Upload
mekinjas
View
25
Download
6
Tags:
Embed Size (px)
Citation preview
PregledniradUDK159.964.2/Derrida,FreudPrimljen14.01.2008.
ŽeljkaMatijaševićiLukaBekavacSveučilišteuZagrebu,Filozofskifakultet,I.Lučića3,HR-10000Zagreb
[email protected][email protected]
Na rubu filozofije: Derrida i Freud
SažetakTekst raščlanjuje Derridaovo razmatranje Freudova pojma nesvjesnog, budući da Derrida smatra da su Freudove različite metafore nesvjesnog – od neurološkog modela do čarob-nog bloka – izazvane upravo činjenicom da stari koncepti nisu mogli poslužiti Freudovoj psihoanalizi te Freudovo iznalaženje metafora dovodi u vezu sa svojim pojmom différance, smatrajući istovremeno kako Freud time zadaje ozbiljan udarac metafizici jer nesvjesno izmiče svakom upisivanju u već postojeće pojmove logocentrizma, a svoje tragove ostavlja upravo izmičući metafizici prisutnosti. Drugi dio teksta analizira Derridaovu dijagnozu Freudova povratka u metafizički okvir što se događa u Freudovim kasnim tekstovima čime se njegova teorija razotkriva kao prisila ponavljanja starih koncepata prve energetske faze ili, putem prijenosa, kao upisivanje samog Freuda u interpretativne činove psihoanalize, što dovodi do »autotanatografije«.
Ključneriječinesvjesno,čarobniblok,différance,logocentrizam,autotanatografija
Uvod
Uovomtekstu,kojiiscrtavaDerridaovopoimanjeFreuda,razmatrajusenajvažnijiDerridaovitekstoviposvećenipsihoanalizikojidotičudvanajbitnijaaspektaDerridaovastavapremaFreudovojpsihoanalizi.Takoseuprvomdijeluteksta,naslovljenom»Freudigramatologija«,polaziodDerridaovarazmatranjaFreudovapojmanesvjesnog,kojijeponajprijeshvaćenusvojemneu-rološkomobliku,azatimslijedeprogresivnemetaforizacijekojepokušavajudočaratistrukturupsihe,odnossvjesnoginesvjesnog,odoptičkogstrojado–najvažnije–čarobnogbloka.DerridasmatradasuterazličitemetaforizacijeizazvaneupravočinjenicomdastarikonceptinisumogliposlužitiFreudovojpsihoanalizi,teFreudovoiznalaženjenovihinovihmetaforadovodiuvezusasvojimpojmomdifférance.DerridasmatrakakojeFreudtimezadaoozbiljanudaracmetafizici jer nesvjesno izmiče svakomupisivanju u već postojećepojmovelogocentrizma,asvojetragoveostavljaupravoizmičućimetafiziciprisutnosti.Derrida,sjednestrane,držikakoFreudnastupakaopredstavniklogocentričnemetafizike,aliupravosvojimmetapsihologijskimkonceptimaništitumetafiziku.Međutim,DerridaipaksmatrakakoFreudokončavatimeštoosporavatajtragiupisujesenatraguokvirmetafizike.Upravosezatoudrugomdijeluteksta,naslovljenom»PsihoanalitičkaspekulacijaipismoFreudovepsihe«daljerazmatrataj»nesretni«Freudovpovratakumetafizičkookrilje,odnosnoDerridaovorazmatranjeFreudovekasnefaze,kojaposvemaiskazujeFreudovupotrebuzabijegomodfilozofijskogesencijalizma,alikojaokončavavrtoglavimfilozofskimspekulacijama.Fi
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA110God.28(2008)Sv.2(397–414)
Ž.MatijaševićiL.Bekavac,Narubufilozofije:DerridaiFreud398
lozofijskiesencijalizamkaopotisnutopsihoanalizeizvršavamanevarpovratapotisnutog iurušavaFreudovozdanjekasne faze.Derridaukazujekakosetemeljnipsihoanalitičkipojmovi,ponavljanjeiprijenos,upravoodigravajuuFreudovimkasnimtekstovima,proizvodećiiizigravajućinjegovuteorijukaoprisiluponavljanjastarihkoncepataprveenergetskefazeili,putemprijenosa,kaoupisivanjesamogFreudauinterpretativnečinovepsihoanalize,štodovodido»autotanatografije«,doFreudovapismapsihekaozlokobnogupisivanjaFreudovavlastitaThanatosaupoimanjenesvjesnog.
Freud i gramatologija
Neurologija i pismo psihe
»Freudiscenapisanja«1,prvaDerridaovaizravnapolemikaspsihoanalizom,predstavljapotraguzamjestimanakojimaFreudovikoncepti–unatočtomušto »bez ijedne iznimke pripadaju povijesti metafizike, odnosno sustavulogocentričkerepresijeustrojenomradiisključivanjailiponižavanja,izbaciva-njailiomalovažavanjatijelapisanogtragakaodidaktičkeilitehničkemetafore, servilne tvari ili izmeta«(Derrida2003,247–248)– jošuvijekmogupremametafizicidjelovatikritički.UtomsetekstuFreudovimetapsihologij-skispisičitajunapozadiniranihDerridaovihradova,zaokupljenihodnosomfilozofijepremanjezinupostojanjuutekstu,2aonjeoduvijekbioartikulirannizompojmovnihopreka(odbitkainištaviladoduhaitijela,iliosjetilnogiinteligibilnog)kojeoznačiteljsvodena»posredovanjeposredovanja«,»paduizvanjskostsmisla«(Derrida1976,21),štomuostavljasamo»sekundarnui instrumentalnu funkciju prevoditelja punog i potpuno prisutnog govora«(ibid., 15, prijevodmodificiran).Derrida slijedi kronologiju razvoja Freudovemetapsihologijeupravodabipokazaokakoprepletanjemetaforapismasonimštoonepredstavljajurezultiragubitkomtog»ilustrativnog«,sekundar-nogkaraktera:psihaipismopostajudvijeproblemskerazinečijiodnosvišenijenužnouhvaćenuzamkufonocentrizma,utemeljenogu»prisutnostikaosvijesti, samoprisutnosti mišljenoj prema opreci svjesno/nesvjesno« (Derrida2003,248),negopoprimaoblikuzajamnoguvjetovanja.Jednostavnijerečeno,umjestodapokušaodgovoritinapitanjeo tomušto jepsiha,aštopismo(akomujesuđeno»predstavljati«psihu),»Freudiscenapisanja«pita:»što je tekst, te štomora biti psiha ako jemožemo predstaviti tekstom?«(ibid.,250).Čitajući tekstove u rasponu odNacrta znanstvene psihologije (Entwurf ei-ner Psychologie, 1895.) do »Bilješke o ‘čarobnom bloku’« (»Notiz überden‘Wunderblock’«,1925.),3DerridaocrtavapostupnoudaljavanjeFreudaod neurološke koncepcije prema psihološkommodelu, u kojem će sadržajsvijestiiprirodapamćenjabitipredstavljenikaografičkifenomeni,astrukturapsihekaoaparat,ukonačnicikaopisaćistroj.Naime,1895.Freudjošuvijek želi objasniti pamćenje organonom prirodnih znanosti, pa psihičkeprocesepredstavljakaomaterijalneikvantitativnoodredivefenomene.Takou Nacrtu (prema ibid., 251) stoji: »temeljna osobina živčanoga tkiva jestpamćenje:drugim riječima,općenito, sposobnost trajnepromjene izazvanepojedinačnimdogađajima«;međutim,ključniproblemneurološkogmodela–načelnaneuskladivostistovremenetrajnostitragovaivječnenadopisivostisupstancijekojaihimaprimiti–prisiljavaFreudanaprviodmakpremaspekulaciji,kojićesekasnijenastavitiradikalizirati.Neurološkimodelpamćenjaustupitćemjestoznanstvenoneadekvatnimineutemeljenim,alifunkcionalnijimmetaforamapisma,dokćesepsihasvečešćeopisivatikaoaparat;dva
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA110God.28(2008)Sv.2(397–414)
Ž.MatijaševićiL.Bekavac,Narubufilozofije:DerridaiFreud399
ćesemetaforičkanizanaposljetkuujedinitiukoncepciji»čarobnogbloka«,kojisavršenoodgovarafunkcionalnimzahtjevimaFreudovamodelapsihe.Freudpočinjekompromitiratisvojfiziologijskimodelarbitrarnimrazlikova-njemdvijuvrstaneurona:φ-neuronipercipiraju,alinepružajuotpor,patakonitinezadržavajutragpodražaja;ψ-neuronisu»neprobojniji«ipružajuotpor,pastogajediniimajupsihičkukvalitetu,jerseupravonjihovimaficira-njemstvarasjećanje.Ključnipojampostajeutiranje(Bahnung):činjenicadapodražaj,priprelaskusneuronananeuron,morasvladatiodređenotpor;tamogdjepodražajpostupnoizazivasvemanjiotpor,dolazidoutiranja.Utiranjenekihneuronskihputeva lakše je, drugih teže; podražaj će pri ponavljanju»birati«utrtiput,atimizboromidodatnimutiranjemnastatćesjećanje.Većna tommjestu,Freudstrukturomutiranjaotvaraprostorzačitanjenjegovateksta»kaometaforičkogmodela,anekaoneurološkogopisa«(ibid.,252).Derridanaglašujekritičnutočku:sjećanjeposebinepredstavljaostatakjednogpodražaja,retencijunekog»sada«,materijalantragnečega»prisutnog«,znaknalikPeirceovu»indeksu«,negoposljedicuuzastopnihizboraizmeđunekolicinemogućihputevaprolaskapodražaja,odnosno»neuhvatljivuinevidljivurazlikuizmeđuutiranja«(ibid.,253).Uzrazlikuiponavljanje,ključnipojampostajeiodgoda:nemaizravnoguvidaupredmetkojiizazivapodražaj;stvarnostnijeneposrednodostupnasvijesti,asadržajspoznajestvarasetekpovratnomspregom–predstavljanaknadnumentalnurekonstitucijunečegaštonijebiloprisutno.4Proces stvaranja iskustvabitno je temporaliziran:Freuda tijekomrazvojanjegovihmetapsihologijskihkoncepcijapratiidejapsihičkogamehanizmakojistvara»rezervu«,»obilaznicu«,odgodupercepcijekojomseštitiunutrašnjostsustava.Međutim,»netrebarazmišljatioriječiodgodakaooodnosuizmeđudvije‘prisutnosti’«(ibid.,427):DerridapodjećanaFreudovpojamnaknadnosti(Nachträglichkeit),koji–prijekaounatražnoupisivanje negokaoprepisivanje–»uskraćujemogućnostpovršnogtumačenjakojebipsihoanalitičkoučenjeopovijestisubjektasvelonapravocrtnideterminizamshvaćen samokao djelovanje prošlosti na sadašnjost« (Laplanche i Pontalis 1992, 245). Nachträglichkeit je jedinstven fenomen temporaliziranoguspostavljanjaprisutnostikroztrag:psihičkisesadržajoblikujenaknadnim»aktiviranjem«upisakojijeostavljenunesvjesnom,alinikadanijebiodije
1
»Freud et la scène de l’écriture«, izvornoobjavljen1966.učasopisuTel Quel,azatimuknjiziL’écriture et la différence(Seuil,Paris1967.);ovdjepremaDerrida(2003.).
