonila mu se i požurila proći pokraj njega. Osjećala se neugodno u blizini toga Maclaurinova vojnika sve od onda kad joj je objasnio pravo značenje koje se skrivalo iza nadimka koje su joj dale žene iz klana Maclaurin.

Osim toga, željela je oprati ruke prije nego što se njezin suprug vrati kući i zapazi kako su joj prljave. Znao je biti veoma nerazuman po pitanju njezina izgleda, ali budući da je od nje veoma malo zahtijevao, nastojala mu je ugoditi kad god je to bilo moguće.

Johanna se upravo počela penjati uza stube koje su vodile do njezina doma, kad je iza sebe začula nekakav povik. Kad se okrenula, ugledala je vojnike koji su trčali prema njoj. Nekolicina njih imala je isukane mačeve.

~ 154 ~ Julie Garwood

Nije joj bilo jasno čemu sva ta gungula. - Ulazite unutra, gospo. Zatvorite vrata za sobom. - Keith je glasno izdao tu uputu. Johanna nije imala namjeru prepirati se s tim vojnikom niti ga sada ispitivati za razlog. Pretpostavila je da su ih napali neki uljezi i požurila postupiti kako joj je bilo naređeno.

Potom je začula tiho prijeteće režanje. Ponovno se okrenula. Zapazila je kućnog ljubimca svojega supruga kako se polako vuče prelazeći preko dvorišta. Vrisnula je kad je ugledala tu zvijer. Dumfries je bio sav u krvi. Iz daljine je mogla vidjeti da mu je lijeva stražnja noga bila poderana na komadiće.

Pas se pokušavao dovući kući umrijeti. Johannine oči napunile su se suzama dok je promatrala Dumfriesovu borbu.

Vojnici su načinili širok krug oko psa. - Uđite unutra, lady Johanna - zaurlao je Keith, naređujući. Odjednom je shvatila što su namjeravali učiniti. Namjeravali su ubiti psa i skratiti mu muke. Način na koji su se oprezno kretali prema psu govorio joj je kako misle da bi se mogao okomiti na nekoga od njih.

Johanna nije namjeravala dopustiti da taj pas još više propati.

- Ostavite ga na miru.

Bijes u njezinu glasu privukao je pozornost svih tih vojnika. Okrenuli su se pogledati ju. Njihov zblenut izraz lica bio je najočitiji dokaz koliko su bili iznenađeni.

Nekolicina Maclaurinovih vojnika zapravo je odstupila od psa. Ali MacBainovi ratnici nisu se pomaknuli sa svojih mjesta.

Keith je požurio uza stube. Zgrabio je Johannu za nadlakticu. - Ne trebate ovome svjedočiti - izjavio je. - Molim vas, uđite unutra.

Otrgnula se iz vojnikova stiska. - Dumfries želi ući unutra. Spava pokraj vatre. Tamo je krenuo. Ostavi vrata otvorena, Keith. Učini to smjesta.

Posljednje dvije naredbe izviknula je glasno prije nego što je okrenula leđa ostalim vojnicima. Vjerovala je da Dumfries ne bi dopustio nekom od tih muškaraca da mu pomogne. Znala je da

~ 155 ~ Spas

pas zasigurno trpi strašnu bol, jer je zastajkivao u hodu, dok je sporo šepesao prema stubama.

-Gospo, sklonite se barem izvan njegova domašaja.

-Reci tim ljudima da ga puste unutra.

-Ali gospo...

-Postupi kako sam naredila - zapovjedila je. - Takne li netko Dumfriesa, meni će odgovarati.

Po tonu njezina glasa Keith je znao kako je bilo besmisleno prepirati se s njom. Izdao je naredbu, a potom ponovno uhvatio svoju gospodaricu za nadlakticu i pokušao ju povući natrag kroz ulaz.

-Vrata, Keith. Drži ih otvorenima.

Johanna nije skidala pogled sa psa dok je izdavala tu naredbu. Leila i Megan, one dvije žene iz klana Maclaurin koje su dobile zadatak očistiti veliku dvoranu i prostorije gore na katu, potrčale su prema ulaznim vratima.

-Bože dragi - prošaptala je Megan. - Što mu se dogodilo?

-Natrag, gospo - viknula je Leila. - Siroti Dumfries. Ne uspijeva se popeti uz stube. Morat će ga ubiti...

-Nitko ga neće taknuti - obrecnula se Johanna. - Megan, donesi mi iglu i konac. Leila, ispod mojega kreveta torba je puna staklenki s ljekovitim travama i lijekovima. Idi mi ju donesi.

Dumfries se skljokao na trećoj stubi. Zacvilio je i ponovno pokušao ustati. Sada se lavež i režanje izmjenjivalo. Johanna više ni trenutka duže nije mogla podnijeti njegovu agoniju. Nadala se kako će uspjeti pristupiti psu unutra, tamo pokraj vatre dok se bude odmarao, ali znala je da neće uspjeti ući unutra bez njezine pomoći.

Odvojila se od Keitha i pritrčala pomoći. Pas je glasno zarežao kad mu se približila. Usporila je korak, ispružila ruku i počela šaptati utješne riječi s namjerom da umiri životinju.

~ 156 ~ Julie Garwood

Keith ju je još jednom pokušao povući natrag. Pas je još jače zarežao kad ju je vojnik dotaknuo.

Naredila je Keithu da uzmakne. Podignula je pogled i zapazila da dvojica MacBainovih vojnika drže napete strijele na svojim lukovima. Štitili su ju, željela ona to ili ne. Pokuša li ju pas ugristi, njihove će ga strijele usmrtiti prije nego što prava šteta bude počinjena.

Johannina sućut prema ranjenoj životinji borila se s njezinim strahom. O, da, bila je prestravljena, i kada se sporo sagnula obgrliti životinju, nije mogla kontrolirati vlastite jecaje. Pas nije prestao režati, ali dopustio je da mu pomogne.

Johanna nije bila ni svjesna vlastite snage. Pas se oslanjao na nju. Umalo se nije prevrnula pod njegovom težinom. Uspravila se, a potom ponovno obavila ruke oko psa. Držala ga je iza prednjih nogu. Budući da je bila sagnuta dok je obavljala zadatak, bočna strana lica bila joj je priljubljena uz njegov vrat. Nastavljala je s nizom ohrabrujućih riječi i napola dovukla psa uz ostatak stuba. Bio je to mukotrpan posao, ali kad su prešli preko posljednje stube, pas je skupio novu snagu i odvojio se od nje. Ponovno je zarežao i prošao kroz otvor.

Dumfries je zastao navrh stuba koje su vodile dolje u veliku dvoranu. Johanna mu je ponovno pomogla i napola ga donijela niz stube.

Muškarci koji su svojim četkama dovršavali zadnje poteze čišćenja police ponad kamina sklonili su se s puta kad je Dumfries pošao prema njima. Pas je dvaput okružio prostor ispred ognjišta, a potom zacvilio. Očito je trpio prevelike bolove da bi mogao leći.

Megan je dotrčala s potrepštinama koje je Johanna od nje zahtijevala. Njezina gospodarica poslala ju je natrag, naredivši joj da donese i deku s kreveta.

-Uzet ću jednu čistu iz komode, gospo - doviknula je Megan.

-Nemoj - rekla je Johanna. - Uzmi onu s mojega kreveta, Megan. Dumfriesa će umiriti miris mojega muža.

~ 157 ~ Spas

Nekoliko trenutaka potom Megan je dobacila deku svojoj gospodarici. Johanna je kleknula na pod i napravila krevet za psa. Kad je završila, potapkala je po pokrivaču naredivši psu da se spusti.

Dumfries je načinio još jedan krug, a potom klonuo na bok.

-Unijeli ste tu zvijer unutra, gospo - prošaptao je Keith iza nje. - To je trebalo postići.

Odmahnula je glavom. - Nije bilo teško - odgovorila je.

-Malo je veći izazov ono što tek slijedi. Zašit ću ga. Istina, bojim se tog posla. Dumfries neće razumjeti.

Ponovno je pogladila Dumfriesa po vratu prije nego što se na koljenima nagnula prema naprijed, pogledati duboku ranu na njegovoj lijevoj potrbušini.

-Šalite se, gospo. Taj će vas pas usmrtiti dotaknete li mu ozljedu.

-Iskreno se nadam da neće - odgovorila je Johanna.

-Ali vi ga se bojite. - Vojniku je izletjelo to podsjećanje.

-Da - složila se. - Bojim se, ali to ništa ne mijenja, zar ne? Dumfries i dalje ima ozljedu i ja ga ipak moram zašiti. Leila? Jesi li našla one staklenke s lijekovima?

-Jesam, gospo.

Kada se okrenula, Johanna je ugledala Leilu i Megan koje su jedna uz drugu stajale na najvišoj stubi. Megan je držala iglu i klupko bijelog konca, dok je Leila u naručju čvrsto stiskala gospodaričinu sivu torbu.

-Donesite mi ih, molim vas, i stavite ih tu na deku. Leila i Megan nisu se pomaknule s vrha stuba. Pošle su prema njoj tek kad im je dala znak da priđu, ali naglo su se zaustavile. Dumfries je ponovno počinjao režati iz dubine grla. Zvuk koji je ispuštao bio je veoma sličan onome kakav je Johanna zamišljala da bi demon oslobođen iz pakla mogao ispustiti. Bio je prilično zastrašujući.

~ 158 ~ Julie Garwood

Žene su se bojale prići bliže. Johanna je bila iznenađena. Mislila je kako se samo ona boji toga psa. Smilila se nad tim ženama i prišla uzeti stvari od njih.

-Budite oprezni, gospo - prošaptala je Leila. Johanna je potvrdno kimnula. Nekoliko trenutaka potom bila je spremna započeti s poslom. Keith joj nije namjeravao dopustiti da riskira da ju pas ugrize dok radi na njem. Kleknuo je iza Dumfriesa i postavio se tako da ga lako može zgrabiti za vrat i pričepiti pokuša li nauditi njegovoj gospodarici.

Pas ih je iznenadio oboje, Johannu i vojnika. Cijelo to vrijeme dok ga je šivala, zvuka nije ispustio. Johanna je pravila dovoljno buke za njih oboje. Šaptala je ispričavajući se i zaječala svaki put kad bi platnenom maramicom umočenom u melem za čišćenje dotaknula ranu. Znala je da lijek peče pa je na svako mjesto puhnula nakon što bi nanijela tu gustu tekućinu.

Gabriel ju je zatekao usred tog nereda. Johanna je upravo uvlačila konac u iglu kad je iza sebe začula glas svojega supruga.

-Što se to, dođavola, dogodilo?

Johanna je s olakšanjem odahnula. Okrenula se na koljenima pogledati gore u svoga supruga. Gospode, nikada još nije osjetila veće olakšanje što ga vidi. Gledala je dok je prelazio preko dvorane i stao iznad nje. Krupne ruke držao je podbočene na bokovima. Pogled mu je bio usmjeren na njegova psa.

Keith je smjesta ustao. Ostali vojnici koji su za njim ušli u veliku dvoranu ustuknuli su kako bi mu načinili mjesta.

-Kladio bih se da se Dumfries našao s nekolicinom vukova - nagađao je Keith.

-Misliš da je naišao na našeg ljubimca? - upitao je Calum i stao uz Keitha.

Johanna se vratila obavljanju započetog zadatka. Zavezala je čvor na koncu, a potom spustila iglu i posegnula za drugom staklenkom s lijekom.

~ 159 ~ Spas

-Imaš još jednog ljubimca, milorde? - upitala je dok je nježno utapkavala žutu mast na posjekotinu. Poslužila se još jednom platnenom maramicom da zagladi ljekoviti melem duž nazubljenih rubova.

-Maclaurinovi jednog posebnog vuka nazivaju Ljubimcem. Ruka ti drhti.

-Vidim.

-Zašto?

-Užasava me tvoj pas. Johanna je završila s utapkavanjem lijeka na ranu. - Melem

će zaštititi ranu od inficiranja. Osim toga, druga blagodat bila je umrtvljivanje toga područja. Dumfries gotovo neće ni osjetiti ubod igle.

-Ali ona ga unatoč tomu liječi, lorde.

-Vidim, Keith - odgovorio je Gabriel.

-Onaj najteži dio jest završen - rekla je Johanna. - Dumfries više neće osjetiti moje probadanje. Osim...

-Što osim?

Prošaptala je objašnjenje, ali Gabriel nije uspio razaznati značenje njezinih riječi. Kleknuo je pokraj svoje supruge i položio ruku psu na vrat. Dumfries mu je smjesta poželio liznuti prste.

-Što si to maloprije rekla? - upitao je suprugu dok je milovao svojeg psa.

-Rekla sam da si sad tu - prošaptala je. Kratko se osvrnula, zapazila njegov bahat izraz lica te smjesta dodala: - Dumfries će biti utješen. Veoma ti je privržen, lorde. Pretpostavljam kako zna da ćeš ga zaštititi.

-I ti to znaš, Johanna.

Znala je da očekuje od nje da se s time složi. Zaključila je da bi njegova bahatost potpuno izmakla kontroli prizna li da se uistinu osjećala sigurnom u njegovoj blizini te je stoga radije prešutjela.

~ 160 ~ Julie Garwood

Nije joj uopće trebalo mnogo vremena da ranu do kraja zašije. Gabriel joj je pomogao omotati široke pamučne trake oko psa. Načinio je čvorove.

-Dugo neće odavde izići sam - predvidio je njezin suprug. Potvrdno je kimnula. Odjednom ju je svladao težak umor.

Pretpostavila je da joj je strah iscrpio svu snagu. Pokupila je svoje stvari i ustala. Iza nje je stajala znatiželjna skupina žena i muškaraca. Johanna je u toj skupini zapazila Glynis i smjesta odvratila pogled.

-Unijela je vašega psa unutra, MacBain. Je, je, unijela ga je.

Dok je Keith prepričavao događaj, pomalo pretjerujući, Johanna je nastavila prolazak kroz gomilu. Požurila je uz stube, pa niz dvoranu, i pošla prema svojoj sobi. Odložila je stvari, ponovno oprala ruke, a potom skinula cipele kako bi se mogla ispružiti na krevet. Namjeravala se samo nekoliko trenutaka odmoriti, a potom vratiti u dvoranu na večeru.

Ubrzo je potom zaspala. Gabriel je dvaput tijekom večeri ulazio u njezinu sobu vidjeti kako je. Naposljetku je i sam oko ponoći legao u krevet, nakon što se uvjerio da se Dumfries udobno odmara.

Johanna se nije gotovo ni pomaknula kad je njezin suprug skinuo odjeću s nje. Jedanput je otvorila oči, namrštila se pogledavši ga, a potom odmah spremno ponovno zaspala. Gabriel je iz komode izvadio opranu deku kojom je pokrio svoju suprugu prije nego što je sa sebe skinuo odjeću i uvukao se u krevet pokraj nje.

Nije morao posegnuti za njom. Istoga trena kad se smjestio, dokotrljala mu se u zagrljaj. Privukao ju je bliže. Zavukla je glavu pod njegovu bradu.

Gabriel je u mislima prepričavao priču koju je čuo od Keitha. Pokušao je zamisliti svoju suprugu kako obavija ruke oko Dumfriesa i vuče psa uza stube.

Godila mu je hrabrost koju je njegova supruga pokazala. Ali ipak nije želio da na taj način riskira ubuduće. Dumfries je trpio strašne bolove, a ranjenoj životinji, bez obzira na to koliko odana bila, ne treba vjerovati.

~ 161 ~ Spas

Sutra će joj narediti da više nikad ne riskira ništa slično. Gabriel je zaspao zabrinut za svoju nježnu malu nevjestu.

DEVETO POGLAVLJE

rije nego što je sljedećeg jutra otvorio oči, Gabriel je znao da njegova supruga nije u krevetu s njim. Dođavola, a tek

nedavno je svanulo i on je, kao lord i kao suprug, trebao biti prvi koji napušta krevet. Ali pri pomisli na to da ga ona čeka dolje u velikoj dvorani, ljutnja je jenjala. Prisjetio se kako je sinoć bila zabrinuta zbog Dumfriesa i nedvojbeno je još uvijek strahovala zbog te životinje.

P

Preko stolca je bio prebačen ogrtač Maclaurinovih. Johanni su se dani pomiješali, jer očito je dva dana zaredom odjenula boje MacBainovih. Dođavola, Maclaurinovi će zasigurno oko toga dići veliku galamu, a on nije imao vremena za tako sitne i nevažne stvari.

Calum i Keith već su ga čekali u velikoj dvorani. Naklonili su se svojemu lordu kad se pojavio na ulazu.

-Gdje mi je žena?

Calum i Keith izmijenili su zabrinute poglede, a potom je Calum istupio odgovoriti. - Mislili smo da je gore s vama, MacBain.

-Nije.

-Pa gdje je onda? - upitao je Calum.

Gabriel se zagledao u vojnika. - To sam pitanje upravo sada ja vama postavio - obrecnuo se.

Na zvuk glasa svojega gospodara, Dumfries je podignuo glavu. Rep mu je tupo udario od trsku. Gabriel je prišao psu, kleknuo na jedno koljeno i lupio psa po bočnom dijelu vrata.

~ 162 ~ Julie Garwood

-Moram li te iznijeti van, Dumfries?

-Lady Johanna već je iznosila vašeg ljubimca van, lorde.

Leila je to doviknula s ulaza. Požurila je niz stube, nasmiješila se Calumu i Keithu, a potom se obratila lordu. - Osim toga, nahranila ga je i napojila.

Izjavila je kako se vaš pas danas osjeća mnogo bolje. -Kako tako brzo može znati da mu je bolje? - upitao je

Keith.

Leila se osmjehnula. - To sam ju i ja upitala pa mi je rekla da danas malo jače reži. Tako je znala da mu se stanje poboljšalo.

-Gdje je ona? - zahtijevao je odgovor Gabriel.

-Otišla je na jahanje - odgovorila je Leila. - Rekla je da je dan prelijep da bi ostala unutra.

-Moja je žena izjahala sama?

Gabriel nije čekao odgovor. Promrmljao je gadnu psovku dok je napuštao veliku dvoranu. Keith i Calum pošli su za njim.

-Preuzimam punu odgovornost na sebe, dogodi li se nešto našoj gospodarici - izjavio je Keith. - Trebao sam prije ovamo stići. Danas je na mene red da ju štitim - dodao je kao objašnjenje. - Dođavola, volio bih da se nikamo nije micala.

-Ali na sebi je imala ogrtač MacBainovih - doviknula je Leila.

-Ne bi ga trebala imati - rekao je Keith.

-Ali imala ga je.

Calum se počešao po bradi. - Pobrkala je dane - zaključio je naglas. Namignuo je Leili dok je prolazio pokraj nje, a potom pružio korak sustignuti Keitha.

Postajući sve ljući, Gabriel je kontrolirao svoju zabrinutost. Bio je veoma određen prema svojoj supruzi proteklih nekoliko tjedana. Dođavola, trebala se odmarati. Jahati sama u brdima prepunim vukova nije bila njegova zamisao odmora. Je li ju morao držati zabravljenu pod ključem? Zaboga, upitat će ju to čim ju nađe.

~ 163 ~ Spas

Sean, glavni konjušar, ugledao je lorda koji mu se približavao i smjesta pripremio njegova pastuha za lov toga dana. Upravo je izvodio crnu ljepoticu kad je Gabriel stigao do njega. Dograbio je uzde iz Seanovih ruku, promrmljao odgovor na konjušarev pozdrav i jednom tečnom kretnjom zajahao pastuha. Kada je prešao preko livade, konj je već bio u punom galopu.

Auggie je čuo topot kopita i podigao glavu. Klečao je, mjereći udaljenost od rupe, koju je upravo bio iskopao, do sljedeće. Požurio je ustati i naklonio se kad je njegov lord zaustavio svojega konja ni na pola metra udaljenosti od njega.

-Dobar ti dan, lorde MacBain.

-Dobar dan tebi, Auggie - odgovorio je Gabriel. Pogledom je preletio po livadi, a potom vratio pogled na staroga ratnika. - Jesi li mi vidio ženu?

-Gledam ju i sad, MacBain.

Auggie je dao znak rukom. Gabriel se okrenuo u sedlu i pogledao prema gore. Odmah je uočio Johannu. Bila je na sjevernom sljemenu u sedlu, navrh svojega konja.

-Koga to vraga radi? - promrmljao je sebi u bradu -

Razmatra svoje mogućnosti - odgovorio je Auggie.

-Što to, zaboga, treba značiti?

-Ne bih znao, MacBain, samo ponavljam ono što mi je rekla. Tamo je gore već više od sat vremena i kladio bih se da je dosad sve to razradila u svojoj glavi.

Gabriel je potvrdno kimnuo. Natjerao je konja u pun trk. - Lijep dan za jahanje - doviknuo je Auggie.

-Još je ljepši za ostati unutra - promrmljao je Gabriel, odgovorivši mu.

Johanna se upravo spremala vratiti i odjahati dolje do livade kad je ugledala svoga supruga koji se penjao uz sljeme. Mahnula mu je na pozdrav, a potom sklopila ruke, položila ih na uzde i pričekala da joj se on približi. Zaključila je kako je bila

~ 164 ~ Julie Garwood

više nego spremna dočekati ga. Duboko je udahnula u iščekivanju. Bilo je vrijeme da počne ostvarivati svoj novi plan. Bila je pomalo nervozna, no to je bilo za očekivati. Nije bila naviknuta preuzeti kontrolu. Ali to ju neće spriječiti. Bože, pa sama je bila odgovorna za svoju sudbinu, pomislila je u sebi. Trebala je tu činjenicu objasniti svojemu suprugu. Johanna se probudila sat vremena prije svitanja i provela vrijeme razmišljajući o svim onim promjenama koje je željela načiniti. Većina njih odnosila se na vlastito ponašanje, ali bilo je još nekoliko promjena za koje se nadala da će pomoći svomu suprugu da ih načini.

Zapravo ju je Gabrielov ljubimac naveo na razmišljanje. Johanna je otkrila nešto iz čega se mnogo toga može zaključiti kad se pobrinula za ranu koju je pas zadobio. Kao prvo, primijetila je da je njegovo režanje bilo samo prazna prijetnja, a u suštini je bilo znak privrženosti. A kao drugo, shvatila je da se nije ni trebala bojati te zvijeri. Odlučnim milovanjem i lijepom riječju zadobila je Dumfriesovu odanost. Kad je jutros nahranila toga vučjaka, privrženo je režao dok joj je lizao ruku.

Baš kao njegov gospodar.

Mrštenja njezina supruga više ju nisu brinula. Johanna se morala podsjetiti na tu činjenicu kad joj se približio.

-Naređeno ti je da se odmaraš - obrecnuo se, glasom oporim od bijesa.

Nije se obazirala na njegov neprijateljski pozdrav. - Dobro jutro, mužu. Jesi li dobro spavao?

Gabriel joj je bio veoma blizu. Desna noga bila mu je priljubljena uz njezino lijevo bedro. Johanna nije mogla dugo podnijeti njegovo mrštenje pa je skrenula pogled sebi u krilo. Nije željela da joj njegov mrk pogled poremeti usredotočenost. Imala je poprilično toga reći svojemu suprugu i bilo joj je važno sjetiti se svake svoje misli. Zapazio je da njegova supruga na leđima ima privezan kožnati držač s lukom i strijelama u njemu. Ponijeti oružje sa sobom bilo je pokazatelj zdravog razuma, zaključio je, pod uvjetom da je bila precizna u gađanju u slučaju napada. Vježba s metom pričvršćenom na stablo bilo je jedno, ali pravi dokaz njezine sposobnosti pokazao bi se tek

~ 165 ~ Spas

na meti u pokretu... poput kakvog izgladnjeloga vuka ili bijesnog vepra u napadu. Te misli podsjetile su ga na sve ostale opasnosti koje vrebaju iza u brdima. U trenu se još jače namrgodio.

-Otvoreno si zanemarila moje naputke, Johanna. Nije ti dopušteno...

Sagnula se do bočne strane svoga sedla, ispružila ruku i vrhovima prstiju nježno mu dotaknula bočni dio vrata. To milovanje bilo je poput dodira leptirovih krila, završeno prije nego što je uspio reagirati, ali ipak mu je uspjelo razbiti koncentraciju.

Njezin ga je dodir zatekao. Johanna se ponovno uspravila u sedlu, sklopila ruke i osmjehnula mu se.

Morao je protresti glavom da razbistri misli. A potom ponovno otpočeo.

-Pojma nemaš kakve sve opasnosti...

Ponovno je učinila isto. Dođavola. Nije li mu to ona namjerno nastojala razbiti koncentraciju milujući ga po vratu. Zgrabio ju je za ruku prije nego što ju je uspjela povući.

-Što to radiš, dođavola?

-Milujem te.

Zaustio je nešto reći, a potom se predomislio. Na dug je trenutak ostao zagledan u nju, nastojeći shvatiti što ju je spopalo.

-Zašto? - upitao je naposljetku, oprezna izraza lica.

-Poželjela sam ti pokazati privrženost, milorde. Je li ti neugodan moj dodir?

-Nije - zarežao je.

Uhvatio ju je za bradu i sagnuo se. Usne su mu se našle na njezinima i spojile se u jednom dugom nesmiljenom poljupcu.

Topila se uz njega. Obujmila ga je oko vrata priljubljujući se uz njega dok su produbljivali poljubac.

~ 166 ~ Julie Garwood

Johanna nije znala kako se to dogodilo, ali kada ju je suprug konačno povukao natrag, sjedila mu je u krilu.

Privijao ju je uz sebe. Prislonila mu se uz prsa, potiho uzdahnula i zadovoljno se osmjehnula.

Poželjela se nasmijati. Bože dragi, doista je uspjelo. Upravo je dokazala najvažniju teoriju. Gabriel i njegov pas zapravo su bili veoma slični. Njezin suprug volio je uprazno prijetiti jednako koliko i njegov ljubimac.

-Ženi je dopušteno iskazivati ljubav prema svojemu mužu.

Pretpostavila je da joj je odobravao. Gospode, kako je zvučao bahato. Odmaknula se od njega kako bi ga mogla pogledati.

-Je li mužu dopušteno povesti svoju ženu na jahanje?

-Naravno. Muž može činiti što poželi.

E, pa može i žena, pomislila je u sebi. - Zašto si uvijek tako

ozbiljan, milorde? Istina je da se ne osmjehuješ onoliko koliko

bi to meni odgovaralo. - Ratnik sam, Johanna.

Prema izrazu njegova lica pretpostavila je kako je bio uvjeren da joj je dao potpuno i logično objašnjenje.

Ponovno ju je podigao na konja. - Rijetko se osmjehuješ - zapazio je. - Zašto?

-Zato što sam žena ratnika, milorde.

Osmjehnula se nakon što mu je dala kiseli odgovor. Nije mogao ne naceriti se.

-Veoma si zgodan kad se osmjehuješ, milorde.

-Ali, sjeti se, tebi se ne sviđaju zgodni muškarci.

-Sjećam se. Pokušavala sam ti dati kompliment.

-Zašto?

Nije mu odgovorila. - Što si radila sama tu gore?

Na njegovo pitanje odgovorila je protupitanjem. - Možeš li odvojiti sat vremena za jahanje sa mnom? U potrazi sam za špiljom o kojoj mi je Auggie govorio. U njoj je blago.

~ 167 ~ Spas

-Kakvo blago?

Odmahnula je glavom. - Najprije ćeš mi pomoći da nađem tu špilju. Onda ću ti reći što je unutra. Znam koliko si zaposlen, ali jedan sat neće ništa značiti, zar ne?

Namrštio se razmišljajući o njezinu zahtjevu. Imao je važne obveze određene za taj dan i one su mu, naravno, trebale biti na prvom mjestu. Jahanje iz čistog zadovoljstva nije mu imalo nikakvoga smisla. Nije bilo... produktivno.

Ali pomisao na to da provede nekoliko minuta, a samo je toliko nedvojbeno mogao odvojiti, sa svojom lijepom suprugom, činilo mu se privlačnim.

-Možeš voditi, Johanna. Slijedit ću te.

-Hvala ti, milorde.

Doimala se prepuna zahvalnosti. Njegova je nježna ženica u tako malim zadovoljstvima nalazila radost. Gabriel se odjednom osjećao poput ljudoždera zbog toga što je odvojio vrijeme razmotriti njezinu zamolbu.

Johanna mu nije namjeravala ostaviti vremena da se predomisli. Željela ga je udaljiti od njegova posjeda i obveza, kako bi nadugačko mogla nasamo popričati s njim. Dograbila je uzde i nagnala svoga konja u pun trk niz brijeg.

Bila je vješta jahačica. Iznenadilo ga je to otkriće. Doimala se previše nježnom za bilo kakve vještine izvan kuće.

-Gabrielu je bilo zadovoljstvo jahati iza nje, sve dok nisu stigli do šume. Potom je prešao ispred nje.

Presijecali su stazu jašući amo-tamo dok su tražili ulaz u špilju. Nakon sat vremena potrage Johanna je bila spremna odustati. - Sljedeći put moramo zamoliti Auggieja da pođe s nama. On će nam pokazati put.

Probili su se između stabala i zaustavili na uskoj čistini uz potočić koji je gledao na dolinu.

-Jesi li spremna za povratak? - upitao je Gabriel.

~ 168 ~ Julie Garwood

-Prije svega željela sam popričati s tobom, milorde, i da nisam gladna, zamolila bih te da ostatak dana provedemo tu. Predivno je. Primjećuješ li kako je zelena i raskošna tvoja dolina? - Pogled joj je vragolasto zaiskrio kad je dodala: - Kada samo pomislim da tako blagu klimu imate tijekom cijele godine, smatram se ama baš svakog dana pravom pravcatom sretnicom.

Gabrielu je njezino oduševljenje bilo pravo osvježenje. Nikada prije nije ju vidio tako vedru. Zbog toga mu je bilo toplo oko srca. Istini za volju, ni njemu se nije dalo odatle otići.

-Mogu se pobrinuti za to da zadovoljim tvoju glad, ženo. Okrenula se pogledati ga. - Hoćeš li uloviti nešto za jelo?

-Ne, nosim sa sobom sve što će nam biti potrebno.

Gabriel je sjahao, a potom njoj pomogao da se spusti na zemlju.

-Previše si mršava, Johanna. Ne težiš ni trideset kilograma. Oglušila se na tu kritiku. - Gdje je ta hrana kojom se toliko hvališ, mužu. Što misliš, hoće li se pojaviti kao mana s neba?

Odmahnuo je glavom. Promatrala ga je kako podiže preklop svojega sedla i vadi ravan metalni tanjur. Ispod sedla nalazila se torba privezana konopcem. Dao joj je znak da pode prema onoj čistini. Privezao je uzde obaju njihovih konja za grane i tek joj se potom priključio.

-Skini ogrtač, Johanna. Iskoristit ćemo ga kao deku. Prostri ga na zemlju, tamo blizu borova.

-Vjerojatno to baš i nije pristojno. Drzak ton njezina glasa govorio mu je da ona ne mari za to je

li pristojna ili nije. Njezino ga je vedro raspoloženje zbunjivalo. Stoga je odlučio doznati što je to izazvalo takvu promjenu. Johanna je obično bila veoma suzdržana.

Nakon nekoliko trenutaka sjedila je na svojem ogrtaču i promatrala kako Gabriel priprema hranu za njih. Naložio je vatru posluživši se tresetom i grančicama, a potom onaj metalni tanjur stavio nasred plamena. Potom je u šaku iz jedne vrećice istresao zob, dodao vodu koju je zagrabio iz potoka i

~ 169 ~ Spas

brzo oblikovao debeo zobeni kolač. Spustio je smjesu na tanjur, i dok se pekla, oblikovao drugi.

Johanni je zobeni kolač imao okus pečenih štapića pomiješanih s blatom, ali kad je njezin suprug već odvojio vrijeme i pomučio se hranu pripremiti, nije mu dala do znanja kakav je odvratan okus to jelo imalo.

Gabrielu je izraz njezina lica dok je grickala zobenu kašu bio komičan. Nekoliko puta odšetala je do potoka popiti vodu kako bi to jelo zalila i uspjela je pojesti samo pola kolača prije nego što je izjavila da joj je želudac pun puncat.

-Uviđavno od tebe što si ponio hranu - zapazila je.

-Svaki ratnik uvijek nosi hranu na svojim leđima. - Sjeo je pokraj nje, naslonio se na deblo i dodao: - Nosimo sve što nam je potrebno za lov i ratovanje. Gorštaci su neovisni. Nemamo potrebu za kruhom, vinom i kolima krcatim loncima i kodovima poput razmaženih engleskih vojnika. Nama su naši ogrtači šatori i deke, a ostalu hranu koju poželimo uzimamo iz zemlje.

-Ili kradete od ostalih klanova? - Da.

-Nije u redu uzimati bez dopuštenja.

-To je naš način - ponovno je objasnio.

-Kradu li ostali klanovi od vas?

-Nemamo ništa što bi poželjeli.

-Kradu li svi jedni od drugih?

-Naravno.

-Ne može biti barbarskije - zaključila je naglas. - Ne trampi li se nikada netko od lordova za ono što im je potrebno?

-Neki se trampe - odgovorio je Gabriel. - Dvaput godišnje zasjeda vijeće u blizini Moray Firtha. Dolaze klanovi koji nisu u zavadi. Čujem da se tamo trampa uvelike odvija.

-Čuješ, dakle, a nikada nisi nazočio nekom od tih sastanaka?

~ 170 ~ Julie Garwood

-Nisam.

Čekala je daljnje objašnjenje. Nije progovarao. - Nisi li bio pozvan?

Zvučala je razljućena zbog te moguće uvrede. - Svi su lordovi pozvani, ženo.

-Pa zašto onda, zaboga, ne odeš?

-Nemam vremena, a ni sklonosti. Osim toga, kao što sam ti već nekoliko puta dosad objasnio, nemamo ništa za trampu.

-Ali kad biste imali? - upitala je. - Bi li onda otišao na taj sastanak vijeća?

Umjesto odgovora slegnuo je ramenima.

Uzdahnula je. - Što otac MacKechnie kaže na krađu?

Činilo se da je njegova supruga opsjednuta brigom o svećenikovu mišljenju. - Ne kritizira nas, ako na to misliš. Zna da bi bilo besmisleno prepirati se. Opstanak dolazi ispred sitnih briga kao što je tamo neki zanemariv grijeh.

Bila je prilično zaprepaštena suprugovim stavom, ali ujedno mu je silno zavidjela. Bilo bi lijepo cijelo vrijeme ne brinuti o grijehu.

-Otac MacKechnie neobičan je svećenik.

-Zašto to kažeš?

-Veoma je ljubazan. To ga čini neobičnim.

Gabriel se namrštio zbog njezina komentara. - Kakvi su svećenici u Engleskoj?

-Okrutni - izlanula je svoje mišljenje i smjesta osjetila grižnju savjesti zato što je sve Božje ljude strpala u isti koš s nekolicinom onih zlih koje je poznavala. - Neki su vjerojatno dobrog srca - dodala je kimnuvši. - Uvjerena sam da su neki od njih veoma dobri ljudi koji ne vjeruju da su žene zadnje u nizu Božje ljubavi.

-Što da su žene?

~ 171 ~ Spas

-Posljednje u nizu Božje ljubavi - objasnila je. Uspravila se, ali je i dalje glavu držala pognutu. - Mogao bi baš znati da ne stojim baš dobro s Crkvom, Gabriele.

Ponašala se kao da mu je nešto mračno ispovijedala. - A zašto, Johanna?

-Pobunjenica sam - prošaptala je.

Osmjehnuo se. Pomislila je kako će on možda pomisliti da se ona šali. - Pobunjenica sam - ponovila je. - Ne vjerujem u sve ono što uči Crkva.

-Kao na primjer? - upitao je.

-Ne vjerujem u to da Bog žene voli manje od muškaraca. Gabriel nikada prije nije čuo nešto tako besmisleno. - Tko ti je rekao...

Prekinula ga je. - Biskup Hallwick volio je nabrajati Božju hijerarhiju, samo da me podsjeti na to koliko sam beznačajna. Rekao je da nikad neću spavati s anđelima ne naučim li što je prava poniznost i pokornost.

-Taj je biskup bio tvoj ispovjednik?

-Neko vrijeme - odgovorila je. - Zbog Raulfova važnog položaja, taj mu je biskup bio savjetnik i ispovjednik. Zadavao je brojne pokore.

Gabriel je mogao osjetiti njezin strah. Sagnuo se i položio joj ruku na rame. Na to se lecnula.

-Objasni mi te pokore - naredio je.

Odmahnula je glavom. Požalila je što je tu temu uopće načela. - Kad će se Alex vratiti kući?

Znao je da ona namjerno mijenja temu razgovora. Odlučio joj je pustiti na volju. Njegova supruga bila je prepuna neobičnih briga i po načinu na koji je sada stiskala ruke pretpostavio je da je biskup Hallwick bio na vrhu popisa onoga što ju je mučilo.

-Alex će se vratiti kući kad zid bude gotov - odgovorio je. - Isto si mi to pitanje jučer postavila. Jesi li zaboravila što sam ti odgovorio?

~ 172 ~ Julie Garwood

-Vjerojatno ću te opet sutra pitati.

-Zašto?

-Sin treba živjeti sa svojim ocem. Je li on zadovoljan što mora čekati? Je li sretan s majčinom obitelji? Imaš li povjerenja u te ljude koji brinu za njegovu dobrobit? Malo dijete Alexove dobi treba očevu pažnju - završila je.

Zapravo ga je vrijeđala postavljanjem takvih pitanja. Je li vjerovala kako bi on ostavio svojega sina u rukama nekih nevjernika?

Gabriel nije vjerovao da je pokušavala biti drska. Izraz brige na njezinu licu pokazivao je koliko je bila zabrinuta za tog dječaka.

-Alex bi mi rekao da je nesretan ili da se prema njemu ružno ponašaju.

Žestoko je odmahnula glavom. - Ne, ne bi ti rekao. Možda pati u tišini.

-A zašto bi patio u tišini?

-Zato što bi ga bilo sram, naravno. Vjerovao bi da je on nešto skrivio čim zaslužuje tako okrutno ponašanje. Dovedi ga doma, Gabriele. Nama pripada.

Gabriel ju je privukao na svoje krilo i pridigao joj bradu. Dug trenutak piljio je u nju, nastojeći proniknuti u ono što se odvijalo u toj glavi.

-Dovest ću ga kući u posjet.

-Kada?

-Sljedeći tjedan - obećao je. - Pitat ću ga tada je li nesretan i ponašaju li se ružno prema njemu?

Pružio je ruku pokriti joj usta kako ga ne bi prekinula. - I - dodao je odlučnijim glasom kad se usudila odmahnuti glavom - on će mi reći istinu. A sada bih volio da mi odgovoriš na jedno pitanje, Johanna.

Odmaknuo je ruku, pričekao da ona potvrdno kimne, a potom upitao. - Koliko si ti dugo patila u tišini?

~ 173 ~ Spas

-Pogrešno si shvatio - rekla je. - Imala sam divno djetinjstvo. Moji su roditelji bili dragi ljudi, puni ljubavi. Otac mi je umro prije tri godine i još mi uvijek strašno nedostaje.

-A majka?

-Sada je posve sama. Znaš li da nikada ne bih bila pristala doći ovamo da mi Nicholas nije obećao da će brinuti o njoj. Odan je sin.

-Vjerojatno si često viđala svoje roditelje dok si bila udana za baruna, ali udaljenost od ovoga posjeda do kuće tvoje majke jednostavno je prevelika da bi ju mogla više od jednom godišnje posjetiti.

-Dopustit ćeš mi da odem majci?

Doimala se zaprepaštenom. - Ja ću te povesti - odgovorio je. - Ali samo jednom godišnje. Ne možeš očekivati da ćeš svoju obitelj viđati onoliko često koliko bi to činila da si udana za nekoga Engleza.

-Ali tada nikada nisam viđala svoje roditelje.

Sada je na njega bio red da se iznenadi. - Nije li tvoj suprug dopuštao posjet?

Odmahnula je glavom. - Nisam ih željela vidjeti... u ono vrijeme ne. Ne bismo li se sada trebali vratiti? Postaje kasno, a ja sam te dovoljno dugo zadržala od tvojih važnih obveza?

Razljućeno se namrštio. Johanna mu nije bila nimalo jasna. Doimala se ushićenom kad joj je rekao da jednom godišnje može otići kući, svojoj majci, a potom je sama sebi proturječila kad je spomenula kako nije željela viđati svoje rođake tijekom onih godina koje je provela u braku s barunom.

Gabrielu se nisu sviđali ti njezini poluodgovori. Zahtijevat će od nje da mu to sada u potpunosti objasni.

- Johanna - zaustio je, potiho zarežavši. - Sama sebi proturječiš. Ne volim zagonetke...

Razdvojila je ruke koje je držala sklopljene u krilu i pomilovala ga po bočnoj strani vrata. Njezin ga je potez zatekao, ali nije se dao smesti. Uzeo ju je za ruku kako ga više

~ 174 ~ Julie Garwood

ne bi mogla prekinuti i nastavio: - Kao što sam već rekao, ne volim...

Drugom rukom pomilovala ga je po drugoj strani vrata.

Gabriel je bio ometen. Uzdahnuo je zbog pomanjkanja vlastite discipline, zgrabio joj drugu ruku, privukao ju bliže sebi, i poljubio.

Pomislio ju je samo kušati, ali njezina oduševljena reakcija potaknula mu je glad za još. Postajao je sve zahtjevniji. Usne su mu se našle na njezinima i jezik mu je ratovao s njezinim u zadirkujućoj ljubavnoj igri.

Željela je više. Izvukla je ruke iz njegova stiska i obavila ih njemu oko vrata. Provukla mu je prste kroz kosu i privila se nervozno uz njega, nastojeći mu se što više približiti.

Njezina slatka reakcija na njegov dodir navela ga je da poželi zaboraviti na sebe. Bila mu je potrebna iznimna snaga volje da se odvoji. Sklopio je oči, kako ga njezine seksi usne ne bi dovele u iskušenje i glasno ogorčeno zarežao.

-Nije sada vrijeme, ženo. - Glas mu je bio opor.

-Naravno da nije. - Njezin glas bio je blag šapat.

-Opasnosti ovdje...

-Da, opasnosti...

-Imam obveze.

-Sigurno me smatraš besramnom zbog toga što te pokušavam odvući od tvojih važnih obveza.

-Pa da, besramna si... - složio se, nacerivši se.

-Taj ju je čovjek zbunjivao. Milovao joj je unutarnju stranu bedra dok joj je navodio sve razloge zbog kojih bi se smjesta trebali vratiti na posjed.

Bilo joj je teško obraćati pozornost na ono što joj je govorio. Neke su ju sitnice u tom priječile. Recimo njegov jasan muški miris. Gabriel je mirisao na prirodu. To joj je bilo veoma privlačno.

~ 175 ~ Spas

Kao i njegov glas. Bio je dubok i zvučan. Nije bila zastrašena grubošću u boji njegova glasa. Zapravo, smatrala ga je uzbuđujućim. - Gabriele?

Ruka mu je pošla naviše po njezinu bedru. - Što je?

-Htjela sam razgovarati s tobom o važnim odlukama koje sam donijela.

-Možeš mi to reći poslije, Johanna.

Potvrdno je kimnula. - Ima li tu vukova? - upitala je.

-Katkada - odgovorio je. - Ne činiš se zabrinutim?

-Konji će nam dati dovoljno upozorenje. Koža ti je poput svile.

Samo se malo nagnula unatrag kako bi ga mogla poljubiti u bradu. Ruka mu je pošla prema njezinu međunožju. Nagonski je razmaknula bedra. Uhvatio ju je za mekani dio tijela i počeo maziti, dok mu je poljubac postajao vlažan i strastven.

Razodijevanje je bilo ujedno nespretno i neugodno, zato što je veoma dugo potrajalo. Vezice koje su spajale njezine suknje zapetljale su se kad ih je povukla. Gabriel je preuzeo zadatak na sebe. Bio je jednako nesposoban, ali snažniji. Rasparao je satensku podstavu.

Gabriel je odjednom postao nestrpljiv. Nije više mogao čekati. Prisilio ju je da ga zajaši preko bokova, pridigao ju, a potom se zaustavio.

-Uzmi me u sebe - naredio je grubim šaptom. Poželio je viknuti smjesta, no samo je rekao: - Kad budeš spremna, ženo.

Čvrsto se držala za suprugova ramena i sporo se spustila na njega. Gledali su se u oči, sve dok Gabriel nije do kraja ušao u nju.

Ugoda je bila skoro nepodnošljiva. Čvrsto je stisnula oči i potiho zaječala. Kad se pomaknula prema naprijed, poljubiti ga, osjetila je strastveno nadiranje ushita. Ponovno se namjerno pomaknula.

~ 176 ~ Julie Garwood

Bože, izluđivala ga je svojim sporim zadirkujućim pokretima. Dograbio ju je za bokove i pokazao joj što je želio da mu učini. Njihovo vođenje ljubavi postalo je mahnito. Oboje su izgubili kontrolu. Gabriel je bio zadovoljen prije nje, ali pomogao joj je da i ona svrši kad je rukom kliznuo među njihova sljubljena tijela i pomazio ju. Stegnula se čvrsto oko njega i zarila lice u udubinu njegova vrata. Uz jecaj, prošaptala mu je ime kad su ju svladali orgazmi.

Gabriel ju je nekoliko trenutaka privijao uz sebe, a zatim joj pridigao bradu i žestoko ju poljubio. Njegov jezik lijeno je vodio ljubav s njezinim. Potom se odvojio od nje.

Nije joj ostavio mnogo vremena da se oporavi. Poljubio ju je još jednom i rekao joj da se odjene. Dan se bližio kraju, izjavio je.

Nastojala je ne pokazati da je povrijeđena takvim stavom. Poželjela je oklijevati, ali znala je da ga čekaju obveze.

Okupali su se u potoku, odjenuli, i jedno uz drugo odšetali do svojih konja.

-Nećeš više izlaziti sama, Johanna. Zabranjujem ti. Nije se ni složila ni usprotivila toj naredbi. Nesmiljeno ju je pogledao prije nego što ju je pridigao na konja. Johanna je namjestila remen držača na ramena, prebacila luk preko ruke, a potom uzela uzde.

-Kad se vratimo na posjed, odmorit ćeš se.

-Zašto? -Zato što ja tako kažem - uzvratio je.

Nije bila raspoložena za prepirku s njim, ali nije mu namjeravala ni dopustiti da ode u tako osjetljivom raspoloženju. - Gabriele?

-Da?

-Jesi li uživao u vremenu koje smo proveli zajedno?

-Zašto me to pitaš? Trebalo bi ti biti očito da sam uživao dodirujući te.

~ 177 ~ Spas

Nakon što ju je tako indirektno pohvalio, prišao je svojemu konju i popeo se u sedlo.

-Nije očito - izletjelo joj je.

-Trebalo bi biti - uzvratio je.

Pretpostavljao je da je željela čuti komplimente. Misli su mu odjednom postale prazne. Nije bio nimalo dobar u vođenju nevažnog razgovora kao ni u udvaranju. Ali onaj beznadan pogled na njezinu licu govorio mu je da ju je potrebno još pohvaliti. Nije želio da njihov predah bude okončan njezinom bezvoljnošću.

-Navela si me da zaboravim na sve svoje obveze.

Eto, ta će ju izjava zasigurno uvjeriti u to koliko mu je iskušenje bila.

Njoj je to zvučalo poput optužbe. - Ispričavam se, Gabriele. Neće se ponoviti.

-Udijelio sam ti kompliment, luda ženo.

Iznenađeno je razrogačila oči. - Jesi li?

Očito mu nije vjerovala. - Naravno da je to bio kompliment. Nijedan lord ne zaboravlja baš tako često svoje obveze. Takva nedisciplina izazvala bi pustoš, tako da znaš da sam ti uistinu dao kompliment.

-Komplimenti se uglavnom ne daju urlajući, milorde. Možda je to bio razlog zbog kojeg nisam shvatila.

Progunđao je. Nije znala što mu je taj nepristojan zvuk trebao značiti. Ali razgovor je u svakom slučaju bio završen. Gabriel je pljesnuo svojega konja po lijevoj slabini, dajući mu znak za pokret. Obratio joj se ponovno tek kad su stigli do konjušnica. Tada ju je podsjetio na to kako želi da se ona odmara.

-Zašto se moram odmarati? Nisam izmoždena, milorde.

~ 178 ~ Julie Garwood

-Ne želim da se razboliš.

Njegova stegnuta vilica govorila joj je da je besmisleno prepirati se s njim. Ali bila je previše razdražljiva da bi tu temu pustila.

-Nerazuman si. Ne želim po cijeli dan ostati u krevetu. Neću moći noću spavati.

Gabriel ju je spustio na tlo, potom uzeo za ruku i povukao natrag prema utvrdi. - Dopustit ću ti da sjediš pokraj vatre u velikoj dvorani. Možeš čak i vesti, ako imaš sklonosti.

Slika koju je u mislima stvorio učinila mu se privlačnom. Osmjehnuo se pri pomisli na Johannu koja obavlja te ženske poslove.

Podignula je pogled prema njemu. Bio je toliko iznenađen njezinom reakcijom na njegov prijedlog da se nasmijao.

-Imaš posebne zamisli o tom kako bih trebala provoditi dane, milorde. Pitam se odakle ti samo. Je li tvoja majka često sjedila pokraj vatre i vezla?

-Nije.

-Pa kako je onda ona provodila dane?

-Mukotrpno radeći. Umrla je još dok sam bio dijete. Izgled njegova lica i boja glasa govorili su joj kako on ne želi da ona dalje nastavlja s tom temom. Očito je bio osjetljiv kad je u pitanju bilo njegovo djetinjstvo. Taj običan komentar mnogo joj je rekao o njegovu razmišljanju. Mukotrpan rad ubio mu je majku. Nije li to bio razlog zbog kojeg je Gabriel od nje tražio da se po cijele dane odmara?

Znala je da ga ne bi trebala dalje ispitivati, ali znatiželja je nadvladala oprez. - Jesi li volio svoju majku?

Nije joj odgovorio. Pokušala je preoblikovati pitanje. - Tko te odgojio nakon njezine smrti?

-Svatko i nitko.

-Ne razumijem.

~ 179 ~ Spas

Povećao je korak, kao da pokušava pobjeći od njezina ispitivanja. Iznenada se zaustavio i okrenuo prema njoj.

-Ne trebaš ni razumjeti. Uđi, Johanna. Njezin suprug znao je biti veoma nepristojan kad je to želio.

Izbrisao ju je iz misli bez ijednog pogleda unatrag vidjeti hoće li se podčiniti njegovim naredbama.

Johanna je nekoliko trenutaka stajala na stubama, razmišljajući o svojem suprugu. Željela ga je razumjeti. Sada mu je bila žena, i stoga joj je bilo važno znati što ga čini sretnim, a što ljuti. Kad jednom ustanovi te činjenice, znat će kako reagirati.

-Zbog čega ste tako namršteni, gospo?

Johanna je nekoliko desetaka centimetara odskočila, a potom se okrenula osmjehnuti Keithu.

-Prestrašio si me - priznala je, izjavivši očito.

-Nisam namjeravao - odgovorio je Maclaurinov ratnik. - Zapazio sam da ste uzrujani i upitao se mogu li učiniti nešto što bi vam popravilo raspoloženje.

-Upravo sam razmišljala o tvojem lordu - odgovorila je. - Težak čovjek.

-O, da, težak je - složio se Keith.

-Voljela bih shvatiti način na koji razmišlja.

-Zašto?

Slegnula je ramenima. - Izravna pitanja ne djeluju - zapazila je - ali postoji više od jednoga načina da se uđe u dvorac.

Keith ju nije shvatio. - Da, postoje dva ulaza, ako računate na onaj prolaz kroz podrum.

-Nisam mislila na ovaj posjed - objasnila je. - Htjela sam reći da uvijek postoji više od jednoga načina da dobiješ ono što želiš. Shvaćaš?

-Ali ipak postoje dva ulaza u utvrdu, gospo - ustrajao je tvrdoglavo Keith.

~ 180 ~ Julie Garwood

Uzdahnula je. - Nema veze, Keith.

Vojnik je promijenio temu razgovora. - Hoćete li danas poslijepodne s Auggiejem u šetnju?

-Možda - odgovorila je. Požurila je uza stube, ući unutra. Keith je požurio pred nju, otvoriti joj vrata.

-Danas je četvrtak, gospo.

Izbrbljao se podsjećajući ju. Osmjehnula se. - Znam da jest - složila se. - Molim te, ispričaj me. Želim provjeriti kako je Dumfries - dodala je, kad je vojnik ostao stajati uz nju. Pretpostavila je da želi znati kakvi su joj planovi. Doista je morala uvjeriti Gabriela da joj nije potrebna nikakva pratnja. Obojica, Keith i Calum, izluđivali su ju prateći ju uokolo. Morala se išuljati jutros kako bi mogla na jahanje, ali znala je da joj taj trik više neće upaliti. Sada će dobro paziti na nju. Osim toga, koristiti se prijevarom da bi dobila ono što želi nije baš bilo veoma časno.

Johanna je skinula držač s leđa i odložila tobolac s lukom i strijelama u kut pokraj stuba.

-Dakle, cijelo ste vrijeme znali da je četvrtak? - upitao je Keith.

-Nisam razmišljala o tom. Je li to važno?

Potvrdno je kimnuo. - Trebali ste odjenuti boje Maclaurinovih danas.

-Trebala sam. Ali jučer...

-Jučer ste nosili ogrtač MacBainovih, gospo. Dobro se sjećam.

Mogla je vidjeti da je vojnik tu pogrešku smatrao uznemirujućom. - Važno je da ne zaboravim, zar ne? - Jest.

-Zašto?

-Ne biste željeli uvrijediti nijedan klan, zar ne?

~ 181 ~ Spas

-Ne bih, naravno da ne bih. Nastojat ću ubuduće zapamtiti i zahvaljujem ti što si me uputio na pogrešku. Odmah ću otići gore preodjenuti se.

-Ali već je prošlo pola dana, gospo. Možete sada ostaviti MacBainov ogrtač na sebi. Mogli biste Maclaurinove boje nositi sutra i prekosutra. Time biste ispravili uvredu.

-Trebala bi nositi MacBainove boje svakog drugoga dana, Keith. Neprihvatljivo je da MacBainova žena nosi tvoje boje dva dana zaredom.

Tu opasku dobacio je Calum s vrata. Johanna se namjeravala složiti s njegovim prijedlogom, ali zbog izraza na Keithovu licu promijenila je mišljenje. Budući da je izgledao uzrujanije od Caluma, odlučila je složiti se s njim.

Ali nijednog vojnika nije baš zanimalo njezino mišljenje ni pristanak.

-Calume, mislim da je Keith u pravu kad ...

-Neće ona nositi boje tvoga klana dva dana zaredom.

-Hoće - usprotivio se Keith, mrko ga pogledavši. - Složila se s time, Calume. Bilo bi ti bolje slijediti njezin primjer.

-To je promjena stava, zar ne? Prije manje od sat vremena rekao si kako bi želio da se nije ni micala s mjesta.

-Nisam time mislio nikoga uvrijediti. Olakšala bi mi zadatak da mi je dala do znanja gdje...

-Otkad je to paziti na jednu ženu, i to još k tomu jednu sitnu ženu, težak zadatak? Dok o tom razmišljam, otkad ti to odlučuješ gdje će ona boraviti? Mislim da je moja dužnost, sada kad je MacBain, da ju ja smjestim tamo gdje ja...

-Nitko mene nikamo neće smjestiti.

Vojnici su se oglušili na njezino suprotstavljanje. Bili su posve zaokupljeni svojom žučnom raspravom. Pomislila je u počeku te ljude smiriti. A sada ih je obojicu željela zadaviti.

Johanna se podsjetila na to da se zavjetovala dobro slagati sa svima u klanu, pa čak i s, kao mazga tvrdoglavim,

~ 182 ~ Julie Garwood

zapovjednicima. Budući da se nisu obazirali na nju, polako se povukla. Nisu ni primijetili. Potom se okrenula, požurila niz stube i prišla ognjištu gdje se odmarao Dumfries.

-Gorštaci imaju posebno mišljenje o svemu, Dumfries - prošaptala je. Kleknula je i podragala psa. - Zašto bi odraslim ljudima bilo važno što njihove žene nose na sebi? Vidim da nemaš nikakvog odgovora. Prestani režati. Zavirit ću ti pod zavoje da vidim zarasta li rana na pravi način. Neću te povrijediti. Obećavam ti.

Rana je lijepo zarastala. Dumfries je cijelo vrijeme mlatio repom dok nije završila s ponovnim omatanjem zavoja, pohvalivši ga.

Keith i Calum nastavili su se vani prepirati. Johanna je otišla gore na kat, preodjenula se u Maclaurinov ogrtač i potom vratila u veliku dvoranu pomoći oko priprema za večeru. Na svu sreću taj je zadatak za taj dan bio dodijeljen Leili i Megan. Ostale žene ne bi ju slušale. Janice, lijepa žena crvenkastoplave kose bila je najgora kad je o uvredama bila riječ. Okrenula bi Johanni leđa usred zamolbe i udaljila se. Kathleen je bila još jedna žena iz klana Maclaurin koja je imala negativan stav prema svojoj gospodarici. Johanna nije znala kako promijeniti ponašanje tih žena, ali bila je odlučna pokušati.

Leila i Megan bile su iznimke zajedničkom pravilu Maclaurinovih da se na nju ne obaziru. Činilo se da joj rado žele pomoći. Zbog činjenice da su ju prihvatile kao svoju gospodaricu, još ih je više voljela.

- Što želite da učinimo za vas, gospo? - upitala je Leila.

- Voljela bih da doneseš suknju punu šumskoga cvijeća za stolove - rekla je Johanna. - Megan, ti i ja ćemo postaviti stolnjake na stolove i iznijeti pladnjeve.

- Dvorana izgleda u redu, zar ne? - zapazila je Megan. Johanna se složila. Mirisala je na čistoću. Miris borova miješao se sa svježim mirisom trske na podu. Dvorana je bila dovoljno velika da primi najmanje pedeset ratnika. Ali bila je oskudno namještena. Upravo je to zamjećivala kad su niz stube sišla dvojica vojnika, noseći dva stolca s visokim naslonom.

~ 183 ~ Spas

- Kamo ih namjeravate staviti? - željela je znati Megan.

- Pokraj ognjišta - odgovorio je jedan od njih. - Izvršavamo upute našega lorda.

Megan se namrštila. Prebacila je bijel platnen stolnjak preko stola i sagnula se izravnati tkaninu. - Pitam se zašto...

Johanna ju je prekinula. Uzela je drugi kraj tkanine i povukla ga dolje na drugi kraj dugačkog stola. - Želi da vezem uz vatru - objasnila je. Potom je uzdahnula. Vojnici su nosili stolce preko prostorije. Dumfries je zarežao. Obojica muškaraca bili su mladi i očito pomalo prestrašeni psećim praznim prijetnjama. Promijenili su smjer i načinili širok krug oko psa.

Johanna je imala razumijevanja za njihov strah. Pomislila im je reći kako im Dumfries neće nauditi, a potom se predomislila. Vojnicima bi bilo neugodno kad bi im dala do znanja da je svjesna njihove nelagode. Pretvarala se da namješta stolnjak te da to niti ne primjećuje.

Stolce su pod određenim kutom postavili pred kamin. Muškarci su se naklonili pred svojom gospodaricom nakon što im je zahvalila te žurno izišli iz dvorane.

Stolci su imali mekana sjedala i jastuke za nasloniti se. Zapazila je da je jedan stolac bio prekriven MacBainovim, a drugi Maclaurinovim ogrtačem. - Zaboga, očekuje li se od mene da mijenjam stolce na način na koji mijenjam ogrtače?

-Oprostite, što ste rekli, gospo? - Megan je načas zastala usred obavljanja zadatka, stavljanja pladnjeva s kruhom na stol. - Nisam posve razumjela što ste rekli.

-Samo sam nešto promrmljala sama za sebe - objasnila je Johanna. Preuzela je pola hrpe od Megan i otišla postaviti drugi stol.

-Nije li uviđavno od našega lorda da misli na vašu udobnost? Koliko god bio zaposlen, ipak je mislio na to da vam donesu stolce.

~ 184 ~ Julie Garwood

-Da - Johanna se žurno složila da Megan ne pomisli kako ona ne cijeni suprugovu brižnost. - Mislim da ću večeras raditi na izradi goblena. Mojemu suprugu bit će drago.

-Dobra ste vi žena kad mu želite ugoditi.

-Nisam, Megan, nisam baš veoma dobra žena.

-Ali jeste - usprotivila se Megan.

Gabriel je ušao u prostoriju na vrijeme da čuje opasku koju je izrekla ta Maclaurinova žena. Zastao je na najvišoj stubi, čekajući da se njegova supruga okrene i primijeti ga. Bila je zauzeta postavljanjem pladnjeva na stol ispred svakoga stolca.

-Dobra je žena pokorna žena.

-Je li loše biti pokoran? - upitala je Megan.

-Meni ne odgovara - odgovorila je Johanna, nastojeći tu bolnu temu učiniti ležernom.

-Meni se vi činite veoma pokornom - izjavila je Megan.

-Nisam primijetila da ste ikada proturječili nekomu, gospo, posebice vašemu mužu.

Johanna je potvrdno kimnula. - Nastojim mu udovoljiti jer je dokazao da brine o mojim osjećajima. Bit će mu drago vidjeti me da sjedim pokraj vatre i vezem. Budući da u tom uživam, i njemu ću udovoljiti.

-Bravo za tebe, ženo. Gabriel je otegnuto izgovorio svoje mišljenje. Johanna se

okrenula pogledati svoga supruga i zajapurila se od srama. Osjećala se kao da je upravo učinila nešto grješno.

-Nisam mislila pokazati nedostatak poštovanja, milorde.

-Nisam to ni mislio.

Dug trenutak stajala je zagledana u nj, nastojeći mu pogoditi misli. Izraz lica bio mu je suzdržan i nije mogla razlučiti je li bio bijesan na nju ili ga je zabavljala.

Bila mu je pravi prizor onako zajapurena lica od neugode. Doimala se zabrinutom. Zbog toga se nije osmjehnuo. Sinulo

~ 185 ~ Spas

mu je da je njegova supruga uvelike napredovala od vjenčanja. U samo nešto manje od tri mjeseca uspjela je pobijediti svoj strah od njega. Više nije drhtala kad bi ga ugledala. Još je uvijek bila previše bojažljiva, ali nadao se kako će s vremenom i uz malo strpljenja tu manu prevladati.

-Jesi li nešto trebao, mužu?

Potvrdno je kimnuo. - Nemamo ovdje iscjelitelja, Johanna. Budući da si se pokazala vještom s iglom i koncem, želim da zašiješ Caluma. Ruku mu je posjekao jedan neiskusan vojnik kojega je pokušavao obučiti.

Johanna je već brzala prema stubama, odlazeći po svoje potrepštine. - Rado ću pomoći. Samo ću pokupiti stvari koje su mi potrebne i odmah dolazim. Siroti Calum, sigurno trpi strašne bolove.

Njezina pretpostavka pokazala se netočnom. Kad se Johanna vratila u veliku dvoranu, tamo ju je čekao Calum. Sjedio je na jednom od stolaca i uživao u pozornosti koju su mu ukazivale žene oko njega.

Johanna je zapazila kako je zbog Calumova stanja najviše zabrinuta Leila. Stajala je na suprotnoj strani stola pretvarajući se da raspoređuje ono cvijeće koje je donijela. Oči su joj bile mutne i bacala je pogled prema vojniku. Calum nije obraćao pozornost na nju.

Ta žena iz klana Maclaurin očito je gajila osjećanja prema tomu MacBainovu vojniku. Silno se trudila ne pokazati što osjeća. Johanna se zapitala je li to zbog toga što Calum nije pokazao nikakvo zanimanje za nju ili je Leila skrivala prave osjećaje zato što je ona pripadala klanu Maclaurin, a Calum je bio MacBain. No jedno je bilo sigurno. Leila je bila očajna. Johanna je znala da nije njezino da se miješa, ali Leila je bila tako drago stvorenje pa je doista željela pokušati pomoći.

Odjednom je jedna druga žena iz klana Maclaurin žurno prošla pokraj Johanne.

-Ja ću te rado zašiti, Calume - doviknula je Glynis. Bila je to ona ista žena koja je Johanni nadjenula nadimak Hrabra.

~ 186 ~ Julie Garwood

Osmjehivala se vojniku. - Meni nije važno to što si MacBain. Svakako ću obaviti dobar posao.

Johanna se ukočila, uspravila i požurila preko prostorije.

-Molim te, makni se - naredila je. - Ja ću se pobrinuti za Caluma. Leila? Donesi mi stolac.

Gabriel se vratio u dvoranu, ugledao gužvu i odmah sve raspustio.

Johanna je proučavala ranu. Bila je to dugačka uska posjekotina koja se protezala od lijevog Calumovog ramena sve do iznad lakta. Bila je dovoljno duboka da ju je trebalo zašiti kako bi zacijelila.

-Boli li te, Calume? - upitala je glasom punim sućuti.

-Ne, gospo, nimalo.

Nije mu povjerovala. Odložila je potrepštine na stol i sjela na stolac pokraj vojnika. - Pa zašto onda praviš grimase?

-Razočarao sam lorda - objasnio je Calum, tihim šaptom.

-Ta sitna posjekotina dokaz mu je da nisam pazio.

Nakon što joj je dao objašnjenje, osvrnuo se preko ramena i namrgođeno pogledao Leilu. Smjesta je spustila pogled. Johanna se zapitala nije li taj vojnik tu Maclaurinovu ženu smatrao odgovornom za svoju nepažnju.

Calum se nije ni lecnuo dok mu je zašivala ranu. Dugo joj je trebalo da posjekotinu očisti, ali samo šivanje nije dugo trajalo. Leila joj je pomogla kidanjem dugačkih traka bijelog pamučnog materijala koji je koristila kao zavoj.

-Eto - izjavila je Johanna kad je završila. - Sada si kao nov. Nemoj da ti se zavoj smoči i, molim te, ne napreži te konce dizanjem teškoga. Svako ću ti jutro promijeniti zavoj - dodala je kimnuvši.

-Za to se sam može pobrinuti. Gabriel je prišao ognjištu. Kleknuo je na jedno koljeno,

pozdraviti svoga ljubimca.

~ 187 ~ Spas

-Radije bih mu ja promijenila zavoje, milorde - doviknula je Johanna. Ustuknula je kako bi Calumu napravila mjesta da ustane, a potom otišla do druge strane stola. Leila je u toj jurnjavi ostavila cvijeće na stolu. Johanna ga je namjeravala staviti u porculanske vaze s vodom prije nego što počne venuti.

-Ne proturječi mojim naredbama, ženo.

Gabriel je ustao i okrenuo se prema vojniku. Glas mu je bio prepun bijesa kad mu je naredio da iziđe iz dvorane.

-Vrati se svojim obvezama, Calume. Dovoljno si vremena protratio. Leila, ostani ovdje. Želim popričati s tobom prije nego što odeš.

Oporost u glasu njezina supruga zaprepastila je Johannu. Očito je bio bijesan na vojnika pa se dio te njegove ljutnje prelio i na Leilu. Ta Maclaurinova žena doimala se silno pogođenom. Johanna se smilila na tu ženu. Poželjela ju je obraniti. Odlučila je ponajprije doznati što je to Leila učinila kad je razočarala lorda.

-Upravo sam rekla Calumu da ne diže ništa teško, milorde.

-Radit će na zidu.

-Misliš, nositi kamenje? - zvučala je užasnuto.

-Mislim - zvučao je zlim.

-Ne može.

-Hoće.

Uzela je cvijet i zagurala ga u vazu. Nije obraćala pozornost na to što radi. Bila je posve zauzeta mrgodno piljeći u svog supruga.

Nije bila poštena, zaključila je. Njezin suprug nije shvatio koliko je Calumova ozljeda ozbiljna. - Posjekotina je prilično duboka, milorde. Ne bi trebao ništa raditi.

-Nije me briga čak i da je ruku izgubio, ženo, radit će.

-Popucat će konci koje sam zašila.

~ 188 ~ Julie Garwood

-Što se mene tiče, kamenje može i jednom rukom bacati. Leila?

-Da, lorde MacBain.

-Nećeš odvraćati pozornost mojim vojnicima dok rade. Jesi me razumjela?

Oči su joj se napunile suzama. - Jesam, lorde MacBain. Razumjela sam. Neće se ponoviti.

-Pobrini se za to da se ne ponovi. A sada možeš ići.

Leila se brzo naklonila klecanjem i okrenula poći. - Želite li da se sutra vratim i pomognem vašoj gospođi?

Johanna je namjeravala reći da, no Gabriel ju je potukao svojim odgovorom. – Nije nužno. Neka od MacBainovih žena preuzet će tvoje obveze.

Leila je istrčala iz dvorane. Johanna je bila bijesna na svojega supruga. Zabila je još jedan cvijet u vazu i odmahnula glavom prema njemu.

-Shrvao si ju, milorde.

-Neće umrijeti zbog osjećaja - odbrusio je.

-Što to treba značiti?

-Dođi, Dumfries. Vrijeme je za izići van.

Johanna je ugurala ostatak cvijeća u vazu, a potom požurila spriječiti svojega supruga da iziđe. Zaustavila se pred njim na udaljenosti manjoj od pola metra.

Ruke su joj počivale na bokovima i glavu je bila zabacila unatrag kako bi ga mogla gledati u oči.

Njegova se supruga sada nije ponašala bojažljivo. Istini za volju, pogled joj je plamtio. Gabrielu je silno godila ta energičnost koju je njegova supruga pokazivala i najradije bi se bio nacerio.

Naprotiv, namrštio se. - Preispituješ li moje razloge?

-Mislim da preispitujem, milorde.

~ 189 ~ Spas

-To nije dopušteno.

Promijenila je pristup. - Ali dopušteno mi je iznijeti mišljenje - podsjetila ga je. - A ja mislim da si svojom kritikom Leilu doveo u vrlo neugodnu situaciju.

-Preživjet će - odbrusio je.

Nije bilo lako, ali izdržala je njegov pogled.

-Dobra žena vjerojatno bi stala na tome - prošaptala je.

-Da, stala bi.

Uzdahnula je. - Mislim da onda baš nisam dobra žena, Gabriele. Još uvijek želim znati što je to Leila učinila kad te je toliko razljutila.

-Zbog nje je moj vojnik umalo poginuo.

-Zbog nje?

-Da, zbog nje.

-Ali nije valjda namjerno - branila ju je.

Nagnuo se, sve dok mu lice nije bio tek nekoliko centimetara udaljeno od njezina. - Calum je bio zbunjen. Čini se da je od tvoje bolesti obolio, ženo. Nije obraćao pozornost na ono što radi.

Uspravila se. - Misliš li time na onaj mali incident u koji sam bila upletena, mužu, onda kad sam se sasvim slučajno zatekla usred tvoje obuke?

-Da.

-Nepristojno od tebe što to sada spominješ - izjavila je.

Činilo se da nimalo ne mari zbog toga je li nepristojan ili nije. - Ostati živ mnogo je važnije nego povrijediti nečije osjećaje - promrmljao je.

-Istina - priznala je.

~ 190 ~ Julie Garwood

Dumfries ih je prekinuo svojim glasnim lajanjem. Gabriel se okrenuo, zazvao svoga ljubimca i izišao iz prostorije, ne osvrnuvši se ni jednim pogledom na svoju ženu.

Johanna je ostatak poslijepodneva razmišljala o tom razgovoru. Znala je kako se vjerojatno nije trebala umiješati u odluke svoga supruga koje su se ticale pripadnika klana, ali nije se mogla zaustaviti. U tih nekoliko mjeseci koje je bila u braku, poprilično je zavoljela oboje, Caluma i Leilu.

Zapravo, i samu ju je iznenadilo vlastito ponašanje. U prošlosti je naučila ne vezivati se ni za koga, jer vezivanje je vodilo do privrženosti, a onda je njezin prvi muž imao još jedno oružje koje je mogao iskoristiti protiv nje. Njezina naklonost prema osoblju ugrožavala ih je.

Chelsea je bila prva Johannina lekcija. Bila je kuharova pomoćnica, otprilike Johanninih godina, vrlo dobroćudna djevojka. Raulf je znao da je Johanna uživala pomagati u kuhinji. Spomenula mu je kako voli biti u Chelsinoj blizini jer je ta djevojka bila veoma oštroumna i nalazila je zadovoljstvo u svemu što je radila.

Jednoga jutra Chelsea je razbila jaje. Kuhar je o tom gubitku izvijestio Raulfa. Toga poslijepodneva on je Chelsea slomio nogu. Biskup Hallwick savjetovao ga je da je takva kazna za tako ozbiljan prijestup bila odgovarajuća pokora.

Ovdje se sve od toga razlikovalo kao dan i noć. Ovdje je mogla imati prijatelje i ne brinuti za njihovu sigurnost.

Otac MacKechnie priključio im se na večeri. Doimao se iscrpljenim od odlaska u Ravničarski kraj i povratka iz njega, ali bio je prepun vijesti o najnovijim događanjima u Engleskoj koje je želio podijeliti.

Svi vojnici govorili su uglas te je bilo teško čuti što je svećenik imao reći.

-Papa Inocent zasigurno će kralja Johna isključiti iz crkvene zajednice. Otac MacKechnie izjavio je to gotovo vičući kako bi ga čuli. - Zemlja će ubrzo biti pod interdiktom.

-Što je učinio da je zaslužio tako okrutno postupanje prema njemu? - upitala je Johanna.

~ 191 ~ Spas

-John je namjeravao svojega čovjeka postaviti na mjesto nadbiskupa Canterburyja. Naš Papa ne želi njegovo uplitanje. Najavio je svoj izbor nekoga, koliko se ja razumijem, tko nije iz Engleske; a John je, bijesan zbog toga odabira, izdao naredbu da toga čovjeka ne puste u Englesku.

Jedan Maclaurinov vojnik nakratko se našalio, što su ostali vojnici smatrali silno smiješnim. Johanna je morala pričekati da se dernjava koja je dolazila od drugoga stola stiša prije nego što je ponovno progovorila.

-Što će se dogoditi bude li zemlja stavljena pod interdikt?

-Naravno, podanici će trpjeti. Većina svećenika morat će pobjeći iz Engleske. Neće biti održavane mise, neće se obavljati ispovijedi, neće se održavati vjenčanja. Jedini sakramenti koje će papa Inocent dopustiti bit će krštenja nedužne novorođenčadi i posljednje pomazanje za umiruće, pod uvjetom da obitelj bude mogla naći svećenika koji će na vrijeme udijeliti sakrament. Gadna situacija, lady Johanna, ali čini se da kralj nije previše uznemiren zbog tako groznih okolnosti.

-Vjerojatno će orobiti crkve kako bi uzvratio istom mjerom - nagađao je Gabriel. Johanna se složila.

Otac MacKechnie bio je zgrožen tom mogućnošću. – Gorjet će u paklu ako to učini - promrmljao je.

-On je već izgubio dušu, oče.

-Ne možeš to znati zasigurno, djevojko.

Johanna je spustila pogled. - Ne, ne mogu znati zasigurno.

Otac MacKechnie promijenio je temu razgovora. - Kraljević je Arthur mrtav - izjavio je. - Neki misle da je umro na Uskrs prije četiri godine.

Otac MacKechnie zastao je. - Priča se da su kraljevića ubili.

Gabriel je sada gledao u Johannu. Zapazio je kako joj je lice bilo blijedo kao papir.

~ 192 ~ Julie Garwood

-Vjerojatno je ubijen - rekao je Calum. - Da, ali pitanje koje

baruna muči jest...