2
Tekst se zapravo bavi implikacijama što ihzapsihoanalizuima»Delagrammatologie«,članak objavljen 1966. u časopisuCritique;u istoimenoj je knjizi (Minuit, Paris 1967.)dorađen i prenaslovljen u »L’écriture avantlalettre«.
3
Uznjih,središnjianalitičkiprostorzauzimajupismaFliessu(1895.–1896.)iTumačenje sno-va (Die Traumdeutung,1900.), au raspravusu izravnouključeni i»Antitetičkoznačenjeprariječi«(»ÜberdenGegensinnderUrworte«,1910.),»Znanstvenakoristpsihoanalize«(»DasInteresseanderPsychoanalyse«,1913.),»Potiskivanje« (»Die Verdrängung«, 1915.),
»Nesvjesno«(»DasUnbewußte«,1915.),Pre-davanja za uvod u psihonalizu (Vorlesungen zur Einführung in die Psychoanalyse,1917.),»Izpovijestijednedječjeneuroze«(»AusderGeschichteeinerinfantilenNeurose«,1918.),»S onu stranu načela ugode« (»Jenseits desLustprinzips«, 1920.), »Inhibicija, simptomi, strepnja« (»Hemmung, Symptom undAngst«,1926.)teMojsije i monoteizam(Der Mann Moses und die monotheistische Religi-on,1939.).
4
Zamjena paradigme prisutnosti pojmovimatraga, ponavljanja, razlike i odgodevodi iz-ravno Derridaovu neologizmu différance.Ekstenzivnu razradu tog »ne-pojma«, kojinije »niti riječ niti koncept«, nego pokušajprevladavanjabinarnihopreka,teleologijskihieshatologijskihhorizonatametafizike,kaoilogike identiteta i koncepta vremena, vidi uDerrida(1984.).
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA110God.28(2008)Sv.2(397–414)
Ž.MatijaševićiL.Bekavac,Narubufilozofije:DerridaiFreud400
lomneposrednepercepcije,teukonačnicipoprimaoblik»reprodukcijebezizvornika«.5
Kriptogram sna
Pomirivši se s činjenicomnepostojanja stvarnemorfološko-histološke razlike među neuronima, Freud njihovu podjelu eksternalizira, tražeći njezintemelj u promjenama okolnosti oko jednoga sklopa neurona, zadržavajućitimetopografskimodelukojempostoje»mjesta«i»prostori«,alisnužnošćuponovnogapromišljanjanjegovevremenskeikauzalnestrukture.Topografijakojasetimeotvaraizlaziizokviraneurologije.UpismimaFliessu,Freudjoš1895.cijelisustavuspoređujesastrojem,dokgodinukasnije»trag«postajeslovo,autiranjepisanje:»radimspretpostavkomda jenašpsihičkimehanizamnastaonanošenjemslojeva jedannadrugi, takošto je svremenanavrijeme postojeća građa, sastavljena od tragova sjećanja, doživljavalapre-pravke uskladusnovimodnosima,nekuvrstuprijepisa«(premaLaplancheiPontalis,op.cit.,245).Takoseneurološkinacrtpreobražavaupsihički,apojmoviznaka(Zeichen)iprijepisa(Umschrift)dobivajuodlučujućuuloguukoncepcijisvjesnog,predsvjesnoginesvjesnog.Ukasnijimsetekstovima,počevšiodTumačenja snova,metaforapismapotpunoinfiltrirauobrazlaganjestrukturepsihičkogaparata,ponajprijeuproblematikunesvjesnoga.Sanpostaje»kriptografija«(Geheimschrift)kojazahtijeva»čitanjeidešifriranje«(Derrida2003,260).Međutim,fonetskopismousnu(kaopismounutardrugogapisma)gubisvojustrukturu,teseformalnoizjednačuje s drugim elementima sna, paFreud pri opisu tog »teksta sna«pribjegavametaforičkommodelu
»…pismakojenikadanijepodložno, izvanjskonitinaknadnogovorenoj riječi.Freudzazivaznakovekojinetranskribirajuživi,punigovor«(ibid.,249),
onu»prisutnost«kojautemeljuje logocentričku represiju.Preko referencijanaArtemidoraizDaldisa6(Freud1970,I,103–105),DerridapovezujeFreudasWilliamomWarburtonom,teupravotojsponipripisujeuvođenjehijeroglifauraspravuosnovima.7
»HijeroglifskijekodposebiimaovrijednostTraumbucha.(…)Sansamomanipuliraelementima(…)zatvorenimuhijeroglifskuriznicu«(2003,261),
aformalnaregresijausnovimapredstavljapovrataku
»…krajolikpisma.Nepukotranskriptivnogpisma,(…)negolitografijekojaprethodiriječima:metafonetske,nelingvističke,alogičke«(ibid.,259).
Snovi su strukturirani atemporalno i »prostorno« u smislu simultanostifenomenakojibiseuzbiljiisključivalizbogelementarnihlogičkihnačela,ataje»policentričnostoniričkereprezentacijenespojivasnaizgledlinearnim,jednocrtnim odvijanjem čisto verbalnih reprezentacija« (ibid., 273), pa sujojprimjereniji»nijemi«piktogrami,rebusiilihijeroglifi.Derridaraditogauvodipojamespacement (ibid.,272),definirajućigakao»oprostorenjevremena«(devenir-espace du temps),fenomenkojisejezičnojsintagmidogađaprilikominskripcije.Utomsmislu,nefonetskopismoneneutraliziralinearnutemporalnostsvođenjemnajednutočkunjezinatijeka,negoiznuđujedrukčijustratifikacijuvremenakojenepočivananizustatičnihprezenta.8Fonetskosepismonemoženositistakvimzahtjevom,iakojeisam»lanacfonetskogpismauvijekvećrastegnuttimminimumombitnogoprostorenja«(ibid.,275).
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA110God.28(2008)Sv.2(397–414)
Ž.MatijaševićiL.Bekavac,Narubufilozofije:DerridaiFreud401
San,dakle,predstavljaregresijuprema»primarnom«pismukojejevišestrukouvjetovano i nema fiksiran kod (što je, prema Freudu, ujedno i ključnoograničenje Tumačenja snova): znakovi u snovima su polisemijski, poputkineskih ideograma (Freud1970, II, 9), jernjihovaznačenjabitnooviseokontekstima(isanjačima,dodajmo,budućidasvakiimasvoju»gramatiku«).Usnovimanepostojestabilniiintersubjektivnovažećiznakovikojebisanjačmogao»upotrijebiti«,poputposudbe iznekogkolektivnog fonda, i kojibisekasnijemoglitumačitiporedbamasasnovimadrugih.9Upravosanproizvodisignifianceodređenihznakova:upotpunosti ihdeterminirakonkretnaijednokratnasintagma,anesustavkojibibiousporedivsjezikomkakogarazumijevasemiotikailistrukturalnalingvistika.Svetopovlačizasobomproblemprijevodasna,transpozicijenjegovihznakova u neki drugi znakovni sustav. Prijevod je »moguć jedino ako postojankodomogućavazamjenuilipreobrazbuoznačiteljadoksezadržavaistooznačeno, uvijekprisutno unatoč odsutnosti nekogodređenogoznačitelja«(Derrida 2003, 263), a u psihičkom pismu nema takvoga koda, »razlikaizmeđuoznačiteljaioznačenognikadanijeradikalna«(ibid.),onipredstavljajujedno»tijelo«.Usnovimasusviznakovi»materijalni«: tosugrafičkifenomeniilizvukovnidogađajidefiniranisvojomfrekvencijskomprirodom,bezkonvencijekojabiodnjihstvorilaonoštoprepoznajemokaojezičniznak.Prijevod,međutim,mijenja,odnosnoponištavatjelesnostprevođenihriječi,rješavasejednematerijalnostiinadomještajedrugom;konzekventno,sanje»neprevodiv«(ibid.,264).Manifestni sadržaj snapiktografski je scenarij, anjegove su latentnemislipodatne jeziku svjesnoga, pamožemodoći u iskušenje da promatramo latentnoimanifestnokaodvijeverzijeistoga»sadržaja«.Međutim,kakosmo
5
Derridaupućujenamjestogdje sumuse teteze »nametnule«: riječ je o ekstenzivnomistraživanju problema pisma u Husserla,predstavljenompodkrinkom»uvoda«uprijevod»Ogledao izvorugeometrije«.Pri samomzavršetkuteknjigestoji:»Apsolut(…)je prisutan samo dok se diferira« (Derrida1989a,153).OvdjemožemosamospomenutipresudanznačajštogazaDerridaovradimaju čitanja Husserla, usredotočena na uloguinskripcijeukonstituiranjuidealnihobjekata,naproblematičnugranicumetafizike i fenomenologije, te na fenomenologijski »apsolut«,présence à soi,kojase–sučeljenasaporijamaintersubjektivnostiisvijestiovremenu–urušavavećikodsamogaHusserla.
6
Artemidor jeu2.stoljećunapisaosvojeTu-mačenje snova.Hrvatskiprijevod:Sanjarica(AugustCesarec,Zagreb1993.).
7
UtrećojknjizidjelaThe Divine Legation of Moses Demonstrated on the Principles of a Religious Deist (1737.–1741.), Warburtonraspravljaoegipatskimhijeroglifimaipišeozajedničkom,»božanskom«podrijetlupismaisnova.DerridaseWarburtonomekstenzivnobaviu»Scribble:pouvoir/écrire«,predgovoruzafrancuskoizdanjenjegovaEssai sur les
hiéroglyphes des Égyptiens (Aubier–Flammarion,Paris1978.).
8
Freudovakoncepcijanesvjesnogimadalekosežne implikacije za promišljanje vremena.SamFreud piše da »Kantov stav da su vrijeme i prostor nužne forme našegmišljenjamožedanas,usvjetluizvjesnihpsihoanalitičkihspoznaja,bitipodvrgnutraspravi.Saznalismodasunesvjesniduševniprocesi‘bezvremeni’« (1986c, 155), dok jepredodžbavremena»upotpunostiizvedenaiznačinaradasistemao-sv [opažanje-svijest]i(…)odgovaranjegovusamoopažanju«(ibid.,156).Derridapodvlači upravo relativnost i kontekstualnuuvjetovanost te »bezvremenosti«: »Atemporalnost nesvjesnoganesumnjivo je određenasamo oprekom prema uvriježenom pojmuvremena, tradicionalnom pojmu, metafizičkompojmu, vremenumehanike ili vremenusvijesti.MoždabitrebaločitatiFreudaonakokakojeHeideggerčitaoKanta:poputonogaja mislim,nesvjesnojebezsumnjeatemporalnosamouodnosupremastanovitomvulgarnompojmuvremena«(2003,269–270).
9
Uvjetnu kontradikciju s takvom teorijomsnova predstavlja poglavlje »Tipični snovi«(1970,I,243–279).
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA110God.28(2008)Sv.2(397–414)
Ž.MatijaševićiL.Bekavac,Narubufilozofije:DerridaiFreud402
vidjeli,asimilacijasadržajasnauverbalni,logičkiuvjetovandiskurznužnojeograničenailinemoguća.»Materijalnost«riječiusnuizazivarastvaranjejasnegraniceizmeđuverbalnogivizualnog:nanjojpočivaDarstellbarkeitkaopreduvjetvišestrukeuvjetovanosti.Stoga»kodiranje« latentnihmisliumanifestevizualnematerijalemožemotekuvjetnopromatratikao»regresi-ju«: stvarna se regresija, u smislu značenjskoga osiromašenja, zbiva tekponovnomverbalizacijomkao»prijevodom«koji,kakojerečeno,višenijevrijedansvojegaimena.10Nepostoji»izvornik«nesvjesnoga,tekstpodložantemporalizaciji(tj.prijevoduusvjesno)kojabimuostalaizvanjskainebigadokrajaizmijenila.Većsekundarnaobrada,kaodioradasna,predstavljaproceskojitajsan»iznevjeruje«,pogrešno»prevodi«:pretvaragaulogičnucjelinu,podređujeimperativukauzalnosti,izobličujenjegovediskretneelementedabiodnjegasačinila»priču«stemporalnomstrukturomkakvaje»sirovim«materijalimanesvjesnogapotpunotuđa.Stoga jepojamprijevodanužnoproširiti.Freudpiše:»moglibismonaglasitidasupsihoanalitičkatumačenjaprijesvegaprijevodistuđinskogoblikaizražavanjanaonajkojinamjeposveprirodan«,pa»smisao‘govora’nesmijemosvestina izražavanjemisli riječima,negounjega trebamouključiti igovorgestomkaoisvakudrugumetodu–poputpisma,primjerice–kojomsemožeizrazitimentalnaaktivnost«(2001b,177),aDerridazatododajedajeidealansuradnikpsihoanalize»jednagrafematikakojatektrebanastati(une graphématique à venir),prijenegolingvistikakojomdominirastarifonologizam«(2003,276–277).Pojmoviprijevoda iprijepisa implicirajustatičanpredložakkakavupsihičkomaparatunepostoji,»prisutnost«kojačekadabudeznakovnoobrađenaiposredovana.Psihičkitekst,kakosmovidjeli,uvijekpredstavljasamosplet razlika izmeđutragova, tese isamstvaranach-träglich, ili – kako toDerrida u ovomkontekstu »prevodi«– suplementa-rno.Postojisamo prijevod,»svepočinjereprodukcijom«:»tekstkojizovemoprisutnimdešifrirasetekudnustranice,ubilješciilipostscriptumu.Prijetogponavljanja,prisutnostjesamoprizivbilješci«(ibid.,266).
Čarobni blok i granice metafizike
Freud se u konačnici ograđuje od »naivne« terminologije koja implicirastvarnu»prostornost«psihičkihprocesa:nakrajuTumačenja snova,tvrdidasvjesnoinesvjesnonisu»dvalokalitetaupsihičkomaparatu«,pasenesmijesmatratida jeodređensadržajpromijeniomjestopriprelasku iz jednogaudrugo,nitidase»udvostručio«,tj.dapostojiudva»teksta«–premještajusesamokatekse,odnosnoenergetskeinvesticije:
»Strogogovoreći,nemapotrebezapretpostavkomdasupsihičkisustaviuistinurazmješteniustanovitomprostornom poretku.Dostajalobinamiuspostavljanječvrstogaslijedanatemeljučinjenicedaudatompsihičkomprocesupodražajprolazisustavimaposebnimvremenskimredoslijedom«(Freud1970,II,189;prijevodmodificiran).»Ono što smatramo pokretljivim nije psihička struktura, nego njezina inervacija« (ibid.,260).11
Metaforički stroj koji ima dočarati strukturu psihe uTumačenju snova jošuvijeknijedokrajaprilagođensvojojmateriji:tojeoptičkistroj.
»Predodžbe(Vorstellungen),misliipsihičkestruktureopćenitosenesmijusmatratilokaliziranimauorganskimelementimaživčanogsustava,negotakorećiizmeđu njih(…),Sveštomožepostatipredmetomnašeunutrašnjepercepcijejevirtualno,poputslikekojaprolaskomsvjetlosnihzrakanastajeuteleskopu.«(ibid.)
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA110God.28(2008)Sv.2(397–414)
Ž.MatijaševićiL.Bekavac,Narubufilozofije:DerridaiFreud403
Prelazakiznesvjesnogusvjesnouspoređujeseisprocesomfotografiranja(tj.razlikomizmeđunegativaipozitiva).Međutim,optičkijeaparatneadekvatnametaforazbogstarepoteškoćeusklađivanjatrajnogazapisasistovremenimkapacitetomzaprimanjenovih.U»Bilješcio‘čarobnombloku’«Freudkonačnopreplećedvijekonstitutivnemetaforesvojemetapsihologije:»aparat«kojimseopisivalapsiha,te»pisanje«kojimsedočaravalopamćenje.Freud isprva zastupa stajalište čije se porijeklomože slijediti sve do PlatonovadijalogaFedar:12pismojemehanički, inferioran,pomoćnielement,eksternaliziran materijalni analogon psihičkoga sjećanja. Međutim, strukture aparata u pravilu odgovaraju strukturamaorgana čiju funkciju trebajunadomjestiti–kaoprimjereFreud(2001c,227)navodinaočale,fotoaparatili»trubu«zanagluhe–a»protežni«pisaćistrojeviuvjetujuizborsamojedneoddvijeključnefunkcijepsihičkogaparata:postojanostzapisa ilineograničenprostorzanovadopisivanja.Kakavbi,dakle,aparatmogaobitiuistinufunkcionalna»proteza«zasjećanje?Rješenje predstavlja »čarobni blok«, voštana pločica na koju je prislonjenpapirprekrivenprozirnimceluloidnimlistom.Pisaljkaneostavljatragnasamompapiru:umjestografitomilitintom,onapišepritiskom–stražnjustranupapiralijepizavosak,čimenastajuvidljivitragovi;zatimsepapirposebnimmehanizmomodvajaodvoska iostaječistzanovopisanje.Voštanaploča,kojaispodpapirazadržavatragovepisaljke,uanalogijisapsihičkimaparatompredstavlja nesvjesno: svi se pisani sadržaji još uvijekmogu pročitatina njoj, ali tek »pod prikladnim osvjetljenjem«. Freud naglašava važnostvanjskoga»celuloidnogpapira«,predsvjesnogakojenezadržavanasebinikakav trag te štiti svijest od»neželjenog«pisanja (papir je lakopoderivuizravnomkontaktuspisaljkom):samoontrpiizravankontaktsizvanjskošću,ali»vidljivopismo«nastajetek»unatrag«,spajanjemvoskaipapira:»pojav-ljivanje i nestajanje zapisa [usporedivo je] s proplamsajima i nestajanjemsvijestitijekompercepcije«(ibid.,231).13
SuglasjeDerridaovedifférance sovimmodelompsihe,kojijeFreudimaoraz-logasmatrati»konačnim«,čitljivojenavišerazina:tragirazlika,brisanjei
10
Freud(2001b,177)napominjedauhijeroglifskomtekstupostojeznakovikoji»nisunamijenjenitumačenju«nitičitanju,negofunkcioniraju isključivokao»determinativi«, smjernice koje kanaliziraju tijek značenja »kroz«ostaleznakove.Nanjihupućujeiu»Antitetičkomznačenjuprariječi«(2001a),gdjeseohijeroglifimagovorikaoo»izvorima«i»korijenima« značenja, a o njihovu fonetskom»prijepisu«kaooredukcijitogznačenja.