-Tko ga je ubio - dobacio je Calum.

-Točno to - složio se svećenik.

-Kakva su trenutačna nagađanja? - upitao je Gabriel.

-Većina baruna vjeruje da je Arthura dao ubiti kralj John, premda on, naravno, poriče svaku spoznaju o sudbini svojeg nećaka.

-Kralj je jedini koji ima pravi razlog - rekao je Calum.

-Možda - složio se otac MacKechnie.

-Nazdravimo današnjem lijepom danu.

Povik je potekao od Keitha. Svi vojnici iz klana Maclaurin ustali su držeći u rukama pehare. Njihov primjer slijedili su MacBainovi vojnici. Našli su se između dva stola, kucnuli se međusobno peharima i iskapili ono što je preostalo od tamnoga piva. Većina pića prosula se na pod.

Johanna se ispričala i ustala od stola. Otišla je gore na kat po svoju torbu s napola dovršenim goblenom te igle i konce, a potom se vratila u dvoranu. Sjela je na jedan od onih stolaca i otpočela s radom.

Tek što je bila probola prvi vez kroz vrećevinu, zamolili su ju da se pomakne.

-Sjedite na stolcu MacBainovih, gospo - savjetovao ju je Keith. Stajao je ispred Johanne, s rukama sklopljenim iza leđa. Trojica ostalih Maclaurinovih vojnika stajala su iza svoga zapovjednika. Zaklanjali su joj svjetlost i svaki od njih doimao se užasno zabrinutim zbog onoga što su očito smatrali ozbiljnom uvredom.

Uzdahnula je. - Važno je gdje sjedim, zar ne, Keith?

-Jest, gospo. Danas nosite Maclaurinove boje. Trebali biste sjediti na Maclaurinovu jastuku.

~ 193 ~ Spas

Trojica vojnika koji su stajali uz svojeg vođu istodobno su kimnuli. Nije znala bi li se radije nasmijala nezadovoljnim vojnicima ili povikala na njih. Skupina se ušutkala dok su čekali da vide što će ona učiniti.

-Pustite ju neka sjedi gdje hoće - povikao je jedan MacBainov vojnik.

Johanna je cijelu tu situaciju smatrala smiješnom. Virnula je iza vojnika pogledati u svojeg supruga, nadajući se da će ju on usmjeriti. Gabriel je gledao u nju, ali na van nije pokazivao ni najmanju reakciju s obzirom na to što se događalo. Pretpostavila je kako odluku prepušta njoj.

Odlučila je smiriti Maclaurinove. Na kraju krajeva, još je uvijek bio četvrtak. - Hvala za upute, Keith, te zbog toga što si strpljiv sa mnom.

Nastojala je zvučati iskreno. Ali ipak nije mogla u glasu sakriti da se zabavlja. Muškarci su se povukli kad je ustala. Jedan se čak sagnuo pomaknuti joj torbu s vunom umjesto nje.

Johanna je prešla na drugu stranu ognjišta i sjela na Maclaurinov stolac. Namjestila je suknje, zagurala onaj labav nabor, a potom ponovno pokupila svoju tapiseriju i vratila se na posao.

Glava joj je bila pognuta nad tim što je radila. Pretvarala se kao da je silno usredotočena jer su ju Maclaurinovi još uvijek gledali. Kad je začula gunđanje nekolicine, što su prema njezinoj pretpostavci bili grubi zvuci odobravanja, morala se ugristi za donju usnicu da se ne bi nasmijala.

Otac MacKechnie, tijekom ostatka večeri, ostao je uz Gabriela. Obavještavao je svoga lorda o najnovijim događanjima kod ostalih klanova. Johanna je njihov razgovor smatrala očaravajućim. Tema je bila zavada i činilo joj se da je svaki klan u Visočju na neki način bio umiješan u neku vrstu prepirke. Ali razlozi koje je svećenik navodio kao razloge za ratovanje bili su joj još čudniji. Joj, zbog najmanjeg prekršaja ili uvrede odmah bi se zakuhalo. Činilo se da je dovoljan razlog za upuštanje u bitku bilo kihanje.

~ 194 ~ Julie Garwood

-Gorštaci se vole boriti, zar ne, oče? - Johanna nije podignula pogled sa svojega goblena kad je to pitanje postavila.

Otac MacKechnie pričekao je da Maclaurinovi vojnici napuste dvoranu i tek tada joj je odgovorio. Johanni je bilo drago vidjeti ih da odlaze. Bili su previše glasni i bučni te je bilo teško o bilo čemu razgovarati bez izvikivanja svake riječi.

Nastupila je blažena tišina kad su ti muškarci otišli. Nijedan se nije potrudio nakloniti svojoj gospodarici. Nastojala se ne uvrijediti, jer barem su njezinu suprugu ukazali tu počast.

Ponovila je pitanje koje je postavila svećeniku. - Da, vole se boriti - složio se otac MacKechnie.

-A što mislite zašto?

-To se smatra časnim - objasnio je svećenik.

Johanna je promašila ubod, namrštila se i bacila na popravljanje štete. Nije skidala pogled s veza kad je upitala svoga supruga slaže li se on sa svećenikom.

-Da, časno je - rekao je Gabriel.

Smatrala je njihova mišljenja glupim. - Udarati glavom o glavu smatra se časnim? Ne vidim zašto, milorde.

Gabriel se osmjehnuo. Zabavljao ga je Johannin izbor riječi te gorčina u glasu.

-Borba dopušta gorštacima da se razmeću kvalitetama kojima se najviše dive, djevojko - objasnio je svećenik. - Hrabrošću, odanošću vođi i trpljenjem.

-Nijedan ratnik ne želi umrijeti u krevetu – ubacio se Gabriel.

-Smatraju to grijehom - savjetovao je svećenik. Odložila je iglu i podignula pogled prema toj dvojici

muškaraca. Bila je uvjerena da se šale s njom. Ali obojica su se doimala iskreno. Ipak u to nije bila uvjerena. - Koji bi to grijeh mogao biti? - upitala je, ne mogavši skriti sumnjičavost.

-Lijenost - rekao joj je Gabriel.

~ 195 ~ Spas

Umalo je zafrktala. Na vrijeme se zaustavila. - Moraš me smatrati naivnom da povjerujem u tu “pričam ti priču” - podsmjehnula se.

-Jesi, naivna si, Johanna, ali ne šalimo se s tobom. Uistinu smatramo grijehom umrijeti u krevetu.

Odmahnula je glavom kako bi mu dala do znanja da nimalo ne vjeruje u te gluposti, a potom se vratila izradi goblena.

Svećenik je nastavio s novostima. Gabrielu je bilo teško pratiti ga. Pogled mu je bježao prema njegovoj supruzi.

Opčinila ga je. Zadovoljstvo kakvo nikad prije nije osjetio u životu skupilo mu se u prsima. Dok je bio veoma mlad, blesav i posve sam, zaspao bi s mislima o tome kako će mu izgledati budućnost. Sanjao je o obitelji koju će imati. Njegova supruga i djeca pripadat će samo njemu i, naravno, živjeti u njegovu dvorcu. Gabriel je oduvijek zamišljao svoju suprugu kako sjedi pokraj vatre i bavi se ženskim poslovima... poput vezenja.

Slike koje je još kao dječarac stvarao u svojoj mašti pomagale su mu da nadvlada grubu realnost teškog života kakvim je živio. Maštanja su mu pomogla da preživi.

Da, tada je još bio veoma mlad i nježan. Vrijeme i obuka ipak su ga očvrsnuli pa nije imao potrebe za tako glupim snovima. Nije više osjećao potrebu za pripadanjem. Naučio je ovisiti samo o sebi. Snovi su bili za slabiće. Da, pomislio je sam za sebe, sada je bio jak i svi njegovi snovi bili su posve zaboravljeni.

Sve do sada. Sva njegova sjećanja vratila su se i preplavila ga dok je piljio u svoju suprugu.

Stvarnost je bila daleko bolja od maštanja, zaključio je Gabriel. Nikada nije zamišljao da će imati suprugu kakva je bila Johanna. Nije znao što je zadovoljstvo, ni kako će se osjećati, kao ni to koliko će silnu potrebu imati da ju zaštiti.

Johanna je slučajno podignula pogled i zatekla svojeg supruga kako pilji u nju. Zbunio ju je izraz na njegovu licu. Doimalo se kao da pilji kroz nju, kao da je zadubljen u neke važne misli. Da, sigurno je razmišljao o nečem uznemirujućem,

~ 196 ~ Julie Garwood

pretpostavila je, jer mu je pogled postao divlji. - Mogao bih popiti mrvicu uisgebreatha - izjavio je otac MacKechnie.

- A potom ću potražiti krevet. Gospode, kako sam iscrpljen večeras.

Johanna je smjesta ustala uslužiti svećenika. Vrč napunjen gorštačkim napitkom bio je na polici uza zid, iza Gabriela. Prinijela je vrč do stola i napunila svećenikov pehar. Potom se okrenula uslužiti svoga supruga. Gabriel je odmahivanjem glave odbio piće.

Otac MacKechnie otpio je dugačak gutljaj i smjesta načinio grimasu. - Kladio bih se da ovo nije odležalo više od tjedan dana - požalio se. - Ima okus po kiselim splačinama.

Gabriel se osmjehnuo. - Morat ćete se požaliti Auggieju. Piće potječe iz njegovih kotlova.

Johanninu pozornost privukla je svećenikova opaska o odležanosti. - Je li važno koliko piće čeka?

-Ono odleži - ispravio ju je svećenik. - Ne čeka. Da, važno je. Neki stručnjaci kažu što duže to bolje.

-Koliko dugo? - zanimalo ju je.

-Joj, desetak do dvanaestak godina u hrastovim bačvama - nagađao je otac MacKechnie. - Naravno, čovjek treba biti strpljiv želi li tako dugo čekati da bi ga kušao.

-Je li to piće onda vrjednije?

Johanna je spustila vrč na stol. Stala je uz svojeg supruga dok je čekala da svećenik ispije svoje piće i odgovori joj.

Položila je ruku Gabrielu na rame. Nije skidala pogleda sa svećenika i Gabriel nije vjerovao da je uopće svjesna toga da ga dodiruje. To nesvjesno pokazivanje osjećaja silno mu je godilo jer mu je bilo dokaz da je potpuno pobijedila strah od njega, što je, zaključio je, bio važan prvi korak. Namjeravao je zadobiti njezino povjerenje. O, prisjetio se onoga kad je zahtijevao od nje da mu vjeruje, ali odmah je, čim joj je to tako bahato naredio, shvatio da se povjerenje mora zaslužiti. Gabriel je za sebe vjerovao da je strpljiv čovjek. Čekat će. S

~ 197 ~ Spas

vremenom će shvatiti da ima sreću i cijenit će njegovu zaštitu. Naučit će mu vjerovati, a s povjerenjem je dolazila i odanost.

Čovjek ništa više od toga nije mogao tražiti od svoje supruge.

Iz razmišljanja ga je prenuo svećenik kad je rekao: - Piće je na velikoj cijeni kad ga se pusti da odleži. Muškarci bi ubili za čisti uisgebreath. Znaš, gorštaci se ozbiljno odnose prema piću. To je razlog zbog kojega ga zovu vodom života, djevojko.

-Bi li se trampili za ono što imaju kad bi im u zamjenu bilo ponuđeno odležano piće?

-Johanna, zašto te ta tema zanima? - upitao je Gabriel.

Slegnula je ramenima. Nije mu željela reći za one bačve tekućeg zlata koje joj je Auggie spomenuo. Najprije je za to trebala dobiti dopuštenje od svojeg prijatelja. Usto se morala sama uvjeriti da se te bačve još uvijek nalaze tamo u špilji. Osim toga, bit će to lijepo iznenađenje za Gabriela: ako mu je vrijednost bila tako visoka kako je Johanna pretpostavljala, njezin suprug mogao bi imati nešto čime se može trampiti u zamjenu za ostale potrepštine.

-Oče, biste li nam ukazali čast i ostali spavati u praznoj sobi gore na katu večeras? - upitala je Johanna.

Svećenik je svratio pogled na lorda. Pričekao je da mu on potvrdi poziv.

-Krevet je udoban, oče - zapazio je Gabriel.

Otac MacKechnie osmjehnuo se. - Rado ću prespavati u njemu - rekao je. – Gostoprimljivo od vas da mi otvarate svoj dom.

Otac MacKechnie ustao je, naklonio se svojemu lordu, a potom otišao po svoje stvari. Johanna se vratila natrag do svojeg stolca, pokupila goblen i iglu i vratila ih natrag u torbu. Gabriel ju je čekao pokraj ulaza.

-Možeš ostaviti svoj vez na stolcu, ženo. Nikome neće smetati.

~ 198 ~ Julie Garwood

Dumfries se vratio u dvoranu, prošao pokraj Johanne koja se upućivala prema stubama i zarežao na nju. Pomilovala je psa prije nego što je nastavila svojim putom.

Gabriel je za Johannom pošao uza stube. Doimala se previše zaokupljena mislima dok se pripremala za krevet. Bacio je cjepanicu u vatru, potom ustao, naslonio se na policu ponad kamina i promatrao ju.

-O čemu razmišljaš?

-O svemu pomalo.

-Nije to pravi odgovor, Johanna.

-Razmišljala sam o svojem životu ovdje.

-Priviknula si se bez većih poteškoća - zapazio je. - Trebala bi biti sretna.

Johanna je privezala pojas svoje kućne haljine i obratila se svojemu suprugu. – Nisam se ja ni na što priviknula, Gabriele. Zapravo, prava je istina da živim u paklu. Zarobljena sam između dvaju svjetova - dodala je kimnuvši.

Njezin suprug sjeo je na bočnu stranu kreveta i skinuo čizme.

-Tijekom današnjega dana namjeravala sam popričati s tobom o toj temi - rekla je. - Ali čini se da nije bilo dovoljno vremena.

-A što mi to točno pokušavaš reći?

-Ti i ostali ponašate se prema meni kao prema posjetitelju, Gabriele. Još gore od toga jest to što se tako i ponašam.

-Johanna, to što govoriš nema nikakvog smisla. Ne dovodim neznanke u svoj krevet. Žena si mi, a ne posjetitelj.

Odvratila je pogled prema vatri. Bila je ogorčena na samu sebe. - Znaš li što sam shvatila? U nastojanju da zaštitim samu sebe, postala sam posve sebična. Morat ću sutra na ispovijed zamoliti za oprost.

-Nemaš potrebe brinuti o tome da se zaštitiš. Moja je dužnost brinuti se za tebe.

~ 199 ~ Spas

Osmjehnula se, unatoč razdražljivosti. Gabriel je zvučao povrijeđeno.

-Ne, moja je dužnost brinuti o sebi.

Nije mu se sviđalo čuti njezino mišljenje. Mrštio se usijano poput vatre. - Pokušavaš li me to namjerno razjariti dajući naslutiti da se ne mogu brinuti o tebi?

Požurila ga je smiriti. - Ne, naravno - odgovorila je. - Drago mi je što imam tvoju zaštitu.

-Sama sebi proturječiš, ženo! -Ne želim te zbunjivati, Gabriele. Samo to sama sa sobom

želim raščistiti. Kada je netko gladan, a nema što jesti, onda je taj netko danonoćno opsjednut brigom o tome da nađe nešto za jelo. Nije li to točno, mužu?

Gabriel je slegnuo ramenima. - Pretpostavljam da jest.

-Već sam dugo obuzeta strahom. Dugo sam živjela s tim i čini se da je preuzeo kontrolu nada mnom, ali sada kad sam na sigurnom, imam vremena razmišljati o drugim stvarima. Shvaćaš li?

Nije shvaćao. A nije mu se svidjelo ni vidjeti ju namrštenu. - Rekao sam ti već da sam zadovoljan tobom. Ne trebaš biti zabrinuta.

Bila je ogorčena. Budući da je bila okrenuta na drugu stranu od svojeg supruga, osjećala se sigurnom osmjehnuti.

-Gabriele, koliko god ti to bilo iznenađenje čuti, ne brinem previše za to da tebi ugodim.

Bio je iznenađen, ali i uzrujan. - Žena si mi - podsjetio ju je. - Stoga ti je dužnost željeti mi ugoditi.

Johanna je uzdahnula. Znala je da njezin suprug nije shvatio što je pokušavala objasniti. Nije ga mogla kriviti. Gotovo da samu sebe nije razumjela.

-Nisam te namjeravala ničim uvrijediti, milorde.

~ 200 ~ Julie Garwood

Zvučala je iskreno. Gabriel se smirio. Prišao joj je iza leđa i obujmio ju oko struka. Potom se prignuo poljubiti ju u bočnu stranu vrata.

-Dođi sada u krevet. Želim te, Johanna.

-Želim i ja tebe, Gabriele.

Okrenula se i osmjehnula svojemu suprugu. Podigao ju je u naručje i odnio do kreveta.

Sporo i nježno vodili su ljubav i kad su oboje bili zadovoljeni, čvrsto su se zagrlili.

-Doista mi pružaš zadovoljstvo, ženo. - Glas mu je bio grub od dragosti.

-Sjeti se te pohvale, milorde, jer sigurna sam kako će u budućnosti doći vrijeme kad te neću zadovoljavati.

-Je li to zabrinutost ili proročanstvo?

Naslonila se na lakat i nježno ga pomilovala po vratu. - Ne, samo ti govorim istinu.

Odvratila mu je pozornost pitanjem o njegovim sutrašnjim namjerama. Nije bio ni s kim naviknut razgovarati o svojim planovima, ali bio je raspoložen usrećiti ju pa je detaljno pričao o lovu koji je planirao i stvarima koje su on i njegovi ljudi namjeravali ukrasti.

Zavjetovala se da mu neće dijeliti lekcije. Ali nije mogla izdržati više od nekoliko minuta da ne progovori te se bacila na priču o zaslugama poštenja. Spomenula je Božji gnjev sudnjega dana. Gabriel nije bio pod dojmom njezina govora o Božjem gnjevu. Zijevnuo je usred njega.

-Mužu, moja je dužnost pomoći ti da živiš valjano i pošteno.

-Zašto?

-Da bi stigao u raj, eto zašto.

~ 201 ~ Spas

Nasmijao se. Odustala je. Zaspala je zabrinuta za dušu svojeg supruga.

~ 202 ~ Julie Garwood

DESETO POGLAVLJE

rvo što je Johanna zapazila kad je sljedećeg jutra sišla u prizemlje, bio je njezin goblen. Napola dovršen goblen za

objesiti na zid bio je rastrgan na komade. Ni njezina torba nije ostala netaknuta. Krivac je bio zauzet žvakanjem jedne trake s vrećevine. Drugu je već bio požderao.

P

Dumfries je znao da je bio uhvaćen u nestašluku. Pokušao se podvući pod jedan stolac kad je viknula njegovo ime i pošla prema njemu. Stolac je pao na pod. Dumfries je zarežao i Megan je istrčala iz vinskog podruma.

Pas je zvučao kao sam đavo pušten iz pakla. Zastrašujući zvuk koji je ispuštao bio je dovoljno glasan da zatrese grede. Buka je silno prestrašila Megan. Iako pas na nju nije obraćao pozornost, ipak je bila veoma oprezna kad se sagnula pokupiti goblen.

Keith i Calum začuli su gungulu i utrčali unutra. Naglo su se na mjestu zaustavili na najvišoj stubi. Gabriel je bio tik iza njih. Odgurnuo je vojnike s puta i pošao niz stube.

Johanna je bila uključena u povlačenje konopa s Dumfriesom. Pas je pobjeđivao. Nastojala je izvući svoju torbu iz njegovih usta. Brinula je da će se pas ugušiti od trake koju je pokušavao progutati.

- Zaboga, Megan, što si učinila s goblenom naše gospe? - upitao je Keith kad je konačno shvatio što je držala u rukama. Mrko je pogledao ženu iz klana Maclaurin i odmahnuo glavom.

Johanna nije odvraćala pozornost sa psa kad je doviknula Keithu: - Misliš li ti doista da je to Megan pojela?

Calum se počeo smijati. Johanna je izgubila uporište i poletjela unatrag. Gabriel ju je uhvatio. Podigao ju je s puta

~ 203 ~ Spas

koji mu je prepriječila i okrenuo se prema svojemu ljubimcu. Johanna je potrčala oko svoga supruga kako bi stala pred psa.

- Gabriele, da se nisi usudio udariti svojeg psa. Proderala se naređujući, da nadglasa Calumov smijeh.

Gabriel se doimao kao da želi viknuti na nju.

- Nemam namjeru udariti ga. Skloni mi se s puta, ženo, i prestani kršiti ruke. Neću ga povrijediti. Dumfries, prestani s tim prokletim tuljenjem.

Johanna se nije pomaknula. Gabriel ju je podigao i sklonio s puta, a potom kleknuo na jedno koljeno i prisilio psa da otvori usta kako bi oslobodio onu traku. Dumfries ju nije želio ispustiti. Cvilio je, protiveći se, prije nego što je popustio.

Gabriel joj nije dopustio tješiti psa. Ustao je, dograbio ju za ramena i zahtijevao poljubac za dobro jutro.

- Pred tvojim ljudima? - prošaptala je.

Kimnuo je. Zarumenjela se. Usta su mu zarobila njezina u dugotrajnom poljupcu. Tada je uzdahnula. Bila je pomalo potresena kad se odvojio.

- Doimaš se umorno, ženo. Trebala bi se odmoriti.

Gabriel je tu opasku izrekao na putu prema vratima. Potrčala je za njim.

- Ne misliš to ozbiljno, milorde.

- Nikada se ne šalim, gospo.

- Ali upravo sam izišla iz kreveta. Zasigurno ne očekuješ da sada odrijemam.

- Ono što očekujem jest da se odmoriš - doviknuo je preko ramena.

- I promijeni ogrtač, Johanna. Nosiš pogrešan.

- Petak je, gospo - podsjetio ju je Calum.

~ 204 ~ Julie Garwood

Glasno je, nimalo damski, uzdahnula. Megan je pričekala da muškarci odu, a potom požurila do svoje gospodarice. – Dajte, uđite unutra i sjednite, lady Johanna, da ne poželite pretjerati.

Johanna je osjećala da bi zavrištala. Othrvala se tomu porivu. - Zaboga... Megan, izgledam li ti bolesno?

Žena iz klana Maclaurin pomno ju je promotrila prije nego što je odmahnula glavom. - Meni izgledate skroz u dobroj formi.

- Hoćeš li sjesti i odmoriti? - upitala je Johanna.

- Imam posla - odgovorila je Megan. - Nemam ja vremena za sjedenje.

- Nemam ni ja - promrmljala je Johanna. - Krajnje je vrijeme da se počnem zanimati za vođenje kućanstva. Posve sam samom sobom zaokupljena. Ali sve će se to promijeniti. Počevši odsad.

Megan svoju gospodaricu nikada nije vidjela tako zapovjednički raspoloženu. - Ali, gospo, vaš vam je muž naredio da se odmarate.

Johanna je odmahnula glavom. Mahala je popisom obveza koje je do mraka trebala obaviti, dala Megan dopuštenje da angažira još dvije sluškinje, a potom izjavila da se ide s kuharicom dogovoriti oko ručka.

- Molim te, donesi mi iz sobe moj luk i strijele – zamolila je Johanna. Pošla je prema stražnjem dijelu utvrde. - Ako je kuharica raspoložena da ugodi, imat ćemo varivo od zečevine za večeru. Uvjerena sam da mogu nagovoriti Auggieja da sa mnom pođe malo u lov. Vratit ću se prije podneva, Megan.

- Ne možete ići u lov, gospo. Vaš vam je suprug zabranio odlazak.

- Ne, nije - usprotivila se Johanna. - Samo mi je predložio da se odmorim. Nijednom riječju nije spomenuo lov, zar ne?

- Ali mislio je...

- Ne pokušavaj preispitivati svojega lorda. I prestani brinuti. Obećavam da ću se vratiti prije nego što primijete da me nema.

~ 205 ~ Spas

Megan je odmahnula glavom. - Nećete vani ni deset koraka načiniti prije nego što vas Keith zapazi... ili je danas Calumov red da pazi na vas?

- Molim se kako svaki od njih vjeruje da je to dužnost onoga drugoga.

Požurila je kroz stražnja vrata, skrenula lijevo i prešla preko dvorišta do zgrade u kojoj je bila smještena kuhinja. Predstavila se kuharici i dodala ispriku što joj je tako dugo trebalo da se dođe upoznati. Kuharica se zvala Hilda. Bila je to postarija žena crvenkaste kose prošarane sjedinama. Nosila je ogrtač MacBainovih. Činilo se da cijeni Johannino zanimanje za njezine obveze i povela ju je u obilazak.

- Budem li imala sreće u lovu i uhvatim nekoliko zečeva, bi li ih bila voljna spremiti večeras za večeru?

Hilda je potvrdno kimnula. - Pravim ukusno varivo od zečevine - hvalisala se Hilda. - Ali trebat će mi ih barem deset, osim ako nisu punašniji. U tom slučaju bit će mi dovoljno i devet.

- Onda mi poželi dobar ulov - doviknula je Johanna. Požurila je vratiti se u veliku dvoranu, preuzela od Megan luk i strijele, a potom ponovno izišla na stražnja vrata.

Pošla je dužim, zaobilaznim putom do konjušnica. Sean joj nije želio osedlati konja. Nagovorila ga je da to učini osmjehnuvši mu se i obećala da neće dalje od livade. Dala je nagovijestiti da ima Gabrielovo dopuštenje. Nije to bila izravna laž, tek sitna izmišljotina, no ipak je osjećala grizodušje.

Dala je da osedlaju još jednu kobilu za Auggieja. Bilo je drsko od nje pretpostaviti da će on pristati jahati s njom, ali nije željela gubiti vrijeme. Bude li Auggie pošao s njom, neće se morati vraćati natrag do konjušnica. Keith i Calum u tom bi ju slučaju sigurno pokušali zaustaviti.

Auggie je redao svoje mete nasred livade kad ga je Johanna prekinula.

- Nisam raspoložen za odlazak u lov na zečeve - izjavio je.

~ 206 ~ Julie Garwood

- Nadala sam se da ćeš biti mnogo susretljiviji – uzvratila je Johannna. - Mislila sam da ćeš mi, dok budemo tražili zečeve, pokazati gdje je točno skrivena ona špilja. Jučer ju nisam mogla naći.

Auggie je odmahnuo glavom. - Odjahat ću s tobom gore do sljemena, djevojko, i ponovno ti pokazati, ali samo sam toliko vremena spreman odvojiti od svoje igre.

Auggie je uzjahao konja, uzeo od Johanne uzde, i poveo ih.

- Potrebno mi je tvoje dopuštenje da svojemu mužu kažem za bačve pune tekućeg zlata - rekla je.

- Nije to bila tajna koju sam čuvao, djevojko.

- Bi li bio voljan podijeliti to piće sa svojim lordom? On bi ga mogao iskoristiti u zamjenu za namirnice.

- To piće pripada mojemu lordu. Život dugujem MacBainu, ali to bi trebala znati. Većina MacBainovih zavjetovala se na odanost iz pravoga razloga. Vratio im je njihov ponos. Ništa mu neću uskratiti, a ponajmanje od svega gorštački napitak. Joj, pa ja bih čak i od svoje igre odustao da on to od mene zatraži - dodao je, dramatično kimnuvši.

Auggie se zaustavio navrh sljemena i pokazao prema nizu stabala koja su rasla niz sjevernu stranu. Rekao je Johanni da počne brojiti stabla, počevši od podnožja brijega s usukanim borom naviše. Došla je do broja dvanaest kad ju je zaustavio.

- To je presjek koji tražiš - tamo između onih stabala – uputio ju je. - Pošla si onom širom stazom gore više u brdo kad si išla tražiti, zar ne, djevojko?

- Jesam - odgovorila je. - Hoćeš li se, molim te, predomisliti i poći sa mnom?

Auggie je po drugi put odbio njezin poziv. - Neka mlađi vojnici idu s tobom, Johanna. Nemoj Maclaurinovima reći za tekuće zlato. Neka naš lord odluči što želi učiniti s tim blagom.

- Ali Maclaurinovi su sada dio našega klana, Auggie - usprotivila se.

~ 207 ~ Spas

Stari MacBainov ratnik prezrivo je otpuhnuo. - Samo se prave važni tu s nama - rekao je. - Misle da su uzvišeni i moćni, to oni misle. Gle, nitko od njih nije bio izopćen.

- Ne shvaćam - uzvratila je Johanna. - Rečeno mi je da su molili moga supruga da im pomogne protiv Engleza i...

- Istina - prekinuo ju je Auggie. - Njegov otac bio je lord Maclaurin. Naravno, nikada nije priznao svoje kopile, čak ni na samrtničkoj postelji kad je izdisao. Maclaurinovi su, sasvim prigodno, zaboravili na MacBainovo kopile. Pretpostavljam da znaju kako u njemu ima Maclaurinove krvi. Ali mi ostali nemamo od njih nikakve koristi.

Johanna je odmahnula glavom. - Kladila bih se da su se MacBainovi ratnici borili na strani svojeg vođe tijekom bitke za spas Maclaurinovih.

- Onda bi dobila popriličnu svotu, jer to je točno, doista smo se borili s našim lordom.

- Jesu li Maclaurinovi tu činjenicu zaboravili?

Uzrujavala se zbog stava Maclaurinovih i nastojala to ne pokazati. Auggie se osmjehnuo. Bijesna si zbog MacBainovih, zar ne, djevojko? Postaješ jedna od nas.

Iskra u pogledu Auggiejevih lijepih očiju navela ju je da se osmjehne. Njegova pohvala i njegovo mišljenje o njoj bi li su joj važni. U to kratko vrijeme koliko ga je poznavala, naučila je cijeniti njegovo prijateljstvo... i savjet. Auggie je odvojio vrijeme saslušati ju. Istina, nitko drugi to nije učinio. A nikada joj nije rekao ni da se odmori, pomislila je sama za sebe.

- Zašto se mrštiš sada?

Odmahnula je glavom. - Upravo sam razmatrala svoje mogućnosti - zapazila je.

- Opet? Zadat ćeš si tešku glavobolju budeš li cijelo vrijeme razmišljala o svojim mogućnostima. Dobar ulov, Johanna - dodao je, kimnuvši. Okrenuo je svojeg konja i uputio se natrag prema livadi.

~ 208 ~ Julie Garwood

Johanna je odjahala u suprotnom smjeru. Umalo je bila stigla do staze koju joj je Auggie pokazao kad je na čistinu istrčao zec bijeloga krzna. Zagurala je uzde pod lijevo koljeno, posegnula za strijelom, učvrstila ju uz luk, i naciljala. Zec je pao baš u trenutku kad je drugi skočio preko staze.

Sigurno je nešto moralo preplašiti životinje da napuste svoje skrovište, jer za manje od dvadeset minuta skupila je osam debeljuškastih zečeva i jednog prilično mršavog. Zaustavila se pokraj potoka, oprala strijele i vratila ih u tobolac. Zečeve je špagom privezala za stražnji dio sedla.

Trojica Maclaurinovih vojnika sustigla su ju u trenutku kad se spremala vratiti kući. Pretpostavila je da su to bili mladi ratnici, jer nijedan još nije imao ožiljak na licu ni na rukama. Dvojica muškaraca imala su plavu kosu. Treći vojnik bio je tamnokos, jasnih zelenih očiju.

- Našemu lordu ne bi bilo drago da zna da jašete sami, gospo - rekao je jedan od one dvojice svjetlokosih vojnika. Johanna se pretvarala da ga nije čula. Razvezala je špagu sa sedla i predala zečeve vojniku.

- Hoćeš li, molim te, ovo odnijeti kuharici? Čekat će ih.

- Naravno, gospo.

- Kako se zoveš?

- Niall - odgovorio je vojnik. Pokazao je prema onom drugom svjetlokosom mladiću i rekao: - On se zove Lindsay. Iza mene je Michael.

- Drago mi je svu vas trojicu upoznati - izjavila je Johanna. - No sad me ispričajte jer namjeravam nastaviti dalje ovom stazom.

- Zašto? - upitao je Michael.

- Tražim nešto - rekla je Johanna, namjerno davši vojniku samo nekakav poluodgovor. - Neću dugo.

- Zna li naš lord za vaš naum? - ponovno je upitao Michael.

- Ne sjećam se jesam li mu spomenula svoj plan ili nisam - otvoreno je slagala.

~ 209 ~ Spas

Niall je nešto promrmljao svojim pajdašima. - Ostanite s našom gospodaricom dok ja njezin plijen odnesem natrag do utvrde.

Johanni je bilo drago zbog njihove pratnje. Ponovno se usredotočila na svoj zadatak i povela ih kroz šumu. Staza se suzila, a potom pretvorila u razlomljene dijelove s grmljem koje joj je priječilo put. Sunčeva svjetlost probijala se kroz grane koje su se poput raskošnog baldahina nadvijale nad njom. Mladi su se vojnici osmjehnuli kad je šaptom pohvalila ljepotu koja ju je okruživala.

- Nismo u crkvi, gospo - doviknuo je Michael. - Nemate potrebe utišavati glas.

- A što vi to zapravo tražite? - upitao je Lindsay.

- Nekakvu špilju - odgovorila je Johanna.

Staza se račvala u dva smjera. Johanna je okrenula svojega konja ulijevo, a potom naredila vojnicima da pođu u drugom smjeru, ali nijedan vojnik nije se micao od nje.

- Onda vas molim da zapamtite ovo mjesto, tako da se, kada se budemo vraćali, sjetimo kojim smjerom još nismo krenuli.

Razvezala je vrpcu kojom joj je bila privezana pletenica i pružila ju je Michaelu. Vojnik je upravo pričvršćivao tu plavu traku na jednu od nisko spuštenih grana kad se Johannina kobila počela joguniti. Rachel je spustila uši i glasno zarzala kad se propela uz rub staze. Johanna je čvršće privukla uzde i naredila joj da se lijepo ponaša.

- Nešto ju je prestrašilo - zapazila je. Osvrnula se preko ramena vidjeti što je to moglo prenuti njezinu kobilu. Uto je Michaelova konja zarazila Rachelina panika pa se propeo na stražnje noge.

- Najbolje će biti da se vratimo natrag na čistinu - predložio je Lindsay. Vrijedno se borio držati svojeg konja pod kontrolom.

Johanna se složila s tim prijedlogom. Nogama je podbola Rachel i pokušala navesti kobilu da se okrene.

~ 210 ~ Julie Garwood

Rachel je odjednom naglo skočila. Johanna je imala dovoljno vremena tek da sagne glavu kad je njezin konj jurnuo kroz grmlje. Kobilu se nije moglo smiriti. Johanna je imala pune ruke posla nastojeći istodobno nadzirati životinju i uklanjati grane.

Pojma nije imala što je izazvalo takvu iznenadnu paniku. Jedan joj je vojnik doviknuo. Nije mogla razaznati što joj govori. Rachel je promijenila smjer ulijevo i sada nastavila punim galopom naprijed. Čula je još jedan povik i okrenula se pogledati preko ramena, ali nije mogla vidjeti vojnike. Ponovno se okrenula i stavila ruku pred lice kako bi spriječila udarac još jedne grane. Nije joj uspjelo odgurnuti prepreku ustranu. Johanna je doslovno bila iščupana sa svoga sedla. Odletjela je ustranu i završila pod razlistalim grmom. Ostala je bez daha. Potiho je zaječala i uspravila se u sjedeći položaj. Dio onoga grma odskočio je odbivši joj se od noge i lupio ju u lice. Nimalo damski promrmljala je psovku i ustala. Pokušala je trljanjem odagnati bol iz leđa.

Očekivala je da će joj Lindsay i Michael priskočiti u pomoć. Njezine kobile nije bilo nigdje na vidiku. Šuma je sada bila sablasno utihnula i pretpostavila je da su vojnici skrenuli drugim putom. Vjerojatno su još uvijek jahali za njezinom kobilom. Morat će čekati dok ne sustignu Rachel i shvate da je njihova gospodarica nestala. Tada će se sigurno vratiti istim putom natrag, potražiti ju.

Johanna je pokupila svoj luk i strijele i prišla sjesti na jedan kamen, pričekati vojnike. Ustajali miris treseta i svježih borovih iglica pronosio se zrakom. Johanna je poprilično dugo čekala prije nego što je odlučila da će se morati vratiti pješice do one čistine. Nije baš bila sigurna u smjer, jer njezin se konj tijekom bijega nekoliko puta okrenuo.

- Vjerojatno ću ostatak dana samo kružiti uokolo - promrmljala je Johanna.

Osim toga, Gabriel će biti bijesan na nju. Nije mu mogla zamjeriti. Nije bilo sigurno lutati šumom, pogotovo onom kojom uokolo lunjaju divlje životinje.

Zakačila je strijelu za luk, samo kao mjeru predostrožnosti, a potom pošla. Dobrih petnaestak minuta poslije pomislila je da

~ 211 ~ Spas

se vratila na isto mjesto s kojeg je krenula. Potom je promijenila mišljenje. Kamena stijena ispred nje bila je mnogo veća od kamena na kojem je sjedila. Ipak je vjerovala kako ide u pravom smjeru te je nastavila hodati.

Spilju je našla posve slučajno. Zaustavila se ispred još jednog velikog kamena koji joj je prepriječio put i donosila odluku hoće li krenuti desno ili lijevo. Otvor njezine visine bio je s njezine lijeve strane. Sa svake strane bio je omeđen visokim uskim stablima.

Johanna je bila veoma uzbuđena zbog otkrića pa je zaboravila na oprez. Doslovno je utrčala unutra. Hodnik je bio osvijetljen sunčevom svjetlošću koja se probijala kroz pukotine na stropu. Kad je došla do kraja puta, špilja se pretvorila u prostoriju veličine velike dvorane u utvrdi. S njezine lijeve strane bile su uske kamene police koje su provirivale iz zida koji je nalikovao slomljenim stubama, a s njezine desne strane bile su bačve. Bilo je barem dvadesetak okruglih bačvi, možda čak i više. Starješine koje su ih unutra pospremile postavile su ih na stranu. One najniže počivale su na stijeni. Bačve su činile piramidu koja je dosezala do vrha pećine.

Vrijeme nije bilo nagrizlo hrast. Zapravo, u pećini je bilo prilično suho.

Johanna je bila uzbuđena zbog onoga što je našla. Poželjela je potrčati sve dolje do utvrde i zahtijevati od Gabriela da dođe vidjeti to blago.

Sjetila se da će morati pričekati dok se njezin suprug ne vrati iz lova. Potom je uzdahnula. - Reci popu pop, a bobu bob, Gabriele - promrmljala je sama za sebe. Nije on lovio. On je krao. O, da, bio je to dan za krađu, pomislila je sama za sebe, ali zasigurno posljednji, jer namjeravala ga je, kako bilo da bilo, poučiti lijepom umijeću trampe.

O, da, spasit će ona njegovu sirotu dušu, želio on to ili ne.

Johanna je izišla natrag pričekati vojnike da dođu po nju. Prišla je onomu kamenu i popela se na njegov vrh. Naslonila se na deblo divovskog stabla, prekrižila ruke na trbuhu i čekala.

~ 212 ~ Julie Garwood

Vojnicima je doista trebalo vremena. Prošlo je dobrih sat vremena prije nego što ju je svladala nestrpljivost. Pretpostavila je kako će sama morati naći put natrag do kuće.

Johanna se odvojila od stabla, namjestila luk na rame i upravo se spremala skočiti s kamena, kad je začula rezanje koje je dopiralo iz grmlja neposredno ispred nje. Zaledila se. Buka se pojačala. Taj grozan zvuk podsjetio ju je na Dumfriesa, ali znala je da to nije Gabrielov ljubimac. On je bio u utvrdi. Sigurno je svu tu gungulu pravio vuk.

Potom je ugledala oči koje su piljile u nju. Bile su žute. Johanna nije vrisnula. Bože dragi, kako je samo poželjela zavrištati. Poželjela je i potrčati, ali nije se usudila.

S male čistine doprlo je još nekakvo šuštanje... još jedan par tamnih žutih očiju piljio je u nju. Sada je oko nje odjekivalo režanje. Začula je nekakvu kretnju iza sebe i tada postala svjesna da je opkoljena.

Pojma nije imala koliko je vukova bilo tamo, čekajući svoj plijen. Nije paničarila. Jednostavno nije bilo vremena za takvo neozbiljno ponašanje. Doznala je nešto zapanjujuće o sebi. Mogla je letjeti. Istina, bila je uvjerena da je poletjela uz grane stabla. Ali penjanja se nije mogla sjetiti. Umalo se uspjela naći na sigurnom kad se jedan pametan vuk dočepao ruba njezina ogrtača. Mahnito ju je nastojao povući natrag. Čeljust mu se zakačila za tkaninu i odlučno je trzao glavom s jedne strane na drugu. Johanna je bila prebačena preko grane i držala ruku preko vrha svoga nosača da joj se strijele ne raspu uokolo, dok se drugom rukom čvrsto pridržavala za stablo. Bio je to nesiguran položaj. Stopala su joj bila samo nekoliko centimetara iznad vučjih zuba.

Nije se usudila spustiti pogled. Obavila je noge oko grane i pokušala razvezati pojas kako zbog ogrtača ne bi upala u zamku. Potrajalo je nekoliko dugih trenutaka, a kad ga je razvezala, pustila je tkaninu da padne dolje vukovima.

~ 213 ~ Spas

Napokon je bila slobodna. Nastavila se penjati, sada već cmizdreći. Kada je naposljetku bila dovoljno visoko da samu sebe uvjeri da je na sigurnom, smjestila se u udubinu između najviše grane i debla stabla.

Napokon je skupila dovoljno hrabrosti da spusti pogled. Osjećala je kao da joj je srce sišlo u pete. Bože dragi, tamo je bilo barem šest zvijeri. Opkolile su stablo režeći i škljocajući zubima na nju i jedan na drugoga. Među njima je bio jedan, vjerojatno vođa, pred kojim je Dumfries izgledao kao štene. Odmahnula je glavom, ne želeći vjerovati u to što vidi. Vukovi nisu mogli tako visoko. Zar ne?

Nisu se mogli penjati na stablo. Ili su mogli?

Onaj divovski vuk počeo je glavom udarati u deblo stabla. Pomislila je kako je to bio sulud pokušaj. Dvojica vukova kidala su njezin ogrtač. Činilo se da su i oni pomahnitali.

Doimalo se kao da nemaju namjeru ostaviti ju na miru. Johanna je neko vrijeme brinula zbog situacije u kojoj se zatekla. Kad je naposljetku prihvatila činjenicu da je uistinu bila na sigurnom, zabrinula se za Michaela i Lindsaya. Nije željela da najašu na krdo vukova i nije znala bi li ta čudovišta otišla kad čuju dolazak konja.

O, da, bila su to čudovišta u pravom smislu riječi. Nisu izgledali da bi pobjegli od bilo koga i bilo čega.

Johanninu pozornost privukla je kretnja s njezine lijeve strane. Jedan vuk popeo se na vrh kamenog ulaza u špilju. Životinja se doimala kao da se sprema skočiti na nju. Johanna nije znala može li vuk preskočiti toliku razdaljinu ili ne. Ali nije namjeravala ni čekati da dozna. Skinula je s ramena luk, izvukla strijelu, a potom neznatno promijenila položaj i naciljala.

Pogodila je vuka u letu. Strijela mu je prošla kroz jedno oko. Životinja je pala na tlo i prizemljila se ni pola metra dalje od ostalih. Smjesta su se okrenuli prema mrtvoj životinji.

U sljedećih dvadesetak minuta Johanna je poubijala još trojicu. Čula je da su vukovi pametne životinje. Ovi to nisu bili. Bili su sigurni od njezinih strijela sve dok su stajali ispod nje,

~ 214 ~ Julie Garwood

jer su joj grane priječile cilj, ali oni su se jedan za drugim penjali na onu stijenu i pokušavali skočiti na stablo, nastojeći je se domoći. Sporo su kopčali, zaključila je, kad je četvrti vuk krenuo istim putom kojim su pošla ona prva trojica.

Prsti su ju boljeli od držanja napete strijele uz žicu luka. Željela je nanišaniti onoga divovskog vuka. Pomislila je kako je zasigurno on bio taj koji je ozlijedio Dumfriesa. Nije znala zašto je došla do tog zaključka. Možda zbog sasušene crne krvi na životinjinim očnjacima kad se iskesio na nju. Doimao se više demonom nego životinjom. Nije skidao pogled s nje. Pogled mu je bio zlokoban. Johanna je zadrhtala od gnušanja i straha.

- Ti si onaj kojega zovu Ljubimac, zar ne?

Naravno, nije ni očekivala odgovor. Zapitala se je li to pukla zbog zabrinjavajuće situacije. Na kraju je još razgovarala s demonima. Uzdahnula je pri pomisli na svoje ponašanje.

Zašto taj vuk nije otišao? I gdje su, zaboga, bili Michael i Lindsay? Zasigurno ju nisu zaboravili, zar ne? Johanna nije vjerovala da bi joj dan mogao postati još gori. Ali pogriješila je. Nije računala na kišu. Bila je previše zaokupljena da zapazi kako je sunčeve svjetlosti nestalo i Bog joj je bio svjedok da nije imala vremena pogledati u nebo i vidjeti kišne oblake. Bila je usredotočena na to da se zaštiti od vukova i nije imala vremena misliti ni na što drugo. Nema veze, pretpostavila je. Znati unaprijed ne bi ništa promijenilo. Ionako je bila promočena.

Kroz stabla je prasnula munja i uslijedio je prolom oblaka uz silan pljusak. Grane su postale skliske, kao mašću, a ne vodom podmazane. Johanna nije mogla obaviti ruku oko debla. Bojala se ponovno namjestiti, strahujući od toga da će skliznuti.

Ono je čudovište još uvijek čekalo u podnožju stabla. Johanni su ruke drhtale od držanja luka i strijele. Prsti su joj bili zgrčeni.

Čula je kako ju netko zaziva. Prošaptala je molitvu zahvalnosti svojemu Stvoritelju prije nego što se odazvala. Neobično, ali pomislila je da čuje glas svoga supruga. Naravno, to je bilo nemoguće. On je bio u lovu.

~ 215 ~ Spas

Topot konja koji su joj se približavali napokon je onoga vuka potaknuo na odlazak. Johanna je bila spremna. Čim se zraka munje udaljila od stabla, odapela je strijelu. Promašila je cilj. Ciljala je u sredinu, ali strijela ga je pogodila u stražnji dio. Vuk je očajnički zavijao i počeo se vraćati natrag prema njoj. Johanna je požurila zvijer riješiti jada, dograbila drugu strijelu iz nosača, prislonila ju uz luk i ponovno naciljala.

Nije baš žudila za ubijanjem. Iako je izgledao kao sam đavo pušten iz pakla, vuk je ipak bio jedno od Božjih stvorenja. Služio je namjeri više svetoj od njezine, ili joj je tako bilo rečeno, i premda pojma nije imala koja je to namjera bila, ipak je osjećala grizodušje.

MacBainovi vojnici jašući su se pojavili iza zavoja na stazi u trenutku kad je Johanna ispalila strijelu kroz zrak i usmrtila vuka. Životinju je snaga strijele odbacila unatrag i bacila uvis, a zatim se vuk skljokao u hrpu na tlo ispred konja ratnika.

Johanna se naslonila na deblo i ispustila luk. Stiskala je i opuštala ruke nastojeći se riješiti grčeva u prstima. Odjednom je osjetila gađenje. Duboko je uzdahnula i provirila iza grane na vojnike ispod.

Čim je vratila malo snage namjeravala ih je opako izgrditi zbog toga što ih je morala tako dugo čekati. Potom ih je, nakon što su joj se ispričali, namjeravala natjerati da joj obećaju kako taj sramotan događaj neće spomenuti njihovu lordu. Gnjavit će ih dok to obećanje ne izmami od svakoga pojedinačno.

-Jeste li dobro, gospo?

Nije mogla vidjeti lica vojnika. Prepoznala je Calumov glas.

-Jesam, Calume - uzvratila je. - Sasvim sam dobro.

-Ne zvuči tako - rekao je Keith. Gotovo se proderavši, dodao je: - Ubili ste našeg ljubimca.

Maclaurinov vojnik zvučao je zaprepašteno. Johanna je osjetila da je objašnjenje nužno. Nije željela da netko od tih vojnika pomisli kako je pakosno likovala i uživala u ubijanju te zvijeri.

~ 216 ~ Julie Garwood

-Nije to tako kako se čini - doviknula je odozgo.

-Niste ih ubili?

-Izgledaju kao njezine strijele - zapazio je Keith.

-Ne bi me ostavili na miru. Morala sam ih ubiti. Molim te, nemoj reći nikome, posebice ne našemu lordu. Ima previše posla da bi brinuo o tako nevažnom događaju.

-Ali, gospo...

-Calume, ne prepiri se sa mnom. Nisam raspoložena za ljubaznost. Imala sam naporno jutro. Samo mi daj riječ da ćeš čuvati moju tajnu.

Johanni je suknja zapela na grani. Dok ju je otkopčavala, čekala je da joj se vojnici zavjetuju na šutnju. Nije namjeravala sići s uzvišenja dok joj ne obećaju.

Gabriel će biti bijesan. Naježila se od same pomisli na njegovu reakciju.

Muškarci joj ipak ništa nisu obećali. - Tako malo tražim - promrmljala je sama za sebe.

Calum se nasmijao. Odmah je shvatila zašto.

Gabriel je već znao.

-Silazi. Smjesta.

Bijes u glasu njezina supruga gotovo ju je stresao sa stabla. Johanna je načinila grimasu. Naslonila se na ono udubljenje u stablu, nadajući se sakriti od svojeg supruga... i njegova bijesa. Brzo je shvatila što čini, potiho promrmljala nekakvu nimalo damsku psovku, a potom se nagnula naprijed. Gurnula je ustranu granu koja joj se našla na putu i spustila pogled. Voljela bi da to nije učinila. Odmah je uočila Gabriela. Gledao je uvis prema njoj. Ruke su mu počivale na oglavlju sedla i doimao se tek blago razljućenim.

Znala je. Njezin suprug nije mogao suspregnuti ljutnju u svojem glasu kad je glasno urliknuvši naredio.

Njegov konj bio je između Keithova i Calumova. Johanna je pustila granu i naslonila se na deblo. Osjećala je kako joj se lice

~ 217 ~ Spas

žari od nelagode. Gabriel je očito cijelo to vrijeme, dok je ona molila vojnike da to ostane tajna, bio tamo.

Pretpostavljala je kako mu sada duguje nekakvo objašnjenje i kad bi imala dovoljno vremena, zasigurno bi smislila nešto prihvatljivo. Johanna je zaključila da se neće micati dok nešto ne smisli.

Gabriel se teško suzdržavao zadržati svoj bijes pod kontrolom. Pogled mu je pao na tlo i još je jednom prebrojio mrtve vukove kako bi se uvjerio da ga vlastite oči ne varaju. Potom je ponovno podigao pogled prema njoj.

Nije se pomaknula udovoljiti njegovoj naredbi. Istini za volju, nije mogla. Prijetnja od vukova još uvijek nije bila prošla, još je uvijek dolje bio jedan koji je čekao skočiti na nju.

- Johanna, silazi odatle.

Nije joj se sviđao njegov osoran ton. Bila bi mu to i rekla, ali vjerovala je kako mu njezino mišljenje ne bi mnogo značilo. Pretpostavila je kako bi joj bolje bilo pokušati mu udovoljiti.

Nažalost, noge su joj odbijale poslušnost.

Dugo se bedrima držala za granu i činilo se da su se pretvorile u želatinu kad je pokušala brzo sići sa stabla.

Na kraju se Gabriel morao popeti i doći po nju. Morao joj je odlijepiti ruke od grane. Činilo se da ju nije mogla ispustiti.

Dug trenutak nije se pomaknuo. Johanna nije ni shvatila koliko joj je bilo hladno sve dok ju vrelina njegova tijela nije počela grijati. Sada je drhtala.

Zapazila je da i on drhti. Je li bio toliko bijesan na nju; drhtao je od bijesa?

- Gabriele? Strah koji je čuo u njezinu glasu bio je poražavajući za njega.

- Prestat ćeš me se bojati, dođavola - potiho joj je bijesno prošaptao. - Istini za volju, dođe mi da te zadavim i urazumim, ženo, ali nikada ti neću nauditi.

~ 218 ~ Julie Garwood

Njegov ju je prijekor zapekao. Nije učinila ništa čime bi izazvala njegovo nezadovoljstvo... osim što se možda oglušila na njegovu smiješnu naredbu da se odmori. Da, pomislila je sama u sebi, zanemarila je njegov prijedlog.

- Već sam te se prestala bojati, dođavola - promrmljala mu je uz vrat. Potom je uzdahnula. Gabriel je više volio iskrenost i pretpostavila je kako bi samo još dodatno raspirila njegov bijes ako bi mu sada prešutjela cijelu istinu.

Taj čovjek uistinu je izgledao kao da bi nekoga udavio.

- Uglavnom te se ne bojim - dodala je žurno. - Zašto si tako ljutit na mene?

Nije joj odgovorio na pitanje. Nije mogao. Još je uvijek bio u silnoj opasnosti da zaurla na nju. Pričekat će da se savlada prije nego što joj objasni kako mu je uzela dvadesetak dobrih godina života zbog straha koji je pretrpio.

Njezin suprug čvrsto ju je zagrlio. Pitanje koje mu je postavila očito ga je uzrujalo. Pojma nije imala zašto. Na kraju krajeva, nije čitala ničije misli. Namjeravala mu je tu činjenicu spomenuti, ali se predomislila. Ne bi joj bilo dobro ničim potaknuti njegov bijes. Bila mu je supruga, i stoga ga je trebala pokušati smiriti.

Odlučila je promijeniti temu. Započela je laskanjem, misleći mu ugoditi. - Bio si u pravu, mužu. Šuma je prepuna vukova.

Bilo je pogrešno reći mu to. Do toga zaključka došla je kad je njegov čvrst stisak popustio i kad je on glasno drhtureći uzdahnuo.

- Svega ću te smočiti, milorde - izletjelo joj je, nastojeći mu odvratiti pozornost od nesretnog spominjanja vukova.

- Mokra si do gole kože - odbrusio je. - Navući ćeš groznicu i u tjedan dana umrijeti.

- Neću - izjavila je. - Preodjenut ću se u suhu odjeću i biti u dobroj formi kao obično. Dah ćeš mi istisnuti, mužu. Popusti malo stisak.

Gabriel se oglušio na njezinu zamolbu. Opsovao je, a potom se iznenada odmaknuo. Čvršće ga je obujmila oko vrata i

~ 219 ~ Spas

sklopila oči. Prepustila je njemu da miče grane s njezina lica dok se budu spuštali.

Neće joj dopustiti da hoda. Odnio ju je do svojega konja, podigao, a potom spustio na sedlo. Nije bio baš previše nježan čineći to.

Smjesta je pokušala izravnati podsuknje. Tkanina joj se bila prilijepila uz kožu. Znala je da sada ne izgleda poput pristojne dame, spustila je pogled i zgranula se od užasa kad je ugledala kako joj se odjeća prilijepila uz grudi. Brzo je prstima prošla kroz kosu i prebacila ju naprijed, njome prekriti prsa.

Na svu sreću vojnici na nju nisu obraćali pozornost. Gabriel joj je stajao okrenut leđima i naredio da se vukovi uklone. Calum i Keith skočili su sa svojih konja privezati užad oko vučjih vratova.

-Odvucite ih natrag do sljemena i spalite - naredio je Gabriel. Dobacio je uzde Johannine kobile prema Lindsayu i naredio njemu i ostalim vojnicima povratak do utvrde.

Želio je na trenutak ostati nasamo sa svojom suprugom.

Calum ju je sućutno pogledao prije nego što se udaljio. Očito je vjerovao da će vidjeti svoga boga. Keith je bio istoga mišljenja. Ako je bilo suditi po njegovu turobnom izrazu lica.

Držala je glavu visoko, sklopila ruke i pretvarala se da je staložena.

Gabriel je pričekao da njegovi vojnici odu, a potom se okrenuo k njoj. Položio joj je ruku na bedro želeći ju navesti da ga pogleda.

-Imaš li mi što reći, ženo?

Potvrdno je kimnula. Pričekao je. - Onda? - zahtijevao je.

-Željela bih da se prestaneš ljutiti.

-To nije ono što želim čuti.

Stavila je ruku povrh njegove. - Očekuješ ispriku, zar ne? Onda dobro, žao mi je što sam se oglušila na tvoj prijedlog da se odmorim.

~ 220 ~ Julie Garwood

-Prijedlog?

-Ne viči na mene, mužu. Nepristojno je.

-Nepristojno? Nije joj bilo jasno zašto je morao ponoviti svaku njezinu

izgovorenu riječ. Njemu nije bilo jasno kako to da nije histerizirala zbog susreta s vukovima? Nije li shvaćala što se moglo dogoditi? Bože dragi, nije mogao prestati razmišljati o tome. Mogle su ju rastrgati te divlje zvijeri.

-Johanna, želim da mi obećaš kako nikada više nećeš napustiti utvrdu bez prave pratnje.

Glas mu je zvučao oporo. Mislila je da je to zato što se pokušava suzdržati da ne poviče na nju. Ako je taj zaključak bio točan, onda je njezin suprug bio doista uviđavan po pitanju njezinih osjećaja.

-Milorde, ne želim biti zatočenik u tvom domu - objasnila je. - Morala sam pribjeći malom lukavstvu da bih mogla malo skoknuti u lov. Trebala bih moći otići i vratiti se kad god poželim.

-Ne bi trebala.

-A s pratnjom?

-Dođavola, ženo, to sam upravo...

-Predložio?

-Nisam predložio. Zahtijevao sam od tebe obećanje.

Potapšala ga je po ruci. Ali nije bio raspoložen da ga smiruje. Pokazao je prema tlu ispod stabla gdje je počivao njezin razderan ogrtač. - Ne shvaćaš li da su te mogli rastrgati tako brzo i jednostavno kao tvoj ogrtač?

Istina joj je polako dopirala do svijesti. Iznenađeno je razrogačila oči. Pomislio je kako je konačno počela shvaćati u kakvoj se pogibelji nalazila. Potvrdno je kimnuo. - Da, mogla si poginuti, ženo.

~ 221 ~ Spas

Osmjehnula se. Nije to bila reakcija kakvu se nadao postići. Kako ju je uopće mogao naučiti oprezu ako ona nije bila svjesna opasnosti oko sebe?

Bijesno se namrštio. - Pokušavam se naviknuti na to da imam ženu, Johanna, a ti mi tu prilagodbu otežavaš. Zašto se, zaboga, smješkaš?

-Tek sada sam, milorde, shvatila da si bijesan zbog toga što si me umalo izgubio. Vjerovala sam da si uzrujan zato što sam se oglušila o tvoj prijedlog da se odmorim. Ali sada mi je jasno - dodala je, kimnuvši. - Istina je to da pokušavaš mariti za mene. Srce ti se smekšalo, zar ne, mužu?

Nije joj namjeravao dopustiti da ishitreno donosi tako glupe zaključke. Odmahnuo je glavom. - Žena si mi i uvijek ću te štititi. To mi je dužnost, Johanna. No ja sam ponajprije ratnik. Čini se da si tu važnu činjenicu zaboravila.

Nije znala o čemu on to, zaboga, priča. - Kakve veze to što si ratnik ima s tvojim stavom prema meni?

-Ne zanimaju me emocije - objasnio je.

Isprsila se. - Ne zanimaju ni mene - odgovorila je, da ne pomisli kako ju je povrijedio svojim mišljenjem. – I ja sam samo mislila naviknuti se biti u tvojoj blizini.

Po pogledu joj je mogao zapaziti da ju je na neki način povrijedio. Pružio je ruku, uhvatio ju za zatiljak i privukao. Ljubio ju je, dugo i nesmiljeno. Obavila mu je ruke oko vrata i uzvratila mu poljubac. Kada se odvojio, umalo nije ljosnula s konja. Stavio je ruke na njezin struk kako bi ju spriječio da padne.

-Obećaj mi nešto prije nego što krenemo.

-Obećajem.

To što je odmah pristala popravilo mu je raspoloženje. No nije dugo potrajalo. Dođavola, nije li to ona namjerno ponovno provocirala njegovu ćud.

-A što sam to upravo obećala, milorde?

~ 222 ~ Julie Garwood

-Obećala si da nećeš napuštati utvrdu bez prave pratnje!

Zapravo nije namjeravao vrisnuti, ali, Gospode, izludila ga je. O čemu su posljednjih deset minuta razgovarali?

Johanna mu je prstima prešla po vratu. Silno se namrštio pa ga je pomislila samo smiriti. Malo ga je pohvalila kad ga je pomilovala od dragosti.

-Istina, navedeš me da na sve zaboravim kad me poljubiš. To je razlog zbog kojega sam zaboravila što sam ti obećala, milorde.

Nije ju mogao prekoriti zbog priznanja istine. Postojali su trenutci kad su i na njega tako djelovali njezini poljupci. Zasigurno u takvoj situaciji nije bio tako često kao njegova supruga, naravno, laskao je samom sebi.

Johanna je prebacila nogu preko sedla i pokušala sići. Gabriel je pojačao stisak oko njezina struka kako bi ju spriječio da se pokrene.

-Željela bih ti nešto pokazati - izjavila je.

-Mislila sam pričekati do sutra jer sam procijenila da će ti toliko trebati da zaboraviš današnji mali incident, ali predomislila sam se, Gabriele. Želim ti pokazati sada. Moje iznenađenje zasigurno će ti popraviti raspoloženje. Hajde, spusti me.

-Nikada neću zaboraviti današnji incident - promrmljao je. Nastavio se mrštiti dok joj je pomogao da siđe, a potom ju uhvatio za ruku kad se pokušala udaljiti od njega.

Posegnuo je za njezinim lukom na stražnjem dijelu sedla, a potom za njom ušao u špilju. Imao je problema s prolaskom kroz ulaz. Morao se provući unutra i sagnuti glavu, ali kad je potpuno ušao u pećinu i ugledao one bačve, prestao je mrmljati o neugodnostima na koje ga njegova žena prisiljava.

Njezino oduševljenje otkrićem bilo mu je draže od samoga blaga.

-Sada ćeš imati nešto vrijedno za trampu - izjavila je. - I nećeš više imati potrebu krasti. - Što kažeš na to, milorde?

~ 223 ~ Spas

-O, Johanna, lišavaš me radosti lova - odgovorio je.

Nije joj se svidjelo to čuti. - Dužnost mi je spasiti ti dušu, i bogme pokušat ću, htio ti u tom sudjelovati ili ne.

Nasmijao se. Zvuk njegova smijeha odjeknuo je kroz špilju odbijajući se od jednoga kamena do drugoga.

Gabriel je uspio zadržati vedro raspoloženje sve dok mu nije sinulo da je njegova supruga ušla unutra sama naći to blago.

-Mogla si nabasati na njihov brlog! - iznenada je zaurlao.

Brza promjena njegova raspoloženja zatekla ju je nespremnu. Ustuknula je, odmaknuvši se za korak od svojeg supruga. Smjesta je smekšao glas. - Što bi bila učinila da su vukovi ušli ovamo za tobom?

Vidjela je da se on pokušava svladati. Gabriel je uistinu bio dobrodušan. Znao je da joj se ne sviđa kad viče te joj je stoga pokušao ugoditi.

Iz njegova pogleda pretpostavila je da ga to ubija.

Nije se usudila osmjehnuti. Pomislit će da tu temu nije smatrala ozbiljnom.

-Istina, lorde, nisam o tome ni razmišljala. Bila sam toliko uzbuđena što sam našla tu špilju da sam zaboravila na oprez. Ipak - žurno je dodala kada ju je namjeravao prekinuti - vjerujem da bih bila dobro. Da, bila bih - dodala je, kimnuvši. - Gle, vjerojatno bih zakotrljala te bačve pa bi poletjele. Istina je i to da sam poletjela na drvo kako bih pobjegla od tih groznih zvijeri. Umalo nisam uspjela. Jedan se dočepao ruba mojeg ogrtača pa sam...

Izraz lica njezina supruga govorio joj je da nije trebala ulaziti u tako podrobna objašnjenja. U Gabrielu se ponovno javljao bijes.

Znala je da mu je bivalo stalo do nje. Srce mu se smekšavalo kad je ona bila u pitanju, želio on to priznati ili ne. Ne bi se tako uzrujao da mu nije stalo, zar ne?

~ 224 ~ Julie Garwood

Johanna je bila zadovoljna tim dokazom suprugovih osjećaja, sve dok nije shvatila koliko joj je to značilo. Potom se zabrinula. Zašto je marila što je osjećao prema njoj? Je li se ona smekšavala kad su u pitanju bili njezini osjećaji prema njemu? Bože dragi, je li zavoljela toga barbarina?

Zaprepastila ju je ta mogućnost. Odmahnula je glavom poričući. Nije namjeravala sebi dopustiti da postane tako ranjiva.

Gabriel je osjetio olakšanje kad je zapazio da se namrštila. Problijedjela je. Zadovoljno je kimnuo. Ta žena napokon je shvatila što joj se moglo dogoditi.

-Počeo sam vjerovati da si potpuno izgubila zdrav razum - promrmljao je.

-Imam ja obilje zdravog razuma - hvalisala se, odgovorivši mu.

Nije namjeravao prepirati se s njom. Ponovno ju je izvukao van. Dok je čekala, prepriječio je kamenjem ulaz kako životinje ne bi mogle unutra.

Jahala mu je na krilu dok su se vraćali do utvrde. Sunce je ponovno sjalo kad su stigli do sljemena.

Johanna se prisilila odbaciti zabrinutost. Mogla je valjda kontrolirati vlastite emocije, a na kraju krajeva, ako ne želi voljeti Gabriela, neće ga ni zavoljeti.

-Napeta si kao struna na tvojem luku, ženo. Naravno, mogu shvatiti zašto. Napokon si shvatila kako si danas bila blizu smrti. Nasloni se na mene i sklopi oči. Trebaš se odmoriti. Poslušala ga je, ali ipak je pomislila na tu temu imati zadnju

riječ. - Nijednom nisam vjerovala da ću umrijeti, milorde. Znala sam da ćete me naposljetku ti ili vojnici naći. Bila sam sigurna na stablu.

-Ipak si bila zabrinuta - rekao joj je.

-Naravno da sam bila zabrinuta. Bila sam okružena divljim vukovima ispod.

~ 225 ~ Spas

Ponovno je postajala napeta. Stisnuo ju je. - Osim toga, bila si zabrinuta jer si vjerovala da si me razočarala - zapazio je.

Zakolutala je očima pogledavši u nebo. - Misliš da sam vjerovala da sam te razočarala?

Namrštio se kad je čuo smijeh u njezinu glasu. - Da, naravno - odgovorio je.

-Zašto?

-Što zašto?

-Zašto sam vjerovala da sam te razočarala?

Duboko je uzdahnuo. - Shvatila si da si mi prouzrokovala nepotrebnu brigu - odgovorio je.

-Dakle priznaješ da si bio zabrinut zbog mene?

-Dođavola, ženo, upravo sam rekao da jesam. Osmjehnula se. Gabriel je ponovno zvučao mrzovoljno.

Nije se okrenula pogledati ga u lice, ali znala je da se mršti. Potapšala ga je po ruci u pokušaju da ga umiri.

-Drago mi je da znam da si bio zabrinut za mene, premda si smatrao kako je to bila nepotrebna neugodnost.

-Bila je, slažem se.

Oglušila se o njegov prijekor. - Ali trebao bi naučiti imati povjerenje u mene, milorde. Mogu se ja sama brinuti za sebe.

-Nisam raspoložen za još jednu od tvojih šala, Johanna.

-Nisam se šalila.

-O, jesi, jesi. Prestala se pokušavati prepirati s njim. Nakon što je nekoliko

trenutaka razmišljala o toj temi, zaključila je da uistinu nije mogla kriviti svoga supruga zato što je vjerovao da se ona ne može brinuti sama za sebe. Ponašala se kao kukavica kad ga je prvi put srela i sve otada je veoma bojažljiva. Ne, nije ga mogla kriviti zato što je vjerovao da nju treba nadzirati. S

~ 226 ~ Julie Garwood

vremenom se nadala da će mu promijeniti mišljenje. Nije željela da njezin suprug nastavi misliti kako je ona slabić.

-Johanna, ne želim da nekome spomeneš one bačve u špilji.

-Kako ti kažeš, mužu. Znaš li što ćeš s njima?

-Razgovarat ćemo o tom poslije, nakon večere - obećao je. Potvrdno je kimnula. Potom je promijenila temu. - Kako si me našao? Mislila sam da si danas otišao u lov.

-Došlo je do promjene u planovima - objasnio je. - Lord klana Maclnnes i desetorica njegovih vojnika viđeni su kako prelaze preko naše granice.

-Što misliš, dolaze li prema tvomu domu?

-Da.

-Što žele?

-Doznat ću kad stignu ovamo - odgovorio je.

-A kada će to biti?

-Danas poslijepodne.

-Hoće li ostati na večeri?

-Neće.

-Bilo bi nepristojno ne pozvati ih da objeduju s tobom.

Slegnuo je ramenima. Nije ju spriječilo to što za to nije pokazao zanimanje. Kao supruga, osjećala je da joj je dužnost usaditi neke manire lijepoga ponašanja u svojeg muža.

-Dat ću naputak slugama da pripreme mjesto za goste za tvojim stolovima - izjavila je.

Čekala je da se on usprotivi i bila ugodno iznenađena kad nije rekao ni riječi.

Johanna je pozornost svratila na planiranje jelovnika. Odjednom joj je sinulo. Zgranula se. - Zaboga, Gabriele, nisi valjda krao od klana Maclnnes, zar ne?

~ 227 ~ Spas

-Nisam - odgovorio je, osmjehujući se zbog bijesa u njezinu glasu.

Ponovno se opustila, naslonivši se na nj. - Dakle, ne moramo brinuti da se ovamo dolaze boriti.

-Boriti sa samo desetoricom vojnika? Ne, ne brine me to - odgovorio je otegnuto.

Vedrina u njegovu glasu navela ju je da se osmjehne. Njezin je suprug sada bio mnogo raspoloženiji. Možda je razlog tomu njegovu dobrom raspoloženju bila činjenica da će imati društvo.

Ona će se pobrinuti za to da večer dobro protekne. Neće biti dovoljno dobre čorbe od zečevine za podijeliti ne krene li u lov po još. Ali tu je pomisao odbacila. Zečevi bi se trebali pirjati nekoliko sati, jer bi u protivnom bili previše žilavi, a za to ionako nije bilo vremena. Johanna je odlučila da će se preodjenuti, a potom otići do kuharice i s njom popričati o problemu. Hilda će znati kako rastegnuti obrok i Johanna će joj, naravno, ponuditi pomoć oko pripreme.

Poželjela je da se može riješiti Maclaurinovih vojnika za tu večer. Bili su previše glasni, remetili mir, i bili strašno nepristojni. Joj, a način na koji su pokušavali podrigivati sve glasnije jedan od drugoga bio je nadasve odvratan.

Ali nije ih željela povrijediti. Bili su sada dio Gabrielova klana te će stoga morati biti uključeni.

Stigli su do dvorišta. Gabriel je sjahao prvi, a potom se okrenuo pomoći joj. Pridržao ju je duže nego obično. Osmjehnula se svomu suprugu dok je čekala da ju pusti.

- Johanna, nećeš se upustiti u nekakvu drugu nepodopštinu? Želim da uđeš unutra i ...

- Pusti da pogodim, milorde - prekinula ga je. - Želiš da se odmorim, zar ne?

Osmjehnuo se. Bože, kako je samo bila privlačna dok se ljutila. - Da, želim da se odmoriš.

~ 228 ~ Julie Garwood

Sagnuo se, poljubio ju, a potom se okrenuo povesti svojeg konja natrag do konjušnica.

Johanna je odmahnula glavom zbog smiješnih naredaba svojeg supruga. Kako bi mogla odvojiti vremena za odmor sada kada im je društvo dolazilo na večeru?

Požurila je unutra. Naslonila je luk i nosač na zid u podnožju stuba, a potom otišla u svoju sobu. Nije joj trebalo dugo da se preodjene u suhu odjeću. Kosa joj je bila previše mokra da bi ju splela u pravu pletenicu. Zavezala ju je vrpcom na zatiljku, a potom ponovno požurila u prizemlje.

Megan je stajala pokraj vrata i provirivala van.

- Što to radiš, Megan?

- Tu su Maclnnesovi vojnici.

- Tako brzo? - upitala je Johanna. Prišla je i stala uz Megan. - Ne bismo li trebale otvoriti vrata i pustiti ih unutra?

Megan je odmahnula glavom. Sklonila se s puta kako bi njezina gospodarica mogla vidjeti van, a potom prošaptala: - Nešto nije u redu, gospo. Pogledajte kako su svi namrgođeni. Nose sa sobom nekakvu ponudu našemu lordu. Vidite li onu vrećevinu prebačenu preko lordova krila?

- Dajte da vidim - prošaptao je otac MacKechnie svoju zamolbu upućenu tim dvjema ženama.

Johanna je lupila u svećenika kad se okrenula. Zamolila je od njega oprost zbog svoje nespretnosti, a potom objasnila zašto ju je zatekao kako virka na njihovo društvo.

- Njihovo mi ponašanje ne može biti proturječnije - rekla je.

- Svi su namrgođeni, ali očito je da sa sobom nose dar za vašega lorda. Možda je njihovo mrštenje samo predstava.

- Ne bih rekao - odgovorio je otac MacKechnie. - Gorštaci se uvelike razlikuju od Engleza, djevojko.

- Što mislite time reći, oče? Muškarci su muškarci, bez obzira na to kako su odjeveni.

~ 229 ~ Spas

Svećenik je zatvorio vrata prije nego što joj je odgovorio. - Iz vlastitog iskustva s Englezima zapazio sam posebnu crtu. Čini se da uvijek imaju skriven motiv iza svojih postupaka.

- A gorštaci? - priupitala je.

Otac MacKechnie osmjehnuo se. - Mi smo ti jedna jednostavna skupina, jesmo. Takvi smo kakvi smo, shvaćaš? Nemamo mi vremena za tajnovite motive.

- Maclnnesovi su vojnici namrgođeni jer su ljutiti zbog nečega - ubacila se Megan. - Nisu oni dovoljno mudri da se posluže varkom.

Svećenik je potvrdno kimnuo, u znak slaganja. - Nemamo mi koristi od okolišanja. Lord Maclnnes doima se bijesan kao stršljen kojega je netko upravo pokušao zgnječiti. U stanju je pravoga bijesa.

- U tom slučaju morat ćemo dati sve od sebe da ga smirimo. Na kraju krajeva, gost nam je - obrazložila je. - Megan, pođi, molim te, reći kuharici da ćemo na večeri imati jedanaestoricu ljudi više. Pobrini se ponuditi joj našu pomoć oko pripreme. Odmah dolazim.

Megan je požurila provesti naređenje svoje gospodarice. Kuharici to neće biti nikakav problem - dobacila je preko ramena dok se upućivala niz hodnik prema stražnjim vratima. - Na kraju krajeva, ona je MacBainova. Neće se žaliti.

Johanna se namrštila zbog te zbunjujuće opaske. Kakve je veze imalo to je li kuharica bila MacBain ili Maclaurin? Megan je već bila nestala pa je Johanna zaključila da će morati pričekati do poslije da ju upita za pravo objašnjenje.

Pozornost joj je odvratio svećenik kad je otvorio vrata. Stala je iza njega. - Tko je od njih lord? - upitala je šaptom.

- Onaj starac buljavih očiju koji sjedi na šarenom konju - odgovorio je otac MacKechnie. - Bolje se ne miči odatle, djevojko, dok tvoj suprug ne odluči o tom hoće li ih pustiti unutra ili neće. Izići ću van popričati s njima.

~ 230 ~ Julie Garwood

Johanna se, kimnuvši, složila. Ostala je iza vrata, ali je virkala van na svećenika. Otac MacKechnie sišao je niz stube i glasno pozdravio.

Maclnnesovi vojnici nisu se obazirali na svećenika. Izraz njihovih lica bio je kao u kamenu isklesan. Johanna je njihovo ponašanje smatrala grješnim. Nijedan od tih muškaraca nije se potrudio sjahati. Nisu li bili svjesni toga koliko su se uvredljivo ponašali?

Johanna je usmjerila pozornost na njihova lorda. Otac MacKechnie bio je u pravu, zaključila je. Taj je čovjek doista imao buljave oči, a bio je i star, naborane kože i gustih obrva. Pogled mu je bio usmjeren na Gabriela. Johanna je ugledala svojeg supruga koji je prelazio preko čistine. Zaustavio se na oko metar udaljenosti od Maclnnesovih vojnika.

Lord je rekao nešto što je sasvim očito razbjesnilo Gabriela. Lice se njezina supruga smračilo i postalo zastrašujuće. Johanna ga nikad prije nije vidjela takvog. Zadrhtala je. Gabriel se doimao spremnim upustiti se u bitku.

MacBainovi vojnici prišli su i stali iza svojeg lorda. Priključili su im se Maclaurinovi.

Lord Maclnnesovih dao je znak jednom od svojih ljudi. Vojnik je brzo sjahao i kočoperno prišao svojemu vođi. Nalikovao je njihovu lordu i Johanna je pomislila da bi mu mogao biti sin. Promatrala je kako diže dugačku vreću s krila svojeg lorda. Namjestio je težinu u naručje, okrenuo se i zaobišao ispred onoga šarenog konja. Zaustavio se na otprilike metar, metar i pol udaljenosti od Gabriela, podigao onu vreću i bacio ju na zemlju.

Vreća se razderala. Prašina se digla u zrak i, kad se razišla, Johanna je uspjela vidjeti što je bio lordov dar. Žena, sva krvava i puna modrica, toliko da joj je lice bilo jedva prepoznatljivo, ispala je i otkotrljala se na bok. Bila je gola i na tijelu joj nije bilo nijednog mjesta koje nije imalo ožiljak.

Johanna se zateturala i udaljila od vrata. Potiho je zacmizdrila. Pomislila je da će povratiti. Bilo joj je toliko zlo od toga prizora pretučene žene da je poželjela zaplakati od srama i vrisnuti od bijesa.

~ 231 ~ Spas

Ali nije učinila ništa od toga. Samo je posegnula za svojim lukom i strijelama.

JEDANAESTO POGLAVLJE

ohanni su ruke drhtale i uspijevala je misliti samo na to da točno nacilja kad bude ubijala hulje koje su počinile to

prljavo nedjelo. J

Gabriel se tresao od bijesa. Ruka mu je krenula do korica mača. Nije mogao vjerovati da bi se jedan gorštak do kraja osramotio takvim kukavičkim ponašanjem. Ali dokaz je bio na zemlji, tu ispred njega.

Lord Maclnnes sada je izgledao samodopadno. Gabriel je odlučio da će ga on prvi ubiti.

- Jesi li ti odgovoran za premlaćivanje ove žene nasmrt? - Nije to pitanje postavio; zagrmio ga je.

Vođa Maclnnesovih reagirao je mrštenjem. - Nije mrtva. Još diše.

- Jesi li ti odgovoran? - Gabriel je ponovio pitanje, zahtijevajući odgovor.

- Jesam - doviknuo je lord. - Nedvojbeno jesam.

Gabrielu je to zvučalo kao hvalisanje i počeo je izvlačiti mač. Lord Maclnnes zapazio je taj pokret i odjednom shvatio u kakvom se slabijem položaju nalazi. Požurio je objasniti razloge zbog kojih je ta žena pretučena.

- Clare MacKay njezin je otac smjestio u moje kućanstvo - viknuo je. - Bila je obećana mojemu najstarijemu sinu, Robertu. - Zastao je kimnuti prema vojniku koji je stajao uz svojeg konja prije nego što je nastavio. - Namjeravao sam ujediniti naša dva klana i postati sila o kojoj će se pričati, ali ta je kučka prije tri

~ 232 ~ Julie Garwood

mjeseca zatrudnjela, MacBain, i za to je zaslužan netko od tvojih ljudi. Nema smisla poricati tu istinu jer su trojica mojih ljudi vidjela tvoj ogrtač. Clare MacKay cijelu je noć provela s tim muškarcem. Najprije je lagala i tvrdila da je noć provela sa svojim nećacima. Bio sam dovoljno glup da joj povjerujem. Kad je shvatila da je noseća, imala je petlje hvalisati se o svojem grijehu. Nije li tako bilo, Roberte?

- Jest, tako je bilo - odgovorio je njegov sin. - Neću oženiti kurvu - proderao se. - Ako ju je jedan MacBain upropastio, neka onda i bude njegova.

Nakon što je iznio taj svoj stav, svratio je pogled na tu ženu. Pljunuo je na tlo pokraj nje, a potom pošao naprijed stati iznad te onesviještene žene, držeći ruke na bokovima, s cerekom na licu.

Zamahnuo je nogom u čizmi, kao da će ženu snažno udariti.

Strijela ga je na mjestu zaustavila. Robert je bolno vrisnuo i zateturao unatrag. Strijela mu se zabila u bedro. Rukama je krenuo prema nozi kad se okrenuo, još uvijek vičući, vidjeti tko ga je to pogodio.

Johanna je stajala na najvišoj stubi ispred utvrde. Pogled joj je bio izravno usmjeren na vojnika. Napela je još jednu strijelu uz strunu svoga luka i držala tog čovjeka na nišanu.

Čekala je ispriku da ga ubije.

Svi su sada gledali u nju. Gabriel je krenuo intervenirati kad je Robert zamahnuo nogom udariti onu ženu. Strijela je pogodila vojnika prije nego što je to njemu pošlo za rukom. Okrenuo se, ugledao izraz lica svoje supruge i smjesta krenuo prema njoj.

Nitko se jedan poduži trenutak nije ni pomaknuo. MacLaurinovi su bili očito zaprepašteni onim čemu su upravo svjedočili. MacBainovi su bili jednako tako iznenađeni i zasigurno jednako tako zadivljeni.

Vojnik kojega je ozlijedila prišao je bliže onoj ženi. Johanna je pomislila kako će joj ponovno pokušati nauditi.

~ 233 ~ Spas

Nije mogla dopustiti da se to dogodi. - Pokušaj ju samo ponovno udariti, tako mi Boga, probost ću te strijelom kroz to bezdušno srce.

Bijes u njezinu glasu preplavio je skupine vojnika.

Robert je u trenu ustuknuo. Svećenik je potrčao naprijed i kleknuo pokraj one žene. Načinio je znak križa i prošaptao blagoslov.

-Luda je - šapnuo je Robert.

Gabrielovi sljedbenici čuli su tu opasku. Trojica MacBainovih vojnika krenula su naprijed. Calum im je pokretom ruke dao znak da ustuknu.

-Naš će lord odlučiti što učiniti - naredio je.

Keith je stajao pokraj Caluma. Nije se mogao suzdržati. - Nije luda - proderao se. - Ali ja ću se potruditi da naš lord dozna kakvo mišljenje imaš o njegovoj ženi.

-Moj sin nije vrijeđao - branio ga je lord Maclnnes. - Samo je govorio istinu. Pogledaj joj oči. Vidi se da je poludjela. A zbog čega, pitam ja vas? Zbog jedne kurve na tlu.

Gabriel sada više ni na koga drugoga nije obraćao pozornost, osim na svoju suprugu. Došao je do stuba, ali nije ju dotaknuo. Prišao je i stao uz nju.

Johanna se nije obazirala na svojeg supruga. Polako se okretala sve dok na nišanu nije imala lorda Maclnnesa.

Bilo joj je drago kad je zapazila kako je njegovo ružno lice bilo blijedo kao papir. Zabrinuto je napućio svoje tanke usnice.

-Koji je od vas pretukao ovu ženu?

Lord joj nije odgovorio. Okrenuo je glavu, najprije ulijevo, a potom udesno. Kao da traži način za bijeg.

-Ne smiješ ga ubiti.

Gabriel je tiho zapovjedio tako da ga je samo ona mogla čuti. Johanna nije pokazala nikakvu reakciju na tu njegovu naredbu.

~ 234 ~ Julie Garwood

Ponovio ju je. Odmahnula je glavom. Držala je i dalje lorda na nišanu kad se obratila svojemu suprugu.

-Vjeruješ li ti da je ta žena zaslužila takvo postupanje? Misliš li da je manje važna od tupastoga vola?

-Bolje mi nemoj ni postavljati takvo pitanje. Znaš i sama - uzvratio je. - Daj mi svoj luk i strijelu.

-Ne.

-Johanna...

-Vidi što su učinili! - viknula je.

Srce ga je boljelo zbog očaja koji joj se osjećao u glasu. Njegova supruga bila je blizu tomu da potpuno izgubi pribranost. Nije mogao dopustiti da se to dogodi.

-Ne dopusti im da vide koliko si uzrujana - naredio je. - To bi za njih značilo pobjedu.

-Točno - prošaptala je. Ruke su joj zadrhtale i potiho je zaječala.

-Što duže tu stojimo, tim će duže ta djevojka biti bez prave njege. Daj mi svoje oružje.

Nije mu mogla pustiti. - Ne mogu dopustiti da ju ponovno povrijede. Ne mogu. Zar ne vidiš? Moram joj pomoći. Molila sam se da mi netko pomogne. Nitko nije htio. Ali ja joj mogu pomoći. Moram...

-Neću im dopustiti da joj naude - obećao je.

Ponovno je odmahnula glavom. Gabriel je odlučio zauzeti drugi pristup. Činilo se kao da je sat vremena prošlo otkad joj se približio na stubama, ali znao je da je zapravo prošlo tek nekoliko minuta. Dužina vremena ništa mu nije značila. Nije mario za to koliko joj dugo treba da se pribere. One hulje od Maclnnesovih vojnika morat će pričekati. Naravno, Gabriel joj je mogao oduzeti oružje. Ali nije želio. Htio je da mu ga ona preda.

-Dobro onda - rekao je. - Naredit ću svojim ljudima da ih sve poubijaju. Hoće li te to zadovoljiti?

~ 235 ~ Spas

-Hoće.

Nije mogao sakriti koliko je iznenađen. Uzdahnuo je, a potom se okrenuo izdati naredbu. Nije bio od onih koji blefiraju. Ako je ona od njega tražila da ubije te nevjernike, onda će joj udovoljiti. Dođavola, ipak je tražio ispriku. Zadovoljiti svoju suprugu bit će dovoljan razlog.

-Calume - doviknuo je.

-Da, MacBain?

-Ne - izletjelo je Johanni.

Gabriel se okrenuo prema njoj. - Ne?

Oči su joj bile pune suza. - Ne možemo ih ubiti.

-O, da, možemo.

Odmahnula je glavom. - Time nećemo biti ništa bolji od njih dopustimo li da bijes zavlada nad našim postupcima. Pusti ih neka odu. Želudac mi se od njih okreće.

Snaga joj se ponovno osjetila u glasu. Gabriel je zadovoljno potvrdno kimnuo. Daj mi najprije svoj luk i strijelu.

Sporo je spustila ruke. Ono što se potom dogodilo silno ju je iznenadilo tako da nije čak imala vremena ni odreagirati. Gabriel je dograbio oružje iz njezinih ruku, napola se okrenuo, naciljao i ispalio strijelu nevjerojatnom brzinom i točnošću.

Uslijedio je bolan urlik. Strijela je našla svoj cilj u ramenu istoga onoga Maclnnesova vojnika kojega je ona ozlijedila. Robert, lordov sin, izvukao je bodež iz pojasa i spremao se zavitlati njime kad je Gabriel uočio njegovu kretnju. Ni Calum ni Keith nisu imali vremena izviknuti upozorenje.

Lord Maclnnes pobjesnio je zbog svoga sina. Gabriel je bio još daleko bješnji. Gurnuo je Johannu sebi iza leđa, odbacio luk na tlo i posegnuo za svojim mačem.

-Dođavola, Maclnnes, gubi se s moje zemlje ili ću te na mjestu ubiti.

~ 236 ~ Julie Garwood

Maclnnesovi vojnici nisu gubili vrijeme odlazeći. Gabriel nije želio Johannu pustiti da se pomakne, sve dok dvorište nije bilo čisto.

Keith, pošalji desetoricu Maclaurinovih vojnika da pođu za njima do naše granice - naredio je.

-Kako vi kažete, MacBain - uzvratio je Keith.

Istoga trenutka kad se njezin suprug pomaknuo, Johanna ga je zaobišla i potrčala niz stube. Pretrčala je čistinu, razvezujući pojas u trku. Skinula je ogrtač prije nego što je kleknula do pretučene žene i pokrila ju njime. Stavila je ruku na bočni dio ženina vrata, osjetila pulsiranje bila i umalo zaplakala osjetivši olakšanje.

Otac MacKechnie stavio je ruku na Johannino rame. - Bit će bolje da uđemo unutra - prošaptao je.

Calum je kleknuo na jedno koljeno i sagnuo se podići tu ženu. Johanna je vrisnula na vojnika: - Ne diraj ju!

-Ne može ostati tu, gospo - usprotivio se Calum, nastojeći urazumiti svoju uzrujanu gospodaricu. - Dopustite mi da ju unesem unutra.

-Gabriel će ju unijeti - zaključila je Johanna. Duboko je uzdahnula, nastojeći se smiriti. - Nisam namjeravala viknuti na tebe, Calume. Oprosti, molim te. Ali ne bi ju trebao podizati. Konci će ti popucati.

Calum je potvrdno kimnuo. Iznenadio se i bilo mu je drago kad mu se gospodarica ispričala.

-Je li mrtva? - upitao je Keith. Johanna je odmahnula glavom. Gabriel ju je tada osovio na

noge i sagnuo se podići tu MacKayevu ženu u naručje.

-Budi oprezan s njom - prošaptala je Johanna.

-Gdje želiš da ju stavim? - upitao je Gabriel. Ustao je, noseći usnulu ženu u naručju.

-Dajte joj moju sobu - predložio je otac MacKechnie. - Ja ću sebi večeras naći drugi krevet.

~ 237 ~ Spas

-Mislite li da će preživjeti? - upitao je Calum lorda dok je za njim prelazio preko dvorišta.

-Otkud bih ja to mogao znati, dođavola? - upitao je Gabriel.

-Preživjet će – izjavila je Johanna, moleći se da je u pravu.

Calum je potrčao pred njih, otvoriti vrata. Johanna je za svojim suprugom prošla kroz ulaz. Hilda je upravo dolazila niz hodnik sa stražnjih vrata. Zapazila je svoju gospodaricu i zazvala ju.

-Mogu li popričati s vama o jelovniku za naše večerašnje goste?

-Nemamo nikakve goste - rekla je Johanna. - Radije bih večerala s đavlom ili samim kraljem Johnom nego trpjela društvo Maclnnesovih.

Hilda je razrogačila oči. Johanna je pošla uza stube za svojim suprugom, a potom se zaustavila. - Čini se da se na svakoga obrecam, Hilda. Molim te, oprosti mi. Nisam svoja danas.

Nije pričekala da Hilda prihvati njezinu ispriku, već je požurila uza stube. Nekoliko trenutaka potom njihova gošća bila je smještena u krevet. Gabriel je stajao uz svoju suprugu dok je provjeravala jesu li kosti slomljene.

-Čini se netaknutom - prošaptala je Johanna. - Brinu me ovi udarci u njezinu glavu. Pogledaj tu oteklinu iznad sljepoočnice, Gabriele. Ne znam koliko je ta ozljeda ozbiljna. Možda se neće nikada ni probuditi.

Johanna nije bila svjesna da je počela plakati, sve dok joj njezin suprug nije naredio da prestane. - Neće joj biti nimalo bolje ako se ti raspadneš. Potrebna joj je tvoja pomoć, a ne suze.

Naravno, bio je u pravu. Johanna je nadlanicom obrisala suze s obraza. - Zašto su joj tako odrezali kosu?

Spustila je ruku i dotaknula bočni dio ženine glave. Clare MacKay imala je gustu, tamnosmeđu kosu. Visjela joj je ravno, ali jedva joj je pokrivala uši. Maclnessovi ljudi nisu se koristili

~ 238 ~ Julie Garwood

škarama. Rubovi su bili previše nazubljeni. Naprotiv, poslužili su se nožem.

Poniženje, zaključila je Johanna. Da, to je bio razlog u pozadini toga prljavog čina.

-Pravo je čudo da još uvijek diše - rekao je Gabriel. - Učini sve što je u tvojoj moći, Johanna. Ja ću ocu MacKechnieju dopustiti da sada uđe unutra. Želi joj dati posljednju pomast.

Johanna se poželjela glasno usprotiviti. Sakrament posljednjeg pomazanja davao se samo onim sirotim dušama koje su lebdjele na vratima smrti. Johanni je razum govorio da je to logično. Ali ta je žena disala, dođavola. Johanna nije željela ni razmotriti mogućnost da se neće oporaviti.

-Samo kao predostrožnost. - Gabriel je ustrajao na tom da ju pridobije na suradnju.

-Da - prošaptala je. - Samo kao predostrožnost. - Uspravila se. - Učinit ću da joj bude još ugodnije - izjavila je. Prešla je na drugu stranu prostorije po vrč s vodom i zdjelu iz komode i donijela ih natrag do kreveta. Namjeravala ih je staviti na pod uz svoje noge, ali Gabriel je uviđavno privukao komodu bliže. Pošao je prema vratima kad je ponovno požurila preko prostorije donijeti hrpu platnenih ručnika.

Gabriel je posegnuo za zasunom, a potom se odjednom zaustavio. Okrenuo se pogledati svoju suprugu. Nije više obraćala pozornost na nj. Požurila je natrag do kreveta, sjela na njegov rub i jednu krpu uronila u zdjelu s vodom koju je upravo bila natočila.

-Odgovori mi na pitanje - naredio je.

-Da?

-Jesi li ti ikada bila ovako pretučena?

Johanna nije podignula pogled prema svojemu suprugu kad je odgovorila: - Nisam.

Nije shvatio da je zadržavao dah. Odahnuo je nakon što mu je odgovorila.

~ 239 ~ Spas

Potom je ona pobliže objasnila svoj odgovor. - Rijetko kada me udarao u lice ili u glavu. Ali jednom je bio manje oprezan.

-A ostali dijelovi tijela?

-Odjeća je skrivala modrice - odgovorila je.

Pojma nije imala kako je njezino objašnjenje djelovalo na nj. Gabriel je bio potresen. Čudio se kako je uopće pristala ponovno se udati. Dođavola, zahtijevao je od nje da ima povjerenja u njega. Sada se osjećao poput pravog kretena. Da je on bio na njezinu mjestu, zasigurno nikada više nikome ne bi vjerovao.

-Neće imati ožiljke - prošaptala je Johanna. - Većina je krvi na njezinu licu od krvarenja iz nosa. Pravo je čudo da joj ga nisu razbili. Lijepa je, zar ne, Gabriele?

-Lice joj je previše natečeno da bih mogao reći kako izgleda - odgovorio je.

-Nisu joj trebali odrezati kosu.

Doimala se opsjednuta tom manjom kaznom. - To što su joj odrezali kosu bio je najmanji njihov prijestup, Johanna. Nisu ju trebali pretući. Psi zaslužuju bolje postupanje. - Johanna je potvrdno kimnula. I volovi, pomislila je u sebi.

-Gabriele?

-Da?

-Drago mi je da sam se udala za tebe.

Bilo joj je previše neugodno pogledati u svojeg supruga kad mu je rekla kako se osjeća pa se pretvarala da veliku pozornost posvećuje cijeđenju svake kapi vode iz krpe.

Osmjehnuo se. - Znam da jest, Johanna.

Njegova bahatost doista je izmicala kontroli, ali ipak joj je bilo toplo oko srca. Odmahnula je glavom, a potom se vratila obavljanju zadatka i počela čistiti krv s lica Clare MacKay. Dok je to činila, šaptala je riječi utjehe. Sumnjala je da ju Clare može čuti, ali Johanna se zbog toga osjećala bolje, ponavljajući

~ 240 ~ Julie Garwood

joj kako je sada na sigurnom. Dodala je obećanje kako ju nikada više nitko neće povrijediti.

Gabriel je naglo otvorio vrata i zatekao hodnik pun žena. Sve su nosile MacBainov ogrtač.

Skupinu je predvodila Hilda. - Željele bismo ponuditi pomoć oko njegovanja one žene - rekla je.

-Otac MacKechnie mora joj dati posljednju pomast prije nego što uđete - naredio je Gabriel.

Svećenik je čekao u pozadini te gomile. Čuo je izjavu svojeg lorda i smjesta se provukao između tih žena, zamolivši ih za dopuštenje. Ušao je u prostoriju, požurio do podnožja kreveta gdje je ostavio svoju torbu i izvukao dugačku, usku ljubičastu stolu. Poljubio je svaki rub s resama i, prošaptavši svoje molitve, prebacio tkaninu oko vrata.

Gabriel je zatvorio vrata, a potom sišao u prizemlje. Calum i Keith čekali su ga u podnožju stuba.

Ušli su za svojim lordom u veliku dvoranu.

Gabriel je na podu ispred ognjišta ugledao ogrtač. Njegova psa nije bilo. - Gdje je Dumfries, dođavola?

-Lunja negdje vani - pretpostavio je Calum.

-Otišao je još rano izjutra - dodao je Keith. Gabriel je odmahnuo glavom. - Johanna bi dobila napadaj bijesa kada bi zapazila da psa nema. Brinula bi zbog šavova na rani.

Prisilio se pomisliti na mnogo važnije stvari. - Calume, pozovi i okupi MacBainove vojnike - naredio je. - Želim da mi svaki od njih kaže da nije dotaknuo Clare MacKay.

-I povjerovat ćete...

Keith je prekinuo pitanje kad ga je njegov lord mrko pogledao. - Nijedan moj ratnik neće mi lagati, Keith - odbrusio je Gabriel.

-Ali ako neki od njih prizna da je doista proveo noć s tom ženom? Što ćete onda učiniti?

~ 241 ~ Spas

-To te se ne tiče, Keith. Želim da odjašeš do lorda MacKaya i kažeš mu što se to danas ovdje dogodilo.

-Hoću li mu reći da mu kći umire ili ću ublažiti istinu?

-Reci mu da dobiva posljednju pomast.

-A hoću li mu reći da je neki MacBain... -Reci im točno ono za što ju je lord Maclnnes optužio -

naredio je Gabriel, čije se nestrpljenje nije moglo prikriti.

-Dođavola, volio bih da sam ubio te hulje kad mi se pružila mogućnost.

-Imao bi rat na vratu da si to učinio, MacBain - ukazao je Keith.

-Rat je već objavljen - odbrusio je. - Misliš da ću tako lako zaboraviti činjenicu da je lordov sin pokušao ubiti moju ženu?

Kad je završavao pitanje, doslovno je vikao. Maclaurinov vojnik odmahnuo je glavom. - Ne, lorde - požurio je reći. - Nećete zaboraviti, uz vas sam kad je o tom riječ.

-Naravno da si uz mene - uzvratio je Gabriel.

Calum je iskoračio. - MacKayevi bi također mogli u rat ako povjeruju da je jedan MacBain uistinu kompromitirao Clare MacKay.

-Nijedan od mojih ljudi ne bi se ponio tako nepošteno - obrecnuo se Gabriel.

Calum je spremno kimnuo, složivši se s njim. Keith u to nije bio uvjeren. - Maclnnes je rekao da je viđen vaš ogrtač - podsjetio je svojeg lorda.

-Lagao nam je - uvjeravao ga je Calum.

Lord Maclnnes usto je još rekao da je Clare MacKay priznala da je provela noć s jednim MacBainom - rekao je Keith.

-Znači ona laže - odgovorio je Calum.

~ 242 ~ Julie Garwood

Gabriel se leđima okrenuo prema svojim vojnicima. - Obojica ste dobili zadatke. Potrudite se da ih obavite.

Vojnici su smjesta napustili veliku dvoranu. Gabriel je neko vrijeme stajao uz ognjište.

Imao je vraški problem na vratu. Nedvojbeno je znao da nijedan od njegovih ljudi nije bio odgovoran za sramoćenje Clare MacKay.

Ali uočen je MacBainov ogrtač... prije tri mjeseca.

-Dođavola - promrmljao je Gabriel sam za sebe. Ako je lord Maclnnes govorio istinu, mogao je postojati samo jedan odgovor, samo jedan čovjek odgovoran za taj prokleti metež.

Nicholas.

DVANAESTO POGLAVLJE

lare MacKey probudila se tek sljedećeg jutra. Johanna je većinu noći provela s tom ženom, sve dok u prostoriju

nije ušao Gabriel koji ju je doslovno odvukao. Hildi je bilo drago preuzeti pasku umjesto svoje gospodarice.

C

Tek što se Johanna vratila u sobu i smjestila na stolac pokraj Clarina kreveta, ta je žena otvorila oči i obratila joj se.

-Čula sam kako mi šapćete.

Johanna se poprilično lecnula. Poskočila je i prišla do Clare.

-Budna si - prošaptala je. Osjetila je gotovo neizmjerno olakšanje.

Clare je potvrdno kimnula. - Kako se osjećaš? - upitala je Johanna.

-Sve me boli, od glave do pete.

Johanna je potvrdno kimnula. - Imaš modrice od glave do pete - odgovorila je. - Boli li te još i grlo? Zvučiš promuklo.

~ 243 ~ Spas

-Zapravo sam mnogo vrištala - rekla je Clare. - Mogu li dobiti vode?

Johanna je požurila po pehar i pomogla Clare da se uspravi u sjedeći položaj. Nastojala je biti što je moguće nježnija, ali ta je žena još uvijek pravila bolne grimase. Ruka joj je zadrhtala kad je posegnula za peharom.

-Je li svećenik tu? Pomislila sam da sam čula nekoga kako moli.

-Otac MacKechnie dao ti je posljednje pomazanje - objasnila je Johanna. Odložila je pehar na komodu i ponovno sjela na stolac. Nismo znali hoćeš li preživjeti ili nećeš. Bilo je to samo zbog predostrožnosti - žurno je dodala.

Clare se osmjehnula. Imala je lijepe bijele zube i tamno-smeđe oči. Naravno, lice joj je još uvijek bilo užasno natečeno i po načinu na koji je pokušavala ne micati se, Johanna je zaključila da još uvijek trpi strašne bolove.

-Tko ti je to učinio? Clare je sklopila oči. Izbjegla je odgovoriti na pitanje

protupitanjem: - Sinoć... ste rekli da sam na sigurnom. Sjećam se kad ste mi prošaptali te riječi. Jeste li govorili istinu? Jesam li sigurna ovdje?

-Jesi, naravno da jesi.

-A gdje sam to?

Johanna joj se požurila predstaviti, a potom joj objasnila što se dogodilo. Namjerno nije spomenula strijelu koju je zabila Robertu Maclnnesu u bedro, kao ni strijelu koju mu je njezin suprug odapeo u rame. Kad je završila s objašnjenjem, Clare je ponovno tonula u san.

-Poslije ćemo razgovarati - obećala je. - Spavaj sada, Clare. Možeš ostati s nama koliko god poželiš. Hilda će ti ubrzo donijeti nešto za pojesti. Ti ćeš...

Johanna je prestala govoriti kad je shvatila da je Clare MacKay čvrsto zaspala. Zašuškala je pokrivače oko te žene, povukla svoj stolac unatrag i izišla iz prostorije.

~ 244 ~ Julie Garwood

Gabriel je posezao za svojim čizmama kad je Johanna ušla u njihovu odaju.

-Dobro jutro, milorde - rekla je pozdravivši ga. - Jesi li dobro spavao?

Reagirao je mrštenjem. Johanna je prišla prozoru s kojega je skinula ono krzno. Po žućkastom odsjaju na nebu pretpostavila je da je zora netom svanula.

-Rečeno ti je da ostaneš u krevetu - rekao je. - Jesi li pričekala da zaspim pa ponovno otišla?

-Jesam.

Mrštenje se pojačalo. Odlučila ga je umiriti.

-Mislila sam da ću se nekoliko minuta odmoriti prije nego što siđem dolje. Veoma sam iscrpljena.

-Doimaš se napola mrtvom.

-Nije mi važno kako izgledam - izjavila je kad su joj ruke poletjele prema kosi dok je pokušavala zagurati kovrče natrag u pletenicu.

-Dođi ovamo, Johanna.

Prešla je preko prostorije i stala ispred njega. Pružio je ruku razvezati pojas koji je pridržavao ogrtač.

-Ostat ćeš gdje ti se kaže - izjavio je.

Pokušala mu je odmaknuti ruke. - Nisam ja dragulj ni komad nakita da me skineš s police kad ti se prohtije, milorde.

Gabriel ju je uhvatio za bradu i sagnuo se poljubiti ju. Pomislio ju je samo navesti da se prestane mrštiti, ali njezine usne bile su tako mekane i privlačne da je zaboravio na razum. Obgrlio je svoju suprugu i privukao ju uz sebe.

Od njegovih poljubaca klecala su joj koljena i vrtilo joj se u glavi. Obujmila je supruga oko struka i čvrsto ga zagrlila. Zaključila je kako je sasvim u redu dopustiti mu da ju liši svake njezine misli. Ta bio joj je suprug, na kraju krajeva. Osim toga, kad ju je ljubio, nije se mogao mrštiti... ni držati prodike.

~ 245 ~ Spas

Nije se sjećala ni razodijevanja ni ulaska u krevet. Sigurno ju je Gabriel tamo donio. I on je skinuo svoju odjeću. Pokrio ju je svojim tijelom, rukama joj obujmio lice i dao vatren poljubac. Jezik mu se našao u njezinim ustima i protrljao uz njezin.

Voljela ga je dodirivati, osjećati njegovu vrelu kožu pod vrhovima svojih prstiju i milovati široke čvrste mišiće duž njegovih nadlaktica i ramena. Kada je obavila ruke oko svojeg supruga, osjećala se kao da mu je zarobila svu snagu i moć.

Bio joj je enigma, otkriće. Gabriel je bio snažan poput najspremnijeg ratnika, no istodobno nevjerojatno nježan, kad god bi ga dodirnula.

Sviđala joj se činjenica da ga je mogla navesti da izgubi kontrolu. Nije morala pogađati bi li to mogla biti istina; Gabriel joj je rekao. Osjećala se... slobodno s njim i posve nesputano, jer njezinu suprugu sviđalo se sve što je željela učiniti.

Naravno, i ona je zbog njega gubila kontrolu. Nije bila od onih koje vrište zahtijevajući, ali kad ju je prestao draškati i krenuo se pariti s njom, postala je divlja u želji da ga navede da okonča to slatko mučenje.

Vrisnula je kad je ušao u nju i smjesta se zaustavio. - Bože, Johanna, nisam namjeravao...

- O, Bože, nadam se da jesi... - prošaptala je. Zarila je nokte u njegove lopatice. Obavila je noge oko njegovih bedara i čvrsto ga stegnula u sebi. - Gabriele, ne želim da sada prestaneš. Želim da se pokrećeš.

Pomislio je da je umro i otišao u raj. Oglušio se o njezinu zapovijed, oslonio na laktove i zagledao joj se u oči. U njima je ugledao strast i umalo izgubio svu svoju kontrolu. Bože dragi, kako je bila lijepa... i tako prokleto podatna.

- Ti si požudna djevojčura. - Pokušao ju je zadirkivati, no glas mu je zvučao oporo. - Sviđa mi se to - dodao je zaječavši kad se nemirno privila uz njega.

~ 246 ~ Julie Garwood

Gabriel ju je naveo da izgara za njim i sada joj nije želio priuštiti da postigne zadovoljstvo, a nije svršavao ni on.

- Mužu, za ovu aktivnost potrebno je tvoje sudjelovanje - poviknula je. Njezino nezadovoljstvo bilo je bezrazložno.

- Mislio sam te najprije navesti da poludiš - prošaptao je promuklim glasom.

Ispostavilo se to ispraznim hvalisanjem, jer Gabriel se osjećao kao da je on bio taj koji je izgubio razum kad ga je povukla dolje dati mu dugačak, strastven poljubac i provokativno se protrljala uz njega. Njega je disciplina napustila. Kretnje su mu postale silovite i zahtjevne, premda zasigurno nisu bile zahtjevnije od kretnji njegove supruge.

Zajedno su dostigli vrhunac. Johanna se držala za svojeg supruga kad ju je preplavio val za valom ushita. Osjećala se sigurnom u njegovu snažnom naručju, posve zadovoljena i gotovo voljena. Bilo je to više od onoga što je ikada dotada imala ili sanjala da je moguće.

Zaspala je uzdišući.

Gabriel je pomislio da ju je možda nasmrt zgnječio. Bila je posve klonula u njegovu naručju. Zakotrljao se na bok i zazvao ju šaptom. Nije mu odgovorila. Ali disala je. Je li se zbog strasti nasmrt onesvijestila? Gabriel se osmjehnuo jer mu je ta mogućnost djelovala privlačnom. Naravno, pravi mu je razlog bio poznat. Johanna je bila iscrpljena. Veći dio noći provela je bdijući nad njihovom novom štićenicom.

Sagnuo se, poljubio ju u čelo i ustao iz kreveta.

- Odmorit ćeš se - prošaptao je. Tada se osmjehnula. Ta gaje ženica zapravo poslušala. Naravno, nije čula njegovu naredbu; već je bila čvrsto spavala, ali ipak mu je bilo strašno drago izdati naredbu za koju je znao da će biti izvršena.

Gabriel je pokrio svoju suprugu, odjenuo se i polako izišao iz prostorije.

Dan je započeo prilično ugodno, ali brzo se pokvario. Calum je čekao svojeg lorda u velikoj dvorani s viješću da je od baruna Goodea stigla još jedna zamolba da ga lady Johanna primi na razgovor. Glasnik koji je zamolbu donio ponovno je

~ 247 ~ Spas

stigao od lorda Gillevreya i čekao pokraj Caluma da čuje Gabrielov odgovor.

- Čeka li barun na granici s našom zemljom? - upitao je vojnika.

- Ne, lorde. Poslao je predstavnika. Cilj mu je uvjeriti lady Johannu da se nađe s barunom Goodeom blizu granice s Engleskom.

Gabriel je odmahnuo glavom. - Moja supruga nikamo ne ide. Ne želi razgovarati s barunom Goodeom. Engleska je dio njezine prošlosti i ona sada gleda samo na svoju budućnost ovdje. Reci svojemu lordu da mu zahvaljujem što se ponaša kao posrednik. Žao mi je što ga Englezi dovode u neugodnu situaciju. Naći ću ja već načina da mu platim za nastojanja da baruna i njegove vazale drži podalje od mojeg posjeda.

- Što točno želite da kažem tomu predstavniku? - upitao je vojnik. - Zapamtit ću svaku riječ, lorde MacBain, i prenijeti ju baš onako kako ste ju izgovorili.

- Reci mu da moja žena neće razgovarati ni s kakvim barunom i da će uistinu biti glupo nastave li joj dosađivati.

Glasnik se naklonio i napustio dvoranu. Gabriel se okrenuo prema Calumu. - To nećeš spomenuti mojoj ženi. Ne treba znati da barun ponovno pokušava stupiti u kontakt s njom.

- Kako vi kažete, lorde.

Gabriel je kimnuo. Nastojao je ne misliti na nervozu koju mu je izazvao engleski barun, ali dan mu se nije nimalo poboljšao. Maclaurinovi nisu obavili nijednu dužnost i tri nesretna slučaja dogodila su se do podneva. Vojnici su bili previše zabrinuti; ponašali su se kao da su bili ozbiljno uvrijeđeni i nisu mogli podnijeti pomisao da rade rame uz rame s MacBainovim vojnicima. Bilo je očito da su MacBainove krivili za metež u kojem su bili uvjereni da se nalaze.

Neobično, ali Maclaurinovi nisu baš voljeli ratovati. Gabriela je zbunjivao njihov stav. Mislio je kako su možda izgubili borbeni žar nakon što su izgubili gotovo sve što su imali kad su posljednji put bili pod opsadom Engleza. Gabriel je tu njihovu

~ 248 ~ Julie Garwood

crtu ipak smatrao sramotnom karakteristikom. Gorštaci bi rat trebali prigrliti, a ne zgražati se na nj.

Stapanje dvaju klanova potrajalo je duže nego što je očekivao. Želio je svakomu pripadniku klana dati vremena da se prilagodi promjenama, no sada mu je bilo jasno da je bio previše susretljiv. Svemu tomu trebalo je stati na kraj. Njegovi će sljedbenici sve te svoje razlike morati staviti na stranu ili će u protivnom trpjeti njegovo nezadovoljstvo.

Rad na obnovi zida vukao se puževim korakom. Obično bi jedan MacBainov vojnik mogao obaviti posao za trojicu Maclaurinovih, ali danas nije bio jedan od takvih dana. Maclaurinovi su gunđali poput kakvih staraca. Zasigurno nisu bili usredotočeni na rad i ništa značajno nije se obavljalo.

Gabrielovo strpljenje bilo je pri kraju. Namjeravao je izazvati nekolicinu drskih prijestupnika kad je do njega dotrčao Calum s obavijesti o još jednom prispjelom glasniku.

Gabriel nije bio raspoložen da ga ponovno netko prekine. Baš mu se sviđala pomisao na to kako će snažno razbiti nekoliko Maclaurinovih glava jednu o drugu. Osim toga, nije baš posebno mario za vijest koju je dobio. No ta će vijest zasigurno obradovati njegovu ženu, pretpostavio je.

Želio je da Johanna bude sretna. Nije bio siguran zašto mu je to bilo važno, ali bio je dovoljno iskren da prizna kako mu je njezina sreća važna.

Dođavola, smekšavao se. Glasniku čizmama drhtao je dok mu Gabriel nije dao dopuštenje da se udalji. Zahtijevao je od njega da ponovi poruku koju je od njega tražio da ponese u Englesku, jer glasnikovu pozornost prekinuo je Dumfries koji je utrčao u veliku dvoranu. Kad je pas zarežao, čovjek je poskočio i Gabriel se od ranoga jutra prvi put osmjehnuo.

Johannina reakcija na tu vijest nije bila onakva kakvu je očekivao. Namjeravao je pričekati do ručka da joj kaže, ali sišla je u prizemlje u trenutku kad je glasnik pokušavao protrčati kroz zatvorena vrata i poželjela je doznati što je taj neznanac htio.

~ 249 ~ Spas

Dumfries je škljocao zubima čovjeku za petama. Johanna je bila zgrožena postupkom koji je njihov posjetitelj imao. Sklonila je psa s puta, a potom tomu čovjeku otvorila vrata. Zaželjela mu je dobar dan, ali pomislila je da ju nije čuo. Bio je na pola dvorišta, trčeći kao lud, i Gabrielov smijeh nedvojbeno je prigušio njezine riječi.

Zatvorila je vrata i prišla stubama. Njezin suprug stajao je pokraj ognjišta cereći se poput obilno darovanog djeteta na božićno jutro. Odmahnula je glavom prema njemu.

-Nije ljubazno prestrašiti nam goste, milorde.

-Englez je to, Johanna - objasnio je. Vjerovao je kako joj je upravo dao odgovarajuću ispriku za svoje ponašanje.

Doimala se zabrinutom. Požurila je niz stube i prišla svojemu suprugu. - Bio je to glasnik, zar ne? Od koga je donio vijesti? Od kralja Johna? Ili je barun Goode poslao još jednu zamolbu?

U manje od minute doživjela je promjenu od zabrinutosti do užasa. Gabriel je odmahnuo glavom. - Nije donio loše vijesti, ženo. Poruka je stigla od tvoje majke.

Naglo je dograbila Gabriela za ruku. - Je li bolesna?

Gabriel ju je požurio smiriti. Nije ju volio vidjeti prestrašenu. - Nije - rekao je. - Barem mislim da nije - dodao je.

-Ne bi dolazila ovamo da je bolesna, zar ne?

-Mama dolazi ovamo?

Izviknula je to pitanje. Bio je zabezeknut. Johanna se doimala kao da će se onesvijestiti. Njezina reakcija uopće nije bila onakva kakvu je očekivao.

-Nije ti draga ta vijest?

-Moram sjesti.

Skljokala se na jedan od stolaca. Gabriel je prišao i stao ispred nje. - Odgovori mi, ženo. Ako te ta vijest ne raduje, naredit ću Calumu da potrči za glasnikom i kaže mu da odbijam zahtjev.

~ 250 ~ Julie Garwood

Skočila je na noge. - Nećeš to učiniti. Želim vidjeti svoju majku.

-Pa što ti je onda, zaboga? Zašto onda reagiraš kao da si upravo primila ružnu vijest?

Nije obraćala pozornost na svojega supruga. Misli su joj prelijetale s jedne teme na drugu. Morat će dati pospremiti kuću. Da, to joj je bila najvažnija obveza. Dumfriesa bi trebalo okupati. Je li bilo vremena toga vučjaka naučiti kako se ponašati? Johanna nije namjeravala dopustiti tomu psu da reži na njezinu mamu.

Gabriel je zgrabio svoju suprugu za ramena, zahtijevajući od nje odgovor. Zamolila ga je da ponovi pitanje.

-Zašto to nije dobra vijest, ženo?

-Vijest je divna - usprotivila se. Dodatno ga je pogledala kao da želi da misli da je sišao s uma. - Nisam mamu vidjela više od četiri godine, Gabriele. Bit će to radostan ponovan susret. - Pa zašto onda, zaboga, izgledaš tako bolesno?

Zbacila je njegove ruke sa svojih ramena i otpočela koračati ispred ognjišta. - Ima toliko posla obaviti prije nego što ona stigne ovamo - objasnila je. - Dumfriesa će trebati okupati, utvrda se mora od vrha do dna očistiti. Neću dati da tvoj kućni ljubimac reži na moju mamu, Gabriele. Morat ću ga naučiti kako se treba ponašati. O, Bože, lijepo ponašanje. - Naglo se okrenula i pogledala svojega supruga. - Maclaurinovi ga uopće nemaju.

Jadikovala je izgovorivši tu posljednju opasku. Gabriel nije znao bi li se smijao ili bi zaplakao zbog toga što se ponašala tako uznemireno.

Naposljetku se ipak osmjehnuo. Reagirala je mrštenjem.

-Neću da uvrijede moju mamu - odbrusila je.

-Ali nitko ju neće uvrijediti, ženo.

Prezrivo je otpuhnula, ne vjerujući. - Ne želim ni da bude razočarana. Učila me da budem dobra žena. - Stavila je ruke na bokove i čekala. Njezin suprug nije imao ništa reći. - Dakle?

~ 251 ~ Spas

- zahtijevala je odgovor kad on tvrdoglavo nije progovarao ni riječi.

Uzdahnuo je. - Što dakle?

-Očekuje se od tebe da mi kažeš kako sam dobra žena - vrisnula je, i bilo je očito da je ogorčena.

-U redu - smirio ju je. - Dobra si žena.

Odmahnula je glavom. - Ne, nisam - priznala je.

Zakolutao je očima, pogledavši u nebo. Nije mu bilo jasno što je očekivala od njega. Pretpostavio je da će mu reći čim se pribere te strpljivo čekao.

-Nemarna sam u obavljanju svojih obveza. Ali sve je to prošlost. Počet ću tvoje ljude večeras za večerom poučavati lijepomu ponašanju.

-Gle, Johanna - zaustio je, glasom u kojem se čulo upozorenje. - Ti su ljudi...

-Ne miješaj se, Gabriele, ne trebaš brinuti. Tvoji će vojnici poslušati moje upute. Misliš li da ćeš se vratiti kući do večere? - upitala je.

Pitanje ga je zbunilo. Ta bio je kod kuće, dođavola, a večera će biti poslužena za samo nekoliko trenutaka. Ali bila je uzrujana, podsjetio se. Možda nije ni shvaćala koliko je sati.

-Ali kod kuće sam - podsjetio ju je. - A večera...

Nije mu dopustila da završi. - Moraš otići.

-Kamo?

-Po Alexa, mužu. Bila sam vrlo strpljiva s tobom - dodala je kad se počela mrštiti. - Tvoj bi sin trebao biti tu kad mama stigne ovamo. Alexa će također trebati okupati. Stavit ću ga u potok s Dumfriesom. Sam Bog zna kakvom su ponašanju naučili tvoga sina? Vjerojatno nikakvom. - Zastala je uzdahnuti. - Idi po njega.

Pokušala je otići iz dvorane nakon što mu je to naredila. Uhvatio ju je i prisilio da se okrene i pogleda ga.

~ 252 ~ Julie Garwood

-Ne izdaješ mi naredbe, ženo.

-Ne mogu vjerovati da koristiš tu prigodu pa sada postaješ osoran, mužu. Danas te nemam vremena smirivati. Imam važnijih obveza za koje se moram pobrinuti - dodala je. - Želim da dovedeš Alexa kući. Želiš li me osramotiti pred mojom mamom?

Doimao se zgrožen tom mogućnošću. Gabriel je glasno uzdahnuo. Gotovo se nije ni sjećao svoje majke te stoga nije mogao pojmiti zašto bi Johanna bila toliko uzrujana zbog jednog posjeta. Ali očito je bilo važno da sve dobro protekne.

A on je doista želio da njegova supruga bude sretna. Odlučio joj je reći pravi razlog.

-Alex će ostati sa svojim rođacima sve dok...

-Ta će gradnja zida vječno trajati - prekinula ga je.

-Postoji još jedan razlog, ženo.

-Koji to?

~ 253 ~ Spas

-

Ne želim ga ovdje sve dok Maclaurinovi i MacBainovi ne odbace međusobne razlike. Ne želim da Alex trpi nikakve... uvrede.

Nastojala se izvući iz njegova stiska sve dok joj je to objašnjavao. Potom je posve utihnula. Izraz nevjerice ogledao joj se na licu.

-Zašto bi netko vrijeđao Alexa? On je tvoj sin, zar ne?

-Možda.

-Priznao si ga. Ne možeš sada promijeniti mišljenje. Alex vjeruje da si njegov otac, Gabriele...

Stavio joj je ruku preko usta kako bi ju naveo da mu prestane držati prodike. Nježno joj se osmjehnuo jer mu je sinulo da njegova obzirna supruga nijednom nije pomislila na to da Alexu ospori mjesto koje mu pripada u tom kućanstvu. Dođavola, zahtijevala je pravedno postupanje.

Zaslužila je znati razloge zbog kojih on dječaka drži podalje. Gabriel ju je privukao do stolca. Sjeo je, a potom ju privukao u krilo.

Odjednom je postala bojažljiva. Nije bila naviknuta sjediti suprugu u krilu. Mogao je bilo tko ući i zateći ih zajedno. Nekoliko trenutaka brinula je zbog te mogućnosti, a potom odbacila obzir. Što ju je briga o tom što drugi misle. Gabriel je, na kraju krajeva, bio njezin suprug. To je bilo u redu. Osim toga, sviđalo joj se kad ju je privijao uz sebe.

Istina, počeo joj se sviđati više nego što je ikada pomišljala da je moguće.

- Prestani sanjariti - naredio je Gabriel kad je zapazio taj pogled na njezinu licu. Doista je izgledala kao da sanjari zagledana u prazno. - Moram ti nešto objasniti.

- Reci, mužu.

~ 254 ~ Julie Garwood

Prebacila je ruku oko njegova vrata i počela ga milovati. Rekao joj je da prestane, no oglušila se na njegovu zapovijed. Reagirao je mrštenjem.

- Kad je Maclaurinovima očajnički trebao vođa u borbi protiv Engleza, poslali su mi kontingent.

Kimnula je, mršteći se, jer nije joj bilo jasno zašto joj Gabriel želi ispričati nešto što je već znala. Ali ipak ga nije prekidala. Doimao se usredotočenim i bilo bi nepristojno od nje prekinuti ga i reći da već zna razlog zbog kojeg je postao njihov lord. Nicholas joj je već objasnio tu situaciju i otac MacKechnie rado joj je još dodatno objasnio neke pojedinosti.

Ali ovo je bilo prvi put da je Gabriel odvojio vremena da s njom podijeli ono što ga muči. Bilo da je toga bio svjestan ili ne, navodio ju je da se osjeća važnom i uključenom u njegov život.

- Molim te, nastavi - zamolila je.

- Nakon što je bitka okončana i Englezi više nisu predstavljali prijetnju, Maclaurinovi su bili voljni uzeti me za svojeg vođu. Naravno, nije im preostalo ništa drugo - dodao je kimnuvši. - Ali moje sljedbenike nisu jednako tako prihvatili.

- Nisu li se MacBainovi vojnici borili s Maclaurinovima protiv Engleza?

- Jesu.

- Pa zašto im onda Maclaurinovi sada nisu zahvalni? Jesu li zaboravili?

Gabriel je odmahnuo glavom. - Nisu se svi MacBainovi mogli boriti. Jedan je primjer Auggie. Prestar je sada za bitku. Mislio sam da će se s vremenom Maclaurinovi i MacBainovi naučiti prilagoditi, ali sada shvaćam da se to neće dogoditi. Strpljenje mi je na izmaku, ženo. Ti će se ljudi slagati i raditi zajedno ili će trpjeti moje nezadovoljstvo.

~ 255 ~ Spas

-

Kad je završio s objašnjenjem, režao je baš poput Dumfriesa. Pomazila ga je po bočnoj strani vrata. - Što se događa kad si nezadovoljan?

Slegnuo je ramenima. - Obično nekoga ubijem.

Bila je uvjerena da se šali s njom. Osmjehnula se. - Neću dopustiti tuču u svom domu, mužu. Morat ćeš ubijati negdje drugdje.

Bio je previše zatečen onim što je upravo izrekla da bi se uvrijedio na njezinu zapovijed. Johanna je utvrdu upravo nazvala svojim domom. Bilo je to prvi put, jer dotada je uvijek za sve govorila da je njegovo. Gabriel nije bio ni shvaćao koliko ga je mučilo to njezino namjerno ili nenamjerno razdvajanje.

- Je li ovo tvoj dom?

- Jest - odgovorila je. - Nije li?

- Jest - složio se. - Johanna, želim da budeš sretna tu.

Sam je bio zbunjen tim svojim priznanjem. Nije si mogla pomoći, već je zbog toga pomalo negodovala.

Zvučiš iznenađeno - rekla je. Bože, kako je imao lijepe oči. Pomislila je kako bi mogla zadovoljno cijeli dan gledati u svojeg supruga, a da joj ne dosadi. Uistinu je bio zgodan đavo.

- Iznenađen sam - priznao je.

Odjednom ju je poželio poljubiti. Njezina usta bila su mu prokleto privlačna. Baš kao i njezine oči. Bile su najjasnije plave boje kakvu nikada nije vidio u životu. Dođavola, sviđao mu se čak i način na koji se mrštila na nj. Morao je otresti glavom zbog te glupe spoznaje. Žene nikada ne bi trebale dopustiti muževima da vide njihovo nezadovoljstvo, zar ne?

~ 256 ~ Julie Garwood

- Neki muževi žele da su im žene sretne - zaključila je naglas Johanna. - Moj je otac nedvojbeno želio da mama bude sretna.

- A što je tvoja majka željela?

- Voljeti mojeg oca - odgovorila je.

- A što ti želiš?

Odmahnula je glavom. Nije mu namjeravala reći kako ga želi voljeti. Takva izjava samo bi ju učinila ranjivom... ne bi li?

- Znam što ti želiš - izlanula je u pokušaju da odvrati pozornost od svojih osjećanja. - Želiš da sjedim pokraj vatre i vezem noću te da ostatak života na taj način provedem. Eto što želiš.

Gotovo mu se ukrutila u naručju. Nije mu sada više ni vrat milovala. Povlačila ga je za kosu. Posegnuo je za njezinom rukom koju joj je spustio u krilo.

- O, još sam nešto zaboravila... - izletjelo joj je. - Volio bi da budem tamo gdje me ti staviš, nije li to točno?

- Ne šali se sa mnom, ženo, nisam raspoložen.

Nije se šalila s njim, ali smatrala je kako mu to ne bi bilo pametno reći. Nije ga željela razljutiti. Htjela je da ostane dobro raspoložen kako bi ju pustio da radi po njezinu.

- Postoji više od jednog načina da se očisti riba - izjavila je. Nije znao o čemu to, dođavola, ona govori. Mislio je kako ni ona sama ne zna. Stoga nije ni tražio od nje da mu objasni.

- Vjerujem da ćemo se, s vremenom, naviknuti jedno na drugo - rekao joj je.

- Kad to tako kažeš, zvuči kao da smo Maclaurinovi i MacBainovi - uzvratila je. - Navikavaš li se ti na mene?

- Traje duže nego što sam očekivao - rekao joj je. Namjerno ju je dražio. Johanna se trudila ne dopustiti mu da vidi kako postaje uzrujana, ali to joj se vidjelo iz očiju. Sada

~ 257 ~ Spas

-

su bile boje plavog plamena. O, da, i te kako je bila razdražena.

- Nemam baš mnogo iskustva s brakom - podsjetio ju je.

- Ja imam - izletjelo joj je.

Odmahnuo je glavom. - Nisi bila udana. Bila si u ropstvu. A to nije jedno te isto.

Nije mogla naći zamjerku njegovu razmišljanju. Bila je u ropstvu. Ali nije se željela zadržavati na svojoj prošlosti. - Kakve veze ima moj prvi brak s temom o kojoj raspravljamo?

- A koja je zapravo tema?

- Alex - promucala je. - Upravo sam ti objasnila da postoji više načina za očistiti ribu. Kako ne shvaćaš?

- Kako, zaboga, mogu shvatiti? Ovdje nitko ne čisti ribu. Pomislila je kako se namjerno pravi tupast. Očito nije volio pametne izreke. - Želim reći da postoji više od jednog načina za postizanje cilja - objasnila je. - Neću se ja poslužiti silom da bih Maclaurinovima rekla da se lijepo ponašaju. Poslužit ću se ja drugim metodama.

Vidjela je kako on napokon razmatra tu mogućnost. Nastojala je iskoristiti svoju prednost. - Rekao si mi kako bih trebala imati povjerenja u tebe. Zapravo, naredio si mi - podsjetila ga je. - A sada ću ja tebi narediti isto. - Imaj povjerenja u mene i prepusti mi brigu o Alexu. Molim te, dovedi ga kući.

Nije ju mogao odbiti. - Dobro onda - složio se, uzdahnuvši. - Sutra ću ga dovesti, ali doći će ovamo samo u kratak posjet. Bude li sve kako valja, ostat će. U protivnom...

- Bit će...

- Ne želim ga izvrgavati opasnosti.

~ 258 ~ Julie Garwood

- Ma naravno.

Pokušala je ustati s njegova krila. Zaustavio ju je, čvrsto ju prigrlivši. Johanna?

- Da?

- Vjeruješ li mi?

Dugo ga je netremice gledala u oči. Vjerovao je da razmišlja o tom pitanju prije nego što mu odgovori. Ta ga je mogućnost uzrujala. Sada su već tri mjeseca bili u braku, što je nedvojbeno bilo dovoljno vremena da mu nauči vjerovati.

- Živciraš me svojim oklijevanjem - obrecnuo se.

Činilo se kako ju ta činjenica nije posebno zabrinula. Rukom mu je dotaknula bočnu stranu lica. - Vidim da te živciram - prošaptala je. - Da, Gabriele, vjerujem ti.

Nagnula se naprijed i poljubila ga. Čuđenje u njezinu glasu, uz pokazivanje osjećanja, navelo ga je da se osmjehne.

- Vjeruješ li ti meni?

Umalo se nasmijao, dok nije shvatio da je ozbiljna. - Ratnik nikomu ne vjeruje, Johanna, osim, naravno, svojemu lordu.

- Muževi bi trebali vjerovati svojim ženama, ne bi li?

Nije znao. - Ne mislim da je nužno. - Protrljao je vilicu, a potom dodao. - Ne, to bi bilo glupo.

- Gabriele?

- Da?

- Tjeraš me da kosu s glave počupam.

- Ispričavam se, gospodarice - zazvala je Hilda s dovratka. - Možete li odvojiti malo vremena?

Johanna je skočila sa suprugova krila. Zajapurila se kad se okrenula prema kuharici i ponudila joj da uđe u dvoranu.

~ 259 ~ Spas

-

- Tko sjedi s Clare? - upitala je.

- Trenutačno je s njom otac MacKechnie - odgovorila je Hilda. - Željela je popričati s njim.

Johanna je potvrdno kimnula. Gabriel je ustao. - Zašto mi nisi rekla da je budna?

Nije joj ostavio vremena za odgovor, već je požurio prema stubama. Johanna je požurila za njim. - Obećala sam joj da može ostati tu - izbrbljala je.

Njezin suprug nije joj odgovorio. Sklonila je Dumfriesa koji joj se našao na putu i požurila za svojim suprugom uza stube.

- Što kaniš učiniti? - zahtijevala je odgovor.

- Samo ću popričati s njom, Johanna. Ne trebaš brinuti.

- Nije ona još spremna za dug razgovor, mužu. Možda sada otac MacKechnie sluša njezinu ispovijed. Ne bi trebao prekidati.

Svećenik je baš u tom trenu otvarao vrata i izlazio kad je Gabriel došao do sobe. Kimnuo je ocu MacKechnieju dok je pokraj njega prolazio. Johanna je bila tik iza svojega supruga.

- Pričekat ćeš tu dok popričam s njom - naredio je Gabriel.

- Ali mogla bi te se bojati, mužu.

- Onda će me se morati bojati.

Zatvorio je svojoj supruzi vrata pred nosom. Johanna nije imala vremena bjesnjeti zbog njegova bezobrazluka. Bila je previše zabrinuta za Clare MacKay.

Prislonila je uho uzvrata i nastojala čuti. Otac MacKechnie odmahnuo je glavom i odvukao ju.

- Dopusti svojemu mužu da popriča s njom nasamo - predložio je.

~ 260 ~ Julie Garwood

- Trebala bi dosad već znati da naš lord nikada ne bi naudio nekoj ženi.

- Ah, ja to znam - požurila je reći Johanna. - Ali Clare MacKay neće znati, zar ne?

Svećenik nije imao odgovor za nju. Tada je promijenila temu razgovora. - Jeste li čuli Clarinu ispovijed?

- Jesam.

Johanna je slegnula ramenima. Otac MacKechnie tu je reakciju smatrao neobičnom. - Ispovijed je sakrament - podsjetio je on svoju gospodaricu. - Zatražila je odrješenje od grijeha.

- Po kojoj cijeni? - upitala je Johanna šaptom. Ne razumijem tvoje pitanje, djevojko.

- Pokora - izletjelo joj je. - Bila je teška, zar ne?

- Znaš da ne mogu razgovarati o pokori - rekao je.

- Biskup Hallwick volio se hvalisati svojim pokorama - izbrbljala se Johanna.

Svećenik je od nje zahtijevao nekoliko primjera. Onaj koji je njoj bio najodvratniji sačuvala je za kraj. - Noga za jaje - rekla je. - Biskup se nasmijao nakon što je mojemu suprugu predložio da tu kaznu izvrši nad mladom služavkom.

Otac MacKechnie zasuo ju je pitanjima, a kad mu je na njih dala odgovore, odmahnuo je glavom.

- Posramljen sam time što čujem - priznao je - jer volio bih vjerovati da su svi svećenici dobri ljudi koji tu na zemlji obavljaju važan Božji posao. Biskupu Hallwicku doći će dan obračuna kada bude stajao pred svojim Stvoriteljem i pokušavao objasniti svoju namjernu okrutnost.

- Ali, oče, iza biskupa stoji Crkva. On svoje pokore uzima iz Biblije. Joj, pa čak je i dužina šibe propisana.

~ 261 ~ Spas

-

- O čemu to govoriš? Kakva šiba? – upitao je svećenik, posve zbunjen.

Nije joj bilo jasno kako to da on ne zna o čemu ona govori.

- Crkva diktira kako bi se muž i žena trebali ponašati - rekla mu je. - Pokorna je žena dobra i sveta žena. Crkva odobrava tući žene i, zapravo, daje preporuku za takvu kaznu, jer žene će pokušati vladati svojim muževima ne bude li ih se držalo u pokornosti.

Zastala je doći do daha. Razgovor o toj temi bio joj je uznemirujuć, ali nije željela da svećenik primijeti njezin jad. Mogao bi ju upitati zašto je izvan sebe, a onda bi mu ona morala priznati mračan i zasigurno smrtan grijeh.

- Naravno, Crkva ne odobrava ubojstvo. Muž ne bi trebao svoju ženu nasmrt pretući. Preferira se štap, a ne šaka. Trebao bi biti drveni, ne metalni, i ne duži od ovoga.

Ispružila je ruke pokazati mu mjeru.

- Gdje si čula ta pravila?

~ 262 ~ Julie Garwood

-

Od biskupa Hallwicka.

- Ne vjeruju svi u Crkvi...

- Ali od njih se očekuje da vjeruju... - prekinula ga je. Njezina je uzrujanost sada bila očita. Kršila je ruke i nastojala ne dopustiti svećeniku da vidi koliko ju je malo dijelilo od toga da izgubi prisebnost.

- Zašto tako, djevojko?

Zašto nije shvaćao? Na kraju krajeva, bio je svećenik i trebao bi biti upoznat s pravilima o vladanju nad ženama.

- Zato što su žene posljednje u lancu Božje ljubavi - prošaptala je.

Otac MacKechnie potrudio se zadržati spokojan izraz lica. Uhvatio je Johannu za nadlakticu i poveo ju niz hodnik. Nije želio da njegov lord iziđe i vidi svoju suprugu u tako rastrojenom stanju.

Klupa je bila uza zid koji je graničio sa stubama. Svećenik je sjeo, a potom potapšao mjesto do sebe. Smjesta je sjela. Glava joj je bila pognuta i pretvarala se da pokazuje veliko zanimanje za izravnavanje nabora na svojem ogrtaču.

Otac MacKechnie još je nekoliko trenutaka pričekao da se njegova gospodarica ponovno pribere prije nego što ju je zamolio da mu objasni to posljednje što je spomenula.

- Kako znaš da su žene posljednje u nizu Božje ljubavi?

- Zbog hijerarhije - odgovorila je. Po prisjećanju, ponovila je ono što su ju učili, cijelo to vrijeme ne podižući glavu. Ni kada je završila nije željela pogledati u svećenika.

Naslonio se na zid. - Dakle - zaustio je.

~ 263 ~ Spas

-

- Dala si mi popriličan popis toga za promisliti. Reci mi jedno, Johanna. Vjeruješ li ti doista da su tupasti volovi...

- To je tupasto, oče - prekinula ga je.

Potvrdno je kimnuo. - U redu onda - složio se. - Vjeruješ li ti da će tupasti volovi na nebu imati uzvišenije mjesto od žena?

Otac MacKechnie bio je veoma dobar čovjek. Nije ga željela razočarati.

Ali nije željela ni lagati svećeniku, bez obzira na posljedice. Ne - prošaptala je. Podignula je pogled vidjeti kako je

njezino poricanje utjecalo na svećenika. Nije se doimao užasnut. Udahnula je, a potom izbrbljala. - Ni u što od toga ne vjerujem. Heretik sam, oče, i zasigurno ću gorjeti u paklu.

Svećenik je odmahnuo glavom. – Ne vjerujem ni ja - rekao joj je. - To su gluposti koje su izmislili prestrašeni ljudi.

Sada se ponovno naslonila. Bilo je očito da ju je stav oca MacKechnieja zaprepastio. - Ali Crkva naukuje...

- Učenja tumače ljudi, Johanna. Ne zaboravi tu važnu činjenicu.

Uzeo ju je za ruku. - Nisi ti heretik - izjavio je. - Želim da sada poslušaš što ti imam reći. Postoji samo jedan Bog, Johanna, ali i dva načina gledanja na Nj. Način na koji Ga vide Englezi i način na koji Ga vide Gorštaci.

- Kako to da se razlikuju?

- Neki Englezi mole se osvetoljubivom Bogu - pojasnio je otac MacKechnie. - Djecu odgajaju tako da Ga se boje. Vidiš, uči ih se da ne griješe kako ne bi doživjeli strašnu odmazdu u drugom životu. Gorštaci su drukčiji, premda zasigurno nisu ništa manje voljeni od Boga. Znaš li što znači riječ klan?

- Djeca - odgovorila je.

~ 264 ~ Julie Garwood

Svećenik je potvrdno kimnuo. - Mi svoju djecu učimo da Boga vole, a ne da Ga se boje. Uspoređen je s dragim, dobrodušnim ocem.

- A što ako Gorštak zgriješi?

- Pokaje li se, bit će mu oprošteno.

Razmišljala je o njegovu objašnjenju dugo prije nego što je ponovno progovorila. - Znači nisam prokleta zbog toga što ne vjerujem da Bog žene voli manje od ostalih?

Svećenik se nasmiješio. - Ne, nisi prokleta - složio se.

- Vrijedite jednako koliko muškarci. Da ti budem iskren, djevojko, ne vjerujem da Bog ima popis ili hijerarhiju.

Osjetila je silno olakšanje zbog toga što nije bila jedina koja ima takvo mišljenje te zbog toga što nije heretik zato što je odbila povjerovati u zapovijedi biskupa Hallwicka da je poželjela zaplakati. - Ne vjerujem da Bog želi da žene budu pretučene kako bi bile pokorne muškarcima - prošaptala je. - Ali ipak ne razumijem zašto Crkva ima toliko mnogo okrutnih pravila protiv žena.

Otac MacKechnie uzdahnuo je. - Ta pravila smislili su prestrašeni ljudi.

- Čega bi se bojali, oče?

- Žena, naravno. Samo nemoj to nikome ponoviti Johanna, ali doista neki Božji ljudi vjeruju da su žene superiornije. Ne žele da one imaju kontrolu. Osim toga, vjeruju da se žene služe svojim tijelima kako bi dobile ono što požele.

- Neke vjerojatno služe - složila se Johanna - ali samo neke.

- Da - rekao je svećenik. - Žene su nedvojbeno snažnije. Tu činjenicu nitko ne može osporiti.

- Nismo snažnije - usprotivila se Johanna, smiješeći se sad jer je bila uvjerena da se svećenik šali s njom.

~ 265 ~ Spas

-

- O, da, snažnije ste - uzvratio je otac MacKechnie. Njezin osmijeh pokazao se zaraznim i nije mogao doli i sam se naceriti.

- Misliš da bi mnogi muškarci imali više od jednoga djeteta da oni pate na porodu?

Johanna se nasmijala. Svećenik je oslikao jednu besramnu sliku.

- Na ovom životu ženama je dodijeljena teška sudbina - nastavio je otac MacKechnie. - Ali one ipak opstanu i zapravo nađu način da procvjetaju u tako ograničavajućem položaju. Zasigurno moraju biti pametnije od muškaraca, djevojko, da bi se čuo njihov glas.

Otvorila su se vrata sobe u kojoj je ležala Clare MacKay i iz nje je izišao Gabriel. Okrenuo se i za sobom zatvorio vrata.

Johanna i otac MacKechnie ustali su. - Hvala vam, oče - prošaptala je. - Pomogli ste mi razriješiti težak problem.

- Po izrazu lica tvojega muža kladio bih se da bi i njemu dobro došla mala pomoć u razrješenju njegova problema. - Prošaptao je tu opasku, a potom se glasnije obratio svojemu lordu. - Je li razgovor protekao u redu, lorde MacBain?

Gabrielovo namršteno lice trebalo je biti dovoljan dokaz svećeniku da razgovor nije protekao dobro. Johanna je zaključila da otac MacKechnie samo nastoji biti diplomat.

~ 266 ~ Julie Garwood

Gabriel je odmahnuo glavom. - Odbija reći ime muškarca koji je za to odgovoran - rekao je.

- Možda mu nije ni znala ime - predložila je Johanna, nagonski stajući u obranu Clare MacKay.

- Rekla mi je da je cijelu noć provela s tim vojnikom, Johanna. Misliš li iskreno da se nije potrudila upitati ga kako se zove?

- Gabriele, ne moraš na mene vikati.

Nakon što se poprilično namrštila pogledavši prema suprugu, pokušala ga je zaobići kako bi uspjela ući u Clarinu sobu. Njezin ju je suprug zgrabio za ruku.

- Pusti ju da se odmori - naredio je. - Zaspala je tijekom mojeg ispitivanja. - Potom se usmjerio na svećenika i dodao:

- Da joj lice nije izobličeno od batina, naredio bih svim svojim ljudima da dođu ovamo vidjeti ju. Možda bi se prisjetili kad bi ju vidjeli.

- Znači vjeruješ da je neki MacBain...

- Ne, ne vjerujem da je neki od mojih ljudi odgovoran - rekao je Gabriel. - Moji su ljudi časni.

- Je li Clare rekla da je to bio netko iz klana MacBain? – priupitala je Johanna.

Odmahnuo je glavom. - Nije mi na to pitanje odgovorila - rekao je.

- MacBain, Keith se vratio s posjeda MacKayevih.

Calum je taj podatak doviknuo s ulaza. Gabriel je kimnuo svećeniku, pustio nadlakticu svoje supruge i sišao u prizemlje. Skoro je strgao vrata sa šarki i ušao unutra. Calum je požurio sustići svojega lorda. Vrata su se za dvojicom ratnika zalupila.

Johanna je sljedeći sat provela hrvajući se s Dumfriesom dok mu je vadila konce. Ponašao se kao malo dijete i kad je naposljetku završila s bockanjem, dugo vremena provela je

~ 267 ~ Spas

smirujući ga. Sjedila je na podu. Dumfries očito nije shvaćao koliko je krupan jer joj se pokušao popeti na krilo.

Bila je svjesna toga da užasno zaudara poput toga psa i zaključila kako je bilo krajnje vrijeme da Dumfriesa propisno okupa. Megan joj je donijela uže. Johanna je načinila petlju i jedan njezin kraj stavila oko pseće glave, uzela posudu u kojoj se nalazio sapun s mirisom ruže, izvukla psa na stražnji ulaz i povukla ga niz brijeg.

Kod izvora je naletjela na Glynis. Johanna je već bila pomalo mrzovoljna. Mučila ju je neprestana briga zbog Clare MacKay i Dumfriesovo sramotno ponašanje crpilo joj je snagu. Ruke su ju boljele od silnog navlačenja psa za sobom. Johanna je smatrala da je mogla bolje kontrolirati bijes da je bila u boljem psihičkom stanju.

Glynis je bila dovoljno ljubazna da pozdravi svoju gospodaricu prije nego što je upitala za Clare MacKay. - Ne mislite valjda dopustiti da ta kurva spava pod istim krovom s našim lordom, zar ne?

Johanna se na mjestu zaustavila. Polako se okrenula pogledati tu Maclaurinovu ženu. - Clare MacKay nije kurva! - proderala se na tu ženu. Namjeravala je dodati još pokoju moćnu misao o nagradama koje će Glynis dobiti na drugom svijetu pokaže li sada sućut, ali se predomislila. Glynis je zaslužila dobar udarac nogom u stražnjicu. Johanna se othrvala tomu porivu i umjesto toga odlučila joj zadati udarac svojim bahatim stavom.

- Nisam namjeravala povisiti glas na tebe, Glynis, jer nisi ti kriva što su te naveli da povjeruješ kako je Clare MacKay kurva. Ali s obzirom na tvoj nadimak, mislim da bi se prije od svih drugih baš ti trebala suzdržati od komentara prije nego što dobiješ sve činjenice. Maclaurinovi ti ne bi dali taj nadimak da ga ne zaslužuješ, zar ne? - upitala je. Kimnula je prema ostalim ženama koje su bile poredane uza zid.

Glynis je odmahnula glavom. Doimala se zbunjenom i na oprezu. Johanna se još slađe osmjehnula. - Imamo samo riječ

~ 268 ~ Julie Garwood

lorda Maclnnesa da se Clare nečasno ponijela, ali ne namjeravamo povjerovati u ono što nam taj čovjek kaže, zar ne? Clare je dobrodošla gošća u mojoj kući. Očekujem da se prema njoj ponaša s velikim dostojanstvom i poštovanjem. A sada me ispričajte. Dumfries i ja idemo do Rush Creeka. Ugodan dan, Glynis. Johanna je pojačala stisak kojim je držala uže i udaljila se. Počela je brojiti. Čula je kako se žene iza nje međusobno došaptavaju. Vjerovala je kako Glynis neće duže od minutu-dvije uspjeti izdržati znatiželju.

Prevarila se. Maclaurinove žene zazvale su ju prije nego što je Johanna uspjela izbrojiti do deset.

- Koji ste to nadimak čuli, gospo? Johanna se polako okrenula oko sebe. - Joj, Glynis, mislila

sam da znaš. Zovu te Poštenom.

Glynis se potiho zgranula i vidno problijedjela. Johanna je trebala osjećati grizodušje zbog te laži. Ali nije. Ta Maclaurinova žena smatrala se strašno pametnom zbog svojih dvosmislenih uvreda. Nije znala da je Johanna shvatila kako su imena zapravo posve suprotna od njihova značenja.

- Dumfries - prošaptala je - pustit ćemo ju da se krčka do sutra. Dotada će Glynis shvatiti kako joj je ta igra okrutna. Tada ću joj reći da sam ime izmislila.

Grizodušje nije dopustilo Johanni čekati tako dugo. Kad je okupala psa, osjećala se očajno. Bila je uvjerena da bi u tom trenutku, pogodi li ju grom, otišla ravno u pakao.

Odlučila je otići do Glynisine kućice i priznati svoj grijeh. Zahvaljujući Dumfriesovom ponašanju u potoku, bila je mokra od glave do pete i dok se vraćala s izvora dobila je nekoliko značajnih pogleda.

- Gospo, što vam se dogodilo?

Pitanje je postavila Leila. Ustuknula je, uzmičući što dalje od psa, ne skidajući pogleda s njega dok je čekala da joj njezina gospodarica odgovori.

~ 269 ~ Spas

- Okupala sam Dumfriesa. Povukao me u potok - objasnila je Johanna. - Zapravo, dvaput. Gdje živi Glynis? Željela bih nešto popričati s njom.

Leila je pokazala prema kućici. Johanna je uz sebe vukla psa, mrmljajući nešto o njegovoj tvrdoglavosti. Stigla je do kućice, samo kratak trenutak oklijevala dok je uklonila kosu s lica, a potom pokucala na vrata.

Glynis joj ih je otvorila. Razrogačila je oči kad je ugledala svoju gospodaricu. Johanna je zapazila kako su joj oči suzne.

Bože, je li ju njezina okrutna opaska rasplakala? Johannino se grizodušje pojačalo. Ali bila je pomalo iznenađena, jer Glynis je bila krupna i kršna, gotovo muškobanjaste građe i nije izgledala poput žene koja bi ikada zaplakala.

Tada je za stolom ugledala Glynisina supruga. Nije željela da on čuje što joj je namjeravala reći.

- Bi li mogla odvojiti trunak vremena, Glynis? Željela bih s tobom popričati u četiri oka.

- Da, naravno - odgovorila je Glynis. Osvrnula se preko ramena, a potom ponovno okrenula svojoj gospodarici. Lice joj je sada poprimilo zabrinut izraz. Johanna je pretpostavila da ni ona ne želi da ih njezin suprug čuje.

Upoznali su se. Glynisin suprug bio je za glavu niži od svoje žene. Kosa mu je bila riđa, imao je pjege po licu i rukama i lijepe bijele zube. Osmijeh mu se doimao iskrenim.