11
Gotovojednakeformulacijeo topicividi iutekstu»Nesvjesno«(Freud,1986b,104–105).
12
Iscrpan komentar problema pisma u Fedru nalaziseujednomodnajvažnijihranihDerridaovih tekstova, »La pharmacie de Platon«(1968.,naknadnouLa dissémination,Seuil,Paris1972.).
13
Freudupućujena»Sonustranunačelaugode«,gdjejeistiprocesopisankaosustavo-sv,
smješten»nagraniciizmeđuonogvanjskogionogunutrašnjeg«(1986c,151),pričemuunjemupodražaj»neostavljazasobomtrajnitrag« (ibid., 152): »proces uzbuđenja u njemuneostavlja,kaousvimdrugimpsihičkimsistemima, trajnupromjenunjegovih elemenata,većsetakorećigasiufenomenupostajanjasvjesnim«(ibid.,153).
14
Nadrugommjestu,Derridapiše:»Prapismo,najprije mogućnost riječi, zatim ‘grafije’ uužemsmislu,rodnomjesto‘uzurpacije’kojuseosuđivaloodPlatonadoSaussurea,tajtragje otvaranje prve izvanjskosti uopće, zagonetanodnosživogasasvojimdrugim, jedneunutrašnjostisjednomizvanjskošću:oprostorenje (espacement).« Niti sama izvanjskost,prostornost i objektivnost uopće »ne bi sepojavilabezgramme,bezdifférance kaotemporalizacije,bezneprisutnostidrugogaupisaneusmisaoprisutnoga,bezodnosasasmrćukaokonkretnomstrukturomživeprisutnosti«(1976,94,prijevodmodificiran).
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA110God.28(2008)Sv.2(397–414)
Ž.MatijaševićiL.Bekavac,Narubufilozofije:DerridaiFreud404
odgoda,nalazeseusamomishodištufenomenapercepcije;14psihičkisadržajnikada ne postoji kao nešto »prisutno«, nego se restituira kroz naknadnočitanjetraga,kojinije»otisak«negoproizvodprocesarazlikovanja;prodorikrozprostorneilivremenskerazinepsihezbivajusesnizomodgodakojesuuvjetmogućnostinastajanjapsihičkogsadržaja.Temporalnostpisanjaovdjenepostojisamousukcesivnostiisekvencijalnostipismanahorizontalnojravnini,negoiupostupnostivertikalnogprodorakrozvišestrukerazine;stogaupismu»nepronalazimonitikontinuitetlinijenitihomogenostprostora,negodiferencirano trajanje i dubinu scene, njezin espacement« (Derrida 2003,283)kojidefinitivnodokidaidejupismakaonaknadnemehaničkeekstenzijesamoprisutnemonadičkesvijesti.
»’Subjekt’ pisanja ne postoji akopod timmislimonaneku suverenu samoćupisca.Subjektpisanjajesustavodnosaizmeđuslojeva:čarobnogbloka,psihe,društva,svijeta.Utomprizorunemanititragapunktualnojjednostavnostiklasičnogsubjekta«(ibid.,285),budućidapismouz»ne-prisutnost«nužnodonosiitranspersonalnost:»moramobitimnoštvenidabismopisali,pavećidabismo‘opažali.«(ibid.,284)
Ukonačnici,différance,neodvojivaodpisma,ostajepresudna, i tonekaopuki»filter«kojimse»organizira«subjekt,akojije–kaoneartikuliran,aliegzistentansupstrat–misliv iprije ilimimonje.»Prvobitna je,dakle,odgoda«,pišeDerridauzpojamNachträglichkeit (ibid.,255);
»…život se štiti ponavljanjem, tragom,différance.Ali treba se čuvati te formulacije: nemaživotakojibiprvo bioprisutanazatim seštitio,produžavao,štedioudifférance.Onačinibitživota.(…)Trebapojmitiživotkaotragprijenegoštobićeodredimokaoprisutnost.«(ibid.,254–255)
StogaDerridavrednujeFreudov radnakrajnje radikalannačin: iakopredstavlja tek minimalan napredak u odnosu na neurološke modele Nacrta znanstvene psihologije,onsvojom»nevjerojatnom«metapsihologijskommitologijom,»bajkom«ofunkcioniranjupsihe,zapravodjelujepoputozbiljnogudarcametafizici.
»Takosemožda,ufreudovskomproboju,naviještajuizvanjskostiunutrašnjostgranice(clôture)kojubismomoglinazvati‘platonskom’.«(ibid.,287)
Međutim,tasegranica,naravno,ipakneprelazi,itojeključnomjestocjelokup-neDerridaoveanalizeFreudova(inesamonjegova)položajauodnosunametafiziku.Primjenjivostmetaforečarobnogablokaipakjeograničena:strojneradisam,aznakovenijemoguće»prizvati«svoskanatragnapapir,kakojemogućesapsihom,tj.relacijomnesvjesno-svjesno.Natommjestu,analogijaprestaje:strojsekaomrtavartefaktponovnodegradiraustatusmnemičkeproteze,budućidamujepotrebnaizvanjskaenergijadabifunkcionirao.Unatočtomuštojevećpokazaodajezasamooblikovanjesubjektakaopretpostavljenogizvorateenergijenužanprocesširepojmljenogapisanjakojidjeluje»suplementarno«–»sodgodomproizvodionočemusetektrebapridodati«(Derrida1989b,103)–Freuduzaključkuipakuzmiče inevodiargumentaciju do krajnjih konzekvencija, nego je preusmjerava prema uvriježenimmetafizičkimtežištima.U tom je smislu Freudova teorijska gesta simptomatična: on nastupa kaopredstavnik logocentrističke metafizike, ali svojim metapsihologijskimkonceptima, te načinom njihova tekstualnog postavljanja, zapravo aktivnoništitumetafiziku–radomtekstase»ispisuje«iznje,dabizatimtajradukonačnici ipak arbitrarno osporio i »upisao« se natrag u okvirmetafizike.Zbogtogabi,smatraDerrida,Freudovradtrebalo»nastaviti«,anjegovkon
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA110God.28(2008)Sv.2(397–414)
Ž.MatijaševićiL.Bekavac,Narubufilozofije:DerridaiFreud405
cepttraga»radikalizirati«.Freud,naravno,nezavršavakao»optuženik«zbogsvogakonačnoguzmaka,nitijeusamljenu»neuspjehu«probojaokojemjeriječ:potencijalepohalnogotvaranja,okakvomjeDerridapokatkadopreznopisao,nužnojeneostvarivuokvirimasvihpraksikojeaspirirajuparadigmiznanstvenosti.Igramatologijaje,kao»znanostopismu«,izloženadubokojnemogućnosti svojega epistemološkog utemeljenja:15 sam je pojam pisma»određen jednompovijesno-metafizičkom epohomkojojmožemo nazrijetitekgranicu (clôture)«,štoneznačinužnoisvršetak (Derrida1976,12,prijevodmodificiran),a
»…temeljniuvjet[podkojimjemogućagramatologija]jestzasigurnopotresanjelogocentrizma.Notajseuvjetmogućnostipreokrećeuuvjetnemogućnosti.Onzapravozapravoimplicirairizikpotresanjapojmaznanosti.Grafematikaigramatografijatrebalebiseprestatipredstavljatikaoznanosti«(ibid.,99),
jermisaotragairazlike»morasmjeratiionkrajpoljaepisteme«(ibid.,128).Prava se budućnostmože predosjetiti samo kao »apsolutna opasnost«, naziresekao»čudovišna« jer–ako jedostojna imenabudućnosti–potpunoraskidasuspostavljenimporetkomznanja.Meditiranjeopismusestogamoraoblikovatikao»bludnjajednemislikojajevjernaipozornapremanesvodivobudućemsvijetukoji seu sadašnjosti teknaviješta, sonu stranugrani-cespoznaje«(ibid.,12),dokgramatologijanužnoostaje,kaoisvakadrugaznanost,vezanauz»prezentno«–ostajeunjemu»zazidana«(ibid.,129).
PsihoanalitičkaspekulacijaipismoFreudovepsihe
Freudova »spekulativna« faza: revizija nagonske teorije i podrijetlo nagona smrti
Freudovoekonomskogledištedefiniralojeodnosizmeđuugodeineugode,gdje je neugodapovećanje količine podražaja, a ugodanjezino smanjenje.Pod utjecajem Ja-nagona, načelo ugode postupno se zamjenjuje načelomstvarnosti, a seksualni nagoni, suprostavljeni Ja-nagonima, ostaju pretežitomjestodominacijenačelaugode.KakodolazidoobratauFreudovojnagonskojteorijiidorevizijedotadašnjeoprekenačelougode-načelostvarnostiudjelimaS onu stranu načela ugode (1920.)teJa i Ono(1923.)?Freudkrećeodempirijskihzapažanja,promatranjemigredjetetastarogosamnaestmjeseci,kojeseigralotakodajeigračkepodvrgavalonestajanju i ponovnom traženju. Jednogdana, dijete se igralodrvenimkalemomomotanimkoncem;kadabigabaciloizazavjesekolijevkeiučinilodanestaneuzviknulobi»o-o«¸štoFreudtumačikao»fort«(odlazi–tamo),akadabigaprivuklonatraguzvikivalobi»da«(tu).Igrauprizorujenestanakipovratakpredmeta.Freudprimjećujedajevećaugodavezanauzdrugi čin – povratak predmeta. Freudovo tumačenje igre je sljedeće: to jekulturnopostignućedjeteta,provedenonagonskopotiskivanje,tojestodustajanjeodnagonskogzadovoljenja.DijetejezasigurnoosjetilomajčinuodsutnostkaoneugoduteseFreudpita,»kakosedaklečinjenicadadijetejedanbolnidoživljajponavljakaoigrumožeusuglasitisnačelomugode?«(Freud
15
»O gramatologiji jebionaslovjednogačlankaijedneknjigekoja(…)nipoštonijeizložilanekugramatologiju,pozitivnuznanostilidisciplinukojanositoime,negose,naprotiv,silnotrudiladokazatinemogućnost,uvjetene
mogućnosti,načelanbesmisaosvakeznanostiilifilozofijekojabinosilaimegramatologije.Taknjigakojajeraspravljalao gramatologijibilajesvesamonegramatologija«(Derrida,1996,71).
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA110God.28(2008)Sv.2(397–414)
Ž.MatijaševićiL.Bekavac,Narubufilozofije:DerridaiFreud406
1986c, 143).Odgovor je da dijete kompenziramajčinu odsutnost time štosâmouprizorujenestanakipojavljivanjepredmeta–igračke.Dijeteprelaziodpasivnedoaktivneuloge–upočetkugajezagušiloiskustvoprivremenoggubitkamajke,azatim,uprizorujućiigru,preuzimaaktivnuuloguteponavljaiskustvo,kolikogodbiloneugodno,tetimeiskustvomovladava.TakoFreuddolazidoidejeprisileponavljanjakojaseočitujeupsihoanalitičkomliječenjuneurotičaraikojajesuprotnaprisjećanju,jerjeneurotičar»dalekoprijepri-siljendapotisnutoponavljakaosadašnjidoživljajumjestodagase,štobiliječnikubilodraže,sjeća kaoprošlosti«(ibid.,146).Kako se sada ta prisila ponavljanjamožepovezati s prethodnopostojećimnačelomugode?Kakavjeodnosmeđunjima,ponavljaliseugodailineugoda,jerje,kakoupućujeFreud,novaivažnačinjenicakojutrebaopisatita»daprisilaponavljanjaiznovadonosiizprošlostiitakvedoživljajekojinesadržemogućnost ugode« (ibid., 148).Također, primjećuje da prisila ponavljanjakoja je u suprotnosti s načelomugode u traumatskimneurozama (»ratnimneurozama«)dovodiupitanjezamisaodasusnoviispunjenježelje,jer»akopostojineko‘sonustranunačelaugode’,ondajelogičnodopustitidatendencijasnakispunjenjuželjetakođerimanekusvojuprapovijest«(ibid.,160),dodajućidatonovootkrićeneproturječikasnijojfunkcijisna.U petom i šestompoglavljuS onu stranu načela ugode Freud razjašnjavanovouvedenu prisilu ponavljanja, čija očitovanja djeluju suprotno načeluugode,akojajepoputdemonskesile.KakoizgledaFreudovateorijanagonausvjetluotkrićaprisileponavljanja?Uvodećihipotezuopostojanjunagonau organskomživotu premapovratkuna prijašnje stanje stvari, koje je živiorganizammoraonapustitipodpritiskomvanjskihsnaga,Freudupućujekakosmodosada»naviklidaunagonuvidimomomentkojitjeranapromjenuirazvoj,asadabismounjemutrebaliprepoznatineštoupravosuprotno,izrazkonzervativneprirodeživihbića«(ibid.,164).Sveštoježivoumireizunutarnjihrazloga,postajeponovoneživo–dakle,ciljsvakogživotajestsmrt.Freudovaprijašnjaidejaonagonimazasamoodržanjemujasnojjeoprecisazamislidanagonskiživotkao takavsluži tomedadovededosmrti.Eros inagonsmrti16daljeserazvijajuučetvrtompoglavljuspisaJa i Ono,upoglavlju»Dvijevrstenagona«.Različiti suoblicinagonasmrti: sadizam,erogenimazohizam, ugoda u boli, okrutnostNad-Ja.Nagonski karakterNad-JauključujenesamočinjenicudaNad-JasadržilibidneostatkeizEdipovakompleksa,većdajeispunjendestruktivnimbijesomzahvaljujućiširenjunagonasmrti.SadizamNadJapredstavljasublimiranoblikdestruktivnosti.Kakosedestruktivnost deseksualizira, tako semožemobilizirati u koristNad-Ja; umelankoliji jeNad-Ja skladištenagona smrti.Daljnju razradunaći ćemouEkonomskom problemu mazohizma (1924.),fenomenakojizaFreudapredstavljaparalizunačelaugode tegaposvedovodiupitanje.Freudrazlikujeerogenimazohizam–ugoduuboli,teženskiimoralnimazohizam,apotonjiuključujenesvjesneosjećajekrivnjeiželjuzakažnjavanjem.Ekonomijama-zohizmatenjegovogpandanasadizma,dovodiFreudadoshvaćanjakakodvijevrstenagona, smrti i života,nepostojeučistomoblikuvećsu izmiješane,takoda jenagonsmrti,odnosnoprimarnisadizamidentičanmazohizmu,asekundarnimaozohizamdogađasepremještanjemsadizma,odnosno,nagonadestrukcijeunutarJa,introjiciranjemsadizma.FreudjeprethodnouspostavljaorazlikuizmeđuJa-nagonaiseksualnihnagona,tejenjegovogledištebilodaJa-nagonivodeprodužetkuživota,aseksualninagonipremasmrti.Asadauvodidvatipanagona:onekojivodeživodosmrtiionekojistalnotežeobnavljanjuživota.GdjeFreudnalazidokazeza
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA110God.28(2008)Sv.2(397–414)
Ž.MatijaševićiL.Bekavac,Narubufilozofije:DerridaiFreud407
svojetvrdnje?Učinjenicidasvaživasupstancijamoraumrijetiizunutarnjihrazloga, a i u oslanjanjunaSchopenhauerovu filozofiju, zakojega je smrtistinskirezultatte,utojmjeri,ciljživota.Sdrugestrane,tvrdiFreud»libidonašihseksualnihnagonapoklopiobisesErosompjesnikâifilozofâkojidržinaokupusveštoživi«(ibid.,178).PozivanjenaPlatonaodnosisenanjegovuidejudajesveživopridolaskuuživotrazbijenoumalečesticekojeseodtadanastojeponovnoujedinitikrozseksualnenagone.Sdrugestrane,naporiErosasastojeseutomudaseorganskesupstancijekombinirajuusvevećejedinice.Freuddolazidozaključkadanagonizasamodržanjemisamimogubitilibidneprirode,štootvarapitanjepostojeliikakvidruginagoniosimlibidnih.BranećiseodmogućegnagonskogmonizmakojijeuvijekzamjeraoJunguinjegovojteorijiErosa kaoprimarnepsihičkeenergije,Freudsevraćanagonskomdualizmuiuspostavljanovupodjelanagona:Janagonekojisunagonismrtiiseksualnenagonekojisusadanagonživota.
Derrida o Freudu u Dopisnici
Ponajprije,valjapostavitipitanje, je lisamFreudovodnospremafilozofijipotaknuonjegovanastavljačaLacanadaispravionoštomusečinilonajproblematičnijimuFreudaizaštosuFreudanajvišeoptuživali,dakle,zaspekulacijuunjegovojkasnojfazikojapočinjeudvadesetima,ačijasutemeljnadjelaJa i onoteS onu stranu načela ugode.Tajjeodnosdobropoznat:Freudkazujeda je»psihoanalizapotpunosuprotnaelaboracijiodređenogWeltan-schauungakojijetotalizirajućiikojiopskrbljujepojedincaosjećajemsigurnosti te zadovoljava temeljne emocionalne težnje« (ibid., 150).Što se tičeodnosapremafilozofijiilistrahaodfilozofije,FreudjejasnoizjaviousvojojAutobiografiji (1973,64–65)daje,kolikogodjetomogao,izbjegavaosvakikontaktsfilozofijom,prijesvegaNietzscheovomiSchopenhauerovom.No,istojetakomoraoposustati,terećidajekonačnoudjelimakasnefazedaooduškasvojojdugozatomljivanojželjizaspekulacijom(ibid.,62).DiskvalificiranjefilozofijenijeistodobnopriječiloFreudadadonosisudoveonjoj;isključujućipsihoanalizuizpodručjafilozofije,Freudistovremenopridržavapravodasudiofilozofiji.Derrida,najavljujućisvojetumačenjeFreudauDopisnici (1980.),naslovljeno»Spéculer-sur‘Freud«(1987,259–409)predlaže»selektivno,filtrirajuće,diskriminirajućečitanje«(ibid.,261)FreudovaS onu stranu načela ugode.DerridauovojanaliziiznosiopćeprihvaćenostajališteofilozofijskomobilježjuFreudovihkasnihspisa,teuvjerljivopokazujekakoFreudovaartikulacijanagonasmrtiimazapanjujućesličnostisaSchopenhauerovomvoljomnasuprot smrti iNietzscheovim»vječnimvraćanjem istog«.Čak se iu samogFreuda,primjećujeDerrida,pojavljujeizraz»vječnovraćanjeistog«,noNietzscheovoimenijenigdjespomenuto.ZaDerridaajeistislučajsaSchopenahuerovimnasljeđem,budući seFreudovnagonsmrtinadajekao»krajbezkraja, strategijabez finalnosti življenja« (ibid., 269).Derridagovori oFreudovunemogućemfilozofijskomnasljeđuuskladusnjegovimprojektomkonstituiranjasvojevlastitediscipline–psihoanalize–kaostrogoznanstvene.BudućidajepremautjecajnimtumačimaFreudubiologijauvijekbilaodvelikogznačenja,»budućidajenudilauvjerljivmodelznanstveneracionalnosti«(Bowie1991,4),Derridaupućuje:
16
Naznačimoodmahkako jeFreudspominjaopojamThanatoskatkadau razgovorima,aunjegovim tekstovima svugdje ćemonailaziti
na »nagon smrti«. PojamThanatos je, kakoizvješćujuLaplanche iPontalis,upsihoanalizuuveoFedern.