Johannu su pozvali unutra. Odbila je, što je moguće dražesnije, ispričavši se svojim jadnim stanjem.

Zamolila je Glynis da ipak ona malo iziđe. Kad je ta Maclaurinova žena za sobom zatvorila vrata, Johanna joj je dala znak da se približi.

Glynis je pošla naprijed, a potom se zaustavila. Dumfriesovo potmulo režanje očito ju je zastrašilo.

Johanna je naredila psu da prestane prijeteći režati prije nego što joj se ispričala.

~ 270 ~ Julie Garwood

-Došla sam ovamo reći ti da sam izmislila onaj nadimak. Nitko te ne zove Poštenom - izjavila je. - Učinila sam to iz prkosa, Glynis, i žalim zbog počinjenoga grijeha. Prouzrokovala sam ti nepotrebnu zabrinutost, ali u svoju obranu reći ću ti samo da sam te namjeravala naučiti pameti. Boli kad se stvari izokrenu i to primijeni na tebe, zar ne?

Glynis joj nije odgovorila na pitanje, ali problijedjela je u licu. Johanna je potvrdno kimnula. - Znam da si ti ta koja je izmislila ime za mene. Također znam da, kad me zoveš Hrabra, zapravo misliš da sam kukavica.

-To je bilo prije, gospo - promucala je Glynis.

-Prije čega?

-Prije nego što smo vas dobro poznavali i prije nego što smo shvatile da uopće niste kukavica.

Johanna se nije dala pokolebati zbog te pohvale.

Bila je uvjerena kako se Glynis pokušava samo lakše izvući iz neugodne situacije u kojoj se zatekla.

-Ne marim ja za tvoje luckaste igre - izjavila je, kimnuvši. - Otac MacKechnie hvalisao se kako gorštaci nikada ne skrivaju svoje osjećaje. Ne služe se okolišanjem.

Morala je odvojiti vrijeme i objasniti značenje te riječi prije nego što je nastavila.

-Shvatila sam kako cijenim tu karakternu crtu, Glynis. Ako smatraš da sam kukavica, onda mi imaj hrabrosti reći to u lice. Ne igraj te glupe igre. Vrijeđaju... i uvelike su nalik onomu što bi Englezi učinili.

Da je Glynis malo žešće kimala, Johanna bi pomislila da će joj vrat puknuti.

-Jeste li to rekli našemu lordu?

Johanna je odmahnula glavom. - To se njega ne tiče.

~ 271 ~ Spas

-Prestat ću nadijevati nadimke, gospo - rekla je na to Glynis. - Ispričavam se ako sam vas povrijedila svojom okrutnošću.

-Je li tebe moja povrijedila?

Glynis dugo nije progovarala. Potom je potvrdno kimnula. - Jest - prošaptala je.

-Onda smo sada izravnale račune. Auggie nije lud – dodala je. - Zapravo, veoma je pametan. Provedeš li neko vrijeme s njim, shvatit ćeš.

-Da, gospo.

-Eto - izjavila je Johanna. - Onda smo riješile problem. Doviđenja, Glynis.

Naklonila se klecanjem i okrenula poći. Glynis ju je ispratila do ruba staze. - Zvale smo vas Hrabra samo dok niste zašili Dumfriesa, gospo. Potom smo vam promijenile ime.

Johanna je odlučila ništa ne upitati, ali znatiželja je bila jača. - U što ste mi to promijenile ime?

Pripremila se bila za uvredu za koju je znala da će uslijediti.

-Bojažljiva.

-Bojažljiva?

-Da, gospo. Zovemo vas Bojažljiva. Johanna je ponovno bila dobro raspoložena. Cijelim se putom

kući osmjehivala.

Zvale su ju Bojažljiva. Bio je to sjajan početak.

~ 272 ~ Julie Garwood

TRINAESTO POGLAVLJE

ohanna svojega supruga nije vidjela sve do večere. Muškarci su već sjedili za ona dva stola kad se ona spustila

niz stube i ušla u veliku dvoranu. Nitko nije ustao. Gabriela još nije bilo tamo. Nije bilo ni oca MacKechnieja ni Keitha. Sluge su bile zauzete postavljanjem ovalnih pladnjeva s mesom na stolove. Zrakom se pronosio miris ovčetine. Johanna je iznenada osjetila poriv na povraćanje. Pomislila je kako je ponašanje tih vojnika bilo razlog zbog kojeg se odjednom osjećala bolesno. Grabili su pregršti hrane prije nego što su pladnjevi bili postavljeni pred njih. Nisu čekali da im se njihov lord priključi, a ni da svećenik blagoslovi jelo.

J

Sada su već pretjerali. Mamu bi srce izdalo kad bi svjedočila tako sramotnom ponašanju za stolom tijekom objeda. Johanna se nije namjeravala sramotiti pred svojom dragom majkom. Radije bi umrla. Ili

ubila nekolicinu Maclaurinovih, pomislila je sama za sebe. Oni su bili najgori prijestupnici, iako su ih MacBainovi vojnici zasigurno nastojali sustići.

Megan je zapazila njihovu gospodaricu koja je stajala pokraj ulaza. Zazvala ju je, shvatila da ju Johanna ne može čuti od buke koju su ti muškarci stvarali pa je prešla preko velike dvorane, obratiti joj se.

-Nećete li večerati? - upitala je.

-Hoću, naravno.

-Gospo, loše izgledate. Jeste li dobro? Blijedi ste kao papir, baš ste blijedi.

-Dobro sam - slagala je Johanna. Duboko je udahnula kako bi uspostavila kontrolu nad svojim uznemirenim želucem. -

~ 273 ~ Spas

Molim te, idi mi po onu veliku zdjelu. Donesi onu koja je napuknuta.

-Što će vam, gospo?

-Možda ću ju morati razbiti. Megan je pomislila da je pogrešno razumjela svoju

gospodaricu. Zamolila ju je da joj ponovi objašnjenje. Johanna je odmahnula glavom. - Vrlo ćeš brzo shvatiti - obećala je.

Megan je otrčala do vinskog podruma, dograbila s police veliku porculansku zdjelu i požurila natrag do svoje gospodarice.

-Ova je okrhnuta - izjavila je. - Hoće li odgovarati?

Johanna je potvrdno kimnula. - Povuci se, Megan. Krhotine će poletjeti.

-Hoće li?

Johanna je najprije zazvala vojnike. Znala je da ju oni zbog sve te larme neće čuti, ali pomislila je kako bi se, za početak, trebala ponašati damski. Nakon toga, započela je s pljeskanjem. Naposljetku je zazviždala. Nijedan vojnik nije podigao pogled.

Prestala je pokušavati biti diplomat. Podignula je onu zdjelu i, zavitlavši, bacila ju na drugi kraj prostorije. Megan se glasno zgranula. Zdjela je udarila od kameno ognjište i, rasprsnuvši se u komadićima, pala na pod.

Učinak je bio baš onakav kakvom se nadala. Svaki muškarac u velikoj dvorani okrenuo se pogledati prema njoj. Utišali su se, gledajući u nevjerici. Bila je prezadovoljna.

-Sada kad sam vam uspjela privući pozornost, imam nekoliko naputaka za vas.

Nekolicina je njih zinula. Calum je pokušao ustati. Rekla mu je da se ne miče s mjesta.

-Namjerno ste bacili zdjelu? - Pitanje joj je postavio Lindsay.

~ 274 ~ Julie Garwood

-Jesam - odgovorila je. - Molim vas, poslušajte me - objasnila je. - Ovo je moja kuća i stoga bi mi bilo drago da poštujete neka moja pravila. Prvo i najvažnije, nitko od vas neće jesti dok vaš lord ne sjedne i ne bude poslužen. Jesam li bila jasna?

Većina vojnika potvrdno je kimnula. Nekolicina Maclaurinovih doimala se razdražljivo. Nije se obazirala na njihovo mrštenje. Zapazila je da se Calum smješka. Ni na njega se nije osvrnula.

-Ali što ako naš lord ne dođe na večeru? - upitao je Niell.

-Onda ćete pričekati da vaša gospodarica dođe, sjedne i bude poslužena prije nego što počnete jesti - odgovorila je. Čulo se poprilično gunđanje zbog njezine naredbe. Johanna

nije izgubila strpljenje.

Muškarci su se okrenuli natrag svojim pladnjevima.

-Nisam završila s davanjem uputa - doviknula je Johanna.

Ponovno joj je graja prigušila glas. - Megan, donesi mi još jednu zdjelu.

-Ali, gospo...

-Molim te.

-Kako vi kažete.

Za manje od minutu Megan je svojoj gopodarici pružila drugu zdjelu. Johanna ju je odmah zavitlala na ognjište. Glasan prasak ponovno je svima privukao pozornost. Nekolicina Maclaurinovih vojnika sada ju je mrzovoljno pogledavala. Zaključila je da bi par prijetnji bila odgovarajuća odmazda.

-Drugu zdjelu neću baciti na ognjište - izjavila je. - Bacit ću ju nekomu od vas u glavu ne budete li mi posvetili pozornost.

-Želimo jesti, gospo - doviknuo je jedan od vojnika.

-Najprije želim vašu pozornost - odgovorila je. - Pozorno slušajte. Kad jedna dama uđe u prostoriju, muškarci ustanu.

~ 275 ~ Spas

-Prekinuli ste nam večeru da biste nam to rekli? - viknuo je Lindsay, nervozno se dodatno nasmijao i trknuo svojeg susjeda laktom u rebra.

Stavila je ruke na bokove i naredbu ponovila, a potom pričekala. Bilo joj je drago vidjeti da su svi vojnici napokon ustali.

Zadovoljno se osmjehnula. - Možete sjesti.

-Upravo ste nam rekli da ustanemo - promrmljao je još jedan Maclaurinov vojnik.

-Bože, kako su bili glupi. - Nastojala je prikriti svoju ozlojeđenost. - Ustajete kad dama uđe, a sjedate kad vam ona za to dade dopuštenje.

-Što radimo u slučaju da uđe pa onda odmah ponovno iziđe?

-Ustanete, potom sjednete.

-Meni se to čini kao gnjavaža - zapazio je još jedan od Maclaurinovih.

-Naučit ću vas lijepom ponašanju, pa makar vas to ubilo - izjavila je. Calum se nasmijao, ali zaustavio ga je njezin mrk pogled.

-Zašto? - upitao je Niall? - Što će nam lijepo ponašanje?

-Da meni ugodite - odbrusila je. - Neće više biti podrigivanja za mojim stolovima - rekla je.

-Ne možemo podrigivati? - upitao je Calum, doimajući se zaprepašteno.

-Ne, ne možete - rekla je, gotovo vičući. - Ne možete stvarati ni ostale nepristojne zvukove.

-Ali to je kompliment, gospo - objasnio je Niall. - Ako su hrana i piće dobri, podrigivanje je zaslužena pohvala.

-Ako u hrani uživate, onda ćete jednostavno svojemu domaćinu reći da je jelo bilo dobro - uputila je. - A kada smo

~ 276 ~ Julie Garwood

već kod hrane, reći ću vam da smatram silno uvredljivim kad vidim da neki od vas grabe hranu iz pladnja vašeg susjeda. To smjesta treba prestati.

-Ali, gospo - zaustio je Lindsay.

Prekinula ga je. - Nećete se lupati peharima kad nazdravljate - izjavila je. - Pivo se posvuda prolijeva.

-Namjerno to činimo - objasnio je Calum.

Razrogačila je oči na to priznanje. Niall joj je požurio objasniti zašto. - Kada nazdravljamo, pobrinemo se da se pivo prelije u tuđe pehare. Na taj će način, ako je nečije piće otrovano, svi umrijeti. Shvaćate li sada, gospo? Činimo to kako bismo bili sigurni da nitko neće pokušati nikakvu prijevaru.

Nije mogla vjerovati u to što čuje. - Jesu li Maclaurinovi i MacBainovi toliko sumnjali jedni u druge?

Maclaurinovi su joj se ponovno usudili okrenuti leđa. Johannu je razbjesnila njihova nepristojnost. Sada su bili namjerno glasni u nastojanju da joj zaguše glas.

-Megan?

-Idem po to, gospo.

Johanna je podignula vrč uvis, okrenula se prema stolu Maclaurinovih i upravo se spremala baciti ga, kad joj ga je netko istrgnuo iz ruke. Okrenula se i shvatila da tik iza nje stoji Gabriel. Keith i otac MacKechnie stajali su mu svaki s jedne strane.

Pojma nije imala koliko su dugo stajali tamo, ali zaprepašten izraz lica oca MacKechnieja govorio joj je da su stajali dovoljno dugo.

Osjećala je kako se zarumenjela. Nijedna žena nije željela da ju uhvate kako vrišti poput goropadnice i baca stvari ne bi li privukla pozornost. Ali Johanna ipak nije namjeravala dopustiti da ju nelagoda koju je osjećala u tom spriječi. Kada je to započela, bogme će i dovršiti.

-Što to, zaboga, činiš, ženo?

~ 277 ~ Spas

Njegov dubok glas popraćen mrštenjem naveo ju je da se lecne. - Ne miješaj se u ovo. Usred sam davanja uputa svojim ljudima.

-Čini se da nitko na vas ne obraća pozornost, gospo - ukazao je Keith.

-Jesi li ti to meni upravo rekla kako ne želiš da se miješam... - Gabriel je bio previše preneražen da bi nastavio.

Shvatila je srž onoga što je želio reći. - Da, želim da se ne miješaš u ovo - složila se, prije nego što je usmjerila pozornost na Keitha. - Obratit će pozornost ili će osjetiti moje nezadovoljstvo - obećala je.

-Što se događa kad ste nezadovoljni? - upitao je jedan Maclaurinov vojnik. Nije mogla smisliti prigodan odgovor. Potom se sjetila onoga što je Gabriel rekao da bi on učinio kada je nezadovoljan. - Vjerojatno bih ubila nekoga - hvalisala se.

Bila je uvjerena kako je Maclaurinova vojnika zadivila tom svojom izjavom. Još je dodatno kimnula, kako ne bi znao da ona blefira i pričekala njegovu reakciju.

Nije to bilo ono što je očekivala. - Nosite pogrešan ogrtač, gospo. Danas je subota.

Došlo joj je odjednom da zadavi Keitha. Iza sebe je začula glasno podrigivanje. Reagirala je kao da joj je netko upravo zabio nož u leđa. Glasno je uzdahnula, dograbila iz suprugove ruke vrč i okrenula se prema muškarcima.

Gabriel ju je uhvatio prije nego što je uspjela napraviti nekakvu štetu. Dobacio je onaj vrč Keithu, a potom ju okrenuo tako da je sada bila licem okrenuta prema njemu.

-Rekla sam ti da se ne miješaš - prošaptala je.

-Johanna... -Je li ovo moj dom ili nije?

-Jest.

~ 278 ~ Julie Garwood

-Hvala ti.

-Zašto mi zahvaljuješ? - upitao je sada oprezno. Znao je da nešto sprema. Vidio je to po onom sjaju u njezinim očima.

-Jednostavno si mi pristao pomoći - objasnila je.

-Ne, nisam.

-Trebao si.

-Zašto?

-Zato što je ovo moj dom, zar ne?

-Hoćemo li se opet vratiti na to?

-Gabriele, željela bih imati odriješene ruke u vođenju kućanstva. Molim te - prošaptala je.

Uzdahnuo je. Dođavola, bilo mu je nemoguće bilo što joj uskratiti. Nije čak bio ni siguran na što je to pristajao, no ipak je potvrdno kimnuo.

-Koliko ćeš još zdjela i vrčeva baciti?

-Koliko god bude potrebno - odgovorila je.

Okrenula se i požurila stati na začelje stola za kojim su sjedili Maclaurinovi.

-Keith, hoćeš li, molim te, uzeti za jedan kraj, a vi, oče, biste li bih toliko ljubazni da uzmete za onaj drugi. Potrčat ću ispred vas i pridržati vam vrata. Gospodo - dodala je, pogleda uperenog na vojnike koji su sada sjedili za tim stolom.

-Molim vas, pomozite iznijeti vaše stolce. Neće nam uopće oduzeti mnogo vremena.

-Što namjeravate učiniti? - upitao je Keith.

-Samo iznijeti stol van.

-Zašto?

~ 279 ~ Spas

-Želim usrećiti Maclaurinove - objasnila je. - Oni su sada dio mojega klana i držim da trebaju biti zadovoljni.

-Ali ne želimo ići van - izletjelo je Lindsayu. - Zašto mislite da želimo? Tek mi je nedugo prije ukazana čast da objedujem sa svojim lordom. Želim tu ostati.

-Ne, ne želiš - usprotivila se Johanna. Osmjehnula se kako bi zbunila ratnika.

-Ne želim?

-Bit će vam svima mnogo ugodnije vani, jer tamo nećete morati poštovati pravila moga kućanstva. Istina je da svi jedete kao životinje. Pa onda možete i jesti s njima. Dumfries će biti sretan što ima društvo.

Svi Maclaurinovi pogledali su u Keitha. On je pogledao u svojeg lorda, koji mu je potvrdno kimnuo, a potom pročistio grlo. Na njemu je bio red da svoju gospodaricu razuvjeri.

-Ne vjerujem da shvaćate situaciju ovdje, gospo. Ova utvrda od pamtivijeka pripada klanu Maclaurin.

-Sada pripada meni.

-Ali, gospo... - zaustio je Keith.

-Što ona misli reći time kad kaže da naša zemlja pripada njoj? - upitao je Niall.

Johanna je sklopila ruke. Gabriel je prišao i stao pokraj nje.

-Rado ću objasniti, ali reći ću to samo jednom te vas molim da me dobro slušate - rekla je. - Vaš je kralj ovu zemlju trampio. Slažu li se svi ovdje s tom činjenicom?

Pričekala je da svi vojnici potvrdno kimnu. Kralj John taj je posjed dao meni. - Slažu li se svi s tom činjenicom?

-Da, naravno - složio se Keith. - Ali vidite...

Nije mu dopustila da završi. - Molim te, oprosti mi što te prekidam, ali nestrpljiva sam završiti s tim objašnjenjem.

~ 280 ~ Julie Garwood

Ponovno je pozornost usmjerila na vojnike. - Dakle... dajte se, molim, koncentrirajte, jer se ne volim ponavljati... kada sam se udala za vašega lorda, zemlja je pripala njemu. Vidite li kako je to jednostavno?

Pogled joj se zaustavio na Lindsayu. Potvrdno je kimnuo, usrećiti ju. Osmjehnula se. Prostorija se odjednom zavrtjela. Zatreptala je, nastojeći ih sve dovesti u žarište. Dohvatila se za rub stola da zadrži ravnotežu. Preplavio ju je val mučnine, a potom jednakom takvom brzinom prošao. To je zbog mesa, pomislila je sama za sebe. Bilo joj je zlo od tog odvratnog mirisa.

-Kakav govor, djevojko! - potaknuo ju je otac MacKechnie, ozaren od zadovoljstva zbog hrabre inicijative koju je gospodarica pokazivala pred tim muškarcima.

-Pitam se što ju je tako razjarilo?

Johanna nije znala tko je to upitao. Pitanje je došlo od MacBainova stola. Okrenula je pogled prema tim muškarcima i odgovorila.

-Megan mi je nekidan rekla nešto što me silno iznenadilo - rekla je. - Mozgala sam o tom, ali još mi uvijek nije jasno zašto bi ona to tako prokomentirala.

-Što sam to rekla? - upitala je Megan. Požurila je stati na suprotnu stranu stola Maclaurinovih kako bi se mogla licem okrenuti prema svojoj gospodarici.

-Rekla si mi da će kuharica rado učiniti sve što zatražim jer pripada MacBainovima i ne žali se. Naravno, tada sam se zapitala što si time namjeravala reći, ali mislim da sam sada shvatila. Zapravo, misliš da bi Hilda trebala biti sretna što joj je dopušteno živjeti ovdje. Nisam li u pravu?

Megan je potvrdno kimnula. - Istina je, trebala bi biti zahvalna.

Svi Maclaurinovi vojnici jednoglasno su potvrdno kimnuli.

~ 281 ~ Spas

Johanna je prema njima odmahnula glavom. - Mislim da ste sve to naopako shvatili - rekla je. - Maclaurinovi nemaju nikakvo pravo ni na ovu utvrdu ni na zemlju, i to je, gospodo, još jedna činjenica. Moj je muž sasvim slučajno MacBain. Jeste li to smetnuli s uma?

-Njegov otac bio je lord Maclaurinovih - ubacio se Keith.

-Ali on je ipak MacBain - ponovno je istaknula. - Veoma je susretljiv. Mnogo je strpljiviji od mene - dodala je, kimnuvši. - Bez obzira na to, vjerujem da su MacBainovi velikodušno svima vama Maclaurinovima ponudili da tu ostanete. Doista ne želim sada spominjati tu nezgodnu temu, ali vidite, primila sam važnu vijesti i doista svoje kućanstvo moram dovesti u red. Bilo bi mi žao da odete, ali ako vam je tako teško poštovati moja pravila i ako se ne možete slagati s MacBainovima, onda ne vjerujem da baš ima mnogo izbora.

-Ali MacBainovi su autsajderi - promucao je Lindsay.

-Točno, jesu - složio se Keith.

-Bili su - rekla je Johanna. - Ali sada nisu. Shvaćate?

Nitko nije shvaćao. Johanna se pitala jesu li oni samo nevjerojatno tvrdoglavi ili samo priprosti. Odlučila je posljednji put navesti ih da shvate.

Gabriel joj to nije želio dopustiti. Povukao ju je unatrag i istupio.

-Ovdje sam ja lord - podsjetio je on vojnike. - Ja odlučujem o tom tko ostaje, a tko odlazi.

Keith je smjesta potvrdno kimnuo. - Je li nam dopušteno da slobodno iznesemo svoje mišljenje?

-Jest - odgovorio je Gabriel.

-Svi smo se zavjetovali vama na odanost - započeo je. - Ali nismo baš posebno odani vašim sljedbenicima. Umorni smo od ratovanja i željeli bismo se obnoviti prije nego što se ponovno upustimo u bitku. Ali netko je od MacBainovih sada

~ 282 ~ Julie Garwood

potaknuo rat protiv klana Maclnnes i odbija istupiti i priznati svoj prijestup. Takvo je ponašanje kukavičje.

Calum je skočio na noge. - Usuđuješ se nazvati nas kukavicama?

Bože dragi, što je započela? Johanna je ponovno osjetila mučninu. Požalila je sada što je bilo što rekla. Dvojica su Maclaurinovih ustala. Tučnjava je bila na pomolu, a za sve je ona bila kriva. Gabriel to nije imao namjeru spriječiti. Doimao se kao da ga se prijeteća atmosfera nimalo ne tiče. Zapravo se doslovno dosađivao.

Sukob se napokon odvijao i Gabriel je bio neizmjerno sretan zbog toga. Namjeravao je svakom svom vojniku dopustiti da iskali sav svoj bijes, a potom objasniti što će se dogoditi. Oni koji se nisu slagali s njegovim odlukama, mogli su otići.

Nažalost, Johanna se osjećala uzrujano zbog toga što se događalo. Lice joj je sada bilo blijedo kao papir i stiskala je ruke. Gabriel je odlučio prepirku premjestiti van. Baš se spremao izdati naredbu kad je njegova supruga istupila.

- Calume, nije te Keith nazvao kukavicom - doviknula je. Potom se okrenula i zagledala u Maclaurinova vojnika. - Ne razumiješ, jer si tada već bio otišao po zadatku, razgovarati s ocem Clare MacKay - požurila je objasniti. - Gle, moj je suprug sve svoje sljedbenike upitao jesu li... bili s Clare i svi su oni to porekli, rekavši da uopće ne poznaju tu ženu.

- Ali jesu li svi oni rekli istinu? - izazivao je Keith.

- Odgovorit ću ti protupitanjem - uzvratila je. - Da lord Maclnnes okrivi nekog od Maclaurinovih i svi vi poreknete svojemu lordu da ju poznajete, bi li očekivao da ti on povjeruje?

Keith je bio dovoljno pametan da zaključi kamo ona smjera tim pitanjem. Oklijevajući, potvrdno je kimnuo.

- Moj muž i ja imamo puno povjerenje u njegove sljedbenike. Ako ti ljudi kažu da nisu taknuli Clare MacKay,

~ 283 ~ Spas

onda nisu. Ne razumijem te. Kako možeš više vjerovati riječi jednog zlog Maclnnesa od riječi nekoga od tvojih.

Nitko nije imao spreman odgovor na to pitanje. Johanna je ponovno odmahnula glavom, ali sada je osjećala strašnu mučninu. Osjećala je kao da joj lice gori, ali ruke su joj bile naježene. Poželjela se nasloniti na svojeg supruga, no suzdržala se, jer nije mu željela dati do znanja da se ne osjeća dobro. Nije ga željela uzrujati. Ali nije željela ni sljedeću godinu provesti u krevetu; znajući za Gabrielovu opsjednutost odmorom, bila je uvjerena da bi se baš to dogodilo.

Johanna je odlučila otići gore na kat do svoje sobe i umiti se. Hladna će joj voda zasigurno pomoći da ponovno živne.

- Voljela bih kad bi svatko od vas uzeo u obzir to što sam upravo objasnila - zamolila je. - Ne mogu u svojem domu imati bučnu svađu. Ispričajte me sada, poći ću gore do svoje sobe.

Okrenula se poći. Potom se zaustavila i ponovno okrenula. - Kad jedna dama napušta prostoriju, muškarci ustanu.

- Evo ga, opet počinjemo - prošaptao je jedan od Maclaurinovih, dovoljno glasno da ga je mogla čuti.

- Dakle? - zahtijevala je. Muškarci su ustali. Zadovoljno se osmjehnula. Potom se

okrenula poći. Prostorija se odjednom zavrtjela. Nije se imala za što uhvatiti, sve dok se sve ponovno nije vratilo u normalu.

- Nazvao si me kukavicom, Keith - promrmljao je Calum.

- Ako u to želiš vjerovati, Calume, onda vjeruj - odgovorio je Keith.

- Kakvu je to važnu vijest gospa rekla da je upravo primila?

- Gabriele? - zazvala je Johanna slabašnim glasom, no on ju je ipak čuo.

Okrenuo se. - Da?

- Pridrži me.

~ 284 ~ Julie Garwood

~ 285 ~ Spas

ČETRNAESTO POGLAVLJE

hvatio ju je prije nego što je pala na pod. Svi su u isti glas povikali. U

Otac MacKechnie pomislio je da bi se mogao onesvijestiti kad je vidio kako bolesno njegova gospodarica izgleda.

- Raskrčite stol - povikao je. - Tamo ćemo ju položiti.

Niall i Lindsay zamahnuli su rukama po platnenom stolnjaku. Pladnjevi i hrana poletjeli su. Megan je povukla platneni stolnjak i skinula ga.

- Za boga miloga, neka netko ode po iscjelitelja - urlao je Niall. - Gospi treba pomoć.

- Ona je naša iscjeliteljica - obrecnuo se Calum.

- Zbog čega se onesvijestila?

- Rekao bih zbog nas - zaključio je Lindsay. - Mi smo ju razbjesnili. Bilo joj je sve to previše.

Gabriel se jedini nije doimao pretjerano zabrinutim zbog svoje supruge. Iako mu je njezino lice izgledalo blijedo, nije smatrao da je uistinu bolesna.

Zapazio je kako se uzrujala kad su muškarci povikali jedni na druge. Znao je da je imala odbojnost prema svađi pa je zaključio kako je njezina nesvjestica samo pametan trik da tim ljudima odvrati pozornost od prepirke.

Naravno, malo je pretjerala, a to će joj on i reći kada ostanu nasamo.

- Mi smo krivi zbog toga što je bacila zdjele da bi nam privukla pozornost - rekao je Niall. - Želi da se lijepo

~ 286 ~ Julie Garwood

ponašamo. Ne mogu dokučiti zašto, ali smatram da bismo trebali mnogo više surađivati.

- Tako je - složio se Maclaurin po imenu Michael. - Ne može se uvijek zbog nas onesvješćivati. Možda lord MacBain drugi put neće biti dovoljno blizu da ju uhvati.

- Ustuknite, ljudi - naredio je otac MacKechnie. - Načinite djevojci malo prostora za disanje.

~ 287 ~ Spas

-

Diše, zar ne?

- Diše, Calume, diše - odgovorio je svećenik. - Tvoja je zabrinutost za gospodaricu hvalevrijedna.

- Danas je ona naša gospodarica - prokomentirao je Lindsay. - Nosi naš ogrtač.

- Danas je subota - ubacio se Keith. - Nosi pogrešan ogrtač.

- Čini se da nikad ne zna koji je dan, zar ne? - upitao je Calum.

- Zašto oklijevate, MacBain? Položite djevojku na stol - rekao je otac MacKechnie. - Ljudi, sklonite se lordu s puta.

Ljudi su smjesta uzmaknuli. Čim je Gabriel položio svoju suprugu na stol, svi su ponovno krenuli naprijed. Najmanje dvadeset lica nadvilo se nad njom. Svi su se zabrinuto mrštili zbog Johanne.

Gabriel bi se najradije bio osmjehnuo. Vojnici su bili različiti, naravno, ali sada su svi bili ujedinjeni u brizi oko svoje gospodarice. Johanna po rođenju nije bila ni MacBain ni Maclaurin. Bila je Engleskinja. Ako su joj mogli biti odani, onda su, dođavola, mogli naučiti kako se međusobno slagati.

- Zašto ne otvara oči? - upitao je Niall.

- Čini se da onesviještenost još traje - odgovorio je svećenik.

- Hoćete li joj dati posljednje pomazanje, oče?

- Mislim da nije potrebno.

- Bismo li trebali nešto učiniti? - upitao je Calum i namrštio se, pogledavši prema lordu. Bilo je očito da od Gabriela očekuje da popravi to nešto što je mučilo njegovu suprugu.

~ 288 ~ Julie Garwood

Gabriel je odmahnuo glavom. - Probudit će se ona svakoga trena.

- Nismo ju trebali uzrujati - rekao je Michael.

- Zašto se odjednom tako... uzrujala? - Lindsay je brzo zamijenio posljednju riječ, izgovorivši ju umjesto one kojom se namjeravao poslužiti kad je uhvatio svećenikov namršten pogled.

- Naše ju je ponašanje ponukalo - podsjetio je Bryan skupinu.

- Ali pitam se zašto sada - izlanuo je Lindsay. - Čini se da gospa nije marila za ono što činimo, sve do večeras.

- Dolazi joj majka u posjet.

To im je objasnio njihov lord. Na to otkriće začulo se zborno i otegnuto: - Aaaa.

- Nije ni čudo što je željela da se pristojno ponašamo - rekao je Michael, kimnuvši.

- Sirotica - prošaptao je Keith. - Sigurno se brinula kako ćemo ju osramotiti pred njezinom majkom.

- Meni to ima smisla - složio se Calum.

- Bolje bi nam bilo da se počnemo pristojno ponašati - predložio je Lindsay. Uzdahnuo je. - Na kraju krajeva, ubila je Peta.

- I još trojicu - podsjetio je Keith toga vojnika.

Gabriel se zapitao koliko će još dugo Johanna odugovlačiti sa svojom nesviješću kad je iznenada otvorila oči.

Umalo je vrisnula, ali na vrijeme se zaustavila i samo glasno zgranula. Piljila je u sve te vojnike koji su zurili u nju dok se trudila svladati preneraženost. Trebalo joj je nekoliko trenutaka da shvati kako ispružena leži navrh stola za blagovanje. Pojma nije imala kako je tamo dospjela.

- Zašto sam na stolu?

~ 289 ~ Spas

-

- Bio je bliži od vašega kreveta, gospo - odgovorio je Calum.

- Onesvijestili ste se - dodao je Keith, za slučaj da je zaboravila.

- Zašto nam niste rekli da vam majka dolazi u posjet? - upitao je Niall.

Johanna se pokušala uspraviti u sjedeći položaj prije nego što odgovori na pitanje. Otac MacKechnie stavio joj je ruku na rame, pridržati ju. - Bolje će biti da se ne mičeš nikamo, djevojko. Tvoj će te suprug rado odnijeti gore u krevet. Je li ti bolje sada?

- Jest, hvala vam - odgovorila je. - Doista sam se onesvijestila? Nikada dosad u životu nisam pala u nesvijest. Nemam pojma zašto...

Lindsay je odlučio objasniti prije nego što je zatražila objašnjenje. - Naše vas je ponašanje ponukalo, gospo.

Je li?

Vojnik je potvrdno kimnuo. - Trebali biste barem tjedan dana ostati u krevetu - predložio je Keith.

- Ne mogu u krevet - usprotivila se Johanna.

Nitko nije obraćao pozornost na njezino protivljenje. - Kažem da bi trebala ostati dva tjedna u krevetu - izjavio je Calum. - To je jedini način da budemo sigurni kako će vratiti snagu. Ako se prisjetite, slabašna je - savjetovao ih je.

Muškarci su potvrdno kimnuli. Johanna je bila bijesna.

- Nisam slabašna - izjavila je, skoro vičući. - Oče, pustite me gore. Ne mogu u krevet. Sad je moj red sjediti uz Clare MacKay.

~ 290 ~ Julie Garwood

- Rado ću sjediti s njom - ponudila se Megan. - Nepošteno je, koliko mi se čini, puštati samo MacBainove da brinu o njoj. Ne želite valjda da se Maclaurinove žene porječkaju zbog te uvrede, zar ne, gospodo?

- Megan, nije vrijeme sada o tom brinuti - promrmljao je Keith.

- MacBainove žene jedine su se ponudile pomoći oko Clare - objasnila je Johanna.

- Ali, evo, sada se nudim - bila je ustrajna Megan.

- Onda ti zahvaljujem i nedvojbeno ću cijeniti tvoju pomoć.

Megan se osmjehnula. Očito je bila zadovoljna zbog zahvalnosti svoje gospodarice.

Johanna je taj problem stavila na stranu i pozornost usmjerila na svojeg supruga. Namjerno je izbjegavala pogledati u nj jer znala je da će se mrštiti i sigurno se spremno okomiti na nju onim svojim rekao-sam-ti-da-si-slaba podsjećanjem. U mislima se pripremila za to i odvratila pogled. Gabriela je bilo lako uočiti u toj gomili jer se nadvijao nad svim svojim vojnicima. Stajao je s lijeve strane stola, iza Caluma.

Njezin se suprug osmjehivao, što je Johannu prilično zapanjilo. Bila je uvjerena da će biti bijesan, ili u najmanju ruku zabrinut. Trebala je osjetiti olakšanje zbog njegova naočigled vedrog raspoloženja, ali nije ga osjetila. Na kraju krajeva, onesvijestila se, a Gabriel, koji se doimao mnogo brižnijim za njezinu dobrobit u prošlosti, sada je izgledao... sretan. Je li mu to što se onesvijestila bilo zabavno?

Nezadovoljno je pogledala Gabriela, koji joj je na to namignuo, što ju je zbunilo.

- Kada vam dolazi majka? - upitao ju je tada Keith.

Nije skidala pogled sa svojeg supruga kad je tomu Maclaurinovu vojniku odgovorila: - Za dva-tri mjeseca - pretpostavila je. Osmjehnula se ocu MacKechnieju, a potom

~ 291 ~ Spas

-

mu obzirno uklonila ruku sa svojega ramena kako bi se mogla uspraviti u sjedeći položaj.

Calum ju je pokušao podiči u naručje. Keith joj je pokušao pomoći s druge strane stola. Johannu su odjednom razvlačili na sve strane.

Naposljetku se umiješao Gabriel. Gurnuo je Caluma s puta i uzeo svoju suprugu u naručje.

- Položi mi glavu na rame - naredio je.

Nije to učinila dovoljno brzo pa joj je on u tom pomogao.

Iznio ju je iz dvorane i ponio uza stube. Uglavnom je prosvjedovala. - Dobro sam sada - protivila se. - Mogu hodati, mužu. Hajde, spusti me.

- Želim te nositi - objasnio je. - To je najmanje što mogu učiniti nakon sve te muke koju si pretrpjela kako bi uvjerila moje ljude.

- Najmanje što možeš učiniti?

- Da - odgovorio je.

Pojma nije imala o čem on to govori. Njegov osmijeh bio joj je još više zbunjujuć. Ponašaš se kao da te to što sam se onesvijestila zabavlja - izbrbljala se.

Gabriel je otvorio vrata njihove spavaće sobe i unio ju unutra. - Istina je da me ti zabavljaš - priznao je.

Razrogačila je oči. - Ali obično si pretjerano zabrinut za mene, gnjaviš me da se po cijeli dan odmaram. Pitam se otkuda ta iznenadna promjena u tvojem stavu.

- Ne gnjavim te. Stare babe gnjave, ne ratnici.

- Znao si gnjaviti - uzvratila je. - Nije se mogla suzdržati, već je postala pomalo razdražljiva. Mučio ju je bezdušan

~ 292 ~ Julie Garwood

stav njezina supruga. - Muž bi trebao biti malo više zabrinut kad mu se žena onesvijesti, ne bi li?

Tvoj je trik uspio - rekao je. - Moji su ljudi zaboravili na prepirku. To je bio razlog zbog kojeg si se pretvarala da si se onesvijestila, zar ne?

Bacio ju je na krevet. Dvaput je odskočila prije nego što se primirila.

Najradije bi se sada bila nasmijala. Osjetila je veliko olakšanje. Na kraju krajeva, Gabriel ipak nije bio nekakav bezosjećajan gad. Doista je vjerovao kako se pretvarala da se onesvijestila.

Johanna nije željela lagati svojemu suprugu, ali nije ga baš posebno željela ni razuvjeriti. Shvati li da se nije pretvarala, vjerojatno bi ju prisilio da sve do sljedećeg proljeća ne izlazi iz kreveta.

Nije se ni slagala ni ne slagala sa svojim suprugom. Odluči li on njezinu šutnju smatrati slaganjem sa svojim zaključkom, neka tako i bude.

Odvratio joj je pozornost. Skidao je čizme.

- Nećeš li se hvalisati svojom pameću? - upitao je.

Odbacio je čizme na pod i počeo raskopčavati kopču na remenu. Cijelo to vrijeme nije skidao pogled s nje.

- Starci se hvališu, milorde - odgovorila je. Pogled joj je bio prikovan za njegov struk. - A ne žene ratnika.

Bože, kako mu je godila. Sviđao mu se način na koji mu je vratila vlastite riječi. Johanna je postajala neskriveno drska. Takvo ponašanje bilo je dovoljan dokaz da je pobijedila strah od njega.

Ipak se sasvim lako zarumenjela. I sada je bila rumena. Očito je pretpostavila što je namjeravao učiniti. Odlučio joj je ipak reći, kako bi joj bilo još neugodnije. Tada bi se posve uzbudila. Bože, kako mu se sviđala ta ženska crta.

~ 293 ~ Spas

-

Stajao je uz krevet i do u najsitnije pojedinosti govorio što joj namjerava učiniti. Od slika koje je oslikavao svojim erotskim riječima lice joj je gorjelo, a zbog načina na koji je želio voditi ljubav s njom pomislila je kako će se ponovno onesvijestiti.

Mračan i nevjerojatno uzbuđujući pogled na njegovu licu naveo ju je da pomisli da se šali s njom. Morala se ipak uvjeriti.

- Vode li muškarci i žene doista ljubav na taj način?

Zvučala je zadihano, ali nije si mogla pomoći. Srce joj je divljački kucalo i borila se protiv vlastitog uzbuđenja dok je nastojala zaključiti je li takvo što moguće. Misli koje joj je Gabriel namjerno usadio u svijest ujedno su ju zgražale i uzbuđivale.

Povukao ju je, pomogavši joj da se osovi na noge i počeo skidati odjeću s nje.

- Šališ se sa mnom, zar ne, mužu?

Nasmijao se. - Ne.

- Znači muževi i žene doista...

- Mi hoćemo - odgovorio je, glasom pretvorenim u grub šapat.

Zadrhtala je. - Istina, nikada nisam čula za takvo...

- Navest ću te da ti se svidi - obećao je.

- Hoće li se tebi svidjeti...

- O, da.

- Što ću...

Njegova supruga imala je problem s dovršavanjem rečenica. Bila je očito uzdrmana. Shvatio je da je i sam takav.

~ 294 ~ Julie Garwood

Nedvojbeno je bio uzbuđen. Kretnje su mu bile silno nespretne dok se borio sa sitnim vrpcama koje su joj pridržavale donje rublje.

Zadovoljno je uzdahnuo kad se konačno oslobodio posljednjeg komada njezine odjeće, a potom ju je grubo privukao uz sebe. Pridigao ju je kako bi svoj nabrekao ud mogao prisloniti uz njezino međunožje.

Nagonski se pomicala dok ga je grlila, privijajući se uz njega. Ječao je od zadovoljstva.

Zajedno su pali u krevet. Gabriel se zakotrljao navrh nje. Oslonio se na laktove i sagnuo zarobiti joj usne u dugom lijenom omamljujućem poljupcu. Jezici su im vodili dvoboj i mazili se. Kad se napokon pokrenuo poljubiti ju niz svilenkast vrat, uspio je osjetiti kako ona drhti od zadovoljstva.

Nije prestala zasipati ga pitanjima.

Pretpostavio je kako je bila ratnica te da je sigurno zbog toga željela potpuno objašnjenje.

- Gabriele... ti me doista misliš usnama ljubiti... tamo? O, da - prošaptao joj je uz uho. Od njegova daha, tako

opojnog i toplog uz njezinu osjetljivu kožu, zadrhtala je od želje.

- Onda ću i ja tebe... znaš... poljubit ću te... tamo.

Potpuno se ukrutio. Zabrinula se. Za manje od sekunde polako joj je podigao glavu i pogledao ju.

- Ništa ti ne moraš učiniti - rekao joj je.

- Želiš li da to učinim?

- Da.

Otegnuto je izgovorio tu riječ. Bože, bio je tako seksi muškarac. Osjećala se kao da ga je već zadovoljila. Ispružila se pomilovati ga po licu. Naslonio se na njezinu ruku.

~ 295 ~ Spas

-

Sviđalo mu se da ga dodiruje. Shvatila je da mu je bila potrebna. .. jednako koliko je sada njoj trebalo da ju on pomiluje.

Uzdahnula je i obujmila svojeg supruga oko vrata. Pokušala ga je privući prema dolje i dati mu dug poljubac, ali opirao se.

- Johanna, ne moraš...

Osmjehnula se, pogledavši ga. - Navest ću te da ti se svidi - prošaptala je.

Glava mu je klonula na njezino rame, sagnuo se, gricnuo joj ušnu resicu, a potom rekao: - Znam da će mi se to svidjeti, ali ne znam hoćeš li...

Imao je problem s dovršavanjem rečenica. Za sve je to bila kriva njegova supruga. Pružio je ruku i blago se pomilovao po svojem nabreklom udu. Previše je drhturio da bi uspio razmišljati pribrano.

Brinulo ga je da joj se neće svidjeti kušati ga. Započela je sramežljivo, no ubrzo je prevladala svoju sramežljivost i postala veoma oduševljena.

Izluđivala ga je. Srce kao da mu je prestalo kucati kad ga je uzela u usta. Bila je sada divlja i posve nesputana dok ga je milovala ustima, jezikom. Bože dragi, činila ga je jednako tako divljim da zadovolji nju.

Nije dugo mogao izdržati taj ushit. Svršio je prije nje, ali čim se opravio od grčeva koji su mu potresali tijelo i ponovno pribrao misli, svu svoju pozornost usmjerio je na zadovoljenje svoje žene.

Njezini jecaji ubrzo su se pretvorili u vikanje. Od siline orgazama zaboravljala je disati. Zahtijevala je od njega da prestane s tom predivnom agonijom, premda se priljubila k njemu i privijala uz njega, proturječno ga moleći da nastavi.

~ 296 ~ Julie Garwood

Zbog njezina okusa u tren se oka ukrutio i pulsirao. Odjednom je očajnički želio biti u njoj. Pokrenuo se, priljubio ju uz krevet, a potom kleknuo između njezinih bedara. Podvukao je ruke pod njezinu stražnjicu i pridigao ju istodobno kad je prodro duboko u nju.

Osjećao se kao da je umro i otišao u raj. Bila je tako prokleto uska, tako nevjerojatno slatka i podatna i znao je da je se nikada neće moći dovoljno zasititi.

Krevet je pod njihovim silovitim kretnjama zaškripao. Disali su otežano i isprekidano te kad je ponovno doživjela zadovoljstvo, od njezina vriska zazvonilo mu je u ušima.

Bila je potpuno zadovoljena. Klonuo je povrh svoje supruge i glasno zaječao.

Čuo je kako joj srce snažno lupa u prsima. Bio je bahato zadovoljan i zadovoljen. Naveo ju je da u potpunosti zaboravi na sebe.

Ona je to isto učinila njemu. Namrštio se kad je to priznao. Shvatio je kako mu je postalo nemoguće udaljiti se od svoje supruge. Jednostavno nije mogao voditi ljubav s njom, a potom se vratiti obavljanju svojih zadataka i potpuno ju izbaciti iz misli. Postala je mnogo više od žene za parenje tijekom sitnih noćnih sati. Bila mu je supruga, dođavola neka ide sve, bila mu je mnogo više od toga.

Bila je ljubav njegova života.

- Dovraga.

Promrmljao je tu psovku, a potom podigao glavu pogledati u nju. Osjetio je olakšanje, jer nije morao objasniti onaj zaprepašten pogled kakav je vjerovao da ima, ni psovku koju je netom bio izgovorio.

Činilo se da se ne može odvojiti od nje. Dugo je piljio u nju. Bila mu je prelijepa. Ali, tako mu Bog pomogao, nije njezin izgled bio razlog zbog kojega je izgubio razum i zaljubio se u nju. Ne, njezin ga je karakter zaveo i naveo da zaboravi na svoje oklope. S vremenom izgled blijedi, ali ljepota u

~ 297 ~ Spas

-

Johanninu srcu i duši je, čini se, sa svakim danom postajala sve većom.

Pošteno ga je uhvatila u zamku. Zaslijepila ga je i sad je bilo teško bilo što učiniti da se zaštiti od nje.

~ 298 ~ Julie Garwood

Preostao mu je samo jedan tijek akcije. Johanna će ga morati zavoljeti. Bogme nije namjeravao dopustiti sebi da bude tako ranjiv bez postizanja jednake mjere.

Gabriel se osjećao bolje. Plan koji je načinio imao mu je smisla. Nije znao kako će ju navesti da se u nj zaljubi, ali bio je inteligentan. Smislit će već nešto.

Sagnuo se i poljubio ju u čelo, a potom ustao iz kreveta. Pretpostavio je kako ju je njihovo vođenje ljubavi iscrpilo i posegnuo je za svojim ogrtačem. Na tu se pretpostavku osmjehnuo, sve dok i sam nije zijevnuo. Tada je shvatio da je i ona njega izmorila.

Cijelo to vrijeme dok se odijevao piljio je u nju, a kad je završio, odvojio je trenutak da ju pokrije. Dođavola, morao ju je još zadnji put poljubiti prije izlaska iz sobe. Ponovno ga je zaprepastilo njegovo sramotno ponašanje. Zeznuto je voljeti, zaključio je. Možda će se s vremenom priviknuti. Krenuo je zalupiti vratima, no na vrijeme se zaustavio i zatvorio ih što je moguće tiše.

Dođavola, postajao je uviđavan. Morao je snažno odmahnuti glavom zbog te ogavne crte. Pitao se koja će li ga iznenađenja još zadesiti sada kad je samom sebi priznao da uistinu voli svoju suprugu. Bio je zabrinut za budućnost. Pretvori li se u zatelebanog supruga, zakleo se da će morati nekoga ubiti.

Uh, bilo je zeznuto voljeti.

Johanna je prespavala noć. Gabriel je izišao iz sobe prije nego što se probudila. Bila mu je zahvalna što ju je ostavio samu. Osjećala je strašnu mučninu i jedva je uspijevala disati, a da ne povrati. Dvaput je pokušavala ustati iz kreveta, no oba puta prostorija bi se počela vrtjeti i želudac bi joj se digao u znak protesta. Duboko je gutajući udisala dok je pokušavala suzbiti nagon na povraćanje. Nije pomoglo. Uspjela je prići do umivaonika i prisloniti mokru tkaninu uz čelo, ali ni to nije

~ 299 ~ Spas

pomoglo. Johanna se naposljetku prestala boriti protiv neizbježnog i na kraju završila klečeći iznad noćne posude, povraćajući, sve dok nije bila uvjerena da će se ponovno onesvijestiti.

Dok je povraćala, mislila je kako će zasigurno umrijeti, ali kad je povratila, iznenadilo ju je to što se ponovno osjećala u dobroj formi. Bolest koja ju je tako naglo zadesila odjednom je prestala ili je imala neobične simptome. Dok nije znala što ju muči, nije se mogla ni liječiti.

Johanna nije bila od onih razmaženih, ali nije uspjela prestati biti zabrinuta. Vjerovala je kako se sinoć onesvijestila zbog praznog želuca i neugodnog mirisa kuhanog mesa. Ali jutros se ponovno onesvijestila, a jedini miris u prostoriji bio je miris prirode koji je dopirao kroz otvoren prozor.

Nastojala je ne misliti na bolest. Propustila je misu i znala da će poslije morati pozvati oca ustranu i objasniti mu da se loše osjećala. Kad se odjenula, boja joj se već ponovno bila vratila u lice. Splela je kosu u pletenicu, dovela prostoriju u red, a potom otišla paziti na Clare Mackay.

Hilda joj je otvorila vrata. Johanna se osmjehnula kad je ugledala Clare kako uspravljena sjedi na krevetu. Naravno, lice joj je i dalje bilo grozno otečeno i lijeva strana lica bila joj je crna i plava od modrica, ali pogled joj je izgledao bistar, nimalo mračan i Johanna je pretpostavila da udarac u glavu nije načinio nepopravljivu štetu.

- Kako si jutros, Clare? - upitala je Johanna.

- Bolje, hvala - odgovorila je MacKayeva slabašnim žalosnim glasom.

- Pojela je samo zalogaj hrane koju sam joj tu gore donijela - ubacila se Hilda. - Kaže da ju jako boli grlo. Vratit ću se u kuhinju pripremiti joj napitak.

Johanna je potvrdno kimnula. Nije skidala pogled s Clare. - Morat ćeš jesti kako bi vratila snagu.

~ 300 ~ Julie Garwood

Clare je reagirala slijeganjem ramena. Johanna je za Hildom zatvorila vrata te prišla i sjela na bočnu stranu kreveta, pokraj svoje pacijentice.

- Sigurno želiš da ti bude bolje, zar ne?

Clare je dugo piljila u Johannu, prije nego što je odgovorila. - Pretpostavljam da ću morati - prošaptala je. Potom je namjerno pokušala promijeniti temu razgovora. - Lijepo od vas što ste me primili u kuću, lady Johanna. Još vam nisam ni zahvalila na pravi način. Silno sam vam zahvalna.

- Ne trebaš mi zahvaljivati - usprotivila se Johanna. - Zašto si zvučala onako tužno kad si rekla da ćeš vjerojatno morati biti bolje?

MacKayeva joj nije odgovorila. Očito je bila nervozna jer je uvrtala rub deke, praveći čvor.

- Hoće li moj otac doći ovamo?

- Ne znam - odgovorila je Johanna. Pružila je ruku i stavila ju navrh Clarine. - Hoće li ti biti drago ako te dođe vidjeti?

- Hoće. Naravno - požurila je odgovoriti Clare.

Nije baš zvučala iskreno. Johanna je bila odlučila dobiti neke odgovore, ali nije željela ništa zahtijevati od te pretučene žene. Poslužit će se strpljenjem i razumijevanjem. Naposljetku će joj Clare sama reći zbog čega je tako zabrinuta.

Odlučila ju je sada smiriti. - Gle, ne trebaš brinuti. Ovdje si sigurna. Nitko ti neće nauditi. Nakon što rodiš i vratiš snagu, moj suprug i ja pomoći ćemo ti odlučiti što dalje. Možeš kod nas ostati koliko god želiš. Imaš moju riječ.

Clarine oči napunile su se suzama. - Iscrpljena sam sada. Htjela bih se odmoriti.

Johanna je smjesta ustala. Ušuškala je pokrivače oko te žene, ponašajući se sada poput zabrinute majke. Stavila je ruku na Clarino čelo, uvjeriti se da nema groznicu, a potom prišla provjeriti vodu u vrču i uvjeriti se da njezina pacijentica ima dovoljno vode za piće.

~ 301 ~ Spas

Doimalo se da Clare čvrsto spava kad je Johanna izišla iz prostorije. U prostoriju se vratila Hilda, preuzeti pasku nad bdijenjem.

Johanna je poslije, istoga toga jutra, pokušala razgovarati s Clare, ali čim joj je počela postavljati pitanja, Clare je postala silno umorna i ponovno je zaspala.

Megan je poslijepodne sjedila s Clare pa je Hilda mogla nadgledati pripreme za večeru. Johanna je pomislila pokušati još jednom ispitati svoju pacijenticu, ali u tom ju je omeo njezin suprug, koji je sa svojim sinom krupnim korakom ušao u veliku dvoranu.

Johanna je upravo završavala s vađenjem konaca Calumu. Pokušavala ga je prisiliti da obrati pozornost na nju dok mu je davala upute. Ponašao se poput uzvrpoljenog djeteta koje nestrpljivo čeka ponovno izići van.

- Nikamo ti nećeš otići dok mi ne obećaš da ćeš svakog jutra i večeri tjedan dana nanositi ovaj melem, Calume.

- Obećavam - odgovorio je vojnik. Skočio je na noge i požurio prijeći preko prostorije, ostavivši staklenku s melemom na stolu.

- Evo me!

Alex je urlao tu važnu izjavu dok je dramatično širio ruke i njegov se otac nije mogao suzdržati, već se nasmijao. Dječak zasigurno nije imao problema sa samopouzdanjem. Naravno, Gabriel ga je nekoliko puta na povratku kući uvjerio da ga Johanna jedva čeka.

Reakcija njegove supruge Gabrielu je bila jednako tako zbunjujuća. Glasno je uzdahnula, zadignula suknje i potrčala prema drugoj strani hodnika pozdraviti Alexa.

Dječačić joj se bacio u naručje. Čvrsto ga je zagrlila. Tjeme mu je dosezalo samo do njezina struka. Dječačić je bio predivan i toliko joj je bilo drago što se vratio kući da su joj oči bile pune suza.

~ 302 ~ Julie Garwood

Gabriel ih je ostavio i otišao gore na kat, pokušati još jednom popričati s Clare MacKay. Odlučio je bio doznati ime vojnika koji je osramotio tu ženu. Osim toga, želio joj je priopćiti vijest da će njezin otac sutra doći povesti ju kući, pod uvjetom da bude dovoljno snažna.

Nekoliko trenutaka potom, Gabriel je sišao. Clare je još uvijek bila previše bolesna da bi mu odgovorila na pitanja. Joj, bila je silno iscrpljena i zaspala je za manje od minute nakon što joj je objasnio razlog svojega dolaska.

Johanna i Alex čekali su ga u podnožju stuba.

- Nešto nije u redu, mužu? - upitala je kad je zapazila njegovo mrštenje.

- Svaki put kad pokušam popričati s tom MacKayevom, ona zaspe. Što misliš, koliko će još dugo trebati da postane dovoljno snažna da mi može odgovoriti na pitanja.

- Ne znam, Gabriele - odgovorila je. - Vidio si kako je izgledala onoga dana kad je došla ovamo. Trebat će joj vremena da se oporavi. Budi strpljiv s njom - predložila je, kimnuvši. - Pravo je čudo da je ostala živa.

- Imaš pravo - složio se. - Johanna, sutra ovamo dolazi njezin otac, odvesti ju kući.

Nije joj se svidjelo to što je čula. Odmahnula je glavom.

- Clare nije u stanju nikamo ići. Njezin otac morat će to razumjeti.

Gabriel nije bio raspoložen za raspravu sa svojom suprugom. Radost koju je ugledao na njezinu licu, kad joj je Alex pritrčao, ispunila ga je dragošću i zadovoljstvom. Nije sada želio njihovo ponovno okupljanje pokvariti važnim razgovorom. Imat će dovoljno vremena navečer popričati o Clarinoj budućnosti.

- Zašto ne izvedeš Alexa van, ženo? Prelijep je dan da biste ostali unutra.

~ 303 ~ Spas

Pozornost mu je sada bila usmjerena na sina. Alex je držao Johannu za ruku i zadivljeno gledao u nju. Gabrielu je iznenada sinulo da je dječaku očajnički bila potrebna majka. Jednako tako otkrivajuća bila je činjenica da je Johanni gotovo jednako toliko trebao Alex.

- Da, dan je lijep - rekla je Johanna. Gabriel ju je nježno pogledao. Sada je bio veoma ranjiv. Ljubav koju je osjećao prema svojemu sinu bila je posve očita.

Bože, kako se danas osjećala ganutljivom. Znala je da će briznuti u plač i okrenula se da njezin suprug ne vidi koliko je potresena. Naravno, on to ne bi razumio. Muškarci su bili uvjereni da žene plaču samo onda kad su nesretne i kad ih boli. Ili je Johanna tako mislila. Ali njezine suze jednostavno su bile emotivna reakcija na divan osjećaj sreće i zadovoljstva. Bog ju je blagoslovio. Bila je jalova, ali sada je imala sina kojeg je mogla voljeti. O, da, voljet će ona Alexa. Jednostavno je bilo nemoguće imati čelično srce prema tako nedužnom djetetu.

- Hoćemo li ići vidjeti konje, mama?

Briznula je u plač. Gabriel i njegov sin bili su užasnuti. - Johanna, što se dogodilo? - Glas njezina supruga, koji je poprimio oštrinu zbog zabrinutosti, umalo se pretvorio u urlik.

- Ne moramo vidjeti konje - izletjelo je Alexu koji je pomislio kako bi on mogao biti uzrokom njezina bola.

Johanna se pokušala pribrati i potapkala je kutove očiju rubom ogrtača prije nego što je pokušala objasniti.

- Sve je u redu - rekla je svojemu suprugu. - Alex me nazvao mama. Gle, iznenadio me, čini se da sam danas veoma osjetljiva.

- Papa je rekao da te trebam zvati mama - rekao je Alex.

- Rekao je da će ti se to svidjeti.

Dječačićevo lice bilo je namršteno. Očito se bojao. Johanna je požurila umiriti ga. - Tvoj je otac bio u pravu. Trebaš me zvati mama.

~ 304 ~ Julie Garwood

- Pa zašto onda plačeš kao novorođenče? - upitao je Alex.

Osmjehnula se. - Zato što si me usrećio - odgovorila je.

- Alex, dan je prelijep da bismo ga proveli unutra. Hajde, pođimo vidjeti konje.

Tek što je krenula, Gabriel je ispružio ruke i zgrabio ju za ramena. - Najprije ćeš meni zahvaliti što sam ti sina doveo kući - izjavio je.

Pretpostavila je kako on očekuje pohvalu. - Poslije ću ti zahvaliti, milorde, kada budem spremna.

Propela se na vrhove prstiju i poljubila ga. Čula je kako Alex proizvodi zvuk kao da će povratiti i prasnula u smijeh. Gabriel se osmjehnuo. Gledao je kako njegova supruga i sin izlaze iz kuće. Potom je izišao za njima i stao na najvišu stubu. Nastavio je gledati, sve dok njegova supruga i sin nisu nestali niz brijeg.

- Zašto se tako smješkaš, lorde?

Otac MacKechnie popeo se uza stube i stao pokraj lorda.

- Gledao sam svoju obitelj - odgovorio je Gabriel. Otac MacKechnie potvrdno je kimnuo. - Imaš zgodnu obitelj, sine. Neka vas Bog sve troje blagoslovi.

Gabriel se nije smatrao religioznim čovjekom, ali složio se sa svećenikovom procjenom. Kad je bio mlad i glup, molio se za obitelj. Sada je Alexa i Johannu mogao nazvati svojima. Što je pošteno, pošteno je, zaključio je, i pretpostavio da će odati priznanje Stvoritelju. Na kraju krajeva, uslišio mu je molitve.

Uto je dvorištem odjeknuo Johannin smijeh i Gabrielu prekinuo misli. Nagonski se osmjehnuo. Dođavola, kako mu se samo sviđao zvuk njezine radosti.

Johanna pojma nije imala da ju njezin suprug sluša. Alex je bio previše oduševljen i uzbuđen što je vani pa nije mogao zadržati spor korak. Trčao je toliko brzo da su mu pete udarale u stražnjicu. Jedva je uspijevala održati korak s njim.

~ 305 ~ Spas

Poslijepodne su proveli zajedno. Najprije su pogledali konje, a potom se zaputili dolje do livade, posjetiti Auggieja.

Stari ratnik upravo se bio vratio sa sljemena i doimao se loše raspoložen.

- Zašto si namrgođen, Auggie? - prošaptala je.

Alex je zapazio vojnikov bijesan pogled i smjesta se sakrio iza Johanninih sukanja.

- Sve je u redu, Alexe - prošaptala je. - Auggie voli gunđati, ali ima dobro srce.

- Kao papa?

Johanna se osmjehnula. - Da - odgovorila je, pomislivši kako je Alex veoma pametan dječak. Osim toga, bio je pronicljiv.

Auggie je pričekao da se taj dvojac približi pa im tek tada odgovorio. - Spreman sam odustati od svoje igre - izjavio je, dramatično kimajući glavom. - Nema koristi bacati kamenje u daljinu. Većina kamenja raspadne se od udarca. Rasprsnu se u zraku. Nema to više smisla, zar ne? Tko se to skriva iza tebe i virka u mene tako krupnih plavih očiju?

- To je Alex - odgovorila je Johanna. - Sjećaš li se Gabrielova sina?

- Naravno da se sjećam toga momka - odgovorio je Auggie. - Ali nisam baš nešto raspoložen, Johanna. Nisam danas za društvo. Prođi me i ostavi me da se durim.

Johanna se nastojala ne nasmijati. - Bi li mogao odvojiti nekoliko trenutaka da Alexu pokažeš kako gađaš kamenjem u rupe ovdje na livadi?

- Ne, ne bih mogao odvojiti ni jednoga trenutka - promrmljao je Auggie dok je rukom davao znak dječačiću da stane pokraj njega. - Nije ovo dječja igra. Koliko imaš godina, dečko? Alex je čvrsto stiskao Johanninu ruku. Nije imao namjeru

odvojiti se od nje te je morala prići s njim do Auggieja.

~ 306 ~ Julie Garwood

- Alex ne zna koliko mu je godina - objasnila je Johanna.

- Mislim da ima četiri ili pet ljeta.

Auggie je usredotočeno protrljao vilicu. - Otvori usta, dječače. Daj da ti vidim zube pa ću ti reći koliko si star.

Johanna je prasnula u smijeh. - Pa nije on konj - rekla je.

- Kada je riječ o zubima, moglo bi biti isto, barem kod mladih.

Alex je zabacio glavu unazad i zinuo. Auggie je odobravajući kimnuo. - Dobro zasad brineš o svojim zubima, zar ne?

- Papa mi je pokazao kako ih istrljati zelenim lješnjakom i obrisati vunenom krpom - odgovorio je Alex. - Samo nekad zaboravim.

Auggie je zaškiljio jer mu je sunčeva svjetlost išla u oči i sagnuo se dobro pogledati.

- Rekao bih da će ubrzo navršiti pet godina. Ne bih rekao da je stariji. Prvi su mu zubi još uvijek lijepi i čvrsti - objasnio je nakon što je pružio ruku i pokušao prodrmati dva prednja gornja Alexova zuba. Previše su klimavi za šest, a preveliki za tri. Da, bit će da se bliži petoj godini. Kladio bih se u to u svoju igru.

Alexu je napokon bilo dopušteno zatvoriti usta. Pogledao je prema Johanni.

- Imam pet godina?

- Skoro - odgovorila je. - Morat ćemo izabrati dan i prirediti ti pravo rođendansko slavlje, Alex. Tada ćeš službeno navršiti pet.

Alex je svladao strah od toga ratnika ogrubjelog izgleda i sada ga preklinjao da odigraju tu igru. Auggie je skoro dva sata proveo nadzirući dječaka. Alex nije razumio riječ usredotočiti se i cijelo je vrijeme pričao. Auggie je bio iznimno strpljiv s dječakom, ali povremeno je bacio nekoliko pogleda

~ 307 ~ Spas

prema Johanni. Činilo se da Alex ne može zapamtiti da treba šutjeti onda kad se Auggie spremao udariti kamen.

Johanna je sjedila na rubu brijega i promatrala taj dvojac. Slušala je kako Auggie priča o prošlosti i ubrzo joj je postalo očito da je Alex toga ratnika promatrao sa strahopoštovanjem. Preklinjao ga je da mu priča još.

Sunce je zalazilo i Alex je počeo zijevati kad je Johanna napokon proglasila završetak zabave. Ustala je, namjestila nabore na ogrtaču i pošla zahvaliti Auggieju.

Nije se sjećala što se potom dogodilo. Kad je otvorila oči, zatekla je obojicu, Alexa i Auggieja, nadvijene nad njom. Alex je plakao dok ju je Auggie nježno milovao po licu, istodobno pokušavajući smiriti dječaka.

Johanni nije trebalo mnogo vremena da shvati što se dogodilo.

- O, Bože, ponovno sam se onesvijestila, zar ne?

- Ponovno? - priupitao je Auggie čije se čelo naboralo od zabrinutosti. Pomogao je svojoj gospodarici da se uspravi u sjedeći položaj. Alex joj je smjesta sjeo u krilo i naslonio joj se na prsa. Očito mu je bilo potrebno njezino jamstvo, zaključila je. Obgrlila je dječaka i kratko ga čvrsto zagrlila.

- Sada mi je posve dobro, Alex.

- Već si se prije onesvijestila? - ustrajao je Auggie.

Johanna je potvrdno kimnula. Od te kretnje zavrtjelo joj se u glavi.

- Sinoć - odgovorila je. - Gabriel me uhvatio. Dogodilo se sasvim iznenada, bez ikakvoga upozorenja.

- Vjerujem da je bilo brzo - složio se Auggie. Čučnuo je na tlo uz Johannu i nastavio joj rukama podupirati leđa. - Jedan si trenutak stajala, a već si drugi bila ispružena na podu kao mrtvac, - Auggie je namjerno nastojao vedrije govoriti o toj temi zbog djeteta. Svoju zabrinutost skrivao je najbolje što zna.

~ 308 ~ Julie Garwood

- Ne znam što mi je - prošaptala je.

- Najbolje će biti da odeš do Glynis - savjetovao ju je Auggie. - Ona zna nekoliko trikova za ozdravljenje.

- Htjela je zašiti Calumu ruku, što znači da ima nekakvog iskustva - zapazila je Johanna. - Imaš pravo, poći ću sutra do nje.

- Ne - usprotivio se Auggie. - Poći ćeš odmah, a ja ću Alexa odvesti doma.

Po tvrdoglavo stegnutoj vilici Johanna je znala da bi bilo besmisleno prepirati se s tim čovjekom. - U redu - složila se. - Potom se obratila svojemu sinu.

~ 309 ~ Spas

Alex, ne spominji ocu da sam se onesvijestila. Ne želimo ga zabrinuti, zar ne?

- Srami se, dječaku govoriš da ne...

- Auggie, trenutno na umu imam Gabrielove osjećaje - usprotivila se Johanna. - Ne želim da brine.

Auggie je u znak slaganja kimnuo. Naravno, namjeravao je lordu reći što se dogodilo. Kad njegova gospodarica dobije napadaj bijesa, podsjetit će ju da nije od njega zahtijevala da o tom ne kaže ni riječi.

Obojica, Auggie i Alex, otpratili su Johannu do Glynisinih vrata. Tamo su ju ostavili tek nakon što je Auggie zalupao na vrata i ta Maclaurinova žena odgovorila na kucanje.

- Lady Johanna došla ti se požaliti - izjavio je Auggie. - Dođi, dječače, vrijeme je za tvoju večeru.

- Jesam li učinila nešto što vas je naljutilo, gospo? - upitala je Glynis.

Johanna je odmahnula glavom. Dala joj je znak da priđe do kamenog izbojka nedaleko od ulaza kako Glynisin suprug ne bi mogao načuti razgovor.

- Molim te sjedni, Glynis - zamolila je. - Prijateljica mi je bolesna i trebam tvoj savjet o tom što učiniti da joj pomognem.

Glynis je u trenu osjetila olakšanje, sjela na onaj izbojak, sklopila ruke u krilu i čekala da Johanna nastavi.

- Ta se žena već dvaput onesvijestila bez očitoga razloga - izlanula je Johanna. Stajala je pred tom Maclaurinovom ženom i čekala od nje odgovor.

Glynis je samo kimnula. Johanna nije znala kako protumačiti tu reakciju.

- Umire li od neke strašne bolesti?

~ 310 ~ Julie Garwood

-

Johanna je sada kršila ruke, trudeći se da Glynis ne vidi koliko je uzrujana.

- Možda - odgovorila je Glynis. - Potrebno mi je više činjenica prije nego što predložim kako ju liječiti, gospo. Je li vaša prijateljica stara ili mlada?

- Mlada.

- Je li udana? - Jest.

Glynis je kimnula. - Spominje li još kakve simptome?

- Ja... odnosno ona, probudila se jako bolesna i zapravo je povraćala. U želucu veći dio jutra osjeća gađenje, ali kad nema tu mučninu, osjeća se u prilično dobroj formi.

- Morat ću joj postaviti nekoliko intimnih pitanja prije nego što kažem svoje mišljenje, gospo - rekla je Glynis, tiho to prišaptavši svojoj gospodarici.

- Odgovorit ću na njih budem li znala odgovore - odgovorila je Johanna.

- Je li vašoj prijateljici izostala mjesečnica?

Johanna je potvrdno kimnula. - Nemaju već dva mjeseca, ali nije to ništa neobično jer joj uopće nije redovita.

Glynis je nastojala ne osmjehnuti se. - Znate li možda jesu li joj grudi osjetljive?

Johanna je umalo popipala svoje prije nego što je odgovorila. Ali na vrijeme se zaustavila. - Možda malo, ali ne pretjerano.

- Je li skorije udana?

Johanna je pomislila kako je to pitanje neobično. - Misliš li da bi napetost zbog novoga braka izazvala takve simptome? Ne vjerujem u to, Glynis, jer ta je žena već prije bila udana.

~ 311 ~ Spas

- Je li imala djece s prvim...

Johanna joj nije dopustila da dovrši pitanje. - Jalova je - prekinula ju je.

- Možda jest s jednim muškarcem - zapazila je Glynis.

Johanna nije znala kako protumačiti tu njezinu opasku.

Potom joj je Glynis pozornost privukla još jednim pitanjem.

- Spavate li... hoću reći spava li ona više nego uobičajeno?

- Da, spava - viknula je Johanna. Začudila su ju pametna pitanja koja je Glynis sada postavljala. - Čula si već za tu bolest, zar ne?

- Istina, čula sam - odgovorila je Glynis.

- Hoće li umrijeti? Neće, gospo. Neće umrijeti.

- Pa što onda treba učiniti?

Johanna je sada bila blizu suzama. Glynis ju je požurila razuvjeriti. Široko se osmjehnula kad je dala odgovor.

- Treba reći svojemu mužu da nosi njegovo dijete.

~ 312 ~ Julie Garwood

-

PETNAESTO POGLAVLJE

ravi blagoslov bilo je to što je Glynis bila snažna i kršna žena. Osim toga, pokazala se i brzonogom. Uhvatila je

svoju gospodaricu prije P nego što je ova glavom udarila u kameni zid.

Na onu se radosnu vijest lady Johanna nasmrt onesvijestila. Nekoliko trenutaka potom, probudila se u Glynisinu krevetu. Prve riječi koje je izgovorila bile su povik:

- Jalova sam.

Glynis ju je potapšala po ruci. - Bili ste s jednim muškarcem, ali ne i s našim lordom. Imate sve te simptome, gospo. Noseći ste.

Johanna je odmahnula glavom. Njezina svijest nije mogla prihvatiti tu mogućnost. - Žene su jalove, a ne muškarci.

Glynis je prezrivo otpuhnula. - Tako muški kažu - promrmljala je. - Vi i ja se razlikujemo, gospo, ali voljela bih misliti da smo se razumjele. Smatram vas prijateljicom, posebice u danima kad nosite naš lijep Maclaurinov ogrtač - dodala je, nacerivši se.

- Drago mi je da te imam za prijateljicu, Glynis - odgovorila je Johanna, pitajući se zašto li je, zaboga, ta žena sada započela s tom temom.

Glynis joj je brzo objasnila svoje razloge. - Prijatelji čuvaju tajne i možete im se povjeriti - rekla je. - Pitat ću vas je li vaš

~ 313 ~ Spas

prvi suprug ikada dovodio druge žene u svoj krevet. Ne želim vas posramiti, gospo, već samo doći do istine.

Johanna je već sjedila. - Da, dovodio je druge žene u svoj krevet - priznala je. - I to više njih. Čini se da mu je u cilju bilo dovesti ih što je moguće više. Volio se šepuriti tim svojim ženama preda mnom. Ali nisam marila - dodala je žurno kad je zapazila sažaljiv Glynisin pogled. - Nisam voljela svojeg supruga. Bio je zao čovjek.

- Ono što vas zapravo želim upitati, gospo, jest znate li je li imao neke nezakonite djece kao posljedicu tih svojih ljubovanja?

Ne, nikakva djeca nisu bila rođena - odgovorila je Johanna. - Raulf mi je govorio kako te žene koriste nekakav napitak da ne bi ostale u drugom stanju. Mislio je da ga i ja koristim i svakog bi mjeseca pobjesnio jer je bio uvjeren kako namjerno osujećujem njegove pokušaje da dobije dijete.

- Postoje takvi napitci - odgovorila je Glynis. - Vi ste sada zasigurno trudni, gospo, tako da možemo zaključiti kako ipak niste jalovi. Nikome ništa neću govoriti o toj sretnoj vijesti. Na vama je da sami izaberete kada ćete to priopćiti svojemu mužu. Naš će lord biti prezadovoljan.

Nedugo zatim, Johanna je napustila tu kućicu. Glynis ju je ispratila do onoga kamenoga zida. Johanna se odjednom osvrnula iza sebe.

- Moj mi muž neće dopustiti da radim na polju - izjavila je.

- Neće, jasno da neće - odgovorila je Glynis. - Naša ste gospodarica. Ne biste trebali obavljati obične poslove.

- Znam vesti - rekla je Johanna. Popratila je to kimanjem.

- Svake večeri sjedim pokraj ognjišta, izrađujem goblen ili pomalo vezem. Mogla bih našivati cvijeće na... nešto - dodala je.

- Što namjeravate time reći, gospo? Samo izustite, zašto to ne učinite?

~ 314 ~ Julie Garwood

-

- Zapazila sam da nosiš bluzu boje šafrana ispod ogrtača i zapitala sam se bi li željela da ti oko vratnoga izreza izvezem cvijeće?

Glynis je razrogačila oči. - Zašto biste željeli...

- Cijeli dan radiš na polju, Glynis, i željela bih učiniti nešto da ti pokažem kako to cijenim. Doneseš li neku od svojih bluza gore do velike dvorane, još ću večeras započeti s radom.

Bilo joj je previše neugodno da bi dočekala odgovor. Johanni nije bilo jasno zašto se odjednom osjećala tako sramežljivom i nesigurnom. Mahnula je kad je potrčala niz stazu koja je vodila do dvorišta.

Kad je došla do brijega, usporila je korak. Ponovno joj je sinulo u kakvom se stanju nalazila. Ostatak puta do kuće prevalila je kao ošamućena.

Auggie ju je sustigao nasred dvorišta. - Doći ću večeras na večeru - zaustio je. - Reći ću tvojemu suprugu...

Prekinuo je s objašnjenjem da će lordu reći kako se Johanna onesvijestila kad je zapazio izgled njezina lica. - Zbog čega se tako smješkaš, kao da si upravo našla vrč pun zlata, djevojko?

Odmahnula je glavom. - Večeras ću ti reći - obećala je. - Divan dan, nije li, Auggie? - Premda je vrijeme bilo pomalo neobično hladno.

- Djevojko, bilo bi dobro da već naučiš nešto o vremenu ovdje.

Auggie joj je želio reći istinu, da je vrijeme zapravo blago za ranu jesen. Keith mu je rekao kako njihova gospodarica vjeruje u to da je u Visočju toplo, kao da je cijele godine ljeto. Nije želio da se vojnici smiju Johanni iza leđa zbog njezine naivnosti. Ali njegova gospodarica projezdila je pokraj njega,

~ 315 ~ Spas

glave zasigurno izgubljene u oblacima, prije nego što ju je mogao razuvjeriti po pitanju vremena u Visočju. Zaključio je da će do poslije pričekati i reći joj istinu.

Johanna je sjedila s Alexom za stolom dok je večerao. Bio je premlad da bi čekao odrasle. Kad je završio, poslala ga je u kupaonicu umiti se i oprati ruke.

Prišla je sjesti uz ognjište. U veliku dvoranu doskakutao je Dumfries. Čvrsto ga je od dragosti pogladila. Potom se udobno smjestila na stolac malo vesti. Dumfries se uz glasan tup udarac spustio do njezina stolca i položio glavu na njezine cipele.

Za manje od minute priključio im se Alex. Lice mu je bilo umrljano varivom. Johanna je uzela mokru krpu i dobro ga obrisala. Želio je sjesti do nje, na isti stolac. Podignula ga je i posjela, želeći mu ugoditi.

- Hoćeš li poželjeti ostati ovdje s tvojim ocem i sa mnom, Alex, ili će ti nedostajati ostali tvoji rođaci?

- Želim tu ostati - odgovorio je. Glasno je zijevnuo i naslonio se na Johannu, promatrajući ju kako provlači iglu.

- I ja želim da ostaneš - prošaptala je Johanna.

- Papa kaže da sam ti nedostajao.

- U pravu je, doista si mi nedostajao.

Alex je važno napuhao prsa. - Jesi li plakala kao malo dijete kad sam ti nedostajao?

Osmjehnula se zbog izbora njegovih riječi. - Znaš da jesam - lagala je. - Želiš li da ti ispričam priču prije odlaska na počinak?

Alex je potvrdno kimnuo. - Od koga si doznala tu priču? Od Auggieja?

Ne - odgovorila je. - Moja mi je majka pričala priče dok sam bila mala djevojčica, a kada sam odrasla, naučila sam čitati pa sam...

~ 316 ~ Julie Garwood

-

- Zašto?

- Što zašto?

- Zašto si naučila čitati?

Johanna je bila posve usredotočena na Alexovo izobličeno lice te zato nije ni zapazila svojeg supruga kad je ušao u veliku dvoranu. Stajao je na najvišoj stubi, promatrajući svoju suprugu i sina dok je čekao da ga netko od njih dvoje primijeti.

- Naučila sam zato što je bilo zabranjeno - odgovorila je. - Govorili su mi da sam previše neuka da bih čitala te sam neko vrijeme i sama vjerovala u tu glupost. Potom mi je zdrav razum pomogao da zaključim kako sam pametna poput svih ostalih. Tada sam naučila čitati, Alex, i kada budeš stariji, naučit ću te.

Alex se poigravao njezinim ogrtačem dok je slušao kako mu objašnjava. Potom je tako silno zijevnuo da mu je uspjela vidjeti unutrašnjost grla. Poučila ga je da stavi ruku na usta, a potom započela s pričom koja joj je u djetinjstvu bila najdraža.

Alex je za manje od minute čvrsto spavao. Glava mu je klonula na jednu stranu njezinih prsa. Johanna je bila veoma zadovoljna što u naručju drži toga mališana te je sklopila oči i izgovorila molitvu zahvale. Zaspala je gotovo jednako brzo kao Alex.

Gabriel nije znao koga bi prije odnio gore u krevet. Spasio ga je Calum. Odnio je Alexa.

- Gdje ću ga staviti večeras, MacBain? - upitao je tihim šaptom da ne probudi mališana.

Gabriel nije imao pojma. U drugoj spavaćoj sobi bila je Clare pa ga nije mogao staviti tamo.

~ 317 ~ Spas

Nije želio ni da Alex spava s vojnicima. Dječak je bio premlad i trebao je biti blizu svojih roditelja za slučaj da se prestraši ili izgubi orijentaciju tijekom noći.

- Stavi ga zasada u moj krevet - uputio ga je Gabriel. - Već ću ja smisliti nešto prije večeri. Čekao je da Calum iznese Alexa iz prostorije prije nego što

je ponovno pozornost posvetio svojoj supruzi. Čučnuo je uz njezin stolac i posegnuo za njom kad je iznenada otvorila oči.

- Gabriele. - Izgovorila mu je ime s čuđenjem u glasu. Osjećao se kao da ga je upravo pomilovala.

- Jesi li me možda kojim slučajem sanjala?

Pokušavao ju je zadirkivati, ali u glasu mu se osjećala grubost zbog emocija. Dođavola, kako je on tu ženu volio. Tada je uzdahnuo i namrštio se, u nastojanju da misli stavi pod kontrolu.

Želio je spavati s njom. Znao je da će morati pričekati te je stoga odlučio zagunđati na nju. - Trebala bi poći gore na kat, ženo. Posve je očito da si iscrpljena. Previše radiš. Stotinu sam ti puta već rekao da se odmoriš, ali ti očito... - Ispružila je ruku i vrškom prstiju dotaknula mu lice. Nepotrebno je reći da mu je usredotočenost popustila. Palo mu je na pamet kako bi to mogla biti njezina namjerna igra.

- Ne radim previše - odgovorila je. - Nisam sada spavala. Samo sam drijemala i razmišljala o nečem divnom. Još uvijek ne mogu posve vjerovati u to, Gabriele. Čini se nemogućim. I kada ti kažem kakvu važnu vijest imam...

Odjednom se zaustavila i virnula iza svoga supruga provjeriti jesu li sami. Nije željela ni s kim drugim dijeliti taj poseban trenutak.

Keith i još trojica Maclaurinovih vojnika kočoperno su ušli u dvoranu u trenutku kad je shvatila da nema Alexa.

- Vidiš, spavala si - rekao joj je Gabriel. - Nisi čak ni primijetila kad je Calum mojega sina odnio gore na kat.

~ 318 ~ Julie Garwood

-

- On je naš sin - ispravila ga je.

Sviđalo mu se to. Johanna je postajala posesivna i pomislio je da je to dobar znak. S vremenom se ponadao da će se ta njezina posesivnost prenijeti i na njega.

- Da, on je naš sin - složio se. - A sada mi reci kakve to vijesti imaš.

- Morat će pričekati do poslije.

- Sada mi reci.

- Neću.

~ 319 ~ Spas

Razrogačio je oči. Ustao je, a zatim ju povukao da ustane.

- Usuđuješ mi se oduprijeti?

Osmjehnula se. - U zadnje vrijeme sve se usuđujem zahvaljujući tebi, mužu.

Nije znao o čem to ona govori. Odlučio je da će pričekati do poslije i gnjaviti ju da mu to posebno objasni. A sada je bio odlučan navesti ju da mu kaže kakve su to vijesti.

- Želim znati što te to brine. Smjesta ćeš mi reći - naredio je.

Ponovno je zvučao bahato. Neka joj nebesa pomognu, ali počela joj se sviđati ta njegova mana. - Ne brine me - rekla je. - Reći ću ti to što imam čim budem spremna, milorde, ni trenutka prije. Ne želim da me se požuruje.

- Reći ćeš lordu što se dogodilo tamo dolje na livadi?

Auggie je to pitanje doviknuo s ulaza. Johanna se okrenula, pogledati ga. Stari ratnik poskakujući je sišao niz stube i zaputio se na drugu stranu prostorije. Dumfries je glasno zarežao. Auggie ga je ušutkao, brzo zarežavši na njega.

- Hoću - doviknula je Johanna. - Reći ću mu nakon večere.

- Ne kažeš li mu, ja ću mu te sutra ujutro odati, djevojko. Vidjet ćeš neću li.

- Što to dođavola...

Namjerno je prekinula suprugovo mrmljanje, pozdravivši svećenika. - Dobra večer, oče. - Tihim šaptom obratila se svojemu suprugu. - Daj barem jednom pokušaj biti strpljiv. Obećavam ti da ćeš biti bogato nagrađen.

Promrmljao je. Prema izrazu njegova lica nije mogla zaključiti hoće li se on s tim složiti ili ne. - Želim da budemo nasamo kad ti budem govorila to što ti imam reći.

Naposljetku je kimnuo. Gabriel se trudio ne osmjehnuti se. Mislio je da napokon zna što mu je to željela reći. Bože, kako

~ 320 ~ Julie Garwood

je to bio dobar osjećaj. I sve to samo zato što je ta luckasta žena naposljetku shvatila da voli svoga supruga.

Zaključio je da će joj dopustiti da bude po njezinu. Ako mu je to željela izjaviti u intimi njihove spavaće sobe, omogućit će joj to. Dođavola, da je barem večera bila završena. Nestrpljivo je čekao ostati nasamo s njom. Do toga trenutka nije ni shvaćao koliko mu je njezina ljubav bila važna. Zaključio je da žene ne moraju voljeti svoje muževe, ali ova je njega morala voljeti. Ako će se on očajno osjećati, bogme će se jednako tako očajno osjećati i ona.

- Ljubavna pitanja prokleto su zbunjujuća - potiho je promrmljao svoje mišljenje.

- Oprosti, nisam te čula - rekla je, ne znajući je li točno čula to što je rekao.

- Nema veze - odbrusio je.

- Tvoje je raspoloženje, milorde, poput vremenskih prilika ovdje - zapazila je. - Doista si nepredvidiv.

Slegnuo je ramenima. Johanninu pozornost odvratili su vojnici koji su nahrupili u dvoranu.

Smjesta je zapazila ozbiljan prekršaj u njihovu ponašanju. - Trebate se nakloniti glavom vašemu lordu i njegovoj supruzi kad uđete u prostoriju.

Glasno je izviknula naredbu, a potom pričekala vidjeti jesu li vojnici raspoloženi da pokažu ljubaznost. Budu li joj zadavali nevolje, bila je posve pripravna zamoliti Megan da donese još nekoliko zdjela.

Muškarci su se naklonili. Johanna je bila zadovoljna. Ostavila je svojeg supruga da stoji pokraj ognjišta i prišla do stola MacBainovih. Dvojica mlađih vojnika kojima je bilo dopušteno objedovati večeras sa svojim lordom već su bili zauzeli sjedala. Zamolila ih je da ponovno ustanu.

- Nitko ne sjeda dok vaš lord i njegova supruga ne zauzmu svoja mjesta - strpljivo je objasnila.

~ 321 ~ Spas

Začulo se blago gunđanje zbog tog njezinog pravila, ali na kraju su svi udovoljili njezinu zahtjevu.

Johanna nije voljela previše podbadati te ljude. Zbog toga ih nije prekorila za svaku drugu glasno izviknutu riječ tijekom večere. Bila je prilično zadovoljna napretkom. Muškarci su se trudili biti ljubazni. Tijekom cijeloga objeda nije čula nikakvo podrigivanje.

Auggie je upitao svojeg lorda što namjerava učiniti s onim tekućim zlatom koje je čučalo tamo gore u onoj špilji. Budući da je to pitanje tiho prošaptao, svi su bili upozoreni kako se nešto tajno događa.

Johanna je bila zapanjena. Ti su se muškarci sinoć oglušili na njezine povike, a sada su se utišali čim im je Auggiejev šapat privukao pozornost. Tu opasku pohranila je u primozak za ubuduće.

- O čemu to Auggie govori? - upitao je Keith svojeg lorda.

Gabriel se zavalio na naslon stolca i obavijestio skupinu o bačvama u špilji. Te vijesti izazvale su znatnu galamu i klicanje. Kada su se smirili, Gabriel je dodao činjenicu kako svi oni trebaju Auggieju biti zahvalni za to blago.

- Hajdemo po bačvu ili dvije za piće večeras - oduševljeno je predložio Bryan.

Johanna nije ostavila svojemu suprugu vremena da se složi ili ne složi s Bryanovim zahtjevom. Ustala je i odmahnula glavom prema vojnicima.

Vojnici su smjesta ustali. Iskazivanje lijepoga ponašanja bilo je zadivljujuće.

- Odlazite li ili ostajete? - upitao je Niall.

- Ostajem - odgovorila je. - Možete sjesti, gospodo.

- Ali vi još uvijek stojite - istaknuo je Lindsay. - To je trik, zar ne, gospo? Kad sjednemo, vi ćete ponovno početi bacati zdjele.

~ 322 ~ Julie Garwood

Johanna je ostala strpljiva. - Neću to učiniti - obećala je.

- Poželjela sam ustati da bih pridobila vašu pozornost.

- Zašto?

Namrštila se pogledavši prema jednom MacBainovu vojniku koji joj je to pitanje postavio. - Budete li na trenutak strpljivi, objasnit ću. Te bačve nisu za piće. To je piće previše dragocjeno. Koristit ćemo ga za razmjenu za robu koja nam je potrebna.

Očekivala je protivljenje. Nije bila razočarana. Svi su počeli vikati istodobno. Samo su otac MacKechnie i Gabriel bili tihi. Obojica su promatrala Johannu i smješkala se kad je pokušala smiriti te ljude.

~ 323 ~ Spas

-

Kad malo porazmislite o tom, shvatit ćete da nam je razmjena jedina otvorena mogućnost.

- Ali zašto bismo, zaboga, to željeli trampiti? - želio je znati Keith, nadglasavajući buku.

Čula je njegovo pitanje i okrenula se odgovoriti mu. - Gle, grijeh je krasti, ali ako se poslužimo...

Prestala je pokušavati objasniti svoje razloge kad je shvatila da ju nitko ne sluša. Okrenula se prema svojemu suprugu. Izraz njegova lica govorio joj je kako reakcije svojih ljudi smatra veoma zabavnim. Prignula mu se bliže kako bi ju uspio čuti od te silne vike i prepucavanja između Maclaurinovih i MacBainovih i zahtijevala od njega da im objasni razloge zbog kojih će te bačve koristiti za trgovinu.

Kimnuo je u znak slaganja. Zahvalila mu se, a potom ponovno sjela.

- Tišina! - Premda je Gabrielov urlik zasigurno bilo nepristojno ponašanje za stolom, pomislila je Johanna, ipak se pokazalo učinkovitim. Ti su se ljudi smjesta prestali prepirati.

Zadovoljno je kimnuo, nakon čega se okrenuo prema njoj.

- Sada možeš objasniti svoj stav o raspodjeli toga pića.

- Ali želim da to ti objasniš.

Odmahnuo je glavom. - Morat ćeš ih navesti da shvate - naredio je. - A dok im budeš objašnjavala, morat ćeš i mene navesti da shvatim.

Ponovno je skočila na noge. - Želiš li ti to reći da se ne slažeš sa mnom?

- Ne, ne slažem se s tobom.

Pričekao je da se ona prestane zgražati, a potom nastavio.

~ 324 ~ Julie Garwood

-

- Krađa se u prošlosti pokazala učinkovitom, Johanna. Ne gledaj me tako. Nisam te izdao.

- Krađa je loša, zar ne, oče?

Svećenik je kimnuo. - Ona govori istinu, lorde.

Bilo je teško čuti svećenika od stolaca koji su škripali dok su ljudi ponovno ustajali.

- Hoćete li se odlučiti, djevo? - zamolio je Keith. Odlazi li ona ovoga puta? - upitao je Niall šaptom, ali

dovoljno glasno da su ga svi mogli čuti.

- Čini se da ne ide nikamo - otegnuto je izgovorio Calum.

- O, dajte sjednite - promrmljala je Johanna.

Nisu poslušali njezinu naredbu, sve dok ponovno nije sjela.

Mršteći se, nije skidala pogleda sa svojega supruga. - Bila bih zadovoljna, a slobodno mogu dodati da bi i Bog bio zadovoljan kad biste prestali s krađom i te bačve trgovinom zamijenili za ono što je našemu klanu potrebno.

- Da, Bog bi bio zadovoljan - složio se otac MacKechnie.

- Oprostite što vas prekidam, ali imam prijedlog.

- Kakav to, oče? - upitao je Gabriel.

- Iskoristite samo nekoliko bačava da dobijete to što nam je potrebno, a ostale sačuvajte za klan.

Nakon svećenikova prijedloga još se više raspravljalo. Većina Maclaurinovih vojnika bila je suglasna, ali MacBainovi su tvrdoglavo bili ujedinjeni u mišljenju kako sve blago treba zadržati za sebe. Ponašali su se poput djece koja nisu htjela s drugima dijeliti svoje igračke. Nažalost, u tu skupinu pripadao je i Gabriel.

~ 325 ~ Spas

-

Johanna je sada otvoreno mrko gledala u svojeg supruga. Trudio se ne nasmijati joj se. Ta tema je, čini se, njegovoj supruzi bila strahovito važna i naposljetku je odlučio da bi mogao odustati od zabave koju mu je predstavljala krađa, samo da njoj ugodi.

- Učinit ćemo onako kako predlaže naš svećenik - naredio je.

Johanna je s olakšanjem odahnula. Gabriel joj je namignuo. - Ali neće uvijek biti po tvojem - upozorio je.

- Neće, naravno da neće - brzo se složila. Bila je veoma zadovoljna svojim suprugom te se ispružila preko stola i uzela ga za ruku.

- Trebat će vam kušač.

To je izjavio Auggie. Svi su se okrenuli pogledati ga. Oni mlađi vojnici nisu znali o čemu on to govori. Lindsay je bio prvi koji je upitao što ostali misle.

Što ti, zaboga, znači to kušač, Auggie?

- Stručnjak - odgovorio je, značajno kimnuvši.

- On će nam znati reći koje bačve zadržati. Nećete valjda dati najbolje, zar ne?

- Nećemo, naravno da nećemo - izletjelo je Niallu.

- Neće li kušač popiti svo to novo piće dok bude kušao? -

upitao je Bryan. - Imam dobar nos za piće - hvalisao se

Lindsay. - Rado ću biti kušač.

Svi su se nasmijali na taj vojnikov prijedlog. Kad se buka stišala, Auggie je objasnio. - Kušač ne pije - uputio ih je. - Koristi se nosom da odredi miris. Po mirisu zna razlikovati dobro od kiseloga.

~ 326 ~ Julie Garwood

-

- Onda nam je najbolje da uzmemo Spencera - predložio je Calum. - On od svih Maclaurinovih i MacBainovih ima najveći nos.

Auggie se osmjehnuo. - Ne radi se o veličini, već o iskustvu, sinko - objasnio je. - Tu je važna vještina. Kušanje se može naučiti, ali najbolji su oni koji imaju urođen talent za taj zadatak. Postoji jedan kušač tamo gore blizu otoka Islaya po kojega bismo mogli poslati, pod pretpostavkom da je još živ. A čuo sam za još jednoga kušača dolje na jugu, sasvim blizu Ravničarskoga kraja. Mislim da bi mogao biti neki MacDonnell.

- Ne možemo ovamo dovoditi nekog autsajdera - usprotivio se Calum. - Čim vidi to blago, vratit će se i o njemu obavijestiti svojega lorda. Tada će svi MacDonnellovi dotrčati ovamo.

Johanna sada više nije obraćala veliku pozornost na taj razgovor. Bila je zaokupljena razmišljanjem o svojem blaženom stanju. Večeras će Gabrielu reći za dijete kada budu zajedno u krevetu. Pobrinut će se za to da svijeće još gore, tako da može vidjeti iznenađen izraz njegova lica kad mu to objavi. Prinijela je ruku trbuhu. Bože dragi, rodit će.

- Dakle, riješeno je?

Pitanje je postavio Gabriel. Svi su potvrdno uzvikivali kad je Johanna zapazila užasnut izraz lica oca MacKechnieja. Piljio je u nju. Čim joj je privukao pozornost, pokazao je glavom prema njezinu suprugu.

Pretpostavila je da to, što je upravo bilo zaključeno, svećeniku nije odgovaralo.

- Što ste to upravo riješili? Nisi li obraćala pozornost na razgovor?

- Nisam.

~ 327 ~ Spas

-

- MacBain – uzviknuo je Calum. – Ne možemo poslati glasonošu da ode po kušača. Njegov bi klan posumnjao.

- Točno, pitali bi se što će nam kušač pa bi ga zacijelo pratili ovamo - ubacio se Keith.

- Morat ćemo ga oteti - predložio je Auggie.

- Kako ćete znati koga ćete uzeti? - upitao je Lindsay.

- Pođemo li za Neversom, poći ću s vama i pokazati vam.

- Nevers? Kakvo je to ime? - upitao je jedan od Maclaurinovih.

- Gabriele, hoćeš li mi, molim te, objasniti što je upravo riješeno? - bila je ustrajna Johanna.

- Riješili smo što ćemo s kušačem - odgovorio je Calum umjesto njegova lorda - nakon što odabere najbolje piće za nas.

- Točno, riješili smo to - dodao je Keith.

- Slažemo li se, dakle, svi? - upitao je Auggie. - Otimamo Neversa?

Svi su se glasno složili s Auggiejevim planom da otmu kušača, dok je Johanna vršcima prstiju nestrpljivo lupkala po plohi stola.

- Molim vas objasnite... - ponovno je započela.

- Ne bismo li trebali premjestiti bačve u dvoranu? - istodobno je upitao Bryan.

- Gdje je ta špilja? - poželio je znati Keith.

Johanna nije namjeravala duže čekati na odgovor. Otac MacKechnie još se uvijek doimao zabrinutim. Odlučila je doznati zašto.

~ 328 ~ Julie Garwood

-

- Samo trenutak, molim - viknula je. - Keith, rekao si da si odlučio što ćete s kušačem.

- Svi smo odlučili - ispravio ju je.

- I? - poticala je na odgovor.

- Što i, gospo?

- Što ćete učiniti? Kušača ćete pustiti kući, zar ne? Zaboga, djevojko, ne - rekao je Auggie. Na samu tu

pomisao načinio je grimasu.

- Ne može on kući, gospo.

- Zašto ne može? - zahtijevala je.

- Rekao bi svojemu lordu za bačve - objasnio je Keith.

- Ne možemo dopustiti kušaču da progovori - ubacio se Bryan.

- Nedvojbeno bi rekao – složio se Niall. – Ja bih našemu lordu rekao.

Keith je tada pokušao promijeniti temu razgovora. Johanna mu nije dopustila. - Još mi uvijek niste odgovorili na pitanje - ustrajala je. - Što to točno namjeravate učiniti s tim čovjekom?

- Daj, Johanna, ne tiče te se to - rekao je Gabriel. - Zašto ne odeš do ognjišta i malo vezeš?

Namjerno joj je pokušavao odvući pozornost. Postajala je sve sumnjičavija. - Nisam raspoložena za vezenje, milorde, i nikamo ne idem dok mi netko ne odgovori na moje pitanje.

Gabriel je uzdahnuo. - Tvrdoglava si žena - zapazio je.

Svi vojnici potvrdno su kimnuli jer su se očito slagali s lordovom procjenom.

~ 329 ~ Spas

-

Svećenik je zaključio da mu je dužnost svojoj gospodarici reći što je bilo odlučeno. Čini se da nitko drugi tomu nije bio sklon.

- Misle ga ubiti, djevojko.

Nije mogla vjerovati tomu što je upravo čula. Navela je svećenika da ponovi to što je rekao. Potom je uzdahnula, skočila na noge i žestoko odmahnula glavom.

- Jesi li ti bio za takvo rješenje? - upitala je svojega supruga.

- On je lord - rekao je Calum. - On se nije izjašnjavao.

- Vidite, naš lord pričeka, i nakon što svi iznesemo svoje prijedloge, odluči se za ili protiv.

- Onda će staviti veto na tu vašu grješnu zamisao - izjavila je.

- Zašto bi to učinio, gospo? Plan je zdrav - usprotivio se Michael.

~ 330 ~ Julie Garwood

Gabriel je svakako namjeravao osporiti glasovanje da kušača ubiju jer smatrao je kako ne bi bilo časno dobiti pomoć od toga čovjeka, a vratiti mu na tako prljav način. Ali nije mu se svidjelo to da ga njegova supruga poučava oko izvršavanja obveza. Osim toga, pokušavao je smisliti neku izvedivu varijantu za taj problem.

- Nitko neće ubiti kušača.

Nekolicina vojnika glasno je negodujući uzdahnula, prosvjedujući protiv njezina pravila.

- Ali, gospo, istina je da su se prvi put svi Maclaurinovi i MacBainovi u nečem složili - zapazio je Keith.

Johanna je bila razjarena. Nije skidala pogled sa svoga supruga. - Shvaćam li ja to ispravno? Planirate iskoristiti kušačevu vještinu, a potom ga, kad vam pomogne, namjeravate ubiti?

- Čini se da je tako - odgovorio je Calum umjesto njegova lorda.

MacBainov vojnik imao je petlje osmjehnuti se nakon priznanja budućega grijeha.

- Dakle tako ga mislite nagraditi za uslugu?

Nitko joj nije odgovorio na pitanje. Bacila je brz pogled po okupljenima, a potom se ponovno okrenula prema svojemu suprugu. Potvrdno je kimnuo. Očito se slagao s tim prljavim planom.

Johanna je odlučila pokušati se poslužiti razumom da ga pokoleba. - Gabriele, ako je krađa grijeh, što misliš što je onda ubijanje?

- Nužnost - odgovorio je.

- Nije.

Postajala je još razjarenija i znao je da bi ju trebao smiriti i reći joj da nitko neće nauditi kušaču, ali, Gospode, bila mu je prava radost gledati ju onako bijesnu. Kako je uopće za nju

~ 331 ~ Spas

ikada mogao pomisliti da je bojažljiva? Prisjetio se kako se ponašala prvoga dana kad su se upoznali. I tada je bila bojažljiva. I prestravljena. Njegova nježna mala nevjesta u kratko vrijeme postigla je velik napredak. Naravno, sve promjene bile su nabolje, ali volio je vjerovati kako je djelomično sam bio zaslužan za to. Osjećala se nesigurnom kad je prvi put došla u Visočje, ali zasigurno se osjećala sigurnom sada. Osim toga, vjerovala mu je. Ne bi ona sada tu bjesnila i pjenila se da ga se još uvijek bojala.

- Ne mogu vjerovati da se smješkaš, Gabriele. Jesi li sišao s uma?

- Ti me tjeraš na smijeh, Johanna. Nedvojbeno si se promijenila nakon udaje za mene.

Sve su te crte karaktera postojale, ali vješto si ih skrivala pod oklopom nezainteresiranosti. Istinu govoreći, ponosan sam kad mi se suprotstaviš. Uistinu me činiš ponosnim.

Nije mogla vjerovati da joj udjeljuje kompliment sada kad se nalazila usred žučne rasprave iz koje je namjeravala izići kao pobjednica. Pomislila je kako se on služi lukavstvom. Aha, baš je to činio. Želio joj je s malo pohvale odvratiti pozornost.

Neće mu ugoditi. - I ti mene činiš ponosnom - rekla je odsječno. - Ali ipak nećeš ubiti kušača. Odlučna sam, mužu, stoga je bolje da mi popustiš. Neću te pustiti dok to ne učiniš.

Doimala se spremnom ubiti nekoga i pomislio je kako bi on vrlo lako mogao biti njezin cilj. Nije mogao odoljeti tomu da ju još malo ne potakne da nastavi. - Odlučio sam biti susretljiv po pitanju razmjene samo da tebi udovoljim, ali odlučan sam po pitanju kušača.

Nekoliko vojnika glasno je progunđalo odobravajući svojemu lordu.

- Ne možemo tomu čovjeku dopustiti povratak kući. Vratit će se ovamo s vojskom koja će željeti ukrasti one bačve - objasnio je Keith kad ga je namršteno pogledala.

- Ne, ne možemo - uzviknuo je još jedan Maclaurin.

~ 332 ~ Julie Garwood

- Ona ponovno ustaje - izletjelo je Bryanu.

- Zaboga...

Muškarci su mrmljali kad su požurili ustati. Johanna se nije obazirala na njih. - Gabriele, ako kušač ne zna gdje je špilja i ako ne može naći put do tamo, onda on nikoga ne može odvesti do tih bačava, zar ne? Stoga...

Pustila je svojemu suprugu da sam izvlači vlastite zaključke. Istina, bio je barbarin, ali bio je inteligentan. Uspjet će on to razriješiti u mislima i shvatiti što je predlagala.

Calum je lupio rukom po plohi stola. - Zaboga, plan joj je prav, lorde.

- Pomalo je zao - zapazio je Keith. - Mislim da bih radije da me ubiju; ali ako je naša gospodarica naumila da kušač ostane živ, morat ću se složiti s tim da je to dobra varijanta.

- Imaš pravo, pametna je, nema što - izjavio je Auggie. U glasu mu se osjećao ponos.

Johanna nije znala o čemu ti muškarci sad govore. Pogled joj je bio prikovan za njezina supruga. Dugo je piljio u nju, a potom rekao: - Nećeš mi dopustiti da ga ubijem, zar ne, djevojko?

Zvučao joj je beznadno. Dopustila mu je da vidi koliko je ogorčena. - Istina, neću.

Dugo je i dramatično uzdahnuo: - Dođavola.

Protumačila je njegovu psovku kao znak da je pobijedila.

- Hvala ti - prošaptala je. - Znala sam da možeš biti razuman.

Osjećala je toliko olakšanje da se sručila natrag na stolac. Svi oni ljudi ponovno su sjeli.

- Provest ćemo tvoj prijedlog - izjavio je Gabriel.

- Zao je, ali pošten. - Keith je zvučao kao da hvali svoju gospodaricu.

~ 333 ~ Spas

- Zao? - Mislila je kako to što Keith govori nema nikakvog smisla. Ni ona iskra u Gabrielovu pogledu nije imala smisla. Je li bio sretan zbog toga što je izgubio u prepirci?

Bacila je pogled prema ocu MacKechnieju, vidjeti kako on reagira. Trebao se osmjehivati zbog pobjede. Ali nije. Ponovno se doimao zabrinutim.

Smjesta je ponovno bila na oprezu. - Što misliš pod tim zao, Keith?

- Plan je pametan, gospo, bio on zao ili ne bio - rekao je Calum.

- Kakav plan?

- Taj što ste nam ga upravo dali - odgovorio je. - Zar se ne sjećate?

- Ima ona problema s pamćenjem - zapazio je Keith.

- Čini se da ni prave dane ne može zapamtiti. Joj, pa čak i sada nosi kriv ogrtač.

- Hoće li mi, molim vas, netko objasniti moj plan? - Oslijepit ćemo ga.

Tu okrutnu vijest priopćio je Keith. Uslijedila je serija gunđanja.

Ponovno je skočila na noge. Svi muškarci smjesta su joj se priključili.

- Imam plan svezati gospu za njezin stolac - promrmljao je Auggie. - Umoran sam već od ustajanja i sjedanja svakoga trena.

Johanna je počela osjećati strašnu glavobolju. Potpuno je izgubila strpljenje. Naredila je muškarcima da sjednu, skoro zagrmjevši.

Naravno, shvatila je da je povikala i smjesta se pokušala smiriti. Razumno, pomislila je sama za sebe, razumno će ona s tim divljacima.

~ 334 ~ Julie Garwood

- Ljudi, postoji uvijek više od jednoga puta do utvrde - zaustila je, premda joj je glas bio grub koliko se kontrolirala.

- Gospo - prekinuo ju je Keith. - To smo već raspravili. Nemate li to još uvijek raščišćeno u svojoj glavi? Imamo stražnja i ulazna vrata...

- Stišajte se! - naredila je Johanna, još se jednom proderavši. Prošla je prstima kroz kosu i utišala glas kad je nastavila: - Navodite me da poželim vrisnuti! Istini za volju, baš me navodite!

- Ali vi već vrištite, gospo - ukazao je Lindsay.

Duboko je uzdahnula. Tako mu Boga, navest će ih da poslušaju razum ili će umrijeti u tom pokušaju. Zasigurno je nekolicina njih shvatila koliko je njezina ideja bila grješna. Bilo je na njoj red da uvjeri ostale. Na kraju krajeva, bili su pripadnici klana te stoga i njezina odgovornost.

- Neka mi nebesa pomognu - prošaptala je.

- Što je rekla? - upitao je Lindsay.

- Ne mogu vjerovati da ste pomislili na to da oslijepite toga sirotog čovjeka - vrisnula je.

- Ali dali ste nam ideju, gospo.

- Keith, da pri ruci imam zdjelu, kunem se da bih ju...

- Razjaruješ svoju gospodaricu - upozorio je Auggie.

Okrenula se prema svojemu suprugu. - Nitko neće oslijepiti toga čovjeka. Neću ni čuti za to. Kada sam rekla da postoji više od jednoga ulaza u utvrdu, očitavala sam lekciju tim ljudima i ja... Bože mili, Keith, pokušaš li me ponovno poučiti o broju ulaza, kunem ti se da ću baciti nešto na tebe... ono što želim reći, mužu... O, Bože, sada sam zaboravila što sam htjela reći.

- Pokušavali ste se sjetiti kako doći u utvrdu - podsjetio ju je Bryan.

~ 335 ~ Spas

- Nisam - obrecnula se. - Poučavala sam vas, glupani. Postoji više od jednoga načina da se očisti riba; ako ne želite da kušač vidi špilju, onda mu jednostavno, kada ga tamo budete vodili, prevežite povez preko očiju - Mi ovdje ne čistimo ribu - rekao je Lindsay. - Mi ju jedemo cijelu.

Poželjela je ubiti toga vojnika. Ali samo ga je ušutkala mrkim pogledom.

- Uzrujavaš ju - viknuo je Auggie. - Nije to dobro, s obzirom na njezinu bolest. Ispričaj se, mladiću - naredio je.

- Gabriele, želim tvoju riječ da nećeš nauditi kušaču - zahtijevala je Johanna.

Njezin ju je suprug namršteno pogledao. Lindsay je promucao ispriku. Keith je smatrao nužnim ponovno posljednji put spomenuti broj ulaza u utvrdu i Calum se naglas upitao čiste li Englezi ribu prije nego što ju pojedu. Vjerovao je da su dovoljno neuki da takvo što čine.

- Ne bi li gospa danas trebala nositi naše boje? - Michalel, najmlađi među Maclaurinovim vojnicima, upravo je bio zapazio prekršaj.

Keith je potvrdno kimnuo. Zvučao je rezignirano kad je rekao: - Trebala bi.

- Auggie, što si, dođavola, mislio kad si rekao da mi žena pobolijeva?

- Onesvijestila se poslijepodne, lorde - objasnio je Auggie. - Srušila se poput mrtvaca, baš tako.

Kroz dvoranu je odjeknuo Gabrielov glas i u trenu su se svi utišali.

Još prije dva mjeseca pobjegla bi bila zbog takvog ponašanja. O, da, bila bi prestravljena. Uvelike je napredovala, pomislila je sama za sebe, jer sada se gotovo nije ni uzrujala zbog Gabrielova bijesa.

Uši su joj zvonile od njegova urlika. Pokrila ih je rukama i zagledala se u svojeg supruga. - Moraš li vikati? - upitala je.

~ 336 ~ Julie Garwood

Oglušio se o njezin prijekor. - Doista si se onesvijestila? Ovoga se puta nisi pretvarala?

Nije mu odgovorila. - Zašto svi moraju vikati istodobno? Upozoravam vas sada, ljudi - dodala je dok je pogledom prelazila preko okupljenih. - Kad moja mama dođe ovamo, nitko neće govoriti glasnije od podnošljivog šapta.

Muškarci nisu dovoljno brzo reagirali na njezino pravilo. - Jeste me razumjeli? - upitala je, prilično se proderavši.

Vojnici su jednoglasno kimnuli. Nimalo damski zadovoljno je progunđala. Potom je zapazila osmijeh oca MacKechnieja. Naravno, pozornost joj je bila odvraćena pa pojma nije imala što mu je to bilo toliko zabavno. Trenutak-dva morala je razmisliti o njegovu neobičnom ponašanju.

Gabriel nije želio da ga se ignorira. - Odgovori mi, dođavola.

Bio je odlučan u nakani da dobije pravo objašnjenje. Ramena su joj klonula. Zamislila se u krevetu sljedećih pet-šest mjeseci i reagirala grimasom.

Pretpostavila je kako će joj bolje biti smiriti ga. Na kraju krajeva, bio joj je suprug i doimao se veoma tužnim zbog njezine moguće bolesti.

- Nije onako kako se čini - rekla je. - Nisam bolesna.

- Jesi li se onesvijestila ili nisi?

Stolac je poletio unatrag kad je Gabriel ustao. Nadvio se nad nju poput arkanđela osvetnika s kojim ga je povezivala u svojoj mašti. Bože, bio je predivan. Sagnuo se, sve dok mu lice nije bilo tek nekoliko centimetara udaljeno od njezina. Očito ju je namjeravao zastrašiti da mu odgovori.

Pružila je ruku i položila ju na njegovo lice. - Obećaj mi da nećeš nauditi kušaču pa ću ti objasniti što se dogodilo.

Uhvatio ju je za ruku prije nego što je odgovorio: - Nisam raspoložen za pregovore, ženo. Koji bi razlog imala pretvarati se pred Auggiejem da si se onesvijestila?

- Nije to bilo pretvaranje, lorde. Znao bih razliku.

~ 337 ~ Spas

- Rado ću o tome nasamo popričati s tobom - prošaptala je Johanna.

- Odveo sam ju do Glynis po savjet - izjavio je Auggie.

- Misli li naš lord da se ona sinoć pretvarala kad se onesvijestila? - upitao je Bryan.

- Dovoljno je zla da nas pokuša nasamariti - prokomentirao je Lindsay.

Calum se složio s Maclaurinom. - Da, dovoljno je zla.

Johanna je bila užasnuta uvredama tih ljudi u pogledu njezina karaktera. Izvukla je naglo ruku iz suprugova stiska i okrenula se prema vojnicima.

- Kako možete reći da sam zla? - viknula je.

- Zato što jeste, gospo - rekao joj je Bryan vedro.

Ponovno se okrenula prema Gabrielu. U potpunosti je očekivala da će on stati u njezinu obranu.

On je u potpunosti očekivao da će mu ona objasniti što se to događa s njom.

- Gabriele, kako možeš dopustiti svojim ljudima da me kleveću?

- Daju ti kompliment, dođavola. A sada me dobro slušaj. Kada postavim pitanje, očekujem odgovor.

- Da, naravno. - Složila se, pokušavši ga umiriti. - Ali sada jednostavno nije vrijeme... - Misli su joj još bile usredotočene na mišljenje koje su vojnici imali o njoj. - Ne mogu vjerovati da misliš kako sam zla! - viknula je.

- Ubili ste našega ljubimca i još trojicu - podsjetio ju je Calum.

- Bilo je to nužno, a ne zlo.

- Smislili ste plan da oslijepimo kušača - rekao je Keith.

- Da mu zavežete povez preko očiju - ispravila ga je.

~ 338 ~ Julie Garwood

- Zabili ste strijelu u jednog Maclnnesova vojnika. To je bilo itekako zlo, gospo.

- Opet bih to učinila - izjavila je. Nije se namjeravala pretvarati da joj je žao zbog toga što je ozlijedila toga vojnika. Namjeravao je nogom udariti Clare MacKay i nije to mogla dopustiti.

- Da, ponovno biste to učinili - složio se Keith. - To je razlog zbog kojega svi mi mislimo da ste zli, gospo. Čast nam je imati vas za našu gospodaricu.

Keithov kompliment popratili su s odobravanjem. Johanna se usplahirila. Prebacila je kosu preko ramena u nastojanju da se ponaša kao da na nju nisu utjecale te Keithove opaske. Pretpostavljam da ste u pravu kad kažete da sam zla, ljudi, ali takvo što nećete govoriti pred mojom mamom. Ona to ne bi razumjela.

- Johanna!

Gabriel joj je viknuo ime. Zaključila je da je izgubio strpljenje. Dugo je čekao da zadobije njezinu punu pozornost. Okrenula se prema svojemu suprugu i osmjehnula mu se.

- Želite li nešto, milorde?

Kapci su mu zaigrali. Bio je izgubio strpljenje u potpunosti. Johanna se pripremila, a potom joj je izletjelo: - Nisam se ni prvi put pretvarala da sam se onesvijestila i onesvijestila sam se ponovno danas poslijepodne. Pa ipak... - brzo je dodala prije nego što je ponovno zaurlao - zapravo nisam bolesna. Glynis mi je objasnila što nije u redu sa mnom.

- Ideš u krevet.

- Znala sam da ćeš pretjerano reagirati - viknula je.

Uzeo ju je za ruku i okrenuo se povući ju preko dvorane.

Nije bila za suradnju. Nastojala se otrgnuti. - Koliko dugo moram ostati u krevetu?

~ 339 ~ Spas

- Sve dok se ne oporaviš od te svoje bolesti - naredio je. - Dođavola, znao sam da nisi dovoljno snažna da izdržiš cijelu godinu.

Glasno je uzdahnula i njezin uzdah odjeknuo je dvoranom. Ozbiljno se uvrijedila na tu njegovu opasku. Naravno, svi su vojnici gledali i kad su čuli komentar svojeg lorda i reakciju njegove supruge, složno su se osmjehnuli.

- Ako vjeruješ da sam takav slabić, nisi me trebao ženiti.

Nacerio se. Naglo je izvukla ruku iz njegove i ustuknula za korak prije nego što ju je uspio ponovno uhvatiti.

- Kladim se da će ponovno postati zla - rekao je Lindsay. Otac MacKechnie odmahnuo je glavom. - Ne s našim lordom - rekao je tomu vojniku. - Sklona je MacBainu.

- Ne doima mu se sada sklonom – rekao je Bryan. - Prijeteć joj je izgled u svakom pogledu, baš kao i njemu. Johanna uopće nije obraćala pozornost na vojnikovo

mrmljanje. Usredotočila se na svojeg tvrdoglavog supruga. - Žališ što si me uzeo za ženu, zar ne?

Nije joj odgovorio dovoljno brzo. - Oženio si me samo zato da dobiješ zemlju, i kada budem mrtva i više me ne bude, morat ćeš se sjetiti oženiti neku divovsku ženu, po mogućnosti neku koja može podrigivati jednako glasno kao bilo tko od tvojih ljudi.

Izraz njegova lica naveo ju je da se zaustavi.

- Nećeš umrijeti.

Prošaptao je tu svoju naredbu grubim glasom punim tjeskobe. Bila je osupnuta. Gabriel je zvučao prestravljeno. - Neću te izgubiti.

- Ne, nećeš me izgubiti.

Pošla je prema njemu i uhvatila ga za ruku. Oči su joj se napunile suzama dok je piljila u toga divnog muškarca koji ju je pokušavao urazumiti svojim mrkim prijetećim pogledom.

~ 340 ~ Julie Garwood

Volio ju je. Nije joj još uvijek to rekao, ali dokaz mu je bio u očima. Johanna se osjećala izvan sebe od sreće.

Pošli su zajedno uza stube koje su vodile do ulaza.

Osjećala je kako on drhti. Nije željela da dugo brine pa se zaustavila u podnožju stuba koje su vodile do spavaćih soba i okrenula se prema svojemu suprugu.

Svi su muškarci izvijali vratovima vidjeti što se događa, ali bili su predaleko da bi čuli razgovor.

- Gabriele, sjećaš li se što me mučilo prije našeg braka?

- Mučilo te toliko toga da tomu ne bih mogao ući u trag, ženo. Ne guraj moje ruke od sebe. Ponijet ću te uza stube. Kako ti nije jasno da bi vrat mogla slomiti onesvijestiš li se dok se budeš penjala tim strmim stubama? Dođavola, možda tebe ne zanima tvoja dobrobit, ali mene da.

Znao je da otvoreno iskazuje osjećaje. Nije se volio osjećati tako ranjivo. - Što će reći tvoja majka kad dođe i zatekne svoju kćer mrtvu? - promrmljao je.

Osmjehnula se. - Mami ćeš se svidjeti, Gabriele. Njezin suprug doimao se ogorčenim. Podigao ju je u naručje.

Smjesta ga je poljubila.

- Ipak ideš u krevet - izjavio je.

- Prve bračne noći rekla sam ti da sam jalova.

- Ne, nisi. Nicolas mi je rekao.

Potvrdno je kimnula. - Sigurna sam da sam ti to prve bračne noći spomenula.

Potvrdno je kimnuo. - Jesi, spomenula si - rekao je. - Zapravo, nekoliko puta.

Pošla je uza stube. Prislonila je glavu uz njegovo rame. Prsti su joj bili posve zaokupljeni maženjem njegova zatiljka.

~ 341 ~ Spas

Pitala se hoće li njihovo dijete imati istu boju kose kao njezin suprug. Pomislila je kako će možda dobiti malu kćerkicu, a potom zaključila da bi bila jednako sretna i sa sinom.

- Nisam - prošaptala je, uzdahnuvši.

Pričekala je da on shvati. Ništa nije rekao, sve dok nisu stigli do spavaće sobe.

- Jesi li čuo što sam upravo rekla? Nisam - ponovila je.

- Što nisi?

- Nisam jalova.

Otvorio je vrata, ali je oklijevajući zastao na pragu. Netremice ju je promatrao. Polako ju je spustio na pod. - Misliš li ti iskreno da me se to tiče? Ti i Alex jedina ste obitelj koju želim. Nije mi potrebno nikakvo drugo dijete. Dođavola, ženo, nisi li još shvatila koliko te... da mi značiš više nego...

Dođavola, trabunjao je kao kakva stara babetina. Dao joj je znak da uđe unutra. - Ratnici se ne zamaraju po pitanju ljubavi - promrmljao je.

Doimala se očajnom. Nije se osmjehivala. Znala je da joj on ne želi reći kako se osjeća. Shvatila je kako im je ta crta bila zajednička.

- Gabriele... - Ne želim da ikada više spomeneš to da si jalova, Johanna.

A sada prestani strahovati.

Sporo se uvukla u njihovu sobu. - Možda ne trebaš drugo dijete, milorde, ali izjavljujem da ćeš ga za šest ili sedam mjeseci dobiti.

Nije shvatio. Odmahnuo je glavom. Potvrdno je kimnula.

- Dobit ćemo dijete.

Prvi put u životu Gabriel MacBain ostao je bez riječi. Njegova je supruga vjerovala kako nije bilo bolje reakcije od te.

Na kraju krajeva, upravo im se dogodilo čudo.

~ 342 ~ Julie Garwood

~ 343 ~ Spas

ŠESNAESTO POGLAVLJE

S igurna si?

Gabriel je to pitanje prošaptao da ne probudi sina. Alex je spavao na prostirci nasred sobe. Samo mu je vrh glave izvirivao ispod hrpe pokrivača. Johanna je smatrala kako ga treba utopliti.

Ona i njezin suprug bili su u krevetu. Gabriel je Johannu držao u naručju. Osjećala je golemo olakšanje zbog toga što je konačno reagirao i kratko uzdahnula. Prije više od sat vremena priopćila je Gabrielu sretne vijesti, a potom pričekala da joj on kaže kako ga je sretnim učinila. Sve do sada nije progovorio ni riječi.

- Imam sve simptome - uzvratila je šaptom. - Naravno, najprije nisam mogla vjerovati, jer sam predugo smatrala da sam jalova. Jesi li sretan zbog djeteta, Gabriele?

- Jesam.

Ponovno je uzdahnula. U prostoriji je bilo previše mračno da bi mu uspjela vidjeti lice, ali pretpostavila je da se osmjehivao.

- Glynis mi je rekla da žena može biti jalova s jednim i plodna s nekim drugim muškarcem. Znaš li što to znači?

- Što?

- I muškarci mogu biti jalovi.

Nasmijao se. Ušutkala ga je da ne probudi Alexa.

- Tvoj je prvi suprug to očito bio - rekao je.

- Zašto ti je drago zbog toga?

- On je hulja.

~ 344 ~ Julie Garwood

Nije mogla naći zamjerku njegovu razmišljanju. - Zašto muškarci ne priznaju da i oni u braku mogu biti jalovi?

- Pretpostavljam da bi im takvo priznanje naštetilo ponosu. Lakše je okriviti ženu. Nije ispravno, ali je lakše. Glasno je pohotno zijevnula. Gabriel ju je mazio po leđima.

Milovanje ju je uspavalo. Upitao ju je nešto, ali bila je previše umorna da mu odgovori. Sklopila je oči i trenutak potom bila mrtva za sav svijet.

Gabriel je još sat vremena poslije toga ostao budan. Čvrsto je grlio Johannu i razmišljao o djetetu. Najprije je poželio sina, jer čovjeku nikada nije bilo dovoljno sinova da mu pomognu izgraditi carstvo, ali zapravo se nadao kćeri. Trebala bi imati plave oči i kosu poput njezine majke i, bude li Bog poželio stvoriti savršenstvo, njegova kći trebala bi biti u svakom pogledu jednako tako drska.

Zaspao je s osmijehom na licu.

Lord MacBain rekao je svojemu klanu za dijete sljedeće jutro. Johanna je stajala uz svojeg supruga na najvišoj stubi ispred vrata. Alex je stajao pokraj nje. Oba klana, Maclaurinovi i MacBainovi, klicali su, radujući se toj vijesti. Johanna i Gabriel već su to bili rekli Alexu. Dječačić nije bio baš odveć zainteresiran zbog brata ili sestre koje će dobiti, a nedostatak zanimanja uvjerio je njegove roditelje da se dječak osjeća sigurnim.

Jedva je uspijevao ostati miran tijekom objave. Otac mu je obećao da će ga povesti na jahanje i za jednog se četverogodišnjaka čekati minutu činilo kao čekati sat vremena.

Nakon što je Gabriel raspustio čestitare, Johanna se okrenula Calumu i Keithu.

- Smislila sam nekoliko imena koja bih voljela...

~ 345 ~ Spas

- Pobogu, djevojko, ne možete nam reći djetetovo ime - izlanuo se Keith.

Maclaurinov vojnik bio je užasnut njezinom neukošću. Nije li shvaćala kako djetetovo ime ama baš ni u kom slučaju ne bi trebalo biti rečeno nekoj drugoj osobi prije krštenja? Čim je uspio prestati zbunjeno brzo govoriti, baš ju je to upitao. Rekla mu je kako očito nije shvatila.

- Nikada se nisam opterećivala tradicijom s obzirom na djecu - objasnila je.

- Što to znači, gospo? - upitao je Calum. - Većina udanih žena dobro pazi da ne iznevjeri tradiciju u svakom pogledu.

- Mislila sam da sam jalova.

- Niste - zapazio je Keith.

Osmjehnula se. - Ne, nisam - složila se.

- Morat ćemo dati sve od sebe da vas poučimo o važnosti imena koje birate.

- Prezime je muškarcu daleko važnije od samoga imena - izjavio je Calum.

Prije nego što ga je uspjela upitati što je, zaboga, namjeravao reći tom izjavom, Keith joj je odvratio pozornost. - Bude li neka druga osoba doznala djetetovo ime prije krštenja, mogla bi to iskoristiti za djelovanje čarolije nad djetetom.

Calum je kimnuo, u znak slaganja.

Johanna je po njihovom ozbiljnom izrazu lica vidjela da se ne šale s njom. Uistinu su vjerovali u tu svoju glupost. - Je li to što mi govorite tradicija ili praznovjerje? - upitala je.

Glynis je istupila priključiti se razgovoru. I sama je željela dodati nekoliko svojih podsjetnika.

- Ako novorođenče tijekom krštenja plače, to je dovoljan dokaz da je đavo istjeran, gospo. Jeste li to već znali?

~ 346 ~ Julie Garwood

Johanna je odmahnula glavom. Nikada nije čula ništa tako besmisleno. Nije željela povrijediti Glynis te se iz toga razloga nije osmjehnula.

- Onda ću se nadati da će djetešce zaplakati - rekla je.

- Mogli biste to sićušno stvorenje malo uštipnuti pa da budete sigurni da će zaplakati - predložila je Glynis.

- Neke majke to vjerojatno čine - nagađao je Keith.

- Ako vam se dijete rodi u ponoć ili u sumrak, imat će dar vidovitosti, naravno, nebesa pomažu djetetu dođe li na svijet u sitne sate, jer tada će imati mogućnost vidjeti duhove ili utvare skrivene od nas ostalih.

- Papa, nisi li još spreman za polazak? - upitao je Alex.

Gabriel je potvrdno kimnuo. Sagnuo se, naredio Johanni da se ne iscrpljuje, a potom svojeg sina podigao na rame i zaputio se prema konjušnicama.

Leila je prelazila preko dvorišta, naklonila se svojemu lordu dok je pokraj njega prolazila, a potom požurila natrag do Johanne, čestitati joj.

- Radosna vijest - rekla je.

- Da, jest - složila se Glynis. - Upravo sam davala našoj gospi nekoliko prijedloga - rekla je Leili.

- Pokušat ću ih sve zapamtiti - obećala je Johanna.

Keith je odmahnuo glavom. - Ne vjerujem da ćete se sjetiti - rekao je. - Zaboravljate koji je dan - dodao je. - Ponovno nosite pogrešan ogrtač.

- Počinjem se pitati ne čini li ona to namjerno - zapazio je Calum, u čijem se glasu osjećala natruha šale. Čim bi taj MacBainov vojnik progovorio, Leila bi namjerno okrenula leđa prema njemu. Pogled joj je bio uperen u zemlju. Johanna je zapazila taj pokret koji ju je zaintrigirao.

- Glynis, Megan mi je rekla da imaš dobru ruku za šišanje - rekla je Johanna.

~ 347 ~ Spas

- Istina, imam dara za to.

- Clare MacKay trebala bi tvoja pomoć - rekla je Johanna. - Maclnnesovi ljudi napravili su joj čudo od kose.

- Znam da jesu - rekla je Glynis. - Učinili su to namjerno tako da bi svatko tko ju vidi doznao za njezinu sramotu.

Johanna se sada nije željela upuštati u dugačak razgovor o Clare. - Da... - složila se. - Ali Clarin otac dolazi danas ovamo pa sam se pitala bi li mogla...

- Ne govorite ni riječi više, gospo. Rado ću donijeti škare i pokušati učiniti sve da ta djevojka izgleda što pristalije.

- Hvala ti - rekla je Johanna. - Leila, molim te, ostani malo - dodala je kad se ta Maclaurinova žena okrenula poći s Glynis preko dvorišta.

- Budući da lady Johanna nosi boje MacBainovih, pretpostavljam da si ti zadužen za nju - rekao je Keith Calumu.

- Mogu se ja sama za sebe brinuti, gospodo - rekla je Johanna. - Obojica samo tratite vrijeme prateći me uokolo.

Ta dvojica muškaraca oglušila su se o njezino protivljenje.

- Da, ja sam za nju odgovoran - rekao je Calum. Johanna je odlučila da će o toj glupoj naredbi popričati s

Gabrielom. Ti će se muškarci nastaviti vući za njom sve dok ih njihov lord ne razriješi te dužnosti.

Keith se naklonio svojoj gospodarici i otišao obaviti ostale svoje obveze. Calum je namjeravao ponovno ući unutra, ali Johanna ga je zaustavila, položivši ruku na njegovo rame.

- Calume, mogu li na trenutak popričati s tobom? Željela bih te upoznati s Leilom.

Pogledao ju je kao da je sišla s uma. - Poznajem Leilu već neko vrijeme, gospo.

~ 348 ~ Julie Garwood

Nije ni pogledao tu Maclaurinovu ženu kad joj je izgovorio ime. Johanna se okrenula prema Leili, koja je usredotočeno piljila u pod. - Leila, jesi li se upoznala s Calumom?

- Znate da jesam - prošaptala je Leila.

- Pa onda mi oboje sada recite zašto se ponašate kao da se nikada prije niste sreli? Veoma sam znatiželjna i možda se uplićem, ali vjerujte mi, imam najbolje namjere. Prema tomu kako se izbjegavate pogledati, smatram da možda zapravo gajite mnogo više osjećanja jedno prema drugom.

- On je MacBain.

- Ona je Maclaurin.

- Molim vas, gospo, ispričajte me - rekao je Calum, grubim odsječnim glasom. - Moram nešto obaviti. Nemam ja vremena za takve glupe razgovore.

Nije čak ni kimnuo prema Leili kad se udaljio. Još je uvijek odvraćala pogled. Johanna je posegnula za njezinom nadlakticom. - Oprosti, nisam mislila nijedno od vas dvoje uzrujati. Stalo ti je do Caluma, zar ne?

Iznenada je potvrdno kimnula. - Trudim se ne gajiti nikakve osjećaje prema njemu, gospo - prošaptala je. - Čini se da si ne mogu pomoći.

- Vjerujem da i Calum osjeća nešto prema tebi, Leila.

- Ne - usprotivila se. - Nikada on sebi ne bi dopustio da ga privuče jedna Maclaurinova.

~ 349 ~ Spas

Nisam shvaćala da je jaz između klanova tako dubok - zapazila je Johanna.

- Kako niste znali? Način na koji se muškarci ponašaju svaki put kad nosite pogrešan ogrtač dovoljan je dokaz važnosti koju pripisuju tom problemu. Svi mi nastojimo se dobro slagati jedni s drugima, ali ipak se držati odvojeno.

- Ali zašto svi moraju biti odvojeni?

Leila je priznala da ne zna. - Svi mi cijenimo strpljenje našeg lorda - rekla je. - Čula sam vas kad ste za večerom spominjali zemlju koja sada pripada MacBainovima. Svi su o tom govorili, gospo. Ono što ste rekli imalo je smisla za neke od nas. Ali Maclaurinovim vojnicima ipak nije bilo drago čuti tu istinu.

- Znaš što mislim? Imamo jedan ogrtač previše.

- Da, imamo - složila se Leila. - Ali nijedan klan neće odustati od svojih boja bez obzira na vaše preklinjanje.

- Nikoga ja neću preklinjati - rekla je Johanna. - Hoćeš li mi, molim te, odgovoriti na pitanje: da je Calum Maclaurin, bi li ti udvarao?

- Nadam se da bi - odgovorila je. - Ali nije Maclaurin i ne osjeća ništa prema meni.

Johanna je tada promijenila temu razgovora. - Bi li se voljela vratiti u dvoranu i povremeno pomagati oko obavljanja zadataka?

- O, da, gospo. Voljela bih. Mogla bih vidjeti... - Zaustavila se prije nego što se odala.

Johannu se nije dalo zavarati. - Da, mogla bi mnogo češće viđati Caluma.

Leila se zarumenjela. - Naš lord ne želi da ja...

- Ali želi, naravno da želi - rekla je Johanna. - Dođi večeras na večeru, Leila. Sjedit ćeš do mene. Razgovarat ćemo nakon jela o tvojim obvezama.

~ 350 ~ Julie Garwood

-

- Bit ću počašćena time da mogu sjesti za vaš stol - prošaptala je Leila. Glas joj je drhtao od emocija.

- Moram sada unutra, jer je na mene red da sjedim pokraj Clare. Vidimo se večeras, Leila.

Johanna je požurila na kat i ušla ravno u Clarinu sobu. Razriješila je Megan zadatka paženja na tu ženu i sjela popričati s njom.

- Jeste li se popeli uza stube bez pomoći, gospo? - željela je znati Megan.

- Naravno - odgovorila je Johanna, iznenađena kritikom u Meganinu glasu.

- Mogli ste pasti - uzvratila je Megan. - Ne biste smjeli riskirati.

- Megan, imam dovoljno ljudi koji strahuju zbog mene. Istina, poludjet ću budu li me danonoćno pratili. Pridržala sam se za ogradu - dodala je, kad se Megan doimala spremnom usprotiviti.

- Jeste li bolesni, lady Johanna? - upitala je Clare.

- Noseća je, poput tebe - izlanula je Megan. Potvrdno je kimnula, a potom zatvorila vrata za sobom.

- Čestitam, gospo. Nadam se da ćete svojemu suprugu roditi zdravog dječaka.

Clare se potrudila uspraviti u sjedeći položaj na krevetu. Johanna je zašuškala pokrivače oko te žene prije nego što je ponovno sjela.

- Bit će mi jednako tako drago ako bude djevojčica - rekla je.

~ 351 ~ Spas

Clare je odmahnula glavom. - Ne bih željela kćer. Sinovi imaju daleko više prednosti. Kćeri se koriste samo za trampu. - Nije li tako?

- Tako je - složila se Johanna. Preklopila je ruke u krilu i osmjehnula se toj MacKayevoj.

Clare ju je namršteno pogledala. – Pa zašto biste ju onda htjeli? Morali biste se brinuti o tome da će ju vaš suprug dati nekom zlom čovjeku pa će ostatak života provesti...

- U strahu?

Clare je potvrdno kimnula. - I povrijeđena - prošaptala je.

- Moj suprug ne bi namjerno dao svoju kćer nekom čudovištu - rekla je. - Je li tvoj otac znao da je Maclnnes okrutna srca?

Clare je slegnula ramenima. - Stalo mu je bilo samo do ujedinjenja dvaju klanova.

Johannu je obeshrabrila vijest koju je čula. - Voli li tebe tvoj otac? Onoliko koliko svaki otac voli svoju kćer - odgovorila je.

- Djevojčice su pametnije - rekla je Johanna. - U to čak i otac MacKechnie vjeruje.

- Ali ipak mogu biti pretučene i ponižene. Ne shvaćate kako ste sretni, lady Johanna. Vaš se suprug prema vama lijepo ponaša.

Johanna se zavalila na stolac. - Ne bih tu ostala da se ne ponaša.

Clare se nije doimala kao da vjeruje Johanni. - Kako biste mogli otići? - upitala je.

- Našla bih već način - objasnila je Johanna. - Clare, kad sam prije bila udana za Engleza, svake sam se večeri molila da ne zatrudnim. Nisam mu željela podariti kćer, jer sam znala da bi loše postupio prema njoj svaki put kad bi poželio iskaliti

~ 352 ~ Julie Garwood

-

svoj bijes, a nisam mu željela podariti ni sina, jer znala sam da bi ga odvojio od mene i odgojio na sliku svojeg oca. Nisam željela da se tako prljavi stavovi prema ženama prenose na sljedeću generaciju.

- Je li vas tukao?

- Jest.

- Kako je taj Englez umro? Jeste li ga ubili?

Johannu je pitanje iznenadilo. Odmahnula je glavom. - Bilo je dana kad sam ga željela ubiti i zasigurno ću gorjeti u paklu zbog priznanja grijeha takve namjere, ali nisam popustila svojemu bijesu. Nisam željela biti poput njega, Clare. Istina, osjećala sam se kao u zamci, a potom shvatila kako sam dovoljno inteligentna da nađem način da odem.

- Kako je umro?

- Kralj John rekao mi je da je pao sa stijene blizu grada na vodi. Nisam čak ni znala da je napustio Englesku.

Clare je potvrdno kimnula. Johanna je odlučila promijeniti temu razgovora. - Za nekoliko trenutaka tu će biti Glynis sa svojim škarama. Pokušat će ti popraviti kosu.

- Kada će moj otac stići ovamo?

- Očekujemo ga poslijepodne.

~ 353 ~ Spas

-

Ne želim da mi popravi kosu. Bila je duga poput vaše dok mi ju nisu iskasapili. Želim da moj otac vidi što su MacInnesovi učinili njegovoj kćeri.

- A što je s tvojom majkom?

- Umrla je - odgovorila je Clare. - Ima tomu sad već četiri godine. Drago mi je da sad nije tu. Srce bi joj se slomilo da me ovakvu vidi.

- Dijete koje nosiš... hoće li tvoj otac...

- Silno sam umorna sada, gospo. Voljela bih se odmoriti.

Johanna je još neko vrijeme netremice gledala u Clare.

MacKayeva je sklopila oči. Pretvarala se da spava.

- Clare, ne možeš još dugo tako - rekla je Johanna. - Morat ćeš progovoriti o onom što se dogodilo.

- Boli me, Johanna, nemate li milosti?

Johanna je kimnula. - Znam da te boli.

- Onda, molim vas...

- Clare - prekinula ju je Johanna. - Moj suprug jedva čeka doznati koji je to MacBainov vojnik...

- Neću reći njegovo ime.

Clare je briznula u plač. Johanna je posegnula za njezinom rukom.

- Bit će sve u redu - prošaptala je. - Ne moraš se bojati.

- Rekla si mi da se osjećaš kao u zamci. I sama sam se tako osjećala. Nisam se mogla udati za toga nitkova. Nisam mogla. Učinila sam nešto za što sada želim...

- Da?

~ 354 ~ Julie Garwood

-

Clare je odmahnula glavom. - Nije važno - prošaptala je. - Ubrzo će me otkriti. Molim vas, pustite me da se sada odmorim. Nisam dovoljno snažna da bih pričala o onom što se dogodilo.

Johanna je popustila. Glynis je snažno pokucala na vrata i ušla. U ruci je nosila četku i svoje škare.

- Spremna sam vidjeti što mogu učiniti - izjavila je.

Johanna je ustala. - Clare nema namjeru da joj prčkamo oko kose.

Hoćete reći da je sva ova muka nalaženja mojih škara bila uzaludna, gospo?

- Zapravo nije, Glynis. Tvoje bi škare mogle meni poslužiti. Već neko vrijeme želim se ošišati. Dođi u moju sobu i možeš svoje škare okušati na meni.

Glynis se razvedrila. Njezino traženje škara, na kraju krajeva, ipak nije bilo uzaludno. Ali ona i Johanna ipak su se prepirale oko dužine kose koju treba skratiti. Glynis nije željela toliko mnogo ošišati, ali njezina gospodarica bila je izričita.

Johanni je kosa jedva sezala do ramena kad je Glynis završila.

- Priznat ću da izgledate privlačno, gospo.

- Nisam ni shvatila da će biti tako kovrčava.

- Nije bila zbog težine - objasnila je Glynis.

- Ta mi je težina svakodnevno zadavala popriličnu glavobolju - dodala je Johanna. - Hvala ti, Glynis. - Prošla je prstima kroz kosu i nasmijala se. - Nisam baš sigurna kako izgleda, ali osjećaj je divan.

- Hoće li MacBain dobiti napadaj bijesa kad vidi što sam učinila?

~ 355 ~ Spas

-

Johanna je po Glynisinu osmijehu mogla shvatiti da se našalila tim pitanjem.

- Ne vjerujem da će uopće primijetiti.

- Primijetit će, vidjet ćete. Primjećuje sve u svezi vas. Svi se smješkamo zbog toga kako pilji u vas. Stalo mu je do vas, gospo.

- Molim se da će nastaviti osjećati nešto prema meni večeras. Sigurno će biti razdražljiv kad mu se priključim za stolom za večerom. Istina, svi će biti zbunjeni zbog iznenađenja na koje sam se odlučila.

Naravno, Glynisina znatiželja bila je potaknuta. - Što imate u planu?

- Ne mogu ti reći - odgovorila je Johanna. – Morat ćeš pričekati da vidiš.

Glynis je gnjavila svoju gospodaricu još nekoliko minuta prije nego što je odustala. - Hoćete li silaziti? Pridržat ću vas za ruku i pobrinuti se za to da ne padnete na stubama.

- Ostat ću ovdje - odgovorila je. - Bi li imala što protiv da posudim tvoje škare? Večeras ću ti ih vratiti.

Zadržite ih tu - rekla je Glynis. - Kad Clare bude poželjela da joj skratim kosu, znat ću gdje ću ih tražiti. Ugodan vam dan, gospo.

Tek što je Glynis posegnula za zasunom na vratima, Johanna ju je zaustavila pitanjem.

- Imaju li sve žene iste simptome kad su noseće?

Glynis se osvrnula. - Uglavnom imaju. Zašto pitate?

- Samo sam se pitala - odgovorila je Johanna. - Kada se to na ženi počinje vidjeti?

~ 356 ~ Julie Garwood

-

- Zavisi - odgovorila je Glynis. - Nekima se vidi do četvrtog mjeseca, dok druge čekaju još jedan mjesec da se oko trbuha zaokruže. Trebali biste početi gubiti struk - dodala je. - Gubite li ga?

- Da - odgovorila je Johanna.

Ponovno je zahvalila Glynis. Čim je za tom ženom zatvorila vrata, Johanna je počela raditi na svojem iznenađenju. Rasprostrla je MacBainov ogrtač cijelom dužinom preko kreveta i prerezala ga po sredini. Isti tako dugačak prorez načinila je na Maclaurinovu ogrtaču, a potom sjela na krevet s te dvije polovice koje je zašila jednu za drugu. Kad je završila, bilo je nemoguće reći gdje završava MacBainov ogrtač i počinje Maclaurinov.

Keith će vjerojatno tjedan dana morati ostati u krevetu kad vidi što je učinila. Johanna je znala da će izazvati pomutnju, ali nije marila. Bilo je krajnje vrijeme da svi odbace razlike i spoje se u jedan klan pod Gabrielovim vodstvom.

Vjerojatno je trebala svojemu suprugu reći što kani učiniti. Johanna je premotala preostale trake i stavila ih pod krevet. Tamo je sakrila i nov ogrtač koji je sašila. Nije ga imala namjeru odjenuti sve do večere.

Kad je završila, počela je zijevati. Bilo joj je potrebno malo odrijemati. Skinula je ogrtač, prebacila ga preko stolca, zajedno s pojasom, a potom se ispružila na krevetu. Namjeravala se samo par trenutaka odmoriti.

Johanna je zaspala razmišljajući o Clare MacKay. Ta joj je žena počela govoriti nešto o onom što je učinila, a potom se predomislila. Doimala se užasno prestrašenom.

Bila je prava zagonetka. Što je mislila onim kad je rekla da će ubrzo biti otkrivena.

~ 357 ~ Spas

Johanna je spavala tri sata. Kad je otvorila oči, zatekla je Alexa u dubokom snu pokraj nje. Njezin sin slinio joj je preko cijele ruke. Očito je čvrsto spavao. Nadala se kako će tu crtu karaktera imati njegov mali braco ili seka.

Polako se uspravila u sjedeći položaj da ne uznemiri Alexa i umalo prasnula u smijeh kad je u podnožju kreveta zapazila Dumfriesa u dubokom snu.

Nije mogla narediti psu da siđe, a da pritom ne probudi Alexa. Izvukla se iz kreveta, umila, a potom ponovno odjenula MacBainov ogrtač. Zbog napadaja mučnine tako je običan zadatak, činilo se, trajao zauvijek. Johanna je nekoliko puta morala sjesti i pričekati da mučnina prođe.

Gabriel je otvorio vrata u trenutku kad je vezala pojas oko struka. Zapazio je da mu sin još spava i prstom prizvao Johannu da mu se priključi u dvorani.

Piljio je u njezinu kosu, ili je ona vjerovala u to da pilji, a potom se namrštio, očito nezadovoljan.

Naposljetku će ga proći ta razdražljivost, zaključila je. Požurila je prijeći na drugu stranu prostorije, s osmijehom na licu, i izišla u hodnik. Gabriel je zatvorio vrata i okrenuo se prema njoj.

- Tako si prokleto blijeda - promrmljao je.

- Zato se mrštiš, milorde?

Potvrdno je kimnuo. Uštipnula se za obraze ne bi li dobila malo boje. – Nisi li možda kojim slučajem još nešto primijetio?

- Clarin otac viđen je kako se penje uz sljeme.

Zaboravila je potpuno na pokušaj dobivanja komplimenta zbog frizure kad joj je Gabriel priopćio tu vijest.

- Želim da ti i Alex ostanete u našoj sobi dok lord MacKay i njegovi ljudi ne odu.

- Koliko vojnika jaše s lordom?

Slegnuo je ramenima. - Dovoljno - odgovorio je.

~ 358 ~ Julie Garwood

Gabriel se upravo okretao kad je pred njim zamahnula kosom. - Želim razgovarati s Clarinim ocem - izjavila je.

- Neće biti raspoložen za ljubaznost, Johanna. - Postupi kako sam naredio.

- Lord je bijesan na klan Maclnnesovih, a ne na nas - podsjetila ga je.

- Nije - rekao je. - Njegov bijes u potpunosti je usmjeren na sve MacBainove. Nas krivi za to što mu je kći osramoćena.

Johannino lice doživjelo je radikalnu promjenu. Sada više nije bila blijeda. Za jedan otkucaj srca lice joj je postalo crveno od bijesa.

Nije upitala svojeg supruga otkud mu taj podatak. Ali ako on kaže da lord MacKay krivnju svaljuje na njih, onda je to zasigurno istina. Gabriel nije bio od onih koji donose ishitrene zaključke bez prethodnog prikupljanja činjenica.

- Tko sada sjedi uz Clare?

- Hilda - odgovorio je. - Vrati se unutra - naredio je. - Ne želim bijes nikoga od MacKeyevih blizu tebe.

Nije se složila, ali ni usprotivila suprugovoj naredbi. Ušla je natrag u prostoriju, ali samo na par trenutaka, sve dok nije bila sigurna da je njezin suprug ponovno sišao u prizemlje, dočekati Clarinoga oca. Potom je požurila niz hodnik do Clarine sobe. Poslala je Hildu da sjedne s Alexom.

- Tvoj će otac za nekoliko trenutaka biti tu, Clare. Želiš li ga vidjeti nasamo ili želiš da ostanem s tobom?

Clare se potrudila uspraviti u sjedeći položaj na krevetu. Potiho je ojađeno zaječala. Johanna nije bila sigurna je li joj pokret prouzrokovao bol ili je razlog bila ta izjava. Bilo je bolno gledati strah na Clarinu licu.

- Molim vas, ostanite - rekla je.

Johanna je poravnala deke na krevetu, više zbog toga da prikrije vlastitu nervozu nego da omogući Clare ležanje udobnijim.

~ 359 ~ Spas

- Ne znam što mu reći...

- Samo mu reci što se dogodilo - savjetovala je Johanna.

Suze su nahrupile u Clarine oči. - Ne mogu - vrisnula je.

Istina je Johannu odjednom pogodila. Bio je pravi blagoslov to što je stajala uz stolac. Uspjela je sjesti prije nego što padne.

- Ne shvaćate, Johanna. - O, Bože, mislim da shvaćam. Sve si to izmislila, zar ne?

Nije bilo nikakvoga MacBaina... nisi noseća...

Clare se rasplakala. Odmahnula je glavom pokušavši osporiti Johanninu optužbu. Ali strah u njezinim očima narugao se njezinom pokušaju da ostane pri svojoj laži.

- U krivu ste - usprotivila se.

- Jesam li? - upitala je Johanna. - Svaki put kad je netko od nas pokušao nešto pitati, pravila si se da si preumorna.

Clare nije dala vremena Johanni da nastavi. - Bila sam umorna - branila se.

Johanna je mogla osjetiti Clarinu paniku. Poželjela ju je utješiti. Ali nije. Naprotiv, pokušala je biti bezdušno neosjetljiva na njezinu bol, jer bila je odlučna doći do istine. Samo na taj način mogla je pomoći Clare.

- Znaš, odala si se.

- Nisam.

- Rekla si mi da se osjećaš kao u zamci te da si učinila nešto što će se naposljetku otkriti. Pretvaranje da ćeš roditi jest to što će se naposljetku doznati, zar ne? Nisi li shvatila da će ljudi primijetiti da ne postaješ nimalo krupnija?

Clare je sada neskriveno jecala. - Nisam uopće ni razmišljala - priznala je.

Johanna se polako zavalila na naslon stolca. - Što ćemo, zaboga, učiniti sa svom tom zbrkom?