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA110God.28(2008)Sv.2(397–414)
Ž.MatijaševićiL.Bekavac,Narubufilozofije:DerridaiFreud408
»Ondjejefilozofijabilaopćenitotakojajetrebalabiti‘zaobiđena’.Onoštojenajbližemora bitizaobiđeno,zahvaljujućiupravosvojojbliskosti.«(Derrida1987,263)
Izbjegavanje filozofije najsnažnije je upravo uFreudovoj tzv. »spekulativnoj«fazi.DerridaupućujekakoseFreudtrudioartikuliratinagonsmrtibezpozivanjanafilozofijskepojmoveiliesencijalističkekonstrukcije,tekakojenastojaoodržatisukobnagona,ErosaiThanatosanarazinisuprotnihenergija(aneesencija),tejezaDerridaautomsmisluformulacijatihnagonaupotpunostitautološka,budućidaznačenjesamihnagonaizostajepatakoitrećipojamkojibiproizlazioiznjihovasukoba.PremaDerridau,Freudpolaziodekonomskognačelaizmeđuvezaneislobodneenergije,anjegovajeprimjedbasljedeća:
»Akojenačelougodetakodominantno,akojeapsolutnigospodarbezikakvogmogućegproturječja,otkudabidošlaneugodaokojojiskustvosvjedočinatakoneosporannačin?«(ibid.,281)
Tojeosnovniproblem:
»Zatojerakonačelougode–upravoodtogprvotnogtrenutkakadamuFreudzajamčujeneosporivuvladavinu–sklapaugovorsamosasobom,razmišlja ispekulirasamosasobomilisvojomvlastiommetastazom.Budućidaodašiljenatragsebisveonoštoželi,iucijelostinenailazinaproturječje,onooslobađausebiapsolutnodrugo.«(ibid.,283)
Takoje,zaDerridaa,Freudovdotadašnjinetaknutiautoritetnačelaugodeučetvrtompoglavljupretvorenunovuspekulacijuvelikogzamaha,onečemuprvobitnijemodnačelaugodečemuorganizamteži,prvobitnijemodtraženjaugodeiizbjegavanjaneugode,takoda
»…spekulativnoprelijevanjetekslijedi.Velikogzamaha.Nagonismrti.«(ibid.,291)
Međutim,Derridaupućujedajenagonsmrtivećbiodjelataniuprethodnojlogici,onojnačelaugode.Uodjeljku»Freudovonaslijeđe«Derridaanalizirafort:daigru,najpoznatijiodjeljakFreudovaS onu stranu načela ugode,upućujućikakojeFreudovotumačenjeoperacijefort:daizrazitoteleološko,dotemjeredajeigrauprizorenazapromatrača–Freuda.Onoštojeizvornajvećeugodesadaje»nevišeobjektkojibireprezentiraosebe,većreprezentacijakaotakva,povrataksamogpovratka,povrataksebipovratkasamog«(ibid.,318).Derridaovo poglavlje »Paraliza« opisuje Freudov prijelaz od nagona zaponavljanjemdonagonasmrti, teseDerridapitakakoFreud(ne)uspijevaopravdati tuhipotezu,ako jeuopćemožemostavitiu rubrikuhipoteza.ZaDerridaasuobilježjatogneuspješnogopravdanjanagonasmrtisljedeće:neuspjehisključivointerpretativnepsihoanalize,egzemplarnanarcističnarana,povratakdemonskogiuključenjeliterarnefukcije(ibid.,338–342).CijeliFreudovprojektštogajeDerridaprethodnooznačiokao»athétique«(dakle,kaoonajkojemnedostaje teza)neuspijevaobjasnitiodnos izmeđunačelaugodeiprisileponavljanja.Hipotezaonagonusmrtibi,naposljetku,samosvjedočilaoželjidasepostaviponavljanjekaokrajnjenačelo.
»Hipotezaotomuje,dakle,prihvaćena–kaotakva,kaohipoteza:prisilaponavljanjamožeićionkrajnačelaugode.Alionasetakođermože‘ukrštavati’stimnačelom,oblikovatisnjimtako‘prisnu’‘zajednicu’daproblemnjezinafunkcioniranjaostajeucijelostineriješen.«(ibid.,343)»Djelomičninagonisunamijenjenitomudaosigurajudaćeorganizamumrijetivlastitomsmrću,daćepratitisvojvlastiti,osobniputdosmrti…Poslatisebiporukuosvojojvlastitojsmrti.«(ibid.,355)»Životijelonijeništaizvantogzahtjevaitognaloga:nekaumremkakosepristoji,živimkakobihmogaoumrijetiprimjereno,idamojasmrtbudemoja,mojenaslijeđe,puttogmandata[…]
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA110God.28(2008)Sv.2(397–414)
Ž.MatijaševićiL.Bekavac,Narubufilozofije:DerridaiFreud409
Svajedifférancesmještenaužudnji(žudnjanijeništanegoto)zatomautoteleologijom.«(ibid.,358–359)17
Derridatudominantnost,posvemašnjostiautoteleologijunagonasmrtiobjašnjavavraćanjemnaFreudovuoprekuseksualnognagonaiJa-nagonaizčlanka»Onarcizmu«,kazujućidasevećondje,uobličenjemJa-nagonakaoonogkojivišenije suprotstavljen seksualnimnagonima, jer i samoJamožebitinatopljenolibidom,pojavioriziknagonskogmonizmakojijeFreudzamjeraoJungutejenesretniizumnagonasmrtitrebaoizbavitiFreudovuteorijuodpadaumonizam.FreudovitumačigotovosusuglasniupogledutakvogtumačenjakojemusepriklanjaiDerrida,anajznačajnijejetumačenjePaulaRicœurakojeprethodiDerridaovom,asličnostimanjegovaiDerridaovatumačenjavratitćemosekasnije.
Derrida: nesvjesno Freudove teorije kao Freudov prijenos i ponavljanje
U pokušaju da identificiramotivaciju koja je nadahnula kasnu frojdovsku»spekulativnu«fazu,DerridaseosvrćenadogađajeizFreudovaživota,ufaziformuliranja»mračne«terijeudvadesetima.Paradoksalno,Derrida,sjednestrane,usredotočenjemnatekstkaonasamosvojanorganizam(tetimerazmatrajućiteorijunaistinačin)uočavanjegoveslijepepjegetedolazidorazotkrivanjanesvjesnihmotivakojeautornijemogaosamiznijetinavidjelo(jer,naravno,nikadposvemaneznaštočini).Svakateorijatakoimaimasvojuzaboravljenu stranicu srama, teret osobnepovijesti i upravonjezinoprisilno,žuđenoporicanjeuvijekustrajavausamompismu,potkopavajućiidealanprojektdaseodteorijenapraviapologia pro vita sua.Savršenimpsihoanalitičkimmanevrom,onoštojepotisnutovraćasesdvostrukomjačinomdabipotkopalosnagucijelogzdanja,naštoDerridaukazujeuLacanovuslučaju.
»Primjerice: što sedogađaupsihoanalitičkomdešifriranju tekstakada seonkaoono što sedešifrirasamobjašnjava?Kadagovorivišeosebinegosamodešifriranje(štojedugkojiFreudpriznajevišenegojednom)?«(Derrida1987,414)
Kakoformacijaanalitičaraunutarpsihoanalitičkeinstitucijeuključujeanalizuodstranestarijegčlanauhijerarhiji,paradoksjeutomuštoFreudkaoprvi
17
MnogisuautoriuputilinapozadinuDerridaoveformulacijedifférancekaoparadigmatskipoststrukturalistički problem, odnos izmeđutotaliteta i fragmentiranosti. Dews sugerirasljedeće: »Post-strukturalizam odista teži zarazlikom,alitočiniutapajućiseufragmentiranostiperspektivizam,neprimjećujućidajesamorascjepljivanjeposebiučinaktlačećegtotaliteta prije nego li način da se pobjegneodnjega«(1987,233).Whitebook,uodnosunaLacana, tvrdidazaLacanasvakasintezaimaprisilanznačaj,aliontakođerukazujenaheraklitovskudimenzijunjegovogmišljenja,koja upućuje i na Lacanovu sumnju premasvimoblicimakonačnosti,pomirenjaisinte-ze (1995, 127). Rorty, uhvaćen u dilemu jeliDerrida ilinije»transcendentalni filozof«,primjećuje da nas Derrida katkada upozorava da ne pokušavamo hipostazirati neštonazvano jezikom, ali da odmah nastavlja u
svomgrandioznomhegelovskohajdegerijanskom tonu, u stilu povijesti Europe, pričatio tome kako »povijesno-metafizička epohamorakonačnoodreditijezikkaototalitetsvogproblematičnog obzora« (1992, 243). Rortyse uključio u raspravu oDerridau upravo ukontekstu označavanjaDerridaa kao »trans-cendentalnog filozofa« što činiR.Gaschéusvom djelu The Tain of the Mirror (1986.)gdje,opravdavajućisvojpristupDerridaukaofilozofu,tvrdi:»njegovi(Derridaovi)spisineodnosesesamonaposebičnefilozofskeproblemeinjihovatradicionalnauobličenja,već,štojevažnije,nasamofilozofsko«(ibid.,2).GaschéovokasnijedjelooDerridauInventi-ons ofDifference(1994.)odgovaranakritikeupućene njegovu stavu u djelu The Tain of the Mirror.ZaodgovornaRortyjevukritikuučlanku»JeliDerridatranscendentalnifilozof?«vidiGasché(ibid.,1–12).
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA110God.28(2008)Sv.2(397–414)
Ž.MatijaševićiL.Bekavac,Narubufilozofije:DerridaiFreud410
analitičar nije bio podvrgnut psihoanalizi, te tako ustvari psihoanaliza kaotakvapočinjeiimasvojeutemeljenjeučinuvlastiteautoanalize–Freudoveautoanalize.NajrazvidnijejetouformulacijiEdipovakompleksa,noosnovaDerridaovaosvrtajestupravouukazivanjunatokakoseutemeljujućipojmovipsihoanalizeodigravajuunjezinimtekstovima,zanjega,ponajprijeutekstuS onu stranu načela ugode.PrijesvegaseuovomslučajuzaDerridaaradioprijenosugdjeonvidiFreudakaoanalitičarakojisepokušaoudaljitismjestaprizorafort:daigre,alise,međutim,suprotnotomu,krozcijeloformuliranjenagonazaponavljanjemdonagonasmrtiočitujenjegovaneospornaprisutnost.TakoDerrida pokušava razotkriti uvjete same psihoanalize kaotzv.objektivneznanosti,izlučujućinjezinasubjektivna(Freudova)obojenjakaoFreudovonesvjesno,štodovodidočinauspostavepsihoanalizekaočinasamoidentifikacije.OnoštousmjeravaFreudovotumačenjejesuzaDerridaaupravoključnetočkesamepsihoanalitičketeorije:prijenos(transfer)inagonzaponavljanjemkojeseposvemaočitujuunačinuFreudoveanalizeuS onu stranu načela ugode.Manifestacije prijenosa olakšane su činjenicomda je Freud smatrao svojuautoanalizuneodvojivimdijelomprocesauspostavevlastiteteorije,tejetimepotaknuoonatumačenjakojapovezujurazvojnjegoveteorijespoglavljimanjegoveosobnepovijesti.DerridagovoriotomudapostojenekidogađajiizsamogFreudovaživotakoji suganadahnulinamračnu idejunagonasmrtikoji sekaokonceptpojaviodabi zamijenio staroenergetskonačelohomeostaze (načelokonstantnosti).Višestruke smrti članovaobitelji, upućujeDerrida,usmjerilesučitanjefort:daigreprematumačenjudajeponavljanjenajvećaugoda:
»Unajsilovitijempsihobiografskomstilu,nemanikakvogneuspjehautomudaseproblematikanagonasmrtipovežesaSophijinomsmrću«.(ibid.,327)
FreudnaglašavakakosepojamnagonasmrtipojavljujeuskoronakonsmrtiAntonavonFreundaiSophie(ibid.,328).Onoočemuseradijest»ekskluzivnoposjedovanjekćeri(majke),atajegzemplarnidogađajpotvrđujeusvojemprelamanjudafort:davodiautobiografskuspekularnostuautotanatografiju«(ibid.,333), ili,dodajmo,Freudovuautobiografiju ispisanu,ovogaputa, sastajalištaThanatosa,ili,autobiografijusamogThanatosakojisamogsebeupisuje/ispisujenaErosu,odnosnoFreudovuživotu.
Sličnosti Derridaova i Ricœurova tumačenja Freudove kasne faze: nagon za ponavljanjem kao ponavljanje sebe
Ponavljanje jezaDerridaaključ,odnosnomističnoutemeljenjepsihoanalitičketeorije.Nagonzaponavljanjem,formuliranukasnojfazi,kaoprethodniknagonasmrti,uprizorioseusamomčinustvaranjaFreudoveteorije,gdjeseFreudovnagonza(teorijskim)ponavljanjemočitujekaovrtnjaukrug,tesvjedočimosustjecanjuranihikasnihFreudovihpojmova,bezikakvogbitnogteorijskogpomaka.OnoštoFreudradiuS onu stranu načela ugode,jesttekpreispisivanjenjegovihprimarnihenergetskihnačela.TakvogjestajalištaPaulRicœurkojikazujeda
»…primarnoenergetskonačelohomeostazeilinačelokonstantnosti izraneFreudovefazeunjegovojspekulativnojfazipodimenomnagonasmrtibivapretvorenoušifrusvekolikemudrosti.«(Ricœur1965,260)
Ricœurupućujenapozitivnotumačenjefort:daigre,istinajedasetuponavljanagonskopotiskivanje,ali»svesimboličko,sveludičkoistotakoponavlja
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA110God.28(2008)Sv.2(397–414)
Ž.MatijaševićiL.Bekavac,Narubufilozofije:DerridaiFreud411
neugodu, ali ne u prisilnom obliku, stvarajući tako od odsutnosti simbolizam«(2005,282),ZaRicœura,igratiseodsutnošćuznačivećovladatinjomei zauzeti aktivan stav premaobjektu kaopremaveć izgubljenom, pa bi topredstavljalone-patološkividnagonasmrti,koji se sastojiuvladavininadnegativnim,odustvomigubitkom,jernagonsmrtiovdjenijedestruktivnost,većsimbolizacija,estetskostvaranjeitestiranjezbilje(ibid.,281–282).Ricœur se u svojem čitanju FreudaO tumačenju: ogled o Freudu (2005.)pitaštojeodistasonustranunačelaugodezaFreuda?SviterminištoihjeFreuddosadakoristiokaooprečne,odjednomsuprešlinaistustranu,stranusmrti, aEros jedini bježi od načela konstantnosti, te je onaj je koji razaramir,pitajućise,»kakomožemogovoritiosonustranunačelaugodeakojehipoteza stalnostinajopćenitijahipotezakojumožemostvoritiopsihičkomaparatu?«(ibid.,279),tenisulitiFreudoviuvidisadasuprotniosnovnojpremisipsihoanalize:dajepsihičkiaparatregulirangotovoautomatskinačelomkonstantnosti?Erosželisvezu,alimorarazoritimirinercije;nagonsmrtiželipovratakanorganskom,alimorarazoritiživiorganizamteseRicœurpitaukojojsemjeriovdjeodistaradiodualizmunagona,ErosainagonasmrtibudućidaFreudnetragazanagonomsmrti»unekojvoljizaživotomupisanoju svakome:usamojživombićuonnalazi samosmrt« (ibid.,287), izčegaproizlazidajenagonsmrtiprimaran.ZaRicœura,Freudovdualizamovogaputaneuključuje Ja i njegov sukobsaseksualnimnagonimakaoprijašnjimpredstavnicimanesvjesnog,»većseodnosisamonaOno–tojegrađanskiratuOnom«(ibid.,291).UpravojesukobljenostsnagaOnog,premaRicœuru,najočiglednijauFreudovupoimanjuobjektneljubavikojapokazujepolaritetizmeđuljubaviimržnje,budućidapostojisadističkakomponentauseksualnomnagonu,takodaseondjeprelamajuErosinagonsmrti.KakosesadističkinagonnemožeizvestiizErosa,onogakojičuvaživot,tajsadizam,polmržnjeinačicajenagonasmrtisadržanogusamojljubavipremaobjektu,»narcističkaljubavjeupravoEroskojisenepoznajeinedopuštenakulturasmrti«(ibid.,288).KakoupućujeWhitebook,»EroskojiFreudpripisujeNarcisupotpunojeuključenuzastrašujućepodudaranjeugodeismrtiunačeluNirvane«(1995,36).Ricœurtakođernaglašujedajenagonpremasmrtiprvouvedenkakobioslikaonagonzaponavljanjemidajetekkasnijedošlodopomakaod»metabiologijskihdometakulturalnihrazmatranja«(1965,277).Freudjenakonuvođenjanagonasmrtinaišaonapriličneteškoćepriobjašnjenjumogućnostisamogpsihičkogkretanja,dinamikepsihe.TakosemožeiprotumačitijednaodFreudovihaporija:kadajekonačnousvojojkasnoj,spekulativnojfazipostavionarcističnistadijkaoprimaran,aneobjektniodnos,Freudujebiloteškoobjasnitizaštosubjektikadanapuštatajstadij,naime,štojeonoštogatjerapremasvijetuobjekata.Freudnikadanijeuspioobjasnitikakopsihičkiaparatkojioperirauskladusnačelomugodemožeiliželiuopćeodustatiodhalucinacijskogispunjenjaželjeiodlučitioblikovatizbiljskisvijetukojemćedjelovati.