~ 360 ~ Julie Garwood

- Mi? Ja sam ta koja će trpjeti posljedice kad moj otac dozna da sam lagala.

- Zašto si takvu priču izmislila?

- Bila sam očajna - priznala je Clare. - Ne shvaćate li? Bilo je grozno živjeti tamo. Svakim danom bivalo je sve gore.

- Shvaćam - priznala je Johanna. - Ali...

Clare ju je prekinula. Jedva je čekala objasniti joj svoje razloge kako ju Johanna ne bi osuđivala.

- Otac me ostavio kod Maclnnesovih na probi. Za pola godine trebala sam se udati za lordova sina. Nije mi trebalo dugo da shvatim kako su svi oni grozni. Jeste li znali da lord ima još dvije starije kćeri? Rođene su prije njegova “dragocjenog sina” - žurno je dodala. - Jedan od sluga rekao mi je da je lord, svaki put kad je čuo vijest da mu je žena rodila kćer, otišao do sobe u kojoj se porodila i sirotu ženu pretukao. Umrla je nakon što mu je rodila sina. Vjerojatno je jedva dočekala smrt. Znam da bih ju ja jedva dočekala da sam bila udana za takvo čudovište.

- A njegov sin isti je kao otac, zar ne? - Johanna je već znala odgovor na svoje pitanje. Živopisno se sjećala lordova sina kako stoji nad Clare, čvrsto stisnutih šaka niz tijelo.

- Gori je od oca - rekla je Clare. Glas joj je bio prepun gnušanja. - Nisam mogla podnijeti pomisao na to da se udam za nj. Pokušala sam razgovarati sa svojim ocem, ali nije me htio saslušati. Vidite, pobjegla sam natrag kući, ali...

Clare nekoliko trenutaka nije mogla nastaviti. Potresali su ju jecaji. Johanni je bilo iznimno teško ostati pribrana. Ne samo što je Clare bila dana u ruke čudovišta već ju je izdao i vlastiti otac. Johanni je to bilo nezamislivo, jer njezin otac bio bi ubio Raulfa da je taj dragi starac bio živ i bio bi svjestan tjeskobe koju je njegova kći pretrpjela.

- Tvoj te otac vratio natrag u klan Maclnnes, zar ne, Clare?

~ 361 ~ Spas

- Jest - prošaptala je. - Ne vjerujem da sam se ikada osjećala tako napuštenom... i očajnom. Nekoliko dana potom čula sam razgovor Maclnnesovih vojnika. Uočili su ratnike koji su nosili MacBainov ogrtač kako prelaze njihovu granicu.

- I tada si smislila tu laž?

Clare je odmahnula glavom. - Vojnici nisu pojma imali da ih slušam. Kada su prošaptali ime vašega supruga, osjetila sam im strah u glasu. Tada sam odlučila dati se u potragu za tim vojnicima. Ne znam što sam mislila da će se dogoditi ako ih nađem. Nisam imala plan, Johanna. Samo sam trebala nekoga da mi pomogne.

- Da - složila se Johanna, čiji je glas bio smirujući šapat. Pružila je Clare platnenu maramicu da obriše lice, a potom ju uzela za ruku. - I ja bih tako postupila.

- Biste li?

- Bih. Sigurnost u njezinu glasu uvjerila je Clare. Johanna je

osjećala snažnu povezanost s tom ženom. Sada su bile ujedinjene, jer su ih sjećanja na noćne more iz prošlosti povezala protiv grozota koje je nekolicina nasilnih prestrašenih muškaraca provodila nad ženama.

- Već sam jednom bila pretučena zbog drskosti - rekla je Clare. - Znala sam da će se to iz puta u put ponavljati. Nikada nisam našla te MacBainove vojnike i kad sam odustala od potrage, spuštao se mrak. Cijelu noć ostala sam u napuštenoj seoskoj kućici. Bože dragi, kako sam se bojala. Jednako sam strahovala zbog pomisli da se trebam vratiti do utvrde Maclnnesovih kao i ne vratiti se - dodala je. - Našli su me sljedećeg jutra. - Clare je držala Johannu za ruku, tako ju snažno stežući da joj je ostala modrica na koži.

- Osjećala si se bespomoćnom, zar ne?

- O, da - odgovorila je Clare. - Ali tada još nisam bila izmislila tu laž. Prošla su tri mjeseca, a onda je jednog jutra

~ 362 ~ Julie Garwood

lord izjavio da je odlučio pomaknuti datum vjenčanja. Robert i ja trebali smo biti vjenčani sljedeće subote.

Clarin glas bio je promukao od naprezanja i plača. Johanna je ustala donijeti joj čašu vode, ali Clare joj nije htjela pustiti ruku.

- Moja laž nije bila unaprijed isplanirana - rekla je. - Skupila sam snagu i stala pred Roberta. Rekla sam mu da se nikada neću udati za nj. Pobjesnio je. Posesivan je i ljubomoran.

Znala sam da me neće poželjeti bude li vjerovao da sam se voljno predala drugom muškarcu. Tada sam se sjetila MacBainovih vojnika koji su prešli granicu. Usto sam se sjetila straha Maclnnesovih vojnika od vašega lorda i tada sam smislila laž. Znala sam da je to što sam učinila bilo pogrešno i žao mi je što sam vam lagala. Bili ste veoma ljubazni prema meni, Johanna. Hilda mi je rekla što ste učinili Robertu. Voljela bih da mu je vaša strijela probila ono mračno srce. Bože dragi, kako ga mrzim. Mrzim sve muškarce, čak i svojeg oca.

- Imaš pravi razlog da prezireš Roberta - rekla je Johanna.

- S vremenom ćeš prevladati svoju mržnju. Možda ćeš ga čak početi sažalijevati.

- Ne opraštam ja tako lako. - Clare, znam da nisi raspoložena slušati me, ali moram ti

reći da ne svaljuješ krivnju na većinu muškaraca zbog grijeha koju nekolicina njih počini.

- Niste li mrzili svoga bivšeg supruga?

Johanna je uzdahnula. - Jesam - priznala je. - Ali nisam mrzila sve muškarce. Da je bio živ, moj bi me otac zaštitio od Raulfa. Kod njega bih našla utočište. Moj brat Nicholas spasio me kada je postao svjestan svega što se događa.

- Kada je postao svjestan? Niste li mu ništa rekli nakon što ste prvi put bili pretučeni?

- Teško je to objasniti, Clare - odgovorila je Johanna. - Raulf nije bio poput Roberta, a ja sam tada bila mnogo, mnogo

~ 363 ~ Spas

mlađa. Nije me počeo tući odmah nakon vjenčanja. Najprije se okomio na to da mi uništi samopouzdanje. Bila sam naivna, no ujedno i prestrašena, i kad te iz puta u put netko tko bi te trebao voljeti i štititi neprestano naziva neukom i bezvrijednom, gle, s vremenom dio tebe počne vjerovati u neke od tih gluposti. Nisam to rekla bratu, jer sam bila veoma posramljena. Uvijek sam mislila kako ću ja to uspjeti popraviti. Nikada nisam vjerovala da zaslužujem takvo prljavo ponašanje i naposljetku sam shvatila da se Raulf nikada neće moći promijeniti. Tada sam znala da moram naći način da odem. Bila bih otišla k Nicholasu, ali ispostavilo se da za to nema potrebe. Moj je suprug bio ubijen.

Johanna je zastala, smireno udahnuti. - Ne bi mrzila Nicholasa da ga poznaješ. On je razlog zbog kojeg sam se udala za Gabriela - dodala je. - A mojeg supruga ne može se mrziti. Istina, ne mogu zamisliti da bi netko njega mogao mrziti.

- Ne mrzim ga - rekla je Clare. - Štiti me i cijenim to. Ali bojim ga se. Očito ne primjećujete kakav je to div od čovjeka, gospo, ni to da mu je ponašanje veoma... naglo.

- Zna biti nadmoćan, ali samo ako mu dopustiš - odgovorila je Johanna u čijem se glasu sada osjećao smiješak. - Clare, pokazala si nevjerojatnu hrabrost usprotivivši se Robertu. Sigurno si znala što će se dogoditi. Umalo si poginula.

- Moja je igra završena, zar ne? Reći ću ocu istinu. Obećajem.

- Hoće li te on natjerati da se vratiš Maclnnesovima? - Ne znam - rekla je Clare. - Želi saveznike.

Johanna je osjetila mučninu. Pomisao na to da tu ženu prisilno vrate u Robertov stisak, jednostavno je bila previše strašna da bi razmišljala o tom. Samo joj je jedno bilo jasno. Neće dopustiti da se to dogodi.

~ 364 ~ Julie Garwood

- Nemoj još reći istinu ocu - rekla je. - Moram razmisliti o ovom. Ne mogu dopustiti da se vratiš. Ne, ne mogu to dopustiti. Morat ćemo udružiti glave i zajednički smisliti rješenje.

- Zašto vam je stalo, gospo? Stavljate se u veliku opasnost štiteći me. Vaša sućut uvalit će vas u nevolju. Moj otac...

Johanna joj nije dopustila da završi s protivljenjem. - Clare, vjerujem da si već pobijedila najteži izazov.

- A koji to, Johanna?

- Bila si u neodrživom položaju i poduzela si najvažniji prvi korak. Ja ne bih bila izabrala tvoj put k slobodi, ali to sada nije važno. Izvukla si se. Ne shvaćaš li? Ne možeš sada razmišljati o povratku.

- Što ako se vojnici mojega oca zarate s MacBainovima zbog moje laži?

Johanna je odmahnula glavom. - Naći ćemo način da

izbjegnemo sukob - izjavila je. - Kako?

- Ne znam... zasad, ali ti i ja pametne smo. Možemo mi naći način da tu zbrku razriješimo.

- Ali zašto biste doveli svoj klan u takav položaj?

- Ne vjerujem da jedno mora biti žrtvovano za drugo - rekla je Johanna. - Doista vjerujem da je dužnost svake žene paziti na drugu. Kad je jedna u ropstvu ili izložena patnji, nismo li tada sve mi?

Johanna je znala da ne govori smisleno. Bilo joj je teško vlastite osjećaje pretvoriti u suvislo objašnjenje. - Neki muškarci s prezirom gledaju na žene. Postoje članovi naše Crkve koji nas smatraju inferiornima. Ali ne i Bog. Zapamti tu važnu istinu, Clare. Dugo mi je trebalo da to shvatim. Muškarci stvaraju pravila, ne žene. Oni nam govore da tumače Božja gledišta, a od nas se očekuje da budemo dovoljno naivne da u to povjerujemo. Nismo mi tako inferiorne. - Zvučala je sada posve uvjerljivo. - Kao žene, moramo se

~ 365 ~ Spas

pokušati držati zajedno... kao sestre, a kada vidimo nepravdu, onda bismo se svakako trebale uključiti. Zajedno... ako nas ima dovoljno ujedinjenih, možemo pomoći. Stavovi se mogu promijeniti.

- Odakle početi? S našim sinovima?

- Sada počinjemo pomažući jedna drugoj - objasnila je Johanna. - Poslije, kada budemo imale sinove i kćeri, učimo ih đavole i poštuju jedni druge. Svi smo mi stvoreni na sliku Božju, muškarci i žene, bez razlike.

Zvuk muškaraca koji su dolazili niz hodnik prekinuo je razgovor. Clare je iznenadila Johannu jer se nije doimala previše prestrašenom. Pustila joj je ruku, isprsila se i zagladila pokrivače.

U trenu dok su se vrata otvarala, Clare je prošaptala: - Zajedno.

Johanna je potvrdno kimnula, a potom poput jeke ponovila obećanje: - Zajedno.

~ 366 ~ Julie Garwood

SEDAMNAESTO POGLAVLJE

abriel je prvi ušao u prostoriju. Nije mu bilo drago zateći svoju suprugu unutra. Odmahnuo je glavom pogledavši

ju. Pretvarala se da ne G zamjećuje.

Otac MacKechnie uveo je lorda MacKaya u prostoriju. Svećenik je kimnuo Johanni prije nego što je pozornost posvetio Clare.

- Izgledaš trunak bolje danas - izjavio je.

Lord MacKay prišao je do svećenika kako bi mogao vidjeti svoju kćer. Pošao je prema naprijed, a potom se iznenada zaustavio. - Bože dragi - prošaptao je, dovoljno glasno da su ga svi u prostoriji mogli čuti.

Pogled na lice njegove kćeri u modricama naveo ga je da problijedi. Johanna se već bila pripremila na to da joj se taj čovjek neće svidjeti. Odbio je bio saslušati zamolbe svoje kćeri i primorao ju da se vrati Maclnnesovim ljudima. Ali njegova reakcija potaknula je Johannu da ponovno razmotri svoje mišljenje. Možda nije shvatio u kakvim se groznim okolnostima Clare nalazila.

Ne, pomislila je sama za sebe. Neće mu priuštiti da posumnja. Nije marila hoće li biti bezobzirna ili još gore od toga. Smatrala ga je jednako odgovornim za to što Clare umalo nije umrla, koliko i Roberta Maclnnesa.

Nije bio baš privlačne vanjštine. Bio je srednje visine, sudeći po tom kako se Gabriel nadvijao nad njim. Osim toga, bio je barem dvostruko stariji od njezina supruga jer su mu guste sjedine prosijavale kroz smeđu kosu. Imao je duboke bore oko kutova očiju i usana. Imao je smeđe oči poput svoje kćeri. Nos je na njemu bio najistaknutiji. Bio je prilično velik,

~ 367 ~ Spas

jastrebovski. Sva sreća da Clare tu crtu nije bila naslijedila od oca.

Gabriel je prišao Johanni i stao uz nju. Prozor je bio neposredno iza njih. Krzna su bila ponovno odvezana i lagan povjetarac okrznuo joj je leđa.

- Dobar dan, oče.

Lord MacKay, nakon početnog iznenađenja, napokon se pribrao. Prišao je rubu kreveta, spustio ruku i uhvatio svoju kćer za ruku.

- Clare, što si to sebi učinila?

U glasu mu se osjećala brižnost, ali Johanna je pitanje smatrala sramotnim. Pobjesnjela je. Prišla je postaviti se između oca i kćeri. Lord je ispustio Clarinu ruku i ustuknuo za korak. Zapazio je bijesan izraz Johannina lica i još malo dalje uzmaknuo.

- Pitate što je Clare učinila? Mislite li vi, iskreno, da je ona sama sebi nanijela te ozljede?

Lord je razrogačio oči. Ustuknuo je za još jedan korak, očito nastojeći pobjeći pred Johanninim bijesom. Preplavio ga je poput ključale vode.

- Ne, mislim da nije - odgovorio je.

- Robert Maclnnes i njegov otac odgovorni su... i vi, lorde MacKay - izjavila je. - Da, i vi ste odgovorni.

Clarin otac okrenuo se prema Gabrielu: - Tko je ta žena? - povikao je.

Gabriel je prišao i stao bliže Johanni. - Moja supruga - izjavio je čvrstim glasom. - I nemojte pred njom povisivati glas.

- Nije odavde. - Lord MacKay taj je komentar izgovorio mnogo blažim glasom. - Iz Engleske je.

- Pitam se je li kćerima u Engleskoj dopušteno da se svojim starijima obraćaju takvim tonom bez imalo poštovanja?

~ 368 ~ Julie Garwood

Gabriel se okrenuo prema Johanni. Smatrao je kako ona vjerojatno umire od želje da odgovori na to MacKayevo pitanje.

- Sama će na to odgovoriti. - rekao je.

Johanna nije skidala pogled s MacKaya. - Većina kćeri u Engleskoj potaknuta je da izrazi svoje mišljenje - rekla je. - Vidite, njih njihovi očevi vole i bdiju nad njima. Osim toga, štite ih, za razliku od nekih lordova koji nekakvo savezništvo stavljaju ispred sigurnosti i sreće svojih kćeri.

MacKay se zajapurio u licu. Johanna ga je znala bocnuti. Ali nije marila za to. - Volite li vi svoju kćer? - upitala je.

- Naravno - odgovorio je lord. - Ja nad tom djevojkom također bdijem. - Johanna je potvrdno kimnula. - Shvaćate li, gospodine, da je vaša kći umalo umrla?

Lord je odmahnuo glavom. - Nisam shvaćao - priznao je. Otac MacKechnie pročistio je grlo s namjerom da privuče

pozornost okupljenih. - Možda bih trebao objasniti kako je točno Clare stigla do nas.

Pričekao je da lord kimne, a potom nastavio opisivati okolnosti Clarina dolaska. Ispričao je kako je bila skinuta do gola, a potom zamotana u vreću od vrećevine. Svećenik u pričanju nije izostavio ni jednu jedinu pojedinost. Spomenuo je čak i to da je Robert Maclnnes pljunuo na djevojku.

Namjeravao ju je iz sve snage udariti nogom - dodao je otac MacKechnie. - Zaustavila ga je strijela lady Johanne.

Clarin otac stajao je držeći ruke sklopljene na leđima, dok je slušao kako mu svećenik priča tu zastrašujuću priču. Na licu mu se nije dala zapaziti nikakva reakcija na ono što je čuo. Ali oči su mu, ipak, pričale drugu priču. Bile su vodenaste od neprolivenih suza.

- Klan Maclnnes platit će za svoje grijehe protiv moje kćeri - izjavio je MacKay, kojemu je glas drhtao od bijesa. - Govorim o ratu, MacBain, ne o savezništvu. Vaš glavni zapovjednik rekao mi je da se i sami želite osvetiti. Koji je vaš razlog?

~ 369 ~ Spas

- Robert Maclnnes usudio se uzeti u ruku nož i bio bi ga bacio na moju suprugu da ga nisam zaustavio.

Johanna nije bila shvatila da njezin suprug planira ratovati protiv klana Maclnnesovih. Od bijesa koji mu je čula u glasu dok je objašnjavao razlog zbog kojega se želio osvetiti, osjetila je mučninu u želucu.

- Ali nije vam ni dotaknuo suprugu - obrecnuo se lord MacKay.

- Što želite reći time, MacKay?

- Robert pripada meni - odgovorio je lord. - Na meni je da osvetim svoju kćer.

Na Gabriela je bio izvršen snažan pritisak da se složi. - Moram to razmotriti - promrmljao je.

Lord MacKay potvrdno je kimnuo. Obratio je pozornost na svoju kćer. Johanna mu je spriječila pogled. Lord je koraknuo ustranu kako bi mogao vidjeti Clare.

- Mislio sam da si pretjerala što se tiče okolnosti u kojima si se zatekla. Znam da se nisi željela udati za Roberta, a ja sam glupo vjerovao da ćeš se s vremenom naučiti slagati s njim. Nikada mi nije ni palo na pamet da bi Maclnnesovi ljudi prema tebi tako okrutno postupili. Njihova je uvreda neoprostiva... kao i moja, djevojko. Trebao sam te poslušati. MacBainova je žena u pravu. I ja sam odgovoran.

- O, papa - prošaptala je Clare. - Oprosti. Osramotila sam te sa svojom... - Jecaji su ju spriječili da nastavi. Johanna je požurila pružiti Clare platnenu maramicu.

- Prestani sada s tim - naredio je njezin otac. - Ne želim te vidjeti da plačeš.

- Oprosti - ponovila je Clare. - Čini se da ne mogu prestati.

Lord je odmahnuo glavom. - Trebala si me natjerati da te saslušam onda kada si pobjegla kući, kćeri, umjesto što si se osramotila s jednim MacBainom. Ostati trudna nije bio način. Sad ćeš mi reći ime te hulje pa ću ja s njim riješiti račune.

~ 370 ~ Julie Garwood

- Oprostite što vas prekidam - rekla je Johanna - ali mislila sam da je Clare došla kući k vama nakon što je prvi put bila pretučena. Nije li to točno?

- Nije bilo modrica - odgovorio je lord. - Mislio sam da je izmislila tu priču ne bi li izazvala moju sućut. Ja sam čovjek koji priznaje da nije u pravu onda kad pogriješi - dodao je, kimnuvši.

Ocu MacKechnieju bilo je drago čuti to lordovo priznanje.

- To je pošten početak - zapazio je.

- Daj mi ime toga čovjeka, Clare.

- Oče, žao mi je što si se razočarao u mene. Ne smiješ kriviti MacBainove, jer to je bio isključivo moj grijeh.

- Želim ime, kćeri.

Johanna nije marila za lordovu oporu boju glasa. Prišla je postaviti se između oca i kćeri.

Gabriel je ugledao izraz njezina lica i smjesta posegnuo za njezinom nadlakticom. Lord MacKay također je shvatio što je Johanna činila.

- Misliš li zaštititi moju kćer od mene? - upitao je. Zvučao je zabezeknuto.

Johanna mu nije odgovorila na pitanje. Pokušala mu je svratiti pozornost.

~ 371 ~ Spas

Pogrešno sam vas procijenila, gospodine, jer sada shvaćam da volite svoju kćer.

Clare je sada potreban odmor. Dobila je nekoliko udaraca u glavu i veoma je slaba. Gle, čak i sada se bori držati oči otvorene.

Molila se da Clare shvati tu naznaku. Kimnula je prema lordu, naglasiti tu svoju laž, a potom se pomaknula ustranu kako bi mogao vidjeti svoju kćer.

Clare se držala plana. Oči su joj bile sklopljene i doimalo se kao da je već zaspala. Johanna je utišala glas, a potom rekla: - Vidite li, lorde? Potreban joj je odmor ako će se uopće oporaviti. Istina je da bi još uvijek mogla umrijeti.

- Želio sam ju povesti kući sa sobom - uzvratio je lord šaptom.

- Ovdje ima izvrsnu njegu, lorde - izjavio je otac MacKechnie. - Vaša mi se kći ne čini dovoljno snažnom da bi bilo kamo išla. Bolje će biti da ju ostavite tu gdje jest. Pod zaštitom je lorda MacBaina. Bolje od toga ne može imati.

- Ali ima - ubacio se Gabriel. - Ima zaštitu moje žene.

Lord MacKay prvi se put osmjehnuo. - Vidim da ima.

- Možda bismo se mogli spustiti u prizemlje razgovarati o toj mučnoj temi - predložio je otac MacKechnie. - To tko je otac njezina djeteta može pričekati, zar ne?

- Taj će čovjek oženiti moju kćer. Potrebna mi je tvoja pomoć, MacBain.

Gabriel se namrštio. - Postavio sam pitanje svakomu...

Johanna ga je prekinula. - Pitao je neke od svojih vojnika - izbrbljala se. - Ali, naravno, ne sve. Ima ih... veoma mnogo i neki se nisu vratili s...

dužnosti. Nije li to točno, mužu?

~ 372 ~ Julie Garwood

-

Gabriel ni okom nije trepnuo na laž svoje supruge. - Točno je - izjavio je.

- Ali želim znati, lorde, slažeš li se sa mnom po pitanju braka - promrmljao je MacKay. - Hoćeš li zahtijevati da se vojnik koji je odgovoran za sramoćenje Clare oženi njome?

- Hoću. MacKay se doimao zadovoljnim. Svećenik je požurio do

ulaza i otvorio vrata. Lord MacKay svoju je kćer nespretno potapšao po ramenu, a potom se okrenuo poći. Gabriel je Johannu pogledao onim nesmiljenim čekajsamo-da-ostanemo-sami pogledom prije nego što je Clarina oca ispratio kroz vrata.

- Prihvatio si moju kćer, MacBain, te si ju usto još zaštitio, a i tvoja supruga pokazala je sućut prema njoj. Neću ulaziti u rat s tobom dođe li do toga braka. Mogli bismo imati pošteno savezništvo...

Otac MacKechnie zatvorio je vrata pa se opaske lorda MacKaya više nisu mogle čuti.

Johanna je klonula na stolac i glasno uzdahnula.

- Sada smiješ otvoriti oči, Clare.

- Što ćemo učiniti, Johanna? Moram ocu reći istinu.

Johanna je grickala donju usnicu dok je razmišljala o problemu.

Sada barem znamo da te neće poslati natrag u Maclnnesov klan. Tvoj je otac možda prije bio zaslijepljen groznicom nekakvog savezništva, ali sada su mu se oči zasigurno otvorile. Kad je ugledao modrice na tvojem licu, sam se uvjerio. Voli te, Clare.

~ 373 ~ Spas

- Volim i ja njega - prošaptala je Clare. - Nisam mislila ozbiljno ono kad sam rekla da ga mrzim. Bila sam... bijesna. Ah, kakvu sam zbrku izazvala. Ne znam što će otac učiniti kad dozna da nisam noseća.

Zatišje je dugo potrajalo. Potom se Johanna uspravila na stolcu. - Postoji samo jedno rješenje za ovaj problem.

- Znam - rekla je Clare, pretpostavljajući kako će ju Johanna uputiti da kaže istinu. - Moram...

Johanna se osmjehnula. - ... udati se.

- Što?

- Ne budi tako zaprepaštena, Clare. To je pametno rješenje.

- Tko bi me htio? Misle da sam noseća, ne zaboravi.

- Dovoljno smo pametne da smislimo nekakvo rješenje - nije se dala smesti Johanna. Naći ćemo nekoga pogodnog.

- Ne želim se udati. Jesi li tvrdoglava ili iskrena?

- Mislim oboje - priznala je. – Od pomisli na to da bih se mogla udati za nekoga tko je imalo sličan Robertu MacInnesu, želudac mi se okreće.

- Naravno da ti se okreće, ali ako budemo mogli naći nekoga tko shvaća koliko vrijediš i tko se prema tebi ponaša s poštovanjem, ne bi li bila sretna da se udaš za nj?

- Takav čovjek ne postoji.

- Moj je muž takav čovjek.

Clare se osmjehnula. - Ali on je već oženjen.

- O, da, jest - složila se Johanna. - Ali postoje ostali, gotovo jednako tako savršeni - dodala je šaptom.

- Veoma ste sretni, Johanna.

~ 374 ~ Julie Garwood

-

- Zašto, Clare?

- Zato što volite svojeg supruga.

Johanna dug trenutak nije reagirala na tu istinu. Potom se zavalila na naslon stolca i oslobodila se svoje neodlučnosti i nesigurnosti.

- Doista ga volim.

Čuđenje u njezinu glasu navelo je Clare da se osmjehne. - Jeste li to tek sada shvatili?

Johanna je odmahnula glavom. - Doista ga volim - ponovila je. - Ali sada shvaćam da ga već duže vrijeme volim. Nije li neobično da čak ni samoj sebi nisam mogla priznati svoje osjećaje? Glupavo se nastojim zaštititi - dodala je, potvrdno kimnuvši. - Nitko ne voli biti ranjiv. Dragi Bože, volim ga svim srcem.

Zvuk njezina smijeha pronio se sobom. Bio je prepun radosti te se i Clare nasmijala.

- Pretpostavljam da mu nikada niste rekli kako se osjećate - zapazila je Clare.

- Nisam - odgovorila je Johanna.

- Pa što mu onda kažete kad vam kaže da vas voli?

~ 375 ~ Spas

-

O, Gabriel mi nikada nije rekao da me voli - objasnila je. - Gle, on toga nije ni svjestan. Barem ne još. Na kraju će priznati da me voli, ali ne vjerujem da će mi to ikada reći.

Zastala je da bi se ponovno nasmijala. - Moj se muž uvelike razlikuje od baruna u Engleskoj i zahvaljujem Bogu na tom blagoslovu. Muškarci koje sam tamo poznavala pjevali bi slatke balade damama koje su cijenili. Unajmljivali su druge da im pišu poetske riječi ljubavi da bi ih oni recitirali. Ti ljudi bili su prilično kićeni u svojim lijepim govorima. Naravno, većina toga bila je glupost. I zasigurno neiskreno, ali baruni su vjerovali da su vitezovi. Svi su oni visoko cijenili trubadursku ljubav.

Clare je postala znatiželjna i postavila je Johanni još nekoliko pitanja o tim muškarcima u Engleskoj. Dobrih sat vremena provele su u razgovoru prije nego što je Johanna naposljetku ustrajala na tom da se Clare odmori.

- Daj sada, kad te otac vidio, dopusti Glynis da te ošiša.

Clare je pristala. Johanna je ustala poći.

- Hoćete li svojemu suprugu reći istinu o meni? - upitala je Clare.

- Hoću - odgovorila je Johanna. - Konačno - žurno je dodala - moram izabrati pravi trenutak.

- Što će on učiniti?

Johanna je otvorila vrata prije nego što je odgovorila: - Pretpostavljam da će nešto žestoko progunđati, a potom mi pomoći smisliti kako dalje.

Hilda je silazila niz hodnik s poslužavnikom hrane za svoju pacijenticu. Johanna je ustuknula kako bi kuharica uspjela proći pokraj nje.

~ 376 ~ Julie Garwood

-

- Lord MacKay otišao je - izjavila je Hilda. - Pustit će da ostaneš tu, djevojko, sve dok dovoljno ne ojačaš za povratak kući s njim. Lady Johanna, čekaju na vas da otpočnu s večerom. Mrzovoljni su zbog gladi. Bolje vam je da odmah siđete.

Hilda je odložila poslužavnik na Clarino krilo. - Djevojko, pojest ćeš svaki zalogaj, a ja ću stajati tu i neću se micati odavde dok to ne učiniš. Trebaš ponovno vratiti snagu - dodala je, kimnuvši.

Johanna se okrenula poći, a potom se odjednom zaustavila. Čuje li neka od vas, dame, nekakvo komešanje iz dvorane,

molim vas, nemojte biti zabrinute. Vidite, planiram malo iznenađenje i neki vojnici mogli bi se malo uznemiriti.

Hilda i Clare željele su znati o kakvom je iznenađenju riječ. Johanna je odmahnula glavom. - Vrlo brzo ćete doznati - obećala je.

Johanna im nije namjeravala dopustiti da ju moljakaju da im objasni. Sišla je u svoju sobu i odjenula ogrtač koji je bila sakrila ispod kreveta. Dok je namještala nabore ispod pojasa, u sobu je ušao Alex.

- Požuri i zatvori vrata - naredila je.

- Zašto? - upitao je Alex.

Činilo se da ne želi objašnjenje. Usto, nije zapazio ništa drukčije glede njezina ogrtača. Dječačić je pritrčao svojemu krevetu, podigao prostirku i izvukao dugačak drveni mač.

- Auggie će mi pokazati kako se mačevati - izjavio je.

- Jesi li večerao? - upitala je Johanna.

- Jeo sam s Auggiejem - odgovorio je Alex dok je trčao prema vratima.

~ 377 ~ Spas

- Samo trenutak, molim.

Skližući se zaustavio. - Dođi i poljubi me za zbogom - naredila je.

- Ne želim da odeš.

Doslovno je vikao izražavajući svoju zabrinutost. Johanna ga je požurila razuvjeriti. - Nikamo ja ne idem - rekla mu je.

Alex nije bio uvjeren. Ispustio je svoj drveni mač i pritrčao do nje. Bacio joj se u naručje i čvrsto ju zagrlio.

- Ne želim da odeš - ponovio je.

Bože, što je to započela? - Alex, sada, kad sam ti mama, želim da me svako malo poljubiš kad odlaziš. Shvaćaš li? Rekao si mi da ideš s Auggiejem i zato sam te zamolila za poljubac prije odlaska.

Trebalo joj je još deset minuta da uvjeri dijete. Milovala ga je po leđima dok nije bio spreman pustiti ju.

- Ne idem nikamo - rekao je potom. - Samo idem van.

- Ipak odlaziš - odgovorila je. - Stoga te ja ponovno molim za poljubac. Sagnula se blizu Alexu. Protegnuo se i spustio joj slinav

poljubac na obraz.

Alex je podigao svoj mač i potrčao prema vratima. - Trebala bi sjediti pokraj vatre i vesti, mama. Tako je papa rekao.

- Je li to u redu?

Alex je otvorio vrata. - Jest - odgovorio je. - Papa je tako rekao.

- A što je još rekao tvoj otac?

Alex se okrenuo i pokazao prema njoj. - Trebaš biti tamo gdje ti on kaže. Jesi li zaboravila?

Namjeravala je povesti razgovor s Gabrielom o tim besramnim stvarima koje je govorio njihovu djetetu.

~ 378 ~ Julie Garwood

-

- Nisam zaboravila - odgovorila je. - Idi sada. Ne želiš pustiti Auggieja da čeka.

Alex je zaboravio zatvoriti vrata. Johanna je završila s namještanjem ogrtača, duboko udahnula, a potom sišla u prizemlje.

Megan se upravo penjala uz stube po svoju gospodaricu. Umalo se nije prevrnula preko ograde kad je uočila što Johanna ima na sebi.

- Ne može vam biti toliko hladno da vam trebaju dva ogrtača, gospo. Joj, pa tu je sparina.

- Ne nosim dva ogrtača - objasnila je Johanna. - Nosim samo jedan.

Megan se popela uz još nekoliko stuba kako bi mogla pogledati izbliza. - Zaboga, pa vi ste to načinili nov ogrtač. Zna li naš lord što ste učinili?

- Još ne - odgovorila je Johanna.

Megan je načinila znak križa. Johanna ju je pokušala navesti da shvati. - Uvjerena sam da će mi moj muž dati punu podršku. Stalo mu je do mojih prijedloga i mišljenja. Da, sigurna sam da će stati iza mene po tom pitanju.

Megan je još jednom načinila znak križa. Očito nije bila uvjerena.

Johanna je bila ogorčena. - Bit će sve u redu – obećala je. - Prestani to činiti - dodala je kad je Meganina ruka ponovno poletjela prema čelu, kako bi načinila još jedan znak križa.

Glupost - odgovorila je Johanna. Pokušala je zadržati spokojan izraz lica. Zapravo, zbog Meganine reakcije postala je malo nervoznom. Isprsila se i nastavila niz stube. Megan je zadignula suknje i požurila pokraj nje.

~ 379 ~ Spas

- Kamo ćeš? - upitala je Johanna kad je Megan pošla niz hodnik koji je vodio do stražnjeg dijela utvrde.

- Idem po još nekoliko zdjela, gospo. Imam osjećaj da će vam trebati barem pet prije nego što postignete suradnju s tim muškarcima.

Megan je nestala iza zavoja prije nego što joj je Johanna uspjela reći da nema namjeru ništa bacati. Pozornost joj je privukao otac MacKechnie kad je ušao unutra. Okrenula se prema njemu i osmjehnula. Ostao je stajati zablenuto gledajući u nju.

Johanna je stajala na najdonjoj stubi i čekala da se svećenik oporavi od iznenađenja.

- Dakle - prošaptao je. - Dakle.

- Dobra večer, oče.

Nije joj odzdravio. Činilo se kao da je pomalo otupio.

- Mislite li da će moj suprug i vojnici biti otvoreno uzrujani zbog mene?

Njegova reakcija stvarala joj je zebnju. Svećenik se široko nacerio. - Stat ću na tvoju stranu kad doznamo - rekao je. - Bit će mi čast otpratiti te do tvojeg supruga.

Svećenik je uzeo Johannu za nadlakticu. Nije to ni primijetila. - Očekujem da će najprije biti malo uzrujani - objasnila je. - Ali samo malo.

- Hoće - složio se. - Reci mi, djevojko. Kada si se zadnji put ispovjedila?

- Zašto pitate?

- Poželjno je dobiti odrješenje od grijeha prije nego što upoznaš svojeg Stvoritelja.

Johanna se usiljeno osmjehnula. - Pretjerujete glede reakcije tih ljudi. Nitko se neće usuditi nauditi mi.

~ 380 ~ Julie Garwood

-

- Nisam ja mislio na te ljude - odgovorio je. - Imao sam na umu reakciju tvojega supruga. Dođi ovamo, djevojko. Nestrpljivo čekam svjedočiti bitci koju se spremaš izvojevati.

- Sve će ih proći bijes. - Na kraju krajeva - nagađao je svećenik. - Gorštacima su

njihovi ogrtači svetinja, Johanna.

- O, Bože, nisam trebala...

- Naravno da si trebala - uzvratio je svećenik. Bio je u postupku odvajanja njezine ruke od ograde.

- Oče, jeste li vi za promjenu naših ogrtača ili ste protiv promjene?

- Ja sam za - odgovorio je svećenik. Potom je prasnuo u smijeh. - Umalo sam postio danas za pokoru, a sada mi je drago da nisam. Bio bih propustio...

Nije dovršio objašnjenje. Zagunđala je. - Činite me strašno nervoznom - priznala je.

- Oprosti mi, djevojko. Nemam namjeru zadirkivati te. Znaš da ćeš na kraju morati pustiti tu ogradu.

- Ponašat ću se kako da je sve kao obično - izlanula je. - Što mislite o tom planu?

- Posve nedužan, djevojko - rekao joj je.

- Da, tako ću učiniti. - Pustila je ogradu i uhvatila se za nadlakticu oca MacKechnieja. - Pravit ću se nedužnom. Hvala vam. Dali ste mi divan prijedlog.

- Da sam na tvojem mjestu, ja bih se pravio ludim.

Otac MacKechnie istoga je trenutka kad su mu te riječi izletjele s usana, požalio što se našalio s njom. Osim toga,

~ 381 ~ Spas

platio je za svoj nepromišljen komentar, jer sada je morao vući svoju gospodaricu tamo do stuba.

- Bit ću uz tebe - obećao je. - Ne brini. Sve će to izblijedjeli.

Svi vojnici stajali su oko stolova. Gabriel je stajao pokraj vinskog podruma. Razgovarao je s Calumom i Keithom. Ugledao ju je prije svih.

Zaškiljio je gledajući prema njoj, potom sklopio oči i ponovno pogledao. Osmjehnula se kad je nastavila prema sjedalu za stolom.

Keith i Calum okrenuli su se istodobno.

- O, Bože, što je to učinila s našim ogrtačem? - zaurlao je Calum, upitavši.

- Vidim li ja to dobro? - upitao je Keith i sam se istodobno proderavši.

~ 382 ~ Julie Garwood

Svi su se na to okrenuli pogledati u Johannu. Zrakom se pronijelo njihovo kolektivno zgražanje.

Johanna se pretvarala da ne zapaža užasnute izraze lica tih muškaraca.

- Rekla sam vam da će sve biti u redu - hvalisala se, obraćajući se šaptom svećeniku.

Gabriel se naslonio na zid i nastavio piljiti u svoju suprugu.

- MacBain, bolje učinite nešto prije nego što nastane pravi pakao - rekao je Calum.

Gabriel je odmahnuo glavom. - Prekasno je - zapazio je.

- Krajnje je vrijeme da netko od nas nešto učini - dodao je.

Keithovo lice oblilo je jarko rumenilo. - Lady Johanna, što ste to učinili?

- Nastojim vam ugoditi, Keith - odgovorila je.

U čudu ju je pogledao. - Mislite mi ugoditi time što ćete MacBainov ogrtač zašiti za moj? Kako ste mogli misliti... kako ste mogli povjerovati da ću...

Doslovno je pijuckao govoreći. Molila se da je to zbog iznenađenja, a ne zbog ogorčenosti. - Znate da ne mogu voditi računa o tom kada je koji dan. Tu ste moju manu već zapazili, zar ne?

- Manu?

- Manu što se tiče pamćenja – objasnila je. - Dođi sjedni pokraj mene, Keith, pa ću ti propisno objasniti svoje smione postupke. Calume, zauzmi Keithovo mjesto za drugim stolom.

Johanna je svako malo oprezno pogledavala prema svojemu suprugu. Na njezino iznenađenje, još uvijek na van nije pokazivao nikakvu reakciju... barem zasad.

- Gabriele, jesi li spreman sjesti? - zazvala je.

Očajnički čvrsto držala se za ruku oca MacKechnieja. Potapšao ju je po ruci s namjerom da ga pusti.

~ 383 ~ Spas

- Gdje želiš da sjednem, djevojko?

- Lijevo od Gabriela - odgovorila je. - Meni sučelice. Bit će vam lakše dati mi posljednje pomazanje bude li potrebno - dodala je šaptom.

- Jeste li zaboravili koji je dan te ste zbog toga odjenuli oba ogrtača? - znatiželjno je zahtijevao odgovor Lindsay.

- To je samo jedan ogrtač - objasnila je Johanna. - Svaki sam prerezala po sredini, a potom ih zašila jedan za drugi i napravila ovaj. Boje se prilično lijepo stapaju.

Johanna je došla do svojeg stolca i okrenula se prema Gabrielu. Još je uvijek bio naslonjen na zid, netremice zagledan u nju.

Zbog njegove šutnje postala je još nervoznijom. - Gabriele?

Nije joj odgovorio. Jedva je čekala čuti što on misli o njezinoj smionosti. - Molim te, reci mi, što kažeš na ovu promjenu? - upitala je.

Odjednom se odvojio od zida. Glas mu je bio opor i bijesan kad je progovorio.

- Ne mogu biti razočaraniji.

Odvratila je pozornost na stol. Pokušala je sakriti da je povrijeđena i razočarana. Naravno, nadala se njegovoj podršci. Zapravo, očekivala ju je. Njegovo razočaranje prilično ju je shrvalo.

Čula je nekoliko glasno progunđanih povika odobravanja. Nije podignula pogled vidjeti tko su ti prijestupnici.

Gabriel je prišao do stola. Podigao joj je bradu, a potom položio ruke na ramena.

- Trebao sam se sam tomu dosjetiti, Johanna.

Trebala joj je cijela minuta da shvati kako joj on odobrava.

- Mnogo si pametnija od mene - rekao je.

Pokušala mu je zahvaliti na komplimentu, ali nije mogla. Briznula je u plač.

~ 384 ~ Julie Garwood

Svi su povikali istodobno. Keith je svaljivao krivnju na Calumovu nepristojnu reakciju na odjeću njihove gospodarice, navodeći to razlogom njezina stanja ožalošćenosti. Calum je bio jednako tako izričit u mišljenju da je Keithova neprestana taktika zastrašivanja bila pravim razlogom zbog kojeg je lady Johanna plakala.

Činilo se da jedino Gabriela nisu dirnule suze njegove supruge. Naredio joj je da sjedne, a potom prišao i stao iza nje. Stavio je jednu ruku na njezino rame i potpunu pozornost posvetio vojnicima.

- Kada sam ugledao svoju ženu odjevenu u oba ogrtača, otvorile su mi se oči. Upravo tada uvelike sam shvatio koliko se Johanna silno trudila da vam svima ugodi. Govoreno joj je koji ogrtač nositi, na koji stolac sjesti, s kime razgovarati i tomu slično, a ona je uvijek bila samo zahvalna u nastojanju da vam ugodi. Od dana kada je stigla ovamo, sve vas je prihvatila, Maclaurinove i MacBainove, jednako. Jednako ljubazno ponašala se prema Calumu i Keithu. Prema svima vama pokazala je svoju privrženost i odanost. Vratili ste joj kritikom i prezirom. Neki od vas nazivali su ju čak i kukavicom, ali nikada mi nije došla požaliti se. U tišini je trpjela poniženje, nedvojbeno time dokazujući kako ima mnogo više smisla za razumijevanje i oprost nego što bih ja ikada mogao imati.

Nakon lordova govora uslijedila je tišina. Gabriel je stisnuo svoju suprugu za rame prije nego što je nastavio. - O, da, uistinu je susretljiva - ponovio je. - Baš kao i ja. - Sada mu je glas bio opor i pun bijesa. - Nastojao sam biti strpljiv s vama, ali nalazim da je to vraški napeto, jer ja zapravo uopće nisam strpljiv čovjek. Dosta mi je ovoga sukoba, kao što ga je očito dosta i mojoj ženi. Od ovoga trenutka pa nadalje ujedinjeni smo u jedan klan. Prihvatili ste me za svojeg lorda. A sada ćete prihvatiti jedni druge. Oni među vama koji to ne mogu učiniti, imaju moje dopuštenje da odu prije svitanja.

Još nekoliko trenutaka nakon lordove zapovijedi vladala je tišina. Istupio je Lindsay: - Lorde MacBain, koji ćemo ogrtač nositi?

Gabriel je posvetio pozornost tomu Maclaurinovu vojniku.

~ 385 ~ Spas

- Obvezali ste mi se na odanost, a ja sam MacBain. Nosit ćete moje boje.

- Ali vaš je otac bio Maclaurin - Keith je podsjetio lorda.

Gabriel se okrenuo i namrštio pogledavši svojeg prvog zapovjednika. - Nije me ni priznao niti mi je dao svoje ime - odgovorio je. - A ne priznajem ni ja njega. Ja sam MacBain. Ako mene slijedite, nosit ćete moje boje.

Keith je potvrdno kimnuo: - Ja vas slijedim, lorde.

- I ja, lorde - izletjelo je Lindsayu. - Ali pitam se sada što ćemo učiniti s ogrtačima Maclaurinovih. Gabriel je namjeravao predložiti da ih spale, no potom se

predomislio. - Taj ogrtač pripada vašoj prošlosti - izjavio je.

- Dat ćete ga svojoj djeci, uz priče o vašoj prošlosti. MacBainov ogrtač koji sutra odjenete početak je vaše budućnosti. Ujedinjeni, postat ćemo nepobjedivi.

Napetost u dvorani prekinula je posljednja opaska njihova lorda. Začulo se glasno radosno klicanje.

- Ovo je razlog za slavlje - izjavio je otac MacKechnie.

- Za zdravicu - složio se Gabriel.

- Bez prolijevanja - izletjelo je Johanni.

Iz nekog razloga muškarci su njezin naputak smatrali silno zabavnim. Pojma nije imala zašto su se tako ponašali, a potom je pomislila kako je to zbog toga što su jednostavno osjetili olakšanje. Bilo je nekoliko tjeskobnih trenutaka tijekom Gabrielova govora. Barem je ona bila ta koja je brinula.

Platnenom maramicom potapšala je kutove očiju i bilo joj je sada već neugodno jer se činilo da ne može prestati plakati.

Bože dragi, kako je bila zahvalna zbog udaje za Gabriela. Njezin život bio je veoma pust i sumoran. Sve dok joj on nije ušao u život nije znala što znači radost.

Na tu pomisao samo je još više zaplakala. Muškarci sada više nisu obraćali pozornost na nju. Čula je kako Keith šapće da je

~ 386 ~ Julie Garwood

tako nedostojanstveno pokazivala emocije zbog blaženog stanja u kojem se nalazila. Calum se, kimajući, složio.

Johanna je podignula pogled i ugledala Leilu koja je stajala pokraj ulaza. Smjesta je ustala i dala toj ženi znak da priđe.

Činilo se da Leila oklijeva. Svi su muškarci ustali, držeći pehare u rukama. Vrč je bio poslan uokolo da svaki vojnik sebi natoči piće. Johanna je tu skupinu zaobišla i nasred dvorane srela se s Leilom.

- Jesi li čula...

- O, da, gospo, čula sam - prekinula ju je Leila. - Vaš suprug održao je moćan govor.

- Dođi i sjedni za stol pokraj mene, Leila. - Ali ja sam Maclaurinova - prošaptala je. - Barem sam bila,

prije nekoliko trenutaka.

Zarumenjela se nakon toga komentara. Johanna se osmjehnula. - Još si uvijek Maclaurinova, ali odsada si i MacBainova. Calum više neće imati ispriku da ti se ne udvara - dodala je, potiho prošaptavši.

Leila se samo još više zarumenjela. Johanna ju je uzela za ruku i povukla ju za sobom.

Vojnici su upravo bili završili sa zdravicom za svojeg lorda i njihovu budućnost. Spremali su se zauzeti mjesto za stolovima kad im je Johanna privukla pozornost.

- Željela bih uvesti neke promjene kod sjedenja - započela je.

- Ali nama se sviđa tako kako sjedimo - rekao joj je Michael.

Oglušila se na to protivljenje. - Dolično je da obojica zapovjednika sjede sa svojim lordom. Keith će sjediti s njegove lijeve strane, a Calum s desne.

Gabriel je odmahnuo glavom prema njoj. - Zašto ne? - zahtijevala je objašnjenje.

- Ti ćeš sjediti pokraj mene.

Nije zvučao kako da bi se mogao pokolebati po tom pitanju. ~ 387 ~ Spas

- U redu - složila se. - Calume, sjedit ćeš pokraj mene. Dođi, Leila, ti možeš sjesti pokraj Caluma.

Johanna nije bila posve završila s promjenama. Kad je završila, jedan je Maclaurin sjedio uz MacBaina, duž cijeloga stola.

Otac MacKechnie sjeo je na začelje drugog stola, tamo gdje je nekada sjedio Keith. Bio je ushićen zbog ukazane mu časti. Ako je bilo suditi po njegovu osmijehu, Keith je bio jednako tako zadovoljan novim rasporedom, jer sada je sjedio pokraj svojega lorda.

- Zašto ima veze gdje mi ostali sjedimo? - upitao je Lindsay svoju gospodaricu.

Nije mu imala namjeru reći istinu da je željela u potpunosti eliminirati podjelu između klanova. Nikada više nije željela vidjeti Maclaurinove zajedno na hrpi za jednim stolom i MacBainove smještene za drugim stolom.

Vojnik je ponovio pitanje kad mu Johanna nije smjesta odgovorila. Nije mogla smisliti nijedan logičan razlog koji bi dala tomu znatiželjnomu čovjeku. Stoga mu je dala jedan nelogičan odgovor. - Zato što mi dolazi mama. Eto zašto.

Lindsay je potvrdno kimnuo, a potom se okrenuo ponoviti objašnjenje koje mu je dala prvom MacBainovu vojniku koji je sjedio do njega. - Mama joj dolazi. Gospa želi da sve baš tako bude.

MacBainov vojnik potvrdno je kimnuo. - Da, želi - složio se.

Johanna je obratila pozornost na stol da muškarci ne bi vidjeli kako se osmjehuje. Poželjela se nasmijati zbog Lindsayeve naivnosti, ali nije se usudila.

Večera je, prema njezinim mjerilima, bila iznimno uspješna. Calum i Leila na početku su bili kruti i uštogljeni, ali do trenutka kad je večera završila međusobno su razgovarali i nešto se potiho došaptavali. Naprezala se da čuje o čemu su to razgovarali kad je Gabriel shvatio što ona radi i privukao ju bliže k sebi.

~ 388 ~ Julie Garwood

- Uskoro će vjenčanje - zapazio je Gabriel, kimnuvši prema Calumu.

Johanna se osmjehnula. - Hoće - prošaptala je.

Pri spomenu na vjenčanje pomislila je na Clare. Toj MacKayevoj ženi bio je potreban suprug i prema Johanninoj procjeni nekoliko divnih prilika sjedilo je za stolom.

- Keith, jesi li... - zaustila je Johanna namjeravajući ga pitati je li razmišljao o svojoj budućnosti.

Keith joj nije dopustio da završi pitanje.

- Čekao sam da to spomenete - rekao je.

- Razrogačila je oči. Jesi li?

- Bila mi je dužnost reći to vašemu suprugu, gospo. Pokušao sam održati obećanje koje sam vam dao. Čak sam pomalo osjećao i olakšanje, jer osjećao sam se odgovornim za tu Maclaurinovu i njihova uvreda bila je i moja, ali nisam ni cijeli dan izdržao kad sam shvatio da sam ponajprije odan MacBainu.

- O čemu ti to govoriš? Johanna nikad dotad nije vidjela nekog odraslog muškarca

da se tako zarumenio. Keith se zajapurio od neugode.

- Nije važno, gospo.

Nije namjeravala dopustiti da to tek tako prođe. - A što si ti to točno rekao mojemu mužu?

Gabriel joj je odgovorio. - Objasnio mi je ono o imenima, Johanna, i to kako je Glynis izmislila...

Nije mu dopustila da završi. - Pokajala se, mužu. Ne smiješ joj to spominjati. Obećaj mi da nećeš o tome govoriti s njom.

Budući da je Gabriel već razgovarao o tom s Glynis, osjećao se sigurnim dati svojoj supruzi obećanje.

Potvrdno je zadovoljno kimnula. - Baš sam se pitala gdje si ti to čuo da su me nazivali kukavicom - rekla je potom. Mrko je pogledala prema Keithu. - Ipak mi nikada nije palo na pamet

~ 389 ~ Spas

da ćeš ti to reći mojemu mužu. Vjerovala sam da je netko drugi načuo Glynis, a potom s tom pričom otišao lordu.

- Bila mu je dužnost reći mi - izjavio je Gabriel. - Zahvalit ćeš mu, ženo, a nećeš ga kritizirati.

- Sve je isplivalo na vidjelo - izjavila je Johanna.

- Što to, zaboga, znači? - upitao je Gabriel.

- Održava nam još jednu lekciju, lorde - objasnio je Keith, cereći se.

- Shvaćam - odgovorio je Gabriel.

- Ne, lorde, nećeš shvatiti. Nijedna lekcija tvoje žene nema nimalo smisla.

Johanna bi bila objasnila što je namjeravala reći tom svojom opaskom, ali punu pozornost privukao joj je Alex kad je utrčao u hodnik. Zapazila je prestrašen pogled na njegovu licu i smjesta ustala.

Alex je okružio oko stola i zatrčao joj se u naručje. Zagnjurio je lice u njezin ogrtač.

- Alexe, što se dogodilo? - upitala je. U glasu joj se osjećala očita zabrinutost. - Jesi li loše spavao?

- Nešto je pod krevetom. Čuo sam ga. Gabriel je razdražljivo zakolutao očima. Posegnuo je za

svojim sinom, nastojeći ga odvojiti od Johanne. Alex ju nije puštao, sve dok njegov otac nije naredio da ju pusti.

- Spavaš na prostirci na podu, Alex - rekao je Gabriel. - Nemoguće je da nešto ima ispod nje.

- Ne, papa - objašnjavao je Alex. - Uvukao sam se u vaš krevet. Tamo je, ispod njega. Moglo bi me se dočepati ako sklopim oči.

- Alex - zaustio je njegov otac.

- Bolje odi gore s njim i pogledaj pod krevet, mužu. Jedino će se na taj način uvjeriti. Osim toga, doista bi nešto moglo biti tamo.

~ 390 ~ Julie Garwood

- Tamo je - ustrajao je Alex.

Gabriel je glasno uzdahnuo prije nego što se podčinio željama svoje obitelji. Ustao je, podigao sina u naručje i izišao iz dvorane.

Johanna je ponovno sjela. Osmjehnula se Keithu. Bila je uzbuđena što je sada imala njegovu pozornost dok Gabriel nije bio tu. Njezin bi se suprug zasigurno umiješao u njihov razgovor.

- Djeca - otegnuto je izgovorila Johanna. - Djeca su prava radost. Kada se oženiš i budeš imao vlastitu obitelj, shvatit ćeš što ti govorim. Jednoga ćeš se dana oženiti, nećeš li, Keith?

- Hoću, gospo - odgovorio je. - Ako Bog da, sljedeće ljeto. Bridgid MacCoy pristala mi je biti ženom.

- Ah.

Nije mogla posve prikriti razočaranje. Okrenula se i pogledala niz stol i zaustavila na Michaelu u kojem je vidjela sljedeću mogućnost.

Zatekao ju je kako pilji u nj i osmjehnuo se. Kimnula je.

- Djeca - ponovno je zaustila. - Divna su, nisu li, Michaele?

- Ako vi tako kažete, gospo.

- O, da, kažem - odgovorila je. - Kada se oženiš, bit će ti jasno. Planiraš li se jednoga dana oženiti, ne planiraš li, Michaele?

- Moguće - odgovorio je, slegnuvši ramenima.

- Imaš li već nekoga na umu? - Bavite li se vi to provodadžijskim poslom, gospo? - upitao

je Keith.

- Otkuda ti to?

- Oženit ću Helen, kad budem spreman - ubacio se Michael. - Rekao sam joj da hoću, a ona je pristala čekati.

Johanna se namrštila. ~ 391 ~ Spas

Mogućnosti su postajale ograničene. Okrenula se prema Niallu.

- Djeca... - zaustila je.

- Ona je provodadžija - izjavio je Keith.

Kao da je time upravo izviknuo znak za uzbunu da su pod opsadom. Vojnici su doslovno skočili sa svojih stolaca. Naklonili su se Johanni i za manje od minute napustili prostoriju.

Nije imala dovoljno vremena ni da im naredi da se vrate natrag na svoja mjesta.

Ostali su samo oni vojnici s kojima je već bila razgovarala. I naravno, otac MacKechnie, ali to s njim nije joj bilo izvediva mogućnost jer svećenici se ne mogu ženiti. Kada se vratio, Gabriel je zatekao gotovo praznu dvoranu. Zbunjeno se osvrnuo oko sebe, slegnuo ramenima, a potom sjeo dovršiti večeru.

Osmjehnuo se svojoj supruzi.

- Dakle? - zahtijevao je.

Doimala se smeteno. - Ispod kreveta je ipak bilo nešto.

Nasmijala se, misleći da se on šali s njom. Potom je objasnio. - Dumfries se uvukao tamo ispod.

Leila i Calum ustali su. Leila se naklonila njihovu lordu.

- Hvala što ste mi ukazali čast da večeram s vama - rekla je.

Gabriel je kimnuo. Leila se zarumenjela. - Zahvaljujem i vama, gospo.

- Mrak je - izjavio je Calum.

Nije imao ništa više reći. Johanna se pokušala ne osmjehnuti. - Možda bi trebao otpratiti Leilu kući - predložila je.

- Ako je mrak, Calume. Vojnik je potvrdno kimnuo. – Kako vi kažete, gospo.

~ 392 ~ Julie Garwood

Calum je Leili dao znak da prođe ispred njega. Johanna se ponovno okrenula prema svojemu suprugu. Tada joj je pozornost privukao Keith. Iznenađen izraz na njegovu licu pokazao joj je da je on tek sada shvatio da je na pomolu ljubavna priča između Leile i Caluma.

Odjednom se nacerio. Ustao je, naklonio se lordu, a potom doviknuo. – Čekaj, Calume, idem s tobom.

Johanna mu je uspjela čuti smijeh u glasu. Calumu Keithova ponuda nije bila zabavna. - Ne trebaš...

- Ah, ali želim - rekao je. Požurio je sustići Caluma i Leilu. - Mračno je vani.

Leila je nastavila hodati. Calum je pokušao Keitha gurnuti ustranu, ali ovaj se nije dao odgurnuti. Prepirali su se povuci-potegni dok su napuštali dvoranu.

- Pitam se hoće li se ta dvojica ikada naučiti slagati - zapazila je Johanna.

Otac MacKechnie osjećao se usamljeno. Podigao je svoj pehar i premjestio se za drugi stol zauzeti Keithovo mjesto.

- Riječ je samo o malo dobroćudnog suparništva između te dvojice zapovjednika - zapazio je svećenik. - Lorde, lijep si govor održao večeras.

- Baš je bio lijep - složila se Johanna. - Ali željela bih te ipak nešto upitati - dodala je. - Zašto si tako dugo čekao? Zašto taj govor nisi održao prije mjesec dana ili prije dva mjeseca? Spasio bi me popriličnog uzrujavanja, mužu.

Gabriel se zavalio na naslon stolca. - Nisu tada bili spremni, Johanna.

- Ali večeras su bili spremni - ubacio se svećenik kimajući.

Još je uvijek bila zbunjena. - Zbog čega su večeras bili spremni?

- Ne zbog čega - rekao je svećenik - nego zbog koga, djevojko.

~ 393 ~ Spas

Nije shvatila. Gabriel je kimnuo. U očima mu se pojavio topao bljesak. - Ti si ih pripremila da prihvate promjenu.

- Kako sam to učinila? - zahtijevala je odgovor.

- Traži komplimente - rekao je Gabriel svećeniku. - Čini se da traži - blago je zadirkivao svećenik.

- Počinjem shvaćati - uzvratila je.

- Bio je to tvoj tih prkos - objasnio je naposljetku Gabriel.

Još joj uvijek nije bilo jasno o čem on to govori, no svećenik je, čini se, shvatio, jer je nekoliko puta potvrdno kimnuo.

- Objasni mi taj moj tihi prkos.

Gabriel se nasmijao. - Nikada me nećeš uvjeriti da nisi mogla zapamtiti koji dan odjenuti koji ogrtač.

- Gabriele, nitko ne zaboravlja namjerno... - usprotivila se.

- Nije ti bilo važno upamtiti - rekao je svećenik.

Uzdahnula je. - To je istina - priznala je. - Smatrala sam to glupošću, ali sam...

- Potiho prkosila - ponovio je Gabriel. - To je bio razlog zbog kojeg si naučila čitati - dodao je. - Nije li tako?

- Da, ali to je bilo nešto drugo - objasnila je.

- Ne, nije.

Johanna je uzdahnula. Znala je da ne bi trebala svojemu suprugu dopustiti da povjeruje kako je namjerno nosila pogrešne ogrtače da bi te ljude navela da shvate kako su se glupo ponašali u odlukama da se međusobno drže odvojeno. Ne bi bilo časno prihvatiti pohvalu za nešto što nije učinila.

- Nisam ja baš tako pametna - zapazila je.

- O, da... jesi - rekao je njezin suprug. - Uvjerila si lorda MacKaya da pričeka još nekoliko tjedana prije nego što svoju kćer odvede kući.

- Clare nije sprema za dugo putovanje.

~ 394 ~ Julie Garwood

- K tomu si me spriječila da kažem MacKayu kako nijedan od mojih vojnika nije dotaknuo njegovu kćer. Znam da si namjerno odugovlačila kako bi Clare mogla ostati ovdje. Ništa nisam rekao - dodao je. - Ali kada se MacKay vrati, morat ću mu reći istinu.

- Reći će mu ju ona sama - dodala je Johanna. - Dotada će već biti dovoljno snažna. - I, nadati se, udana, pomislila je Johanna sama za sebe, uspije li naći zgodnu priliku.

Gabriel bi joj mogao biti od pomoći. - Mužu? Smatram uistinu časnim to što imaš toliko povjerenja u svoje vojnike. Nedvojbeno znati da nijedan od njih nikada nije dotaknuo Clare...

- Odakle ti to?

- Od tebe - odgovorila je, zbunjena pitanjem.

- Gle, Johanna, ne možeš povjerovati da moji ljudi ne bi uzeli ono što im je ponuđeno.

- Ali branio si ih i naveo me da povjerujem kako ju nijedan od njih nije taknuo.

Doimao se razdražljivim. - Govorimo o dvije različite stvari - objasnio je. - Ne vjerujem da bi neki od mojih ljudi odbio tu mogućnost da spava sa ženom koja to želi - rekao je. - Ali vjerujem u to da ju, čak i da ju je taknuo, ne bi tamo ostavio.

- Osim toga, činjenica je da bi taj vojnik zasigurno priznao da je spavao s tom djevojkom. Ne bi lagao svojemu lordu - dodao je otac MacKechnie.

Gabriel je potvrdno kimnuo. - Vidiš, u tom je prava poanta.

Nije shvaćala, ali nije se ni željela prepirati sa svojim suprugom. Prema njezinu mišljenju on je to zakomplicirao više nego što je bilo potrebno.

~ 395 ~ Spas

Otac MacKechnie ustao je, namjeravajući poći. Još je jednom pohvalio Gabriela za njegov vješt i moćan govor, a potom se okrenuo nakloniti Johanni.

- Shvaćaš li, djevojko, da si Maclaurinove spasila od sigurnog izgona? Poslužila si se svojim opačinama da ih pridobiješ na suradnju - objasnio je. - Osim toga, pridobila si njihovu naklonost.

Johanna se osjećala poniženom zbog svećenikova objašnjenja. Zahvalila mu je na ljubaznim riječima, premda je znala da će ga sutra morati razuvjeriti. Gabriel je bio razlog zbog kojega su Maclaurinovi surađivali.

Svećenik će zasigurno tu činjenicu brzo shvatiti. Otac MacKechnie napustio je dvoranu. Johanna i Gabriel

nastavili su sjediti za stolom. Napokon su ostali posve sami. Odjednom je osjetila nelagodu i postala sramežljiva jer ju je svladala pohvala koju su joj uputili.

- Sutra ću oca navesti da shvati istinu - prošaptala je.

- Kakvu istinu?

- Da si ti razlog zbog kojega Maclaurinovi napokon surađuju.

Gabriel je zastao i pomogao Johanni da se pridigne. - Morat ćeš naučiti prihvatiti kompliment kad ti ga netko uputi.

- Ali istina...

Nije joj dopustio da završi. Pridigao joj je bradu kako bi ga mogla pogledati u oči, a potom rekao: - Istinu je jednostavno razumjeti, djevojko. Postala si spas Maclaurinovih.

Pomislila je kako je to nešto najljepše što joj je Gabriel ikada rekao. Oči su joj bile pune suza, ali mislila je kako ipak neće zaplakati. Nije bila toliko izgubila kontrolu.

Potom ju je Gabriel naveo da potpuno zaboravi na dostojanstvo.

- I moj, Johanna. I moj si spas.

~ 396 ~ Julie Garwood

OSAMNAESTO POGLAVLJE

abriel je sljedećeg jutra napustio posjed. Bio je tajnovit po pitanju te misije. Johanna je smjesta postala

sumnjičava i željela je znati planira li njezin suprug nekakvu krađu. Uvrijedio se na to pitanje pa je uslijedila prepirka.

G

- Dao sam ti riječ da neću krasti - promrmljao je. - Bolje ti je naučiti me ne vrijeđati takvim optužbama, ženo.

- Ali to je samo zato što brinem za tvoju sigurnost - usprotivila se. - Bila bih najnesretnija da ti se nešto dogodi dok... loviš.

- Upravo si me ponovno uvrijedila - izjavio je, premda mu je glas izgubio onu nesmiljenu oštricu. - Zar imaš tako malo povjerenja u mene? Moji ljudi i ja vrlo smo tihi kad uzimamo to što nam je potrebno, nitko nas ne čuje. Uđemo i iziđemo iz njihovih skladišta, čak prije nego što njihove životinje nanjuše naš miris.

Uopće nije bila zadivljena njegovim hvalisanjem. Vrlo je neotmjeno i prezrivo otpuhnula. - Imam potpuno povjerenje u tebe - promrmljala je. - Samo sam bila znatiželjna i htjela znati kamo ćeš. Samo sam te zbog toga to upitala, ali ako mi ne želiš reći, nemoj.

Nije joj rekao. Kada je doznala da planira barem dva tjedna biti odsutan, možda čak i tri, postala je još znatiželjnija.

Nije ga gnjavila, ali ne zato što je smatrala da je iznad takve taktike. Gabriel joj jednostavno nije za to dao vremena. Rekao joj je da odlazi, prepirao se par trenutaka s njom, a potom ju zvučno poljubio i otišao.

Nije joj se povjerio samo zbog toga da ona ne brine. On i cijeli kontingent njegovih vojnika priključili su se lordu MacKayu u ratu protiv klana Maclnnes. Kada završe s tim nevjernicima, Gabriel je planirao odjahati do lorda Gillevreya.

~ 397 ~ Spas

Ali stigla je još jedna zamolba od baruna Goodea u kojoj on traži da ga Johanna primi. Taj Englez očito nije znao što znači riječ ne. Gabriel je imao u planu osobno i snažno ustrajati na tom da barun odustane. Poželio se osobno pobrinuti za to da neuki barun shvati što će mu se dogoditi bude li ponovno gnjavio Johannu. Molio se da barun nije poslao vazala.

Njegova supruga bila je zaokupljena Alexom i svakodnevnim uobičajenim kućanskim poslovima. Glynis je ošišala Clare i, nakon još dva tjedna odmora u svojoj sobi, ta MacKayeva bila je konačno dovoljno snažna da se priključi Johanni na večeri u velikoj dvorani.

Clare je svakog novog dana bivala sve ljepšom. Kada su modrice izblijedjele i kada crte lica više nisu bile onako izobličene od natečenosti, pretvorila se u ženu zapanjujuće ljepote. Imala je divan smisao za humor i privlačan naglasak koji je Johanni zvučao umilno. Nastojala ga je oponašati, što je Clare uvelike zabavljalo.

Johanna je nastojala ostati usredotočena na pripreme za majčin posjet. Jedva ju je čekala vidjeti, ali zapravo se nadala kako još mjesec ili dva neće doći. Uz malo nagovaranja, Johanna je bila uvjerena da će uspjeti mamu uvjeriti da ostane nakon rođenja djeteta.

Johanna se zaokruživala oko struka, no to se zapravo još nije vidjelo. Sada je prilično spavala. Odspavala bi poslijepodne, no usto bi svake noći rano odlazila u krevet. Ona i Alex išli su spavati u isto vrijeme. Postao joj je ritual odvesti ga gore na spavanje. Nakon što bi se okupao i oprao zube, klečali bi jedno uz drugo u podnožju kreveta i zajedno izgovarali večernju molitvu.

Ona bi obično zadrijemala kad bi završili. Alex je želio odgoditi odlazak na spavanje te je zbog toga u svoje molitve želio uključiti svakoga koga je poznavao. Naravno, Gabriel je uvijek bio na vrhu njihova popisa. Molili su najprije za njega, potom za Alexove i Johannine rođake, i nakon što bi sve rođake spomenuli, Johanna je ustrajala na tome da se još pomole za nećaka kralja Johna, Arthura. Alex je želio znati zašto mole za nj i Johanna mu je objasnila da je Arthur trebao

~ 398 ~ Julie Garwood

postati kralj te budući da mu je to pravo bilo osporeno, molit će se da je dospio u raj.

Gabriel je stigao kući samo nekoliko trenutaka nakon što je Johanna povela Alexa gore na kat, ali dok je saslušao Keithovo izvješće i večerao, njegova supruga i sin bili su već u dubokom snu.

U prostoriji je bilo vruće kao u paklu. Jesen je stigla u Visočje, a s njom i prohladan povjetarac koji je njegova supruga teško podnosila. Krzno je zastiralo prozor i njegova supruga bila je skrivena ispod hrpe ogrtača. Kako Alex nije spavao na prostirci, Gabriel je pretpostavio da se i on također skriva negdje ispod pokrivača.

Našao je svojeg sina u podnožju kreveta i prenio ga na njegovu prostirku. Alexu je dan zasigurno bio iscrpljujuć, jer nije ni otvorio oči dok ga se prenosilo s jednog kreveta na drugi.

Gabriel gotovo glasa nije ispustio dok se spremao na spavanje. Skinuo je sa sebe odjeću, okupao se, a potom počeo odbacivati pokrivače u pokušaju da nađe svoju suprugu.

Johanna je spavala nasred kreveta. Ispružio se do nje i nježno ju privukao u naručje.

Bila mu je potrebna noćas. Dođavola, uvijek mu je bila potrebna, pomislio je sam za sebe. Nije ni sat vremena prošao dok su bili odvojeni, a da nije na nju pomislio. Bila je to sramotna navika koju je prisvojio, jer ponašao se kao zaljubljen suprug koji je samo želio biti kod kuće sa svojom ženom.

Ugodnost obiteljskog života zapravo je preuzela primat nad zadovoljstvom ratovanja.

Johanna je na sebi imala dugačku bijelu spavaćicu. Mrzio ju je. Želio je osjetiti njezino glatko tijelo priljubljeno uz svoje. Lagano joj je zadigao spavaćicu preko bedara i počeo ju milovali dok joj je njušio bočnu stranu vrata.

Trebalo joj je vremena da se razbudi. Ipak nije bio spriječen i kad je konačno shvatila gdje se nalazi i što to njezin suprug čini, ushićeno je reagirala.

~ 399 ~ Spas

Pokazalo se teškim izazovom spriječiti ju da ne ispušta one uzbuđujuće zvukove koji su mu se posebno sviđali, ali nije želio probuditi Alexa te je njezine povike u ekstazi zapečatio dugim strastvenim poljupcima. Svaki put kad je doživjela orgazam, čvrsto ga je stegnula i potiho zaječala.

Ali kada je sam bio zadovoljen, glasno je viknuo.

- Papa?

Johanna se ukočila u suprugovu naručju. Ruka joj je krenula prema usnama kako bi spriječila samu sebe da se naglas ne nasmije.

- U redu je, Alex. Spavaj! - Laku noć, papa.

- Laku noć, sine.

Gabrielova glava klonula je u udubinu Johannina vrata. Okrenula se kako bi mu mogla gricnuti ušnu resicu. - Dobro došao kući, mužu.

Odgovorio joj je gunđanjem što ju je navelo da se osmjehne. Zaspala je, čvrsto ga grleći. On je zaspao poželjevši da ima dovoljno snage za ponovno vođenje ljubavi s njom.

Bio je to posve zadovoljavajući povratak kući.

Nicholas je stigao sutradan, u rano poslijepodne. Gabriel je stajao na stubama vani, čekajući da njegov zet sjaši. Uz lorda je stajao Calum. Zapazio je izraz nezadovoljstva na Gabrielovu licu.

- Ovoga ćeš ga puta ubiti? - upitao je.

Gabriel je odmahnuo glavom. - Ne mogu - odgovorio je glasom koji je zazvučao pomalo beznadno. - Moja bi žena bila nesretna, ali tako mi Boga, to je jedini razlog zbog kojeg njezin brat još uvijek diše.

~ 400 ~ Julie Garwood

Calum je prikrio cerek. Znao je da je bijes njegova lorda samo prijetvoran. Okrenuo se pogledati njihova gosta.

- Nešto nije u redu, MacBain. Barun se ne smješka onako glupavo kao obično.

Johannin brat bio je posve sam. Zurio je stići do MacBaina jer je zabacio nogu s konja i skočio na tlo prije nego što se pastuh zaustavio. Konj je bio zapjenjen, što je bio pokazatelj da ga se tjeralo na kas.

Nešto doista nije bilo u redu. Nicholas nije bio od onih koji su zlostavljali svoga konja.

- Pobrini se za njegova konja - naredio je Gabriel Calumu. Sišao je niz stube i pošao naprijed, naći se sa svojim zetom.

Nijedan ratnik nije se pozabavio doličnim pozdravljanjem. Nicholas je prvi progovorio. - Nije dobro, MacBain.

Gabriel nije zapitkivao Nicholasa. Samo je čekao da mu on sam objasni.

- Gdje je Johanna?

- Gore na katu, sprema Alexa na spavanje.

- Dobro bi mi došlo neko piće.

Gabriel je pokušao svladati nestrpljivost. Pošao je unutra za Nicholasom i otpustio Megan koja je dovršavala pripremu stolova za večeru, kako bi on i Nicholas mogli nasamo popričati, a potom pričekao uz vinski podrum dok je njegov zet sebi natočio piće.

- Bolje sjedni da čuješ ovu vijest - predložio je Nicholas. - Vraška zbrka i Johanna usred nje.

Johanna je upravo bila sišla niz stube kad je začula glas svojega brata. Nije zadignula suknje i pritrčala Nicholasu, već se nenadano naglo zaustavila jer ju je bijes u njegovu glasu popraćen zabrinutim riječima naveo da pričeka i čuje o kakvoj on to zbrci govori prije nego što upadne unutra.

Znala je da nije pristojno prisluškivati, ali zabrinutost i znatiželja prevladali su nad lijepim ponašanjem. Osim toga, znala je da će, prekine li ih, muškarci promijeniti temu

~ 401 ~ Spas

razgovora. Obojica, njezin suprug i brat pretjerano su štitili njezine osjećaje. O, da, odmah bi oni promijenili temu i trebalo bi ih obojicu poprilično nagovarati da dobije od njih nekakav odgovor. Možda prisluškivanje razgovora nije bilo dolično, ali svakako je bilo učinkovito. Osim toga, čula je svoje ime i znala da je u tu zbrku i sama na neki način umiješana. Privukla se malo bliže do ulaza i pričekala da čuje sljedeću bratovu opasku.

- Reci konačno, Nicholas - naredio je Gabriel.

Johanna je potvrdno kimnula. U potpunosti se slagala sa suprugovim zahtjevom i bila jednako nestrpljiva kao što je on sam zvučao.

- Barun Raulf vratio se iz mrtvih i želi natrag svoju suprugu.