Sulloway vs. Ricœur o Freudovoj kasnoj fazi
Sulloway(1992.)upućujekakosupostojedvijetradicijeushvaćanjuirecepcijipodrijetlairazvojaFreudovihnajvažnijihpsihoanalitičkihuvida–jednajepsihološka,adrugabiološka.Suprotnoshvaćanjimakojatvrdedajepsihoanalizateorijačijajemetodologijaposvepsihološka,tesetakopsihoanalizamože povezati s književnom kritikom, umjetnošću, poviješću i tako dalje,SullowaysmatradanijeslučajnoJonesnazvaoFreuda»Darwinomuma«,te
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA110God.28(2008)Sv.2(397–414)
Ž.MatijaševićiL.Bekavac,Narubufilozofije:DerridaiFreud412
dajeFreudustvariglavninasljednikevolucionista19.st.iglavniprethodniksociobiologa20.stoljeća.Takoje,premaSullowayu,FreudovakasnafazaidvojnostnagonaErosainagonasmrtinajbiološkijaodFreudovihfaza,teće»progresivnobiologiziranje«od1910.okončatinakondvadesetih»kulminacijombiogenetskeromanse«.Sullowaysmatrakako je»Freudovaartikulacijanagonasmrtiovisnaonjegovombiogenetskolamarkovskompristupu«(1992,395)idajeondjenajbližiranom,neobjavljenomraduNacrt znanstve-ne psihologije,alisada
»…historicizam,anemehanicizamomogućujeFreududaproširisvojubiogenetskuromansuodsamihpočetakaživota,krozevolucijskuodisejuprvobitnogčovjeka,tenaposljetku,dosukobimaopterećenihproblemasadašnjegpsihološkogčovjeka«.(ibid.,415)
Temelj argumenta Franka Sullowaya jest da je Freud, ponajprije, smjestiočovjekakaobiološkobićeusredištesvogpsihoanalitičkogsustava,tedaje,kadajekonačnoostvariosvojurevolucionarnusintezupsihologijeibiologije,»aktivnonastojaokamufliratibiološkustranuteplodneveze«(ibid.,4).Takojepsihoanalizaustvaripostalai»kripto-biologija«(ibid.,3).DrugoviđenjeFreudovekulturalnostijestvećspomenutoutjecajnoRicœurovotumačenjepremakojemjeFreudovodlučanzaokretodneurofiziologijepremapsihopatologijividljivurazlici izmeđuNacrtaznanstvene psihologiji –gdjesepsihičkiprocesijošuvijekopisujukaokvantitativnoodredljivastanjaneurona–iTumačenja snova,petgodinakasnije–gdjesefiziološkimprocesimadajesvevišepsihološkoobilježje.KakoupućujeRicœur,samapodjelapsiheuNacrtu znanstvene psihologijejošuvijekimanekokvazi-anatomskoobilježje,jerjesvijestshvaćenakaoorgan,površinskiorgankojijelociranupodručjumoždanekore,noNacrt jeistovremeno»oproštajodanatomijeuoblikufantastičneanatomije«(Ricœur2005,89)iFreudovtemeljitzaokretprema psihopatologiji, odnosno domišljanje psihoanalize kao ne-biološkeznanosti. U Tumačenju snova, temeljnom Freudovu djelu, psihički aparat,upućujeRicœur,funkcionirabezikakvapozivanjanaanatomiju,»Tumačenje snovagovoriozaposjednutimidejama,anevišeozaposjednutimneuronima«(ibid.,95),tusegovoriosnu,mislimasna,osnukaoispunjenjuželje–sanjeneštopsihičkoiliidejno.Upravo i u ovom kontekstumožemo razmatratiDerridaov osvrt na kasnuFreudovufazu,kojajepomišljenuvećineili»biogenetskaromansa«ilipovratakstarim,energetskimnačelima.Usvakom je slučajuona»povratak«,štoseinadajeucijelomDerridaovutumačenju,Freudovpovrataksebesebi,kaoipovratakpsihoanalizeunjezinookriljeipodrijetlo,izvor,anaposljetkuipovratak,uviranjeusebenagonasmrtikojipočinjekaohomeostazatecijeluFreudovuteorijunatraguDerridaamožemoshvatitikaopočetakuhomeostazi,teponovnodolaženjesebiunagonusmrtiprekoobilaznicezvaneEros–FreudovErosiliErospsihoanalize.No,tuseiiznevjerujeprethodniFreudovprojektpotkopavanjafilozofijskognasljeđa,metafizičkihkonstrukcijailogocentrizma,budućidaFreudovouzbudljivokoračanjeporubovimafilozofijezavršavakao»spasonosni«padunaručjepodjednakofilozofijekaoi»kriptobiologije«,štodolazinaisto,tebisetaFreudovarazotkrivajućabor-derlinestrategija(umanirirazotkrivanjadifférance)bašuDerridaovojmanirimoglaiščitatikaobijegsgraniceunaručjeisigurnogispasonosnog,kaoimetafizičkog,aliilogocentričnogega.
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA110God.28(2008)Sv.2(397–414)
Ž.MatijaševićiL.Bekavac,Narubufilozofije:DerridaiFreud413
LiteraturaBowie,Malcolm(1991),Lacan. (London:Fontana)Derrida,Jacques(1976),O gramatologiji. (Sarajevo:IP»VeselinMasleša«)PrevelaLjerkaŠiflerPremec.Derrida,Jacques(1984),»Différance«,u:Margins of Philosophy(Chicago:TheUniversityofChicagoPress),str.1–27.PreveoAlanBass.Derrida,Jacques(1987),The Post Card: From Socrates to Freud and Beyond.(London&Chicago:TheUniversityofChicagoPress)PreveoAlanBass.Derrida,Jacques(1989a),Edmund Husserl’s OriginofGeometry: An Introduction.(Lincoln&London:UniversityofNebraskaPress)PreveoJohnP.Leavey,Jr.Derrida,Jacques(1989b),Glas i fenomen. Uvod u problem znaka u Husserlovoj fenomeno-logiji. (Beograd:IstraživačkoizdavačkicentarSSOS)PreveoZoranJanković.Derrida,Jacques(1996),Résistances de la psychanalyse.(Paris:Galilée)Derrida, Jacques (2003), »Freud and theScene ofWriting«, u:Writing and Difference(London&NewYork:Routledge),str.248–291,426–430.PreveoAlanBass.Dews,Peter(1987),Logics of Disintegration.(London:Verso)Freud,Sigmund(1970),Tumačenje snova. (NoviSad:Maticasrpska)PreveoAlbinVilhar.Freud,Sigmund(1973),»Autobiografija«,u:Autobiografija – Nova predavanja za uvođe-nje u psihoanalizu(NoviSad:Maticasrpska),str.5–80.PreveoVladetaJerotić.Freud,Sigmund(1986a),»JaiOno«,u:Budućnost jedne iluzije (Zagreb:Naprijed),str.267–312.PreveoBorisBuden.Freud,Sigmund(1986b),»Nesvjesno«,u:Budućnost jedne iluzije (Zagreb:Naprijed),str.95–131.PreveoBorisBuden.Freud,Sigmund(1986c),»Sonustranunačelaugode«,u:Budućnost jedne iluzije (Zagreb:Naprijed),str.133–191.PreveoBorisBuden.Freud,Sigmund(2001a),»TheAntitheticalMeaningofPrimalWords«,u:The Standard Edition of the Complete Psychological Works of Sigmund Freud,Volume XI (1910): Five Lectures on Psycho-Analysis, Leonardo da Vinci and Other Works(London:Vintage),str.153–162.PreveoAlanTyson.Freud,Sigmund(2001b),»TheClaimsofPsycho-AnalysistoScientificInterest«,u:The Standard Edition of the Complete Psychological Works of Sigmund Freud,Volume XIII (1913–1914): Totem and Tabooand Other Works(London:Vintage),str.163–190.PreveoJamesStrachey.Freud,Sigmund(2001c),»ANoteuponthe‘MysticWriting-Pad’«,u:The Standard Edi-tion of the Complete Psychological Works of Sigmund Freud,Volume XIX (1923–1925): The Ego and the Id and Other Works (London:Vintage), str. 225–232. Preveo JamesStrachey.Gasché,Rodolphe(1986),The Tain of the Mirror: Derrida and the Philosophy of Reflecti-on.(Cambridge,Mass.:HarvardUniversityPress)Gasché,Rodolphe (1994), Inventions of Difference: On Jacques Derrida. (Cambridge,Mass.&London:HarvardUniversityPress)Laplanche,Jean iJean-BertrandPontalis (1992),Rječnik psihoanalize. (Zagreb:AugustCesarec–Naprijed)PreveliRadmilaZdjelariBorisBuden.Ricœur,Paul(1965),De l’interprétation: Essai sur Freud.(Paris:Seuil)Ricœur,Paul(2005),O tumačenju: ogled o Freudu.(Zagreb:Ceres)PrevelaLjiljanaLovrinčević.Rorty,Richard(1992),»IsDerridaaTranscendentalPhilosopher?«,u:DavidWood(ed.),Derrida: A Critical Reader(Oxford:Blackwell),str.235–246.Sulloway,Frank(1992),Freud: Biologist of the Mind. (Cambridge&London:HarvardUniversityPress)
Whitebook,Joel(1995),Perversion and Utopia: A Study in Psychoanalysis and Critical Theory.(Cambridge&London:MITPress)
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA110God.28(2008)Sv.2(397–414)
Ž.MatijaševićiL.Bekavac,Narubufilozofije:DerridaiFreud414
ŽeljkaMatijaševićiLukaBekavac
On the Margines of Philosophy: Derrida and Freud
AbstractThis essay encompasses Derrida’s analysis of the Freudian unconscious, as Derrida considers various Freudian metaphors of the unconscious – from the neurological model to the mys-tic writing-pad – triggered by the fact that old concepts could not serve the psychoanaltyical purpose, and, in the same vein, Derrida considers that Freud, by doing so, executes a blow to metaphysics, as the unconscious eludes any inscription into the already-existing logocentric no-tions, and leaves its traces by eluding the metaphysics of presence, which makes it similar to the Derridean différance. The second part of the essay analyzes Derrida’s diagnosis of the Freudian return into the metaphysical frame through which his theory is being disclosed as the compul-sion to repeat the old energetic concepts or, via transference, as the inscription of Freud himself into the interpretative acts of psychoanalysis, leading to “autothanatography”.
Key wordsunconscious,mysticwriting-pad,différance,logocentrism,autothanatography