Johanna nije čula reakciju svojeg supruga na Nicholasove vijesti. Bila je previše zaprepaštena da bi bilo što više čula. Osjećala se kao da joj je netko zadao snažan udarac. U dubini grla zapeo joj je vrisak. Uzmicala je, sve dok ju u tom nije spriječila ograda. Odmahnula je glavom, poričući. Ne može biti istina. Raulf je pao sa stijene. Postojao je svjedok. Mrtav je.

Demoni su ostajali u paklu, zar ne? Potom je potrčala. Nije imala nikakvo jasno odredište na

umu. Jednostavno je željela naći mjesto na kojem je mogla biti sama dok ne savlada paniku i strah koje je osjećala.

Pošla je niz stražnji hodnik, ali kada je stigla do vrata koja su vodila van, shvatila je što je činila i zašto. Strah je bio neposredan i nagonski. Bio je to mračan ostatak iz njezine prošlosti, pomislila je sama za sebe, a u prošlosti je njezin strah uvijek imao kontrolu nad njom. Neće mu dopustiti da ju sada nadzire.

Johanna je sjela na klupu i naslonila se na zid. Nekoliko je puta duboko smirujuće udahnula. Nakon nekoliko trenutaka panika je počela jenjavati, a s njom i strah.

Podsjetila je samu sebe kako je sada druga žena. Našla je hrabrost i snagu, i nitko, pa čak ni demon, nije joj to mogao oduzeti.

~ 402 ~ Julie Garwood

Zaštitničkom kretnjom ruka joj je krenula prema trbuhu. U očima su joj se pojavile suze, ali bile su to suze radosnice, a ne suze zebnje dok je pomišljala na čudo koje je raslo u njoj.

Izgovorila je molitvu zahvale za sve one blagodati koje joj je Bog dao. Zahvalila Mu je za to što joj je dao Gabriela i Alexa i djetešce koje je spavalo u njoj. Zahvalila Mu je još i za sigurno utočište u kojem je mogla biti zaštićena od bola i gdje je mogla naučiti kako voljeti. Naposljetku Mu je zahvalila zato što ju je On stvorio snažnom i pametnom.

Potom se bacila na korištenje te pameti za traženje izlaza iz te zbrke.

Johanna je gotovo sat vremena sjedila u mraku na klupi, ali kada je naposljetku ustala, imala je na umu jasan plan. Sada se osjećala mirnom, zapravo spokojnom. Ono što je bilo najvažnije, misli su joj bile posve pribrane.

Da, silno je napredovala. Osmjehnula se na taj kompliment koji je upravo dala samoj sebi, a potom morala odmahnuti glavom jer se glupo ponašala. Nije bila luda. Vjerovala je da će sve biti dobro s njom. Dođe li do bitke umova, Raulf neće imati izgleda protiv nje. Prema njezinoj procjeni, muškarci su koji tuku žene neuki, osim toga, to su slabići puni nesigurnosti. Raulf je imao sve te jadne karakterne crte. Da, ona će izići kao pobjednica bude li se bitka vodila na londonskom sudu, s prijetnjama i optužbama.

Iskoristit će sve svoje znanje o njegovim grijesima da ga osudi. Ali odluči li se Raulf poslužiti šakama i mačem da bude po

njegovu, Johanna je znala da tjelesno nije dovoljno snažna da izdrži njegov napad. Ali to nije bilo važno. Raulf je mogao pozvati vojsku da mu pomogne, no na kraju će ipak ona ispasti pobjednik. Zbog Gabriela. On je bio njezin pobornik, njezin zaštitnik i spasitelj. Vjerovala je beskrajno u njegovu sposobnost da zaštiti svoju obitelj. Raulf se s njim nije mogao mjeriti.

Na kraju krajeva, arkanđel je mogao uništiti demona.

Johanna je uzdahnula. Bila je spremna dopustiti suprugu da ju utješi. Zadignula je suknje i potrčala prema njemu.

~ 403 ~ Spas

Nicholas ju je presreo nasred hodnika. Podigao ju je u naručje i odigao od poda.

- O, Nicholas, tako mi je drago vidjeti te - uzviknula je.

- Spusti ju, dođavola! - zagrmio je Gabriel. - I miči ruke s nje. Moja žena nije u stanju da ju možeš bacati kao motku.

Johanna i Nicholas oglušili su se o Gabrielove naredbe. Poljubila je brata i čvrsto ga zagrlila. Napokon ju je spustio i obujmio ju oko ramena.

- Možda moja sestra izgleda krhko, MacBain, ali zasigurno si dosad već zapazio da je snažna kao vol.

- Zapazio sam da ju još nisi pustio - obrecnuo se Gabriel. - Dođi ovamo, Johanna. Trebaš stati uz svojeg muža.

Zvučao je osorno, ali iskra u njegovu pogledu govorila je da mu je drago što ju vidi sretnu. Pomislila je kako mu se Nicholas zapravo sviđa, ali Gabriel bi prije u grob otišao nego to priznao. Naučila je da su muškarci poprilično komplicirani.

Odvojila se od svojega brata i prišla suprugu. Smjesta joj je prebacio ruku preko ramena i privukao ju uz sebe.

- Zašto nisi doveo mamu sa sobom, Nicholas? Bilo bi joj drago da joj praviš društvo jer planira doći ovamo u kratak posjet. Nije li tako, mužu?

Gabriel je potvrdno kimnuo. - Da, Nicholas... zašto ju nisi doveo?

- Nije još bila spremna napustiti Englesku - uzvratio je Nicholas. - Osim toga, došlo je do nekih problema, Johanna...

Gabriel mu nije dopustio da završi. - Tvoja će majka doći sljedeći mjesec.

- Molim te, objasni mi kakav je taj problem koji si spomenuo - zahtijevala je.

Sada su obojica muškaraca izgledala na oprezu. Pomislila je kako ne znaju na koji bi joj način priopćili te loše vijesti. Ipak je nakon nekoliko minuta nagovaranja shvatila da joj nijedan nema namjeru ništa reći o Raulfu.

~ 404 ~ Julie Garwood

Gabriel se jedva uspijevao prisiliti pustiti Johannu. Kada su sjeli za stol, zajednički večerati, neprestano je posezao za njezinom rukom.

Nicholas je sjeo sučelice svojoj sestri, do Gabriela. Keith je sjeo do njega. Nekoliko trenutaka potom priključila im se Clare i sjela pokraj Johanne.

Obojica, Nicholas i Gabriel, ustali su kad je Clare ušla u prostoriju. Johanna je morala dati znak ostalim vojnicima da i oni ustanu.

Nicholas nije skidao pogled s te dražesne žene koja mu se približavala. Gabriel je bio posve usredotočen na svojeg zeta i čekao da vidi znak prepoznavanja.

- Poznaješ li tu ženu, Nicholas? - upitao je.

Njegov se zet uvrijedio na Gabrielov ton. - Otkuda bih ju, dođavola, mogao znati? Nikada ju nisam sreo.

Johanna ih je požurila upoznati. Clare se naklonila, ali budući da se Nicholas mrštio, nije se osmjehnula.

Gabriel još uvijek nije želio priznati poraz. Smatrao je kako je o svemu dobro razmislio i došao do jedinog mogućeg logičnog zaključka. MacBainov ogrtač viđen je blizu zemlje Maclnnesovih. Nicholas je na sebi imao takav ogrtač onda kad se zadnji put vraćao u Englesku. Budući da nitko od ostalih vojnika nije bio blizu toga posjeda, sigurno je Nicholas bio taj s kojim je Clare MacKay zatrudnjela.

- Želiš mi reći kako nikada prije nisi sreo Clare MacKay? - upitao je.

- Da, upravo ti to govorim - otegnuto je izgovorio Nicholas.

- Dovraga.

- Gabriele, što je s tobom? - upitala je Johanna. - Clare, dođi, molim te, i sjedni pokraj mene.

- Mislio sam da je tvoj brat odgovoran za Clarino stanje. - Kako si to mogao pomisliti? - uzviknula je Johanna. - On

nikada ne bi napustio...

~ 405 ~ Spas

- Nametnulo se kao logičan zaključak - branio se Gabriel.

- Bio je to grješan zaključak - uzvratila je Johanna. Nicholas je pokušao ući u trag toj prepirci u zametku.

Shvaćao je da Gabriel na njega pokušava svaliti krivnju za nešto te da ga Johanna hrabro nastoji obraniti, ali pojma nije imao o čemu je riječ.

- Za što to točno misliš da sam odgovoran? - upitao je Gabriela.

- Nicholas, ta te tema ne bi trebala zanimati - rekla je Johanna.

- Kako ga ne bi zanimala? - upitao je Gabriel. - Ako je on otac...

Nije mu dopustila da završi. - Nije... - izletjelo joj je. Gabriel se zastrašujuće mrštio. - Shvaćam - zapazio je. Sjeo je i dao znak Nicholasu da i sam sjedne, a potom se ponovno okrenuo prema svojoj supruzi.

- Dakle, ti znaš tko je taj čovjek, je li tako, Johanna? Johanna je potvrdno kimnula. Željela je do kraja objasniti situaciju svojemu suprugu, no htjela je pričekati da ostanu nasamo.

- Imamo društvo - prošaptala je, nadajući se da će taj podsjetnik navesti Gabriela da shvati kako ne želi da sada raspravljaju o toj osjetljivoj temi.

Odbio je prihvatiti taj znak. – Reći ćeš mi njegovo ime - naredio je.

Uzdahnula je. Clare je pognute glave vrijedno proučavala plohu stola, stisnutih šaka u krilu. Podignula je pogled kad je Johannin suprug zahtijevao odgovor, duboko uzdahnula, a potom rekla: - Ne postoji nikakav čovjek, lorde MacBain.

Gabriel nije bio spreman na taj odgovor. Zavalio se na svoj stolac i dugo piljio u tu MacKayevu ženu prije nego što se obratio svojoj supruzi.

~ 406 ~ Julie Garwood

Johanna je smjesta kimnula. - Ne postoji nijedan - rekla je, ponovivši ono što je već prije izjavila Clare.

Johanna je zadržala pogled na svojem suprugu kad se ispružila i uhvatila Clare za ruku. - Bolje ti je da se pripremiš - prošaptala je.

- Na što da se pripremim, gospo - uzvratila je šaptom Clare.

- Na gunđanje. Gabriel se oglušio na to zadirkivanje. Još se uvijek nije bio

oporavio od vijesti koju je čuo. Posljedice su bile nevjerojatne i, koliko god pokušavao, ipak nije mogao razumjeti zašto se ta žena izložila tako pogibeljnoj opasnosti zbog laži.

Odmahnuo je glavom. Johanna je potvrdno kimnula. - To je radosna vijest, Gabriele - zapazila je.

Lice mu se zajapurilo. Pretpostavila je kako on to uopće ne smatra radosnim. Clare joj je, sada već očito prestrašena, stiskala ruku. Johanna se okrenula prema njoj.

- Nemaš razloga biti prestrašena - izjavila je. - Moj te muž nikada neće povrijediti. Samo smo mu priuštili iznenađenje, ništa više. Za par trenutaka prijeći će on preko toga.

- Hoće li mi netko, zaboga, reći što se to tu događa? - zahtijevao je Nicholas.

- Neće! - Gabriel, Johanna i Clare uglas su glasno osporili. Johanna je prva shvatila da su bili silno neljubazni prema njezinu bratu.

- Gabriele, ta tema može do poslije pričekati raspravu - izjavila je. - Molim? - dodala je kad joj se učinilo kao da će se upustiti u prepirku s njom.

Njezin je suprug naposljetku potvrdno kimnuo. - Za stolom bismo tijekom večere trebali voditi samo ugodne razgovore - rekla je potom. - Nije li tako, Clare?

- Tako je - odgovorila je Clare. Pustila je Johanninu ruku i uspravila se na stolcu. - Jeste li bratu rekli za svoju lijepu vijest?

- Rekao mu je moj muž - odgovorila je Johanna. ~ 407 ~ Spas

- Ne, nisam - javio se Gabriel.

Još joj je uvijek zvučao razdražljivo. Ali nije bila uzrujana.

- Zašto mu nisi rekao?

- Mislio sam da ćeš ti to željeti - odgovorio je. Osmjehnula se. Naravno, Nicholas je postao znatiželjan.

- Kakvu vijest?

- Želim da mu ti to kažeš - ustrajala je Johanna.

- Što da mi kaže? - upitao je Nicholas. - Tvoj je brat veoma nestrpljiv čovjek - zapazila je Clare.

- Ali takva je većina Engleza, zar ne?

- Ne, nisu - obrecnuo se Nicholas. - Johanna, reci mi, kakvu to vijest imaš?

Clare se prenula na opor Nicholasov glas. Malo se jače isprsila i namrštila pogledavši toga muškarca o kojem je donijela zaključak da je nepristojan prostak.

- Nije jalova - Gabriel je to izjavio s osmijehom. Svi njegovi vojnici složili su se, kimajući glavama.

- Istina j’, nije jalova - zapazio je Keith.

Muškarci su ponovno kimnuli. Uto su u dvoranu ušli Calum i Leila. Leila je držala Caluma za ruku. Ispustila ju je kad su se počeli spuštati niz stube. Johanna se osmjehnula kada je vidjela taj sretan par prije nego što je ponovno pozornost usmjerila na svojeg brata.

Još je uvijek izgledao kao da ništa ne shvaća. - Rodit ću, Nicholas.

- Kako je to moguće?

Johanna se zarumenjela. Gabriel se nasmijao jer ga je zabavljala ženina nelagoda. Naravno, još je uvijek bio odlučan da će mu platiti zato što mu nije bila rekla istinu o Clare MacKay, ali s obzirom na osjetljivo stanje u kojem se nalazila,

~ 408 ~ Julie Garwood

nije povisio glas na nju kad joj je dao do znanja koliko je bio nezadovoljan.

- Udana je za gorštaka - izjavio je Gabriel, odgovorivši na Nicholasovo smiješno pitanje. - Eto kako se dogodilo.

Nicholas se nasmijao. Lupio je Gabriela po ramenu dok mu je čestitao, a potom posvetio pozornost svojoj sestri.

- To je radosna vijest - rekao je. Glas mu je podrhtavao od uzbuđenja. - Majka će biti presretna.

Johanni su oči bile pune suza. Posegnula je za platnenom maramicom koju je držala zaguranu u rukava bluze. - Da, mama će biti presretna - rekla je dok je tkaninom tapkala po kutu očiju. - Ne smiješ joj to zaboraviti reći kad se vratiš u Englesku, Nicholas. Poželjet će vesti za djetešce.

- Shvaćaš li sada zašto ne želim da mi se žena uzrujava zbog neugodnih vijesti? - upitao je Gabriel.

~ 409 ~ Spas

Shvaćam - odgovorio je Nicholas.

Doista joj nisu namjeravali ništa reći za Raulfa. Nije ni najmanje dvojila u to. Naravno, obojica muškaraca željeli su ju poštedjeti briga. Naposljetku će joj morati reći i pitala se koliko će dugo oni moći čuvati tu tajnu.

Pretpostavila je da su im motivi bili dobronamjerni, ali Johanna im nije namjeravala dopustiti da prema njoj postupaju kao prema djetetu. Osim toga, o toj temi trebalo je raspraviti. Imala je razuman plan kako spriječiti Raulfa da izazove nevolju i željela je o tom popričati s Gabrielom.

Njezin suprug postao je previše zaokupljen. Činilo se da je i Nicholas zadubljen u vlastite misli. Obojica su se muškaraca sada mrštili i nijedan nije jeo.

Johanna nije željela načinjati tu temu dok njih dvojica ne završe s večerom. Odlučila je razgovor prebaciti na svakodnevne stvari.

- Jesi li primijetio kako je naš zid skoro dovršen, Nicholas? Ljudi su obavili popriličan posao od tvojeg posljednjeg posjeta.

Nicholas je potvrdno kimnuo.

- Keith, jesam li ti već rekla kako ti dobro pristaje taj MacBainov ogrtač - zapazila je.

Vojnik se nacerio. - O, da, gospo, spomenuli ste mi to najmanje deset puta danas.

- Meni je rekla kako mi ramena izgledaju šira i snažnija u MacBainovu ogrtaču - ubacio se Michael.

- A meni je rekla da izgledam viši - doviknuo je Lindsay.

- Uistinu tako mislim. Svaki kompliment koji sam vam dala - izbrbljala se Johanna. - Svaki od vas izgleda bolje u MacBainovu ogrtaču.

Vojnici su se nasmijali. - Prihvaćamo boje našega lorda, gospo. Ne morate više strahovati.

~ 410 ~ Julie Garwood

-

- Ne strahujem - branila se.

- Pa zašto nam onda odjednom dijelite komplimente? - upitao je Keith.

Slegnula je ramenima. Muškarci su njezinu reakciju smatrali silno zabavnom. Namjerno je promijenila temu razgovora na neku mnogo manje neugodnu. Nitko od vojnika nije se obazirao na Nicholasa, ali kad je netko od njih spomenuo onaj incident s vukovima, svi su se međusobno nadglasavali u nastojanju da ispričaju priču o lukavstvu njihove gospe.

Johanna je smatrala kako njezin brat ne treba čuti tu priču, ali oglušili su se na njezina protivljenja. Gabriel je posegnuo za njom i uhvatio ju za ruku. Muškarci su se sada smijali i vikali i usred toga kaosa Gabriel se nagnuo prema Johanni.

- Znaš da ću te uvijek štititi, zar ne?

Pitanje je prošaptao. Johanna se nagnula do ruba stolca i poljubila svojeg supruga. - Znam.

Nicholasu nije promaknuo taj trenutak nježnosti između Johanne i Gabriela. Zadovoljno je kimnuo. Učinio je pravu stvar kad je ustrajao na tom da se ona uda za lorda.

Uto je Calum nešto upitao Gabriela. Johanna se povukla natrag na svoj stolac i obratila se Clare.

- Jesi li dobro? - prošaptala je.

- Jesam, gospo - odgovorila je Clare.

Johanna baš nije bila uvjerena u to. Clare gotovo nije ni taknula hranu i tijekom cijele večere bila je zamjetno tiha.

Pomislila je kako bi Nicholas mogao biti razlogom Clarina bojažljivog ponašanja. Iz nekog razloga njih se dvoje odmah nisu svidjeli jedno drugomu. Ako Clare nije bila bolesna, onda je Nicholas bio jedini razlog za njezino neobično ponašanje.

~ 411 ~ Spas

Netremice su piljili jedno u drugo i kada bi jedno od njih uhvatilo pogled onoga drugoga, brzo bi uslijedilo mrštenje.

Njihovo ponašanje bilo je ujedno bizarno i izazivalo tjeskobu, jer Johanna je prilično zavoljela Clare i bilo joj je stalo do toga da ta mlada žena zavoli njezinu obitelj.

Prestala je o tom razmišljati kad su muškarci zahtijevali dopuštenje da se udalje. - Gdje je večeras otac MacKechnie? - upitala je.

Keith je ustao prije nego što je odgovorio: - Auggie je želio da isproba piće iz njegove nove serije.

- Ako naletiš na njega, hoćeš li mu, molim te, reći da bih željela popričati s njim?

- O čemu bi to željela popričati s njim? - upitao je Gabriel. O nečemu važnom.

- O toj važnoj stvari popričat ćeš sa mnom - naredio je.

- Hoću, naravno - složila se. - Ali željela bih čuti i mišljenje oca MacKechnieja.

Ponovno se okrenula prema Clare prije nego što ju je njezin suprug uspio još nešto priupitati. - Što misliš o mojem bratu? Zgodan je, zar ne?

- Zgodan? Gospo, on je Englez - prošaptala je Clare.

Johanna se nasmijala. Okrenula se prema svojemu bratu.

- Čini se da se Clare ne sviđaju Englezi, Nicholas.

- Nerazumno je ne voljeti cijelu zemlju muškaraca - zapazio je.

- Nisam ja nerazumna žena - branila se Clare. - Da sam Engleskinja, smatrala bih vašeg brata zgodnim.

Samo je toliko željela priznati. Činilo se da Nicholas ne mari za njezino mišljenje. Ali Johannu nije moglo zavarati bratovo indiferentno ponašanje. Bio je zainteresiran za Clare MacKay i trudio se da nitko drugi za to ne dozna.

~ 412 ~ Julie Garwood

-

Clare se ponašala pomalo obrambeno. Johanna se iznenada uspravila na stolcu. Gabriel joj je na licu zapazio izraz iznenađenja i želio je znati što joj je.

Potapšala ga je po ruci i nježno mu rekla da ne mari za njegov osoran glas. Namjerno mu nije odgovorila na pitanje.

- Nicholas?

- Da, Johanna?

- Kada ćeš se ti ženiti?

Njezin brat nije bio pripravan na tako izravno pitanje. Nasmijao se. - Odgađam to dokle je god moguće - priznao je.

- Zašto?

- Imam mnogo važnijih stvari za razmišljanje - rekao je.

- Ali imaš li nekoga na umu kad se odlučiš ženiti?

Nicholas je odmahnuo glavom. - Uistinu nisam o tom razmišljao. Kada budem spreman, oženit ću se, a sada dosta govora o tom.

No ona nije bila završila s tom temom razgovora. - Bi li ti kod odabira bio važan velik miraz?

Uzdahnuo je. - Ne bi - odgovorio je. - Ne treba mi nikakav veliki miraz.

Osmjehnula se, a potom okrenula prema Clare. - Ne bi mu trebao veliki miraz - ponovila je.

Clare se zbunjeno namrštila, ali samo na nekoliko sekunda. Potom je shvatila kakav je Johannin plan.

Razrogačila je oči i žestoko odmahnula glavom. - Ne mislite valjda da bih ikada nekog Engleza uzela u obzir - prošaptala je.

~ 413 ~ Spas

Johanna ju je pokušala smiriti. - Nisam te tražila da bilo što uzmeš u obzir - rekla je. Naravno, bila je to izravna laž. Ali njezini motivi bili su iskreni i nije vjerovala da je činila grijeh. Ali postigla je svoj cilj, jer samo je željela tu pomisao usaditi u Clarinu glavu.

- Moj bi otac umro.

- Oporavio bi se.

- Kako se može oporaviti od smrti? - želio je znati Gabriel.

Johanna se oglušila na njegovo pitanje. - Nitko te neće prisiljavati na nešto što ne želiš učiniti – rekla je ona Clare.

Okrenula se prema svojemu suprugu: - Nije li tako, Gabriele?

- Što to, Johanna? Pojma nemam o čem govoriš. Johannu

nije brinula suprugova razdražljivost. - Kada se Clarin otac

vraća ovamo?

- Sutra ili prekosutra.

Nicholas je sada piljio u Clare. Izraz njezina lica vraški ga je mučio. Kad je čula da joj dolazi otac, oči su joj se zamaglile od suza. Dođavola, doimala se prestrašenom. Nicholasu nije bila jasna vlastita reakcija. Jedva je poznavao tu ženu i bio je zaključio kako mu se baš pretjerano ne sviđa, ali sada je osjetio poriv da joj pomogne riješiti problem.

- Ne želiš vidjeti svojeg oca? - upitao je.

- Naravno da ga želim vidjeti - odgovorila je Clare. Clare neće biti spremna za odlazak kući sutra ili prekosutra

- rekla je Johanna svojemu suprugu. - Još se nije u potpunosti oporavila.

- Johanna - započeo je Gabriel upozoravajućim glasom.

- Meni izgleda u sasvim dobroj formi - zapazio je Nicholas, pitajući se o čemu oni to, zaboga, govore. - Jesi li bila bolesna? - upitao je Clare.

~ 414 ~ Julie Garwood

-

Odmahnula je glavom. Johanna je kimnula. Nicholas je bio krajnje ogorčen.

- Clare je bila veoma bolesna - rekla je tada Johanna. - Treba vremena da vrati snagu.

- Zato joj je kosa ošišana kao dječaku - zapazio je Nicholas. - Imala je groznicu, zar ne?

- Nije imala groznicu - rekla je Johanna. - Gabriele, moram ustrajati na tome da lordu MacKayu kažeš kako njegova kći još nije spremna za put.

- Mislim da ga ne mogu odgovoriti - rekao je Gabriel. Okrenuo se i zagledao u Nicholasa. - Šteta što ti nisi otac tomu djetetu - promrmljao je. - To bi nam riješilo sve probleme.

Nicholas je zaustio reći nešto, ali bio je previše zatečen da bi smislio nešto prigodno.

- Još uvijek ne mogu vjerovati da si pomislio kako bi se moj brat ponio tako nečasno - rekla je Johanna.

- Bilo je logično, dođavola - uzvratio je njezin suprug.

- A kako bi to bilo riješilo naš problem? - zahtijevala je odgovor Johanna.

- On je tu - uzvratio je Gabriel. - Svećenik bi ih vjenčao. Čula si kad sam MacKayu obećao da će vjenčanja biti, zar ne?

- Ne bih se nikako mogla udati za nj.

Budući da je Clare pokazivala na Nicholasa dok je to ushićeno izjavila, morao je pretpostaviti da je ona govorila o udaji za nj.

- Točno, ne bi mogla - odbrusio je. - Mogao bih usto spomenuti kako te nisam ni pitao da se udaš za mene.

~ 415 ~ Spas

Clare je skočila na noge. - Molim vas, ispričajte me - izletjelo joj je. - Odjednom osjećam potrebu za svježim zrakom.

Gabriel je potvrdno kimnuo. Clare je u trenu napustila dvoranu. Nicholas ju je ispratio pogledom, a potom se ponovno okrenuo prema svojoj sestri. Mrštila se na njega.

- Hoće li mi netko, dođavola, reći što se ovdje događa?

- Uzrujao si Clare, Nicholas. Bolje bi ti bilo da pođeš za njom i ispričaš joj se.

- Kako sam ju uzrujao?

- Odbio si ju oženiti - objasnila je Johanna. - Nije li, Gabriele?

Njezin je suprug potpuno uživao u Nicholasovoj zbunjenosti. - Jest, odbio je - složio se, samo da bi razjario zeta.

- Objasnite napokon - zahtijevao je Nicholas.

- Ne bi bilo lijepo od nas govoriti o Clarinu problemu – rekla je Johanna. - Ona će ti to sama reći kad na to bude spremna. Nicholas, zašto si došao ovamo?

Promjena ga je teme razgovora zatekla. Nije mogao smisliti brzu ispriku. Okrenuo se prema Gabrielu, tražeći od njega pomoć.

Dolazak oca MacKechnieja nehotice je spasio Gabriela i Nicholasa. Žurno je ušao u dvoranu.

- Keith mi je rekao da želiš razgovarati sa mnom, gospo – doviknuo je. - Je li zgodno sada ili bi radije da dođem poslije?

Gabriel i Nicholas doslovno su poskočili zbog mogućnosti da netko privuče Johanninu pozornost.

- Dođite, priključite nam se, oče! - povikao je Gabriel.

- Lijepo je ponovno vas vidjeti - doviknuo je istodobno Nicholas.

Ako je svećenik bio iznenađen oduševljenim pozdravima ratnika, nije to želio ničim pokazati.

~ 416 ~ Julie Garwood

-

- Čuo sam da si se vratio, Nicholas - rekao je otac MacKechnie. - Jesi li došao vidjeti kako ti je sestra? Vidiš da je sretna - dodao je, potvrdno kimnuvši.

- Jesi li zato cijeli taj put prevalio? - upitala je Johanna.

~ 417 ~ Spas

Bilo je grješno priznati, ali uistinu je uživala u bratovoj nelagodi. Bilo mu je teško lagati joj, zaključila je, ako je bilo suditi po izrazu njegova lica. Mrštenje ga je prilično odavalo, s obzirom na to da je pitanje bilo posve nedužno.

Spasio ga je Gabriel. - Jeste li večerali, oče? Johanna, gdje ti je pristojno ponašanje? Trebaš zatražiti od slugu da nahrane ovog čovjeka.

- Već sam jeo - izjavio je svećenik. Sjeo je uz Johannu, odbio ponuđeno piće, a potom se do u pojedinosti upustio u priču o posljednjoj Auggiejevoj seriji pića.

- Jako je - izjavio je. - Samo jedno to piće i tijelo bi moglo poletjeti preko dvorišta.

Johanna se nasmijala zbog svećenikova pretjerivanja. - Zagrijat će nas kad dođu duge... - Svećenik je namjeravao reći kako će im to piće zagrijati utrobu u nadolazećim hladnim zimskim večerima, ali brzo je promijenio iskaz. - ... ostane li ga uopće.

- Što duge? - upitala je Johanna.

- Duge tople zimske noći - promrmljao je svećenik, mrko pogledavši prema Nicholasu. Očito je još uvijek krivnju svaljivao na Johannina brata zbog laži koju joj je izrekao govoreći joj o klimi u Visočju.

Nicholas je bio iznenađen što svi oni još uvijek taje istinu njegovoj sestri. Umalo se nasmijao, no na vrijeme se suzdržao.

- Nicholas, znaš li da je, otkad sam došla ovamo, vrijeme veoma nepredvidivo. Uh, nekih je večeri baš hladno.

- Ne, djevojko, nikada nije hladno - usprotivio se Gabriel.

- Daj, Johanna - zaustio je Nicholas.

- Hoćeš li mi reći zašto si došao ovamo? Očito postoji nekakav problem, jer bi u protivnom pričekao majku, Nicholas.

- Zašto si tu, sinko? - Svećenik je također želio znati odgovor.

~ 418 ~ Spas

Nicholasa su čvrsto pritisnuli da im odgovori.

- Zbog vremena - izjavio je, nakon što je na trenutak zastao. - Nisam više mogao živjeti s tom laži, Johanna. Došao sam ovamo da ti kažem istinu.

Johanna je prasnula u smijeh i znao je da mu ne vjeruje, ali sada kad je započeo s izmišljotinom, neće se zaustaviti.

- Lagao sam ti. Eto. Rekao sam ono što sam ovamo došao reći.

- Želiš reći da si mi lagao o vremenu?

Nicholas se nacerio. Njegov smijeh bio je zarazan, baš kao i njezina prijetvornost. Odjednom mu je sinulo da je ona oduvijek znala da joj laže.

Nagnuo se naprijed i upro prst u nju. - Znala si... cijelo to vrijeme, zar ne?

Potvrdno je kimnula. - Nosim vuneni ogrtač, Nicholas. Naravno da sam znala.

- Dakle, svaki put kad ti je netko od nas lagao i rekao da je vrijeme neuobičajeno hladno, znala si istinu, djevojko?

Svećenik je zvučao zaprepašteno. Johanna je potvrdno kimnula. - Bilo je ljubazno od vas što ste podržali laž mojeg brata, jer imali ste na umu samo moju sreću, oče...

- Imaš izvrnut smisao za humor, ženo - izjavio je Gabriel.

- Izvitoperen poput oklopa predugo ostavljenog na kiši - složio se Nicholas.

Nasmijala se. Muškarci su pretpostavili da ne mari za njihove uvrede.

Johanna je zijevnula i smjesta se ispričala. Gabriel je od nje zahtijevao da pođe gore na spavanje.

- Najprije bih sa svima vama željela o nečemu popričati - rekla je. - Potom ću poći na počinak.

~ 419 ~ Spas

- O čemu to želiš razgovarati? - upitao je Nicholas.

- Pomoći ću budem li mogao - obećao je svećenik.

- Imam problem - započela je Johanna.

- Reci nam kakav, djevojko - ustrajao je otac MacKechnie.

Johanna se netremice zagledala u Gabriela kad je odgovorila: - Čini se da imam dva muža.

DEVETNAESTO POGLAVLJE

I maš samo jednog muža, Johanna.

Gabrielov ton dao je nagovijestiti da ne ulazi u prepirku s njim. Uzela ga je za ruku i potvrdno kimnula.

- Čula si dok sam tvojemu mužu govorio za Raulfa, zar ne, Johanna? - upitao je Nicholas.

- Jesam - priznala je.

- Nije to bilo lijepo od tebe, djevojko - ustvrdio je njezin suprug.

Odmahnula je glavom. – Nije bilo lijepo od vas što ste mislili da možete zatajiti tako važnu vijest od mene.

- Pokušavam to razriješiti u svojoj glavi - ubacio se svećenik. - Želite mi reći da je barun Raulf živ?

- Želimo - odgovorio je Nicholas.

- Bože mili na nebesima - promrmljao je svećenik. - A gdje je bio sve to vrijeme?

- Zaključan u tamnici s druge strane oceana - odgovorio je Nicholas. - Poslali su ga preko svijeta kao predstavnika kralja Johna na pregovore o trgovinskom sporazumu. Raulf je napustio Englesku prije nego što je John počeo zavadu s

~ 420 ~ Julie Garwood

Crkvom. Kralja više nije briga i ne namjerava smirivati Papu. - Nakon što je završio s objašnjenjem, obratio se svojoj sestri: - Koliko si toga čula?

- Sve - slagala je.

- Dođavola.

Oglušila se na to bogohuljenje. - Molim te, objasni ocu tu zbrku usred koje sam se našla.

Nicholas je uzeo pehar i u jednom dugačkom gutljaju iskapio njegov sadržaj. Johanna je odjednom osjetila potrebu da se približi Gabrielu. Ustala je i prišla stati uz njega. Obujmio ju je oko struka i privukao bliže. Ona je svoju ruku prebacila oko njegova vrata i naslonila se na nj.

- Barun Raulf pao je sa stijene i svi su vjerovali da je mrtav.

- Bio sam u Engleskoj kad je stigla ta vijest - podsjetio je svećenik Nicholasa.

- Eto, vidite, nije poginuo - promrmljao je. - Ponovno je u Engleskoj, bijesan kao ris, zato što su mu ženu i zemlju dali drugima. Kralj želi smiriti tu hulju, iako sam Bog zna zašto. John je naredio Johanni da se vrati Raulfu i u nastojanju da smiri MacBaina i izbjegne rat, pristao je dopustiti mu da zadrži ovaj posjed.

Otac MacKechnie nešto je potiho promrmljao. - Nije važno što tvoj kralj želi, sinko. Johannin je brak poništen. To je činjenica. Sam je Papa potpisao tu ispravu. Nisi li mi tako rekla, djevojko?

Johanna je potvrdno kimnula. - Tako je - rekla je. - Nisam shvatila da će mi zapravo trebati to poništenje. Zatražila sam ga samo zato da odugovlačim kralja da me ne natjera da se ponovno udam.

John je samoga sebe odlučio načiniti papom. Otkada se upustio u bitku s Crkvom, doslovno su sve veze sa Svetim Ocem pooštrene. Svećenici su već pobjegli u Ravničarski kraj u očekivanju takvog interdikta. John će sigurno biti ekskomuniciran.

~ 421 ~ Spas

- Dakle, tvoj kralj smatra da muževe može tako olako mijenjati, kao pucnuti prstima? - upitao je Gabriel svojeg zeta.

- Smatra – odgovorio je Nicholas. – Neće poslušati razum. Pokušavao sam ga nagovoriti, ali tvrdoglavo je odlučan usrećiti Raulfa. Sve bih dao da znam zašto.

- Što će se dogoditi kad naš lord odbije odustati od Johanne? - upitao je svećenik.

- John će dodijeliti trupe Raulfu.

- S kojom namjerom? - upitao je svećenik.

- Ratovanja.

Nicholas i Gabriel izgovorili su to uglas.

- Ne mogu dopustiti da se to dogodi - prošaptala je Johanna. - Tek smo sve obnovili, Gabriele. Neću dopustiti da sve bude ponovno uništeno.

- Ne vjerujem da možeš bilo što učiniti po tom pitanju, Johanna - rekao je njezin brat.

- Jesi li vidio Raulfa? - upitala je Johanna.

- Da sam ga vidio, bio bih ga ubio zbog onoga što ti je učinio. Ne, nisam ga vidio.

Johanna je odmahnula glavom. - Ne možeš ga ubiti. Kralj bi svoj bijes usmjerio na tebe.

- Poslušaj ju, sinko - savjetovao je svećenik. Umorno je uzdahnuo. - Imamo popriličan problem za vratom.

- Koliko vremena Gabriel ima do donošenja odluke?

- Johanna, ne vjeruješ valjda da bih pomislio na to da odustanem od tebe? - promrmljao je njezin suprug.

- Dvojica glasnika i četvorica vojnika koji s njima jašu u pratnji bit će tu sutra ili prekosutra priopćiti tvojemu mužu zahtjeve kralja Johna.

- A gdje je Raulf?

~ 422 ~ Julie Garwood

- Dobio sam obećanje od kralja da će Raulf biti s njim, zadržan na dvoru dok se ovo ne sredi.

Johanna se klonulo naslonila na svojeg supruga. Gabriel je smjesta izvukao stolac kako bi mu mogla sjesti u krilo.

- To nam ne ostavlja dovoljno vremena da smislimo plan djelovanja - rekao je svećenik.

- Da, ostavlja - ustvrdio je Gabriel. - Glasnici će se morati vratiti u Englesku s izvješćem da odbijamo izvršiti zahtjev. To će nam omogućiti dovoljno vremena.

- Vremena za što? - upitala je Johanna. - Za pripremu -

odgovorio je Nicholas.

Johanna je potom promijenila temu razgovora. - Što si čuo o Arthuru? Nama je rečeno da je kraljev nećak ubijen. Jesi li ti čuo nešto više od toga?

Nicholas se namrštio zbog promjene teme razgovora. Ali Johanna se doimala iscrpljenom pa je zaključio kako razgovor nastoji vratiti na neku temu koja će ju manje uzrujati.

- Nekoliko je proturječnih izvješća - odgovorio je Nicholas. - Barun Goode zakleo se da će doznati što se dogodilo Arthuru. Prevrće svaki kamen u svojoj potrazi. Sve više ljudi vjeruje da je Arthur ubijen. Bio je kandidat za prijestolje - objasnio je, kako bi ga otac MacKechnie mogao bolje razumjeti. - I prava prijetnja Johnovu položaju. Goode nije jedini koji podržava njegova nećaka. Arthur ima popriličnu vojsku koja podupire njegova nastojanja.

- Što tvoj kralj kaže na tu tajnu? - upitala je Johanna.

- Kune se da nema spoznaju o tom kako je njegov nećak umro - odgovorio je Nicholas. - Najviše se vjeruje da su pretjerano žestoke pristaše kralja Johna zarobile Arthura i zaprijetile mu da će ga kastrirati te da je umro od straha.

- To bi moglo biti - promrmljao je Gabriel.

- Ali još se uvijek samo nagađa - rekao je Nicholas. - No reći ću vam nešto. Da bilo koji barun ima dokaz da je John umiješan u nećakovu smrt, u Engleskoj bi došlo do pobune.

~ 423 ~ Spas

Baruni bi Johna objesili za... - Nicholas se zaustavio prije nego što je rekao nešto što bi za Johannu bilo uvredljivo pa je brzo u zamjenu našao mnogo prikladniju riječ - ... noge.

Johanna je još jednom glasno zijevnula. Zamolila je muškarce da ju ispričaju, a potom rekla: - Eto, to je razlog zbog kojeg kralj John želi da Raulf bude sretan.

Gabriel je pretpostavio što je Johanna namjeravala reći prije nego što je progovorila. Sve je sada sjelo na svoje mjesto. Ne samo da je Johanna znala da je Arthur ubijen, već je znala i tko ga je ubio.

- Johanna, objasni što si time mislila reći - zamolio je Nicholas. - Znaš li zašto John želi umiriti Raulfa?

Namjeravala je odgovoriti na bratovo pitanje kad ju je Gabriel nježno stisnuo.

- On mu je jedan od najdražih baruna - rekla je.

Gabriel je olabavio stisak. Pretpostavila je da ga je njezin odgovor zadovoljio. Pričekat će dok ostanu nasamo pa će ga tada upitati zašto nije želio da ona Nicholasu kaže nešto više.

- John ne želi usrećiti Raulfa - rekao je tada Gabriel. - Želi ga ubiti. Stoga će ga, vidite, naposljetku poslati k meni.

Rasprava se zahuktala, ali Johanna je bila previše iscrpljena da bi ostala dolje u prizemlju i slušala kako se njezin muž i brat prepiru oko toga što učiniti.

Otac MacKechnie zatražio je da mu ukažu čast da otprati svoju gospodaricu do njezine sobe. Njegov pravi cilj bio je ostati s njom nasamo pa joj je čim su izišli iz dvorane stisnuo ruku u svoju i upitao hoće li se bojati tih ružnih vijesti ili će sve staviti u Božje ruke i dobro se naspavati, onako kako bi to svaka inteligentna djevojka učinila.

Gabriel se također brinuo da će se njegova žena razboljeti od briga. Bio je posve pripravan pokušati joj ublažiti strahove, no shvatio je da nije potrebno. Nije ju čak mogao ni probuditi tek toliko da joj dade poljubac za laku noć. Bila je mrtva za cijeli svijet i spavala snom pravednika, kao da ju ništa ne muči.

~ 424 ~ Julie Garwood

Johanna se probudila usred noći. Nešto teško dokotrljalo joj se na noge i prenulo ju. Čim se pomaknula, Gabriel se uspravio u sjedeći položaj. U podnožju kreveta ugledao je sina i smjesta mu naredio da se vrati u svoj krevet.

- Ne budi ga - prošaptala je Johanna. - U našem je krevetu već više od sat vremena. Samo ga, molim te, makni s moje noge.

Njezin suprug glasno je uzdahnuo, dovoljno glasno da probudi mrtve. Ali Alex se nije ni pomaknuo. Spavao je dok su ga prenosili s jednog kreveta na drugi.

- Ima li dovoljno pokrivača? - prošaptala je Johanna. - Ovdje je hladno - dodala je kimnuvši.

Gabriel se vratio u krevet i privukao svoju suprugu u naručje. - On je moj sin - rekao je. - Hladnoća na nj ne utječe.

Pomislila je kako je opaska njezina supruga nelogična. Namjeravala mu je to reći, ali pozornost joj je odvratila njegova gruba naredba da ga poljubi.

Pomislio joj je samo dati brz poljubac, ali imala mu je tako dobar okus i tako lijepo uzvraćala da je zaključio kako želi još malo. Ponovno ju je poljubio, dugo i žestoko, a potom odlučio da želi sve.

Bila je prava agonija voditi ljubav bez stvaranja buke i posljednja Gabrielova suvisla misao prije nego što ga je njegova supruga dovela izvan granica kontrole bila je ta da će biti neizmjerno sretan kad sina preseli u drugu prostoriju.

Sviđao mu se način na koji se njegova žena poslije šćućurila uz njega. Dođavola, sviđalo mu se sve u svezi nje, pomislio je, osmjehnuvši se.

- Gabriele?

- Što je?

- Željela bih ti nešto reći - prošaptala je u mraku. - Znam zašto se kralj John želi otarasiti Raulfa.

- Odmaraj sada, Johanna. Sutra ćemo razgovarati o tom.

~ 425 ~ Spas

- Ali ja želim o tom razgovarati sada.

- U redu - pristao je. - Ali počneš li se uzrujavati, svu tu svoju zabrinutost ostavit ćeš na stranu do sutra.

Oglušila se na to. - Željela sam ti to već prije reći - započela je.

- Namjeravala si to reći i Nicholasu, zar ne?

- Jesam - odgovorila je. - Zašto si me spriječio?

- Zato što Nicholas nije samo tvoj brat nego i engleski barun. Čuje li uznemirujuće vijesti o ponašanju svojeg vladara, mogao bi biti prisiljen djelovati. Nitko sada neće Johna svrgnuti s prijestolja. Pokuša li, Nicholas bi bio ubijen.

Nije razmotrila tu mogućnost da bi se Nicholas mogao osjećati potaknutim da izazove kralja. Bila je sada zahvalna Gabrielu na tom što ju je spriječio da kaže ono što je znala.

- Kako si pretpostavio...

Nije joj dopustio da završi. - Imam ti postaviti samo jedno pitanje, Johanna. Tvoj odgovor neće izići iz ove sobe.

- Reći ću ti sve što želiš znati.

- Je li Arthura ubio kralj ili je to učinio Raulf?

Nije oklijevala dati mu odgovor. - Vjerujem da ga je ubio Raulf, ali naredba je došla od kralja Johna.

- Sigurna si?

- O, da - prošaptala je. - Sigurna sam. Osjetila je silno olakšanje zbog toga što napokon može s

nekim podijeliti teret koji je nosila i oči su joj zasuzile.

- Otkuda ti ta spoznaja?

- Čula sam kraljeva glasnika dok je čitao naredbu - objasnila je. - Raulf nije znao da slušam, ali glasnik me ugledao na dovratku. Ne znam je li rekao mojemu mužu ili nije. Ali sigurna sam da je rekao kralju. Raulf je otišao nedugo prije Uskrsa. Kući se vratio tek sredinom ljeta. Ni

~ 426 ~ Julie Garwood

mjesec dana poslije čula sam glasine o tom da je Arthur nestao. Nekoliko godina poslije, nakon što sam čula za Raulfovu smrt, bilo je naređeno da me se dovede u London i stavi pod ključ. Nekoliko me puta kralj došao vidjeti i tijekom svakog posjeta namjerno bi spomenuo Arthura.

- Ispipavao je da vidi što znaš - nagađao je Gabriel.

Johanna je potvrdno kimnula. - Naravno, pretvarala sam se da ništa ne znam.

- Tko je bio taj glasnik kojeg je kralj poslao Raulfu s naredbom da ubije Arthura?

- Barun Williams - odgovorila je Johanna. - John zasigurno ne bi imao povjerenja u nekog dvorskoga glasnika. Williams i Raulf bili su kraljevi najbliži pouzdanici. Ali ta dvojica baruna nisu vjerovala jedan drugomu.

- Imala si vrašku sreću da te kralj nije ubio. Riskirao je ostaviti te na životu s tom spoznajom.

- Bio je uvjeren da ništa ne znam - ustvrdila je. - Osim toga, znao je da ne bih mogla svjedočiti protiv njega. Ženama nije dopušteno na sudu optužiti nikoga osim svojih muževa, ali i u tom slučaju samo ako se radi o neznatnim prijestupima.

- Barun Goode vjeruje da ti nešto znaš, zar ne? Zato nastoji stupiti u razgovor s tobom.

- Da - odgovorila je. - Svi baruni bili su svjesni odnosa između Johna i dvojice njegovih najdražih podanika, Raulfa i Williamsa. Kao što nam je sada poznato, Raulf je napustio Englesku neposredno prije Arthurova nestanka. Goode pretpostavlja da bi između ta dva događaja mogla postojati poveznica. Vjerojatno me želi ispitati o datumima. Nije mogao znati da sam bilo što načula.

~ 427 ~ Spas

-

Sada me pozorno slušaj - naredio je Gabriel. - Nikome nećeš reći što si načula, čak ni svojemu bratu. Obećaj mi, Johanna.

- Ali postoji jedna osoba s kojom doista moram razgovarati - prošaptala je.

- Tko?

- Kralj John.

Zaustavio se prije nego što je viknuo: - Ne dolazi u obzir.

- Vjerujem da ga mogu navesti da posluša razum. To je jedini način, mužu. Ne želim rat.

Gabriel se odlučio poslužiti logikom da joj ukaže na to kakvoj se velikoj opasnosti izlaže. - Upravo si mi rekla da protiv kralja ne možeš svjedočiti. Ako misliš da ga možeš prestrašiti obećanjem da ćeš reći barunima sve što znaš i potaknuti pobunu protiv krune, John će te jednostavno ušutkati prije nego što uopće uspiješ provesti svoj plan.

Dugo je potrajala tišina. Gabriel je vjerovao kako je Johanna naposljetku shvatila glupost svoje želje da s kraljem popriča.

- Nisam taj plan akcije razmotrila - prošaptala je.

- Nego kakav je onda, zaboga, bio tvoj plan? Jesi li pomislila da bi mogla dobiti Johnovu sućut?

Odmahnula je glavom. - Nisam - rekla je. - Samo sam pomislila da bih mogla spomenuti poruku koju je poslao Raulfu.

- I, kako bi taj tvoj podsjetnik pomogao?

- Poslao je pisanu poruku, Gabriele. Vlastitom rukom napisanu. Raulf vjeruje da ju je on spalio.

~ 428 ~ Julie Garwood

-

Gabriel je napeto iščekivao. - Nije li?

Nakon što je Williams naredbu pročitao Raulfu, ostavio ju je na stolu i pošao. Tada me ugledao. Kimnula sam mu i nastavila kroz izlaz, a potom se spustila niz stražnji hodnik. Željela sam da Williams vjeruje kako sam se tamo samo zatekla.

- I onda - poticao ju je Gabriel, nestrpljiv čuti ostatak priče. Raulf je ispratio Williamsa van. Kad se vratio u dvoranu,

uzeo je smotuljak i bacio ga u vatru. Stajao je tamo i gledao dok nije u potpunosti izgorio.

Nagovještaj smiješka promijenio je Gabrielov izraz lica. Bože, bio je oženjen za pametnu ženu.

- Što je spalio?

- Jednu važnu propovijed biskupa Hallwicka o inferiornosti žena.

- Raulf nije znao da znaš čitati, zar ne?

- O, ne, nije - požurila je dodati. - Pretukao bi me da je znao. Namjerno sam mu dokazala da griješi jer mi je po stoti put rekao da sam previše neuka da bih naučila. Naravno, pretukao me i zbog toga što sam bila neuka, stoga pretpostavljam da mu nije...

Bilo je to prvi put da je tako otvoreno progovorila o batinama i, premda je sada već duže vremena znao istinu, ipak ga je potreslo čuti od nje te riječi.

- Što pretpostavljaš da mu nije? - upitao je, glasom grubim od emocija.

Priljubila se jače uz njega prije nego što mu je odgovorila.

~ 429 ~ Spas

-

- Pretpostavljam da mu nikada nije bio potreban razlog da me premlati - prošaptala je.

- Nikada te više neće dotaknuti - obećao je Gabriel.

Bijes u njegovu glasu bio je zastrašujući. - Znam da ćeš me zaštititi - rekla je.

- Dođavola, znaš da hoću - uzvratio je.

Njegova osorna reakcija nije ju uzrujala, već ju je utješila. Bio je izvan sebe od bijesa zbog nje.

- Strašno si riskirala kad si zamijenila smotuljke - rekao je tada. - Što da je Raulf odlučio ponovno pročitati kraljevu naredbu?

- Mislim da je rizik vrijedio - odgovorila je. - Bio je to važan papir za sačuvati. Na dnu je Johnov potpis, i njegov pečat.

- Glup je kad je stavio svoje ime... Vjeruje da je nepobjediv - rekla je. - Osim toga, mislio je da

Raulf neće povjerovati Williamsu bez pisane naredbe. Bilo je važno vrijeme, premda nisam sigurna zašto, i to je zasigurno bio razlog zbog kojega kralj John nije Raulfa pozvao u London i rekao mu što želi da se učini.

- Gdje je taj smotuljak?

- Zamotala sam ga u mekanu pamučnu tkaninu i sakrila unutar oltara kapelice koju je Raulf bio netom sagradio za biskupa. Umetnut je između dva mramorna pravokutnika.

Gabriel je osjetio kako ona drhti i čvršće ju prigrlio.

- Znaš li da sam ga umalo bila uništila neposredno prije nego što mi je rečeno da je Raulf mrtav. Potom sam se predomislila.

- Zašto?

~ 430 ~ Julie Garwood

-

- Željela sam da ga u budućnosti netko nađe i dozna istinu.

- Mene više zanima tebe zaštititi, Johanna. Neću ti dopustiti da razgovaraš s kraljem Johnom.

- Ne želim rat - prošaptala je.

Zvučala je kao da će briznuti u plač. Poljubio ju je u čelo i zahtijevao od nje da prestane brinuti.

- Uvjerit ću ja kralja Engleske da nas ostavi na miru.

Pokušala se prepirati s njim - Ne pomišljaš valjda o odlasku u Englesku?

Nije joj odgovorio. - Kasno je, Johanna, vrijeme je da pođeš na spavanje.

Iscrpljenost je prevladala. Zaključila je da bi trebala pričekati do sutra i urazumiti svojeg supruga. U jedno je bila sigurna. Nije mu namjeravala dopustiti da se suoči s kraljem Johnom ili Raulfom bez sigurnoga plana na umu. Zahtijevat će da sa sobom povede barem poveću skupinu gorštaka.

Ispostavilo se da je jutro bilo prekasno da od svojega supruga zahtijeva da bude razuman. Kad se Johanna odjenula i sišla u prizemlje naći Gabriela, Nicholas joj je priopćio da je on već dotad napustio posjed.

Nije počela histerizirati, ali bio joj je potreban svaki gram snage koji je posjedovala da se suzdrži. Dan je provela koračajući i brinući. Do večere je već bila luda od zabrinutosti.

~ 431 ~ Spas

Otac MacKechnie je, na Johannino inzistiranje, sjeo na začelje stola. Sjela je desno od svećenika, uz Clare, a Nicholas se smjestio njoj sučelice.

Pri pomisli na hranu želudac joj se okretao. Jedva je uspijevala gledati druge kako jedu. Nije progovorila ni riječi, sve dok pladnjevi nisu bili sklonjeni sa stola.

- Nicholas, zašto si ga pustio da ode? - viknula je.

- Pustio ga? Johanna, iznio sam razuman argument, ali tvoj tvrdoglav muž me nije htio slušati.

Nastojala se smiriti. - Znači i ti shvaćaš veliku opasnost...

Nicholas je odmahnuo glavom. - Nisam mu se usprotivio zbog odlaska. Pokušao sam ga nagovoriti da mi dopusti da pođem s njim.

- Nije sa sobom poveo dovoljno vojnika.

- Zna on što radi - branio ga je Nicholas.

- Nije imao dovoljno vremena smisliti plan. Ne može tek tako upasti na Johnov dvor i zahtijevati da ga sasluša.

Nicholas se nacerio. - O, da, može - odgovorio je. - Tvoj muž zna biti veoma uvjerljiv kad hoće. Već će on uspjeti biti primljen.

- Trebao si poći s njim, Nicholas - izletjelo je Clare. - Ti si barun. Tebe bi tvoj kralj poslušao.

Nicholas je svrnuo pozornost na tu lijepu ženu koja se s tako očitim gnušanjem mrštila na njega.

- To je bio moj argument - rekao joj je.

Johanna je odmahnula glavom. - Samo Gabriel može navesti kralja da posluša razum - rekla je.

Nicholas se zavalio na naslon stolca. - Zašto to, Johanna?

~ 432 ~ Julie Garwood

Smjesta je požalila što je to rekla. - Zato što je moj muž - odgovorila je. - Osim toga, sinoć si rekao da si već pokušao razgovarati s Johnom i da te nije želio čuti.

- Ipak sam trebao poći s njim - rekao je njezin brat.

- Zašto nisi? - upitala je Clare. - Zamolio me da ostanem tu - odgovorio je. - Gabriel me

učinio odgovornim za tebe, Johanna, i bit će nesretan kad se vrati i zatekne te razboljelu od brige.

- Ako se vrati - prošaptala je Johanna.

- Sramotiš Gabriela takvim svojim komentarima - rekao je Nicholas. - Trebala bi imati povjerenja u njegove sposobnosti.

Johanna je briznula u plač. Otac MacKechnie ispustio je komad kruha kojeg je grickao i ispružio se potapšati Johannu po ramenu.

- Hajde, hajde, djevojko, sve će biti u redu.

Dok je svećenik nastojao utješiti svoju gospodaricu, Clare je napala Nicholasa braneći Johannino ponašanje.

- Ona voli svoga muža - viknula je. - Kako se usuđuješ kritizirati ju? Zabrinuta je za njegovu sigurnost i zasigurno joj nisi potreban ti da ju navodiš da osjeća grizodušje ili da bude posramljena.

Kad je završila sa svojim govorom, Clare je vikala.

Skočila je na noge, prekrižila ruke preko prsa i mrko gledala u Nicholasa.

Ničim nije reagirao na njezino ponašanje ni na njezine riječi. Zapravo, nije bio ni uvrijeđen. Ne, smatrao je Clarinu obranu Johanne vrijednom divljenja.

- Kako si u tako kratko vrijeme postala tako odana mojoj sestri? - glas mu je bio ljubazan i umirujući. Činilo se da ju je buran govor smjesta prošao. Ponovno je klonula na stolac,

~ 433 ~ Spas

namjestila ogrtač preko ramena i uklonila pramen kose iz očiju, a potom ponovno pogledala u Nicholasa.

Osmjehivao joj se. Bio je zgodan muškarac, pomislila je sama za sebe i osjetila toplinu zbog nježnosti u njegovu pogledu. Odmahnula je glavom na te misli i pokušala se prisjetiti pitanja koje joj je postavio.

- Tvoja mi je sestra spasila život.

Johanna je obrisala oči, zahvalila svećeniku na brizi, a potom se okrenula prema Clare.

- Ti si sama sebe spasila, Clare. - Ali ti si imala svoje prste u tome - izjavio je otac

MacKechnie. Alex se pojavio na ulazu. Skakutao je s noge na nogu, čekajući da privuče pozornost.

Johanna je ugledala svojeg sina i smjesta se ispričala od stola. - Moram ga ušuškati - objasnila je.

- Hoćete li opet sići dolje? - upitala je Clare.

- Veoma sam umorna večeras - odgovorila je Johanna. - Mislim da ću otići u krevet.

- Poći ću i ja gore s vama - izjavila je Clare. Ustala je, naklonila se svećeniku, a potom obratila Nicholasu. - Nisam namjeravala vikati na tebe.

Nicholas je ustao kad i njegova sestra. Clare je zaobišla začelje stola s namjerom da napusti dvoranu, ali kad je došla do njega, zaustavila se.

Nadvijao se nad njom. Zabacila je glavu kako bi ga mogla pogledati u oči. Lijepe su, pomislila je sama za sebe... za jednoga Engleza.

- Ispričavam se, barune. Imate li mi što reći zauzvrat?

- I ponovno izazvati paljbu? Čini se da se vrijeđaš na sve što kažem, Clare MacKay.

- Ne - branila se.

~ 434 ~ Julie Garwood

Nacerio se. Otac MacKechnie groktao je od smijeha. - Sad te dobio, djevojko. Upravo si dokazala da je u pravu.

Clare nije znala šali li se Nicholas s njom ili ne šali. Osjećala je kako se crveni i nije shvaćala zašto. Zasigurno nije učinila ništa zbog čega bi se osjećala posramljeno.

Zaključila je kako je dovoljno vremena protratila pokušavajući razumjeti toga neobičnog Engleza. Okrenula se prema svećeniku, poželjela mu laku noć, a potom isto to promrmljala Nicholasu.

- Lijepo spavaj, Clare.

Njegov mazan glas uzdrmao ju je. Nakratko je podignula pogled prema njemu.

Namignuo joj je.

Nije istrčala iz dvorane. Izišla je damskim korakom. Osmjehnula se tek kad je došla do izlaza. Potom se smješkala cijelo vrijeme dok se uspinjala stubištem. Osim toga, dosta je uzdisala. Barun Nicholas bio je posve neprihvatljiv muškarac, i tako joj nebesa pomogla, počeo joj se sviđati.

Nicholas ju je ispratio pogledom dok je odlazila iz dvorane. Otac MacKechnie zamolio ga je da ponovno sjedne. - Ne idi još. Popij nešto sa mnom. Nijedan od nas dvojice ovako zabrinut neće se baš mnogo naspavati večeras.

Nicholas je posegnuo za vrčem i natočio piće u svećenikov pehar.

- Zainteresirala me Clare - zapazio je.

- Naravno da te zainteresirala - složio se otac MacKechnie. - Lijepa djevojka, zar ne?

Nicholas je potvrdno kimnuo. - Jeste li bili tu kad je stigla?

- Bio sam - rekao je otac MacKechnie.

Nicholas je pričekao da mu svećenik kaže nešto više, ali čini se da otac MacKechnie nije više imao namjeru progovoriti.

~ 435 ~ Spas

- Dok je Clare tu, odgovoran sam za njezinu sigurnost, oče - rekao je.

- O, da, jesi.

- MacBain mi je rekao da će sutra ili prekosutra njezin otac doći po nju.

- Nisam to čuo - odgovorio je svećenik. - Što ćeš učiniti? Hoćeš li ju pustiti da ode?

- Morat ćete mi ispričati što se dogodilo toj ženi. Ne mogu donijeti nikakvu odluku dok ne znam ništa o njezinoj prošlosti. Činilo se da je Clare ta vijest uzrujala.

- Misliš da se uzrujala zbog toga što njezin otac dolazi po nju? Nicholas je potvrdno kimnuo. Svećenik je glasno uzdahnuo.

- Bolje će biti da čuješ što se toj sirotoj djevojci dogodilo. Clare MacKay ovamo je stigla sva krvava i raskomadana da je izgledalo kao da su je se vukovi dočepali. Pravo je čudo da joj lice nije unakaženo ožiljcima. Čudo je i da je ostala na životu. Dao sam joj posljednje pomazanje - dodao je, kako bi Nicholas shvatio da ne pretjeruje.

Otpio je dugačak gutljaj, a potom ispričao Nicholasu cijelu priču. Bio je zadovoljan barunovom reakcijom jer Nicholas je bio propisno bijesan.

- Dakle, rodit će jednoga MacBaina? - upitao je Nicholas kad je svećenik završio s objašnjenjem.

- Neće, sine, nije noseća. Gle, izmislila je to i tek sinoć cijelu istinu priznala našemu lordu. Clare mi je to jutros rekla. Nije rekla da je povjerljivo niti mi se ispovjedila pa sam slobodan govoriti o tome - objasnio je žurno. - Rekla je da osjeća olakšanje. Ponosna je žena, ne voli lagati.

- Pa zašto je onda lagala?

- Bio je to jedini način koji joj je pao na pamet da pobjegne od Maclnnesovih ljudi. Pribjegla je ekstremnom. Mogli su ju ubiti.

~ 436 ~ Julie Garwood

- Iz onoga što ste mi ispričali o njezinim ozljedama, umalo nije umrla - zapazio je Nicholas.

Svećenik se složio, kimajući. - Clarin je otac jedini koji zasad ne zna istinu. Očekuje se sresti s ocem Clarina djetešca i odrediti datum vjenčanja.

Bizaran razgovor prethodne večeri odjednom je Nicholasu postajao smislen. - MacBain me neprestano zapitkivao poznajem li Clare. Mislio je kako sam ja bio za to odgovoran.

- Nitko tebe sada ne optužuje, sinko. Bilo bi zgodno da si ti bio taj, barem ja pretpostavljam da naš lord misli kako bi to bilo zgodno.

Nicholas je odmahnuo glavom: - Pasji...

Na vrijeme se zastavio da ne opsuje. - Što će Clarin otac učiniti kad sazna da je lagala?

- Tko bi to znao - odgovorio je svećenik. - Naravno, pokušat ću intervenirati ako se razbjesni. Istinu govoreći, bojim se za nju. Lord MacKay težak je čovjek. Voli on svoju kćer, ali kad sazna da je lagala, mogao bi ju udati za prvog slobodnog pripadnika klana kojeg ugleda. Pred njom je teška budućnost.

Nicholas je nekoliko trenutaka razmišljao o onom što mu je svećenik rekao.

- Nisam mogao spasiti Johannu.

Nicholasov glas bio je blag šapat, kao da se ispovijeda. Svećenik je spustio pehar i obratio se barunu: - Ne možeš sebe kriviti za ono što se dogodilo Johanni. Rekla mi je da je skrivala istinu od tebe zato što se sramila.

- Trebao sam znati što se događa - promrmljao je Nicholas. - Raulf ju je držao skrivenu i trebao sam biti dovoljno

pametan da shvatim koji su mu razlozi. Naravno, nije želio da joj vidim modrice. Bože dragi, kako ja želim biti taj koji će ga ubiti.

~ 437 ~ Spas

Svećenik je odlučio promijeniti barunove misli. - Bolje ti je donijeti zaključak što učiniti kad lord MacKay dođe ovamo. Johanna ne želi da Clare ode. Upozoravam te sada, sine. Morat ćeš se pozabaviti svojom sestrom, ali i Clarinim ocem. Osim toga, ovamo će stići kraljevi glasnici sa svojim zahtjevom da odvedu Johannu natrag u Englesku.

- John me uvjerio kako će poslati samo glasnike i četiri čovjeka u pratnji - rekao je Nicholas. - Bit će potrebno tek nekoliko minuta da im kažem Gabrielov odgovor i pošaljem ih natrag doma.

- Moj lord misli da će moći promijeniti mišljenje tvojega kralja, zar ne?

- Misli.

- Pitam se kako namjerava postići taj cilj - zapitao se otac MacKechnie.

Nicholas je odmahnuo glavom. - Bio je vraški uvjeren da će navesti kralja da uskrati podršku barunu Raulfu, ali Gabriel mi nije rekao što namjerava reći.

- Uhvaćen si u raskoraku, zar ne? Ne možeš pozvati svoje vazale da se bore na tvojoj strani, jer sada si u Visočju i bitka bi se veoma lako mogla voditi protiv tvojega kralja.

- Živimo u teškim vremenima - rekao je Nicholas. - Nezamislivo je da vazal izgubi vjeru i povjerenje u svojega vladara. Većini baruna u Engleskoj puna je kapa Johnovih lakrdija. Neprestano se priča o pobuni.

- Meni je jasno zašto - zapazio je svećenik. - Tvoj kralj stvorio je više neprijatelja nego saveznika.

- To je istina - složio se Nicholas. - Čak je i Svetoga Papu okrenuo protiv sebe. Promjena je na vidiku, oče, i ako se John ne popravi, naposljetku će biti prisiljen predati moć samo da ostane kralj.

- Kralj bez moći? Kako je to moguće?

~ 438 ~ Julie Garwood

- John će biti primoran prenijeti posebna prava na barune - objasnio je Nicholas.

Svećenik nikada prije nije čuo ni za što slično, ali u popriličnom broju svojih godina nikada nije ni vidio tako nesposobnoga vođu kakav je bio John. Priče koje je sve to vrijeme slušao o ponašanju kralja Johna nisu sve mogle biti pretjerivanja. Ako ih je samo nekolicina bila istinita, onda će vođa Engleske morati poprilično toga objasniti kada bude stajao pred svojim Stvoriteljem.

- Imaš li povjerenja u svojega kralja?

- Nastavit ću služiti svojemu vladaru dok on ne raskine tu vezu. Vazal sam mu.

- Ali imaš li povjerenja u njega?

Nicholas nije progovorio ni riječi. Povukao je stolac unazad, zaželio ocu MacKechnieju laku noć, a potom izišao iz dvorane.

Njegov odgovor bila je šutnja.

~ 439 ~ Spas

DVADESETO POGLAVLJE

Sljedećega dana nastao je pravi pakao.

Vrijeme je bilo uvod u katastrofu. Žestoka oluja s grmljavinom nastala je netom prije svitanja. Munja je srušila dva divovska bora. Jedan se srušio navrh štavljačeve kućice, a drugi je poprilično oštetio kuhinjski krov. Zidovi dvorca tresli su se od grmljavine. Oluja se doimala nemilosrdnom.

Alex se čvrsto držao uz Johannu. Buka je prestrašila dijete i svaki put iznova, kad bi se oglasio prasak groma, pokušao se zagnjuriti ispod nje.

Kada se oluja stišala, Johanna i Alex bili su iscrpljeni. Spavali su ujutro dokasna.

Clare je prodrmusala i probudila Johannu. - Molim te, probudi se, Johanna. Moram razgovarati s tobom. Otac jaše uz posljednji brijeg. Što ću mu reći? Bit će bijesan. Ne znam što učiniti. O, Alex, molim te, ne plači. Nisam te namjeravala prestrašiti.

Johanna se uspravila u krevetu u sjedeći položaj na vrijeme da uhvati svojega sina koji joj se naglo bacio u naručje.

Najprije je smirila dječaka i kad ga je konačno uspjela uvjeriti da shvati kako ni on ni njegova majka nisu ni u kakvoj opasnosti, prestao je plakati. Alex je sve od očeva odlaska bio razdražljiv i Johanna je pomislila kako bi ona mogla biti odgovorna za to. Mališan se kačio za njezin strah. Zaključila je da će morati biti mnogo obazrivija u prikrivanju svoje zabrinutosti.

- Clare, molim te, pomozi Alexu da se odjene. Moram požuriti želim li popričati s Nicholasom prije nego što tvoj otac stigne ovamo. Što si učinila s mojim ogrtačem?

~ 440 ~ Julie Garwood

Johanna je potrčala odjenuti se. Bila je zahvalna što ju je prošla jutarnja mučnina. Nije sada imala vremena baviti se s napadom poriva na povraćanje. Umila se hladnom vodom i oprala zube, ali nije imala vremena očetkati kosu. Dok je silazila niz hodnik, provukla je prste kroz tu hrpu zapetljane kose, nastojeći ju razmrsiti.

- Mama, čekaj me - viknuo je Alex. Johanna se zaustavila navrh stuba. Alex je potrčao niz

hodnik i zgrabio ju za ruku.

- Što kažeš na to da jutros posjetiš Auggieja? Lindsay će te odvesti do njegove kućice. Bit će mu drago da mu praviš društvo.

Alex je bio ushićen. Auggie mu je postao jedan od najdražih kompanjona. Žestoko je potvrdno kimnuo, pustio Johanninu ruku i potrčao niz stube zazivajući Lindsaya.

Nicholas nije bio u velikoj dvorani. Clare je dozivala Johannu i dala joj rukom znak da priđe vratima, koja je bila djelomično otvorila.

- Otac je tu - prošaptala je. - Nicholas ga čeka.

- Ostani unutra, Clare - naredila je Johanna. - Pokušat ću navesti brata da...

- Idem s tobom - izjavila je Clare.

Johanna se nije usprotivila. Clare je širom otvorila vrata, a potom za Johannom izišla van.

Bilo je hladno i vlažno. Oblaci su bili sivi i spuštala se poprilična izmaglica.

Lord MacKay odmah je ugledao svoju kćer i kratko joj kimnuo na pozdrav. Još je uvijek bio na konju, a s njim je bilo još dvadesetak pripadnika klana.

- Gdje je MacBain? - povikao je lord.

Nicholas je pričekao da Clarin otac sjaši i tek mu tada odgovorio.

~ 441 ~ Spas

- Imao je nešto važno obaviti i otišao je jučer ujutro. Predlažem vam da se vratite za dva do tri tjedna. Do tada će se vratiti.

Lord MacKay bijesno se namrštio. - Clare MacKay - proderao se.

- Da, oče.

- Jesi li već udana?

Clare je sišla niz stube i zaputila se preko dvorišta. U glasu joj se osjećao strah kad mu je odgovorila.

- Nisam, oče.

- Znači, ratujemo - zaurlao je lord MacKay. Žile su mu na vratu iskočile. Nicholas je odmahnuo glavom. - MacBain nema vremena

ratovati s vama - izjavio je. - Ima drugu, mnogo važniju bitku za vratom.

MacKay nije znao treba li biti uvrijeđen ili ne.

- Protiv koga ratuje? - zahtijevao je odgovor. - Protiv Gillevreyevih? Ili O’Donnellijevih? Podlaci su to. Nema veze o kojem klanu je riječ jer su oba vrlo loše obučena i može ih se pobijediti za jedan dan.

- Lord MacBain otišao je u rat protiv Engleske, papa - izlanula je laž Clare.

Njezina izjava privukla je pozornost njezina oca. - Dakle, to je u redu - zaključio je.

- Lorde MacKay, doimate se promočenim do gole kože. Nećete li ući unutra i utopliti se pokraj naše vatre? - Johanna je sada pokušavala izigravati ljubaznu domaćicu u nadi da će ublažiti gnjev toga čovjeka. - Sigurno ste gladni nakon tako dugog putovanja - dodala je, silazeći niz stube.

- Nisam gladan i ne znam zašto bih se trebao utopliti. Danas je vruće kao i obično.

- Oče, molim te, uđi unutra.

~ 442 ~ Julie Garwood

Lord MacKay odmahnuo je glavom. - Neću nogom kročiti dok ne čujem ime čovjeka koji te osramotio, Clare. Želim znati tko mi je zet. Osim toga, želim to smjesta čuti. Koji te MacBain osramotio, kćeri?

- Nije bilo nikakvog MacBaina.

Clarin je glas drhtao kad je odgovorila ocu. Johanna ju je pokušala ušutkati prije nego još nešto uspije reći.

Clare je odmahnula glavom. - Morat će doznati - prošaptala je.

- Što si to sada rekla? Nije bilo nikakvog MacBaina - zahtijevao je odgovor njezin otac.

- Oče, hoćeš li me, molim te, poslušati - objasnila je Clare. - Moram ti objasniti što se dogodilo.

- Jedino što želim čuti jest ime čovjeka za kojeg ćeš se udati.

Nicholas nije progovorio ni riječi tijekom rasprave između oca i kćeri. Doimao se potpuno nezainteresirano. Ali kada je Clare pokušala proći pokraj njega i približiti se svojemu ocu, ispružio se i zgrabio ju za ruku, kako bi ju spriječio da nastavi put.

- Nicholas? - prošaptala je Johanna.

- Dođavola - promrmljao je Nicholas.

Clare je Nicholasova reakcija zbunila u potpunosti. - Molim te, pusti me - rekla je. - Ovo se tebe ne tiče.

- Ah, ali tiče me se - usprotivio se.

Odmahnula je glavom. Potvrdno je kimnuo. - Ja odgovaram za tebe, Clare MacKay, a ti si meni odgovorna. Nisam ti dao dopuštenje da nekamo ideš. Stani iza mene i ne miči se odatle. - Posljednju naredbu izgovorio je oporim, očito zlim tonom.

Clare je bila jednostavno previše zaprepaštena da bi mu se usprotivila. Okrenula se prema Johanni, očekujući od nje

~ 443 ~ Spas

savjet. Nicholasova sestra samo je slegnula ramenima. Doimala se jednako zbunjenom poput Clare zbog Nicholasova ponašanja.

- Smjesta.

Clare je poslušala naredbu prije nego što je uopće imala vremena razmisliti o njoj. Prišla je i stala iza Nicholasa, a potom se protegnula na vrhovima prstiju kako bi mogao čuti njezino šaptom izgovoreno protivljenje. - Nisam ja tebi odgovorna.

Nicholas se nije potrudio prošaptati odgovor: - Bit ćeš.

Clare ipak nije razumjela što joj to Nicholas govori. Ali Johanna je shvatila. Prišla je svojemu bratu. Kao grom iz vedra neba pojavio se Keith i prepriječio joj put. Očito nije želio da ona dođe preblizu lordu MacKayu.

Pokušala je ne obazirati se na vojnikovo uplitanje. - Nicholas? Jesi li siguran da to želiš učiniti?

Njezin brat nije joj odgovorio. Lord MacKay istupio je. Želio je ugrabiti i povući svoju kćer.

- MacBain mi je obećao vjenčanje - izjavio je. - On nije netko tko bi porekao svoju riječ.

- Ne, nije - složio se Nicholas. - Vjenčanja će biti.

Lord se doimao umirenim. Potiho je u sebi progunđao i žustro kimnuo.

- Papa, neće...

- Šuti, djevojko, dok ne riješim svoje - naredio je njezin otac. Pogled mu je bio usredotočen na Nicholasa. - A tko mi je budući zet?

- Ja.

Lord Mackay zinuo je. Činilo se kao da će mu oči iskočiti iz dupalja. U nevjerici je poričući odmahnuo glavom i uzmaknuo za korak u pokušaju da se udalji od toga Engleza.

- Ne! - zaurlao je.

~ 444 ~ Julie Garwood

Nicholas nije lordu dopustio da se povuče. - Da - odgovorio je, naglasivši to.

Clare je dograbila Nicholasa za tuniku i pokušala ga povući natrag. - Jesi ti lud? - upitala je.

Johanna je laktom gurnula Keitha s puta i požurila do Clare. - Pusti ga - naredila je.

Clare se pokušala usprotiviti besramnom jamstvu koje je Nicholas upravo dao njezinu ocu, ali Johanna ju je zaustavila zgrabivši ju za ruku, šaptom zahtijevajući da pričeka do poslije s prepirkom.

- Je li to onda nekakav trik? - upitala je Clare, smatrajući da Nicholas možda daje nekakvo ishitreno obećanje u namjeri da dobije na vremenu.

- Moglo bi biti - dopustila je Johanna, dobro znajući da njezin brat nikada nije rekao nešto što nije mislio. On će svakako oženiti Clare Mackay. Prema njegovu odlučnom izgledu lica, nitko ga u tom neće zaustaviti, pa čak ni neodlučna nevjesta.

- Englez si - uzviknuo je lord. - To je nezamislivo. - Činilo se kako na Nicholasa nimalo nisu utjecale bijesne starčeve riječi. Zapravo se osmjehnuo kad je rekao: - Neću zahtijevati obilan miraz.

- Clare MacKay, jednako si tako mogla uzeti bodež i zabiti ga u očevo srce - zajaukao je lord.

- Ali, oče...

- Ni riječi. Nicholas je izdao tu zapovijed, obrecnuvši se. Nije skidao

pogled s Clarina oca kad je izdao naredbu. Čekao je da taj stari ratnik skoči na njega ili da se pribere.

Johanna je pokušavala smiriti Clare, ali bilo joj je teško obraćati pozornost na ono što ona radi i istodobno lorda držati na oku. Bila je opčinjena ponašanjem tog čovjeka. Lordovi ne plaču, ali ovaj je izgledao kao da će se svakoga trenutka

~ 445 ~ Spas

slomiti i zaplakati. Nedvojbeno mu je bilo teško prihvatiti Nicholasovu izjavu.

- Engleski barun oženjen s mojom kćeri? Prije ću umrijeti.

Johanna je prestala trljati Clare po ramenu i istupila. - Veoma bogat barun - izletjelo joj je.

Lord se namrštio pogledavši prema Johanni. Pomislila je kako mu je pogled pun negodovanja. - Ne radi se tu o bogatstvu - promrmljao je. - Koliko bogat?

Sat vremena poslije bili su vjenčani.

Nije bilo vremena za slavlje. Tek što je otac MacKechnie blagoslovio zajedništvo, u veliku dvoranu utrčao je Michael. Tražio je Keitha ili Nicholasa da im priopći vijest.

Najprije je zapazio baruna. - Jedan od naših vojnika koji je obavljao graničnu patrolu upravo je stigao s viješću - rekao je. - Uočeno je da engleski vojnici dolaze na naš posjed. Vojska, barune, i to samo sat vremena udaljena od utvrde.

- Koliko ih je viđeno? - želio je znati Keith.

- Previše da bi ih se uopće prebrojilo - rekao mu je Michael.

Nicholas je sada tako silovito i bijesno zagrmio da se njegov urlik mogao čuti sve dolje do Ravničarskog kraja.

Njegov ga je kralj izdao. Spona između vazala i vladara bila je raskinuta. John je lagao svojemu barunu, jer nije poslao ni glasnika ni pratnju, već vojsku.

Za manje od sat vremena utvrda će biti pod opsadom. Keith je odmah preuzeo nadzor nad pripremom terena za napad, postavivši zaštitare duž zidina, a Nicholas je na sebe preuzeo odgovornost da povede kontingent ljudi dolje niz sljeme, dočekati engleske vojnike u napadu s boka.

~ 446 ~ Julie Garwood

Lordu MacKayu rečeno je da ide kući prije početka napada, no odbio je poslušati naredbu i uzjahao konja te pojahao uz svojeg zeta. Rekao je jednomu od svojih vojnika da poput munje odjaše natrag do njegova posjeda i okupi znatnu vojsku. Nicholas je bio vraški zahvalan starcu što se umiješao, jer znao je da će im za borbu biti potreban svaki raspoloživ čovjek.

Clare se, kako se činilo, nije mogla odlučiti hoće li početi histerizirati zbog toga što je sada bila udana za jednog Engleza ili će pomoći u bitci protiv uljeza. Uto se Nicholas okrenuo poći, a Clare je zadignula suknje i potrčala za njim.

- Da se nisi usudio učiniti me udovicom, barune - zahtijevala je. - Želim poništenje braka, a ne sprovod.

Nicholas je došao do svoga pastuha i jednom rukom dograbio uzde, a potom se obratio svojoj nevjesti. - Nećeš dobiti nijedno - izjavio je.

Nije znala što mu reći na to. Nicholas je netremice dug trenutak gledao u nju, a potom zaključio da je dovoljno vremena izgubio na svoju nevjestu. Namjeravao se okrenuti.

- Čekaj.

- Da?

Nije mogla naći prave riječi. Stoga mu se samo bacila u naručje. Nicholas je znao što učiniti potom. Ispustio je uzde, obgrlio svoju uzdrhtalu nevjestu oko struka i dao joj poljubac prepun obećanja, odanosti i silne požude.

- Doimaš se poput dječaka s tom kratkom kosom, ali, dođavola, ljubiš se poput žene, Clare MacKay.

Zaboravila je kako disati. Nije se, činilo se, mogla pribrati, sve dok se njezin suprug udaljavao jašući.

- Pazi na nj, papa! - doviknula je.

- Hoću, djevojko. Ulazi unutra i ne miči se otamo.

~ 447 ~ Spas

Clare se okrenula poslušati ga kad je ugledala Johannu koja je trčala preko dvorišta. - Johanna, kamo ćeš? Nije ti sigurno biti tu vani.

Johanna ju nije slušala. Trčala je cijelim putom do Auggiejeve kućice. Plakala je sve dok nije stigla tamo.

Čim je ugledao svoju majku, Alex je počeo jecati. Podignula je dječaka i čvrsto ga zagrlila.

- Auggie, odvedi Alexa gore u moju sobu. Odgovoran si mi za nj. Nemoj da mu se nešto dogodi. Obećaj mi.

- Obećavam - rekao je. - A gdje ćeš ti biti dok ja budem pazio na dječaka?

- Nemam vremena za objašnjavanje - odgovorila je. - Kralj John poslao je vojsku četiri puta veću od naše.

- Preživjeli smo dosad, djevojko. Preživjet ćemo opet.

Cijena je za Johannu bila previše dragocjena da bi ona bila razumna. Nije željela da nijedan čovjek pogine zbog njezine borbe s kraljem Engleske. Vjerovala je da je jedina koja može spriječiti masakr.

- Kralj je izdao mojega brata - rekla je. - Poslužio se varkom, Auggie, a ja ću se poslužiti istinom da ovo spriječim prije nego što bude prekasno.

Johanna je poljubila Alexa i predala ga Auggieju. - Idite - prošaptala je. - Moram znati da ćete obojica biti na sigurnom.

- Postane li previše prijeteće, uzet ću dječaka i sakriti ga. Dovest ću ga kad sve bude gotovo.

- Kako ćeš izići izvan zidina?

- Imam ja svoje načine - hvalisao se Auggie. - Prestani plakati, dijete. Idemo sada u pustolovinu. Hajdemo po tvoj drveni mač, boriti se.

Johanna je nekoliko trenutaka ostala u Auggiejevoj kućici. Kleknula je i izgovorila molitvu za hrabrost.

~ 448 ~ Julie Garwood

Završila je svoje zamolbe, načinila znak križa, a potom ustala. Clare i Keith stajali su na dovratku i promatrali ju.

- Roje se uz brijeg, gospo - izjavio je Keith. - Morat ćemo naći način da vas izvučemo odatle. Ne možemo se braniti protiv tolikoga broja.

Clare se trudila ne zaplakati. - Ubit će obojicu, papu i Nicholasa. Nikada u životu nisam vidjela toliko vojnika, Johanna. Ne znam što ćemo učiniti.

- Imam plan - izjavila je Johanna. - Došli su tu po mene, zar ne? Keith, jednostavno ćeš me predati njima.

Odmahnuo je glavom. - Ne mogu, gospo.

- Nemaš izbora po tom pitanju - usprotivila se. - Dobro me slušaj. Zatečeni smo, zar ne?

Čekala je da on potvrdno kimne prije nego što je nastavila:

- Da smo se imali vremena pripremiti, što bi ti bio učinio?

- Pozvao bih naše saveznike - odgovorio je Keith. - A kad bi oni stigli, brojčano bismo nadmašili neprijatelja. Čak i sada se Visočjem pronijela vijest jer će se pogled na tako golemu vojsku proširiti poput šumskog požara. Većina je naših saveznika gore na sjeveru i vjerojatno su tek sada čuli za to. Doći će.

- Ali bit će prekasno, zar ne?

- Uvijek postoji nada, gospo.

- Ali postoji i bolji plan - odgovorila je. - Ako dragovoljno odem do engleskih vojnika, oni će se povući.

- Vratit će vas natrag u Englesku! - viknula je Clare.

- Hoće, ne bude li Keith mogao izvesti napad na vrijeme. Koliko ti vremena treba da okupiš dovoljan broj ljudi?

- Jedan cijeli dan - odgovorio je.

- Gabriel još nije stigao do Engleske. Čut će. Pridodaj i njega toj brojci.

~ 449 ~ Spas

Johanna je nastojala pokušati urazumiti zapovjednika. Ali Keith se ipak nije slagao s njezinim planom i ustrajno je ponavljao da bi život dao za njezinu sigurnost.

Stoga se poslužila lukavstvom kako bi provela svoje. Pretvarala se da je popustila. Keith ju je zamolio da ode natrag do velike dvorane i tamo pričeka s Clare dok on ne pošalje dvojicu ljudi koji će njih dvije krišom izvesti iz utvrde.

Johanna je kimnula u znak slaganja. Pošla je uz brijeg s Clare, ali čim se Keith ponovno domogao svojega konja i odjahao, obratila se prijateljici.

- Morat ćeš mi pomoći - izjavila je. - Znaš da je to jedini način, Clare.

Neće mi nitko nauditi. - Ne možete to znati, Johanna - prošaptala je Clare

prestrašeno. - A što je s vašim djetetom?

- Bit će sve u redu s nama. Raulf ne zna da sam noseća, a nabori na mojem ogrtaču skrivaju moje stanje. - Ponovno je kimnula. - Bit će sve u redu s nama.

- A što ako barun Raulf predvodi tu vojsku? Kako ćete ga spriječiti da vam ne naudi?

- Nisam zaboravila što znači drhtati od straha - odgovorila je Johanna. Glas joj je bio prepun tuge. - Nastojat ću ne isprovocirati njegov bijes. Clare, volim svojeg brata i sve te dobre ljude. Ne mogu dopustiti da izgube glavu zbog mene.

- Bože dragi, ne znam što učiniti.

- Molim te, pomozi mi.

Clare je napokon bila pokolebana. Kratko je kimnula. – Ne bojite li se, Johanna?

- Ah, bojim - odgovorila je Johanna. - Ali nije me strah preuzeo. U srcu znam da je to razuman plan. Gabriel će me naći.

~ 450 ~ Julie Garwood

Suze su se slijevale niz Clarino lice. Prisilila se osmjehnuti ne bi li prikrila svoj užas. - Voljela bih da imam nekoga poput Gabriela koga bih mogla voljeti i u koga bih mogla imati povjerenje.

- O, Clare, ali imaš. Nicholas je u svakom pogledu jednako nježan i dobar poput mojega muža.

Njezina se prijateljica tada iskreno osmjehnula. - Bože dragi, zaboravila sam da sam udana - izlanula je. - Dođite sada. Moramo vas izvesti odavde prije nego što i sama zaboravim da sam hrabra.

Dvije žene promijenile su smjer i potrčale prema stražnjem ulazu u konjušnice. Nakon dvadeset minuta i nakon znatnog okolišanja i običnog šuljanja, Johanna je izjahala iz utvrde i pojahala niz strmi brijeg.

Ponovno se vraćala u pakao. Ali kada je ugledala Raulfa kako jaše prema njoj, srce joj nije prestalo kucati niti joj se želudac stisnuo u agoniji.

Johanna sada nije bila prestravljena; bila je odlučna. Imala je razuman plan.

Imala je Gabriela.

DVADESET PRVO POGLAVLJE

dveli su ju do utvrde Gillevreyevih. Raulf i njegova vojska prešli su granicu toga klana i smjesta se našli

pod napadom. Vojnici iz Visočja bili su hrabri u bitci, ali procjena lorda MacKaya pokazala se istinitom. Bili su hrpa loše obučenih ljudi i tim engleskim nevjernicima trebao je samo jedan dan da osvoje posjed i dvorac.

O

~ 451 ~ Spas

Lord Gillevrey i njegovih tridesetak ljudi bili su zarobljeni u podrumima ispod velike dvorane, dok su ostali pripadnici klana bili zadržani u vojničkim odajama u donjem dvorištu.

Johannina predaja brzo se odigrala. Sjahala je niz brijeg, ravno u ralje neprijatelja. Okružili su ju i opkolili.

Iako je bila ni pola metra udaljena od Raulfa, nije mu se obratila. Jednostavno je čekala sjedeći na svojem konju, sklopljenih ruku, i čekala da vidi što će on učiniti.

Raulf je bio odjeven u punu vitešku vojnu opremu, ali glava mu je bila pokrivena staromodnom otvorenom kacigom u obliku stošca. Volio ju je više od one moderne, potpuno zatvorene. Rekao joj je da mu se vid popravio, no vjerovala je da je pravi razlog bila taština.

Bilo joj je teško pogledati ga. Izgled mu se nije mnogo promijenio. Oči su mu bile jednako zelene i koža još uvijek bez ožiljaka. Imao je tek pokoju starosnu boru više na svojim uskim obrazima. Potom je skinuo kacigu i tada je shvatila da je ipak postojala drastična promjena. Kada ga je zadnji put vidjela, kosa mu je bila boje pšenice, a sada je bila sijeda.

- Poći ćemo kući, Johanna, i sve ovo ostaviti iza nas.

- Da - smjesta je pristala.

Njezin ga je odgovor zadovoljio. Potaknuo je svojeg konja bliže njoj i ispružio ruku dotaknuti joj lice.

- Proljepšala si se - zapazio je. - Nedostajala si mi, ljubavi moja.

Johanna ga sada nije mogla pogledati jer bila je uvjerena da će zapaziti gađenje u njezinim očima. Stoga je spustila glavu i molila se da to izgleda kao pokornost.

Raulf je naočigled bio zadovoljan. Ponovno je stavio kacigu na glavu, okrenuo konja i izdao naredbu za pokret.

Nisu se zaustavili piti ni odmoriti i do posjeda Gillevreyevih stigli su u kasno poslijepodne.

~ 452 ~ Julie Garwood

Johanna je smjesta ustvrdila da je iscrpljena. Raulf ju je otpratio unutra. Ulaz je bio uzak. Stube koje su vodile gore na kat bile su neposredno pred njom. Desno je bila dvorana. Bila je to velika pravokutna prostorija i balkon iznad okruživao ju je sa svih strana. Johannu je to obeshrabrilo, jer znala je da se, bude li zadržana gore na katu, neće moći išuljati kroz vrata, a da ju pritom ne ugleda netko od stražara u dvorani.

Dodijeljena joj je bila treća soba. Vrata su bila nasred balkona. Raulf joj je pridržao vrata otvorenima. Nastavila je držati glavu spuštenu i požurila proći pokraj njega. Zgrabio ju je za ruku i pokušao poljubiti. Nije mu dopustila. Odvratila je glavu na drugu stranu.

Grubo ju je privukao u naručje i prigrlio. Ruke su mu se poigravale njezinom kosom.

- Jesu li te natjerali da se ošišaš?

Nije mu odgovorila. - Naravno da jesu - zaključio je. - Nikada ti ne bi svojevoljno odrezala svoju kosu jer se zasigurno sjećaš koliko mi se sviđala.

- Sjećam - prošaptala je.

Uzdahnuo je. - Narast će ponovno.

- Hoće.

Raulf ju je odjednom čvrsto prigrlio. - Zašto si dala poništiti brak?

Bol koji joj je izazvao naveo ju je da se lecne. - Kralj je od mene tražio da se udam za baruna Williamsa. Zahtijevala sam poništenje samo da dobijem na vremenu. Nisam vjerovala da si mrtav.

Njezin odgovor zadovoljio je Raulfa. - John mi nije rekao da te Williams htio uzeti za ženu. Ta hulja pohotno žudi za tobom, zar ne? Ali tebi se baš nikada nije odveć sviđao.

- Veoma sam pospana - izletjelo joj je. - Baš se ne osjećam dobro.

~ 453 ~ Spas

Raulf ju je naposljetku pustio. - Previše ti je uzbuđenja. Uvijek si bila slabašna, Johanna. Samo ja znam kako paziti na tebe. Pođi sada na spavanje. Večeras te neću gnjaviti. Ostavio sam ti na krevetu jednu od tvojih haljina. Sutra ćeš ju odjenuti. Kad mi se priključiš dolje u prizemlju, imat ću iznenađenje za tebe.

Napokon ju je ostavio samu. Na vratima je bila brava, ali nije bilo ključa. Morat će naći nešto da spriječi ulaz, zaključila je. Nije vjerovala da će ju Raulf pustiti na miru, a ušulja li se u sobu tijekom noći, bit će pripravna. Bude li ju želio dotaknuti, ubit će ga... ili će umrijeti pokušavajući.

Johanna je sve do sada potpuno vladala vlastitim emocijama. Iako je bila iscrpljena zbog napetosti, još je uvijek bila ponosna na sebe zbog toga što nije dopustila da bijes ili strah ovladaju njome. Jedini njezin zadatak bio je zaštititi svoje djetešce prije nego što Gabriel dođe po nju. Da, to joj je bio jedini zadatak.

Glasnici su krenuli u potragu za Gabrielom čim je engleska vojska bila uočena. Johanna se molila kako pripadnici klana neće morati potegnuti sve do Londona kako bi sustigli svojega lorda.

MacBainovi su se saveznici sada sigurno već pripremali za jahanje. Joj, zaključila je da će do sutra ili prekosutra navečer nedvojbeno biti spašena.

Johanna se bacila na obranu svojega sobička od napada. Odgurala je jednu praznu komodu do vrata, prepriječiti put. Znala je da to nikoga ne bi moglo spriječiti da provali unutra, ali nadala se da bi ju zvuk pokretanja komode mogao probuditi ako slučajno zaspi.

Požurila je do prozora, odgrnula onaj krzneni prekrivač, i pogledala dolje.

Potom je promrmljala psovku. Kroz otvor nije bio moguć nikakav bijeg. Dva kata niže ravno se spuštao kameni zid koji je bio previše gladak da bi se našli rukohvati za spuštanje.

~ 454 ~ Julie Garwood

Prostorija je bila hladna i vlažna. Odjednom je bila toliko umorna da je morala sjesti. Skinula je pojas i omotala se u ogrtač. Potom je prišla krevetu.

Ugledala je haljinu rasprostrtu preko pokrivača. Brzo ju je prepoznala. Nestalo je njezina umora i preplavio ju je bijes kakav nikada prije nije poznavala. Posve ju je obuzeo i poželjela je jedino glasno vrisnuti, poput ratnika koji je jahao u bitku.

Bila je to njezina vjenčanica. Zapazila je da su tu bile i cipele koje je nosila, i vrpce. Bože dragi, iste one vrpce koje je imala spletene u kosi bile su sada rasprostrte na pokrivačima.

- Bezuman je - prošaptala je.

- I odlučan – tiho je dodala. Rekao joj je da ujutro ima za nju iznenađenje i sad joj je bilo potpuno jasno što je imao u planu. Taj je blesan zapravo vjerovao da će se ponovno oženiti njome.

Johanna je doslovno drhtala od bijesa kad je posegnula za haljinom. Zavitlala ju je preko prostorije. Vrpce i cipele poletjele su za njom.

Bijes joj je brzo iscrpio ostatak snage. Johanna se protegnula na krevetu, navukla ogrtač preko glave, izvukla iz korica bodež koji je imala privezan oko bedra i uzela oružje u obje ruke.

Nakon nekoliko je trenutaka zaspala.

Probudila ju je škripa koju je komoda činila dok je bila pomicana po podu. Sa strana onoga krzna koje je prekrivalo prozor u prostoriju je provirivalo sunce. Johanna je u neko doba noći ispustila onaj bodež. Našla ga je u naboru ogrtača i bila spremna zamahnuti kad se uspravila u sjedeći položaj.

- Smijem li ući, gospo?

Upitala ju je to šaptom postarija žena. Držala je u rukama poslužavnik, ali je zastala na dovratku dok nije dobila dopuštenje.

~ 455 ~ Spas

- Smijete - doviknula je Johanna.

Žena je požurila unutra. Poslužila se petom i zatvorila vrata.

- Barun Raulf naredio mi je da vas poslužim - rekla je kad se približila.

- Gillevreyeva ste - pretpostavila je Johanna kad je ugledala boje ogrtača.

- Jesam - odgovorila je žena. - A vi ste žena lorda MacBaina, zar ne?

- Jesam - odgovorila je Johanna. Glas joj je bio oštar jer je sada žurila dobiti neke odgovore koje bi joj ta žena iz klana Gillevrey mogla dati.

- Stoje li stražari iza tih vrata?

- Jedan - odgovorila je služavka.

- Koliko ih je u dvorani ispod?

~ 456 ~ Julie Garwood

-

Previše da bi ih se prebrojilo - odgovorila je žena. Odložila je poslužavnik u podnožje kreveta. - Moj lord zaključan je u podrumu, gospo. Ponašaju se prema njemu kao prema običnom lopovu. Šalje vam važnu poruku. Dopustili su mi da mu jutros rano odnesem doručak i prošaptao je riječi koje je želio da vam ponovim.

- Što kaže u poruci?

- MacBain će osvetiti to zlodjelo.

Johanna se osmjehnula. Služavka se doimala kao da nešto očekuje. - Očekuje li vaš lord nekakav odgovor?

- Očekuje.

- Onda mu recite da će MacBain sasvim sigurno osvetiti to zlodjelo.

Žena joj je kratko kimnula. - Znači, to će biti učinjeno - prošaptala je.

Zvučala je kao da je u molitvi. - Kako se zoveš? - upitala je Johanna.

- Lucy - odgovorila je žena.

Johanna je sišla s kreveta. Jednom rukom pridržavala je ogrtač, a drugu je pružila toj ženi.

- Dobra si i hrabra žena, Lucy - prošaptala je. - Zamolit ću te sada za jednu uslugu.

- Učinit ću sve što mogu da vam pomognem, gospo. Stara sam i sasvim očito nejaka, ali ću vas vrijedno pokušati uslužiti.

- Moram naći način da u ovoj prostoriji ostanem što je duže moguće. Lažeš li dobro?

- Kad je potrebno - odgovorila je Lucy.

~ 457 ~ Spas

-

Onda javi barunu da još uvijek čvrsto spavam. Reci mu da si ostavila poslužavnik, ali da me nisi uznemiravala.

- Učinit ću to - obećala je Lucy. - Čini se da se barun ne žuri dovesti vas dolje u prizemlje, gospo. Nestrpljivo korača, ali to je samo zbog toga što se čovjek po kojega je poslao još nije pojavio.

- Koji čovjek?

- Nisam mu dobro čula ime - rekla je Lucy. - Ali čula sam tko je. Biskup je i živi negdje blizu Ravničarskog kraja. Biskup Hallwick?

- Gospo, molim vas, stišajte glas. Stražar će vas čuti. Nisam dobro čula biskupovo ime.

Johanni je srce počelo ubrzano kucati. - Naravno, to je Hallwick - promrmljala je.

- Hoće li vam biskup pomoći, gospo?

- Neće - odgovorila je Johanna. - On je zao čovjek, Lucy. On bi Luciferu pomogao da se o zlatu radi. Nego, reci mi jedno. Kako si znala da je barun Raulf poslao po nekoga?

- Nitko na mene ne obraća pozornost zato što sam stara. Znam se ja ponašati malo luckastom kad hoću. Stajala sam blizu kuta dvorane kad su ušli vojnici preuzeti dom našega lorda. Barun ni sekunde nije gubio dajući im upute. Poslao je šestero ljudi da odjašu do Ravničarskog kraja. Trebali su kao pratnja dopratiti biskupa ovamo.

Johanna je protrljala nadlaktice ne bi li odagnala hladnoću koju je osjetila. Raulf je bio prilično precizan u svojim planovima. Pitala se koja li ju još iznenađenja očekuju.

- Bit će bolje da siđem u prizemlje prije nego što barun zapazi da sam predugo tu, a vama je bolje da se zavučete

~ 458 ~ Julie Garwood

-

natrag pod pokrivače da stražar vidi da spavate kad otvorim vrata.

Johanna je zahvalila služavki, a potom požurila učiniti kako joj je predložila. Dugo je ostala u krevetu, čekajući da ju pozovu da dođe.

Raulf ju je pustio na miru. Blažen odmor potrajao je sve do sljedećeg poslijepodneva. Johanna je dobar dio vremena provela piljeći kroz prozor. Brežuljci ispod bili su prekriveni engleskim vojnicima. Mislila je da su vjerojatno sa svih strana opkolili utvrdu.

Kako će Gabriel uspjeti doći do nje?

Isprsila se. O tome on treba razmišljati, a ne ona, zaključila je. Ali, gospode, tako bi voljela da požuri.

Lucy se toga poslijepodneva kasno vratila natrag u prostoriju. Nosila je još jedan poslužavnik s hranom.

Cijeloga dana odlaze i dolaze, gospo. Muškarci sada nose vjedra s vrućom vodom i donose gore drvenu kadu. Barun je naredio kupku za vas. Nije mi jasno zašto bi, zaboga, u ovom trenutku mislio na to da vama ugodi.

- Misli da ću se udati za njega – objasnila je Johanna. - Biskup je tu, zar ne?

- Jest - odgovorila je Lucy. - Dolje je još jedan barun. Čula sam kako se zove. Zovu ga Williams. On je onaj ružni s kovrčastom smećkastom kosom i crnim očima. On i barun Raulf prepiru se veći dio poslijepodneva. Prava žučna rasprava. Ne bi li bio blagoslov kad bi se međusobno poubijali i poštedjeli vašega supruga gnjavaže?

Johanna se osmjehnula. - To bi bio blagoslov, Lucy. Ostani, molim te, i nasloni se na vrata dok se okupam.

- Potom ćete ugoditi tomu smradu od čovjeka?

~ 459 ~ Spas

-

- Želim izgledati što je moguće ljepše svojemu mužu - objasnila je Johanna. - On će za koji trenutak biti ovdje.

- Hoćete li odjenuti onu englesku haljinu? - upitala je Lucy. Pokazala je na kut u koji je Johanna bacila svoju odjeću.

- Nosit ću svoj ogrtač.

Lucy je potvrdno kimnula. - Donijet ću vam čisto donje rublje kad odem po sapun i ručnike - rekla je.

Johanna je bila odlučna u nakani da odjene svoj ogrtač. Znala je da će Raulf biti bijesan, ali bila je uvjerena u to da ju neće udariti pred svjedocima. Morat će se pobrinuti za to da nikada ne ostane nasamo s njim. Uopće nije bila sigurna kako će to čudo postići, ali, dođavola, gdje je bio Gabriel?

Apsolutno je odbila razmotriti tu mogućnost da njezin suprug neće uspjeti na vrijeme stići do nje. Svaki put kad bi joj neka zabrinuta misao pala na pamet, ona bi ju odagnala.

Odvojila je vrijeme za kupanje. Čak je i kosu oprala. Potom je sjela na rub kreveta osušiti ju ručnikom koji joj je dala Lucy. Služavka je ustrajala na tom da joj ona očetka kosu i, kad je završila i kad su joj kovrče pale preko ramena, Lucy je izjavila da izgleda lijepo poput princeze.

~ 460 ~ Julie Garwood

Poslije sat su ju vremena pozvali. Lucy je kršila ruke kad je ponovila naredbu. Johanna je bila posve smirena. Znala je da više ne može odgađati sučeljavanje.

Još je jednom zamolila Stvoritelja da pomogne Gabrielu da do nje stigne na vrijeme. Zagurala je bodež u pojas i pokrila ga naborom svojega ogrtača, a potom sišla u prizemlje.

Naveli su ju da čeka kod ulaza gotovo deset minuta prije nego što su joj naredili da uđe u dvoranu. Raulf i Williams stajali su oko okruglog stola na suprotnoj strani prostorije, prepirući se oko papira kojim je Williams mahao.

Dvojica baruna razlikovala su se po izgledu, ali bili su prilično sličnog temperamenta. Škljocali su zubima jedan na drugoga poput pobješnjelih pasa, jedan s hrpom sijede kose i drugi smeđih kovrča i crne duše. Obojica su joj bili gnjusni.

U dvorani je, osim njih, bio još biskup Hallwick. Sjedio je na stolcu visokog naslona nasred prostorije. U rukama je držao smotuljak i činilo se da ga iznova i iznova iščitava. Svako malo zatresao bi glavom, kao da je zbunjen.

Biskup je u nekoliko posljednjih godina znatno ostario. Doimao se bolesno i koža mu je sada bila žućkasta. Lucifer je sigurno skakutao u iščekivanju, pomislila je Johanna sama za sebe. Hallwick je bio star i oronuo. Neće još mnogo vremena proći prije nego što mu đavo zaželi dobrodošlicu.

Johanna je zapazila nekakvu kretnju iznad. Podignula je pogled i ugledala Lucy kako se kreće po balkonu. Služavka bi zastajala kod svake sobe i odgurnula vrata prije ulaska. Johanna je pretpostavila kako joj je rečeno da provjetri prostorije.

- Zauzet ću stajalište da je ovaj brak samo formalnost, obnavljanje naših zavjeta ako hoćeš - izjavio je Raulf glasno, ljutitim glasom da ga je Johanna čula.

Williams je potvrdno kimnuo. - Da - složio se. - Obnavljanje. Kad Papa i naš kralj riješe razmirice, poslat ćemo to

~ 461 ~ Spas

objašnjenje u Rim. Ne vjerujem da će se papa Inocent sam u to uključiti.

Raulf se u tom trenutku okrenuo i ugledao Johannu koja je stajala na dovratku. Namrštio se kad je ugledao što je imala na sebi.

Williams joj je naredio da se približi. Johanna je učinila kako joj je bilo naređeno, ali ipak nije prešla na drugu stranu prostorije, već se zaustavila na oko metar udaljenosti ispred biskupa Hallwicka.

Kimnuo joj je. Nije se obazirala na nj. Williams je zapazio njezinu uvredu.

- Jesi li zaboravila kleknuti u nazočnosti Božjega čovjeka, lady Johanna?

Podsmijeh u njegovu glasu bio joj je odvratan. - Ne vidim nikakvog Božjeg čovjeka u ovoj prostoriji - odgovorila je. - Vidim samo jedno jadno ruglo odjeveno u crno svećeničko ruho.

Obojica baruna doimala su se prilično osupnuti njezinim mišljenjem. Williams se prvi pribrao. Načinio je korak naprijed.

- Kako se usuđuješ obraćati biskupu Hallwicku bez imalo

poštovanja? Raulf je potvrdno kimnuo. Bijes u njegovu

pogledu bio je zastrašujuć.

- Kad sveti biskup čuje tvoju ispovijed i dade mi tvoju pokoru, Johanna, zažalit ćeš zbog svojeg bijesnog izljeva.

Krajičkom oka ugledala je kako Hallwick potvrdno kima. Odbila je izravno pogledati u toga starca i pozornost zadržala na Raulfu.

- Hallwick nije svet - izjavila je. - Nikada neću kleknuti pred njega i ispovjediti mu se. Nema vlast nada mnom, Raulfe. Uči bogohuljenje protiv žena. Zapravo, despot je i zlotvor. Ne, nikada više neću klečati pred njim.

- Platit ćeš za svoje grijehe, ženo.

~ 462 ~ Julie Garwood

Biskupov kreštav glas bio je pun zlobe. Napokon ga je pogledala. - A vi ćete platiti za strašne kazne koje ste nanijeli svim onim časnim ženama koje su vam se obraćale za pomoć i čija je jedina pogreška bilo to što su vjerovale da ste Božji predstavnik. Nisu shvatile, kao što sam to ja shvatila, kakvo ste čudovište. Pitam se, Hallwick, bojite li se otići spavati noću. Znate, trebali biste. Stari ste i bolesni. Uskoro ćete umrijeti i onda ćete, prema svemu onomu što je istinski sveto, biti odgovorni za sva vaša mučenja.

Biskup se, teturajući, osovio na noge. - Govoriš herezu - viknuo je.

- Govorim istinu - usprotivila se.

- Večeras ćeš naučiti da je najbolje da svoja mišljenja zadržiš za sebe - izjavio je Raulf. Kimnuo je prema Williamsu, a potom načinio nekoliko koraka prema njoj.

Nije ustuknula od njega. - Glup si, Raulfe. Neću se pretvarati da se ponovno udajem za tebe. Već imam muža. Čini se da si sasvim zgodno zaboravio na tu važnu činjenicu.

- Ne može poželjeti ostati s tim barbarinom - rekao je Williams. - Mozak joj je šupalj, Raulfe. Zato demoni govore kroz nju.

Raulf se zaustavio. - Jesi li opsjednuta zloduhom?

Biskup se čvrsto uhvatio za tu mogućnost i žestoko potvrdno kimnuo. Okrenuo se poći prema bočnim vratima koje je barun Williams sada blokirao. - Morat će proći pročišćenje prije nego što izgovori obnovljene zavjete - izjavio je. - Donijet ću štap i svetu vodicu, barune. Morat ćeš batinom istjerati demone iz nje. Ja nemam dovoljno snage.

Biskup je ostao bez daha kad je završio s objašnjenjem svojega zadatka. Dahtao je kad se zaputio na drugi kraj prostorije. Johanna na van nije pokazala nikakvu reakciju na upravo izrečenu prijetnju. Nastojala je zadržati što je moguće spokojniji izraz lica.

~ 463 ~ Spas

Raulf ju je pomno motrio. - Čini se da se ne bojiš onoga što će ti se dogoditi - zapazio je.

Ponovno mu je posvetila pozornost. Doimao se ujedno ljutito i zbunjeno. Nasmijala se. - Raulfe, ti si taj koji je postao opsjednut ako vjeruješ da bih ikada poželjela tebe više od svojega lorda.

- Nije moguće da voliš toga divljaka - izletjelo je Williamsu.

Nije skidala pogled s Raulfa kad je odgovorila: - O, ali doista ga volim - odgovorila je, nepokolebljivo uvjerljivim glasom.

- Bit ćeš kažnjena zbog takvih izdajničkih i neodanih opaski protiv mene - priprijetio je Raulf.

Nije bila ni zadivljena ni prestrašena. Zabacila je glavu unazad kad je promotrila muškarca koji ju je u prošlosti toliko užasavao. Raulf joj je izgledao ništavno i odjednom ju je ispunio takav prezir da je jedva mogla prožvakati pogled na nj.

Nikada ju neće moći uništiti. Nikada.

- Misliš li ti, iskreno, da ste ti, Williams i Hallwick nadmoćniji od jednoga gorštaka? Glupi ste - dodala je, odmahnuvši glavom.

- Mi smo najbliži savjetnici kralja Johna - proderao se Williams, hvalisajući se.

- Ah, da, kralja Johna - rekla je podrugljivo. - Vas ste mi trojica baš pravo društvo. - Poruga u njezinu glasu bila je pljuska Raulfovu ponosu. Vidno je drhtao od bijesa.

- Što se s tobom dogodilo? - zahtijevao je odgovor, oporo prošaptavši. - Nikada prije nisi sa mnom razgovarala tako otvoreno izražavajući nepoštivanje. Osjećaš li se sigurnom zato što si u Škotskoj? Je li to zbog toga, Johanna, ili vjeruješ da sam toliko preplavljen radošću što si se vratila da ću previdjeti tvoje klevetanje mojega karaktera? Bolje bi ti bilo da se prisjetiš bola koji si pretrpjela u prošlosti zbog nužnih kažnjavanja na koja si me prisilila. O, da, bolje bi ti bilo da se toga prisjetiš.

~ 464 ~ Julie Garwood

Nije se šćućurena od straha odmicala od njega. Raulfa je zbunilo njezino ponašanje. Nije joj u očima vidio strah. Vidio je prkos.

- Večeras ću ti pokazati što se događa ženi koja zaboravi gdje joj je mjesto - priprijetio je.

Pomislio ju je zastrašiti i znao da mu nije uspjelo kad je na to samo odmahnula glavom prema njemu.

- Što ti se dogodilo? - ponovio je pitanje.

- Previše si neuk da bi ikada shvatio što mi se dogodilo - odgovorila je.

- Gorštaci su joj to učinili! - doviknuo je Williams.

Raulf je potvrdno kimnuo. - Nema sličnosti između nas i toga škotskoga smeća - promrmljao je Raulf.

Potvrdno je kimnula. Raulf je zastao kad se brzo složila. Potom je pojasnio svoj stav. - Prvi si put rekao istinu - rekla je. - Nema sličnosti između tebe i mojega Gabriela i zahvaljujem Bogu na tome. Zakleo si mi se u prošlosti tisuću puta na ljubav, a potom se poslužio šakama pokazati mi koliko me voliš. Gabriel mi nikada nije rekao da me voli, ali znam da me voli. Nikada ne bi digao ruku na mene, kao ni na bilo koju drugu ženu. Častan je i hrabar, ima srce i dušu čistu poput arkanđela. O, ne, vas dvojica nemate ništa zajedničko.

- Kako se usuđuješ tako bogohuliti? - Žile na bočnoj strani Raulfova vrata iskočile su od snage njegova vriska.

Znala je da izaziva njegov bijes, ali nije mogla zaustaviti riječi koje su iz nje pokuljale. Uvrijedilo ju je to što se usudio smatrati nadmoćnijim od jednoga gorštaka. Mišljenje koje je o sebi imao bilo je izopačeno i odlučila ga je bila razuvjeriti.

- Pokaži mi s kim se družiš i reći ću ti tko si. Tu vrijednu lekciju naučila me moja majka, ali ne vjerujem da će ijedan od vas dvojice shvatiti njezino skriveno značenje. Ja sam u veoma dobrom društvu. Moj je klan moja obitelj i svatko od nas umro bi da zaštiti ostale. Svi su oni ponosni i časni muškarci i žene.

~ 465 ~ Spas

Odmahnula je glavom, gledajući u dvojicu baruna. U glasu joj je odjekivao prezir kad je nastavila. - Ne, ne možeš ti to razumjeti. Kako bi mogao? Ne znaš ti što je čast. Pogledaj svoje društvo. Ne možete jedan drugomu leđa okrenuti iz straha da ne dobijete nož u leđa. Obojica biste vlastite očeve ubili ako bi to značilo da ćete time postići veću moć. Ti si, Raulfe, prekršio svaku Božju zapovijed, a isto to učinio je i tvoj vladar. Obojica, ti i Williams, urotili ste se s vašim kraljem da ćete počiniti jedan ogavan zločin za drugim. Jednoga dana u budućnosti platit ćete za svoje grijehe, a vrlo uskoro platit ćete za to što ste me prisilili da odem iz svojega utočišta. Bezumni ste ako mislite da možete provesti takvo zlodjelo. Ako moj muž uopće ima neku manu, onda mu je mana to što je strašno posesivan čovjek. Ah, znam da će Gabriel doći po mene. Usudio si se uzeti mu ženu koju voli. Neće prema tebi pokazati nikakvu milost; i kad budeš mrtav, ne vjerujem ni da će Bog ukazati milost prema tebi. Demon si, Raulfe, a Gabriel je moj vlastiti arkanđeo. Zgromit će te.

Raulf više nije mogao kontrolirati svoj bijes. Njegov urlik odjeknuo je dvoranom. Johanna se pripremila za njegov napad i posegnula za bodežom.

Raulf je potrčao prema njoj. Bio je samo nekoliko metara udaljen kad je podigao stisnutu šaku u namjeri da joj zada prvi udarac.

Strijela je prekinula njegovo napredovanje. Prošla mu je točno kroz stisnutu šaku. Raulfov bijesan urlik pretvorio se u tjeskoban vrisak. Zateturao je prema natrag i podigao pogled vidjeti tko je taj čovjek koji ga je napao.

Bili su posvuda. Balkon je bio pun ratnika koji su nosili MacBainov ogrtač.

Opkolili su veliku dvoranu sa svih strana. Svi osim jednog vojnika imali su strijele napete uz luk. Barun Raulf bio im je na nišanu.

Trenutak-dva spoznaje bilo je u Raulfovu pogledu prije nego što je umro. Možda je bilo i prepoznavanja jer zagledao se izravno u divovskog ratnika koji je stajao odmah iznad

~ 466 ~ Julie Garwood

Johanne. Gabrielov pogled bio je prikovan za baruna. Polako se osvrnuo i posegnuo za drugom strijelom iz svojeg nosača.

Smrt je uhvatila izraz užasa na Raulfovu licu. Sljedeća strijela okončala mu je život. Probila ga je posred čela. Potom su jedna strijela za drugom probijale tišinu i pogađale metu. Snaga tolikoga broja strijela koje su pogađale istodobno odbacila je Raulfa unatrag i uvis, te kada se naposljetku skljokao na pod, u tijelo mu je bilo zabijeno preko pedeset strijela.

Lucifer mu je uzeo dušu.

Johanna se okrenula i podignula pogled. Iznad nje stajao je Gabriel. Uz njega je bio Nicholas. Obojica ratnika predali su svoje lukove i nosače vojnicima koji su stajali iza njih, a potom se okrenuli sići. Svi ostali pripadnici klana već su imali nove strijele u pripravi. Meta im je bio barun Williams koji je sada šćućuren drhturio u kutu dvorane.

Nije čekala da joj Gabriel priđe. Čim je došao do ulaza u dvoranu, ispustila je bodež i pritrčala mu.

Nije joj dopustio da ga zagrli. Nije ju čak ni pogledao. Pogled mu je bio u potpunosti usmjeren na baruna Williamsa. - Nije još gotovo - izjavio je grubim glasom i nježno ju odgurnuo iza svojih leđa. - Moći ćeš mi poslije pokazati osjećaje, ženo.

Njezina sljedeća opaska nedvojbeno je spasila Williamsu život. Gabriel je pošao prema naprijed, ali zaustavio se kad je do njega šaptom dopro njezin odgovor. - A ti bi mogao objasniti razlog zbog kojega toliko kasniš, milorde.

Sporo se osmjehnuo i lice mu je postalo manje namršteno. Nastavio je prelaziti preko dvorane; dograbio je Williamsa za ramena, prisilio ga da ustane, a potom ga šakom udario u lice.

- Živjet ćeš samo zbog jednoga - izjavio je Gabriel. - Odnijet ćeš poruku svojemu kralju i poštedjeti me putovanja. Dugo sam već razdvojen od svoje žene i ne mogu podnijeti pomisao na to da moram gledati kralja Johna.

~ 467 ~ Spas

Iz slomljenoga nosa baruna Williamsa curila je krv. - Da, da - zamuckivao je. - Odnijet ću mu svaku poruku koju želiš da odnesem.

Gabriel je odvukao baruna do stola i gurnuo ga da sjedne na stolac.

Glas njezina supruga bio je previše tih da bi Johanna mogla čuti što je govorio Williamsu. Pokušala se približiti, no odjednom se našla opkoljena vojnicima koji su joj doslovno prepriječili put.

Nicholas je također želio znati što je Gabriel govorio barunu, ali vojnici mu nisu dopustili da se imalo približi. Okrenuo se prema svojoj sestri, zapazio kako ona pilji u Raulfa te smjesta prišao i stao ispred nje.

- Ne gledaj ga - naredio je Nicholas. - Ne može ti više nauditi. Mrtav je.

Bilo je to smiješno reći, s obzirom na činjenicu da je Raulfovo tijelo od glave do pete bilo probodeno strijelama. Spremala se svojemu bratu ukazati na tu činjenicu, kad se on ponovno oglasio. Pohvalio se, nije to bila ispovijed.

- Ja sam ga ubio.

Istupio je Keith. - Nisi, Nicholas, ja sam ga ubio - izjavio je, gotovo vičući.

Potom je istupio Calum. - Nicholas, nisi ni imao spremnu strijelu kad sam ga ja ubio. - Odjednom je svaki vojnik u dvorani vikao kako je baš on okončao život baruna Raulfa. Johanna nije razumjela što se događa ni zašto je svakomu tomu muškarcu važno ustvrditi kako je baš on odgovoran za barunovo ubojstvo.

Potom se Nicholas osmjehnuo. Zapazio je njezinu zbunjenost i požurio odgovoriti. - Tvoj suprug štiti me od mojega kralja, Johanna. Naravno, Gabriel to nikada neće priznati, ali pobrinuo se za to da me se ne može okriviti zbog ubojstva drugoga baruna. Svatko od njegovih ljudi nastavit će

~ 468 ~ Julie Garwood

se hvalisati ubojstvom. Ipak - dodao je kad je Keith potvrdno kimnuo - činjenica je da sam ga zapravo ja ubio.

- Nisi, mladiću, ja sam ga ubio - doviknuo je s balkona lord MacKay.

Tada je sve iznova započelo. Dvorana je odjekivala povicima dok je Gabriel završavao s barunom Williamsom. Pridigao ga je na noge, osvrnuo se oko njega i zadovoljno kimnuo. Pričekao je dok se vika nije smirila, a potom rekao Williamsu. - Reći ćeš svojemu kralju da je barem šezdeset ljudi preuzelo zaslugu za ubojstvo njegova omiljenoga baruna.

- Hoću - odgovorio je Williams. - Reći ću mu.

- Nakon što mu predaš moju drugu važnu poruku, predlažem ti da učiniš posljednju stvar kojom ćeš mi ugoditi.

- Sve što želiš - obećao je Williams. - Sve ću učiniti.

Gabriel je dugo piljio u toga muškarca prije nego što mu je dao završnu uputu.

- Sakrij se.

Ništa više nije trebao reći. Williams je u potpunosti shvatio njegovu poruku. Kimnuo je i istrčao iz dvorane.

Gabriel je gledao za njim dok je odlazio, a potom se okrenuo i naredio dvojici vojnika da iz dvorane uklone mrtvo tijelo. Lindsay i Michael požurili su naprijed, pobrinuti se za zadatak.

Nicholas i Johanna stajali su jedno uz drugo na drugoj strani prostorije s Keithom i Calumom.

- Gotovo je, sestrice - prošaptao je Nicholas. Prebacio je ruku preko Johanninih ramena i privukao ju k sebi. - Ne može ti više nikada nauditi.

- Da - odgovorila je. - Gotovo je, a sada ćeš se i ti osloboditi svojega grizodušja. Nikada nisi bio odgovoran za ono što mi se u prošlosti dogodilo. Ja sam bila zadužena za vlastitu budućnost, čak i u onim najtežim vremenima.

~ 469 ~ Spas

Njezin brat odmahnuo je glavom. - Trebao sam znati - rekao je. - Trebao sam te zaštititi.

Zabacila je glavu unatrag, pogledati ga. - Zato si se oženio s Clare, zar ne? Štitio si ju.

- Netko je morao - priznao je.

Johanna se osmjehnula. Zaključila je da razlozi zbog kojih je njezin brat oženio Clare nisu bili važni. Ono što je bilo važno bila je njihova zajednička budućnost. Johanna je vjerovala da će se Clare naposljetku zaljubiti u Nicholasa. Bio je veoma dobar i dobroćudan čovjek. Clare će na vrijeme shvatiti da je imala sreće. A i Nicholas će nju zavoljeti. Clare je bila draga žena. Da, zaključila je Johanna, bit će to dobar brak.

Gabriel je piljio u nju. Lord MacKay stajao je uz njega i uznemireno mahao rukama dok je razgovarao s Johanninim suprugom. Svako malo Gabriel bi odmahnuo glavom.

- Pitam se što je uzrujalo lorda MacKaya - zapazila je Johanna.

- Vjerojatno želi opljačkati dvorac prije nego što lorda Gillevreya puste iz podruma - odgovorio je Nicholas.

Johanna nije mogla skinuti pogled sa svojega supruga. Trebala mu je cijela vječnost da dođe do nje. Nije li shvatio koliko joj je bila potrebna njegova utjeha?

- Zašto Gabriel ne obraća pozornost na mene? - upitala je svojega brata.

- Ne mogu mu čitati misli - odgovorio je Nicholas. - Pretpostavljam da se pokušava smiriti prije nego što ti se obrati. Vraški si ga prestrašila. Bolje ti je imati spremnu dobru ispriku. Ja bih se pokušao doimati ponizno - savjetovao ju je.

- Nemam pojma zašto bi želio ispriku.

Keith je istupio odgovoriti. - Niste ostali tamo gdje vam je rečeno da ostanete, gospo.

~ 470 ~ Julie Garwood

Nicholas se trudio ne nasmijati, ali po izrazu lica svoje sestre vidio je da joj se objašnjenje nije svidjelo. Da pogled može nauditi, Keith bi se sada koprcao na tlu u teškim bolovima.

Johanna se uspravila i udaljila od svojega brata. - Učinila sam ono što je bilo nužno - rekla je Keithu.

- Ono što si ti smatrala nužnim - ispravio ju je Nicholas.

Gabriel je kimnuo s druge strane prostorije. Johanna je tada znala da je slušao njihov razgovor. Mnogo je glasnijim tonom rekla: - Odlaskom sam zaštitila svoj klan.

- Svatko od nas život bi dao da zaštiti druge.

Tu opasku dobacio je Calum. Osmjehivao se Johanni dok je ponavljao njezine riječi. Vjerojatno se skrivao u nekoj otvorenoj veži na balkonu tijekom njezina sučeljavanja s Raulfom.

- Koliko si čuo? - upitala je. - Sve - odgovorio je Calum.

Keith je potvrdno kimnuo. - Svi smo mi prava družba - rekao je. - Svi smo mi shvatili vašu lekciju, gospo.

Johanna se zarumenjela. Nicholas je pomislio kako je neskriveno izražavanje divljenja koje su vojnici pokazali prema njegovoj sestri bilo razlog njezine nelagode. Obojica, Keith i Calum, izgledali su kao da bi u svakom trenutku mogli kleknuti pred nju i iskazati joj počast.

- Učinili ste nas veoma ponosnima, gospo - prošaptao je Calum, glasom koji je drhtao od uzbuđenja.

Još se jače zarumenjela. Nastave li s pohvalama, rasplakat će se, a potom će im zasigurno biti neugodno. Nije to mogla dopustiti. Požurila se promijeniti temu razgovora. Podignula je pogled prema balkonu, a potom se okrenula prema Keithu.

- Sve je strmo i ravno, od prozora do zemlje - započela je. - Kako si, zaboga, uopće uspio ući unutra?

Keith se nasmijao. - Ne mogu vjerovati da me vi to pitate - rekao je.

~ 471 ~ Spas

- Pitam te - uzvratila je, pitajući se što mu je bilo toliko smiješno. - Molim te, objasni. Kako si ušao unutra?

- Lady Johanna, uvijek postoji više od jednoga ulaza u utvrdu.

Prasnula je u smijeh. Smijeh joj je bio prepun radosti te je Gabrielovo cijelo tijelo na nj reagiralo. Stegnulo ga je u grlu i srce mu je počelo luđački udarati. Smatrao je prokleto teškim duboko udahnuti. Znao je da će, ne uzme li ju ubrzo u naručje, zasigurno poludjeti. Želio je privatnost, jer kad ju jednom počne dirati, neće se moći zaustaviti.

O, Bože, kako ju je volio.

Pošao je prema njoj, no potom se prisilio zaustaviti. Bogme će najprije shvatiti kakav mu je pakao priuštila, pomislio je u sebi. Joj, oduzela mu je dobrih dvadeset godina života. Kad su njegovi ljudi krenuli u potjeru za njim i rekli mu da je u rukama baruna Raulfa, otprije nepoznat užas Gabrielu je ispunio misli, srce i dušu. Bio je uvjeren da je tisuću puta umro na putu do Gillevreyeva posjeda. Još jednom doživjeti takav strah u grob bi ga otjeralo. Tek nakon što od nje dobije obećanje kako nikada više neće ništa slično riskirati, dopustit će joj da ga utješi.

Gabriel je zamolio MacKaya da siđe u prizemlje i pusti lorda iz zatvora, a potom se okrenuo Johanni.

~ 472 ~ Julie Garwood

-

Treba te MacBain, Johanna - prošaptao je Nicholas.

Pogledala je u svojeg supruga. Kimnuo joj je, a potom ju prstom pozvao da mu priđe.

Pogled na njegovu licu govorio joj je da ju čeka pakao. Nije željela gubiti vrijeme slušajući ga kako bjesni zbog opasnosti u koju se dovela. Sada je sve bilo gotovo i bila je sigurna. Ništa drugo nije bilo važno. Osim toga, željela je da ju se utješi i dovoljno je dugo čekala. Nije više imala strpljenja i očajnički joj je bio potreban suprugov dodir.

Jedini način na koji je mogla dobiti to što je htjela bilo je uhvatiti supruga nespremnog i ponukati ga da zaboravi na te svoje prazne priče.

Koraknula je prema Gabrielu, a potom se zaustavila. Prisilila se namrštiti kad je prekrižila ruke na prsima.

Nadala se da izgleda nezadovoljnom.

Gabriel je bio iznenađen njezinim ponašanjem. - Johanna?

Poželjela se osmjehnuti zbog neizvjesnosti u njegovu glasu. Ali, naravno, nije se usudila, zato što ga je željela smiriti, a ne podbosti.

- Da, Gabriele?

- Dođi ovamo.

- Za tren, milorde - odgovorila je, glasom smirenim poput proljetnoga povjetarca. - Najprije bih te željela nešto upitati.

- Što to?

- Znači li ti nešto izraz “u zadnji tren”?

~ 473 ~ Spas

Poželio se osmjehnuti, no samo ju je mrko pogledao. Znao je što ona čini. Mislila je kako će ga navesti da osjeti grizodušje zbog toga što prije nije došao do nje.

Nije joj namjeravao dopustiti da sve izvrne na nj. Pobogu, ako se netko trebao ispričati, onda je to bila njegova tvrdoglava nedisciplinirana supruga.

Odmahnuo je glavom pogledavši ju, načinio još jedan korak prema njoj, a potom izjavio: - Trebat će ti cijeli život da me smiriš.

Nije željela proturječiti svojemu suprugu, ali bila je uvjerena kako bi joj za to trebalo samo par minuta. Pošla je naprijed da bi stala točno pred njega.

Pljesnula je rukama i osmjehnula se. Netremice ga je gledala onim svojim lijepim zanosnim plavim očima i Gabriel je znao da večeras neće biti nikakvoga razgovora o sigurnosti.

- Hoće li tebi trebati cijela vječnost da okolišaš reći svojoj ženi da ju voliš?

Pružila je ruku i nježno ga pomazila po obrazu. Glas joj je bio prepun nježnosti kad je rekla: - Volim te, Gabriele MacBain.

Glas mu je drhtao kad se i sam obvezao: - Ni blizu onoliko koliko volim ja tebe, Johanna MacBain.

Potom mu se našla u naručju. Ljubio ju je, grlio i isprekidanim šaptom govorio koliko ju voli i kako je znao da ju ne zavrjeđuje, ali kako to više nije važno jer ju nikada neće pustiti da ode sada kad je postala središtem njegova života.

Blebetao je, ali nije mario za to. Nešto od toga što je rekao imalo je smisla, no većina toga nije. Njoj. to nije bilo važno. Plakala je i jednako tako trabunjala izgovarajući sve one riječi ljubavi koje je u sebi držala.

Poljupci su im postali strastveni, i kad se napokon odvojio od nje, drhturila je. Pustio ju je, ali samo na trenutak, a potom ju uzeo za ruku i izišao iz dvorane. Zarumenjela se držeći glavu pognutu dok su prolazili pokraj njezina brata i ostalih

~ 474 ~ Julie Garwood

-

-

pripadnika klana. Gabriel je usporio korak dok ju je vodio uz stube, kako bi Johanna mogla održati korak s njim, a potom prokrčio put kroz hrpu ljudi koji su stajali na balkonu, sve dok nije došao do prve sobe. Uvukao je svoju suprugu unutra, zatvorio vrata, a potom ponovno posegnuo za njom.

Odjeća je predstavljala prepreku. Gabriel ju nije želio prestati ljubiti da bi se razodjenuo pa je pokušavao istodobno učiniti oboje.

Uspjeli su nekako doći do kreveta, premda jedva, i vodili su ljubav takvim intenzitetom da su oboje poslije bili duboko uzdrmani. Bio je nježan, a ona zahtjevna. Naposljetku su oboje bili u potpunosti zadovoljeni.

Poslije je dugo ostao u njoj. Pokrio se od glave do pete i oslonio na laktove kako ju ne bi pritiskao svojom težinom. Poljubio ju je u čelo, hrbat nosa i naposljetku u bradu.

Glasno je pohotno zijevnula. Gabriel se zakotrljao na bok. Pokrio ju je svojim ogrtačem i privukao u naručje.

Trebala bi sada odspavati - prošaptao je.

Nisam slabašna, Gabriele.

Osmjehnuo se u tami. - Ne, nisi slabašna - složio se. - Snažna si, hrabra i časna. - Sagnuo se poljubiti ju navrh tjemena prije nego što je dodao: - Ali noseća si, ljubavi moja. Moraš se odmarati zbog djeteta. Alex i ja bili bismo izgubljeni bez tebe. Središte si naše obitelji, Johanna, i dugo sam već svjestan te istine. Mislim da sam se zbog toga ponio pomalo previše zaštitnički prema tebi. Želio sam te držati zabravljenu pod ključem kako ti se ništa ne bi dogodilo.

U njezinu glasu bila je natruha smijeha kad je odgovorila:

~ 475 ~ Spas

- Dopustio si mi da vezem.

- Ponovi mi da me voliš. Želim čuti tvoje jamstvo. Šćućurila se uz svojeg supruga. - Volim te - prošaptala je - gotovo od samoga početka. Moje srce smekšalo se prema tebi još onoga dana kad smo se sreli.

- Ne, nije - usprotivio se. - Bojala si me se.

- Sve dok mi nisi dao obećanje - ispravila ga je.

- Kakvo sam ti to obećanje dao?

- Da ne grizeš.

- Ipak si bila prestrašena.

- Možda malo - složila se. - Ali onda mi je Bog dao znak i znala sam da će sve biti u redu.

Zaintrigirala ga je. - Objasni mi to za taj znak - naredio je.

- Nasmijat ćeš se.

- Neću.

- Tvoje ime - prošaptala je. - Nisam ga čula prije vjenčanoga obreda. Nicholas te nazivao MacBain, kao i tvoji ljudi, ali morao si svoje pravo ime reći svećeniku, i tada sam znala da ću biti na sigurnom.

Prekršio je dano obećanje i nasmijao se. Nije joj zasmetalo. Pričekala je da završi, a potom rekla: - Dobio si ime po najvišem među anđelima - objasnila je. - Mama me učila da se molim arkanđelu Gabrielu - dodala je. - A znaš li zašto?

~ 476 ~ Julie Garwood

-

-

Ne, ljubavi, ne znam.

Zato što je on zaštitnik nedužnih i osvetnik zla. Pazi na žene i djecu i naš je poseban čuvar.

- Ako je to istina, a ne maštovito razmišljanje, onda na tebe nije dobro pazio - rekao je Gabriel. Mislio je na godine u kojima je trpjela teško živeći pod Raulfovim nadzorom i smjesta ponovno osjetio bijes.

- O, ali mene je moj anđeo doista zaštitio - rekla je.

- Kako? - želio je doznati odgovor Gabriel.

- Dao mi je tebe.

Propela se i poljubila ga u bradu. - Nema veze razumiješ li ili misliš da sam luda, Gabriele. Samo me voli.

- Volim te, djevojko, volim te. Imaš li ti uopće pojma koliko sam bio ponosan kad sam čuo kako si me hvalila noćas.

- Misliš na ono kad si bio na balkonu?

- Da.

- Raulf je trebao znati istinu - rekla je - Pojma nije imao što je to prava ljubav - dodala je. Ponovno se nagnula osmjehnuti se svojemu suprugu. - Znam kad si shvatio da me voliš - hvalisala se - onda kad si me zatekao na stablu i ugledao vukove.

Odmahnuo je glavom. - Ne - rekao je - davno prije toga groznoga incidenta.

Gnjavila ga je da joj objasni. - Onda kada si bez razmišljanja prihvatila Alexa. Kada te upitao jesam li ti dao vjenčani dar, sjećaš li se što si mu odgovorila? Ja se sjećam svake riječi

~ 477 ~ Julie Garwood

- dodao je, prije nego što je imala vremena kimnuti. - Rekla si: “Dao mi je sina”. Tada se moje srce prema tebi smekšalo. Samo mi je ipak trebalo neko vrijeme da to shvatim.

Namrštila se na spomen njihova sina. - Alex se zasigurno silno boji. Želim poći kući... s tobom. Ne želim ići u Englesku.

- Neću morati - rekao je. - Williams će kralju predati moju poruku.

- Što će mu reći? Da nas ostavi na miru.

Jesi li rekao Williamsu za smotuljak koji sam sakrila u kapelici?

- Nisam.

Iznenadilo ju je njegovo poricanje. - Ali mislila sam...

- Raulf je mrtav - objasnio je Gabriel. - Kralj više nema nikakvoga razloga gnjaviti nas. Odluči li samo iz nekoga razloga poslati dodatne trupe, spomenut ćemo taj vražji dokaz. Johanna je dugo razmišljala o objašnjenju svojega supruga prije nego što je napokon došla do zaključka da je on u pravu. Kralj nije trebao znati da je ona sačuvala onaj smotuljak.

- Želiš da on pomisli da je gotovo?

- Želim.

- Hoće li itko ikada doznati istinu o Arthuru?

- Većina baruna ionako vjeruje da je iza toga ubojstva stajao kralj - rekao je Gabriel. - Čak i Nicholas sumnja. On ima još jedan razlog da se okrene protiv svojega vladara.

- Koji to?

- John je iznevjerio njegovo povjerenje. Dao je Nicholasu riječ da šalje samo glasnika i pratnju i uvjerio je tvojeg brata da će Raulf biti zadržan u Londonu.

~ 478 ~ Julie Garwood

-

-

- Lagao je.

- Da.

- Što će Nicholas učiniti?

- Priključit će se barunu Goodeu i ostalima.

- Pobuna?

Mogao je čuti zabrinutost u njezinu glasu. - Ne - odgovorio je. - Ali kralj bez odanih vazala i vojske ima slabu moć. Nicholas mi je rekao da baruni planiraju prisiliti Johna da načini nužne ustupke. Znaš li zašto mi te je Nicholas dao?

Osmjehnula se zbog izbora njegovih riječi. - Nije me on dao tebi - prošaptala je. - Samo je bio posrednik.

- Bio je zaljubljen u tebe. Nije razumjela što joj je govorio. - Brat mi je. Naravno da me voli.

- Bio je tamo kad si rođena i gledao te kako odrastaš, ali rekao mi je da se otišao boriti za kralja kad si imala samo devet ili deset godina. Vratio se nekoliko godina potom.

- Da - rekla je. - Vratio se kući nekoliko mjeseci prije nego što sam se udala za Raulfa.

- Postala si bila prava ljepotica - rekao je Gabriel. - Nicholas je odjednom imao ne baš bratske misli prema tebi.

Naglo se uspravila u krevetu. - Jeste li se oko toga prepirali na dan vjenčanja? Razljutio si se i odvukao Nicholasa ustranu - podsjetila ga je.

Potvrdno je kimnuo. - Kada sam čuo njegovo puno ime i prezime, znao sam da niste povezani krvnim srodstvom. Prije

~ 479 ~ Spas

toga sam već zapazio kako se malo previše zaštitnički ponaša za brata.

Odmahnula je glavom. - Nisi u pravu.

- Rijetko te dolazio vidjeti dok si bila u braku s Raulfom. Osjeća strašno grizodušje zbog te uvrede, jer da nije bio toliko odlučan u skrivanju svojih osjećanja, vidio bi kako se ta hulja ponaša prema tebi.

Ponovno je odmahnula glavom. Nije se namjeravao prepirati s njom. Povukao ju je dolje na sebe i obgrlio. - Čini se da je prebrodio tu bol.

- Nikada nije patio - usprotivila se. - Osim toga, sada je oženjen čovjek.

- Nicholas?

Johanna se osmjehnula. Gabriel je zvučao poprilično iznenađen. - Da, Nicholas - rekla je. - Oženio je Clare MacKay. Daj se prestani smijati da ti objasnim - dodala je. - Bit će sretni zajedno kad se Clare pomiri s činjenicom da se udala za Engleza.

Prostorijom je odjekivao Gabrielov smijeh. Od tutnjave u njegovim prsima umalo joj je glava pala s njegova ramena.

- Još sam se pitao zašto nam se lord MacKay priključio u borbi - rekao je.

- Nije ti rekao?

- Rekao je samo kako štiti svoje interese, ali nikada nije spomenuo taj brak. Vjerojatno ne bih ni obratio pozornost, čak i da mi je pokušao objasniti. Bio sam posve zaokupljen mislima kako doći do tebe.

~ 480 ~ Julie Garwood

-

Dugo ti je trebalo.

- Uopće mi nije trebalo dugo - usprotivio se. - Već sam se okrenuo i bio na putu kući kad su do mene stigli moji ljudi s vijestima da si oteta.

- Već si se bio okrenuo? Znači li to da si već čuo za tu vojsku, zar ne?

- Jesam - odgovorio je. - Rekao mi je to jedan od MacDonaldovih vojnika.

- Nikada te nisam ni vidjela ni čula na balkonu, Gabriele. Ti i tvoji ljudi šuljali ste se poput lopova - pohvalila ih je.

- Mi jesmo lopovi - podsjetio ju je.

- Bili ste - ispravila ga je. - Više niste. Otac moje djece ne krade. On se trampi za ono što mu je potrebno.

- Imam sve što sam oduvijek mogao poželjeti - prošaptao je. - Johanna... ono što si rekla o meni... čuti da to kažeš... znati da si vjerovala...

- Da?

- Ne mogu riječima iskazati kako se osjećam - promrmljao je.

- Možeš - prošaptala je. - Rekao si mi da me voliš. Ništa mi više ne treba i ništa više od toga niti ne želim. Zadovoljna sam baš takvim kakav jesi.

Johanna je sklopila oči i glasno zadovoljno uzdahnula.

- Nikada nećeš morati nepotrebno riskirati u budućnosti - rekao joj je. - Imaš li ti uopće pojma koliko si mi brige zadala?

~ 481 ~ Spas

Gabriel je pretpostavio da pojma nije imala. Čekao je cijelu minutu da mu na to pitanje odgovori prije nego što je shvatio da je zaspala.

Nekoliko trenutaka potom izišao je iz prostorije zahvaliti lordu Gillevreyu na gostoprimstvu. Engleska se vojska poput miševa raštrkala niz brežuljke pod budnim okom Gabrielovih saveznika sa sjevera. Gorštaci su sada bili nadmoćniji od neprijatelja, tri naprema jedan, i njihova se nazočnost osjećala. Barun Williams bio bi prava luda ako razmišlja o napadu. Premda je Gabriel bio uvjeren kako će on potrčati natrag k

Johnu, ipak nije riskirao. Udvostručio je broj stražara potrebnih duž opsega posjeda i ustrajao na tom da njegovi saveznici ostanu sve dok je Johanna u utvrdi.

Johanna je spavala dvanaest sati u komadu. Sljedećeg jutra bila je posve oporavljena od mučenja i nestrpljivo čekala povratak kući. Ali baš kad su se spremali poći, ustrajala je na tom da se vrati u veliku dvoranu. Gabriel ju nije namjeravao pustiti iz vida. Pošao je unutra za njom i stajao kao čuvar na ulazu.

Njegova supruga uzela je za ruku jednu od sluškinja i dovela ju pred njezina lorda.

- Ne mogu otići prije nego što vam kažem kako je Lucy draga i hrabra žena - zaustila je Johanna. - Nemate nikoga odanijega od te žene, lorde Gillevrey - dodala je.

Dobrih pet minuta ostala je hvaliti sluškinju, a kad je završila, lord je ustao i osmjehnuo se prema Lucy. - Bit ćeš bogato nagrađena - izjavio je.

Johanna je bila zadovoljna zbog obavljene dužnosti. Naklonila se lordu, još jednom zahvalila Lucy na pomoći i utjesi, a potom se okrenula poći. No odjednom se zaustavila.

Punu pozornost privukao joj je biskup Hallwick. Stajao je nasred dovratka na drugoj strani dvorane i piljio u nju. Manje

~ 482 ~ Julie Garwood

od par sekunda zagledala mu se u lice, ali dovoljno dugo da mu zapazi izraz. Bio je pun mržnje i prezira.

Na sebi je imao kardinalovo crveno ruho. Johanna se pitala nije li preko noći želio poboljšati svoj status. Torbe su mu bile pokraj nogu. Dvojca Gillevreyevih vojnika stajala su iza njega. Johanna je pretpostavila kako namjeravaju biskupa otpratiti doma.

Od samoga pogleda na nj naježila joj se koža. Bila bi izišla iz dvorane ne pridajući značaj tomu bogohulnomu čovjeku, ali kada se okrenula, uočila je dugačak uzak štap koji je virio iz jedne od njegovih torba i znala da ne može otići prije nego što se pobrine za svoju posljednju važnu dužnost.

Polako je prišla do biskupa. Pogled joj je bio usmjeren na predmet njezina bijesa. Prije nego što je Hallwick uspio pomisliti na to da ju spriječi, Johanna je zgrabila onaj štap za kažnjavanje i vratila se, sve dok nije stajala točno pred njim.

Hallwick je ustuknuo za korak. Pokušao je otići, ali Gillevreyevi vojnici prepriječili su mu izlaz.

Johanna je polako pridigla onaj štap pred Hallwickove oči. Onaj izraz mržnje na njegovu licu pretvorio se u strah.

Stajala je tako cijelu minutu bez riječi. Buljila je u onaj štap koji je držala visoko u ruci. Hallwick je piljio u nju. U dvorani je nastupila tišina prepuna iščekivanja. Neki su možda pomislili kako će ona udariti biskupa. Gabriel je znao da neće. Pratio ju je sve do toga starca i sada stajao na nešto manje od metra udaljenosti iza nje.

Johanna je odjednom promijenila način na koji je držala štap. Čvrsto je lijevom rukom držala za jedan kraj, a desnom uhvatila drugi. Potom je to oružje ponovno držala pred biskupom. Stisak joj je bio čvrst, baš kao što je bila čvrsta i u svojoj odluci. Ruke su ju boljele od naprezanja da taj štap napola prelomi.

Drvo je bilo previše debelo i previše novo. Ali Johanna nije namjeravala odustati. Bude li joj cijeli dan trebao da taj štap

~ 483 ~ Spas

uništi, tako će biti. Ruke su joj drhtale dok je koristila svaki gram snage koju je posjedovala.

Odjednom je smogla snage za dvadesetoricu. Gabriel je pružio ruke preko njezinih ramena i položio ruke na njezine. Pričekao je dopuštenje. Potvrdno je kimnula.

Onaj štap za kažnjavanje prelomio se popola. Prasak je bio poput eksplozije groma u utihnuloj dvorani. Johanna je još nekoliko sekunda nastavila držati to slomljeno oruđe, a potom obje polovine bacila pred biskupove noge. Okrenula se oko sebe, uzela supruga za ruku i hodajući uz njega izišla iz dvorane.

Nije se osvrnula.

Večer je Gabrielu bila najdraži dio dana. Volio je ljenčariti za stolom i sa svojim vojnicima razgovarati o događajima protekloga dana te isplanirati sutrašnje obveze. Naravno, nikada zapravo nije slušao prijedloge i opaske svojih vojnika. Iako se pretvarao da to čini, cijelo vrijeme promatrao je Johannu.

Nicholas i Clare prije tri su mjeseca otputovali u Englesku. Clare nije željela napustiti Visočje i Nicholasu je trebalo vremena i strpljenja da ju nagovori na odlazak.

Jedan je rođak otišao, ali drugi je bio na putu. Očekivali su Johanninu majku koja je trebala stići sutra ili prekosutra. Čim je stigla vijest da je ona na putu, Gabriel je pred nju poslao pratnju do granice svojega posjeda.

Za dva tjedna otići će na prvi sastanak vijeća s ostalim lordovima. Neće dugo biti odsutan jer Johanna se za otprilike mjesec dana trebala poroditi i na svijet donijeti njihovo djetešce.

Auggie i Keith ukrali su kušača iz klana Kirkcaldy. Lord Gillevrey spomenuo je tog čovjeka i prokomentirao da je to

~ 484 ~ Julie Garwood

najbolji kušač u Visočju. Auggie je kušača držao dovoljno dugo zaključanog dok ovaj nije odabrao najbolje piće za njih. Kušač se zvao Giddy i bio je dovoljno bezopasan. Nakon mjesec-dva dosade Auggie se smilovao nad njim i dopustio mu da se okuša u igri gađanja kamenja. U roku od tjedan dana Giddy se zarazio. Sada su ta dvojica fanatika kopala rupe po cijelom dvorištu, livadi i dolini ispod i Gabriel je sumnjao da Giddy, kada ta trgovina bačvama okonča i kada bude mogao ići kući, vjerojatno neće ni htjeti otići. On i Auggie postali su najbolji prijatelji. Kada nisu gađali kamenje, vukli su bakrene kotlove do Auggiejeve kućice pretvoriti ih u mnogo učinkovitije naprave za proizvodnju pića.

Johanna je svake večeri sjedila uz vatru i izrađivala goblen. Dumfries je čekao da se ona smjesti na stolac, a potom bi se prebacio preko njezinih nogu. Alexu je postao ritual uvući se pokraj nje i zaspati dok mu je pričala priče o žestokim ratnicima i lijepim djevama. Sve Johannine priče imale su jedinstven obrat; nijednu od junakinja o kojima je pričala nisu trebali spašavati njihovi vitezovi u sjajnim oklopima. U većini slučajeva te lijepe djeve spašavale su svoje vitezove.

Gabrielu nije preostalo drugo, nego složiti se sa svojom suprugom. Govorila je Alexu istinu. Činjenica je bila da su te djeve uspijevale spašavati moćne bahate ratnike. Johanna je njega zasigurno spasila od sumornoga i hladnoga postojanja. Podarila mu je obitelj i dom. Bila je njegova ljubav, radost i životna družica.

Bila je njegov spas.

EPILOG

Engleska, 1210.

~ 485 ~ Spas

rostorija je bila zagušljiva i pljesniva od smrada umirućega tijela. Soba je bila puna svećenika i učenika

koji su sa svih strana okruživali krevet. Visoko su izdizali svijeće i pjevušeći izgovarali molitve nad svojim cijenjenim biskupom.

P

Hallwick je umirao. Disao je plitko i neujednačeno. Nije imao dovoljno snage otvoriti oči. Na drugoj strani prostorije bio je okrugao stol prekriven kovanicama koje su svećenici prikupili od vjernika za plaćanje oprosta grijeha za svojeg biskupa. Mislili su da mogu kupiti njegov put u raj. Zlato će ostati Crkvi kao zalog da će svi grijesi iz prošlosti koje je svećenik možda nehotice počinio biti oprošteni.

Hallwick nikada nije pokušao sakriti svoju mržnju i gađenje prema ženama. No svećenici koje je obučavao nisu ta njegova gledišta smatrali grješnima. Prihvatili su kao činjenicu svaku pojedinu naredbu koju im je biskup dao i bili odlučni propovijedati njegova vjerovanja vlastitim podanicima kako bi se dobra riječ biskupa Hallwicka generacijama prenosila s koljena na koljeno.

Ali na samrti je biskup sam sebi proturječio. Umro je zazivajući majčino ime.

SVRŠETAK

By

Ziki, Anna, Marta

www.crowarez.org

~ 486 ~ Julie Garwood